Trkačka potkoljenica

Marija Junušić Zorica Rakin

Tihana VarganovićIda Anić

Matea čuljak

u američkoj literaturi pojam „shin splints“ podrazumijeva pojavu boli u području potkoljenice prilikom trčanja. To se ponajprije odnosi na kronične tegobe u području odkoljena do nožnog zgloba, izuzev Ahilovu tetivu i m. triceps surae.

u hrvatskom jeziku naziv tog entiteta je „trkačka potkoljenica“.

trkačka potkoljenica pojavljuje se ponajprije u trkača i hodača, ali i kod drugih sportaša i rekreativaca u sportovima s trčanjem. U užem smislu, trkačka potkoljenica se odnosi na stanje koje se danas stručno naziva i „medijalni tibijalni stres sindrom“, ili skraćeno MTSS.

Anamneza i pregled najčešće dovoljni: velika je vjerojatnost da će liječnik dijagnosticirati

trkačku potkoljenicu već na temelju fizikalnog pregleda i anamnestičkih podataka, tj. informacija o fizičkim aktivnostima. U nekim slučajevima liječnik može zatražiti rendgensku pretragu kako bi isključio neka druga stanja, primjerice stres frakturu. Naime, nije teško zamijeniti trkačku potkoljenicu sa stres frakturom, ne tako rijetkom sportskom ozljedom, koja rezultira malom koštanom pukotinom kao posljedicom prečesta opterećenja. Stres fraktura u potkoljenici obično uzrokuje više lokaliziranu bol u sredini goljenične kosti, direktno preko kosti. Na rendgenskoj slici i ne mora biti vidljiva čak dva do tri tjedna nakon pojave simptoma, tj. bolova i oticanja. U tom slučaju pomažu druge pretrage, kao što su scintigrafija skeleta, kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonancija.

Uzroci nastanka i vodeći simptom:

prijelom zamora tibije

kronični sindrom prednjeg fascijalnog prostora

periostitis tibije

sindrom m. tibialis posteriora.

bez obzira na četiri glavna uzroka nastanka trkačke potkoljenice vodeći simptom je bol koja se najprije pojavljuje nakon trčanja, potom za vrijeme trčanja, a kasnije već i na samom početku trčanja, da bi na kraju ometao i normalne dnevne aktivnosti – hod.

1. Prijelom zamora tibije ( stresna fraktura )

najčešća lokalizacija prijeloma zamora tibije je na prijelazu proksimalne u srednju trećinu tibije

lokalizirana je i tupa bol uz eventualni otok na tom mjestu ( ispitujemo palpacijom )

u dijagnozi prijeloma zamora značajna je i radiološka i scintigrafska pretraga, s time da ova druga može potvrditi kliničku sumnju na prijelom zamora mnogo prije nego što prijelom postane rendgenološki uočljiv.

2. Kronični sindrom prednjeg fascijalnog prostora

mišići potkoljenice podijeljeni u tri lože – prednju, lateralnu i stražnju. U svim tim odjeljcima može doći zbog nerastegljivosti i nepopustljivosti fascije, kao i zbog same mišićne aktivnosti do povišenja tlaka što će imati za posljedicu smanjenje prokrvljenosti mišića, ishemiju, a zatim bol uz poremećenu mišićnu funkciju.

najčešći je sindrom prednjega fascijalnog prostora. treba razlikovati akutni oblik s brzim razvojem ishemičnih promjena,

posebice u m. tibialis anterioru (sindrom m. tibialis anteriora), od kroničnog oblika koji nastaje postepeno i koji se ubraja u sindrome prenaprezanja.

karakteristična je pojava boli duž prednje strane potkoljenice, i to s lateralne strane tibije, najčešće u srednjoj trećini, a u svezi je sa sportskim aktivnostima. Intenzitet boli se s vremenom povećava.

