Embed Size (px)
Citation preview
1
Hrana za životinje
Pro dr.sc. Darko grbeša
Animalne znanosti
Uvod ..................................................................................................................2
Krmiva................................................................................................................3
Žitarice..............................................................................................................10
Kukuruz............................................................................................................12
Pšenica..............................................................................................................13
Ječam ................................................................................................................14
Zob ..................................................................................................................15
Raž ...................................................................................................................15
Sirak..................................................................................................................15
Tritikale.............................................................................................................16
Proso ................................................................................................................16
Mahunarke ........................................................................................................16
Grašak ..............................................................................................................16
Bob...................................................................................................................17
Lupina...............................................................................................................17
Grah i leća .........................................................................................................17
Uljarice..............................................................................................................17
Uljana repica ......................................................................................................18
Soja...................................................................................................................18
Suncokret ..........................................................................................................18
Proizvodi i nusproizvodi agroindustrijskog porijekla. ..............................................18
Proizvodi i nusproizvodi mlinarstva......................................................................19
Proizvodi i nusproizvodi industrije škroba.............................................................20
Proizvodi i nusproizvodi industrije ulja .................................................................21
Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja...............................................................24
Proizvodi i nusproizvodi industrije šećera..............................................................25
Krmiva životinjsko porijekla ................................................................................26
2
Mliječni proizvodi...............................................................................................27
Ureja ................................................................................................................29
Puferi ................................................................................................................29
ADITIVI ZA ŽIVOTINJE ................................................................................30
Voluminozna krma.............................................................................................31
Sijeno................................................................................................................38
SILAŽA............................................................................................................41
Problemi sa silažama...........................................................................................57
Uvod
Hrana za životinje je pojam koji obuhvaća krmiva, krmne smjese, predsmjese i dopuštene dodatke i izvor je jedne ili više hranjivih i djelatnih tvari za životinje.
Visina udjela pojedinog krmiva u obroku životinje ovisi o sljedećim čimbenicima.
Potpunost
Naime, hrana može sadržavati visoku ili nisku koncentraciju jedne ili više hranjivih tvari, odnosno u većoj ili manjoj mjeri zadovoljavati potrebe životinja. Što krmivo sadrži više iskoristivih hranjiva u količinama i omjerima bližim potrebama životinje to je moguće njegovo veće učešće u obroku. Naime, osim masti, mineralnih i vitaminskih dodataka sva krmiva sadrže nekoliko hranjiva, ali najčešće prevladava jedna vrsta hranjiva nad drugima. Tako su sačme uljarica prvenstveno izvor proteina i aminokiselina, iako su im različitim količinama izvor minerala, vitamina i energije.
Nadopuna
Mogućnost komplementarnosti ili dopune
Ujednačenost
Sadržaj hranjiva više ili manje varira u krmivu. Što je viša varijabilnost to je manje učešće krmiva u obroku.
Nepoželjne tvari
Međutim, stočna hrana pored poželjnih sadrži i nepoželjne tvari kao što su alergeni, antinutritivne tvari, mikroorganizme što ograničava njenu uporabu.
Konzumacija
Hranjivost krmiva je određena sa tri čimbenika: sadržaj hranjivih tvari, njihova iskoristivost (probavljivost) i visoka konzumacije krmiva. Ukoliko krmivo životinje nerado jedu ili odbijaju jesti manja mu je hranjivost, a manja je i konzumacija obroka u koje je to krmivo umiješano.
3
Krmiva
Krmiva jesu proizvodi biljnog, životinjskog odnosno mineralnog porijekla, koji služe za hranidbu životinja, a nisu štetni za njihovo zdravlje niti za zdravlje ljudi koji upotrebljavaju prehrambene proizvode životinjskog porijekla.
Dakle, pored hranjive vrijednosti krmiva moraju biti besprijekorne mikrobiološke kvalitete i bez štetnih tvari (mikotoksina, teških metala i drugih nepoželjnih tvari.)
Podjela krmiva
Da bi smo što točnije procijenili hranjivu vrijednost krmiva te da je ona što ujednačenima moramo znati čimbenike koji ju određuju. To je u prvom redu biološka, odnosno prirođena varijabilnost sadržaja i iskoristivosti hranjivih tvari kako cijele biljke tako i njenih dijelova (generativni-zrno, korijen, gomolj ili pak vegetativni- stabljika + list) koji upotrebljavamo kao stočnu hranu, nadalje to su čimbenici koji ju mijenjaju kao što su različiti načini proizvodnje, prerade itd. Danas se u Svijetu koristi preko 2000 krmiva.
Opis krmiva
Svako krmivo određeno je sa 11 osobina o kojima ovisi njegova hranjiva vrijednost, odnosno određuju vrstu krmiva. Sedam značajki je neovisno, a četiri su ovisne o prethodnoj značajki. Shema opisa krmiva sadrži slijedeće njegova svojstva
Vrsta
Porijeklo
Grupa
Rod/vrsta/kultivar
Dio
Frakcija
Otkos
Stadij zrelosti
Usitnjavanje
Vrsta
Način prerade
1. Vrsta
Svako krmivo pripada jednoj od postojeće četiri vrste krmiva. To su:
1. voluminozna/gruba krmiva
2. energetska krmiva
4
3. proteinska krmiva
4. dodaci-aditivi
2. Porijeklo
Prema porijeklu krmiva se dijele u
1. biljna
2. animalna-životinjska
3. mineralna
4. sintetska
3. Grupa/Porodica
Ova svojstvo je podgrupa porijekla i odnosi se na glavne porodice biljnog/životinjskog materijala koji se može koristi kao krmivo.
žitarice uljarice mahunarke trave korijenjače gomoljače itd. mlijeko kopnene životinje morske životinje itd.
4. Rod, vrsta kultivar (uobičajeno ime)
Ova značajka se odnosi na sistematiku (rod, vrstu, kultivar) unutar porodice, odnosno uobičajeni botanički naziv krmiva Na prijme; Triticum sativum, Brasica napus, Medicago sativa cv Croatia itd. Riblje brašno od Haringe, Srdela i dr.,
5. Dio
Ova značajka opisuje glavni dio materijala koji se upotrebljava kao stočna hrana. nadzemni vegetativni nadzemni generativni sjeme biljka sa sjemenom glava bez sjemena (kupus, kelj itd.) voće gomolj korijen korijen s nadzemnim dijelovima (glave i lišće šećerne repe)
6. Frakcija
Daje opis određene frakcije unutar dijela. cjelo zrno dio zrna (sačma, pogača,) posije
7. Otkos/berba
Odnosi se na voluminoznu krmu koja se kosi nekoliko puta godišnje primarni porast
5
ponovni porast prvi, drugi, treći otkos
8. Stadij zrelosti
Odnosi se na fiziološko sazrijevanje biljke tijekom rasta. A. Trave
1. vegetativni - dijeli se u dva stadija
2. rana paša klas do visine 7 - 10 cm
3. paša začetak klasa je na visini 7 - 10 cm iznad površine tla
4. klasanje - 50% biljke imaju vidljive klasi}e
5. početak cvatnje - 5 do 10% prašnika vidljivo
6. cvatnja - do 50% prašnika vidljivo
7. kraj cvatnje - većina cvijetova ima vidljive prašnike
8. zrelost - nakon cvatnje.
B Žitarice
1. stadij stabljike - nema klasića na stabljici
2. stadij cvatnje - svila (kukuruz) ili prašnici ( druge žitarice) vidljivi na 50% biljaka
3. stadiji nalijevanja zrna
4. mliječna zrioba - zrno je formirano i napunjeno mliječnom tekućinom, mekano i nezrelo, vlažnost zrna je 60-65%
5. voštana zrioba - zrno je obojeno, lagano se gnječi između prstiju, sadržaj u obliku tijesta, vlažnost zrna je 38-40%
6. zlatna ili staklasta zriobi - zrno ima zlatnu boju i čvrstoću, vlažnost zrna je 20-25%
7. puna zriobi - zrno spremno za berbu, završeno nakupljanje suhe tvari
C. Mahunarke
1. vegetativna - nema vidljivih cvatova
2. 10% cvatova na vrhu biljaka
3. 50% cvatova na vrhu biljka
4. početak cvjetanja 5-10% stabljika ima najmanje jedan cvijet otvoren
5. zrelost
9. Usitnjavanje
Odnosi se na metode usitnjavanja materijala koji se koristi kao stočna hrana
6
1. sjeckanje (kratko-dugo)
2. mljevenje (fino-grubo)
3. valjanje
4. gnječenje
10. Vrsta ili tip prerade
Su opće vrste prerade krmiva koje mijenjaju hranjivu vrijednost krmiva
sušenje
siliranje
prešanje
ekstrakcija ulja
11. Način prerade
Opisuje detaljnije način-metodu prerade svakog krmiva
1. sušenje-umjetno-prirodno odstranjivanje vode do sadržaja (10-15%) koji onemogućuje kvarenje krme
2. prosušivanje skidanje vlage do 34-40% radi jeftinije manipulacije
3. tostiranje
4. ekstrudiranje
5. ekspanzija
Nazivi krmiva
Najgrublja podjela krmiva je prema sadržaju hranjiva na krepka i voluminozna krmiva
Bitni kriteriji razlika između krepkih - koncentratnih i voluminoznih krmiva su vrijednosti uzete za:
1. sadržaj sirovih vlakana u suhoj tvari (18%)
2. sadržaj vlage (40%)
3. gustoća hranjivih tvari
Tablica 1. Opći kriteriji za razlučivanje krepki od voluminoznih krmiva (O.E.C.D., 1985).
Grupa krmiva Suha tvar (ST), % Gustoća hranjivih tvari u ST, %
Sadržaj sirovih vlakana (%) u ST
Voluminozna < 60 Niska > 18
Krepka krmiva > 60 Visoka < 18
7
Obje kategorije krmiva su podijeljena u osam glavnih vrsta:
1. Kabasta krma i sijena
2. Zelena krma (travnjaci, paša, zelena krma sa oranica)
3. Silaže
4. Energetska krmiva
5. Proteinska krmiva
6. Mineralna krmiva
7. Vitamini
8. Dodaci
Voluminozna krmiva
Voluminozna krmiva su glavna hrana preživača koja se direktno proizvodi i korisit na gospodarstvu. Karakterizira ju nizak sadržaj probavljive energije i visoka voluminoznost zbog visokog sadržaj vode, ligninia i pepela čija koncentracija je određena - vrstom, stadijem rasta, otkosom, gnojidbom i načinom košnje i konzerviranja (INRA, 1989). Zbog velikog volumena ovu krmu životinje nemogu pojesti u količini koja bi potpuno podmirila njihove energetske i proteinske potrebe pa je ona manji dio obroka visokoproizvodnih i veći dio obroka niskoproizvodnih životinja.
Prema načinu i uvjetima konzerviranja voluminozna krmiva su klasificirana u slijedeće podgrupe INFIC (1980) :
1. Svježe trave i krmiva pohranjena u svježem stanju - Svježe trave, leguminoze, nadzemni dijelovi korijenjača, cijela biljka žitarica i krmne brasike, Biljke su u fazi rasta, popasene ili pohranjene životinjama neposredno nakon košnje.
2. Silaže - svježa (60-65% vlage) sjeckana svježa voluminozna krmiva konzervirana kiselinama i pH proizvedenim anaerobnom fermentacijom-siliranjem sa ili bez dodataka: trave, leguminoze, cijela biljka žitarica i nadzemni dijelovi korijenjača.
3. Sijena - su nadzemni dijelovi biljaka u rastu sušeni na suncu (15-20% vlage) - potpuno ili djelomično (pokisle ili ne pokisle) trave, leguminoze, cijele biljke žitarica njihove smjese. Dodatno dosušivane ili ne dosušivane ventilacijom.
Sjenažre - su nisko vlažne silaže od prosušenih (40-55% vlage) trava, leguminoza i njihovih smjesa
4, Slame -na suncu sušeni ostaci žitarica, trava ili leguminoza nakon ubiranja sjemena. Dodatno dosušivane ili ne dosušivane ventilacijom.
Voluminozna krma jako varira u sadržaju vode - svježa krma 80 - 90%; silaže 60-80%; sjenaže 40-60% i sijena 15-18%; zbog toga se sadržaj i hranjiva vrijednost prikazuju u suhoj tvari (ST) kao zajedničkom nazivniku.
Koncetratna krmiva
Krepka ili koncentratna krmiva se često u praksi, ali i tablicama (NRC, AEFC, INRA), grupiraju prema sadržaju glavne hranjive tvari u sljedeće razrede:
Energetska krmiva su bogata energijom, siromašna vlaknima (< 18%) te općenito sadrže više od 70% TDN i manje od 20% sirovih bjelančevina. U ovu grupu ubrajamo: zrnjevlje žitarica, nusproizvode: mlinarstva, proizvodnje šećera, masti i ulja, krojenje i gomolji,.
Proteinska krmiva sadrže više od 20% sirovih bjelančevina, ili proteinskog ekvivalenta te manje od 18% vlakana. U ovu grupu ubrajamo; zrnjevlje mahunarki, uljarice i njihove sačme i pogače, tropove i komine, proteinske
8
koncentrate, sušene biljne proizvode, animalna krmiva, jednostanične organizme (bakterije, alge i kvasnice), Ne-bjelančevinasta proteinska krmiva (ureja, amonijak)
Neka krmiva zadovoljavaju više kriterija te se mogu ubrojiti u više grupa. Tako je punomasna soja energetsko i proteinsko krmivo.
Mineralna (rudna) krmiva jesu organski i anorganski spojevi koji sadrže više od 40% pepela, a namijenjeni su podmirivanju potreba za makromineralnim elementima - Ca, P, Cl, Na, K, Mg i S. U ovu skupinu ubrajamo koštano brašno, stočnu sol, vapnenac, dikalcijev fosfat, magnezijev oksid i dr.)
Dodaci-Aditivi se dodaju hrani radi
1. poboljšanja hranjivosti
2. povećavanja iskorištenja
3. povećanja konzumacije
4. povećanja otpornosti protiv bolesti
5. produženja biološke trajnosti hrane i animalnih proizvoda
Dodaci su: spojevi mikroelemenata, sintetske ili kristalične aminokiseline, pospješivaći rasta, antioksidansi, antikokcidijska sredstva. kokcidiostatici, antioksidanti, emulgatori, karotionoidi i ksantofili, arome. mirisna sredstva ostao.
Vrste krepkih krmiva
U Tablicama su krepka krmiva grupirana prema podrijetlu u razrede sukladno Pravilniku o kakvoći stočne hrane (NN, 26/98).
1. zrnasta krmiva jesu žitarice, zrna mahunarki i zrna uljarica;
2. proizvodi mlinarstva i nusproizvodi mlinarstva jesu krmna brašna, posije i klice dobivene u mlinarskoj preradi žitarica koji ne sadrže više od 25% SV u ST.
3. nusproizvodi industrije škroba jesu gluteni, glutenska brašna i droždine dobivene u izdvajanju škroba iz žitarica;
4. nusproizvodi industrije alkohola i drugih fermentacijskih industrija jesu kvasci, kom, trop i sladne klice
5. proizvodi i nusproizvodi industrije šećera i proizvodnje askorbinske kiseline jesu suhi rezanci šećerne repe (melasirani), lug L-sorboze, melasa
6. proizvodi i nusproizvodi industrije ulja jesu sačme i pogače dobivene u ekstrakciji ulja iz (ne)oljuštenog zrna uljarica, pamuka, orašca i koščica bundeva, kokosa i palme;
7. sušeni biljni proizvodi jesu nadzemni dijelovi biljaka pokošeni u zelenom stanju, umjetno osušeni i mljeveni koji mogu sadržavati više od 25% SV i 15% SB oboje u ST, to su lišća i stabljika mahunarki, trava, kupusnjača, sušene glave i lišće šećerne repe. U ovu grupu ubrajamo i visoko vlaknasta krmiva kao što su prirodno ili umjetno sušena i mljevene stabljike, slame komušine i pljeve. Tu se ubrajaju biljka kukuruza, pšenične slame
8. ostali biljni proizvodi jesu biljne masti i ulja, te masne kiseline
9. krmiva životinjskog porijekla jesu brašna dobivena preradom životinjskih dijelova i njihovih proizvoda (riblje brašno, brašno dobiveno pri klanju i preradi mesa peradi, mesno koštano brašno, kožno brašno, mast i riblje ulje, obrano mlijeko, sirutka, albumini i dr.)
9
10. krmiva s dodatkom nebjelančevinastih dušičnih spojeva jesu krmiva koja fizikalnim i kemijskim svojstvima ograničavaju otrovnost ureje, amonijaka i drugih dušičnih spojeva i omogućavaju njihovo bolje korištenje u hranidbi preživača
11. mineralna (rudna) krmiva jesu organski i anorganski spojevi koji sadrže više od 40% pepela, a namijenjeni su podmirivanju potreba za makromineralima - Ca, P, Cl, Na, K, Mg i S. U ovu skupinu ubrajamo koštano brašno, stočnu sol, vapnenac, dikalcijev fosfat, magnezijev oksid i dr.)
Vlaga
Kako je vrlo važno znati sadržaj vlage u krmivu pri sastavljanju i kupovanju krmiva njihov sastav se uobičajeno prikazuje na sljedeće tri načina:
Svježa tvar daje sadržaj vlage i hranjiva u krmivu u momentu proizvodnje i pohranjivanja životinja i kreće se u raspnu od 0 do 100%.
Zrako-suho tvar daje sadržaj vlage i hranjiva u krmivu koje je osušeno do standardne vlage (7-12-%) na kojoj se može dulje vrijeme čuvati. Hranjivost većine krepkih krmiva se prikazuje u zrako-suhoj tvari.
Suha tvar je prikazivanje sadržaja hranjiva u krmivu kao da ono ne sadrži vlagu (100% suha tvar). Upotrebljava se za sva krmiva, ali je češće za voluminozna krmiva u kojima sadržaj vlage, suhe tvari jako varira.
Radi usporedivosti i eliminacije utjecaja razlika u sadržaju vlage svi podaci o osnovno kemijskom sastavu krmiva su preračunati su na standardiziranu suhu tvar, odnosno vlagu.
1. 12% vlage (88% suhe tvari) žitarice, proizvodi i nusproizvodi mlinarstva
2. 10% vlage (90% suhe tvari) zrna mahunarki i industrijski proizvodi i nusproizvodi
3. 7% vlage (93% suhe tvari) animalna krmiva
Udjel pojedinih krmiva u kompletnoj hrani za domaće životinje
Udjel pojedinog krmiva u potpunoj hrani za pojedine vrste i kategorije domaćih životinja određen je njegovom hranjivom vrijednošću (uzimanje, visinom i sadržajem te izbalansiranošću probavljivih hranjivih tvari i prisutnost nepoželjnih tvari), mikrobiološkom čistoćom i preradbenim svojstvima krmiva.
Krmne smjese
Krmne smjese su mješavina dva ili više krepkih krmiva sa ili bez aditiva. Djele se na temelju broja hranjiva koje sadrže na potpune krmne smjese, dodatne krmne smjese, vitaminsko i/ili mineralne smjese, predmješavine (premiksi). Zatim se djele prema vrsti životinja kojoj su najmjenjen na smjese za goveda, svinje, perad (kokoši, purani, patke, guske i dr.), ovce, koze, konje, kuniće, kućne ljubimce. Dodatno se dijele prema dobi ili tipu proizvodnje životinja na zamjenice za mlijeko početne smjese (starteri), smjese za rast i tov, smjese za rasplodni podmladak, za konzumna jaja, za rasplodna jaja, smjese za visoko ili nsikomliječne krave i dr.
U pravilu krmne smjese su mješavina razilčirtih krmiva koja se međusobno po hranjivosti nadopunjuju i odgovarajućih aditiva.Krmne smjese se djele u potpune i dopunske.
Potpune krmne smjese sadrže količinu energije, poteina (aminokiselina), minerala, vitamina u količini koja zadovoljava potrebe vrste i kategorije životinja kojoj su namjenjene. Ove smjese sadrže još i dodatke dozvoljene za upotrebu za navedenu vrstu i kategoriju životinja, a ne sadrže za životinju potrebnu količinu vode i za biljojede svu potrebnu količinu vlakana.
Potpune krmne smjese su najjednostavniji mogući način hranidbe domaćih životinja i najčešće se upotrebljavaju u hranjenju peradi, svinja i kućnih ljubimaca.
Dopunske krmne smjese sadrže povišene količine energije, proteina, minerala i vitamina koji količinski dopunjuju hranjivost vlastitih voluminoznih krmiva i žitarica do potreba životinja za koje su najmjenjene.
10
Obrok opskrbljuje životinju svim potrebnim količinama hranjivih tvari iz kombinacije krmiva.
Melasirana hrana sadrži najmanje 14% šećera.
Mliječni nadomjestak ili zamjenica je mješavina krmiva koja se mješaju sa tekućinom prije davanja teladima. Mliječna zamjenica je nadpouna kolostruma i zamjena mlijeka za telad.
Dijetna hrana je mješavina krmiva i/ili adtiva sastavljena da ispuni posebne hranidbene potrebe životinja koja imaju ili se predviđa da će imati probavne, apsorptivne i metaboličke smetnje.
Vitaminima dopunjena mineralna krmiva se uglavnom sastoje od mineralnih krmiva i sadrže 40% pepela. Sastavljene su tako da dopunjuju nedovoljnu količinu minerala i vitamina u osnovnom obroku do potreba životinja. Koriste se i za izradu dopunskih i potpunih krmnih smjesa.
Premiksi su mješavina aditiva (vitamini, mikorelementi, sitetske aminokiseline, dodaci) s nosaćem i služe za izradu krmnih smjesa. Smiju ih proizvoditi samo ovlaštene tvornice i nesmiju se direktno prodavati obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Krmne smjese su važna osnova viskoproizvodnih životinja i efikasnog stočarstva. Smjese za razliku od krmiva sadrže ujednačenu količinu visokodostupnih hranjivih tvari bez prisustva štetnih tvari i patogenih mikroorganizama. One su hrana peradi i svinja. Hranidbeno znanje se najučinkovitije primjenjuje preko smjesa u hranidbi životinja. Prijereno izmješane smjese koje su sastavljene na temelju znanja o potrebama i njihovim promjenama uzrokovanim uvjetima proizvodnje garantiraju da će svaka vrste, grupa i visina proizvodnje životinja dobiti potrebnu količinu hranjivih i djelatnih tvari. Nadalje smjese se proizvode primjenom različitih metoda prerade (peletiranje, ekspanzija, tostiranje, ekstrudiranje) koje povisuju uzimanje i iskorištenje i higijensku ispravnost hrane.
Udjel pojedinih krmiva u kompletnoj hrani za domaće životinje
Udjel pojedinog krmiva u potpunoj hrani za pojedine vrste i kategorije domaćih životinja određen je njegovom hranjivom vrijednošću (uzimanje, visinom i sadržajem te izbalansiranošću probavljivih hranjivih tvari i prisutnost nepoželjnih tvari), mikrobiološkom čistoćom i preradbenim svojstvima krmiva.
Žitarice
Žitarice ili cerealije su trave (Gramineae) koje se uzgajaju radi proizvodnje sjemena koje je u biti koncentrat škroba koji je izvor energije za životinje. U hranidbi životinja upotrebljavaju se sljedeće žitarice: kukuruz, ječam, pšenica, tritikale, zob, raž, sirak, proso i riža. Premda žitarice imaju ujednačenije sadržaj hranjiva nego voluminozna krma on ipak varira ovisno o plodnosti tla i gnojidbi, varijetetu, gustoći sklopa, klimi, bolestima, načinu prerade i čuvanja. Zato se prosječne vrijednosti sadržaja hranjiva iznijete u tablicama ili knjigama tzv."knjiške vrijednosti" moraju uzimati oprezno.
Hranidbene karakteristike
Žitarice su bogate skladišnim ugljikohidratima u formi škroba koji su odličan izvor energije. Siromašne su proteinima i deficitarne u večini mineralima i vitaminima. Ovo se nadoknađuje dodavanjem proteinskih mineralnih i vitaminskih krmiva i dodataka. Žitarice su koncentrirani izvor visoko probavljivih tvari, prvenstveno škroba, u dehidriranom obliku. Iako sastav i hranjivost žitarica varira on je ipak znatno manji nego voluminozne krme pa ujednačeni i visokii sadržaj energije u žitaricama osigurava visoku i stalnu proizvodnju.
Vlaga
Žitarice, odnosno njihove sjemenke ovisno o načinu ubiranja i sušenja te skladištenju sadrže između 20 i 10% vlage.
11
Škrob
Žitarice su prvenstveno izvor energije koja je deponirana u škrobu. Škrob je u endospermu u obliku zrnaca čiji oblik i veličina variraju između vrsta. Škrob žitarica se sastoji od 25% amiloze i 75% amilopektina. Sadržaj škroba se kreće od 45% zob do 70% u kukuruzu i 75% u sirku. Škrob je visoko (95-98%). Probavljiv za sve vrste domaćih životinja
Šećeri čine 1,2-2,5% ST žitarica. Jedino raž i tritikale sadrže nešto više (5,5-6,0%) šećera.
Protein
Žitarice sadrže osrednju razinu bjelančevina koja je ispod potreba životinja. Sadržaj SB varira od 8 do 13 % u ST. Premda neki kultivari pšenice sadrže i preko 22% SB. Ova količina varira ovisno o vrste, hibrida i gnojidbe. oko 80-85% N je aminokiselinski protein. Protein se nalazi u svim udjelovima zrna, njime su najbogatiji embrij i aleuron. Premda se žitarice koriste kao izvor energije, a ne proteina zbog njihovog visokog udjela u hrani monogastričnih životinja one značajno pridonose ukupnoj količini proteina u hrani životinja. Protein žitarica je siromašan u esencijalnim aminokiselinama, osobito lizinu, metioninu i triptofanu. Genetski se pokušava povisiti razina aminokiselina u žitaricama. Na primjer, lizinski kukuruz. Biološka vrijednost proteina žitarica za pilića je sljedeće visine: zob > ječam > kukuruza ili pšenice.
