5/20163. veljaèe 2016.

"Teologija i pastoral Božjeg milosrða"

U Meðubiskupijskom sjemeništu na zagrebaèkoj Šalati

održan 56. teološko-pastoralni tjedan u organizaciji

Katolièkoga bogoslovnoga fakulteta Sveuèilišta u

Zagrebu - Trodnevni znanstveni i pastoralni skup

okupio je šestotinjak sudionika meðu kojima su bili

obojica kardinala Crkve u Hrvata, nadbiskupi i

biskupi, te sveæenici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine,

Crne Gore i Srbije, kao i oni koji pastoralno djeluju u

zemljama Zapadne Europe, a kao i svake godine, skupu

se odazvao i velik broj redovnica, vjernika laika, kao i

studenata katolièkih uèilišta

Dubrovaèki biskup uputio tradicionalnu poruku

štovateljima sv. Vlaha u domovini i inozemstvu

Ovogodišnje proslave u posebnom jubilejskom ozraèju

1700. obljetnice Parèeve muèenièke smrti, 600.

obljetnice dubrovaèkoga zakona kojim je zabranjena

trgovina robljem i izvanrednoga Jubileja milosrða

Papa primio sudionike Jubileja posveæenoga života

Valja izbjegavati "terorizam ogovaranja" koji je poput

bombe. Osim toga, ne valja misliti na novac, koji ne

daje istinsku nadu, položenu samo u Gospodinu, i treba

moliti za dar novih zvanja, jer zajednice stare pa

samostane èesto održava èetiri ili pet starijih redovnica

istaknuo Sveti Otac –

Donosimo izvještaje o proslavama u povodu završetka

Godine posveæenoga života diljem zemlje

Domovinske vijesti

Godišnji susret voditelja župnih Caritasa u Varaždinskoj biskupiji

Ekumenski kolokvij na KBF-u u Ðakovu

Salezijanci proslavili Dan provincije

Predstavljen zbornik "Blaženi Alojzije Stepinac – katolièki uzor

èovjekoljublja"

Sveèana sjednica Hrvatskoga mariološkog instituta

Sjednica Vijeæa HBK za sjemeništa i duhovna zvanja

45 godina djelovanja uršulinki u Novom Zagrebu

"Ruka Gospodnja bijaše nad njima"

Kolaudacija orgulja za Crkvu hrvatskih muèenika

Pokop o. Eugena Bižace

Kardinal Bozaniæ primio veleposlanika Islamske Republike Irana

Predstavljeno 38. godište Žumberaèkog krijesa

U Dubrovniku završene Franjevaèke puèke misije

Tradicionalno planinarsko hodoèašæe na Svetu Geru

Susret redovnica i redovnika s podruèja Sisaèke biskupije

Inozemne vijesti

Papa primio iranskoga predsjednika

Papa se susreo s Leonardom DiCaprijem

Uz nauk vjere, potrebno èuvati i cjelovitost morala

Kardinal Onaiyekan: Ne možemo "spiritualizirati siromaštvo"

Prva Papina jubilejska audijencija subotom

Slovenski misionar Peter Opeka ponovno nominiran za Nobelovu

nagradu za mir

Prilog dokumenti

Ususret svakoj osobi

Bog nije ravnodušan

Nijedno ljudsko stanje nije razlog za iskljuèenost iz Oèeva srca

Domovinske vijesti

Godišnji susret voditelja župnih Caritasa u VaraždinskojbiskupijiVaraždin, 23.1.2016. (IKA) - Tradicionalan godišnji susretvoditelja i predstavnika župnih Caritasa u Varaždinskojbiskupiji održan je 23. sijeènja u Varaždinu. Stotinjakkaritativnih volontera iz veæine od 90-tak od ukupno 105župa Varaždinske biskupije u kojima organizirano djeluježupni Caritas, okupilo se na misnom slavlju koje je ukatedrali Uznesenja BDM predvodio varaždinski biskupJosip Mrzljak u zajedništvu s predsjednikom BiskupijskogCaritasa mons. Ivanom Godinom i drugim sveæenicima. Biskup Mrzljak zahvalio je volonterima Caritasa nasveukupnom angažmanu kojeg tijekom godine pružaju uraznim potrebama te ih je potaknuo da i dalje budu zauzeti upomaganju potrebitima. Zaželio je svima da im jubilejskaGodina milosrða bude dodatni poticaj da na konkretan naèinu svojim djelima prikazuju lice milosrdnog Oca. Upropovijedi je biskup istaknuo kako temelj djelotvorneljubavi treba biti kršæanska vjera koju je zatim potrebnosvjedoèiti u svakodnevnom životu. Susret je nastavljen u dvorani biskupijskog Pastoralnogcentra pozdravnim rijeèima ravnatelja Biskupijskog Caritasamr. Ante Šole koji je zahvalio svima na dolasku, posebnobiskupu Mrzljaku koji i kao predsjednik Hrvatskog Caritasapokazuje kako svima treba biti stalo do svakog èovjeka,pogotovo onog koji je u potrebi. Izlaganje o temi "Caritasov odgovor na izbjeglièku krizu"održala je mr. Suzana Borko, zamjenica ravnateljaHrvatskog Caritasa, koja je iznijela konkretne èinjenice onaèinima na koje je nacionalni Caritas u suradnji sbiskupijskim Caritasima odgovorio na krizu te što je sveuèinjeno na terenu. Istaknula je kako je nacionalna razinaposredovanje i koordiniranje, dok se na terenu pokazalavolonterska baza koja je u Caritasu doista impresivna.Biskup Mrzljak, koji je nazoèio cijelom susretu, istaknuo jeiznimno djelovanje Caritasa koji je vrlo aktivan uizbjeglièkoj krizi, dodavši da je jedna od njegovih osnovnihzadaæa da bude uvijek tamo gdje je potrebno. U drugom dijelu susreta predstavnici župnih Caritasa predalisu svoja godišnja izvješæa o radu te se osvrnuli na osobitostiu njihovim aktivnostima. Premda na podruèju Varaždinskebiskupije djeluje oko tisuæu karitativnih volontera, postojipotreba za još veæim ukljuèivanjem volontera kako bi seodgovorilo na raznolike potrebe u župama. Iznijeli supojedina iskustva koja su doživjeli te inicijative koje supokrenuli kako bi njihovi primjeri bili poticaj drugimabuduæi da je djelotvorna ljubav uistinu domišljata. Ravnatelj Šola zahvalio je svim volonterima te ih potaknuona daljnje aktivnosti kojima su prepoznatljivi u sredinamagdje žive svjedoèeæi da su kao kršæani pozvani ljubiti ipomagati bližnjima. Poruèio je svima da ustraju upravozahvaljujuæi svim svjedoèanstvima koje su èuli kao poticajneprimjere za svoj daljnji angažman. Zaželio je da se kaovolonteri uvijek aktiviraju tamo gdje je potrebno s onime štose može pružiti. Zahvalio im je na odazivu susretu koji seodržava sa željom da se svi meðusobno duhovno obogate,razmijene iskustva te steknu nove spoznaje. Sve je u Godinimilosrða pozvao da budu aktivniji, napomenuvši kakonajviše donacija stigne od jeseni do proljeæa, pa je potrebnopotaknuti sve dobroèinitelje da pomognu i u ostalimmjesecima. Susret je zakljuèen tradicionalnim druženjemvolontera u prostorima Sveæenièkog doma.