česte su pojave otoka, parestezija u području između nožnog palca i drugog prsta,oslabljenje aktivne snage mišića prednje lože potkoljenice, kao i izazivanje boli pri pasivnom istezanju. Prilikom mirovanja simptomi mogu nestati.

objektivni kriterij za utvrđivanje sindroma je mjerenje intramuskularnog tlaka. Tlak iznad 35 mmHg nakon završene aktivnosti i vrijeme povratka na normalu duže od 6 do 15 minuta potvrđuje dijagnozu sindroma.

3. Periostitis tibiae taj naziv sportaši i treneri često

upotrebljavaju pri pojavi simptoma trkačke potkoljenice, i to bez obzira na stvarni uzrok nastanka.

pod tim nazivom se podrazumijeva nadražaj periosta na antero-medijalnoj plohi tibije desetak centimetara poviše gornjeg nožnog zgloba u dužini od 5 do 10 centimetara.

pojava boli i razvoj sindroma sličan je kao kod sindroma m. tibialis posteriora, a najčešće se pojavljuje u trkača na duge staze i onih koji trče na tvrdoj podlozi, npr. asfaltu.

pri kliničkom pregledu nalazi se da postoji osjetljivost na palpaciju izravno ispod kože na prednjoj strani tibije, a često se može osjetiti i lagani otok te zadebljanje iznad kosti.

tibijalni periostitis deset je puta rjeđi od sindroma m. tibialis posteriora, a ne zna se ni pravo objašnjenje nastanka, iako se smatra da postoje područja sitnog krvarenja ispod samog periosta.

4. Sindrom m. tibialis posteriora

navedeni mišić ima izuzetnu važnost u održavanju uzdužnog svoda stopala.

pri proniranom stopalu i spuštenom svodu stopala dolazi do prenaprezanja mišića te postepeno i do separacije mišićnih vlakana na polazištu mišića na stržnjoj strani tibije, tj. dolazi do parcijalnih ruptura i postepeno se razvija simptomatologija sindroma.

karakteristična je bol iza medijalnog ruba tibije u srednjoj i distalnoj trećini potkoljenice.

potvrda dijagnoze može se postići palpacijom. Palpacijom na navedenom mjestu najčešće se neće izazvati bolnost, ali prilikom zavlačenja prsta iza samog medijalnog ruba tibije te pomicanjem prsta od proksimalno prema distalno izazvat će se bol u srednjoj i distalnoj trećini tibije u dužini od 8 do 12 cm.

bol se pojavljuje i prilikom plantarne fleksije i inverzije stopala protiv otpora.

radiološka i scintigrafska obrada su negativne.

Preporuke:

u većini slučajeva, trkačka potkoljenica može se tretirati koracima samopomoći. Ako imate nedavne ozljede koje su vjerojatno uzrokovane ravnim stopalima ili drugim problemima vezanim uz mehaniku stopala, liječnik-specijalist može vam propisati po narudžbi učinjene potporne lukove (ortopedske uloške), koje trebate staviti u vašu atletsku obuću. Njihova uloga je da preveniraju kolaps donjih dijelova stopala (lukovi) te da se sila od podloge ne koncentrira u vašoj goljeničnoj kosti.

Prevencija Nosite odgovarajuću obuću: izaberite obuću koja odgovara sportu

kojim se bavite i vašem stopalu. Ako ste trkač, kupite novu obuću nakon protrčanih oko 700 km.

Razmislite o ulošcima: ako imate ravna stopala ili neke druge deformitete stopala, možete imati koristi od nošenja ortopedskih uložaka, jer tako raspodjeljujete udar na nogu.

Smanjite udar: prijeđite na sport koji ima manji udar na vašu goljenicu, kao što su plivanje, hodanje ili biciklizam.

Počnite mudro: ako počinjete s novom atletskom aktivnošću, počnite polako i postupno jačajte intenzitet i produljujte vrijeme treniranja. Ako ste novopečeni trkač, počnite s određivanjem tempa na način da napravite "test govorom" - ako ne možete podnijeti konverzaciju s prijateljem dok trčite, znači da se krećete prebrzo.