Lipidi
Sadržaj lipida varira s vrstom. žitarica. Tako zob i kukuruz sadrže najviše 5-6% ulja u ST što je 2-3 puta više nego ječam i pšenica i raž (1-3% u ST). Najviše ulja ima embrio ili klica 10-20%, a endosperm samo 1-2%. Ulja žitarica se sastoje uglavnom od nezasićenih masnih kiselina linolne i oleinske i zato su sklona brzom kvarenju i stvaranju mekane masti u peradi i svinja. Kukuruz i zob su dobar izvor esencijalnih omega 6 masnih kiselina za domaće životinje.
Vlakna
Sadržaj vlakana je najviši u zrnu zobi (11-12% u ST) i nizak u kukuruzu, pšenici, tritikale (2-3%). Vlakna su smještena u perikarpa omotaču zrna. Sadržaj vlakana je nizak i obrnuto razmjeran sadržaju škroba. Golo zrnjevlje ima višu energetsku vrijednost nego ono s ljuskom. Vlakna razrijeđuju energetsku vrijednost žitarica proporcionalno udjelu te zob ima najmanji sadržaj energije za perad (12 MJ ME), a kukuruz najviši (16 MJ ME Zato kukuruz (14-15 MJ ME) ima najvišu, a zob najmanju (11,5 MJ ME/kg) energetsku vrijednost među žitaricama.
Minerali
Sve žitarice su deficitarne kalcijem jer ga sadrže manje od 0,15%. Sadržaj fosfora je viši (0,3-0,4%) nego Ca i podmiruje 50-70% potreba preživača. Monogastrične životinje mogu iskoristiti samo malo 25-30% P zato jer je vezan s fitinskom kiselinom u aleuronskom omotaču. Fitinska kiselina žitarica veže i dio Ca, Mg, neke mikroelemente te aminokiseline. Suprotno, voluminozna krma je bogata Ca i siromašna s P.
Vitamini
Žitarice su siromašne vitaminom D, osim žutog kukuruza, i provitaminom A, karotenom. Žitarice imaju dosta vitamina E, ali ga njihova prerada djelomično uništava. Od vitamina B kompleksa one sadrže dosta tiamina, a malo pirodoksina. Većina vitamina je smještena u aleuronskom omotaču i klici zrna.
Antinutritivne tvari
Visoki udjel nekih žitarica u obroku može usporiti porast mladih, ali ne i odraslih pilića i drugih vrsta životinja. Antinutritivne tvari u žitaricama su beta glukani u ječmu, donekle zobi i raži; topljivi pentozani i polifenoli u raži; antienzimi u ječmu i zobi; tanini u sirku i ponekad ječmu. Isto tako visoki udjel vlakana u zobi i donekle ječmu ograničavaju njihovo učešće u hrani mladih životinja. Problem beta glukana i pentozana rješava se dodavanjem enzima beta glukanaza u hranu životinja. Najjače vezujuće djelovanje ima fitinska kiselina zobi, a slabije ječma i pšenice.
12
Upotreba
Energetska krmiva sudjeluju u hrani za perad 60-85%;
za svinje 40-85%;
za mliječne krave 10-40%;
završetak tova junadi 75-80%:
ovce i koze 5-25%
Preživači se daje količina žitarica koja ovisi od težine, dobi, fiziološkom stanju i visini proizvodnje. Radi održavanja zdravlja probavila preživači moraju dobivati i voluminozna krmiva kao izvor surovih vlakana (SV): min. 8-12% u suhoj tvari (ST) obroka tovne junadi i min. 16-18% /kg ST mliječne krave. U pravilu, obrok mliječnih krava ne bi trebao sadržavati više od 25-30% škroba/kg ST. Što znači da žitarice ne prelaze 50-60% ST obroka mliječnih krava. To jest do 6 kg žitarica u obroku krava je gornja granica njihovog udjela u obrocima krava. kada se krave hrane silažom kukuruza (škrob) tada je niža gornja granica udjela žitarica. U tovu preživača žitarice mogu činiti 75-80% ST obroka.
Svinje i perad se hrane koncentratima jer njihov probavi trakt ograničava upotrebu voluminozne krme. U pojedinim fazama rasta telad, svinje i perad se mogu hraniti sa 80-90% žitarica i njihovih nusproizvoda.
Kukuruz
Kukuruz je izrazito varijabilna biljka. Tako samo na temelju karakteristika zrna postoji 6 različitih tipova ili podvrsta kukuruza. To su zuban (Zea mays indenta) zrno u obliku konjskog zuba; tvrdunac (Zea mays indurata) tvrdo, okruglo i sjajno zrno; kokavac/kokičar (Zea mays everta) sa izduženim i zaoštrenim zrnom; mekunac (Zea mays amylacea) zrno je mekao, bez sjaja sa brašnatim endospermom; pljevičar (Zea mays tunicata) zrno obavijeno pljevicom; šečerac (Zea mays saccharata) zrno sa staklastim poluprozirnim endospermom sa malim sadržajem škroba. U hranidbi životinja su najvažniji je zuban pa tvrdunac.
Kukuruz je standard s čijom energetskom vrijednošću uspoređuju ostale žitarice. Kukuruz ima najviše energije od svih žitarica (14-16 MJ ME u ST) za sve vrste životinja zbog (1) najvišeg (70-75%) sadržaja škroba, (2) dvostruko višeg sadržaja ulja (4-5%), (3) niskog sadržaja vlakana (2-3%), odnosno (4) visoke probavljivosti organske tvari za goveda 89% i svinje 88%. Škrob je skoro potpuno probavljiv za svinje (98%)i perad i preživače (97%) Zbog svega ovoga smatra se najkvalitetnije energetsko krmivo za sve vrste domaćih životinja. Može biti jedini izvor energije u hrani za domaćih životinja. Međutim, kukuruzni škrob se slabije i sporije fermentira u buragu (40-50%) nego ječma (89%) i osobito pšenice (93&). Nerefentirajući škrob se naziva rezistentni škrob. Pri visokoj razini hranidbe sa kukuruzom mliječnih krava dosta škroba kukuruza dođe u tanko crijevo gdje se hidrolizira do glukoze koja se apsorbira i služi kravama za sintezu mliječnog šećera ili laktoze čiji nedovoljna sinteza uzrokuje ketoza u visok mliječnih krava u ranoj laktaciji. Međutim, kuhani kukuruz se brzo i skoro potpuno fermentira u buragu i služi kao izvor energije za mikroorganizme.
Kukuruz je najukusnija žitarica za domaće životinje. Vjerojatno zbog visokog udjela ulja i fizikalnih svojstava zrna. Kukuruzno ulje ima visoki (58%) sadržaj esencijalne linolne kiseline. Linolna kiselina utječe i na veličinu jaja kokoši, ali i mekanu tjelesnu mast.
Kukuruz sadrži malu (oko 10% SP u ST) i vrlo varijabilnu (8-14% u ST) koncentraciju proteina. Najveći dio (73%) proteina je u endospermu, a skoro sav ostatak (23%) u klici. Protein klice je kvalitetniji jer se sastoji od mješavine globulina, glutelina i albumina, a endosperma uglavnom od zeina koji je siromašana esencijalnim aminokiselinama i kako čini polovinu mase proteina zrna kukuruza ono je siromašno aminokiselinam. Zbog visokog udjela kukuruza u hrani životinja njegov protein čini 50-60% proteina obroka životinje. Kada je kukuruz dominatno krmivo hrana treba biti nadopunjena sa dosta kvalitetnih proteinskih krmiva. Isto tako sadržaj proteina jako ovisi o gnojidbi N. Porast gnojidbe kukuruza umjetnim N sa 0 na na 170 kg/ha povisuje razinu proteina u kukuruzu sa
13
8,1 na 12,2% u ST. Međutim, sa porastom razine bjelančevina opada sadržaj esencijalnih aminokiselina. Isto tako protein kukuruza je niske biološke vrijednosti jer je siromašan esencijalnim aminokiselinama, osobito lizinom (0.2%) i triptofanom (0.1%), ali bogat (1.13%) leucinom. Niska razina triptofana (0,07%) i niacina mogu dovesti do pojave nedostatka niacina u monogastričnih životinja kada je kukuruz dominatna hrana i nije nadopunjen kvalitetnim izvorom triptofana.
Žuto/naranđasti kukuruz je bogat (5 mg/kg) žutim bojama-ksantofilima i karotenom (0.5 mg/kg) koji imaju vitaminsku aktivnost oko 2400 IJ/kg. Njihov sadržaj je razmjerna sadržaju ulja. Isto tako žuta boja potječe i od ksantofila koji nemaju provitaminska ali imaju pigmetacijska svojstva. Provitaminsko djelovanje žute boje značajno opada, a pigmentacijsko se ne mijenja sa trajanjem skladištenja kukuruza. Žuti pigmenti kukuruza daju boju jajima i koži peradi te slanini svinja.
Kukuruz se daje u suhom prekupljeno obliku (0.7-0.9 mm), siliran kao zrno i klip s 20-30% vlage preživačima i svinjama.
Tjekom neprimjernog ubiranja i skladištenja zrno kukuruza se lako može zaraziti plijesnima koje proizvode toksine štetne po zdravlje životinja. U našim uvjetima na kukuruzu se javlja zearalenon koji veže vitamin D-3 pa se u peradi mogu javiti problemi s kostima i ljuskom jajeta.
Za mlade i brzorastuće životinje je osobito važno da se hrane sa prekrupom od cijelih zrna sa što manje primjesa. Slomljena zrna imaju za 0.84 MJ/kg manje ME, a zrno s puno primjesa korova i drugog stranog materijala ima čak 2.5 MJ/kg manje ME.
Opaque-2
Visoko lizinski kukuruz (Opaque2) ima dvostruko više lizina i triptofana ali i manji prinos i otpornost od normalnog kukuruza. Naime, sadrži manje zeina a više gluetilna od normalnog te mu je biološka vrijednost proteina 72-73%, a običnog kukuruza 63%. za štakore, piliće i svinje. Međutim, obrok sa Opaque 2 kukuruzom mora se nadopuniti metioninom.
Floury-2
Floury-2 je visoko lizinski i metioninski hibrid kukuruza.
Uljaši
Zrno visoko uljnog kukuruza sadrži 6-9% ulja što je dva puta više nego u normalnom kukuruzu. Ovaj hibrid nema manji prinos od normalnog.
Pšenica
U hranidbi stoke se upotrebljava zrno sljedećih vrsta: obična pšenice: (Triticum vulgare), tvrda pšenica (Triticum durum) i engleska pšenica (Triticum turgidum), ali i drugih vrsta. Pšenica je najrasprostranjenija žitarica Europe. Nadalje sorte se dijele prema klimatskim uvjetima rasta na ozime ili jare kulture, a prema boji omotača na bijele i crvene, a prema tvrdoći na mekane i tvrde. Jare sorte imaju nešto tvrđi zrno koje je više hranjive vrijednosti. Naime, jare sorte imaju više proteina koji je povezan sa škrobm, kao i viši udjel lizina u proteinu.
Kemijski sastav pšenice je znatno varijabilniji nego drugih žitarica. Tako sadržaj proteina varira od 10 do 18%, ovisno o kultivaru i uvjetima uzgoja. Tako visoke temperature tijekom rasta mogu povećati za 100% sadržaj proteina uz istodobno opadanje razine lizina i škroba. Međutim, biološka vrijednost mu je niska jer sadrži malo lizina, treonina i valina.
Po energetskoj vrijednosti (13.2 MJ AMEp) pšenica je druga žitarica, to jest odmah je iza kukuruza (13.8 MJ/kg AMEp) i to zato što sadrži puno škroba (67%), a ponekad više nego kukuruz, dosta šećera (6%), malo (2%) vlakana i ulja (2%) što je razlog malo niže energetske vrijednosti od kukuruza.
14
Premda je pšenica slične energetske i više proteinske vrijednosti od kukuruza u hrani pilića više od 30% izaziva probleme. Pšenica sadrži 5-8% pentozana koji mogu izazvati ljepljivost digest u crijevima što dovodi do manje probavljivosti i vlažnog fecesa pilića. Naime, arabinonokislina vežu 10 puta više vode od svoje težine. Ptice ne proizvode dovoljno enzima ksilanaza te mladi (<10 dana) pilići iskoriste za 10-15% ME manje iz pšenice. Djelomično se ljepljivost može riješiti korištenje ograničenog udjela pšenice, upotrebom odstajale pšenice i dodavanjem enzima ksilanaza. Pšenica sadrži i inhibitore alfa amilaze, ali ih razara temperatura peletiranja. Pšenica sadrži izrazito malo biotina niske ((0-10%) dostupnosti.
Pšenica sadrži 0,08% ili vrlo malo Ca. dosta P 0,4%. Siromašna je vitaminom A i D.
Najbolji proizvodni rezultati se postižu kada pšenica sudjeluje s 35-50% u krmnim smjesama za mliječne krave, tovnu junad , ovce, konje i svinje. Najbolje ju je davati pomiješanu s drugim žitaricama (ječam, kukuruz itd.).
Konjima se mora davati pomiješana s zobi, posijama i voluminoznom krmom radi sprečavanja kolika. Ne smije se dati više od 3 kg/d. Škrob i šećeri pšenice brzo i obimno fermentiraju (90%) u buragu te su dobar izvor fermetirajuće energije za mikroorganizme i dobra nadopuna krmiva sa brzo razgradljivi proteinom kao što su paša, trave i mahunarke sa oranica, neproteinski izvori dušika. Povisuje sadržaj proteina u mlijeku, ali velike količine mogu izazvati acidoze u preživača.
Bolja je krupnija od sitne meljave pšenice koja izaziva čireve u svinja te se melje na 2 mm. Peradi je najbolje davati cijelo zrno pšenice ili samljeveno na 4 mm, Ovcama se daje cijelo zrno pšenice. Pšenica (min 10%) povisuje čvrstoću peleta.
Daje se u smjese do 40% govedima, do 50% rasplodnim i svinjama u rastu te 50-65% peradi.
Ječam
Energetska vrijednost ječma je 92-96% od kukuruza ili 12,5 MJ/kg AMEp, ali 13.1 MJ/kh ME za svinje što ga čini trećim energetskim krmivom za perad i svinje. Suha tvar ječma sadrži 55-60% škroba, ali i 5-6% ili dvostruko više vlakana nego ostale žitarice ali još uvijek visoke probavljivost organske tvari 81%. Škrob ječma je visoko fermentativan (90%) u buragu pa je odlična nadopuna krmivima bogatim sa brzo razgradljivom proteinom te pospješuje proizvodnju mliječnog proteina i rast preživača.
Ječam sadrži 6-14% SP, tipično 11-12% u ST, ali ne visoke biološke vrijednosti zbog nedovoljnog sadržaja lizina kao prve limitirajuće aminokiseline. Sadržaj masti je nizak 2,0-2,5% u ST i pretežito je od zasičenih-čvrstih masnih kiselina. Nadalje u masti nisu otopljeni karotenoidi te hranidba ječmom daje čvrstu i bijelu slaninu svinja. Razlika je u hranjivoj vrijednosti između šesteroredog i dvoredog ječma. Dvoredi ima više proteina, NETa i masti te manje vlakana nego šestoredi.
Ječam je bolja hrana za svinje nego za perad osobito mladu zbog 4-9% beta glukana, a za suše zbog prisilnog sazrijevanje zrna njegova koncentracija može narasti na 12-15%. Ptice, osobito mlade, nemaju enzime za razlaganje β glukana koji stvaraju viskozni digest u crijevima. Porast viskoznosti (1) produljuje vrijeme mješanja enzima i hrane, (2) usporava prolaz digesta kroz crjeva, (3) poveća se debljina neizmješanog graničnog omotača digesta što sve zajedno smanjuje probavu i apsorpciju hranjiva. Nepovoljno djelovanje β glukana povisuje istovremeno dodavanje masti u hranu. Trebalo bi svakoj hrani pilića koja sadrži više od 15-20% ječma trebalo dodavati enzime β glukanaza.
Daje se brojlerima do 20% u smjese. Ostale životinje, osobito svinje, mogu dobivati ječam kao jedini izvor energije, ali ga je bolje mješati s drugim žitaricama. Tako kokoši nesilice i svinje mogu dobivati do 70% ječma u smjesi. Kravama se ne daje više od 6-8 kg ječma na dan.
15
Zob
Zob ima najmanju (8.5 MJ/kg AMEp i 10.8 MJ/kg ME za svinje) energetsku vrijednost od svih žitarica jer sadrži najmanje škroba (44%) i najviše vlakana 11-12% u ST zbog visokog (25%) sadržaja pljevice u zrnu. Energetska vrijednost zobi je u negativnoj korelaciji sa sadržajem vlakana, a on je varijabilan ovisno o sorti i sezoni.
Međutim, zob ima najviše ulja 5,5% i kada se ljuštenjem odstrani ljuska njegova energetska vrijednost je jednaka ili viša od kukuruza. Ulje zobi sastoji se 64% nezasićenih masnih kiselina; 25% oleinske i 37% linolne kiseline, ali ima dosta i palmitinske kiseline koja daje “tvrđu” mast nego kukuruz. Visoki sadržaj nezasićenih masnih kiselina u ulju zobi može smanjiti masnoću mlijeka ali dati kvalitetni tup tovljenika.
Zob sadrži oko 12% SP, varira od 6-17%, bolje biološke vrijednosti nego kukuruza, ali još uvjek niske zbog niskog sadržaja lizina i metionina. Zob sadrži malo Ca 0,12 i dosta P 0,38% u ST ali vezanog sa fitinskom kiselinom. Malo karotena što daje bijelu boju jajima i potkožnom tkivu. Zob sadrži malo vitamina D, niacina i riboflavina.
Zob kao i ostale sitnozrne žitarice sadrži 3-7% β glukana koji daju viskozni digest i smanjuju probavljivost hranjiva u pilića.
Zob je zbog sadržaja vlakana poželjno krmivo za konje i odrasle preživače. Ostale vrste životinja mogu podnijeti manje količine zobi zbog visokog sadržaja SV. Isto tako je dobro krmivo za suprasne (bređe) svinje kada čini do 50% smjese. Svinje u porastu i tovu, te kokoši nesilice i rasplodni pomladak kokoši mogu dobivati do 25% zobi u smjesi. Brojlerima se ne preporučana davati zob zbog niskog sadržaja ME.
Ovcama i starijim kategorijama konja poželjno je davati zrnatu zob.
Gola zob
Selekcije gole zobi sadrže do 17% SP sa 0,68% lizina i 1% metionina i 15,5 MJ ME za perad. Međutim, i ona ima dosta β glukana te se sa većim količinama zobi u hrani pilića treba davati i enzimi β glukanaze.
Raž
Raž je po hranjivoj vrijednosti slična pšenici, ali ponekad je loše ješnosti zbog sadržaja različitih anti-nutritivnih tvari, na primjer ergota. Raž sadrži u vodi netopljivu frakciju čijim odstranjivanjem se povisuje njena hranjiva vrijednost. Bolje je energetsko krmivo za ovce nego druge životinje. Uvijek se daje zajedno s drugim žitaricama.
U smjesama za konje do 30%, tovnu junad, krave, tovne svinje i krmače u laktaciji do 40%, a prasadi do 30%. Bređim krmačama se raž ne daje zbog sadržaja ergot otrov. Naime, raž mo`e biti zaražena gljivicama Claviceps purpurea koje proizvode mješavinu alkaloida (ergot) čija konzumacija u većim količinama uzrokuje abortuse u bređih životinja. Također, se ne preporuča davati raž mladoj peradi zbog saržaja strukturnih arabino ksilana –pentozana koji koče ulaz probavnih sokova u digest i tako umanjuju probavu i resorpciju hranjivih tvari te daju ljepljivi i vodenasti feces peradi. Može se davati s enzimom pentozanazom, ali u malim količinama. Koko{ima nesilicama i starijem rasplodnom podmladaku peradi može se uključiti do 50% raži u krmnu smjesu.
Sirak
Hranjiva vrijednost brojnih varijeteta je prilično promjenljiva. U prosjeku sirak sadrži 95% od energetske vrijednosti kukuruza i vrlo je dobro krmivo za goveda, konje i ovce. Škrob i protein u zrnu sirka su tijesno povezani što ih čini nešto manje probavljivim nego kada su odvojeni. Hidrotermički tretman povisuje probavljivost, a time i hranjivost sirka. Sirak može potpuno zamijeniti kukuruz i ječam u hrani biljojeda.
Sirak sadrži tanine koji se kao polifenoli povezuju sa proteinima. Ptice hranjene taninom sporije rastu, i povisuje se učestalost i ozbiljnost skeletnih poremetnji. Tanini se djele na hidrolizirajuće koji imaju galičnu kiselinu i kondenzirane (katekine). U siraku se nalaze kondenzirani tanini to je u prosudbi valjanosti sirka važna metoda njihovg njihovog određivanja. Što je zrno sirka tamnije smeđe boje to je viši sadržaj tanina u njemu. Visoka razina
16
tanina smanjuje do 10% probavljivost suhe tvari i aminokiselina u peradi. Visoko taninski sirak sadrži više od 1% tanina. Isto tako na još nepoznat način tanini uzrokuj probleme sa nogama pilića. Tretiranje visoko taninskog sirka sa vodenom otopinom (25%) propionske kiseline tijekom 10 dana povisuje za 10% probavljivost sirka u peradi. Tretiranje lužinama je učinkovitiji način odstranjenja tanina. Isto tako dodavanje polietilen glikola hrani sa taninom povoljno djeluje na rast pilića, a problemi s nogama se rješavaju dodavnjem do 0.8% iskoristivog fosfora.
Za perad i svinje količina tanina određuje koliko se sirka može ukljuljućiti u hranu. Visoko taninski sirak je manje ješan i niže hranjive vrijednosti. Nisko taninski sirak može zamjeniti do 50-60% kukuruza u smjesama za perad i svinje.
Tritikale
Tritikale je sitno zrna žitarica križanac pšenice (TRIIcum) i raži (seCALE). Stvoreni su brojni kultivari koji imaju između 11 i 20% SB i aminokiselinski sastav bolji od raži, a po sadržaju energije je slična pšenici. Raž kao i pšenica ima znatnu količinu enzima fitaze te je bolji izvor dostupnog fosfora nego ostale žitarice. Škrob je visoko probavljiv i ne daje ljepljivi i vlažni feces pilića. Ne sadrži bojila. Dodavanje enzima povisuje hranjivu vrijednost tritikale. U pravilu,u hrani pilića do 4 tjedna starosti može sudjelovati sa 2%, a starijih 15%, kokši 10%, odnosno može zamijeniti 1/3 pšenice i 1/2 kukuruza u hrani odraslih kategorija domaćih životinja.
Proso
Slično je po hranjivoj vrijednosti zobi, ali znatno varijabilnijeg sastava. Može sudjelovati do 50% u hrani odraslih i do 20% mladih životinja.
Mahunarke
Pripadaju u porodicu Leguminoza. Bogate su bjelančevinama 20 do 38% čija kakvoća ovosi o vrsti i kultivaru. Općenito su siromašne metioninom i cistinom, a bogate lizinom, te dobro nadopunjuju žitarice. Sve sadrže antinutritivne tvari koje umanjuju njihovu hranjivu vrijednost. Najznačajnije su: inhibitori proteaza: tripsin inhibitor, fenoli (tanini, isoflavoni), vicin/kovicin, fitati, alkaloidi antivitamini, cianidi i lektini. Prerada fizičko kemijskim sredstvima (toplina, kuhanje, naklijavnje, fermentacija, infra red i mikrovalovi razaraju većinu nepoželjnih tvari. Pretjerano kuhanje s druge strane smanjuje njihovu biološku vrijednost. Mahunarke su kao i žitarice bogate energijom, fosforom, tiaminom, riboflavinom i niacinom, a siromašne kalcijem.
Grašak
Grašak sadrži od 20 do 28% SP, s malo 1,6 do 2,9% SM, osrednje 4,5 do 10% vlakana i dosta 44-50% škroba i šečera 6%. Siromašan je metionin +cistin (0,5-0,75%) i osrednje bogat triptofanom (0,16-0,3%) i bogat lizinom (1,5-2,0%). Grašak se odlikuje visokom ješnošću za stoku. Od antinutritivnih tvari sadrže značajniju količinu tanina i fitata. Grašci obojenog cvjeta sadže preko 100 puta više (0,55%) kondenzirani tanina od (0,007%) neobojenih. Svakih 1% tanina smanjuje za 6% probavljivost bjelančevina u peradi. Od ukupne količine fosfora 30-77% je vezan, to jest fitinski fosfor. Bogat je vitaminima B grupe. Sadrže nešto tripsin inhibitora i lektina.
Grašak je odlično ukusno krmivo za odrasle preživače, a visoka 85% razgradljivost škroba i šećera u buragu je odličan izvor fermetirajuće energije (13,0 MJ/kg ST) te se 25-30% uključuje u koncentrate za krave i junad. Ako se krmna smjesa pravilno izbalansira, u metioninu i triptofanu grašak može činiti 30% smjese za tov svinja iznad 60 kg. Prasadi nakon odbi}a se može davati do 20% graška s odličnim izvorima metionina i triptofana (riblje brašno, obrano mlijeko). Krmače se također mogu hraniti s do 20% graška uz druge izvore bjelančevina.U hrani peradi može grašak sudjeluje sa 5% u hrani pilića do 4 tjedna i do10% pilenki i nesilica.