Ekumenski kolokvij na KBF-u u ÐakovuÐakovo, 25.1.2016. (IKA/TU) - Prvi Ekumenski kolokvij naKBF-u u Ðakovu održan je 25. sijeènja u Dvorani biskupaStrossmayera. Uvodnu rijeè i pozdrave uputio je dekan IvicaRaguž. Pozvao se na biskupa Strossmayera koji je provodioekumenski dijalog i istaknuo kako taj kolokvij treba voditidvostruka misao - žalost i tuga u kojoj se drži da je Kristrazdijeljen, a takoðer je važna i radost u vidu ekumenizmakoji predstavlja želju i strast za jedinstvom.Prvo predavanje održao je mr. David Kovaèeviæ podnaslovom Naviještati silna djela Božja kao rezultat zarazumijevanje vlastitog identiteta bez ugroze drugoga idrugaèijega. Istinsko kršæanstvo mora biti upoznato srijeèima Pozvani naviještati silna djela Gospodnja (1Pt 2,9)jer se time stavlja naglasak da je upravo Bog onaj kojipoziva, a u sadržaju naviještanja trebaju biti djela ikarakteristike Onoga koji poziva. Vrhunac poziva je udolasku Isusa Krista koji postaje izvor i uzor kršæanskeegzistencije. Èovjek se može upoznati sa samim sobom tekkada usmjeri pogled ka Kristu, naglasio je mr. Kovaèeviæupuæujuæi da je istinska bit èovjeka djelovati kaoindividuum, Božje dijete te je upuæen kolektivu, zajednici.Osvræuæi se na aktualnu izbjeglièku krizu, rekao je kakopravi kršæanin u takvim trenutcima svoje djelovanjeusmjerava prema kolektivu, a to je svojstvo koje zadobivaveæ spomenutim pogledom u Krista. Završavajuæipredavanje predavaè se pozvao na rijeèi Miroslava Volfa -da spremnost prihvaæanja drugoga proizlazi iz Božjespremnosti prihvaæanja nas samih, a sve to vodi kapozitivnom ekumenskom dijalogu.Ljudska svetost kao objava svetosti Božje bila je temapredavanja prof. dr. Zorana Krstiæa. U središtu izlaganja bioje pojam svetosti, što ne podrazumijeva neko ljudskodostignuæe, nego iskljuèivo dar Gospodnji. Unutar Crkveprepoznajemo sveæenike, laike, biskupe... èime se želinaglasiti raznolikost, ali ne i razlika meðu njima. Bez svihtih službi Crkva ne bi bila cjelovita. Raznolikost je prisutnaiskljuèivo zbog organske strukture Crkve. Svatko od njihsabran je u Gospodinu, tako da svetost predstavlja dogaðajzajednice, a ne pojedinca. U drugom dijelu predavanja prof.Krstiæ aktualizirao je tematiku vjeroispovijesti ireligioznosti. Deklariranih vjernika ima mnogo, nosuvremeni mentalitet religioznosti kao da je prekinuo veze sprvom Crkvom. Traži se Bog za sebe, razvija pukiindividualizam i privatizacija religije. Uzrok svemu je olakoshvaæanje svetosti koje dovodi do ideje da Bog posveæujesamo izabrane, a pojam Svetitelja postaje relativan. Posljednje predavanje na temu Svete tajne: Navještaj "silnihdjela Gospodnjih" održao je prof. dr. Ante Mateljan.Najvažnija zadaæa Crkava u Europi jest zajednièkinaviještati evanðelje rijeèju i djelom. Naviještati znaèiprenositi poruku rijeèju, pismom i svjedoèenjem života. Uslavlju svetih otajstava dogaða se nešto izmeðu nas i Boga,svjedoèimo Božju ljubav u ovom svijetu. Mateljan seosvrnuo i na susret vjernika s Bogom koji treba biti uosobnoj povijesti pojedinca, u njegovoj rijeèi, djelimaljubavi, zajedništvu te sakramentima. Crkva nam omoguæujeda se kroz zajedništvo vjere i rijeèi te djela ljubavi zaistadogodi preobražavajuæi susret s Kristom od kojega polazisvaki navještaj. Mateljan je uputio da je liturgija autentièninavještaj vjere, zajedništvo Boga i ljudi u Kristovu sebedarjute zakljuèio kako je Crkva veæ po sebi silno djelo Gospodnje.

Domovinske vijesti ika

2 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Salezijanci proslavili Dan provincijeZagreb, 25.1.2016. (IKA) - Na blagdan obraæenja sv. Pavla,25. sijeènja, salezijanci su u provincijalnoj kuæi nazagrebaèkoj Knežiji proslavili Dan provincije i bratskogzajedništva, na kojem se okupilo pedesetak sudionika izraznih odgojno-pastoralnih zajednica kao i predstavnikainozemne pastve. Susret je poèeo popodnevnim programomu Velikoj dvorani gdje je sudionike pozdravio don MilanIvanèeviæ, provincijalov vikar. Provincijal don Pejo Orkiæzatim je braæi izložio kratki pregled glavnih dogaðaja kojimaje protekle godine proslavljen jubilej 200. obljetnice roðenjasv. Ivana Bosca, oca i uèitelja mladih. Spomenuo je brojnahodoèašæa u Torino, Valdocco, Colle don Bosco i drugamjesta u kojima je boravio i djelovao sveti Utemeljitelj.Prisjetio se uspješnog Svjetskog susreta Salezijanskemladeži na istom mjestu te Nacionalnog susreta Salezijanskemladeži u Splitu, koji je takoðer bio znakovit brojemsudionika kao i bogatim programom salezijanaca ianimatora. S osobitim je zadovoljstvom izvijestio o svebrojnijim kandidatima, prednovacima, novacima ibogoslovima koji svoju poèetnu formaciju krune polaganjemdoživotnih zavjeta, ðakonskim reðenjem ili pripremama zamladomisnièka slavlja. "Moram reæi da je protekla godinabila bogata dogaðanjima i na razini Crkve", rekao je donPejo i istaknuo neka oèekivanja pape Franje i njegova Pismaredovnicima i redovnicama za Godinu posveæena života. Onse èvrsto ponadao da æe redovnici svojim proroštvomprobuditi svijet, da zahvaljuju Bogu za povijesni hod uprošlosti, da strasno žive sadašnjost, da s nadom prigrlebuduænost te budu odvažni i spremni za iskorak premaegzistencijalnim periferijama, koje oèekuju njihovukarizmatsku prisutnost. Prizivajuæi u sjeæanje bulu papeFranje "Lice Milosrða" svratio je pozornost na proglašenjeizvanredne Svete godine milosrða koje je doživjelo svojvrhunac u Isusu Kristu, a koje kao preduvjet spasenja želibiti izvor radosti, pomirenja ljudi s Bogom i meðusobno kaopoèetak boljeg i pravednijeg svijeta.U drugom dijelu programa nastupio je don Drago Detiæ,ravnatelj rijeèke zajednice, koji je predstavio ovogodišnjuPobudnicu vrhovnog poglavara don Angela FernandezaArtimea i njegov godišnji duhovni program Salezijanskojobitelji. Istaknuo je salezijanski hod s mladima, zadaæu donBoscovih duhovnih sinova da omoguæe susret mladih sKristom u snazi Duha Svetoga koja ima moæ nadahnuti imosobni projekt života preobražavati ih i privoditi spasenju.Regulator 16. provincijalnog sabora don Mihovil Kurkutpredstavio je prvi dio 16. provincijalnog sabora održanogkrajem prošle godine na Plitvicama. U njemu je bilo govorao tome kako salezijanci vrše svoje poslanje u radu smladima, koje su prisutnosti osmišljene, a koje bi mogle bitikarizmom bolje zastupljene da bi izašle ususret potrebamamladih. Obraðene su i druge zanimljive teme: o umjerenosti,ekonomiji u službi pastorala, o poteškoæama s kojima seprovincija susreæe. Istaknuta je novost i zadovoljstvo štonapokon imaju kuæu za duhovne susrete: Mukinje - Plitvièkajezera, kao ispunjenje mnogih dosadašnjih planova ioèekivanja. Don Mihovil najavio je i drugi dio sabora koji æese održati poèetkom travnja, naznaèivši neke toèke njegovedaljnje pripreme. Program u dvorani završio jeprovincijalovim izlaganjem znaèajnijih dogaðaja uprovinciji: duhovne obnove, duhovne vježbe, reðenja iredovnièki zavjeti, nakon èega su podijeljeni darovi braæikoja ove godine slave znaèajnije obljetnice redovnièkogživota, sveæeništva i starosne dobi. Liturgijski dio susretanastavio se misom koju je u svetištu Marije Pomoænicepredvodio don Pejo, a nakon toga i druženjem ublagovaonici provincijalne zajednice.

"Teologija i pastoral Božjeg milosrða"U Meðubiskupijskom sjemeništu na zagrebaèkoj Šalatiotvoren 56. teološko-pastoralni tjedan u organizacijiKatolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u ZagrebuZagreb, 26.1.2016. (IKA) – S temom "Teologija i pastoralBožjeg milosrða" u utorak 26. sijeènja u Meðubiskupijskomsjemeništu na zagrebaèkoj Šalati zapoèeo je 56. teološko-pastoralni tjedan. Trodnevni znanstveni i pastoralni skuporganizira Katolièki bogoslovni fakultet Sveuèilišta uZagrebu. Na sveèanosti otvaranja veliki kancelar KBF-a zagrebaèkinadbiskup kardinal Josip Bozaniæ pozdravio je okupljenebiskupe, sveæenike, ðakone, redovnike i redovnice kao ivjernike laike te sve ugledne goste koji su došli iz cijeleHrvatske, iz Bosne i Hercegovine, Srbije, kao i iz drugiheuropskih zemalja. Pozdravio je i redovnièke poglavare ipoglavarice, predstavnike sestrinskih Crkava, kršæanskihzajednica i drugih religija te sve predstavnike znanstvenih ikulturnih ustanova i predstavnike državnih i gradskih vlasti. U pozdravnoj rijeèi vrhbosanski nadbiskup kardinal VinkoPuljiæ izrazio je pak radost zbog odabira teme koja jeokrenuta izazovima o milosti Božjoj. To nam je jakopotrebno, jer je sjeme zla, grijeh toliko uspio podijelitièovjeka u njemu samom, a onda i u meðuljudskimodnosima. Bog sve manje ima mjesta i u osobnom i uzajednièkom životu. Važno je postati svjesni da smo voljenabiæa i da milošæu Božjom bivamo zahvaæeni tom ljubavlju,rekao je kardinal Puljiæ.Apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Erricookupljenima je prenio blagoslov pape Franje. Tema ovogatjedna je posebno važna jer se uklapa u kontekst puta kojimpapa Franjo želi da Crkva hodi u ovoj Godini milosrða.Svoju radost zato bih želio podijeliti s vama zbog ove temekoja svjedoèi još više o vezama zajedništva Crkve Božje uHrvatskoj i s Apostolskom Stolicom, te o teološko-pastoralnom dinamizmu promišljanja ovoga fakulteta, rekaoje nuncij, te odloživši unaprijed pripremljen govor,nadovezao se na govor kardinala Bozaniæa kojemu jezahvalio za mudre rijeèi o pitanju kanonizacije kardinalaStepinca. Buduæi da sam i ja bio ponekad prozivan, želimpredstaviti neke stvari koje su vrlo važne za ovaj sluèaj,rekao je nuncij, te podsjetio kako je u prosincu boravio uRimu, te imao prilike susresti se i razgovarati sa SvetimOcem. Veæi dio razgovora bio je upravo posveæen prijedloguSvetoga Oca o formiranju radne skupine. Zadivio sam se kadsam vidio da je Sveti Otac informiran i o iznenaðenju koje sedogodilo u javnom mnijenju u Hrvatskoj, rekao je nuncij, teje razgovor sažeo u tri toèke. Tako je na prvom mjestu rekaokako ga je Papa zamolio da prenese poruku da on nema ništaprotiv svetosti kardinala Stepinca, niti protiv hrvatskognaroda. Papa mi je rekao: "Našao sam se u situaciji gdje bimoglo doæi do ponovnih napetosti izmeðu dviju Crkvi i dvanaroda." Stoga je Papa rekao da je njegova namjera bilaistaknuti, što je uostalom protumaèio i u Evangelii Gaudium,ono što èesto ponavlja u homilijama u Domu Sv. Marti.Dakle, "govorim o Crkvi koja se ne zatvara, Crkvi koja jeotvorena za sve ono što se dogaða oko nje. Govorim stalno oCrkvi koja izlazi na periferije, kako one materijalne, tako iduhovne. Crkvi koja se stavlja u dijalog s razlièitimèimbenicima Crkve i s èimbenicima s kojima pastoralnodjeluje." Papa je naglasio kako osnivanje Radne skupinestruènjaka Katolièke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkvetreba shvatiti kao ekumensku gestu i izlazak na periferiju,duhovnu periferiju gdje se Crkva stavlja u dijalog srazlièitim èimbenicima. Papa smatra, napomenuo je nuncij,kako ovdje nije rijeè o ponovnom raspravljanju oStepinèevoj svetosti, veæ bi radna skupina trebala imati