Vježbama dodajte istezanje i trening stabilnosti: snažniji mišići i bolja izdržljivost udara kod atletske aktivnosti te trening stabilnosti minimaliziraju sile koje se prenose duž potkoljenice. Zato ojačajte mišiće potkoljenice dizanjem utega i opterećenjem noge. Istegnite zglobove vježbama koristeći vrpce s otporom ili vreće. Za trening stabilnosti probajte stajati na jednoj nozi. Postavite stopala u širinu ramena i ispružite ruke ravno ispred sebe. Tada podignite jednu nogu i savinite je prema natrag. Ostanite u tom položaju oko pet sekundi, i ponovite vježbu nekoliko puta, a onda zamijenite nogu.

Samopomoć RICE metodom Rest (odmor) - Izbjegavajte aktivnosti koje uzrokuju bol, oticanje ili

neugodu. Ipak, ne izbjegavajte svaku fizičku aktivnost. Umjesto toga, priuštite si aktivan odmor. To znači smanjenje trajanja i učestalosti vaše atletske aktivnosti s jakim udarnim opterećenjem. Koliko ćete je smanjiti, ponajprije ovisi o jačini vaših bolova. Kroz neko vrijeme trebali bi prijeći na aktivnosti s manjim udarnim opterećenjem, kao što su plivanje, biciklizam ili trčanje kroz vodu. Ako je bol u goljenici izrazita i uzrokuje šepanje, možda će vam trebati štake dok su bolovi jaki. Postupno se vratite uobičajenim aktivnostima, inače će se simptomi vratiti.

Ice (led) - Barem nekoliko dana po ozljedi i dokle god postoji oteklina stavljajte led na bolno područje tijekom 10 - 15 minuta, nekoliko puta dnevno. Hladnoća smanjuje bol, oteklinu i upalu u ozlijeđenom mišiću, zglobu i vezivnom tkivu.

Compression (pritisak) - Pritisnite područje pomoću elastičnog zavoja ili kompresijskom nogavicom da bi bolje kontrolirali oteklinu i ublažili simptome. Kompresijska nogavica osobito je korisna ako su bolni mišići glavni uzrok bola. Ako koristite elastični zavoj, nemojte ga prejako stegnuti, jer bi mogli ugroziti cirkulaciju. Počnite zamatati od kraja koji je najdalji od vašeg srca. Ako se bol pojača, pojave se trnci ili oteklina ispod zamotanog područja, popustite zavoj.

Elevation (podizanje) - Da bi smanjili oteklinu, podignite ozlijeđeno područje iznad razine srca, pogotovo noću. Gravitacija pomaže smanjenju otekline drenažom (otjecanjem) suvišne tekućine.

Fizioterapijski tretman:

nakon nekoliko dana slijedi fizioterapijsko liječenje, od elektroterapije, ultrazvuka, lasera, do magnetoterapije. Također se započinje i kinezioterapijski tretman, dakle vježbanje.

ono će biti djelotvorno samo ako je individualno, što će reći da je prije njenog početka potrebno detaljno dijagnosticirati stanje na mišićnom i tetivnom sustavu potkoljenice, utvrditi nesrazmjere u snazi i fleksibilnosti, te ih nastojati sanirati.

općenito govoreći poželjne su vježbe istezanja, vježbe snage i balansne vježbe.

kritična faza ukupne terapije jest povratak u trening nakon smanjivanja simptomatologije. Ono mora biti izrazito polagano uz poštovanje svih preventivnih mjera. U kroničnih stanja, dakle u slučajevima u kojima simptomi traju i više mjeseci potrebno je zauzeti drugačiji pristup, pa uz sve spomenute metode uključiti i podražajne poput „cross friction“ masaže, kojoj je cilj ubrzati oporavak degeneriranog tkiva tetive.