17
Bob
Bob je sličan grašaku sadrži 29% SB bogatih lizinom (1.9-2.0%) i siromaših metioninom i cistinom (0.6%) te osobito triptofanom (0.3%). Sadrži dosta škroba (40%) i šećera (5%) te malo vlakana (3%) te je pored proteina dobar izvor energije za preživače (13.5 MJ u ST), svinje (13.3 MJ kg-1 ST) i lošiji za perad (12.0 MJ u kg ST) jer lošije (85%) probavljaju škrob. Termički tretman i fina meljava povisuju za 10% probavljivost škroba u peradi. Razina masti je niska (2%) ali bogata je linolnom i linolenskom kiselinom.
Bob kao i ostale mehunarke sadrži raznolike antinutritivnu različito intenzivnog nepovoljnog djelovanja. U prvom redu sadrži kondenzirane tanine koji su smješteni u ljusci gdje štite sjeme od razaranja insekata i pljesni. Perad i prasad slabije probavlja protein i škrob Bob bjelog cvjeta sadži manje tanina i može sudjelovati u smjesama sa većim postotkom nego bobo obojenog cvijeta. Bob sadrži brojne anti tripsin čimbenike iako je njihova ukupna antitripsin aktivnost 4 IU/mg) niska. Lako ih razara tretiranje parom kao što je peletiranje (800C). Vicin i kovicin aglutinine, ureazu, glukozinolate i fitinsku kiselinute ga treba prije hranjenja monogastričnim životinjama tretirati sa vlagom. Bob sadrži dosta fosfora (0.9%) ali niske dostupnosti (0.2%).
Dok se preživači i konji mogu se hraniti bobom kao jedinim izvorom proteina te on može sudjelovati sa 20-30% u smjesama. Danas postoje sorte boba bez tanina. Bob s taninom može sudjelovati do 5% u smjesi za brojlere te 10% neslice i svinje. Treba paziti da smjesa sadrže dovoljno metionina + cistina, triptofana i niacina.
Lupina
Lupina je među krupnozrnim leguminozama najbogatija proteinom (30-35%) lizinom (1%) te metioninom i cistinom (0.8%). Isto tako lupina je bogata uljima (6-10% u ST) i esencijalnim masnim kiselinama (5.2%) te je njena meljava podložna oksidacijama. Međutim, ona sadrži malo (9%) škroba, i znatno ne-škrobnih polisaharida kao što su oko 4% šećera i 13,5% vlakana te se mora ljuštiti ako sa daje mladim životinjama. Ljuštenje i dodavanje odgovarajućih enzima značajno povisuju hranjivost lupine.
Gorka lupina sadrži 1-2% alkaloida (gorki okus) i alfa galaktozidazu kao nepoželje čimbenike. Danas su stvoreni hibriri bijele, plave i žute lupine bez prisustva (<0.1%) alkaloida koje se zovu slatke lupine. Kao i ostale mahunarke i lupina je siromašna S-aminokiselinama i lizinom. Međutim, bijele sorte sadrže 20-25% više ovih kiselina.
U smjesama za piliće do 5%, nesilice do 10% i isto toliko za svinje u rastu i tovu. Lupina se nedaje rasplodnim svinjama i mladoj prasdai (0-20 kg).
Grah i leća
Grah i leća sadrže 20-28% bjelančevina koje su bogate lizinom (6.0-6.3% od proteina). Iako su loše ješnosti za životinje one mogu sudjelovati do 20% u krmnim smjesama za preživače i konje. U smjesi za svinje u porstu i tovu mogu sudjelovati do 15, a krmače 10%. U hrani peradi do 30, a nesilica do 15%. Poželjno je da ova krmiva kuhamo prije davanja monogastri~nim `ivotinjama.
Uljarice
Zrno uljarice je bogate bjelančevinama (sojino 38%, orašac 28 %, lan 20%, suncokret 15%), uljima (suncokret 35-50%, sojino17-22%, uljane repice 35-45%). Isto tako bogate su fosforom, ali siromašne kalcijem. Skoro sve uljarice sadrže antinutritivne tvari te se moraju preraditi prije pohranjivanja doma}im životinjama. Danas se koristi hidrotermički odbrađeno zrno soje -tostirano ili ekstrudirano. Zrno uljarica dodaje se do 2 kg dnevno mliječnim kravama. Svinjama nije poželjo dati više od 10% termički tetiranog zrna radi izbjegavanja pojave mekane masti. Životinja koje se pripremaju za pokazvanja i izložbe daje se kvašeno zrno lana, napr. konjima 100 g/d.
18
Uljana repica
Za razliku od monogastričnih životinja odrasli preživači (junad i krave) mogu se hraniti cijelim zrnom uljane repice. Odrasle krave mogu dobivati do 1 kg/d radi povećanja masnoće mlijeka. Ovcama se ne daje više od 20% repice zbog njene loše ješnosti (eruka kiseline). Mladim monogastričnim i rasplodnim životinjama se daje manje, a starijim više uljane repice, odnosno njene sačme.
Soja
Zrno soje može se davati neprerađeno odraslim preživačima koji se ne hrane istodobno s urejom. Odlično djeluje na masnoću mlijeka. Monogastrične životinje mogu se hraniti samo toplinski tretiranom (tostiranom, ekstrudiranom. kuhanom ) sojom i to svinje do 20% (opsanost mekana slanina) a brojleri mogu dobivati do 30% tretiranog zrna soje.
Suncokret
Suncokret je bogatiji metioninom od ostalih uljarica.
Detaljniji podaci o hranjivosti uljarica biti će obrađeni u dijelu sačme i pogače uljarica.
Proizvodi i nusproizvodi agroindustrijskog porijekla.
Nusproizvodi poljoprivrede i prehrambene industrije ( u daljnjem tekstu nusproizvodi) su potencijalni zagađivači okoline te je vrlo primamljivo njihovo uklanjanje preko prerada kao jeftine stočne hrane u vrijedne animalne proizvode. Nusproizvodi su nakon žitarica najznačajni izvor hranjiih tvari za domaće životinje. Nusproizvodi bogati vlaknima su osobito interesantni kao hrana za odrasle preživače (goveda, ovce i koze) čiji mikrobi skoro potpuno prerađuju vlakna u izvore energije a nema opasnosti od acidoza. Nusproizvodi u hrani preživača zamjenjuju znatan dio zrnjevlja žitarica.
Nusproizvodi su osobito zanimljivi kada imaju nižu cijenu od uobičajnih krmiva - zrnevlja. Drugi nači upotrebe nusproizvoda su kao:
(1) gorivo,
(2) gnjojivo
(3) za mikrobnu fermentaciju
Razina upotrebe nusproizvoda kao sastojaka krmnih smjesa ovisi o:
(1) cijeni uobičajenih krmiva
(2) zdravstvenoj sigurnosti
(3) prihvatljivosti -atraktivnosti
(4) ujednačenosti fizikalnog i kemijskog sastava
Nadalje, ne mogu se koristi kao ljudska hrana. Njihova hranjiva vrijednost varira zavisno o kemijskom sastavu (sadržaj vlakana, bjelančevina), prisutnosti nepoželjnih i štetnih tvari, probavljivosti organske tvari, energetske vrijednosti i ješnosti (palatabilnosti).
Agroindustrijski nusproizvodi se dijele prema sljedećim kriterijima
19
• sadržaju vlage trebaju se preraditi
• fermentirajuće energije
• porijeklu
Prema porijeklu se dijele na
Proizvodi i nusproizvodi mlinarstva
Proizvodi i nusproizvodi industrije škroba
Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja
Proizvodi i nusproizvodi industrije šećera
Krmiva životinjsko porijekla
Proizvodi i nusproizvodi mlinarstva
Hranjiva vrijednost ovisi o načinu prerade, vrsti zrna, djelu i udjelu djela zrna u nusproizvodu.
Posije sadrže između 9-18% proteina i 10-14% vlakana. Oprez mogu djelovati u većoj količini laksativno.
Stočna brašna sadrže manje vlakana nego posije do 6% i više škroba min 30%.
Klice proizvod dobiven izdvajanjem klica iz zrna žitarica (kukuruz, sirak, pšenica). Pored klica sadrži nešto brašna i posija. Pšenične trebaju sadržavati min 25% SP i do 7% masti.
Posije pšenične
Pri preradi zrna pšenice u brašno ostane 40% nuzproizvoda vrlo različite hranjive vrijednosti. Posije su odlično krmivo za sve vrste i kategorije stoke. Posije sadrže 14-17% SP čija kakvoća je odraz biološke vrijednosti proteina vrste ili sorte pšenice. Sadrže malo 15-20% škroba i oko 6,5% šećera i dosta 10% vlakana te imaju malo ME za perad (7,5 MJ/kg ME), ali dosta za preživače (11,5 MJ kg-1 ST ME). Bogate su fosforom 1,3%, Mg 0,53% i K 1,3%, a siromašne Ca 0,15%. Posije sadrže kao i pšenica dosta fitaze 1770 (UI/kg) koja povisuje iskoristivost fosfora u monogastričnih životinja. Zbog voluminoznosti daju se u manjoj količini mladim i monogastričnim životinjama. U smjesama za goveda može sudjelovati do 30%, janjad u tovu 10-15%, junad u tovu do 20%, krave do 25%, svinje 5-10%, krmače 25%, perad 3-7%. Peletiranje smjesa sa posijama povećava iskoristivost energije za 30%, a bjelančevina za 17% iz posija u peradi. Radi dobivanja mesnatog trupla svinjama u tovu iznad 60 kg se daje 15-25% posija. Posije ostalih žitarica se manje koriste i sudjeluju u smjesama za stoku.
Kukuruzne posije
Preradom mljevenjem kukuruznog zrna se dobije 60 % kukuruznog brašna i 40% nusproizvoda od koji posije čine 20-22%.
Rižine posije
Rižine posije sastoje se od omotača, dijela aleurona, djela edosprema i klice te su bogate mastima (vidi tablicu).
Ječmene klice
20
Proizvodi i nusproizvodi industrije škroba
Kukuruzni gluten
Kukuruzni gluten je proteinsko koncentratno krmivo dobiveno u procesu izdvajanja škroba iz zrna kukuruza, a nakon odvajanja klice i vlakana. Sastoji se pretežno od kukuruznog glutena i škroba.
Kukuruzni gluten je bogat bjelančevinama (40-60%), metioninom i cistinom (3,3%), siromašan lizinom. Isto tako gluten sadrži dosta (16%) škroba. Zbog toga i visoke probavljivosti gluten sadrži visoku koncentraciju energije (>15 MJ/kg ST). Kukuruzni gluten je bogat ksantofilnim (> 300 mg/kg) pigmentima te je odličan izvor žute boje za perad.
Protein glutena je niske razgradljivost (27%) (metionin) i visoke postruminalne probavljivosti nerazgrađenog proteina (85%). Odličan je izvor nerazgradljivog proteina i metionina za visoko proizvodne krave.
Slabe je ješnosti i više od 15% u smjesi smanjuje njeno uzimanje, osobit u svinja. Stavlja se u hranu peradi kada je potrebna visoka koncentracija energije, proteina i žutog pigmenta.
Udjel kukuruznog glutena u krmnim smjesama
Preživači % Svinje % Perad %
Telad 5 Odojci 0 Pilići do 3 tjedna 0
Krave 10 Odbiti odojci 2,5 Pilići do klanja 5
Junad 10 Svinje do 60 kg 2,5 Rasplod 4-18 tj. 20
Janjad 5 Svinje do 100 kg 5,0 Nesilice 15
Ovce 10 Krmače 7,5
Daje se do 50% izoproteinske zamjene sojine sačme govedima. Svinjama se daje 2,5%, a peradi 5-20%. Monogastrične životinje mogu zadovoljiti aminokiselinske potrebe ako dobivaju 50% proteina iz glutena i 50% iz animalnih krmiva.
Kukuruzno glutensko brašno
Kukuruzno glutensko brašno dobije se u izdvajanju škroba iz kukuruza. Sastoji se pretežno od kukuruznog glutena, škroba i omotača zrna, uz veću količinu sitnih posija.
Sadrži oko 20-25% bjelančevina lošeg aminokiselinskog sastava, dosta (22%) visoko probavljivog i fermentirajućeg škroba (85%) i vlakana te je bogat energijom za preživače i odrasle monogastrične životinje.
Bogato (14 mg/kg) je karotenoidima (dobro za boju žumanjka).
Dobre je ješnosti.
Crna boja je pokazatelj pregrijavanja i takvo krmivo se ne pohranjuje životinjama.
Maksimalna dopuštena količina u krmnim smjesama je 50% za junad u tovu, 25-30% mliječne krave, 5-10% brojlerima, 16% nesilicama, do 10% svinjama u porastu i 16% svinjama u tovu preko 60 kg mase.
21
Proizvodi i nusproizvodi industrije ulja
Nusproizvodi industrije ulja jesu sačme, pogače i ljuske koji se dobiju pri izvlačenju ulja iz uljarica. Sačme se dobiju tekućom ekstrakcijom većinom heksanom tehnički pripremljenoga (oljuštenoga, mljevenoga, zagrijanoga i tiještenoga) sjemena, klica ili jezgara u proizvodnji ulja.
Pogače jesu proizvodi dobiveni hidrauličkim ili mehaničkim tiješnjenjem tehnički pripremljenoga (oljuštenoga, mljevenoga, zagrijanoga i tiještenoga) sjemena, klica ili jezgara u proizvodnji ulja.
Ljuske jesu vlaknasti omotači zrna uljarica sa manjim udjelom ulja, proteina i upotrebljavaju se kao balast u stočnoj hrani.
Svojstva nusproizvodi industrije ulja jesu: neizbalansiranost proteina, vrlo varijabilan aminokiselinski sastav i dostupnost aminokiselina. Ugljikohidrati su glavni sastojak i uglavnom se sastoje od netopljivih ne-škrobnih ugljikohidrata porijeklom od ljuske i pljevice zrna. Pored ovih glavnih sastojaka nusproizvodi industrije ulja sadrže manje količine raznovrsnih antinutritivnih tvari.
Sojina sačma
Sojina sača se dobije ekstrakcijom i tiješnjenjem različitog stupnja oljuštenog zrna soje.Količina vlakana određuje hranjivost sojine sačme. Tako se od oljuštenog zrna soje dobije sačma E kakvoće sa >48% SP i ≤5% SV), od djelomično oljuštenog zrna se dobije sačma i kakvoće sa > 44% SP i do -7% SV)i od neoljuštenog zrna se dobije sačma II kakvoće sa > 40% SP i ≤ 9% SV). Udjel vlakana razrjeđuje hranjivost sačme za mlade monogastrične životinje.
Sojina sačma je najkvalitetniji biljni protein te je standard hranjivosti za ostala proteinska krmiva. Ona je idealni izvor aminokiselina za sve vrste domaćih životinja koji odlično nadopunjuje kukuruz Sadržaj proteina je obrnuto razmjera sadržaju ulja. Sadrži visoku razinu energije i SP koji je 95% pravi protein dobrog aminokiselinskog sastava. Sojina sačma ovisno o stupnju kakvoće sadrži visokih 2.74-3.07% lizina visoke probavljivosti 87-90%, triptofana 0,59-0,66%, treonina (1,7-1,95%), isoleucina (2,13-2,45%), valina (2,20-2,50%), optimalni omjer leucin:izoleucin za perad, ali i relativno manje metionina i cistina (1,2-1,4%) nego ostalih aminokiselina.
Sojina sačma sadrži malo škroba (4-5%), osrednje slobodnih šećera (>9%), ali i dosta netopljivih vlakna (18%) uglavnom hemiceluloze i pektina koji se ne probavljaju enzimi peradi.
Sojina sačma je bogata fosforom (0.6-0.65%) koji je preko 50% iskoristiv i kalijem (>1,9%). Od vitamina sojina sačma sadrži znatnije količine vitamina B grupe i vitamina D.
Glavni nedostatak sojinog zrna koji ograničava njeno veće učešće u hrani je prisutnost anti-nutritivnih čimbenika kao što su: najznačajniji tripsin inhibitor; ureza i hemaglutinini: manje značajni: goitrogeni, saponini, estrogeni, anti vitamini i fitati. Zato se sojina sačma tretira sa > 800C nekoliko sekundi radi značajnog (>90%) smanjenja anti tripsin aktivnosti. Međutim, primjena termički tretman može stvoriti Maillard reakcije koje značajno smanjuju probavljivost proteina. Redovito se pri preradi i kupovini sojine sačme mjerenje aktivnosti antinutritivnih tvari i moguća toplinska oštećenja proteina. Mjeri se aktivnost tripsin inhibitora (TIA) u mg/kg i ona bi trebala biti manja od 5. Aktivnost ureaze se izražava u N/g/min i ona mora biti manja od 0.50. Crveni kresol test mjeri stupanj toplinskog oštećenja sojine sačme preko povećanja adsorptivnog kapaciteta u mg/mg i on ne bi trebao biti veći od 4.3.
Sojina sačme može biti jedini izvor proteina u hrani životinja te se stavlja sa sljedećim učešćem u smjese za životinje.
Preživači % Svinje % Perad %
Telad 20 Sisajuća 20 Pilići < 4 tj 25
Krave 35 Odbita 25 Pilići > 4 tj 30
22
Junad 35 Rast do 60 30 Pilenke 35
Janjad 20 Tov >60 30 Nesilice 35
Ovce 30 Krmače 30
Sojino ulje
Sojino ulje je bogato (>60%) esencijalnim masnim kiselinama, osobito linolnom (52%) i 37 MJ ME kg-1energijom. Sojino ulje je odličan izvor energije za monogastrične životinje, osobito piliće koji ne mogu probavljati masti te im se u hranu stavlja do 5% sojina ulja. Ostale vrste i kategorije životinja mogu dobivati do 2.5% ulja.
Sojina ljuska
Sojina ljuska je bogata vlaknima (67.5%), sadrži oko 11,5% SP, škroba i šećera (4.0%) i malo (2,0% ulja). Zato je dobar izvor probavljivih vlakana (35% SV) i energije za preživače. Daje se u hranu preživača 10-25% i krmača do 10%.
Suncokretova sačma
Suncokretova sačma jeste nusproizvod pri ekstrakciji ulja iz sjemenki koje sadrže oko 45% ulja i koje su oljuštene. Ljuska se dodaje u sačmu nakon ekstrakcije ulja. Ovisno o stupnju ljuštenja imamo sačme od oljuštenog (>44%SP, i <10% SV), djelimično oljuštenog (>33%SP, <18% SV) i neoljuštenog (>24% SP, < 25% SV) suncokreta.
Suncokretova sačma je dobar izvor proteina (24-44 s dvostruko manje lizina (1.0-1,2%), ali jednako ili više metionina (0,6-1,0%) nego sojina sačma. Nadopuna sa lizinom daje suncokretovoj sačmi biološku vrijednost sličnoj sojinoj sačmi.
Suncokretova sačma sadrži ovisno o udjelu ljuske dosta vlakan (18-25%) koja su nisko probavljiva te se trebaju fino samljeti. Zato je niske energetske vrijednosti (5.4 MJ/kg) za perad i više 7.4 MJ/kg ME ali ne i visoke za preživače.
Ne sadrži anti nutritivne tvari, osim vlakana. Međutim, velike količine ili udjel u hrani djeluje laksativno.
Suncokretovo sačma je odlično krmivo za preživače i sprječava acidoze. Odraslim kravama, junadi i ovcama se daje 20-25% u obrok, a rasplodnim svinjama i peradi 10%.
Suncokretovo ulje
Suncokretovo ulje je bogato 60,0% nezasićenim masnim kiselinama među kojima je dosta linolne (38%) i linolenske kiseline te sadrži 36-37 MJ/kg ME. Suncokretovo ulje smanjuje prašnjavost smjesa i obroka.
Stavlja se 2,5% u hranu svih vrsta i kategorija domaćih životinja.
Repičina sačma
Dobivanje
23
Repičina sačma je nusproizvod u izvlačenju ulja tiješnjenjem i/ili ekstrakcijom iz sjemena uljane repice. Nakon tiješnjenja pogača se podvrgava kemijskom otapanju radi izvlačenja preostalog ulja, a ostatak je sačma uljane repice. Danas se sve više sjemena repice sije radi proizvodnje ulja kao "ekološkog" diesel goriva. Hranjivost sačme i pogače značajno raste sa odstranjivanjem ljuske sa sjemena prije daljnje prerade.
Hranjivost repičine sačme ovisi od sorte repice, odnosno prisutnosti antinutritivnih tvari i sadržaja vlakana. U RH se smiju upotrebljavati sačme od uljane repice koja ima manje od 30 milimol/kg ili < 20 µg/kg glukozinolata. Uljana repica sa niskim sadržajem eruka kiselina naziva se jedno nulaši “0”, sa malo nje i glukozinolata “00” dvostruki nulaši i dodatno sa malo tanina trostruki nulaši “000”. Općenito, sačme od suvremenih sorta repice (Canola - kanadska “00” sorta) su po hranjivosti lošije od sojinih i bolji od suncokrrtovih sačmi.
Sačma uljane repice sadrži oko 32-35% SP, ali može imati i 40% SP. Međutim, probavljivost proteina je niže 75-84% za perad nego 87-90% proteina sojine sačme: Sadržaj lizina od 2% je nešto niži nego u sojinoj ali viši nego sačmi suncokreta. Repičina sačma sadrži najviše (1,4-1,6%) metionina i cistina među sačma uljarica. Generalno, protein repičine sačme je sličnog aminokiselinskog profila proteinu soje, ali je niža probavljivost aminokiselina.
Repičina sačma sadrži dosta (39,5% NDV, 11% SV) vlakana s taninima, malo (5%) škroba i šećera (9,5%) te sadrži 6-7, a “000” sorte do 10 MJ ME za perad i znatno više 10-12 MJ ME za preživače. Ljuštenje repičine sačme povećava energetsku vrijednost za 25%, a proteinsku za 15%.
Visoka razina sumpora (0,85%) u saćmi repice veže se kompleksno sa kalcijem što smanjuje njegovo apsorpciju i izaziva probleme s nogama peradi.
Glavni problem repice je sadržaj antinutritivnih tvari od koji su najznačajniji: eruka kiseline, glukozinolati, tanini i sinapini. Suvremene sorte sadrže beznačajne količine eruka kiselina i manje od 20 μg/g glukozinolta. Oba ova spoja daju gorki nejestivi okus sačmi repice i mogu uzrokovati smrt peradi.
Glukozinolati repice se tijekom toplinske prerade pod utjecajem enzima mirozinaze razgrađuju do nekoliko familija spojeva koji su gorki i toksični. Toksičnost se odnosi na smanjenje funkcioniranja štitnjače što dovodi do usporenog rasta i nesivosti nesilica. Gorki okus potječe od izotijacijanata na koje su osobito osjetljive svinje.
Repica sadrži dosta tanina (>3%) koji nešto koće probavu proteina.
Repica sadrži znatnu količinu sinapina (1,5%) koji imaju utjecaj samo na kokoši smeđe boje ljuske jajeta jer oni daju miris jaja na ribu. Sinapini se razgrađuju u probavilu na trimetilamine –riblji miris. Drži se da sinapini smanjuju iskorištenje željeza.
Fitinska kiselina smanjuje probavljivost minerala za perad i svinje. Preživačima ne smetaju antinutritivne tvari iz repice, osim što sačme i pogače gorke repice i oni manje jedu.
Udjel repica u hrani ograničava niska količina energije i lizina, a relativno visoka tanian i goitrogenih tvari pa se njihova koncentracija mora povremeno provjeravati. Zato ona može sudjelovati s većim postotkom u hrani odraslih nego mladih životinja te više preživača nego peradi i svinja. Preporuča se da repica može činiti do 25% krmne smjese za odrasle preživače. Do 5% hrane svinja i ne više od 5-8% hrane brojlera te do 8% hrane nesilca jer blago do 1 g smanjuje masu jajeta.
Sačma orašca
Sačma orašca ili kikirikija je nusproizvod dobijanja ulja iz različitog stupnja oljuštenog sjemena orašca koji sadrži 25-30% ulja). Preme kocetraciji ljuske imamo sljedeće vrtse sačmi: sačma od oljuštenog (> 48% SP i < 13% SV), djelimično oljuštenog (>40% SP i 16% SV) te neoljuštenog (<30% SV) orašca.
24
Sačma od oljuštenog orašca sadrži puno proteina, tipično 50% SP. Sadrži 1,5-1,7% lizina i 1,2 M+C, 0,4% triptofana znatno manje od soje ali slično repičinoj sačmi. Međutim, sadržaj proteina i aminokiselina vrlo varira (CV 12% za metionin) između kultivara od koji je dobivena sačma.
Sadrži 7% šećera i isto toliko škroba, 6-7% ulja te 9,5% vlakana te je odličan izvor energije za sve životinje (10-12,5 MJ/kg ME).
Sačma orašca sadrži dosta K (1,0-1,7%) i fosfora (0,6%) ali niske dostupnosti. Izrazito je siromašna vitaminom B12.
Sjeme i sačma orašca su podložni oksidacijama i pljesnivoći u sparnoj klimi proizvodnje koja te se koncetracija aflatoksina smatra najvećim nedostatkom ove sačme.
Nadopuna limitirajučim esencijalnim aminokiselinama daje odlične proizvodne rezultate sa sačmom orašca sa manje od 1 ppm aflataksina. Sačma orašca se sa 5-15% uključuje u smnjese za preživače i do 2,5% u smjese za svinje i piliće te 4% pilenke i kokoši.