Domovinske vijestiika

33. veljaèe 2016. broj 5/2016

informativnu ulogu o svemu što je veæ uèinjeno. Kao posljednje, nuncij je pojasnio samu organizacijskudimenziju. Podsjeæajuæi kako se njegov susret s Papomodržao 17. prosinca, te mu je Papa rekao kako se oèekujeposjet izaslanstva Srpske pravoslavne Crkve što se idogodilo sredinom sijeènja. Dakle, u radnoj skupini bi sasvake strane trebalo biti 3-5 èlanova, i na prvom zasjedanjukoje æe biti u Vatikanu ustanovit æe se dnevni red. Na krajuje nuncij dodao kako je Papa svjestan da ta inicijativa punostoji hrvatski narod, ali je uvjeren da æe to pridonijeti punompomirenju izmeðu dva naroda, kao i u ekumenskimodnosima i stabilnosti ovih podruèja. Rektor Sveuèilišta u Zagrebu prof. dr. Damir Boras u osvrtuna temu TPT-a, naglasio je kako nas "milosrðe moraobilježavati, jer je to iskaz ljubavi prema bližnjemu".Govoreæi pak o svetosti bl. kardinala Stepinca, rekao je kakoje jedna od misija sveuèilišta da svjedoèi o istini, i o onomešto osjeæamo kao ljudi, kao kršæani koji poštujemo svevrijednosti koje poštuju i druge vjere, i koje moramodrugima prenositi i usaðivati ih. Na kraju je izrazio radostzbog nove èlanice Sveuèilišta, Filozofskoga fakultetaDružbe Isusove.Ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Predrag Šustar jepozdravnim govorom na poèetku TPT-a ujedno imao i prvijavni nastup od imenovanja. Podsjetio je kako je premijerosim što je izložio program, istaknuo da je jedna odtemeljnih pokretaèa reforma obrazovnog sustava. Tu nam jepotrebna vaša podrška, mi æemo vas slušati jer je prevelikiposao pred nama, rekao je ministar, te ukazao i na jednureèenicu iz premijerova govora koja je prošla pomalonezapaženo. "Budimo nježnija, ljubaznija nacija", poželio jepremijer. Potrebno nam je puno više pozitivnosti u našojdomovini, i ta je misao dobro sažela nešto što je ozraèje kojenam je potrebno, a ako netko može pomoæi, to ste vi, zatovas pozivam da zajedno s nama ostvarimo tu misao i dabudemo nježnija, ljubaznija nacija, poruèio je ministar. Izaslanik zagrebaèkog gradonaèelnika Stipe Zeba naglasio jekako je TPT postao jedan od tradicionalnih obilježjaidentiteta našega grada. Ovo je posebno mjesto u memorijinašega grada koje je našemu narodu darovalo naraštaje inaraštaje duhovnih pastira. Toplo, ljudsko hvala vama kojivlastitom primjerom svakodnevno svjedoèite služenje, štovlastitim primjerom pokazujete što znaèi živjeti za druge,kako nasljedovati Isusa Krista meðu najpotrebitijima unašemu društvu, rekao je Zeba.Otvarajuæi Tjedan, dekan KBF-a dr. Tonèi Matuliæ istaknuoje rijeèi pape Pija XII. "grijeh ovoga stoljeæa jest gubitakosjeæaja grijeha". Gubitak osjeæaja grijeha držimonevidljivim, ali stvarnim vezama povezan upravo s gubitkomosjeæaja Božjeg milosrða, jer kolièina okrutnosti, razmjerizloèina protiv èovjeènosti, genocidi protiv cijelih naroda,osobna i kolektivna neprijateljstva i netrpeljivosti prvepolovice 20. st. otkrivaju i zorno dokazuju odsustvo žive idjelotvorne svijesti o milosrðu meðu sukobljenim stranama,rekao je dr. Matuliæ. Boljim uvidom o zlu koje se valjalosvijetom u prvoj polovici 20. st., a u Hrvatskoj se nastavilovaljati sve do sredine 90-tih godina, otvara se pogled uakutno odsustvo svijesti o milosrðu i djelotvornoga milosrðameðu ljudima. Stoga, Crkva i njezina teologija prepoznaju ugubitku osjeæaja grijeha istinski znak vremena koje ne mogudrukèije ni shvatiti ni protumaèiti bez spoznaje uzroka, auzrok se nalazi u akutnome gubitku osjeæaja milosrða. Taspoznaja je polako ulazila u svijest Crkve i njezine teologije,a do punoæe izraza došla na Drugome vatikanskom koncilu, iu povezanosti s njime u uèenjima koncilskih i postkoncilskihpapa, rekao je dr. Matuliæ. Nadalje je posvijestio kako prema izjavi sv. Ivana Pavla II.

pomraèenje smisla Boga i èovjeka stvara kaotièno ozraèjeneshvatljivosti, nesigurnosti, dezorijentacije, ali ponajprije uokrutnosti i bešæutnosti u životima ljudi, a onda i samecrkvene zajednice. Slijedom toga uviðamo da je uzrokgubitku osjeæaja grijeha i pomutnje moralne savjesti velik,koliko je velik sam sadržaj, a Koncil ga je formuliraorijeèima "Stvorenje išèezava bez Stvoritelja, kad je Bogzaboravljen i samo stvorenje postaje nerazumljivo". S ovim mislima dolazimo do same srži smisla i sadržajaIzvanrednoga jubileja svete godine milosrða, a ta je sržlapidarno izreèena u jednoj izjavi sv. Ivana Pavla II."Otajstvo Boga, Oca milosrða, koje nam je on objavio usredsadašnjih prijetnji èovjeku, postaje kao neki poseban pozivupravljen Crkvi. Želim dakle, da ovo otajstvo istodobnopostane potresan poziv Crkvi na milosrðe koje je tolikopotrebno suvremenom èovjeku i svijetu". Dr. Matuliæ posvijestio je kako je taj poziv dozrio u plodSvete godine Božjega milosrða. A buduæi da je potrebno"uvijek iznova otkrivati pravo lice milosrða, koje se unatoèmnogim predrasudama pokazuje naroèito u našimvremenima" zadaæa i zahtjev za ponovnim otkrivanjempravoga lica milosrða znaèi ponovno otkriti pravo lice Bogau Isusu Kristu na kojemu se dogaða sveobuhvatna, savršena ikorjenita objava života osobnoga Boga koji je Otac milosrðai Bog svake utjehe. Na pragu treæega milenija, Crkva injezina teologija stoje pred zadaæom i zahtjevom zaosloboðenjem od nataloženih predrasuda, i za zahtjevom zaobnovom slike i iskustva Boga Oca Isusa Krista kao uvjetuobnove èovjeka u kojemu, blijedi osjeæaj grijeha, a moralnasavjest se muti i potamnjuje, rekao je dekan dr. Matuliæ tepodsjetio kako je samo jedan pravi istinski protuotrov zalijeèenje pomuæene moralne savjesti, izgubljenoga osjeæajagrijeha. To je Božje milosrðe. Stoga se nadamo samo dobru,te da æe ovaj 56. TPT do utanèine predstaviti pravo i istinskosvojstvo istinskoga i živoga Boga, rekao je. "Dok misao naše vjere usredotoèimo na Boga Oca, bogatogsvakovrsnim milosrðem dotle se cijelo naše biæe okreæekonkretnim ljudima našega vremena koji èesto i ne znajuæièeznu upravo za milosrðem, za blagošæu, za nježnošæu, a toje èežnja koja ima svoje ime. Ime je èežnja za Bogom koji seu smrti na križu svoga Sina jedinca okreæe protiv samogasebe da bi podigao i spasio paloga èovjeka. U tome se oèituje i njegovo najuzvišenije božansko svojstvo,svojstvo milosrða, milosrdne ljubavi koja je katkadapromakla uèenim teolozima i uèiteljima vjere, ali nijepromaknula jednostavnome priprostome puku Božjemu,ženama i muškarcima koji su uvijek u intimi svoga srcaosjeæali blizinu Božjega milosrða u Isusu Kristu. Stoga neka56. TPT pobudi u nama, da bismo mi mogli kao poslužitelji iprimatelji svetih otajstava nastaviti istim pastoralnimpoletom i elanom promicati revoluciju Božjega milosrða inježnosti u nama, u onima kojima smo pozvani naviještati,pouèavati, i životom svjedoèiti", rekao je u uvodnom govorudekan Matuliæ. Sveèanosti otvorenja nazoèili su nad/biskupi iz Hrvatskepredvoðeni predsjednikom HBK zadarskim nadbiskupomŽelimirom Puljiæem te iz BiH predvoðeni kardinalomVinkom Puljiæem. Na otvorenju su bili i predstavnici drugihkršæanskih Crkava u Hrvatskoj, rektor Hrvatskogakatolièkog sveuèilišta dr. Željko Tanjiæ, dekani i profesoridrugih katolièkih teoloških uèilišta u republikama Hrvatskoji Bosni i Hercegovini.

.

Domovinske vijesti ika

4 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Predstavljen zbornik "Blaženi Alojzije Stepinac –katolièki uzor èovjekoljublja"Zagreb, 26.1.2016. (IKA) – Katolièki bogoslovni fakultetSveuèilišta u Zagrebu i Glas Koncila na kraju prvoga dana56. teološko-pastoralnog tjedna, 26. sijeènja, uMeðubiskupijskom sjemeništu na Šalati priredili supredstavljanje spomenara-zbornika Colloquium academicum"Blaženi Alojzije Stepinac – katolièki uzor èovjekoljublja".Rijeè je o prilozima proizašlima iz istoimenog skupa koji jeu organizaciji KBF-a održan 4. studenoga 2015. ukongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Uakademskom razgovoru o bl. Alojziju Stepincu sudjelovalisu istaknuti èlanovi hrvatske akademske, znanstvene ikulturne zajednice.Prvi predstavljaè dekan KBF-a u Zagrebu i prireðivaèzbornika prof. dr. Tonèi Matuliæ zahvalio je svima koji supridonijeli zborniku, rekavši da je od poèetka potporu daoveliki kancelar KBF-a zagrebaèki nadbiskup kardinal JosipBozaniæ koji je autor pozdravne rijeèi. Važno je naglasiti daje KBF tim kolokvijem sa svojom prisutnošæu u javnomsveuèilištu, u prostoru javne znanosti, visokoga obrazovanjai odgoja, pokušao pokazati kako bl. Alojzije Stepinac "kaoznak osporavan, znak propitkivan" ima moæ i sposobnostokupljanja eminentnih ljudi iz akademije, odnosno svijetavisokog obrazovanja i znanosti, i nekih od naših najvažnijihkulturnih i znanstvenih institucija, rekao je dr. Matuliæ, teimenom i prezimenom i službom oslovio sudionikenavedenoga skupa, od kojih su mnogi nazoèili predstavljanju.Takoðer je naglasio kako je trpljenje i žrtva bl. AlojzijaStepinca "naše trpljenje i naša žrtva", posebno istaknuvšiznakovitost da možemo danas kroz bl. Alojzija Stepincanjegovo trpljenje i njegovu žrtvu i život, pokazati da semožemo zajedno okupljati - i to uèene glave sa znanstvenimi kulturnim odgovornostima koje nose u hrvatskom društvu,i promatrati život i djelo, trpljenje i žrtvu bl. Stepinca kaonešto pozitivno.Proèelnik Katedre socijalnog nauka Crkve KBF-a prof. dr.Stjepan Baloban podsjetio je na datosti vezane uz sam tijekod beatifikacije kardinala Stepinca 1998., te istaknuo kako jeod tada do 2014. kada je Kongregacija za proglašenje svetihdonijela konaènu pozitivnu odluku o svetosti blaženogaAlojzija Stepinca, prošlo dugih 16 godina. Iskreno govoreæi,kao vjernici nadali smo se da æe se proglašenje svetimdogoditi i prije toga. No, stroga i pravedna Kongregacija zaproglašenje svetih je prema svojim propisima vršila svojposao i uspješno ga završila. I tada se dogodilo ono što - nesamo da nismo oèekivali - nego smo bili uvjereni da se nemože dogoditi. Zašto? U autonomni proces proglašenjasvetih u Katolièkoj Crkvi ukljuèila se Srpska pravoslavnaCrkva i to ne ponajprije iz vjerskih motiva nego iz dobropoznatih sasvim drugih motiva, za koje smo mislili da sustvar prošlosti, barem što se tièe pravoslavnih kršæana,vjernika i jasno predstavnika Crkve. Nažalost, u crkveniproces se ukljuèila i država Srbija, a do sada se državaHrvatska "držala po strani". Opet jedno veliko Zašto? Kakoæe dugo ostati po strani, upitao je dr. Baloban, te naglasio dašto vrijeme dalje odmièe to je sve više pitanja koja se raðajuiz jednoga pitanja: Kako je takvo nešto moguæe u ovomdanašnjem vremenu, u crkvenim ali i u društvenimokolnostima? U tom je kontekstu Baloban podsjetio kako jeblagopokojni Alojzije Stepinac ušao u život Hrvata katolikausprkos komunistièkih vlasti i zabrana. On je postao zaštitniznak naše vjere i nacionalne povijesti. Zašto sve ovogovorim? Ne zbog nostalgije. Govorim jer želim ukazati nato da je proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca bitnoza vjeru – kako onu osobnu tako, još više, onu u javnomživotu Hrvata katolika. Njegovo proglašenje svetim – sada -

nažalost više nije samo vjersko pitanje! Ako je to tako, ondamoraju svi – kako vjerski službenici tako i državnislužbenici - uèiniti sve ono što je u njihovoj moæi da sezapreke uklone i proglašenje svetim što prije dogodi.Uvjeren sam da bez obzira na "mišljenje koje se u crkvenimkrugovima sve više širi", tj. da sve, baš sve, ovisi o jednomèovjeku, svaki mora uèinit svoj nezamjenjivi dio. Tek tada,ako smo sve uèinili, moæi æemo mirno pred svojom savješæuali i pred hrvatskim vjernicima i cijelim narodom stati i reæi:uèinili smo sve što je bilo u našoj moæi, rekao je dr. Baloban,te podsjetio kako je u tom kontekstu kardinal Bozaniæ naotvaranju TPT-a bio otvoren, jasan i hrabar, na tragu svojihprethodnika na stolici zagrebaèkih nadbiskupa. Uzmite uruke ovu knjigu – spomenar. Možda æe vas èitanje potaknutida i vi uoblièite svoje svjedoèanstvo svetosti blaženogaAlojzija Stepinca. Što god se u nadolazeæim mjesecima, nedaj Bože i godinama, bude dogaðalo u svezi Mješovitekomisije, za hrvatski puk s njegovim pastirima AlojzijeStepinac æe biti svetac kao što je to i sada; svetac kako zaobiènoga èovjeka, vjernika tako i za intelektualce kako toproizlazi iz ove knjige – spomenara, zakljuèio je dr. Baloban.Posljednji predstavljaè bio je proèelnik Katedre zadogmatsko bogoslovlje Katolièkoga bogoslovnog fakultetaSveuèilišta u Splitu prof. dr. Ante Mateljan. Zadovoljstvo mije, vjerujem kao i svima vama, uzeti u ruke jednu ovakvupublikaciju, krasno ureðenu i s još ljepšim sadržajem:svjedoèanstvima i razmišljanjima o èovjekoljublju bl.Alojzija kao ogledalu njegove vjernièke, kršæanske ipastirske dosljednosti. Tim više što su te refleksije javnooèitovane u trenutku ponovne "hajke" na bl. Alojzija, kao inesnalaženja da se na službenoj razini jasno i argumentiranoodgovori na te, najèešæe veoma tendenciozne, neutemeljene izlonamjerne prigovore, kojima se oèito želi zaprijeèitislužbenu kanonizaciju, rekao je Mateljan, te dao kraæi osvrtna sadržaj, tj. prikaz svakog pojedinog priloga. Na kraju jeistaknuo kako sam akademski kolokvij ne bi bio potpun bezkonkretnih dokumenata koji se nalaze u prilogu. Tako podnaslovom "Èovjekoljublje u porukama bl. Alojzija Stepinca"zbornik donosi dvadeset Stepinèevih tekstova izgovorenih ilinapisanih izmeðu 1938. i 1946., èemu je dodano i "Nekolikosvjedoèanstava Židova i Srba o èovjekoljublju bl. AlojzijaStepinca", koja se takoðer nalaze u knjizi mons. Jurja Bateljekojom odgovara na Rivellijeve optužbe na raèun bl. Alojzija.Tu je i fotogalerija, koja predoèava sam akademski kolokvij.Dr. Mateljan izlaganje je zakljuèio završnim stihovima izoratorija "Slobodan u istini", za koji je izrazio nadu da æe bitiizveden o skorašnjem proglašenju kardinala Stepinca svetim. Završnu rijeè uputio je zagrebaèki nadbiskup kardinal JosipBozaniæ uz kojega su na predstavljanju bili i vrhbosanskinadbiskup kardinal Vinko Puljiæ, te više biskupa iz Hrvatskei Bosne i Hercegovine. Kardinal Bozaniæ još jednomzahvalio je svim sudionicima akademskog kolokvija,organizatorima skupa, te prireðivaèima knjige. Bl. AlojzijeStepinac je nutarnja, duhovna vertikala hrvatskoganacionalnog biæa. To je ono što stalno iznova doživljavamo,što svjedoèimo. Dovoljno je uæi u zagrebaèku katedralu idoæi do njegova groba: to se vidi i osjeæa. On je ušao u našenacionalno biæe. On je onaj koji nas okuplja, povezuje. Zanas njegova svetost nije upitna, njegova svetost živi u našimsrcima. Njemu se ne može nauditi, ali osjeæamo da kad sepokušava s druge nešto osporiti, da nije to u prvom redunapad na njega. To je strah od njega, a napad na nas. Napadna Stepinca je napad na hrvatsko. Neka sve ovo probudi jošnešto više u nama, u našem nacionalnom biæu, rekao jekardinal Bozaniæ, a svoje obraæanje zakljuèio parafrazirajuæirijeèi Svetog pisma "Vidjet æe koga su pokušali osporiti". Voditeljica programa predstavljanja bila je dr. Andrea Filiæ.