Lanena sačma
Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja
Ječmene sladne klice
Su vrjednije krmivo za preživače nego monogastrične životinje. Odlikuje se visokom probavljivošću. Ne smiju se davati u većoj količini jer bubri u probavnom traktu, a kod krava izaziva nepoželjan gorki miris mlijeka. Kravama se daje do 1.5 kg/d u obrok ili do 15% u smjesu. Svinje u porastu i tovu mogu dobiti do 8-15% ovisno od kakvoće klica, peradi možemo pohraniti do 5%.
Osušeni pivarski kom
Osušeni pivarski kom daje se u smjese za krave u količini do 10-25%. Bogat je nerazgrađenim bjelančevinama (65%) visoke crijevne probavljivosti (85%). Povoljno djeluje na konzumaciju i masnoću mlijeka. Veće količine se ne preporučuju radi izbjegavanja nepoželjnog mirisa mlijeka. Junad u tovu može dobivati 15-20% suhog koma u smjesi. Kom sadrži neidentificirane čimbenike koji povoljno djeluju na proizvodne rezultate monogastričnih životinja. Iako se rijetko daje peradi (do 10%) povoljno djeluje na ješnost i iskoristivost hrane, te priraste brojlera. U kokoši nesilica (do 25%) povećava plodnost i čvrstoću jajne ljuske. Svinjama u tovu se daje do 10% koma , a prasadi se ne daje.
Osušeni pivarski kvasac
Pivarski kvasac je odličan izvor visokovrijednih bjelančevina i vitamina B kompleksa, a ozračeni s ultravioletnim zrakama i vitamina D), visoke probavljivosti i sadrži neidentificirane faktore rasta. Sve ovo ga čini poželjnim sastojkom krmnih smjesa za monogastrične životinje u koncentraciji do 6%. Ako je jeftin može podmiriti do 80% potrebne količine bjelančevina, a ostatak su animalna krmiva. Odraslim preživačima se ne daje, a teladi do 200 g/d. Ima gorki okus.
Osušeni trop
Trop se dobije pri proizvodnji alkohola iz zrnjevlja žitarica. Sadrži više bjelančevina i manje vlakana i lošije je ješnosti od pivarskog koma. Zbog sadržaja vitamina B kompleksa i neidentificiranih faktora rasta povećava
25
produktivnost monogastričnih životinja kada se dodaje u smjese za svinje od 15% i perad od 3-7%. Nadalje suhi trop se uključuje u starter za telad u koncentraciji do 20% s istim učinkom kao kod monogastričnih životinja.
Osušeni krmni kvasac
Pivarski kvasac je Saharomyces cerevisiae, a krmni Torulla utilis. Torulla kvasac brže raste na različitim podlogama, ima visoku biolo{ku vrijednost bjelančevina, dobar je izvor vitamina i minerala. Uključuje se u smjese za sve vrste i kategorije domaćih životinja. Nedostatak mu je visoki sadržaj purina (8%) i pirimidina (4%) koji nemaju hranjivu vrijednost, a osnovnom kemijskom analizom su određeni kao bjelančevine. Kada je jeftin može se uključiti u obrok za krave 1-2 kg kao izvor bjlančevina, a u visoko mljiečnih krava dodatno je izvor vitamina čija je mikrobiološka sinteza u buragu nedostatna za visoku proizvodnju mlijeka. Teladi se u starter uključuje 3-5% suhog kvasca. Svinjama se daje putem smjese do 5%. Bre|e i laktirajuće krmače dobivaju 100 -200 g/d što povećava rast njihove i smanjuje mortalitet prasadi. Brojlerima se može davati do 9% kvasca, a nesilicama manje od 20%. Optimalno je 3 g/d po kokoški.
Proizvodi i nusproizvodi industrije šećera
Melasa
Postoje različite vrste melase s obzirom na njeno podrijetlo. Melasa šećerne trske, melasa citrusa, melasa šumarskih prerađevina i melasa šećerne repe. Melasa je bogata (42-46%) šećerom, a siromašna (4-5%) proteinom koji se sastoji pretežito od aminia betaina koji daje riblji miris stočnim proizvodima. Melasa je siromašna mineralima osim K kojega ima dosta 4.5% i soli 3% koji u većoj količini djeluju laksativno(proljevi). Ovdje će se govoriti samo o melasi šećerne repe. Dodatak melase u stočnu hranu povećava njenu ješnost, smanjuje zaprašivanje, povezuje čestice i zamjenjuje ostale visoko probavljive ugljikohidrate, te ima laksativna svojstva. Dodaje se hrani preživača u tovu do 15%, često kao sastojak minerlnih bloketa (do 10%), ili dodatak travnim silažama (oko 5%). Teladi i ovcama se daje do 8%, a kravama do 10%. Prevelika količina bi mogla izazvati acidoze- Svinjama se dodaje znatno manje melase tj. do 5%, a peradi, ovisn o kategoriji 2-5% jer povoljno djeluje na proizvodnju, najčešće u peletiranoj hrani kao vezivo peleta.
Melasa se dodaje travnim silažama s malo šećera kao njegov izvor za mliječno-kiselinske bakterije. Dodaje se do 50 kg/m3, ako trave sadrže malo bjelančevina onda se dodaje i ureja. Tijekom sušenja sijeno se može poprskati s melasom radi sprečavanja opadanja lista. Mineralno vitaminskim ili samo mineralnim bloketama/ciglama dodaje se melasa radi vezivanja komponenti i poboljšanja njihove ješnosti.
Šećer
Kad mu e cijena niska rado se pohranjuje domaćim životinjama. Osobito se daje mladim svinjama u količini do 10% kao sladilo - poboljšivač ukusnosti smjese. Brojlerima se daje u manjem postotku (do 3%) kao djelomična zamjena žitarica. Pošto ima manju energetsku vrijednost za perad poželjno ga je davati s masti. Nesilicama se daje u manjoj količini jer nepovoljno djeluje na veličinu jaja. U preživača ima istu funkciju kao i melasa.
Repini rezanci
Suha tvar repinih rezanaca sadrži dosta (>20%) nelignificiranih vlakana visoke buražne probavljivosti (12 MJ FME u kg ST) i oko 5% saharoze koja ih čini vrlo ukusnim krmivom za preživače. Repini rezanci sadrže do 1% Ca i vrlo malo oko 0,2% P. Svježi prešani repini rezanci se daju kravama u količini do 12 kg/d jer u probavilu bubrenjem povećavaju volumen za dva puta. Suhi rezanci se daju kravama u količini do 3.5 kg/d, a tovnim pasminama junadi do 5.5 kg/d. U smjesama za odrasle preživače sudjeluju sa 30%. Rezanci imaju zaćuđujuće visoku probavljivost (80-85%) u svinja i mogu sa davati do 15% u smjese za tov svinja i do 20% starijim suprasnim krmačama.
26
Krmiva životinjsko porijekla
Hranjiva i uporabna vrijednost ove grupe krmiva ovisi o sirovini i tehnolo{kom postupku prerade
Riblje brašno
Riblje brašno je najbolji izvor aminokiselina, značajan izvor nezasičenih masnih kiselina, vitamina i minerala visoke dostupnosti te neidentificiranih čimbenika rasta, a sadržaj eneregije ovisi o sadražju ulja. Međutim, kvaliteta ribljeg brašna jako varira ovisno o vrsti ribe i načinu prerade. Najčešće je riblje brašno od sredele i američke sleđavke, a u Europi od haringe Sadržaj proteina sa kreće od 50 do 70% odlične izbalansiranosti i bogatstvom limitirajući (lizin 5-6%; metionin i cistin oko 3%, triptofan 0,8%) aminokiselina. Međutim, dostupnost lizina određuje visina temperature pri sušenju. Tako je njegova dostupnost iz sirove ribe 86%, a iz pregorene na 1700C samo 65%. Riblje brašno sadrži 10-22% pepla koji je bogat Ca (3-7%), P (2,5-4,0%), te osobito visoko dostupnim mikroelementima (Mn, J, Fe i dr.). Isto tako sadrži dosta vitamina B grupe osobito B12, riboflavinim i kolinom te neidentificiranim čimbenicima rasta.
Riblje ulje sadrži 20-40% omeg 3 masnih kisleina pa se zbog velike količne nezasićenih veza mora dodavati anttioksidat kada radi sadrži već 2 ulja da bi se sprečila njihova oksidacija. Riblje ulje daje neugodan riblji miris mesu, jajima i mlijeku. Isto tako ograničavajući čimbenik je visoki sadržaj pepela. Nadalje riblje brašno zbog mikrobne razgradnje sadrži histamine koji stimulira lučenje HCl koji izaziva erozije mišičnog želudca peradi.
Riblje brašno kao najkvalitetnij proteinsko krmivo može sudjelovati do 5% u smjesama za perad i svinje jer viši udjel daje neprijatan miris stočnim proizvodima.
Nusproizvodi klaoničke industrije
Smjese Meno ko{tano Ko`no Krvno Nusproiz.MinimalnoNisko <6%SM 7-10% Sm 10% bra{no bra{no bra{no klanja peradi riblje bra{no riblje bra{no Riblje bra{no Riblje bra{no
Perad 2,5-5 2 2 2-2,5 4 15 10 8
Svinje 0-5 0-2 0-2 0-2 4-1 10 8 5
Pre`iva~i 5-0 0-2,5 0,2,5 0-5 do 200 g/d do 200 g/d isto isto
prva brojka u rasponima se odnosi na mla|e, a a druga na starije kategorije `ivotinja
Mesno brašno
Mesno brašno je proizvod dobiven zagrijavanjem, sušenjem i mljevenjem cijelih ili dijelova tijela toplokrvnih životinja kojemu je djelomično odstranjena mast. Njihov sastav jako ovisi o sastavu sirovina i omjeru mesa i kosti u njima. Mesno brašno ne smije sadržavati rogove, kopita, kožu i dlaku domaćih životinja. Mesno brašno sadrži između 66 - 70% SB u ST, a mesno koštano 45-55%. Isto tako, sadržaj masti varira između 3 i 13%. Mesno koštano brašno sadrži više od 30% pepela, te je odličan izvor Ca (8-12%), P (3,4-5%) i Mg (0,5-1%). Mesno i mesno koštanom brašno sadrže dosta masti koja se mora stabilizirati dodavanjem antioksidanta kao što je etoxyquin. Oba brašna su dobar izvor vitamina B grupe osobito riboflavina, kolina, niacina i vitamina B12. Mesno i mesno koštano brašno su odličan izvor lizina i loši izvori metionina i triptofana. Drži se da oba brašna sadrže neidentificirane pozitivne čimbenike rasta kao što je Ackerman faktor i faktor rasta.
Ograničavajući čimbenik upotrebe mesnog i mesnog koštanog brašna je potencijalna kontaminacija sa salmonelom i vrlo promjenljiv sadržaj Ca i P. Naime, previsoki sadržaj P je drugi ograničavajući čimbenik veće uporabe ovog brašna u hranidbi životinja. Utvrđeno je da 15% svih mesnih i mesno koštanih brašna je kontaminirano sa salmonelom. Uključivanje u potpune krmne smjese je do 5% mesno koštanog i do 10% mesnog brašna.
27
Krvno brašno
Krvno brašno sadrži oko 80 - 85% sirovog proteina koji je odličan izvor dostupnog lizina (7,5%), ali je siromašno izoleucinom što ograničava visinu njegovog učešća u hranidbi domaćih životinja. Protein krvnog brašna ima vrlo nisku (20%) razgradljivost u buragu.
Krvno brašno je izrazito neukusna hrana, te se ono uključuje u obrok samo odraslih životinja.
Brašno od perja
Brašno perja dobiveno je hidrolizom, sušenjem i mljevenjem perja peradi.
Brašno od perja sadrži promjenljivu (61-93%) u prosjeku visoku koncentraciju proteina (85%) loše vrijednosti zbog niskog sadržaaj i slabe probavljivosti (<60%) metionina, lizina i histidina, a bogat cistinom (4-5%). Energetska vrijednost ovisi od sadržaja masti i načina prerade. Brašno od perja je loše ješnosti te se mora postupno uvoditi i to do samo 1-2% u hranu peradi i do 3% u hranu preživača.
Krvno brašno
Bogato (83%) proteinom, odličnog aminokiselinskog sastava (lizin 7.5%, Met+cis. 2,5%, triptofan 1, treonin 3%. Loša ješnost. Pregrijavanje oštećuje protein što smanjuje njgovu probavljivost, ješnost
Daje se do 5% prasadi.
Jetreno brašno
Mliječni proizvodi
Mlijeko i nusproizvodi mlijeka su najpotpunija i skoro potpuno iskoristiva hrana za mladunčad sisavaca, osobito za prasad.
Kolostrum
2-3 puta više suhe tvari
5-6 puta više proteina, osobito albumina i globulina 26 puta više
1,5-2 puta više masti
2 puta više vitamina topljivih u mastima – antioksidanti
visoka hranjiva vrijednost za mladunčad
biološka važnost - pasivni imunitet
laksativno djelovanje – minerali pražnjenje mekonije nakupljene tijekom intruterinog razvoja
28
Mlijeko
Najpotpunjia i jedina hrana mladunaca sisavaca.
Obrano mlijeko u prahu
Nakon centrifugalnog odvajanja mliječne masti dobije se obrano mlijeko koje se suši isparavanjem vode.
Obrano mlijeko u prahu odlikuje se visokim (35%) sadržajem i probavljivosti (96%) proteina odličnog aminokiselinskog sastava (2% lizina, 1,3% Met+cist, 0,4% triptofana, 1,2% treonina) visoke (94%) iskoristivosti te skoro potpuno (98%) dostupne laktoze (75%) koja daje puno (14,5 MJ) ME. Sadržaj masti je nizak (1%) Visoka je biodostupnost mjerena probavljivošću suhe tvari koja je skoro (96%).
Zato se upotrebljava oko 10% kao hrana mladih monogastričnih životinja, osobito prasadi i sisajuće teladi jer ona imaju enzim laktazu koja im omogućuje skoro potpuno iskorištenje energije iz laktoze. Starenjem se povećava iskorištenje škroba koji zamjenjuje laktozu kao izvor energije.najbolje i, hranjenih žitaricama koji dobivaju energiju iz laktoze. Peradi se ne daje jer ona nemaju enzim za iskorištenje laktoze. Obrano mlijeko u prahu je skupo te se stavlja samo u mliječne zamjenice i početne smjese za svinje i telad.
Sirutka je siromašna (< 0,2%) magnezijem, željezom, vitaminom A; D i E koji se dodaju u hranu. Moguće pregrijavanje prilikom sušenja dovodi do smanjenog iskorištenja proteina i laktoze.
Sirutka
Slatka i kisela dobivene od slatkog ili ukiseljenog mlijeka. Vodenasta hrana sadrži 4,5-6% suhe tvari. Najviše je laktoze (80%) i proteina 11-15% u ST, te pepela 7-12% u ST. Sadrži puno energije (13,7 MJ ME). Sve tvari su visoke probavljivosti, Aminokiselinski sastav bolji od mlijeka. Kada se suši sprej postupkom i ultrafitracijom sadrži biološki aktivne tvari i peptide koji se lako apsorbiraju bez probave. Od minerala sadrži previše Na i dosta mikroelemenata, malo selena . Bogata vitaminima B grupe, ali siromašna vitaminima topljivim u masti.
Daje se svinjama u tovu 12-15 kg/d, teladi oko 10 kg, a može se davati pilićima i kravama (15-20 kg/d).
Sirutka u prahu
Sirutka u prahu se dobiva sušenjem svježe slatke sirutke. Jedan kg sadrži hranjivostr kao 14 kg svježe sirutke. Bogata je laktozom i jedino je animalno ugljikohidratno krmivo. Odličan je izvor energije za mladunčad koja ne može iskorištavati škrob. Međutim,velika količina laktoze i minerala koji navlače vodu sirutka je lakstaivna, ako u hrani sudjeluje sa više od 10%.
Delaktozirana sirutka
Kazein
Sirutkin permeat
Laktoza
29
Sušeni biljni proizvodi
Lucerna
Dehidrirana lucerna sadrži, ovisno od udjela lista, 15 do 22% proteina ali zbog viokih temperature sušenja niske < 60% dostupnosti lizina. Lucerna sadrži dosta (20-27%) vlakana pa time i malo (4-5 MJ/kg ME za perad ali dvostruko više za preživače. Nadalje dehidrirana lucerna je bogata bojom ksantofilom koji daju 200 000 IJ/kg vitamin A i boju animalnim proizvodima. Daje se raditamnije boje smjesa koja maskira male promjene u sastavu hrane. Peradi se daje 5-8<5 ovisno od kvalitete,a preživačima znatno više 10-30% u krmne smjese.Veće količine ograničava koncetracija saponina i tanina u lucerni.
Sintetske aminokiseline
U hranidbi peradi i svinja redovito se koriste sitetski lizin (79%),metionin (99%), treonin (99%) i triptofan (98.5%). Primjenom ovih esencijalnih i najčešće limitirajučih aminokiselina u hrani peradi i svinja balansira se sadržaj aminokiselina čime se povisuju performance životinja, smanjuje utrošak hrane i poboljšava iskorištenje dušik što smanjuje zagađenje okoline. U hranidbi preživača,osobito visokomliječnih krava koristzete se protektirane aminokiseline lizin i metionin.
Ureja
Ureja sadrži 42-45% neproteinskog dušika pa joj je proteinski ekvivalent 42x6.25= 262.5%. Nesmije se davati monogastričnim životinjama već samo odraslim preživačima zajedno s melasom, šećermo ili žitaricama. Protein je 100% razgradljiv u buragu te se daje mlječnim kravama kao izvor brzo razgradljivog proteina (ERP). Daje se kravama čiji je osnovni obrok siromašan razgradljivim proteinom, a to su silaža kukuruza i silaža ili sijena od kasno košenih trava te gruba krma. Ne smije se davati silažama od mladih trava i leguminoza koje sadrže puno (>70%) razgradljivog proteina. Ureja se dodaje da povisi razinu proteina sa 12% na 15-16% u ST, ali ne smije se dodati u količini većoj od 150-160 g/d po kravi pomješana sa krepkim krmivima (ječam, pšenica), najbolje šećerom, melasom ili sirutkom.
Puferi
Puferi i alkanizatori se skoro redovito upotrebljavaju radi stabilizacije koncentracije vodikovih iona - pH sadržaja buraga. Hranidbeni i upravljački programi su se promjenili brzo i dramatièno u zadnjih 25 godina u pravcu povećanja učinkovitosti i proizvodnosti preživača. Obroci su bogati u topivim ugljikohidratima (>30%) i sitnim česticama (< 0.6 cm). Porastao je udjel fermentiranih krmiva (silaža) i nusproizvoda koja imaju niski pH i visoki sadržaj vode. Smanjen je udjel dugog sijena u obroku (< 40%) kao glavnog stimulatora preživanja i lučenja sline. Također je smanjena učestalost hranjenja. Evidentan je porast zdravstvenih problema povezanih sa poremetnjama acido - bazne ravnoteže, posljedica ovih promjena su kiseli uvjeti u buragu, a u proizvodnji smanjena konzumacija suhe tvari i proizvodnje mliječne masti (Jasaitas i sur., 1987).
Kada se dodaju puferi u hranu krava:
1. Kada obrok sadrži više od 60 % ST obroka iz silaže kukuruzne biljke.
2. Kada se krave hrane pre vlažnim (>50% vlage) silažama ili tropom te vlažnim (>30% vlage) zrnom.
3. Kada se po jednom hranjenju daje 3 kg koncentrata, osobito finom mljevenim.
Dodavanje pufera sprečava acidoze i njima izazvano odbijanje hrane, promjenljivo uzimanje hrane kada krava ionako malo jede, nižu proizvodnju mlijeka i nižu masnoću (sindroma niske masnoće mlijeka). Pri pH ispod 6 opada i mikrobna sinteza proteina i opada aktivnost celulolitičkih bakterija što daje manje aminokiselina i acetata za sintezu mliječne masti
30
Pufer mora biti topljiv u vodi i pKa mu mora biti blizu fiziološkog pH buraga. Natrijev bikarbonat zadovoljava ovaj uvjet jer ima pKa 6,25. Magnezijev oksid nije pufer ali alkalizira ili neutralizira te tako povisuje pH tekućine u buragu.
Tablica 1. Hranidbene preporuke aditiva za mlječne krave
Proizvod Količina, g/d
Natrijev bikarbonat 110 - 225
Natrijev seskvikarbonat 110 - 225
Magnezij oksid 50 – 90
Natrijev bentonit 110 - 454
Kalcije karbont 115 - 180
Natrijev karbonat 110 - 225
Izvor Source Hutjens (1991)
Natrijev bikarbonat (bikarbonat) se široko upotrebljava kao pufer buraga. U dvadeset četiri (24) pokusa utvrđeno je da dodavanje 150 g/d po kravi povećava za jedan kg proizvodnju mlijeka što donosi korist od 2-3 puta veću od cijene bikarbonata (Downer i Cummings, 1987).
Dodavanje 110-225 g/d natrijevog seskvikarbonat (mješavina kisele soli natrijevog bikarbonata i natrijevog karbonata) povisuje za 1,6 kg/d mliječnost i 0,23% mlječnu mast (Hutjens, 1991).
Kao pufer se upotrebljava i natrijev bentonit u količini od 110-450 g/d povisuje unos hrane, mliječnost, masnoću mlijeka i pasažu hrane.
Magnezijev oksid (MgO) nije pufer, ali je alkanizator i daje se kravama u 50-90 g/d. Krava se često daje mješavina od 2-3 djela natrijevog bikarbonata i 1 djela MgO.
ADITIVI ZA ŽIVOTINJE
Aditivi su tvari, mikroorganizmi, preparati, osim krmiva i premiksa, koji se redovito dodaju u hranu ili vodu životinja radi postizanja poželjnih svojstava hrane za životinje te animalnih proizvoda, boje riba, zadovoljavanja hranidbenih potreba životinja, pobovoljnijeg utjecaja animalne prozvodnje na okolinu, povoljnog utjecaja na probavu hrane i mikrofloru probavila, dobrobit životinja i porast proizvodnje te antkokcidijskih i antihistamonskog djelovanja.
Grupe aditiva prema regulativi (EC) No 1831/2003 Tehnološki aditivi
1. Konzervansi su zakonom dozvoljene tvari koje sprečavaju razvoj nepoželjnih bakterija i plijesni, osiguravaju minimalni gubitak hranjiva tijekom skladištenja te mikrobiološko kvarenje hrane. Konzervansi su brojne kiseline (octena, mliječna, propionska, sumarna) i njihove soli. Najčešći načini konzerviranja hrane su sušenje i silranje.
2. Antioksidanti –su tvari koji sprečavaju oksidativno kvarenje i tako produžuju valjanost hrane za životinje. Od oksidacije se štite masne kiseline i vitamini topljivi u mastima. Prirodni antioksidanti su vitamin E, vitamin C, selen (glutation), kartenoidi ali oni nisu prisutni u dovoljnoj količini u krmnim smjesama pa se dodaju sitetski antioksidanti kao što su: L askorbinska kiselina, entoksikvin, butili hidroksitoluol (BHT) i dr. Obično se dodaju u količini od 150 mg/kg.
3. Emulgatori su tvari koje omogučuju potpunon miješanje i stabiliziranje mješavine masti i ulja, sprečavaju njihovo razdvajanje, a stavljaju u mlječne nadomjestke te u hranu kućnih ljubimaca. Na primjer to su: lecitin, propilen glikol i dr. U smjese sa masti se dodaje 2-3%, a u fitinske preparate 25% emulgatora.
31
4. Sredstva za zgušćivanje dozvoljena za upotrebu su 5. Sredstva za stvaranje teksture želatine 6. Veziva za pelete se dodaju u hranu u maloj količini 0.25% a poboljšavaju vezivost i čvrstoću peleta.
Dozvoljeni su sljedeća veziva: vermiculit, kaolin i kaolinska glina, diatomejska zemlja (Kieselguhr) natri, kalij, kalcij stearati, lignosulfati i dr.
7. Srestva za kontrolu kontaminacije radionukletidima absorbiraju na ebe radionukletide, to je na primjer različite gline
8. Sredstva za sprečavanje grudanja. Krmne smjese sadrže tvari koje su hidroskopne (kolin klorid) te ulja i masti koje stvaraju grude. Zato se u hranu-krmne smjese dodaju tvari koje sprečavaju stvaranje gruda i tako omogućuju lakšu tecivost, mješivost i sipkost krmiva i aditiva u krmnim smjesama, a to.neke vrste algi koje su jako porozne pa na sebe vežu masti bez mijenjanja njihovih kemijskih svojstava. sepiolit. alginska kiselina,
9. Regulatori kiselosti dozvoljeni su samo za reguliraju aciditete ili alkalnost hrane kućne ljubimce. 10. Silažni dodaci 11. Denaturatori
Senzorni aditivi
1. Bojila dozvoljena u hrani za životinje su:, i. Tvari za davanje ili obnovu boje krmiva ii. Tvari koje se dodaju u hranu za životinje radi bojenja animalnog proizvoda ka što su
žumanjak jaja (kapsantin, β apo-8 karotenal, lutein, kriptoksantin, kantaksantin, zeaksantin, astaksantin, meso pastrva i lososa (astaksantin 100 mg/kg)
iii. Tvari koje povoljno djeluju na boju ukrasnih ptica i riba (kantaksantinin i β karoten, tatrazin, kompleks klorofila i bakra i dr.))
2. Aromtska sredstva ili poboljšivači palatabilnosti hrane daju joj poseba okus ili miris koji ju čine privlačnijom životinji. Njačešće se dodaju u hranu prasadi i teladi, a zatim kravama i svinjama u tovu. Ponekad se dodaju da prikriju neugodan miris pojedinh krmiva koji ga daju cijeloj smjesi.
Hranidbeni aditivi
1. Vitamini, provitamini i kemijski potpuno poznate tvari sličnog djelovanja kemijski 2. Izvori mikroelemenata 3. Aminokiseline, njihove soli i analozi 4. Ureja i njeni derivati
Zootehnički aditivi
1. Poboljšivaći probavljivosti su enzimi, 2. Stablizatori flore crijeva probiotici, prebiotici, simbiotici, kiseline 3. Tvari koje povoljno djeluju na okolinu zeoliti, ekstrakti katusa 4. Drugi zootehnički aditivi
Kokocidiostatici i histamonostati. U intezivnom držanju peradi nalazi se veliki broj životinja na malom prostoru pa je laka infekcija životinja parazitima koji uzrokuju upale sljepog crijeva i jetre (histamoniaza) ili u crijevima (kokcidioza). Histamoniasa je problem u purana a kokcidioza u tovnih pilića pa se u hranu pilića stavljau tvari koje ju sprečavaju a nazivaju se kokcidiostatici, a nekoliko dana prije klanja se moraju izbaciti iz hrane. DOzvoljeni kokcidiostatici su monensin, robenidin, stenorol, maduramicin, diklazuril, narazin, laslalocid A, salinomicin,
Voluminozna krma
Preko 30000 milijuna hektara zemlje su travnjaci, paša i livade i dodatnih 4000 milijuna hektara šuma i pustopoljina može poslužiti za pašu. Svjetske travnate površine održavaju 1500 milijuna uvjetnih grla. Voluminozna krma je osnovna hrana biljojeda tijekom većeg djela godine. Predstavlja jestive dijelove biljke u kojima prevladavaju vegetativni vlaknasti djelovi – stabljika i list. Upotrebljava se u svježem stanju kao paša, košena zelena krma i konzervirana sušenjem kao sijeno ili dehidrirana krma te vlažna kao silaža ili sjenaža te slame žitarica. Volumnozna krma je hrana biljojeda koji crpe energiju i hranjiva mikrobnom fermentacijom netopljivih vlakana u probavilu.
Tipovi voluminozne krme
Tip Karakteristike
32
Biljke listovi, stabljike, ne-drvenasto korijenje, sijani i prirodni travnjaci , krmne kulture sa oranica koje se pasu ili kose
Sijena i silaže
Brst cvijetovi lišće i druge jestive izrasline drvenastih vrsta, lisnik
Slame vegetativni dijelovi zrelih biljaka nakon vršidbe zrnjevlja (slama, kukuruzovina)
Monogastrične životinje nemaju celullitičke enzime te voluminozna krma ima nisku, hranjivu vrijednost za monogastrične, osobito mlade, životinje. Odrasle monogastrične životinje kao svinje zbog fermetacije u sljepom i debelom crijevu mogu dobiti mani dio energije iz volauminozne hrane ali je zbog niske proizvodnosti neekonomična proizvodnja.
Svojstva
Volumnost
Voluminozna krma zbog visokog udjela (1) stanične stjenke vlakana i/ili vode ima malu težinu po jedinici volumena, ona je volumna ili kabasta, (2) a kako se sastoje od svih djelova, ali dominatno vegetativnih u svim stadijima rasta ona je jako varijabilnog kemisokog sastava, fizikalnih svojstava i hranjivosti.Večina voluminoznih krmiva ima visoki sadržaj vlakana -vlaknasta čiji stupanja lignifikacije određuje probavljivost i u pravilu je niža probavljivost ST (<70%) i energetske vrijednosti nego krepka krmiva. Opći kriterij razlikovanja voluminozne od krepke krme je 18% SV u ST, ali postoji veliki broj izuzetaka. Tako silaža kukuruza sadrži uvjek više od 18% SV u ST ali i probavljivost ST višu od 70%. Premda sočna zelena krma može imati malu malu specifičnu masu punoi vode i dosta valkana ona je jako probavljiva i ima visoku koncentraciju dostupnih hranjiva u suhoj tvari. Sojina ljuska ima dosta vlkana ali visoke probavljivosti za biljojede.
Kemijski sastav
Kemijski sastav prikazuje sadržaj šest glavnih hranjiviva (vode, pepela ili mineralnih elemenata; sirovih proteina ili dušičnih sastojaka; eternog ekstrakta koji se sastoje od lipida, organskih kiselina, te vitamina i drugih u mastima topivih tvari; vlakana koja se sastoje od najmanje probavljive celuloze, hemiceluloze, pektina i lignina; nedušičnih elstraktivnih tvari koji se sastoje od šećera, škroba i visoko probavljive celuloze i hemiceluloze. Stanični sadržaj biljke sastoji se od visoko probavljivih i hranjivih tvari: vodotopljiviih šećera, proteina, nukleinskih kiselina, lipida, vitamina, organskih kiselina i minerala. Stanična stjenka se sastoji od promjenljivo do neprobavljivih značajnih količina celuloze, hemiceluloze, lignina, pektina, tanina, slikata i drugih tvari. Starenjem biljke smanjuje se udjel lista a raste stabljike u suhoj tvari, odnosno opada udjel staničnog sadržaja, a raste udjel stanične stjenke u suhoj tvari. Glavni sastojak mladih biljaka je proteina, a starih vlakna. Starenje preko promjena kemijskog sastava i fiziklanih svojstava snažno mijenjanja i probavljivost i moguću konzumaciju to jest hranjivost volumniozne krme.
Voda
Voda u svježoj krmi potječe od vezane vode u tkivu te vanjske ili slobodne vode od kiše ili rose. Sadržaj vode varira od 85% u mladim lisnatim biljkama do 50% u zrelim biljkama. Silaže sadrže 70-60% vode, a sjena 15-20%. Zbog izrazito promjenljivog sadržaja vode hranjivost voluminozne krme se prikazuje u suhoj tvari. Suha tvar se sastoji od 90-95% organske tvari i 5-10% pepela.
Vlakna
Suha tvar voluminozne krme sadrži najviše 30-60% biljne stanične stjenke – vlakana koja su sutrukturni ugljikohidrati i najvažniji izvor energije za preživače. Sadržaj celuloze i hemiceluloze varira i raste sa sazrijevanjem biljke. Istodobno sa starenjem raste i njihova lignifikaciija. Sve ovo smanjuje njihovu probavljivost, ali i probavljivost ostalih hranjiva, osim u vodi topljivih ugljikohidrata. Energetska vrijednost i konzumacija hrane opadaju s porastom udjela vlakna . Porast sadržaja neutralnih detergent vlakana prati smanjenje konzumacije hrane, a kiselih detergent vlakana smanjenje probavljivost. List trava sadrži 15-30% celuloze, 10-25% hemiceluloze i 1-2% pektina. List leguminoza ima oko 50% manje (6-12%) celuloze i (4-10%) hemiceluloze, ali 50% više (4-8% ) pektina. Sastav stabljike trava i leguminoza je sličan.
Zrele biljke imaju nižu probavljivost suhe tvari od mladih. Starenjem raste udjel stabljike i brzo opada probavljivosti njene suhe tvari. U brojnim vrstama trava listovi pomažu stabljiku kao potpornju biljke i zato postaju rano lignificirani, ali ne gube hranjivost tako brzo kao stabljika. U većini leguminoza stabljiku je jedini
33
potporanja biljke, a list služi kao metabolički organ te se slabo lignificira i gubi manje na hranjivosti od stabljike. U nekih trava (mačji repak) stabljika je metabolički organ te ima višu hranjivost od lista.
Konzumacija suhe tvari voluminozne krme (%) od težine =120 /% NDF u suhoj tvari krmiva
Probavljivost suhe tvari (%) = 88,9 – 0,779 x ADF (%)
Lignin
Probavljivost ST voluminozne krme je obrnuto srazmjerna količini lignina. Lignin se sastoji od različitih fenolnih sastojaka koji smetaju iskorištenje ugljikohidrata u biljnoj staničnoj stjenci. Lignin je kovaletno vezan sa hemicelulozom u staničnoj stjenci biljnog tkiva. Lignin nije probavljiv i ograničava probavu ST tako što je fizička prepreka između enzima mikroorganizama i ugljikohidrata. Odstranjivanje lignina kemijskim tretemanima povisuje probavljivost ugljikohidrata stanične stjenke od strane mikroorganizama buraga i cekuma. Sadržaj lignina postupno raste sa starenjem biljke i negativno utječe na probavljivost ST trava i nešto manje leguminoza. Isto tako silikati smanjuju probavljivost vlakana. Zrele biljke sadrže malo 6-8% u ST lignina ali on snažno smanjuje njihovu probavljivost na 40-50%.
Vodotopljivi ugljikohidrati
U trava se nalaze fruktani, šećer, glukoza i drugi jednostavni šećeri koji su vrlo topljivi u vodi. Vodotopljivi ugljikohidrati (VTUH) za razliku od strukturnih su smješteni u stanici gdje se nalaze u rasponu od 5 do 15% u mladih do 20-30% od ST u zrelijim biljkama. Njihov sadržaj jako varira, povisuju ih visoki intenzitet osvjetljenja, brzina fotosineteze i niske temperature. Pri povoljnijim uvjetima mogu narasti na 30% uz velike varijacije tijekom dana. Izuzetno su važni za ješnost krme, uspjeh siliranja i mikroorganizme predželudaca. VTUH su najdostupnija hranjiva tvar za mikroorganizme probavila i epifitne mikroflore (siliranje). Leguminoze sadrže i male količine škroba.
Protein
Sadržaj proteina je jako promjenljiv u voluminoznoj krmi. Tako leguminoze mogu sadržavati više od 20% SP, a slame samo 3-4%. Međutim, razina N jako ovisi o gnojidbi N, stadiju rasta u trenutku košnje i gubicima lista tijekom manipulacije. tako da intenzivno gnojene trave sadrže 30-35% SP u ST što je više nego u leguminoza. List sadrži 2-3 puta više proteina nego stabljika. Najveći dio proteina je pravi protein jer se sastoji od aminokiselina, ostali dio je amidni dušik – NPN spojevi (nitrati, aminini, amidi). Pravi protein čini 90% N u mladim travama, a 70% u starih biljaka. NPN spojevi imaju manju biološku vrijednost jer se brzo razgrađuju u buragu.
Trave imaju vrlo sličan aminokiselinski sastav proteina. Oko 50% proteina trava je Rubisco-enzim koji je odgovoran za fiksaciju ugljik dioksida u fotosintezi. Protein trava je boljeg aminokiselinskog sastava od proteina sjemena. Protein trava je bogat argininom i lizinom, a siromašan metioninom i izoleucinom.
U biljkama je nađeno preko 200 NPN spojeva koji su slobodne aminokiseline i njihovi amidi (glutamini, asparagini i dr.). Nitrati mogu biti prisutni kao dio NPN.
Obe forme proteina mikororganizmi razgrađuju u velikoj mjeri (>70%) i ugrađuju u vlastiti protein – mikrobni protein koji enzimi životinje hidroliziraju do aminokiselina koje se apsorbiraju u crjevima. Nerazgrađeni dio proteina ili by pass protein ako je probavljiv u crijevima izvor je aminokiselina hrane za preživače. Preživači trebaju dobiti dovoljno sirovog proteina za zadovoljenje potreba mikroorganizama - sintezu mikrobnog proteina i nerazgradljivog proteina za podmirenje vlastitih potreba.
Gnojidba prevelikim količinama dušika u lošim uvjetima dovodi do nagomilavanja nitrata u biljkama. Mikroorganizmi buraga pretvaraju nitrate u nitrite koji se vežu na hemoglobin pa smanjuju opskrbu tkiva s kisikom. Koncentracija nitrata od 0,07% smanjuje proizvodnju, a 0,22% je toksična.
U pravilu trave sadrža manje SP i NPN od leguminoza.
Lipidi
Kabasta krma sadrži malo lipida 1-5%, a koncentracija raste sa udjelom lista. List sadrži 3-10% lipida različitog sastava i većina se nalazi u kloroplastu. Lipidi zelene krme sastoje se 60-75% od esencijalne nezasičene linolne kiseline, ima nešto linolenske i konjugirane linolne kiseline. Međutim, poslije košnje koja presječe staničnu stijenku lipidi su izloženi oksidaciji. Ostali lipidi su slabo probavljivi voskovi.
34
Organske kiseline
Kabasta krma sadrži 2-8% organskih kiselina koje imaju važnu ulogu u disanju, metabolizmu aminokiselina i bilansu kationa i aniona. One imaju veliku ulogu u okusu i palatabilnosti pašne krme. Isto tako važne su za puferni kapacitet biljke.
Minerali
Kabasta krma sadrži izrazito varijabilnu koncentraciju minerala koja se kreće od deficitarne do toksične razine za životinje. Voluminozna krma sadrži više Ca, Mg, K i mikroelemenata nego većina krepkih, dok je nisak do osrednji sadržaj P. Kabasta krma, osobito gnojena, sadrži najviše od svih mineralnih elemenata najviše K čija koncentracija u travama (1,0-3,6%) i leguminozama (1,5-2,6% u ST) premašuje potrebe životinja. Isto tako leguminoze sadrže dosta Ca (1,1-2,3%), a trave osrednje (0,65%). Leguminoze sadrže dovoljno (0,24-0,54%), a trave nedovoljno (0,11-0,22%) Mg.
Vitamini
Voluminozna krma sadrži više vitamina topljivih u mastima nego većina koncentratnih, a leguminoze sadrže i dosta vitamina B grupe. Zelena krma je izrazito bogata beta karotenom, prekusorom vitamina A i njena suha tvar sadrži više od 550 mg/kg beta karotena što za 100 puta premašuje potrebe krava na paši. Većina zelenih krmnih biljaka je bogat izvor vitamina E i riboflavina.
Hranjivost
Hranjivost voluminozne krme se definira kao kapacitet podržavanja proizvodnje životinja, a što ovisi o sposobnosti opskrbljivanja životinje njoj potrebnim hranjivima. Hranjivost ovisi o: (1) količini krmiva koju će životinja pojest (voljno uzimanje), (2) sadržaju hranjiva u krmivu (kemijski sastav) i (3) sposobnosti životinje da probavi i i iskoristi hranjiva (dostupnost). Sposobnost preživača da ekstrahiraju hranjiva iz voluminozne krme pretežito ovisi o mikroorganizmima nastanjenim u predželucima. Mikrobiološka probava u predželucima omogućuje preživačima da iskoriste β veze polisaharida kao što su celuloza i hemiceluloza u kojima se nalazi najveći dio energije voluminozne krme. Hranjivost ne ovosi samo od svojstva krme, već i o složenim trostrukimj interakcijama između krmiva, životinje i populacije mikroorganizama u predželucima. Tako će probavljivost voluminozne krme u obroku bogatom škrobom koji izazva acidoze biti manja nego iste u zdravom buragu.
Uzevši sve u obzir, hranjivost voluminozne krme za biljojede brzo opada sa starenjem biljke i nalazi se u rasponu od visoko hranjive kao što su svježa mlada trava, lucerna ili silaža do niske kao što su gruba krmiva- vegetativni djelovi biljke u punoj zrelosti (slame, kukuruzovine, pljeve i brst). Svaka od njih ima svoje prednosti kada se (1) pravilno pripremi i pravilno nadopuni do potreba životinje i (2) odabere tako da odgovara potrebama vrste i kategoriji životinjama. Tako se slame i kukuruzovina daju rasplodnim životinjama u dobroj kondiciji tjekom bređosti ili nisko proizvodnim životinjama i visoko kvalitetna mlada krma visoko proizvodnim biljojedima.
Uzimanje hrane
Najteže je predvidjeti uzimanje suhe tvari. Velike su razlike između krmiva u količini koju životinje mogu pojesti, kao što su i velike razlike između životinja u količini uzete suhe tvari istog krmiva. Stupanj rastezljivosti buraga nije samo volumen ili težina sadržaja buraga koji ograničavaju unos hrane, već i tekstura sadržaja koja je u dodiru sa stjenkom i uzrokuje kontrakcije buraga.
Općenito, životinje mogu pojesti količinu suhe tvari iz voluminozne krme koja iznosi 1,5 do 3,5% od njihove tjelesne mase. ili 2% u prosjeku. Kada se uzimanje izražava g ST po kg0,75 tada je ono 60 g/kg0,75, međutim kreće se u velikom rasponu od 20 do 100 g/kg0,75 , a najčešće ili 83% slučajeva između 40 i 80 g/kg0,75 .
Uzimanje voluminozne krme opada sa porastom koncentracije vlakana u njoj. Kada je krma nezrela ima visoku probavljivost i blago je laksativna te se kraće zadržava u buragu što stimulira unos hrane. Uzimanje krma čija je probavljivost visoka, 65%-80% nije ograničeno svojstvima krmiva i kapacitetom probavila već energetskim potrebama životinja.
Kao pravilo u ocijeni hranjivosti voluminozne krme može poslužiti sljedeća konzumacija:
1. 2,5% od težine životinje jedu najhranjiviju voluminoznu krmu
2. 2,0% od težine životinje jedu srednje kvalitetnu krmu
3. 1,5% od težine životinje jedu krmu loše kvalitete
35
Dodatno, životinje pojedu veću: količinu leguminoza nego trava. Leguminoze imaju manju otpornost na kidanje tijekom žvakanja i preživanja zbog manjeg sadržaja vlakana.
lisnate trave i leguminoze nego njihove stabljikaste parove, zato što je veće smanjenje čestica i brža pasaža.
nedostatak proteina u prezrelo i gruboj krmi smanjuje uzimanje hrane
nedostatak minerala Ca, P, Mg, NaCl smanjuje, a dodatak povisuje
temperatura
Procjena uzimanja suhe tvari
Uzimanje suhe tvari (%od tjelesne mase) =120/%NDF
40% NDF je visoko kvalitetna krma uzimanje 3% od tjelesne mase
60% NDF je osrednje kvalitetna krma uzimanje 2% od tjelesne mase
80% NDF je loša krma uzimanje 1,5% od tjelesne mase
Upotreba
Voluminozna krma je zbog vlakana obvezatna hrana preživača čak i kada se hrane koncentratnom krmom. Preživačima u tovu sa visoko energetskim koncentratima treba najmanje 3-15% volumne krme u ST da bi se povećala proizvodnja i smanjile probavne smetnje. Volumna krma stimulira fermentaciju, dobar tonus mišića i rast epitela predželudaca. Potpuno koncentratni obrok preživača izaziva parakeratoza buraga i uginuće životinja.
Nepreživači biljojedi mogu crpiti znatna dio hranjiva za podmirenje svojih hranidbenih potreba iz voluminozne krme, ali je lošije iskorištavaju nego preživači.
Naime, oni fermentiraju hranu u cekumu koji je iza tankog crijeva koje je glavno mjesto apsorpcije hranjiva. Kunići jedu vlastiti feces-koprofagija, i tako povisuju iskorištenje hranjiva, ali je ono manje nego u preživača. Odrasle svinje loše iskorištavaju vlakna ali voluminozne krme štedi krepku pri hranidbi na uzdržnoj razini i pri nisko intenzivnoj proizvodnji.
Voluminozna krma čini sav obrok nisko proizvodnim i bređim biljojedima hranjenih jer se hrane na uzdržnoj razini. Visoko proizvodne životinje, kao što su krave, hrane se kratko razdoblje samo sa 25%, a junad sa 10% voluminozne krme. Čimbenici hranjivosti
Kemijski sastav, hranjiva vrijednost i uzimanje voluminozne krma jako variraju ovisno o: stadiju rasta, starosti ponovnog porasta. vrsti, gnojidbi, načinu konzerviranja. Međutim, kemijski sastav i hranjiva vrijednost malo variraju kada se znade, vrsta, stadij razvoja biljke i način konzerviranja u trenutku upotrebe jer su oni glavni izvori varijabilnosti.
Zrelost
Stadij rasta ili zrelosti je najvažniji čimbenik hranjivosti krmnih trava i leguminoza. .Sazrijevanja trava je važno za primarni porast trava koji daje najveći prinos hranjiva po hektaru. Čimbenici koji utječu na rast su dinamični i značajno se mijenjaju s vremenom. Sazrijevanjem trava od pašnog stadija prema kraju cvatnje (1) mijenja se morfološki i kemijski sastav, (2) opada probavljivost i (3) hranjiva vrijednost (4) konzumacija zelenih krmnih trava.
Smanjenje hranjivosti krma sa starenjem je povezano sa (1) opadanjem hranjivosti lista i osobito stabljike i porasta udjela stabljike. Hranjivost zrele cijele biljke znatno više je određena kemijskim sastavom stabljike nego lista. Probavljivost stabljike i peteljke opada linearno sa starenjem. Hranjivost lista opada manje i sporije nego stabljike. Tako sazrijevanjem mačjeg repka od vegetativnog stadija do cvjetanja opada udjel lista sa 60 na 11%, a raste udjel stabljike sa 27 na 66%. Poželjna je probavljivost suhe tvari trava veća od 65%, što znači da trave u momemtu košnje trebaju imati više od 30% lista u ukupnoj masi. U trava probavljivost počinje znatnije opadati nakon pojave klasiće. Međutim, vrijeme njihovog pojavljivanja ovisi o vrsti biljke, geografskoj lokaciji, sezoni, i klimatskim čimbenicima.
36
TABLICA 1. PREDVIĐANJE PROBAVLJIVOSTI (%) TRAVA NA TEMELJU LISNATOSTI
POSTO TAK LISTA (%)
STADIJ RASTA 50 40 30 20 10
Prije pojave cvjetova 16-20 cm 75 73 - - -
Početak
cvatnje 73 70 67 - -
3/4 vidljivi
cvjetovi 69 66 63
Potuno
vidljivi 67 64 61 -
Rascvjetali - - 63 60 57
Vidljivi
prašnici - - 61 58 55
Trave i leguminoze treba kositi u vrijeme kada je optimalni odnos hranjive vrijednosti i prinosa. Najviši prinos dostupnih hranjiva iz trava je neposredno prije cvatnje kada su vrh prinosa suhe tvari i visoka probavljivosti blizu.(vidi grafikon). Nakon cvatnje većina hranjiva se koncentrira u sjemenu koji je krepka krma. Sa starenjem opada hranjiva vrijednost krmnih biljaka što se vidi iz sljedećih podataka:
1. u vegetativnom - lisnatom stadiju lucerna sadrži 1,5 puta više lista od stabljike
2. zrela lucerna sadrži 0,5 ili 50% manje lista od stabljike
3. sa starenjem raste udjel stabljike sa 18,7 na 50,7% u suhoj masi
4. u lisnatom stadiju je visoka i slična probavljivost lista i stabljike.
5. probavljivost lista klupčaste oštrice je 87, a njene stabljike 51%.
6. sa starenjem se brže snizjue probavljivost stabljike nego lista. jer probavljivost lista od vegetativnog do generativnog stadija opada za cca 10%.
7. do stadija 50% vidljivih klasova probavljivost opada 0,2% na dan, a od toga stadija 0,5% na dan
Optimalno vrijeme košnje je u razdoblju klasanja, a leguminoze pri formiranju pupova i kompromis je između hranjive vrijednosti i prinosa (Grafikon 1.). Ovisno o vremenskim (ne)prilikama trave treba kositi od svibnja do druge polovice lipnja.
Primjer promjena kemijskog sastava prirodne livade tijekom primarnog rasta od vegetativnog do stadija do stadija pune cvatnje. Sadržaj suhe tvari raste od 15 na 23% i u njoj raste sadržaj vlakana sa 21 na 34% NDV sa 35 na 60% i Mg. Opada sadržaj pepela sa 12 na 8% , Ca sa 7,5 na 5,5%, P sa 4,5 na 3%, i proteina sa 22 na 9,5%. Sadržaj beta karotena raste do klasanja a zatim opada.
Starenjem trava drastično se smanjuje probavljivost ST. Tako organska tvar zelene mase prirodnog pašnjaka u vegetativnom stadiju (7-10 cm visine) bokorenja i vlatanja ima 80% probavljivost u stadiju 10% klasića 72, a na kraju cvatnje 54% ili za 26% manje. Razlog je porast razine vlakna sa 24 na 35% i lignina. Opadanje u probavljivosti je pod utjecajem omjera list i stabljika. Tako mladi engleski ljulj sadrži 63%, a stari 27% lista. Porast udjela stabljike smanjuje probavljivost sa 80 na 59% i uzimanje organske tvari sa 73 na 39 -g/kg 0,75. Mliječne krave jedu za 80-120 g više ST trava za svakih 1% porasta probavljivosti OT.
Zbog svih navedenih promjena mlade trave prirodnog pašnjaka imaju energetsku vrijednost 1 kg ječma a u cvatnji 0,6 kg ječma ili 40% manju.
Učestalost košnje sekundarnog porasta svakih 4-6 tjedana održava trave u vegetativnom stadiju i stabilnoj probavljivosti od 68-73%.
37
Vrsta Stadij razvoja Suha tvar (%)
Lucerka Od sredine pupanja do 10% cvatova, povenuta
28-32
Trave Pojava prvih glavica na stabljici, provenute 28-34
Cijele biljke sitnozrnih žitarica
Mliječna do tjestasta zriobe zrna, provenute 28-32
Cijela biljka kukuruza Mliječna linija na donjoj polovini do trećini zrna te pojave crnih točki na mjestu spajanja zrna sa klipom
28-32
Vrsta
Pored stadija rasta na razlike u hranjivoj vrijednost krmnih trava i leguminoza značajno utječe vrsta. Vrste biljaka se razlikuju u sadržaju, strukturnih ugljikohidrata, proteina i probavljivosti, te sadržaju pojedinih minerala. Dio razlika proizlazi iz razlika u brzini razvoja i morfologiji biljke te sastavu tkiva. Isto tako razlika je između biljaka u vremenu početka nagomilavanja stanične stjenke i brzinu ekspanzije i udjelu lista.