Domovinske vijestiika

53. veljaèe 2016. broj 5/2016

Sveèana sjednica Hrvatskoga mariološkog institutaZagreb, 26.1.2016. (IKA) - Sveèana sjednica Hrvatskogamariološkoga instituta Katolièkoga bogoslovnoga fakulteta uZagrebu, koji okuplja pedesetak teologa, biblièara,pastoralnih djelatnika, muzikologa, etnologa i povjesnièaraumjetnosti, održana je 26. sijeènja u Meðubiskupijskomesjemeništu na Šalati pod predsjedanjem novoga predstojnikaHMI-a prof. dr. Ivana Karliæa. Novi predstojnik predstavioje novoizabrano vodstvo HMI-a: sisaèkoga biskupa VladuKošiæa kao svoga zamjenika i doc. dr. Valeriju Kovaè kaotajnicu HMI-a te izrazio radost što su se HMI-u pridružili inovi èlanovi. Predstojnik je izvijestio o radu HMI-a uprotekloj 2015. godini, posebno istaknuvši studijski dan uIlaèi 25. svibnja u povodu 150. obljetnice svetišta GospeIlaèke (u suorganizaciji s Katolièkim bogoslovnimfakultetom u Ðakovu, Ðakovaèko-osjeèkom nadbiskupijom isvetištem Gospe Ilaèke) te nacionalni mariološko-marijanskisimpozij u Sisku od 4. do 6. prosinca u povodu 6. obljetniceponovne uspostave Sisaèke biskupije. Potom se dogovaralosudjelovanje na 24. meðunarodnom mariološko-marijanskom kongresu, koji æe se održati u Fatimi od 6. do11. rujna i za koji se prijavilo desetero èlanova s izlaganjima.Takoðer su izneseni planovi rada za sljedeæe dvogodište,meðu kojima se planira organizacija barem jednoganacionalnoga mariološkog simpozija i sudjelovanje na baremdva meðunarodna mariološka znanstvena skupa.Dogovoreno je i što skorije objavljivanje zbornika radova sprošlih meðunarodnih i nacionalnih simpozija i studijskogadana te premještanje arhiva HMI-a u prostor KBF-a. Do sadase za èuvanje arhiva HMI-a koristio prostor kod mons. LovreCindorija, kojemu je predstojnik Karliæ posebno zahvalio navelikodušnosti i višegodišnjoj podršci radu Instituta. Hrvatski mariološki institut osnovan je godine 1971. nazagrebaèkom KBF-u kao znanstveno-istraživaèki institut.Posebice se istaknuo po sudjelovanjima na meðunarodnimmarijansko-mariološkim kongresima, organizacijinacionalnih marioloških simpozija, promicanju teološkoga iinterdisciplinarnog istraživanja o Mariji te autentiènemarijanske pobožnosti.

Sjednica Vijeæa HBK za sjemeništa i duhovna zvanjaZagreb, 26.1.2016. (IKA) - Sjednica Vijeæa HBK zasjemeništa i duhovna zvanja pod predsjedanjem predsjednikaVijeæa splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišiæaodržana je 26. sijeènja u zgradi Hrvatske biskupskekonferencije u Zagrebu. Okupili su se nadbiskupijski ibiskupijski odgojitelji, rektori bogoslovija, te animatori zapastoral duhovnih zvanja razlièitih redovnièkih zajednica. Nakon uvodne molitve i pozdravnih rijeèi nadbiskup Barišiænajprije je zahvalio s. Meri Gotovac za predan dugogodišnjiangažman kao tajnice u Vijeæu te predstavio novu tajnicu inove èlanove. Potom se razgovaralo o nadolazeæimsusretima sjemeništaraca, bogoslova i odgojitelja. Svisudionici su tijekom susreta imali priliku osvrnuti se nadosadašnju djelatnost u pastoralu zvanja te vrednovati susretanimatora za zvanja koji je prošle godine (rujan 2015.)održan na Košljunu. Angažman u pastoralu duhovnih zvanjazahtijeva poznavanje realne situacije mladih u Hrvatskoj.Nužno je poznavati njihovo kako duhovno tako i socijalnostanje. Stoga se u tom vidu planira organizirati sljedeæisusret animatora, predviðen, u Lužnici od 20. do 22. rujna.Takoðer, vrednujuæi dosadašnju organizaciju NedjeljeDobrog Pastira predloženo je èasopis Susret objediniti kaozajednièki projekt HKVRPP-a i Vijeæa HBK za sjemeništa iduhovna zvanja, preko kojega bi do biskupija, nadbiskupijate redovnièkih zajednica stizali prigodni materijali.

Predavanja prvoga dana 56. teološko-pastoralnog tjednaZagreb, 26.1.2016. (IKA) – Uvodno predavanje na 56.teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu "Današnja egzegezai teologija o 'nemilosrdnom' i 'militantnom' Bogu zatiraèu uStarom zavjetu" održao je 26. sijeènja dr. Darko Tomaševiæ.Uvodno je upozorio na teško teološko pitanje, a ono jevezano uz "nemilosrdnog" i "militantnog" Boga, te slijedomtoga nanizao pitanja poput "kako takav Bog može biti temeljvjere? Kako je moguæe da sveta knjiga ima toliko ne-svetog,tj. neèega što se nikako ne može povezati sa svetim?"Upozoravajuæi na nasilja i ratove koji su voðeni uime vjere,istaknuo je kako se otvara još jedno pitanje "je li i koliko jetome pridonio sam Stari zavjet koji na pojedinim mjestimapodupire takav postupak". Pojasnio je kako u Starom zavjetu nalazimo moralnoproblematiène ulomke, ali da oni nisu dominantni iprevladavajuæi. U nastavku predavanja osvrnuo se napojedine ulomke te istaknuo kako su najproblematièniji onitekstovi koji govore o osveti, ratu, te heremu – potpunomuništenju odreðenih naroda, koji istièe kao "najradikalniji inajneshvatljiviji primjer nemilosrdnog i ratnièkog Boga uStarom zavjetu". Primjeri herema mogu se naæi na višemjesta u Starom zavjetu. Posebno je u knjigamaPonovljenog zakona i Jošui Bog taj koji traži potpunouništenje neprijatelja. Pokušavajuæi odgovoriti naproblematièna moralna pitanja u Starom zavjetu, biblièari sustvarali odreðene strategije kojima su tumaèili teške ulomke,rekao je dr. Tomaševiæ te istaknuo kako su se u povijestibiblijske teologije moglo uoèiti više strategija ili pristupa. Tako se krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa tom problemupristupilo iz "evolucijskog" kuta. Biblijska vjera razvijala seu etapama te se i u moralnim stavovima može uoèiti razvoj ievolucija. Moralni stavovi Izraelaca su povijesno uvjetovani.Kao što dijete raste u znanju i mudrosti, tako su i Izraelcirasli, pod Božjim vodstvom, u spoznaji etièkih i vjerskihspoznaja. Bog se objavljivao progresivno, evolucijski,imajuæi u vidu moguænost ljudi da ga shvate. Stoga sumoralno upitni tekstovi u Starom zavjetu prema ovom stavubili plod izraelskog primitivnog mentaliteta. Ujedno suzastupnici ovakvog pristupa isticali da se Stari zavjet moragledati u svjetlu nauka Isusa Krista, i da biblijsku tradicijutreba suditi prema njezinu kraju, a ne poèetku (prema Isusu,a ne prema Mojsiju). Drugi pristup bio je kulturalno-relativistièki, te je isticao dasu moralne vrijednosti dio kulture odreðenog naroda; obièajii kultura su razlièiti, tako da razlièite kulture imaju razlièitemoralne stavove. Premda je Biblija proizvod odreðenekulturne situacije, ona može biti relevantna i autoritativna zadruge kulture u kasnijim vremenima. Sveto pismo, rijeèBožja ima snagu nadiæi svoja povijesna i kulturološkaogranièenja i biti relevantno u današnje vrijeme na svrhovit idinamièan naèin. Kulturalni relativisti od Biblije su htjelinaèiniti povijesnu relikviju koja bi odgovarala samoakademskom i crkvenom getu. Biblija se može osloboditisvojih kulturoloških spona, i može dati odgovor na problemei današnjih ljudi. Poruka Biblije ponekad uznemiruje iizaziva, tješi i uvjerava, ohrabruje i nadahnjuje te je ona idanas znaèajna i važna, rekao je dr. Tomaševiæ. Predavaè je potom pojasnio kako se dva pristupa temelje nakanonu. Prvi je takozvani "kanon unutar kanona" pristup kojiprije svega bira biblijske tekstove koji bi bili korisni kaoizvor za etièko ponašanje i smjerokaz u životu. Bira se onošto je nadahnjujuæe, a odbacuje ono što je upitno. Drugipristup se takoðer temelji na "kanonu", ali ide iz potpunodrugog smjera. Umjesto da se uzimaju samo "najboljidijelovi", ovaj pristup pristupa biblijskim tekstovimagledajuæi ih u njihovoj cjelovitosti.