Visoku hranjivu vrijednost imaju sljedeće leguminoze: lucerne, djeteline, inkarnatka, obična grahorica i smiljkita roškasta.
Među travama visoku hranjivost imaju: cjele biljke žitarica, engleski ljulj, talijanski ljulj, pahovka klupčasta oštrica, livadna vlasulja, bijela rosulja, crvenkasta vlasulja, lisičji repak.
Kao visoko kvalitetna sočna krma koriste se korjenjače, gomoljače i kupušnjače.
Najbolja hranjivost i stabilnost prinosa se postiže djetelinsko travnim smjesama.
Hranjiva vrijednost krmnog bilja često se više razlikuje između kultivara-sorti nego vrsta krmnog bilja. Tlo
Plodnost, struktura, kemijski sastav i kiselost tla djeluju na sadržaj hranjiva u krmi. Klima
Visoke temperature povisuju sadržaj strukturnih ugljikohidrata i lignina te je manja probavljivost biljaka. Gnojidba
Krmne biljke se gnoje prvenstveno radi povećanja prinosa suhe tvari. Međutim, gnojidba mijenja i sastav biljaka. Gnojidba dušikom, fosforom i kalijem povisuje njihovu koncentraciju u biljkama, povisuje se probavljivost proteina i uzimanje suhe tvari. Tako klupčasta oštrica pri gnojidbi sa 50 kg/ha dušika ima 13,8% SP u ST, a sa 300 kg/ha 21,5%. Međutim, dušična gnojiva smanjuju sadržaj vodotopljivih ugljikohidrata i do dva puta, a što može imati nepovoljan učinak na fermentaciju krmiva tijekom siliranja. Gnojidba nema utjecaj na sadržaj i sastva strukturnih ugljikohidrata.
Nedostatak nekih mikroelemenata u kabastoj krmi može se povećati gnojidbom solima mikroelemenata i korekcijom kiselosti tla. Umjetno sušenje
Umjetnim sušenjem zelene mase vrlo se učinkovito, ali prilično skupo, konzervira hranjiva vrijednost krmnog bilja. Dehidriraju se trave djetelinsko-travne smjese, a osobito lucerna. Dehidracija se provodi različitim postupcima od nisko temperaturnog do visoko temperaturnog postupka. U nisko temperaturnom postupku vrući plinovi na temperaturi od oko 150 oC prolaze kroz zelenu masu 20 - 50 min. U vrelom postupku plinovi imaju početnu temperaturu izmedju 500 i 1000 oC i zelena masa prolazi kroz njih 1/2 - 2 minute. Oba postupka smanjuju sadržaj vlage na 5-10%. Nakon sušenja dehidrirana krma se preradjuje. Ona namijenjena za hranu peradi i svinja se melje i peletira. Za preživače se koristi duga (nemljevena) krma koja se peletira u različite forme (pelete, kocke i valjke). Upotreba dehidriranja je veoma skupa zbog visoke cijene opreme i potrošnje goriva. Snižavanje vlage sa 20 na 10% troši 300 litara lož ulja po toni.
38
Visoka je hranjiva vrijednost umjetno sušene zelene krme jer gubici od polja do sušenja ne prelaze 10%. Sadržaj proteina se kreće izmedju 15 i 27%, a karotena oko 250 mg/kg.
Sijeno
Tradicionalni način konzerviranja zelenog krmnog bilja je sušenje i skladištenje u formi sijena. Cilj spremanja sijena je (1) pokositi zelenu masu u optimalnom stadiju razvoja koji osigurava maksimalni prinos hranjiva bez štete po slijedeći usjev, (2) i sušenjem smanjiti sadržaj vlage zelene krme sa 65 - 85% na 15-20% čime se zaustavlja aktivnost biljnih i mikrobnih enzima koji kvare zelenu masu. Tipovi sijena
Sijeno se sprema od leguminoza, trava i cijelih biljki žitarica. Najkvalitetnije sijeno je od lucerne, a zatim od djetelinsko-travnih smjesa. Sijeno cijelih biljki žitarica pokošenih u zelenom stanju kada je zrno u mliječno voštanoj zriobi ima visoku hranjivu vrijednost. Sijeno leguminoza ima višu hranjivu vrijednost nego sijeno trava i cijelih biljka žitarica. Općenito, sijeno leguminoza sadrži dva do tri puta više proteina i kalcija, te više topljivih i nestrukturnih ugljikohidrata, beta karotena i vitamina E nego sijeno trava i žitarica (vidi tablica)
Tablica: Hranjiva vrijednost sijena
% u suhoj tvari sijena Vit. A Vit. E.
Vrsta sijena
Zrelost SP SV Ca P 1000
I J/kg ST
mg/kg
ST
Lucerna rana cvatnja 17-20 21-30 1-1,8 0,1-0,3 50-85 20-40
puna cvatnja 15-18 23-35 1-1,8 0,1-0,3 10-30 10-20
Trave rana cvatnja 11-14 30-35 0,3-0,5 0,1-0,3 15-25 10-30
zrele 6-10 32-36 0,3-0,5 0,1-0,3 5-15 -
Cijele žitarice mliječna 9 29 0,15-0,3 0,1-0,3 10-30 -
Stadij zrelosti
Stadij zrelosti ima najveći utjecaj na kemijski sastav, hranjivost i konzumaciju sijena. Zelena masa za sušenje se obično kose u kasnijem stadiju razvoja nego za spravljanje silaže, a pogodna zrelost se razlikuju između vrsta biljaka. Vodič za košnju sijena
Vrsta sijena Kada kositi?
Lucerna Prvi otkos u fazi pupova, drugi i slijedeći otkosi - kada je u jednom dužnom metru barem jedan otvoreni cvijet = 10% / ha
Švedska djetelina
Rana cvatnja do 50% u cvjetanju
Smiljkita, roškasta
Od pojave cvijeta do pune cvatnje
Livadna vlasulja
Do pojave cvata
39
Spremanje sijena
Pri spremanju sijena pod djelovanjem topline sunca i vjetra smanjuje se sadržaj vlage sa 70-90% u pokošenoj masi na 15-20% u sijenu. Točna količina do koje se mora smanjiti sadržaj vlage u biljci ovisi o stadiju rasta, kemijskom sastavu i vremenu košnje. Zrele krmne biljke koje sadrže malo šećera koji može oksidirati i uzrokovati samo zapaljenje sjenika mogu se čuvati na vlazi 15 - 18%. Suprotno, nezrele lisnate krmne biljke koje sadrže visoki sadržaj šećera, moraju sadržavati manje od 12% vlage da bi se izbjegao rizik zagrijavanja i pljesnivosti. Pri spremanju sijena od mladih biljaka s 80% vlage treba odstraniti 3,5 t vode/ha da bi se dobila jedna tona suhog sijena sa 12% vlage.
Na polju sušeno sijeno može se balirati sa do 25% vlage. Sušenja
Sušenje se odvija u sljedećim fazama. Provenjavanje
Provenjavanjem je početna faza sušenje tijekom koje se iz pokošene mase gubi sva slobodna i dio vezane vode. Tijekom ove faze biljka još živi, ali kako se gubi voda tako prvo umire donje lišće a zatim ostale stanice. Provenjavanjem prestaje kada biljka izgubi sposobnost transporta vode turgorom. Tijekom prvog dana provenjavanja može ispariti do 75% od prisutne vlage u zelenoj masi. Voda lagano izlazi kroz otvorene puči i košnjom razrezane površine biljke. Na taj način se smanji sadržaj vlage na oko 65%. U ovom prvom stadiju sušenja znatno više ispari voda iz listova, peteljke i razrezanih dijelova biljke nego iz stabljike. Nakon ove faze kada je otparena slobodna voda i kada se zatvore puči sušenje je sporo jer se odstranjuje voda vezana sa hidrofilnim spojevim: ugljikovodicima, pektinima i pentozanima u stanici. Pri istim uvjetima zadržavanje vode zavisi o: vrsti i sorti biljke, stadiju razvoja i uvjetima sušenja. U pravilu leguminoze otpuštaju teže vodu nego vlataste trave (72:27-42 h).Naročito teško otpušta vodu lucerna. Provenjavanjem traje 4-6 h, na dulje 12 h. Dosušivanje
Druga faza sušenja-dosušivanje počinje nakon umiranja stanica. U stanici djeluju samo enzimi koji dišu i razlažu organski sastojci. Vlaga se odstranjuje sporo i to sa 60-65% na 30% i to stoga što vlaga mora izaći iz unutrašnjosti stabljika i velikih dijelova biljke. Sušenje se ubrzava okretanjem biljaka. Velike su razlike u brzini i obujmu gubljenja vode između dijelova biljke. Lišće se suši znatno brže od stabljike. Lišće je skoro suho a stabljika je vlažna. Osobito je velika razlika u brzini sušenja lista i stabljike lucerne i crvene djeteline. Ova faza traje 3 dana Prosušivanje (GD)
Završna faza sušenja je smanjivanje vlage s 30% na skladišnu razinu i jako ovisi o vremenskim uvjetima (vlažnost zraka, kiša).U tom stadiju se sporo otpušta voda i trune se male čestice, osobito lista. Za odstranjivanje vode - Provenjavanjem biljke na polju, bitno je toplo, sunčano i vjetrovito vrijeme i relativna vlažnost zraka. Ukoliko je relativna vlažnost zraka oko 80%, povećava se sadržaj vlage u prosušivanoj masi na 20%. Brzo odstranjivanje vlage - evaporacija je važna za zaustavljanje disanja biljke (respiracija) i aktivnost mikroorganizama na biljci koji "jedu" suhu tvar sušene mase, stvaraju toplinu i kvare sijeno. Sušenje sijena traje od 3 dana do tjedan dana.
Kvaliteta sijena
Kakvoća sijena je stupanj vrsnosti ili proizvodne vrijednosti koju sijeno posjeduje u animalnoj proizvodnji. Pod kakvoćom se podrazumijeva hranidbena vrijednost sijena. Hranidbena vrijednost se mjeri: (1) sadržajem hranjiva - kemijski sastav, (2) probavljivosti, (3) učinkovitošću iskorištenja i (4) palatabilnosti.
Najtočniji način mjerenja hranjivosti sijena je pokus na proizvodnim životinjama. Medjutim, on je skup, spor i nije praktičan. Hranjiva vrijednost se može procijeniti i organoleptičkim pregledom sijena.
Vizualni pregled
Iako vizualni pregled sijena nije tako pouzdan kao kemijska analiza, on je još uvijek osnova vrednovanja sijena prilikom kupovine i prodaje. Obuhvaća procjenu lisnatosti, boje, mekoće, podatnost, prisutnost toksičnih i nepoželjnih biljaka, prisutnost plijesni i prašine.
40
Lisnatost
List sadrži visoku koncentraciju hranjiva i energije. Dvije trećine cijele biljke nalazi se u listu. Gubitak lista zbog zrelosti biljke, trunjenja lista tijekom okretanja, baliranja, skupljanja i transporta sijena smanjuje njegovu hranjivu vrijednost. Ovo su razlozi zašto je lisnatost važan kriterij kakvoće odnosno hranjive vrijednosti sijena.
Boja
Svijetlo zelena boja je pokazatelj dobrog sušenja sijena. Takvo sijeno je visoke palatabilnosti i sadrži visoku koncentraciju beta karotena. Svaka promjena od svijetlo zelene boje pokazatelj je gubitka od hranjive vrijednosti sijena.
Strani materijali
Korovi i slame imaju nisku hranjivu vrijednost. Smeće, kao što su komadi žice, mogu ozlijediti životinju tijekom gutanja. Općenito, prisutnost stranih materijala smanjuje palatabilnost, što znači da životinje manje jedu takvu hranu i imaju nižu proizvodnju.
Miris
Miris svježe pokošenog sijena je standard. Svaki drugi miris, kao što je miris plijesni ili gnjilenja, je pokazatelj niže hranjive vrijednosti. On je uzrokovan previsokim sadržajem vlage ili je sijeno pokislo. Neugodan miris smanjuje uzimanje sijena, a plijesnivi je pokazatelj mogućeg sadržaja mikotoksina koji oštećuju zdravlje životinja i ljudi.
Prašina
Prašnjavo sijeno se ne smije davati konjima i mliječnim kravama, ali može junadi u tovu.
Tablica: Kriteriji vizualne procjene vrijednosti sijena
Vrsta sijena
K r i t e r i j
Lisnatost - sijeno leguminoza mora sadržavati 40% i više lista
Obojenost - boja/miris - sijeno treba biti zeleno, svijetlo i ugodnog mirisa
Mekoća i podatnost - ovi kriteriji su pokazatelji spremanja sijena u ranom stadiju rasta s visokom hranjivošću, ukusnošću i konzumacijom.
Odsustvo stranih materijala - malo korova, malo smeća, bez toksičnih tvari, minimalni gubici, minimalno trunjenje
Prisustvo plijesni i prašine - pravilno košeno, sušeno i skladišteno sijeno ne sadrži prašinu i plijesni
Ukupno:
Tablica: Kemijski sastav i hranjivost sijena
Kvaliteta sijena Parametri
Dobro Osrednje Loše
Suha tvar (%) 90 85 80
41
Sirovi protein (% u ST) 15 10 5
Probavljivi protein (% u ST) 10 6 3
Probavljivost organske tvari (%) 65 55 50
Metabolička energije (MJ/kg ST) 10,5 9 8
Kemijske promjene autolizom ili respiracijom
• Djelovanjem mikroorganizama - ako se sušenje sijena produži počinju djelovati bakterije i gljivice koje se nalaze na zelenoj masi. Bakterije fermentiraju šećere i proizvode male količine octene i propionske kiseline, a plijesnivo sijeno je nejestivo, opasno po zdravlje životinje zbog mikotoksina i može izazvati požar. Sijeno zaraženo aktinomicetama može izazvati alergije u farmena.
Oksidacije
Tijekom sušenja - provenjavanja krme na polju dolazi do oksidacije koja smanjuje sadržaj karotenana na samo 2 - 20 mg. Isto tako, oksidiraju se nezasićene masne kiseline. Medjutim, produljeno sušenje na suncu povisuje koncentraciju vitamina D jer zračenje pretvara prisutni ergosterol u vitamin D.
Ispiranje
Kiša ispire vodotopljivi - visoko hranjive sastojke iz zelene mase. U pravilu, kiša smanjuje sadržaj visoko topljivih minerala, šećera i dušičnih spojeva, što rezultira povećanjem sadržaja vlakana i smanjenjem probavljivosti krmiva. Pokisnuta masa je povoljni medij za razvoj plijesni.
Gubici
Gubici tijekom spremanja i sušenja sijena variraju u širokom rasponu od 15 do 100% od početne suhe mase zelene krme. Sušenje u relativno dobrim uvjetima uzrokuje znatno manje gubitke koji iznose oko 15-18%, ali kiša povećava gubitak do 30 %, a u izrazito lošim uvjetima sušenja može biti izgubljena sva hranjva krme. Prosječni gubici u proizvodnji sijena su procijenjeni između 24 i 28% ST. Većina gubitka se dogodi za vrijeme skidanja, sušenja i transporta krme, a samo 5% za čuvanja sijena.
SILAŽA
Uvod
Skladištenje voluminozne krme siliranjem se sve više primjenjuje u Europi i našoj zemlji. Glavni razlog ovome su visoka cijena i gubici pri spremanju sijena. U pravilu gubici hranjivih tvari pri spremanju sijena iznose, u prosjeku 25-30%, a pokislo sijeno izgubi preko 50% od hranjivosti zelene mase. U spremanju silaža su gubici za polovicu manji, i iznose 12-25%. Međutim, nepravilno siliranje dovodi do: (1) loše silaže koju životinje nerado jedu, (2) može izazvati bolesti i lošu kvalitetu mlijeka.
Popularnost silaža visoko vlažnih voluminoznih krmiva i zrna raste zbog :
• malog gubitka hranjivih tvari od košnje do skladištenja,
• rukovanje silažama je visoko efikasno
• ujednačene hranjive vrijednosti
Pri spremanju silaža treba voditi računa o:
1. zrelosti i sadržaju vode u trenutku košnje,
2. sadržaju šećera i pufernom kapacitetu
3. načinima košnje i siliranja
4. tipu silaže
5. upotrebi dodataka
6. načinu izuzimanja silaže
7. prikladnom sastavljanju obroka
42
Način košnje i siliranja
Prije početka spremanja silaže moraju se znati u detaljima svi bitni postupci. To su:
1. zrelost biljke u trenutku košnje,
2. sadržaj vode,
3. brzina košnje i siliranja,
4. dužina sjeckanja,
5. raspoređivanje i gaženje silaže u silosu
Svi ovi čimbenici snažno utječu na fermentaciju silaže, njenu hranjivu vrijednost, visinu gubitaka i ješnost.
Stadij rasta
Silirati se može zelena masa s pašnjaka, prirodnih i nado-sijavanih livada, sijanih travnjaka, djetelinsko travne smjese (DTS), mješavine cijele biljke žitarica i lepirnjača, lepirnjače, mješavine ratarskih nusproizvoda (slame kukuruzovine) i sočnih krmiva. Hranjivost silaže određena je hranjivošću zelene mase od koje se ona pravi. Hranjivost zelene mase ovisi, pored botaničkog sastava, najviše o stadiju rasta ili zrelosti biljke. O njemu ovisi hranjivost, odnosno sadržaj hranjivih tvari, probavljivost i ješnost krmiva. Siliraju se mlađe krmne biljke koje imaju višu probavljivost. Udjel lista ili lisnatost je dobar procjenitelj stadija rasta i probavljivosti trava (tablica 1). Poželjna je probavljivost suhe tvari trava veća od 65%, što znači da trave trebaju imati vše od 30% lista u ukupnoj masi.
TABLICA 1. PREDVIĐANJE PROBAVLJIVOSTI (%) TRAVA NA TEMELJU LISNATOSTI
POSTO TAK LISTA (%)
STADIJ RASTA 50 40 30 20 10
Prije pojave cvjetova 75 73 - - -
Početak
cvatnje 73 70 67 - -
3/4 vidljivi
cvjetovi 69 66 63 -
Potuno
vidljivi 67 64 61 -
Rascvjetali - - 63 60 57
Vidljivi
prašnici - - 61 58 55
Trave i lepirnjače treba kositi u vrijeme kada je optimalni odnos hranjive vrijednosti i prinosa. Sa starenjem opada hranjiva vrijednost krmnih biljaka što se vidi iz sljedećih podataka:
8. u vegetativnom - lisnatom stadiju lucerka sadrži 1,5 puta više lista od stabljike
9. zrela lucerka sadrži 0,5 ili 50% manje lista od stabljike
10. sa starenjem raste udjel stabljike sa 18,7 na 50,7% u suhoj masi
11. u lisnatom stadiju je visoka i slična probavljivost lista i stabljike.
12. probavljivost lista klupčaste oštrice je 87, a njene stabljike 51%.
13. sa starenjem se brže smanjuje probavljivost stabljike nego lista. jer probavljivost lista od vegetativnog do generativnog stadija opada za oko 10%.
14. do stadija 50% vidljivih klasova probavljivost opada 0,2% na dan, a od toga stadija 0,5% na dan
Optimalno vrijeme košnje je u razdoblju pojave cvjetova i kompromis je između hranjive vrijednosti i prinosa (Grafikon 1.). Ovisno o vremenskim (ne)prilikama trave treba kositi od svibnja do druge polovice lipnja.
43
Principi siliranja
Silaža se definira kao proizvod dobiven od dovoljno vlažnih trava i drugih krmiva konzerviran kiselinama u uvjetima bez zraka (kisika). Cilj siliranja je zadržati što više od potencijalne hranjivosti-podržavanja animalne proizvodnje spremane zelene mase. Ovo podrazumijeva minimalne gubitke mase i hranjivosti te kontrolu kvalitativnih promjena tijekom siliranja. Glavni
Kakvoća siliranja ovisi o zadovoljenju dva bitna uvjeta:
1. brzom postizanju i održavanju anaerobnih uvjeta tijekom cijelog perioda potrošnje silaže što podrazumjeva: (i) zaustavljanje respiracija biljke, (ii) kočenje rasta aerobnih mikroorganizama, (iii) ograničenje porasta temperature silaže,(iv) stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj mliječno kiselih bakterija.
2. Stvaranje uvjeta u siliranoj masi koji zaustavljanju djelovanja nepoželjnih mikroorganizama. Ovo se postiže brzim i dovoljnim sniženjem pH i smanjenjem aktivnosti vode. Niski pH i nedisocirane molekule kiseline koče razvoj nepoželjnih bakterija, a niski pH dodatno povisuje razinu nedisociranih kiseluna kao što su mliječna i octena. Stvaranjem dovoljne količine mliječne kiseline koja zakieljavanjem silirane mase (niski pH) ubija nepoželjne mikrobe. Mliječna kiselina nastaje iz šećera djelovanjem mliječno kiselinskih bakterija kaje se prirodno nalaze na pokošenoj masi. Ako se stvori malo mliječne kiseline onda nepoželjne bakterije (Clostridiae) pretvaraju već stvorenu mliječnu kiselinu, preostale šećere i bjelančevine u amonijak i maslačnu kiselinu koji su znakovi lošeg siliranja.
Svojstva krme
Kakvoća siliranja - silažnost presudno ovisi o sljedećim svojstvima siliranog krmiva:
• sadržaju šećera-šećerni minimum i
• pufernom kapacitetu krmiva
• sadržaj vlage-suhe tvari
Vlaga
Potrebna vlažnost biljke pri siliranju je različita jer ovisi o vrsti krmiva i tipu silosa. Visoko hranjiva i dobro silirana silaža se dobije kada zelena masa u trenutku košnje ima sljedeći sadržaj suhe tvari koji se javlja u sljedećoj fazi razvoja:
Vrsta Stadij razvoja Suha tvar (%)
Lucerka Od sredine pupanja do 10% cvatova, povenuta
28-32
Trave Pojava prvih glavica na stabljici, provenute 28-34
Cijele biljke sitnozrnih žitarica
Mliječna do tjestasta zriobe zrna, provenute 28-32
Cijela biljka kukuruza Mliječna linija na donjoj polovini do trećini zrna te pojave crnih točki na mjestu spajanja zrna sa klipom
28-32
Zbog gubitka vode u ocjedku silaža će uvijek imati za 2-5% više suhe tvari od zelene mase od koje se sprema. Što se silaža masa kosi na većoj visini iznad zemlje to može sadržavati više suhe tvari. Ako se silaža sprema u horizontalni silos potrebo je da sadrži 75-80% vlage, odnosno 20-25% suhe tvari, ako se spremaju bale tada je potrebna vlažnost niža i iznosi 60-70%, a ako se sprema u vertikalni silos 55-65% vlage. Naime, odgovarajuća vlažnost je bitna za (1) aktivnost mikroorganizama, (2) zbijanje silaže i (3) stvaranje anaerobnih uvjeta (istisnut zraka). Presuha masa se teško zbija i sadrži dosta zraka te se u njoj razvijaju nepoželjne gljivice i plijesni. Suviše vlažna silaža (>80% vode) produžuje trajanje fermentacije (> 21 dan) i povećava se količina nepoželjnih slabih kiselina, osobito octene, i razgradnja bjelančevina.
44
Provenjavanjem pokošene mase u polju tijekom 12 - 24 sunčana sata se smanjuje količina vode u masi, odnosno povećava sadržaj suhe tvari (25 - 30%) u silaži trava i leguminoza pri povoljnijem stadiju zrelost. Na ovaj način postižu se sljedeći poželjni učinci:
1. smanjuje se voluminoznost i masa vode, a time se smanjuju transport i potreban volumen silosa
2. povećava se koncentracija šećera
3. silaža postaje stabilna pri višem pH
4. smanjuju se gubici sa 17-20 na10 - 12%.
- kemijska sušila
Leguminoze (djeteline i lucerka) mogu se brzo i učinkovito sušiti prskanjem pokošene mase u polju sa 200 - 400 l/ha mješavine od 14 g kalijevog karbonat i14 g natrijevog karbonata otopljenih u jednoj litri vode. Ukupna količina ovisi o prinosu i vremenskim uvjeti. Ova mješavina može se primijeniti i pri sušenju sijena.
Gubici
Najmanji su gubici u silaža koje sadrže 25-30% suhe tvari (Grafikon 2.).
Stadij zrelosti je važan ne samo za hranjivu vrijednost nego i za uspješno siliranje jer osigurava odgovarajući sadržaj šećera, hranjivu vrijednost i vlažnost silaže.
Šećerni minimum
Šećeri otopljeni u vodi su jedina sirovina iz koje mikroorganizmi proizvode mliječnu kiselinu koja najbrže (1-3 dana) i najsnažnije smanjuje kiselost mase i tako je konzervira. Vodotopljivi šećeri su glukoza, fruktoza, saharoza i drugi. Nedostatak šećera stvara lošu silažu .Kako mikroorganizmi mogu koristiti samo otopljene šećere i kako sadržaj vode jako varira njihova koncentracija se izražava u g/L ili g/kg biljnog soka i pokazatelj je silažnosti krme. U ljulju fruktani čine oko 70% od ukupne količine šećera u biljci.
Trave, osobito talijanski ljulj, sadrže više šećera nego leguminoze. (tablica 3.). Sadržaj šećera je veći u stabljici nego listu i raste sa starenjem krme. Oblačno i hladno vrijeme, visoka gnojidba umjetnim dušikom, manje gnojavkom smanjuju razinu šećera u biljci i povisuju puferni kapacitet. Gnojidba P i K imaju mali utjecaj na sadržaj šećera. Tijekom dana najviša je koncentracija šećera u travama tijekom poslijepodneva do 16h, a u leguminozama raste do podneva kada ih treba skupljati i transportirati u silos. Sadržaj šećera je viši tijekom svibnja i lipnja nego u ostalim mjesecima i opada na polovinu u listopadu.
Leguminoze i tropske biljke sadrže škrob, ali mliječne kisele bakterije ne mogu upotrebljavati škrob.
Dodatno, ako silaža nije dobro nabijena potrebno je više šećera. Za postizanje dovoljne količine mliječne kiseline, odnosno da pH padne ispod 4.2 silirana masa mora sadržavati, u prosjeku, 3 - 3.5% šećera.
Potrebna količina šećera dodatno ovisi o:
1. sadržaju vlage - što je silaža vlažnija treba više šećera
2. pufernom kapacitetu - što je puferni kapacitet viši to je potrebno više šećera
3. sadržaju kisika - što je manja zbijenost silaže treba više šećera.
Potrebna koncentracija vodotopljivi šećeri u biljci prije siliranja
1-4% visokovlažna silaža zrna i klipa kukuruza
4-6% silaža trava i leguminoza
6-8% silaža kukuruza
TABLICA 3. SADRŽAJ ŠEĆERA U NEKIM KRMNIM TRAVAMA I LEGUMINOZAMA (% U ST)
Vrsta Šećera Vrsta Šećeri
Ljulj, godina sijanja 5-10 Lucerka i crvena djeteline
45
prvi vegetativni porast 10-15 prvi rast, lisnat 6-10
porast stabljike 10-20 kasna cvatnja 3-5
klasanje 10-20 2 i 3 otkos 3-6
cvatnja 10-15
ponovni porast 5-10 Bijela djetelina 3-4
Ostale trave
Silaža biljke kukuruza
godina sjetve 3- 8 mliječna (25% ST) 18
prvi rast 5-10 voštana (28% ST) 14
ponovni rast 4-8 puna 10
Čičoka 63 Šećerna repa 62
Puferni kapacitet
Puferni kapacitet biljke je njena sposobnost opiranja snižavanju kiselosti (pH) silaže. Ili drugim riječima, stvorena mliječna kiselina se neutralizira i ne smanjuje se kiselost na potrebnu razinu za ubijanje štetnih mikroorganizama, odnosno treba se proizvesti znatno veća količina kiselina za travu/leguminozu s višim nego nižim pufernim kapacitetom.da bi se kiselost dovela s 6 na 4. Visina pufernog kapaciteta određuje koliko je potrebno šećera za prirodnu mliječno kiselu fermentaciju.
Visina pufernog kapaciteta u prvom redu ovisi o visini sadržaja organskih kiselina, ortofosfata, nitrata, sulfata, klorida i samo 10-20% od sadržaja bjelančevina.
Tipični puferni kapacitet trava je između 150 i 500 meq/kg ST. Visoki puferni kapacitet imaju mlade biljke (400 - 450 meq/kg ST) i opada sa starenjem brzinom od 20 meq/kg ST/tjednu osim u jesenskom porastu kada naglo raste. Gnojidba visokim količinama dušika povisuje puferni kapacitet. Isto tako visoki puferni kapcatitet imaju leguminoze i kupušnjače te se teško siliraju, a kukuruz niski te se zato lagano silira.
U prosjeku puferni kapacitet mase:
- kukuruzne biljke 150 - 250 meq/kg ST
- leguminoza 400 - 600 -”-
- trava 250 - 500 -”-
S obzirom na sadržaj šećera i puferni kapacitet poželjno je da se za siliranje koriste mješavine trava, odnosno mješavine trava i leguminoza. Teško je silirati čiste leguminoze i trave jesenskog porasta.
Mikroorganizmi
Na biljkama u rastu nalaze se mikroorganizmi među kojima dominiraju obligatni aerobni i fakultativni ananerobi te mali udjel ostalih obligatnih anaerobna.
Mliječno kisele bakterije
Učinkovitost siliranja putem fermentacije u silosu prosuđuje se na temelju relativnog omjera proizvedenih kiselina. Idealno je visoka koncentracija mliječne kiseline i mala octene i maslače te amonijaka. Poželjn je da šećere pretvaraju mliječno kiselinske bakterije koje se nalaze na zelenoj masi prije siliranja. Mliječno kisele bakterije (MKB) su gram pozitivne i ne stvaraju spore. Glavne vrste koje dominiraju tjekom siliranja su: Lactobacillus, Pedococcus, Enerococcus, Lactococcus, Streptococcus i Leucococcus.
Homeofermentativne mliječno kisele bakterije pretvaraju - fermentiraju i mol glukoze u 2 mola mlječne kiseline, a heterofermentativne u jedan mol mliječne kiseline plus octena kiselina, etanol ili manitol. “Divlje” mliječno kiselinske bakterije proizvode mliječnu kiselinu, ali i octenu i alkohole. Selekcionirane samo mliječnu kiselinu (vidi Inokulanti).
Većina mliječno kiselih bakterija povezanih sa silažom može fermentirati saharozu, pentozane, ali ne i fruktane u mliječnu kiselinu.
46
Jako varira broj i tip mliječni kiselih bakterija na silažno masi. Manje ih se nalazi na listu, gornjem djelu stabljike nego drugim dijelovima biljke. Trave sadrže oko 3 000 000 a leguminoze 1 000 kolonija mlječnih bakterija po gramu, pa je i to jedan od razloga zašto se one teško siliraju. Nakon postizanja anaerobnih uvjeta naglo, za nekoliko dana, raste broj MKB na 109 CFU u g silirane mase i zatim opada na oko 106 CFU u g u dobro spremljenoj silaži, ali u lošoj taj broj je puno veći.
Klostridije
Clostridie su gram pozitivne štapićaste anaerobne bakterije koje stvaraju spore i nalaze se u zemlji, zaprljanim biljkama i balegi životinja. Njihov rast je nemoguć dok je prisutan kisik, niski pH, niska temperatura i niska aktivnost vode. Clostridie su nepoželjne jer u vlažnoj silaži pretvaraju stvorenu mliječnu kiselinu (povisuju pH), šećere i aminokiseline u slabu i neugodnog mirisa maslačnu kiselinu, amonijak i otrovne spojeve što čini silažu lošom i slabe ješnosti.. Clostridije su aktivne u silažama s malo šećera, visokim puferni kapacitetom i pri gnojidbi gnojavkom. Isto tako ako je košnja pašnjak preniska (<5 cm) pokupi se balega koja također sadrži klostridija
Radi sprečavanja unosa klostridija treba se držati sljedećih pravila:
1. Silažno polje treba poravnati radi sprečavanja unosa tla (klostridija) kositi treba barem 5 cm iznad tla, a prethodno pasenu površinu i više radi sprečavanja unosa balege u silažu
2. Kotači opreme moraju biti čisti
3. Pod silosa očišćen od zemlje, stare pokvarene silaže i balege životinja
4. Rast saharolitičkih klostridia zaustavlja pH < 4,2-4,5, aktivnost vode (aw) < 0,95; i temperatura niža od 100C.
Silaža koja ima puno spora klostridia je loše silirana jer ima viši pH, više maslačne kiseline i amonijaka.
Enterobakterije
Enterobakterije u silaži su fakultativni anaerobni, gram pozitivne štapićaste koliformne bakterije koje su nepoželjne jer pretvaraju šećere u slabu octenu kiselinu, butandiol, a bjelančevine u amonijak i opasni dušični oksid. U silažu dolaze sa zemljom, balegom i njima zaprljanim biljkama. Međutim, one su poželjne na početku siliranja jer zakiseljavaju silažu u prisutnosti kisika kojega troše. Broj enterobakterija raste na početku siliranja, a sa opadanjem pH brzo opada i njihov broj. Njihov rast ograničava pH< 2,0, aktivnost vode (aw) < 0,62 i temperatura < 80C.
Kvasnice
Kvasnice imaju malo proteolitičku aktivnost, ali neke imaju visoku sposobnost fermentacije šećera u alkohole i pretvorbe mliječne kiseline te su odgovorne ze aerobno kvarenje silaže. Njihov rast onemogućuje pH <2,0; aw< 0,62-0,85 i temperatura <0-5 0C.
Pljesni
U slučajevima kada silaža sadrži zrak, osobito pri baliranju mogu se razviti plijesni Aspergillus, Fusarium i Pencillium. Pljesni smanjuju količinu i kvalitetu silaže te stvaraju otrovne spojeve za životinje i ljude. Među njima je osobito opasna Listeria monocytogenes koja izaziva bolest listeriozu. Takva silaža se ne smije davati stoci.
Kisik
Kisik je najveći neprijatelje silaža. On djeluje u (1) pokošenoj zelenoj masi na polju, u (2) siliranoj masi (3) otvorenoj silaži. Kisik je glavni razlog kvalitetne razlike između zelene mase i njene silaže Kisik omogućuje disanje biljnih i mikrobnih enzima koji oksidacijom troše probavljiva hranjiva u vodu, ugljik dioksid i toplinu.
Glavni proces na početku punjenja silosa u pokošenoj masi je disanje biljke koje trošenjem odstranjuje prisutni kisik. Međutim, disanje biljke troši i šećere potrebne za proizvodnju mliječne kiseline. Što je sporije punjenje silosa to se više šećera troši i ima ih manje za mliječno kisele bakterije. Ako je silaža (1) vodenasta:, premlada i/ili nedovoljno povenuta, ako se (2) silos dug puni ona neće doseći stabilni pH koji koči razvoj klostridija.U jako povenutoj silaži koja se teško zbija prisutni kisik omogućuje disanje koje proizvodi visoku temperaturu 35-400C. Nastale Maillard reakcije ili smeđa silaža je polimerizacija aminokiselina i šećera koja dodatno zagrijava i oštećuje silažu. Presuha dugo punjena i nedovoljno zbijena silaža sa zrakom omogućuje rast aerobnih bakterije, gljivica, enterobakterija. Ovo omogućuje dodatno zagrijavanje otvorene silaže i moguća je promocija proizvodnje mikotoksina i endotoksina. Za odstranjenje kisika iz silaža i stvaranje anaerobnih uvjeta bitni su: sadržaj suhe tvari, duljina sjeckanja, brzina punjenja silosa, zapitivanje i izuzimanje silaže.
47
Dužina sjeckanja
Dužina sjeckanja je bitna za dobro sabijanje silaže (vidi tablica 2.), odnosno istiskivanje zraka (kisika) i oslobađanje šećera. U pravilu što je silaža suša to je potrebnija kraće sjeckanje.
Utjecaj sadržaja suhe tvari na dužinu sjeckanja trava za silažu.
Sadržaj suhe tvari (%) Duljina sjeckanja (mm)
< 20 200
20-25 130
25-30 80
>30 25
TABLICA 2. OPTIMALNI ZAHTJEVI ZA SILIRANJE
Usjev Stadij Poželjni sadržaj vlage (%) za Dužina
zrelosti pojedine vrste silaža, sjeckanja
Horizontalni Bale Vertikalni
Kukuruz 50-75% zrna u
silažni voštanoj zriobe 67 - 75 50-60 1 - 1.25
Lucerna 50% pupovi do
10% u cvatu 75 - 80 0 - 60 50 – 60 0.6 - 1.0
Silažne mliječna do
žitarica tjestasta 67 - 72 70 - 60 50 - 60 0.6 - 1.0
Trave prva stabljika do
cvata 75 - 80 60 - 70 50 - 60 0.6 - 1.0
Djeteline 25 - 50% u cvatu 67 - 72 50 - 60 0.6 -1.0
Klip zlatna zriobe 34 – 40 28 - 34 -
kukuruza
Zrno puna zriobe 26 - 32 22 – 28
Napomena: kravama sa sitno sjeckanom silažom mora se davati 20 - 25% sijena ili sjenaže duže od 5 cm.
Predugačko sjeckana silaža nije kompaktna - raslojava se te zrako ostaje zatvoren u njoj što rezultira zagrijavanjem i kvarenjem silaže.
Presitno sjeckana silaža se odlično zbija u silos ali izaziva u životinja acidoze, nisku masnoću mlijeka i dislokacije abomasusa.
Brzina košnje i siliranja
Usjev mora biti što je moguće brže pokošen i siliran, najbolje u jednom danu. Kiša tijekom sušenja uzrokuje gubljenje lista, ispiranje hranjivih tvari i produljeno djelovanje mikroorganizama. Usjev trava, DTS i leguminoza se najbrže suši, otpušta vodu dok su otvorene puči, a to je unutar 2-3 sata nakon košnje. Padaline od 50 mm uzrokuju gubitak oko 31% suhe tvari i 35% bjelančevina u leguminoza i 15 odnosno 27% suhe tvari i bjelančevina u trava.
Punjenje
Silaža se svakodnevno tijekom punjenja koje traje duže od 6-12 h pokriva sa zrako nepropusnim materijalom radi sprečavanja kvarenja uslijed prodiranja zraka i kiše. Preporuča se crne, 4-6 mm debele, folije koje su čvrsto priljubljene za stranice i po površini vrećama pijeska ili gumama. Američka istraživanja pokazuju da je odnos
48
između ulaganja u foliju i zarade na očuvanoj silaži kukuruza 1 :2, a lucerne 1 : 4. Nakon završetka siliranja silaža se pokriva i na nju se stavljaju stare gume, vreće pijeska, bale slame i dr., a njihov pritisak treba biti najmanje 100 kg/m2. Svaki 15 cm pokvarene silaže na vrhu silosa od 100 tona je gubitak od 1 tone silaže.
Predugo punjenje uzrokuje obilnu respiracija, zagrijavanje i posljedično gubitak hranjiva.
Fermentacija silaže
Fermentacija silaže traje oko 21 dan i odvija se u pet faza.
Proizvodnja visoko kvalitetne i stabilne silaže zahtjeva ispune četiri temeljna elementa:
1. prikladnu vlažnost,
2. dovoljno biljnih šećera,
3. brzo uspostavljanje anaerobnih uvjeta i
4. odgovarajući broj poželjnih mikroorganizama.
Tijekom konzerviranja vlažne mase siliranjem odvijaju se dva proces: respiracija i fermentacija u 5 glavnih faza, a u svakoj fazi dominira više glavnih procesa.
1. Prva faza ili aerobna faza stanična respiracija proizvodi CO2.
2. Druga faza ili aktivna faza I proizvodnja octene kiseline koja smanjuje pH na 5 i temperaturu na 320C
3. Treća faza ili aktivna faza II
4. Četvrta ili stabilna faza
5. Peta faza ili sekundarne fermentacije
Prva faza
Prva faza je aerobna ili respiraciona faza jer je u silaži prisutan kisik. Traje od košnje do zatvaranja silosa, odnosno dok se ne potroši sav prisutni kisik. Kisik treba što prije nestati jer on pogoduje razvoju nepoželjnih bakterija koje troše šećere te ga je manje za mliječno kiselinske bakterije i mikroorganizme buraga. Sve dok je kisik prisutan u silaže se razvijaju gljivice i pljesni koje proizvode toplinu i ako ona podigne temperaturu silirane mase iznad 35oC dolazi do karamelizacije silaže (smeđa boja) koja je znak gubitka suhe tvari i smanjenog iskorištenja proteina.
U ovoj fazi su također aktivni enzimi otpušteni raskidanjem stanica koji razgrađuju vrijedne sastojke silaže hidroliziraju proteine na peptida i slobodne aminokiseline, a ugljikohidrate na jednostavne šećere. Raskidane biljne stanice opskrbljuju hranjivim supstratom aerobne mikroorganizme i populacije gljivica, plijesni i aerobnih bakterije te se povećava njihov broj, a rezultat njihove aktivnost su obično male promjene u kvaliteti krme u ovom stadiju pripremanja silaže. Raste samo populacije gljivica i bakterije na otprilike 108 CFU (colony formning units)/g krmiva i pljesni na 106 CFU/g krme. Slično i istovremeno odvija se rast fakultativnih anaerobna kao što su bakterije mliječne kiseline i enterobakterije.
Prva faza završava kada se potroši prisutni kisik i kiselost (pH) opadne na otprilike 5,5 što smanjuje aktivnost biljnih enzima i razgradnju proteina i ugljikohidrata.
Druga faza - octena
Druga faza ili početak aktivna faza počinje kada je potrošen sav kisik i počinje stvarno zakiseljavanje silaže. Nakon punjenja i zatvaranja silosa biljke disanjem potroše preostali kisik za nekoliko sati (Pitt i sur., 1985). Stvoreni anaerobni uvjeti omogućuju da anaerobni mikroorganizmi pretvaraju šećere u ponajviše octenu kiselinu, nešto mliječne, alkohol i ugljični dioksid. Druga faza traje 24-72 sata. Premda je octena kiselina slabija od mliječne ona prva počinje snižavati pH silirane mase. Opadanje kiselosti je povoljno za razvoj mliječno kiselinskih bakterija.
Nekoliko sati nakon zatvaranja silosa biljne stanice počinju otpuštati više staničnog sadržaja što je početak stvaranja effluenta-ocjedka koji sadrži visoko probavljive topive ugljikohidrate i proteine, ali i minerale koji izlaze iz silosa i zagađuju okolinu.
Isto tako samorazgradnju silirane mase daje tvari za rast poželjnih anaerobnih mikroorganizama mliječno kielog vrenja. Već 2-3 dana nakon zatvaranja silosa počinju dominirati enterobakterije i bakterije mliječne kiseline normalno.
49
Treća faza –mliječno kisela
Treća faza ili drugi dio aktivne faze počinje kada pH padne na 5 što smanjuje aktivnost bakterija octene kiseline i istovremeno ubrzava aktivnost bakterija mliječno kiselinskog vrenja koje sada jedine pretvaraju preostale šećere u jaku mliječnu kiselinu. Treća faza je najdulja faza u siliranju i traje sve dok kiselost ne pane toliko nisko da zaustavi rast samih mliječno kiselih bakterija.
Drugi proizvodi ove faze su etanol, 2,3-butan ediol, jantarna i mravlja kiselina i manitol (McDonald, 1981). Bakterije mliječno kiselinskog vrenja rastu aktivno tijekom 1-4 tjedna smanjujući pH silaže do 3,8-5,0, a što ovisi o vlažnosti silaže, pufernog kapaciteta i sadržaja šećera. Kada pH opadne dostatno da zakoči mikrobiološki rast ili kad su hranjiva iscrpljena, bakterije mliječne kiseline postaju inaktivne i opada brojnost njihove populacije (Muck, 1991).
Poželjna duljina treće faze je 1-3 tjedna ali može trajati i nekoliko mjeseci ako nisu zadovoljena prije spomenuta četiri bitna elementa.
Četvrta faza
Četvrta ili stabilna faza započinje nakon što je anaerobna mikrobiološka aktivnost prestala zbog niskog pH ili potrošnje svog šećera. U ovoj fazi dominira mliječno kiselo vrenje. Stabilna faza traje najdulje sve dok pH ne pane na 4,5 ili manje, ovisno o pufernom kapacitetu, i tako zakoči aktivnost svih mikroorganizma silaže. U ovoj fazi silaža može ostati jako dugo vremena sve dok nema ulaza kisika i vode u nju. Iako su silosi jako dobro zatvoreni, postoji sporo prodiranje-difuzija zraka kroz plastiku ili beton.
Peta faza
Posljednja faza ili izuzimanje započinje nakon što je silos otvoren. Kisik iz zraka prodire u otvorenu silažnu masu. Aeracija otvorene površine silaže i silaže u valovu pospješuje rast aerobnih mikroorganizama kvasnica i pljesni koji izazivaju sekundarne fermentacije koje mogu bitno povećavati zagrijavanje i naknadni gubitak ST kao i zdravstvene probleme. Početno zagrijavanje je uzrokovano gljivicama ili bakterijom octene kiseline (Courtin i Spoelstra, 1990).
Faze siliranja (prema McCoullgh)
Faza fermentacije Prva ili aerobna Druga ili početna anaerobna
Treća ili završna anaerobna
Četvrta ili stabilna Peta –otvreni silos i silaža u valovu
Aktivni mikroorganizmi
Enzimi biljke, Aerobni mikroorganizmi
Bakterije octenog vrenja i mliječno kiselinskog vrenja
Bakterije mliječno kiselog vrenja
Bakterije mliječno kiselog vrenja
Pljesni, gljivce
Proizvodi aktivnosti Proizvodnja CO2, vode i topline
Octena kiselina, mliječna kiselina, alkohol i CO2
Mliječna kiselina Mliječna kiselina Aerobno kvarenje
Kiselost (pH) 6,5 5,0 4,5 7.0
Temperatura 21-↑-320C 30
Trajanje do dana 2 3 21
50
Ocjedak
Najveći su gubici hranjivih tvari u efluentu - ocjedku iz silirane mase, odnosno silosa, jer on sadrži 3 dana nakon siliranja visoku koncentraciju hranjiva u suhoj tvari:
5% suhe tvari 8.6% kalija
25% šećera 3.1% kalcija
30% pepela 0.8% fosfora
22% bjelančevina 0.6% magnezija
U prvim danima se stvara 25-35 l/t ocjedak, a kao je silaža jako vlažna i 180-200 i/t. Svježi ocjedak se koristi kao gnojivo ili se daje stoci u količini do 5 l/100 kg mase krave ili juneta. Odstajali ocjedak iz silosa ima za 200 puta veću moć zagađenja od balege jer pogodna sredina za razvoj toksičnih mikroorganizama i zagađuje okoliš.
Pravila za proizvodnju dobre travne silaže
1. Zelena masa treba se sastojati pretežito od trava i do 30% djetelina
2. Primijeniti umjerenu gnojidbu dušikom od 40-120 kg/ha godišnje
3. Valjati polje u proljeće- krtičnjaci
4. Provenute masu 12-24 h ako vrijeme dopušta
5. Pri košnji izbjegavati unos zemlje i gnoja
6. Kratko sjeckati radi pospješena otpuštanja šećera
7. Ako je potrebno upotrijebiti dodatke
8. Puniti silos brzo i prekriti ga ako punjenje traje više od 6 h
9. Skupljati i stoci pohraniti ocjedak
Gubici
Sijeno i silaža se koriste za hranidbu životinja u onim razdobljima godine kada nije dostupna svježa krma. Gubici krme koji se prikazuju kao gubici suhe tvari i hranjivih tvari mogu se dogoditi tijekom spremanja i čuvanja krme. Prinos i kvaliteta spremljene krme su važni kriterij pri odabiru sustava proizvodnje voluminozne krme.
Brojni su uzroci gubitaka suhe tvari i hranjivosti grupiraju se kao gubitci na polju (respiracija, oštećenje kišom, i mehanička oštećenja) i gubici tijekom čuvanja krme. Respiracija biljke i mikroorganizama troši vodotopljivi ugljikohidrate iz voluminozne krme i tako uzrokuje relativni porast udjela bjelančevina i vlakana. Oštećenja uzrokovana kišama smanjuju količinu lišća, ispiru topive hranjive tvari i induciraju ponovnu biljnu i mikrobnu respiracija. Mehanički gubici obično uzrokuju veće gubitke lišća nego stabljike. Kako lišće sadrži veću koncentraciju važnih hranjivih sastojaka za životinje, pad odnosa list-stabljika uzrokuje smanjenje ukupne hranjivosti voluminozne krme. Mikrobiološka respiracija nastavlja potrošnju najprobavljivijih tvari i tako smanjuje njihovu koncentraciju u konzerviranoj krmi. Gubitak tijekom skladištenja većinom se odnosi na nestrukturirane ugljikohidrate ali dolazi i do gubitaka proteina (bjelančevina) i promjena njihove topljivosti.
Tipična visina gubitaka i kvalitativne promjene tjekom spremanja i čuvanja silaže prikazani su u Tablici 3.
Tablica 2 Simulirani prosječni gubitak ST za vrijeme skladištenja pokošene krme (650 g/kg vlage) i direktno sječene silaže predviđene složenim modelom DAfosym (Rotz i sur., 1993) ________________________________________________________ Gubitak ST (%) Provenuta Neprovenuta Iscjedak 0,0 4,7 Aerobna respiracija za vrijeme punjenja 0,8 1,3 Fermentacija 0,7 1,5 Aerobna respiracija za vrijeme skladištenja 5,0 4,7 Aerobna respiracija za vrijeme pražnjenja 5,2 3,8
51
Ukupno 12,1 17,7 Dodaci
Kada silaža sadrži previše vlage (> 80%), malo šećera (< 3.0%) i/ili ima visoki puferni kapacitet tada se pri siliranju dodaju dodaci. Dodaci ne mogu ispraviti pogreške u košnji, sjeckanju, sabijanju i lošem zapitivanju silaže. Općenito, dodaci smanjuju gubitke tijekom siliranja, sprečavaju kvarenje nakon otvaranja, nešto povisuju hranjivost i dosta uzimanje silaže. Danas je poznato preko 150 različitih dodataka. Kako se odlučiti za (ne)primjenu dodatke pomaže sljedeća tablica, a koji dodatak upotrijebiti ovisi o problemima koje bi mogli imati sa silažom.