Domovinske vijesti ika

6 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

U novije vrijeme javlja se i takozvani "paradigmatskipristup" koji problematiène ulomke pokušava protumaèiti,ne doslovno, nego ih gleda kao paradigme za ponašanje. Tajpristup želi biblijske propise uèiniti relevantnim za današnjeprobleme, rekao je dr. Tomaševiæ te je spomenuo i pristup"odgovor-èitatelja" koji se usredotoèuje na tekst te istièekako èitatelj treba biti aktivan, a ne pasivan; tekstu trebapristupiti otvoreno kritièki a ne pognuto pokornièki. Mi, katolici, Sveto pismo èitamo u svjetlu Krista i DuhaSvetoga samo i jedino Krist može potpuno otvoriti naš umshvaæanju Pisma, ne možemo oèekivati da æe kršæanskoèitanje Starog zavjeta riješiti sve probleme. Traži se ikompetentno vodstvo èitatelja na njihovom putu krozzapetljane stranice Starog zavjeta uz želju da se otkriju novai osvijetljena iskustva vjere, pojasnio je dr. Tomaševiæ. Prvog dana 56. teološko-pastoralnog tjedna euharistijskoslavlje u sjemenišnoj crkvi Presvetog Srca Isusova ukoncelebraciji s kardinalom Bozaniæem sudionicima Tjednapredvodio je kardinal Puljiæ, a pjevali su studenti Instituta zacrkvenu glazbu "Albe Vidakoviæ" KBF-a Sveuèilišta uZagrebu.Zatim je predavanje "Budite milosrdni kao što je Otac vašmilosrdan" (Lk 6,36) održao doc. dr. Dario Tokiæ.Stavljajuæi retke iz naslova predavanja u kontekst Lukinaevanðelja, naglasio je kako Isusovu izreku "Budite milosrdnikao što je Otac vaš milosrdan" (Lk 6,36) evanðelist smještau srce tzv. "Govora u ravnici" (6,17.20-49), tj. Lukinaekvivalenta Matejevoj "Besjedi na gori", i zapravo daje kljuèza razumijevanje ne samo toga konkretnog Isusova govora,nego i cijelog njegova javnog djelovanja.Sama izreka utemeljena je na starozavjetnoj idejinasljedovanja Boga (Lev 19,2), koja svoje uporište ima uplanu Božjeg stvaranja (Post 1,26a.27a) i izabranja (Savez).Tako ona nije samo moralni imperativ usmjeren na ljudskoponašanje, nego i egzistencijalni imperativ vlastitogoèovjeèenja usmjeren na ostvarenje vlastitog identiteta, tj.integriteta. Za razliku od ostatka govora u kojem pisacnaglašava potrebu i važnost vjernièkog djelovanja kojenadilazi granicu uobièajenog, u ovoj izreci iznosi temeljmoguænosti takvog djelovanja, a to je da vjernik ne samoèini (glagol poieo), nego i da bude, tj. postane (glagolginomai), u smislu da radi na tome da postane milosrdan,onakav kakvim ga je zapravo Gospodin Bog veæ i bio stvoriona svoju sliku, pojasnio je predavaè, te uputio kakoevanðelist objašnjava konkretne posljedice takvog stava krozdva para glagola (prosuditi i osuditi, otpustiti i dati), koje netreba shvatiti uopæeno, nego vezano uz kontekst što æeèitatelju razotkriti suptilni svijet procesa donošenja odluka inaèin na koji može postati sve više milosrdan na Božju sliku,u èemu je zapravo i smisao kršæanskog savršenstva,ostvarenja, identiteta. Kao jasan primjer moguænosti takvogostvarenja, cijelo Treæe evanðelje prikazuje Isusov lik, teovaj govor u sažetom obliku objašnjava motivaciju njegovogjavnog djelovanja i poziva uèenike, ali i sve druge ljudedobre volje (6,17.20.27), da prihvate Isusovu logiku iprimjer djelovanja. Tokiæ je naglasio kako izreka u 6,36 nijeformalna zapovijed, nego parenetski poticaj, motivacijskinagovor. Dakle, iz toga proizlazi pastoralna pouka o kvalitetikako odgajati i poticati - ako treba i rijeèima, ali ne zaposlušnike, veæ za one koji æe imati osjeæaje empatije inesebiène zauzetosti za drugoga. To je predavaè ilustriraorecima iz prispodobe o Samaritancu Lk 10,33 posebnonaglašavajuæi rijeèi: vidje ga, sažali se, pristupi i povije rane,te o izgubljenu sinu Lk 15,20 s naglaskom na rijeèi: ugleda,ganu se, potrèa, izljubi ga. Što je rezimirao ovako parovimarijeèi: vidi - oæuti, pristupi - djeluj, iz èega proizlazi bit æešsvoj i Božji, dakle sretan. Stoga, sveæenici, katehete i

propovjednici ne bi smjeli milosrðe prikazivati kaoimperativ, zapovijed, obvezu, nego kao vjernièki ideal,primjer koji privlaèi i omoguæuje èovjeku da ostvari svojintegritet i poslanje koje mu Bog u ovom svijetu povjerava,rekao je na kraju predavaè, a samo predavanje zakljuèiostihovima Šenoine pjesme "Budi svoj".Posljednje predavanje prvoga dana "Božje milosrðe poOrigenu i Augustinu" održao je doc. dr. Drago Tukara. Ninašem vremenu nije nepoznato pitanje izmirenja vjeènenagrade radi ljubavi i vjeène kazne radi grijeha. Nameæe serazmišljanje kako æe Bog koji je ljubav kazniti vjeènomkaznom nekoga tko je poèinio grijeh - èin protivan ljubavi.Kako izmiriti milosrðe Božje s vjeènom propašæustvorenoga biæa. Kad se razmišlja o tome, èovjekov duh nemože ostati miran i ravnodušan, rekao je uvodno predavaè,te nastavio "i prva se Crkva muèila s pitanjem kako izmiritiBožju ljubav i èovjekovu kaznu za grijeh. Ovim se pitanjemposebno pozabavio Origen koji je u svojoj vjeri i nauèavanjustavljao naglasak na vjeènost Božje ljubavi, a u konaènicisvega na prolaznost vjeène kazne. Ljubav je Božja vjeèna, akazna je prolazna. Kazne koje napominje Sveto pismo zaOrigena imaju samo pedagoški karakter, a vjeènost kaznetumaèio je kao jedan duži ili dugi period vremena. Bogpomoæu vatre koja je pedagoška uništava grijehe i na tajnaèin pobjeðuje zlo". Premda postoji odreðena vremenskaudaljenost izmeðu Origena i Augustina, veoma je zanimljivosuèeliti ovu dvojicu divova po pitanju milosrða. Bolje bi biloreæi da se radi o suèeljavanju Augustina s "uèenicima"aleksandrijskog uèitelja, a onda indirektno i s samimOrigenom. Augustinovo poznavanje Origenove teološkemisli ovisilo je o njegovom poznavanju grèkoga jezika i oliterarnim i personalnim izvorima kojima su stizaleinformacije o njemu. Èinjenica je da se Augustin interesiraoo teološkoj poziciji Aleksandrinca, o èemu svjedoèikorespondencija sa svetim Jeronimom i s još drugimuglednijim crkvenim osobama svoga vremena. Nameæe sepitanje je li Augustin, na temelju intelektualnih sposobnosti idobivenih informacija, mogao steæi pravu sliku o onome štoje Origen nauèavao. U nastavku predavanja dr. Tukara jepredstavio šest hipoteza "milosrdnih origenista": "Milosrðe svremenitom kaznom, pa i prema ðavlu", "Milosrðe bezvremenite kazne", "Milosrðe prema opranima Kristovimkrštenjem", "Milosrðe prema katolicima", "Milosrðe premaustrajnima u katolièkoj vjeri" i "Milosrðe premamilosrdnima", te Augustinove odgovore na njih. I Augustin i Origen razmišljali su o spasenju i milosrðuBožjem i pritom su se uvijek pozivali na snagu i autoritetSvetoga pisma te na propovijedanje Crkve. Nailazimo i naproturjeènosti. Za Augustina Kristova rijeè je pravedna.Istinita je. Valja je shvatiti samo u vjeri i ljubavi. Augustin jenepopustljiv u svim tezama. Ne odmièe od Krista i njegovepravednosti. Kristova ga pravednost èini strogim inepopustljivim, posebno kada je u pitanju spasenje. Kodnjega nema dvojbe u tim pitanjima kao kod Origena kojikaže: "Meni se tako èini". Božje milosrðe ne iskljuèujeBožju pravednost. Pravednost je put koji vodi premamilosrðu, a ono opet ne može bez vjere i ljubavi u Krista.Origenisti su osuðeni. Godine 543. osuðen je nauk koji sepripisuje Origenu na osnovu njegovih citata po dekretu caraJustinijana, a deset godina kasnije u Carigradu su osuðeni iOrigen i svi oni koji ne osuðuju Origena. Ostaje za priupitatise koga je Crkva ustvari optužila: Origenove rijeèinauèavanja ili rijeèi nauèavanja njegovih sljedbenika. Takobi se moglo reæi da Origen nije uvijek kriv za ono što ga seoptužuje. A odgovori koje je Augustin dao svome vremenuzavrjeðuju pažnje i razmatranja i danas, zakljuèio jepredavaè.