52
Tablica 4. Sustav zvjezdica u odlučivanju o primjeni dodataka pri siliranju
Vrsta Čiste leguminoze -**
Miješani travnjak, pašnjak prevladavaju djeteline *
Engleski ljulj **
Talijanski ljulj ***
Stadij rasta
Mlade lisnate biljke 0
Stabljikaste zrele *
Jesenski porast - *
Gnojidba Visoka (> 125 kg N/ha) - *
dušikom Srednja (40 - 125 kg N/ha) 0
Slaba (< 40 kg N/ha) 0
Vremenski Bez vjetra, vlažno, oblačno - *
uvjeti tijekom Suho, vedro nebo 0
nekoliko dana Vedro, sunčano *
Provenula Ne (< 15% ST) - *
Blago (20 % ST) *
Dobro (25% ST) **
Jako (30% ST) ***
Sjeckanje Gnječena, 0
Dvostruko sjeckana *
Precizno fino sjeckana **
Ključ: 5 i više zvjezdica može bez aditiva
3 i 4 zvjezdice upotreba dodataka u preporučenoj koncentraciji
2 i 3 zvjezdice upotreba kiselina ili melase u maksimalno preporučenoj koncentraciji
0 zvjezdica nepogodno za siliranje
Primjer: Engleski ljulj ** Engleski ljulj **
Mlada lisnata 0 Stabljikaste *
Prosječno N 0 Slabo gnojeno *
Sunčano * Oblačno, vlažno - *
Prosušeno 25% ST ** Nepovenuto - *
Precizno sjeckano ** Gnječeno 0
Ukupno 7* Ukupno 2 *
Može bez dodataka Dodati kiseline ili melasu
Prema britanskom Registru silažni dodaci se grupiraju prema djelovanju:
Kategorija Kriterij djelovanja
53
C1 Poboljšavaju fermentaciju silaže
C2 Poboljšavaju stabilnost silaže nakonotvaranja
C3 Smanjuju gubitak ocjedka iz silaže
C4 Smanjuju ukupne gubitke silaže
B1 Poboljšavaju uzimanje silaže
B2 Povisuju probavljivost silaže
B3 Poboljšavaju iskorištenje energije i proteina iz silaže
A1 Povisuju prirast silažom hranjenih životinja
A2 Povisuju sadržaj masti i proteina u mlijeku životinja hranjenih silažom
1. Kiseline
Različite organske i anorganske kiseline se koriste kao konzervatori silaža. Dodana kiselina brzo zakiseljava masu tako da ju dezinficira ili pomaže stvaranju uvjeta povoljnih za djelovanje mliječno kiselinskih bakterija. Istovremeno ubija i/ili sprečava rast klostridija.
Anorganske kiseline
Sumporna i klorovodične kiselina su dodavane u originalnom AIV postupku. Cilj je dodati dovoljno kiseline da se hrana zakiseli tako da sj zaustavljen rast i djelovanje svih mikroorganizama te nema potrebe za mliječno kiselom fermentacijom silaže. problem zakiseljavanja je što jako kiselu silaže životinje nerado jedu, opasno je rukovanje jakim anorganskim kiselinama i korodira oprema. Prednost je što se dobije dobar balans kationa i aniona te je manja pojava mliječne groznice i ketoza.
Danas se ponovno koristi sumporna kiselina u znatno manjim količinama koje omogućuju početno sniženje pH koje pomaže aktivnost mliječno kiselih bakterija, a jeftinije je nego primjena drugih dodataka. Dodaje se 1,5 kg kiseline na tonu silaže vlažnosti <75% i 2.5 kg u tonu silaže sa više od >80% vlage. Kiselina se mora razrijediti prije upotrebe i velika je opasnost pri nepravilnom rukovanju.
Masa za siliranje obično ima pH 6, koji opada na 4.8 do 5 pri dodavanju kiselina. Daljnjim djelovanjem bakterija kiselost se smanjuje na 3.9.
Danas se travnim silažama dodaju mravlja i propionska kiselina.
Mravlja kiselina (88%) se dodaje u količini od 2 - 3 l/t svježe mase. Djeluje tako da odmah smanjuje kiselost i tako zakoči samorazgradnju i fermentaciju silaže. U odnosu na druge dodatke ona sprećava razvoj Clostridia u vlažnoj (>70% vode) silaži i smanjuje nepoželjno otapanje proteina. pri radu s mravljom kiselinom treba biti oprezan jer je hlapljiva, agresivna nagriza kožu. pluća i oči.
Propionska kiselina dodaje se u količini od 2.3l/t svježe mase. Smanjuje aktivnost gljivica i disanje pokošene mase te tako smanjuje proizvodnju topline, gubitke suhe tvari i roduljuje održivost sjenaže. nedostatci su joj što nadražuje oči i kožu i relativno je skupa.
2. Šećeri
Dodavanje šećera povećava proizvodnju mliječne kiseline i tako brzo smanjuje kiselost. Melasa se dodaje u količini od 12.5 do 25 kg/t svježe mase. Dodaje se pri gaženju travna na svakih 30 cm debljine mase. Pored maelase dodaje se i obični šećer, sirutka i melasirani repini rezanci. Mana je dodavanje šećera silažama ako ih one imaju dovoljno jer je takva silaža sklona naknadnim sekundarnim fermentacijama, osobito nakon otvaranja.
3. Inokulanti
Inokulanti su proizvodi visoke koncentracije (na primjer 339 000 000 000 /g) privremeno umrtvljenih mikroorganizma mliječno-kiselinskog vrenja. Ovi dodatni mikroorganizmi odmah pretvaraju šećere u mliječnu kiselinu. Dodaje se 0.3 g inokulata otopljenog u 20 l vode na tonu kukuruzne silaže i 0.6 g otopljenih na isti način na tonu silaže trava, djeteline i lucerne. Inokulanti sprečavaju zagrijavanje, gubitak suhe tvari, razgradnju proteina i održivost silaže.
54
4. Enzimi
Inokulanti se obično dodaju sa enzimima koji cijepaju vlakna, škrob i pektine do šećera i na taj način povećavaju njihovu razinu i tako pomažu razvoj mliječno kiselih bakterija. Ne treba bi dodavati u presuhim silažama. Obično se dodaje 20 g enzima zajedno sa inokulatom otopljenih u 20 l na tonu silaže. Kod nas postoji preparat.
55
Kvaliteta silaža
Tijekom siliranja stvaraju se hranjiva i organoleptičke svojstva silirane zelene mase koja utječu na proizvodnju životinja. . Kvaliteta silaža se mjeri organoleptičke (boja, miris, tekstura), sadržajem probavljivih hranjivih tvari i proizvoda siliranja. Mjerenje se vrši objektivnim kemijskim analizama i organoleptičke. Najveća razlika između trava i njihove silaže je što trave sadrže vodotopljivi šećere, a njihove silaže proizvode fermentacije šećera i razgradnje proteina. Ove i druge promjene utječu na smanjeno i promjenljivo uzimanje silaža i promjenljivu proizvodnju životinja
Kvaliteta siliranja određena je kiselošću silaže izraženom kao pH, omjerom kiselina, koncentracijom amonijaka i brojem nepoželjnih mikroorganizama.
Poželjni pH pH <4.0 - 4.5
- dopuštene više vrijednosti za silaže leguminoza - dopuštene niže vrijednosti za silaže žitarica i trava - dopuštene više vrijednosti za provenute silaže
pH 3,7 - 4,2 silaža kukuruza
Poželjni sadržaj kiselina - mliječna kiselina 6-8% od ST za vlažne silaže sa > 65% vlage 3-4% od ST provenute silaže sa < 55% vlage 1-3% od ST za silaže zrna i klipa - octena kiselina
< 2% od ST za silaže voluminozne krme < 0.1% od St za silaže zrna i klipa - maslačna kiselina
< 0.1% od ST za sve silaže
- propionska kiselina
0 - 1% od ST za sve silaže
Bjelančevine
amonijak
< 5% silaže kukuruza i žitarica
< 10-15% leguminoza i trava
Da bi se dobila kvalitetno konzervirana silaža u u biljci prije siliranja treba biti slijedeća koncentracija šećera
1-4% Visokovlažno silaža zrna i klipa
4-6% silaža trava i leguminoza
6-8% silaža kukuruza
Temperatura silaže
do 6-80C iznad temperature okoline
Nepoželjni mikroorganizmi
- ukupno aerobnih < 100 000/g silaže
- plijesni < 100 000/g silaže
- gljivice < 100 000/g silaže
56
Miris, boja i izgled silaže
Kakvoća siliranja ovisi o prevladavajućem tipu fermentacije i djeluju na apetit životinja, hranjivu vrijednost i kakvoću mlijeka. Kakvoća se može utvrditi inspekcijom mirisa i boje silaže:
Miris i boja silaže
Tip fermentacije Karakteristike
DOBRA FERMENTIRANA
Boja: Žućkasta ili smeđe-zelena boja
Miris: Ugodan kiselkasti miris
Izgled: Tvrda tekstura
Uzrok: Prevladavaju mliječno kiselinske bakterije
MASLAČNA Boja: Maslinasto zelena boja
Miris: Neugodan raspadajući gorki miris
Izgled: Mekana, gnjecava i sluzava tekstura
Uzrok: Maslačno kiselinske bakterije, Klostridije
Prevelika vlažnost, malo šećera i MKB
OCTENA Boja: žućkast ili smeđe zelena
Miris: Po octu, kvasni
Izgled: Pri stiskanju u šaci cijedi se
Uzrok: Pospješuje, prevlažna masa sa malo šećera
PREGRIJANA
TEMPERATURA SILAŽE> 350C
Boja: Tamno smeđa do crna boja
Miris: Miris spaljenog kruha do mirisa duhana
Izgled: Suha razbijena tekstura
Uzrok: Preveliki broj pljesni/gljivica/nepoželjni bakterija uz prisutnost kisika na presuhoj,
loše zbijenoj, predugačko sjeckanoj i
kasnom stadiju košenoj silaži.
PLJESNIVA
Boja: Tamno smeđa sa bijelim mjestima
Miris: Pljesnivi miris
Izgled: Suha, lako lomljiva tekstura
57
Uzrok: Gljvice/pljesni na presuhoj, predugačko sjeckanoj i loše zbijenoj silaži.
Problemi sa silažama
Visoka temperatura
Visoka temperatura silaže se smatra ona koja premašuje 500C i može se javiti kada:
• sjenaže sadrži previše suhe tvari-premalo vlage
• kada se dugačko sjecka
• dugotrajno puni
• neadekvatno pakovanje ili pokrivanje
• ulazi zrak u sjenaže
• zagađena nepoželjnim bakterijama od stare silaže, zemlje i gnoja
• siliranja prestarih biljaka
• loša raspodjela
• visoka temperatura okoline
• pokisla tijekom provenjavanja
Loša održivost silaže u valovu
• sporo jedenje
• dugotrajno ostavljanje sjenaže u valovu
• razmnožavanje nepoželjnih gljivica i pljsni
• zagađena nepoželjnim bakterijama od stare silaže, zemlje i gnoja
• sparno vrijeme
• duga sječka sjenaže
• ulazak zraka
• loša fermentacija
• neodgovarajuće pakovanje
Kvarenje površine silaže
• siliranje prevlažne silaže
• presuha silaža
• duga sječka
• neodgovarajuće pokrivanje i pakovanje
• prekrivač je vodo i zračno propusna
• sporo jedenje
• velika otvorena površina
58
Kvarenje unutrašnjosti silaže
• suha i loše zbijena silaža
• duga sječka
• loša raspodjela
• neodgovarajuće pokrivanje
• ulazak zraka u silažu
• zagađena nepoželjnim bakterijama od stare silaže, zemlje i gnoja
• vlažna silaža
• zemlja i korovi
Smanjeno uzimanje i mliječnost
• Hranidba loše siliranom sjenažom – pokvareno silažom s površine – pljesnivom sjenažom – prevlažnom sjenažom – presuhom sjenažom – prekiselom silažom – previše maslačne kiseline – previše amonijaka – previše nitrata
Rukovanje sjenažom
– hranjenje prije završetka fermentacije – nagle promjene načina hranjenja – nagle promjene sastava obroka – neizbalansirani obrok – promjene mjesta hranjenja – neodgovarajuća oprema
- nagle promjene klime
Cijeđenje sjenaže
• siliranje vlažnog krmiva
• gubitak vodotopljivi šećera i proteina
• presitno sjeckanje
• prevelika brojnost mikroorganizama zagađuje okolinu silosa
Hranjivost
Hranjivost silaža se mjeri kroz njeno uzimanje, probavljivost i doprinos količini proizvodnog mlijeka i njegovoj kakvoći (masti i proteina mlijeka). Hranjivost silaže prvenstveno je određena je (1) hranjivosti silirane zelene mase i (2) njenim promjenama tijekom siliranja. Općenito sadržaj hranjiva i uzimanje sjenaže su manji nego zelene krme od koje je ona načinjena. Isto tako, sadržaj hranjiva u silaži s malim gubicima je neznatno manji od zelene mase, ali kakvoća siliranja snažno utječe na uzimanje silaže.
Sadržaj hranjiva u silaži je manji za gubitke tijekom košnje, provenjavanja, skupljanja i čuvanja te za gubitke uzrokovane fermentacijom hranjiva u produkte siliranja. Općenito, respiracija ima dominantni učinak na visinu gubitaka ST u silosu i na kvalitetu krme. Probavljivi ugljikohidrati su većinom izgubljeni tijekom respiracije, dok se koncentracija drugih komponenti krme povećava. Npr. dolazi do malog gubitka N osim ako je velika količina
59
iscjedak ili/i količina nitrata. Nastavno na to, porast bjelančevina za vrijeme čuvanja silaže za 1% do 2% u ST ovisi i o svojstvima bjelančevina krme. Promjene sadržaja stanične stjenke –strukturnih vlakna (NDF) ovisi o kiselinskoj i enzimatskoj hidrolizi strukturalnih ugljikohidrata. U laboratorijskim studijama s minimalnim gubitkom ST, opada sadržaj NDF od 10 do 60 g/kg ST kako trava tako i mahunarki (Spolestra, 1990; Jones, 1992). U realnim uvjetima, sadržaj NDF u silaži može opadati do 10 g/kg ST i rasti do 40 g/kg, ovisno o respiracijskim gubitcima i količini hidrolizirane stanične stjenke. Pri dobrom rukovanju silažom sadržaj ADF (celuloza+lignin+pepeo) se malo mijenja tako da se gubitkom drugih ugljikohidrata povećava relativna koncentracija ADF sa 20 do 50 g/kg ST. Gubitak brzo topljivih ugljikohidrata uzrokuje pad koncentracije probavljive organske i suhe tvari od 20 do 70 g/kg ST. Kako se vidi iz tablice gubici hranjiva kreću se između 12-17%.
U pravilu, siliraju se krmne biljke u ranim stadijima rasta koje imaju visoku probavljivost. Siliranje ima mali utjecaj na probavljivost OT silaže jer ju smanjuje za 0-3%. Međutim, nepravilno konzerviranje koje podrazumjeva duže provenjavanja - sušenje u polju i kiša znatno smanjuje probavljivost jer smanjuje udjel lista, ispire sadržaj visoko probavljivih topljivih sastojaka. Nadalje zagrijavanje visoko vlaže ili presuh silaže stvara Maillard reakcije koje smanjuju probavljivost.
Energetska vrijednost silaža trava u proizvodnji je uvjek i neobjašnjivo manja nego sijena iste trave. Razlog je što su vodotopljivi šećeri potrošeni , a stvorene kiseline ne mogu koristiti mikroorganizmi buraga za svoju aktivnost: razgradnju vlakana i sintezu proteina. U pravilu silaže trava sadrže puno proteina, a malo energije i dobro ih nadopunjuje silaža kukuruza koja ima dosta energije, amlo proteina. Međutim, kada se nadopune sa krmivima bogatim nerazgradljivi proteinom i izvorima energije dolazi do izražaja združeni učinak. Upotreba dodataka pri siliranju skraćuje fermentaciju i smanjuje pretvorbu šećera u kiseline te je bolja opskrba mikroba buraga što povisuje proizvodnju životinja.
Sadržaj proteina u silaži jako varira od 6 do preko 30% u ST. U pravilu je niži nego u zelenoj krmi od koje je silaža napravljena. Razlog su gubici visoko proteinskih sastojaka kao što su list i topljivi N tijekom skidanja i skladištenja krme.
Međutim, proizvodna-hranjiva vrijednost proteina silaža je puno manja nego što bi se očekivalo. Silaže sadrže puno topljivog ili brzo razgradljivog proteina kojega zbog istovremenog nedostatka brzo fermentirajuće energije (vodotopljivi šećeri) mikroorganizmi buraga ne mogu ugraditi u vlastiti protein te ostaje neiskorišten za mikrobe i za životinju. Životinje ne dobivaju dovoljno aminokiselina i imaju nižu proizvodnju. Zato se obrok životinja koje se hrane silažom mladih krmnih biljaka treba nadopuniti sa melasom i/ili brzo razgradljivi škrobom iz sitno zrni žitarica.
Uzimanje silaže
Najveća razlika između zelene krme i njene silaže je manje uzimanje silaže i posljedično niža proizvodnja. Ključ manjeg uzimanja silaže trava i mahunarki su sadržaj i sastav proteina i vlakana silaže. U pravilu zelena krma se pase u starosti 3-4 tjedna, a silaža radi od trava starih 7-8 tjedana te je manja probavljivost silaže. Nadalje razgradni produkti proteina smanjuju brzo snižavanje pH silaže trava. Nadalje, životinje jedu veću količinu provenute od neprovenute silaže. Razlog ovome je veći sadržaj vezane vode u biljci koja usporava otjecanje digesta iz buraga.
Probavljivost
Visina i obujam probavljivosti određuju brzinu otjecanja kabaste krme iz buraga, što posljedično utječe na visinu uzimanja krme i proizvodnju životinja. Općenito, uzimanje suhe tvari silaže i proizvodnja mlijeka kao i ostale voluminozne krme je obrnuto proporcionalno sadržaju vlakana. Što je manji sadržaj NDV to je veće uzimanje hrane. Nadalje, stupanj zrelosti ili lignifikacija smanjuju probavljivost i uzimanje silaže. Svaki 1% porasta probavljivosti NDV povisuje uzimanje hrane za 167 g i mliječnost za 0,25 kg. Tako junad na sijenu trava pOT 70% prirasta 0,9 kg/d, a pOT 60% 0,7 kg/d. Najveći utjecaj na uzimanje sijena ima probavljivost. Međutim, uzimane silaže ne ovisi tako snažno i samo o probavljivosti i popunjenosti buraga već i o drugim čimbenicima.
Vrsta biljke
Čak i pri istoj probavljivosti životinje će radije jesti lucerku, crvenu i bijelu djetelinu nego trave. Isto tako razlika je i između trava. Tako one radije jedu talijanski nego engleski ljulj. Isto tako goveda za 40% više jedu suhu tvar esperzete nego mačjeg repka.
Način konzerviranja
Isto tako životinje će uvijek radije jesti sijeno iste trave i iste probavljivosti nego silažu i imati će višu proizvodnju.
60
Kakvoća siliranja
Slabi je utjecaj probavljivosti na konzumaciju visoko probavljivih trava (>65%). Osobito je nisko uzimanje visoko vlažnih silaža trava iako su visoke probavljivosti. Razlog je ne visoki sadržaj vode sam po sebi već velika količina kiselina. Isto tako na uzimanje silaže ne djeluje jedan čibenik već više njih združeno.
Prva je niski pH visoko vlažne silaže (pH<4) koja sadrži puno kiselina koje ograničavaju unos. S druge strane visoki pH (>5) silaža omogućava stvaranje spojeva kao što je amonijak, amini (histamini!) koji sprećavaju unos silaže. Klostridije stvaraju osobito opasne spojeve.
Najvažnija promjena tijekom siliranja je pretvorba šećera u organske kiseline i pravog proteina u brzo topljive NPN spojeve. Glavna velika posljedica ovih promjena je manje uzimanje silaže nego zelene mase. Opsežna istraživanja u Francuskoj pokazuju da travnu silažu životinje jedu za, u prosjeku, 33% mnaje negu zelenu masu od koje su spravljene. Međutim, smanjenje uzimanja je vrlo široko od malih - 1% do čak visokih - 64%, ovisno o kakvoći siliranja. Glavni uzrok smanjenja uzimanja silaža trava je prevelika količina mlječne i hlapljivih kiselina. Ostale kiseline, amonijak, alkohol i dr. u manjoj mjeri smanjuju uzimanje silaža.
Dodaci
Dodavanje aditiva tijekom siliranja povisuje uzimanje silaže trava za oko 0.5 kg ST/dan. Isto tako dodavanje by pass proteina i masti u obrok krava povisuje uzimanje silaže trava. Hranjenje krava pomješanom silažom trava sa silažom kukuruza ili stočne repe te krmnim smjesama također povisuje uzimanje silaže.
Zamjendbeni odnos
Zamjedbeni odnos se javlja kada se voluminoznoj krmi dodaje koncentrat. Što je više koncentrata to životinje jede manje voluminozne krme. S porastom količine udjela koncentrata smanjuje se pH buraga i smanjuje se probavljivost vlakana te životinja jede manje voluminozne krme. Ovaj zamjedbeni odnos je to veći za visoko nego nisko kvalitetnu voluminoznu krmu. Krave smanjuju uzimanje dobre silaže sa porastom udjela koncentrata. Povisuju unos loše silaže trava do 6 kg ST koncentrata, a nakon toga opada i njen unos. Tako krave jedu za 0,5 kg ST manje iz visokoprobavljive (82%) i 0,4 kg ST manje iz osrednje probavljive (67%) silaže trava za svaki kg krmne smjese. Dodavanje 1 kg koncentrata smanjuje uzimanje lošeg sijena za 0,17 kg, a dobrog 0,55 kg, silaže kukuruza 0,63 a silaže trava 0,68 kg. Ovo je i razlog zašto se u praksi od jednog kg koncentrata ne dobije teoretskih 2-2,5 kg mlijeka već 1-1,5 kg.
Ostali razlozi smanjenja uzimanja silaža su vezani uz kvalitetu silirane mase.
Smanjenje probavljivosti zelene krme pokošene nakon 15. Svibnja za 1,8% tjedno što smanjuje uzimanje ST silaže za 0,30 kg.
Silaže od jesenskog porasta trava krave jedu 9-12% manje nego proljetnog otkosa.
Provenute silaže trava krave za 10—15% više jedu nego silaža neprovenutih trava.
Proizvodnja
Visoko probavljive dobro silirane silaže trava uvjek povisuju mliječnost, često sadržaj proteina, a smanjuju sadržaj masti. Uvjek je kvalitetnija proljetna nego jesenska silaža. Proizvodnja sa silažama trava raste kda se povećava sadržaj koncentrata do 3 kg ST, a zatim opada.
61
Hranjivost
TABLICA 5. SVOJSTVA DOBRE TRAVNE SILAŽE
hranjiva vrijednost probav pepeo surove Energija Kiselost
silaža trava i ljivost bjelanč. ME pH
leguminoza % g/kg ST g/kg ST MJ/kg ST
- odlična 70 80 160 11,5 3.8
- dobra 65 110 140 10,5 4.3
- loša 60 140 <120 < 9,5 4.8
Poželjni sadržaj suhe tvari (%)
Lucerka 34-40 Trave 28-38
Kukuruz 30-35
Vlakna - NDV (%)
Lucerka 40-46 Trave 50-58
Kukuruz 42-48
Kisela vlakna - KDV (%)
Lucerka 32 - 34 Trave 34 - 42
Kukuruz 28 - 35
Svaki porast probavljivosti vlakana NDV za 1% povisuje uzimanje suhe tvari za 168 g ST i mliječnost za 0,25 kg.
Zdravlje krava
Uzimanje silaže rijetko izaziva zdravstvene probleme krava. Međutim, oni mogu biti drastični jer obuhvaćaju cjelo stado. Većina zdravstvenih problema poveza je s otrovnim proizvodima fermentacije koji se javljaju u posebnim uvjetima siliranja. To su:
botulisam (bakterije) i mikotoksini koje proizvode pljesni
prevelika količina mliječne kiseline i amonijaka
prevelika količina nitrata, dušičnih plinova, amina i nitrosamina
bolesti životinja i ljudi uzrokovane mikroorganizmima silaže (na primjer, listeriosa i klostridije u siru)
Enterobakterije i klostridije
Sve enterobakterije sadrže endotoksine. Toksini Clostridium botulinum mogu uzrokovati odbijanje hrane (anoreksiju), prestanak lučenja mlijeka (agalakciju), pobačaje (abortuse) i muskularnu distrofiju.
Enterobacterieae stimulira visoka aktivnost vode i visoki pH i visoka temperature Sprečavanje pojave enterobakterija i klostridija postiže se brzim snižavanjem kiselosti silaže, anaerobnim uvjetima i smanjenjem aktivnosti vode.
Listeria monocytogenis
Loše silaže uzrokuju infekciju listerijom koja se očituje menigitisom, abortusima i uginućem životinja i ljudi. listeriosa se češće javlja u silo balama nego silosima. Sprećava se održavanjem strogih anaerobnih uvjeta i odstranjivanjem zaražene sjenaže.
62
Mikotoksini
Pljesni mogu izazvati zdravstvene probleme krava i ljudi udisanjem njihovih spora koje uzrokuju dišne probleme i uzimanjem njihovih produkata – mokotosina koji izazivaju različite toksične učinke. U sjenaži trava se mogu pojaviti sljedeći toksini: trihotecene, zearalenon, patulin, P. roqueforti toksin. Važno je napomenuti da se veliki dio mikotoksina razgradi u buragu krava. Mikotoksini su uvjek proizvodi naknadnih ili sekundarnih fermentacija u vlažnim, toplim i ozračenim sjenažama te ravilno spremanje sjenaže odstranjuje povoljne uvjete za razvoj pljesni.