Domovinske vijestiika

73. veljaèe 2016. broj 5/2016

Sveèana akademija u povodu završetka Godineposveæenoga životaZagreb, 26.1.2016. (IKA) - Sveèana akademija u povoduzavršetka Godine posveæenoga života prireðena je 26.sijeènja u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnoginstituta na zagrebaèkom Kaptolu u organizaciji krovneustanove hrvatskoga redovništva Hrvatske konferencije višihredovnièkih poglavara i poglavarica (HKVRPP). Tom suprigodom dodijeljene nagrade i predstavljeni radovi snatjeèaja za književnost, likovnu umjetnost i fotografiju kojisu organizirani tijekom Godine posveæenoga života.Predstavljen je i najširi izbor odabranih radova u zbornikuknjiževnih i likovnih radova "Radost u zajedništvu" tefotokatalogu "Ljepote pogleda" koji je HKVRPP izdala uzajedništvu s Glasom Koncila. Promovirana je i prva pjesmai videospot "Anðel Gospodnji se moli" pri HKVRPP-unedavno osnovanoga Redovnièkoga sastava Laus. U prepunoj dvorani akademiji su nazoèili kardinali JosipBozaniæ i Vinko Puljiæ, predsjednik HBK nadbiskup ŽelimirPuljiæ, biskupi šibenski Ante Ivas, dubrovaèki Mate Uziniæ,poreèko-pulski Dražen Kuleša, krèki Ivica Petanjak;pomoæni biskupi zagrebaèki Valentin Pozaiæ i banjoluèkiMarko Semren, generalni tajnik HBK Enco Rodinis, višeèasnih majki, provincijala i provincijalki te brojni drugiuzvanici. Akademija je poèela fotografskim prikazom kljuènihsadržaja Godine posveæenoga života u Hrvatskoj, nakonèega je najvažnije dogaðaje rijeèima izdvojio predsjednikHKVRPP-a o. Jure Šarèeviæ. Predsjednik Vijeæa HBK zaustanove posveæenog života i družbe apostolskog životabiskup Uziniæ istaknuo je pak da je tijekom godine upoznaoredovništvo u vrlo pozitivnom svjetlu. Uslijedila je dodjelanagrada autorima najuspjelijih radova na redovnièkimnatjeèajima.Na natjeèaj za književno stvaralaštvo, koji je bio otvoren odblagdana Svijeænice do Duhova 2015., javilo se 59 autora s85 poetskih i proznih radova, a u zborniku "Radost uzajedništvu" objavljena su 24 poetska i 21 prozni rad. Onatjeèaju za književnost govorio je predsjednik struènogocjenjivaèkog suda dr. Vladimir Lonèareviæ uz kojeg suradove procjenjivali dr. Sanja Nikèeviæ i književnik ipublicist Zdravko Gavran. Prvu nagradu za poeziju osvojilaje Kata Tomislava Æavar, klanjateljica Krvi Kristove za rad"Vjeènost u vremenu", drugu nagradu Dario Tokiæ, redovnikHrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa za pjesmu"Karmelska æelija", dok je treæu nagradu osvojila Jana Držiæ,èlanica Kongregacije sestara dominikanki svetih anðelaèuvara za pjesmu "Jesen". Prvu nagradu u žanru prozeosvojila je milosrdna sestra sv. Križa Margita Gašparovskyza prièu "Ema, oprosti!" Druga nagrada pripala je Marijinojsestri èudotvorne medaljice Ivanèici Fulir za prozni rad"Misionari". U žanru proze dodijeljene su dvije treæenagrade, ponovno dominikanki Jani Dražiæ za ostvarenje"Oproštaj" i kæeri milosrða TSR sv. Franje za ostvarenje"Neisprièana wireless-prièa". Posebno priznanje zacjelokupan književni opus struèni ocjenjivaèki sud dodijelioje s. Mariji od Presvetog Srca Anki Petrièeviæ, splitskojklarisi.Na natjeèaj za likovno stvaralaštvo, koji je kao i književnibio otvoren od blagdana Svijeænice do Duhova 2015., javilose 28 autora s 50 likovnih radova, a u zborniku "Radost uzajedništvu" objavljeno je 39 radova 27 autora. Analizu nanatjeèaj pristiglih likovnih radova dao je èlan struènogocjenjivaèkog suda Damir Mataušiæ, s kojim su radoveocjenjivali likovni kritièar Stanko Špoljariæ kao predsjednik,te akademski slikar Vladimir Megliæ. Prvu nagradu zalikovno ostvarenje "Zajedno i u smrti" osvojio je èlan

Hercegovaèke franjevaèke provincije Tihomir Bazina, drugunagradu za ostvarenje "Znak sv. Luke" èlan Hrvatskedominikanske provincije Navještenja BDM Marko Bobaš itreæu nagradu za ostvarenje "Sin èovjeèji nema gdje bi glavunaslonio" takoðer èlan Hrvatske dominikanske provincijeNavještenja BDM Anastazio Perica Petriæ. Posebnopriznanje za cjelokupan likovni opus struèni ocjenjivaèki suddodijelio je s. Samueli Premužiæ iz Družbe sestara NašeGospe. Na natjeèaj za fotografiju, koji je bio raspisan od blagdanasv. Dominika do blagdana sv. Franje Asiškoga 2015., javilose 46 autora s 84 fotografije, a u fotokatalogu "Ljepotepogleda" objavljena je 41 fotografija 31 autora. Ofotografijama pristiglima na natjeèaj govorio je predsjednikstruènog ocjenjivaèkog suda Zvonimir Atletiæ s kojim sufotografije procjenjivali profesionalni fotografi BernardÈoviæ i Goran Matoševiæ. Prvu nagradu na fotografskomnatjeèaju za rad "Svjetlost u tami" osvojio je redovnikHrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM IvanDominik Ilièiæ, drugu nagradu za rad "Ukorak" službenicamilosrða Ružica Dodig. Za fotografiju su dodijeljene tritreæe nagrade. Dobitnici su Elvir Tabakoviæ, èlan Regularnihkanonika sv. Augustina, kongregacija Windesheim, zafotografiju "Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin", zatimDominik Štefuliæ, èlan Hrvatske dominikanske provincijeNavještenja BDM, za fotografiju "Redovnik je svjetionik" teIvan Staniæ, èlan Franjevaèke provincije Bosne Srebrene, zafotografiju "Novaci u radnoj akciji". Pri kraju akademije predstavljena je pjesma i videospot"Anðel Gospodnji se moli" nedavno osnovanogaRedovnièkog sastava Laus u kojem su dvije redovnice ipetorica redovnika, Anðelina Ivanèiæ, Dijana Lonèarek,Mate Bašiæ, Zlatko Æoriæ, Ante Kazoti, Lovro Šimiæ iMihovil Mario Žuljeviæ Mikas. Tekst na èakavskom narjeèjui u ozraèju otoène duhovne balade napisao je TomislavBaran, glazbu i aranžman Toni Eteroviæ, a autor spota jeMatko Petriæ, isti trojac koji je autorski potpisao redovnièkuhimnu "Hvala redovnika" kojom je zapoèela Godinaposveæenoga života, a kojom je akademija i završena. Usklopu programa prvonagraðene književne radoveinterpretirala je glumica Marijana Mikuliæ, skeè "Redovnikza 21. stoljeæe" izveli su autori emisije "Božanstvenakomedija" Laudato televizije, a glazbene gošæe bile suèlanice Vokalnog sastava Allegro iz Križevaca. Krozprogram je vodila Tanja Baran koja je u zajedništvu svoditeljem Povjerenstva za trajnu formaciju HKVRPP-adominikanskim provincijalom Antom Gavriæem osmislila iostvarila natjeèaje. Njih dvoje zajedno su uredili i zbornik ifotokatalog te priredili sadržaje akademije.

45 godina djelovanja uršulinki u Novom ZagrebuZagreb, 27.1.2016. (IKA) – Na blagdan svoje utemeljiteljicesv. Anðele Merici, 27. sijeènja uršulinke su na veèernjemmisnom slavlju u crkvi Sv. Ivana apostola i evanðeliste uUtrini proslavile 45. obljetnicu djelovanja u NovomZagrebu. Misno slavlje predvodio je upravitelj župe Vlado Letinèiæ. Upropovijedi je brojnoj djeci na dijaloški, zanimljiv naèinprikazao nekoliko detalja iz svetièina života, pozvavši ih namolitvu i da slijede Isusov primjer ljubavi i poniznosti. Nakraju mise vlè. Letinèiæ zazvao je na redovnice Božjiblagoslov, a vjernièka zajednica im je velikim pljeskomzahvalila za požrtvovno djelovanje u župi.

.

Domovinske vijesti ika

8 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

"Ruka Gospodnja bijaše nad njima"Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu uZagrebu priredilo predstavljanje monografije dr. PaveJurišiæa o 50 godina pastoralne skrbi meðu HrvatimaMelbourneaZagreb, 27.1.2016. (IKA) - Ravnateljstvo dušobrižništva zaHrvate u inozemstvu priredio je u srijedu 27. sijeènja udvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta uZagrebu predstavljanje monografije mons. dr. Pave Jurišiæa"Ruka Gospodnja bijaše nad njima" o 50 godina pastoralneskrbi meðu Hrvatima Melbournea. Pozdravljajuæi okupljene, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvateu inozemstvu dr. Tomislav Markiæ, koji je ujedno biomoderator predstavljanja, dao je kraæi povijesni pregledpastoralne skrbi za naše iseljenike. Istaknuo je kako je taskrb stara gotovo koliko i naše iseljeništvo, no u smislunovijih crkvenih dokumenata sustavno je ustrojena 25. lipnja1966., kada je za prvoga ravnatelja Dušobrižništva za Hrvateu inozemstvu imenovan sveæenik prelature Opus Dei dr.Vladimir Vince. S tim se vremenski poklapa osnutak HKCsv. Nikole Taveliæa u Clifton Hillu u Melbourneu i poèetaksustavne pastoralne skrbi za Hrvate u tome gradu. Dr. Markiæ istaknuo je kako danas Hrvatska inozemnapastva ima 185 hrvatskih katolièkih župa, misija, centara izajednica na pet kontinenata u dvadeset zemalja. Za Hrvate uiseljeništvu skrbi 195 sveæenika, od kojih 60 dijecezanskih i135 redovnièkih, a uz njih djeluje i 46 pastoralnih suradnika,te 51 redovnica. Od toga broja u Australiji djeluje 17sveæenika i 9 redovnica. U Melbourneu djeluju trojicasveæenika, s tim da je u tijeku proces imenovanja èetvrtogakoji æe voditi HKC Clifton Hill. Prvi predstavljaè monografije predsjednik Vijeæa HBK i BKBiH za hrvatsku inozemnu pastvu vrhbosanski pomoænibiskup Pero Sudar rekao je kako si je prireðivaè monografijeprof. Jurišiæ "dao truda prikupiti i prouèiti da bi svezainteresirane upoznao najprije s povijesnim, socijalnim icrkvenim okolnostima u Australiji, tom najudaljenijemkontinentu na koji su Hrvati katolici prije više od polastoljeæa poèeli sve masovnije pristizati, a nažalost pristižu idanas". Dodao je, kako nisu samo vjernici laici, veæ su na tobili prisiljeni u komunistièkom režimu nepokorni sveæenici,od kojih se mnogo u prvim godinama spontano isamoinicijativno ukljuèilo u pastoralni, humanitarni ikulturni rad na dobrobit naših iseljenika. Tako su, ne bezmuke nastajale hrvatske katolièke zajednice. Ovamonografija bogata je riznica podataka i svjedoèanstava odjelovanju hrvatske inozemne pastve u Melbourneu odpoèetka do danas. Autor prikazuje višestruko polje njezinadjelovanja. A to polje se, pored èisto pastoralne djelatnosti,ogleda u tropletu karitativne, kulturne i obrazovne aktivnostikojoj su svjedoèanstvo knjige, molitvenici, udžbenici,èasopisi i nosaèi zvuka. Donoseæi izvornu graðu, autor namvrlo umješno doèarava vremena, okolnosti i protagonistetoga velebnog djela Božje providnosti i ljudskog nastojanja,rekao je biskup Sudar. Rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta dr. Željko Tanjiæprisjetio se svog posjeta Australiji u srpnju protekle godine,kada je imao priliku osjetiti i bilo Hrvatske katolièkezajednice u Melbourneu, a tom mu je prilikom došla u ruke imonografija koja se predstavlja. Monografija mons. Jurišiæa,bogato ilustrirana na 336 stranica donosi sadržaj podijeljen udeset poglavlja kojima prethode pozdravi i predgovori. Takoje tu pozdrav nadbiskupa Melbournea Denisa Harta,kardinala Vinka Puljiæa, biskupa Pere Sudara, te predgovorsamog autora. Prvo poglavlje posveæeno je povijesti istanovništvu Australije. Slijedi poglavlje o Katolièkoj Crkviu Australiji. Treæe poglavlje govori o razlièitim valovima

hrvatskih useljavanja u Australiju, s posebnim odlomkom odoseljavanju Hrvata u Melbourne. Èetvrto, ujedno središnjepoglavlje na više od 80 stranica govori o pastoralnoj skrbi zaHrvate katolike u Melbourneu, polazeæi od šezdesetih godina20. st. Unutar poglavlja nalaze se cjeline u kojima supodrobnije predstavljeni hrvatski katolièki centri sv. NikoleTaveliæa na Clifton Hillu, u Springvaleu, i sv. LeopoldaBogdana Mandiæa u Sunshine. Peto poglavlje predstavljakulturnu i prosvjetnu djelatnost u okviru centara, s posebnimnaglaskom na hrvatske škole i izdavaèku djelatnost. Šestopoglavlje posveæeno je sveæenicima u Melbourneu meðukojima posebno mjesto zauzima Josip Kasiæ. Iz njihovihbiografija, i iz onoga što su èinili vidi se odsjaj sveæenièkeradosti i služenja narodu, ali i sva bremenitost, poteškoæe,posrtaji rada daleko od domovine, istaknuo je dr. Tanjiæ.Rekao je kako sedmo poglavlje govori o karitativnojdjelatnosti, posebice u pomaganju domovinskoj Crkvi. Opastirskim pohodima hrvatskih biskupa Hrvatima uAustraliji govori osmo poglavlje, dok je u devetom poglavljuistaknuto njegovanje uspomene na bl. Alojzija Stepinca. U topoglavlje mons. Jurišiæ uvrstio je i tekst Branka Barbiæa"Hrvatski katolièki centri i hrvatske organizacije i klubovi uAustraliji". U posljednje poglavlje smješten je putopis mons.Jurišiæa objavljen u Katolièkom tjedniku, kao i registarmjesta, imena, izvora. Na kraju se okupljenima obratio i mons. Jurišiæ sKatolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Sarajevu.Podsjetio je kako su naši sveæenici po dolasku meðuhrvatske iseljenike koji su doselili na taj daleki kontinentnakon Drugoga svjetskog rata bili od velike pomoæi ne samou duhovnom pogledu. Dakle, nisi bili samo dušobrižnici,nego i odvjetnici, notari, socijalni radnici, tražitelji posla ismještaja. Tako hrvatska poslijeratna zajednica uMelbourneu u poèetku svoga oblikovanja ima u mnogoèemu zahvaliti zalaganju i radu hrvatskoga sveæenika JosipaKasiæa. Taj je sveæenik Vrhbosanske nadbiskupije, kao imnogi drugi nakon rata, umakao od progona jugoslavenskogrežima. Po dolasku u Australiju 1961. odmah je zapoèeosvoj pastoralni, kulturni, karitativni, i u odreðenoj mjeripolitièki rad koji je trajao sve dok ga tjelesne snage nisuizdale pa se zbor bolesti morao povuæi. Èitav svoj životugradio je u hrvatsku zajednicu u Melbourneu, a nakon smrtii zemni ostaci poèivaju mu meðu onima za koje je radio iživot utrošio, rekao je dr. Jurišiæ te istaknuo da jemonografija nastala na poticaj vrhbosanskih sveæenika izMelbournea, u prvom redu Ivice Zlatuniæa i Mate Križanca. "U nesreðenoj arhivskoj graði koja se nalazi u HKC Sv.Nikola Taveliæ na Clifton Hillu, a koja svjedoèi o pedesetgodina postojanja i rada ovoga Centra, nalaze se raznidokumenti koji govore o politièkoj, društvenoj i crkvenojsituaciji meðu Hrvatima na ovom dalekom kontinentu. Kodprebiranja graðe odluèio sam ogranièiti se samo na crkveno-pastoralno djelovanje naših centara u Melbourneu isveæenika koji su tamo djelovali. Pripremajuæi knjigupristupio sam i izradi statistièkog pregleda hrvatskoga življau ovome podneblju, kako bi za buduæe naraštaje ostao tragkoji æe im pomoæi da prepoznaju svoje korijene odakle su igdje mogu tražiti rodbinske veze u starome kraju", rekao jemons. Jurišiæ, te pojasnio kako taj pregled nije objavljen umonografiji, no pohranjen je u digitalnom obliku. Istaknuo jei da je pripremljeno i englesko izdanje monografije koje æeuskoro biti tiskano. Predstavljanju je nazoèilo više redovnièkih poglavara ipoglavarica, predstavnika klera iz Hrvatske i Bosne iHercegovine, kao i hrvatskih povratnika.

Domovinske vijestiika

93. veljaèe 2016. broj 5/2016

Predavanja drugoga dana 56. teološko-pastoralnog tjednaZagreb, 27.1.2016. (IKA) – Drugoga dana 56. teološko-pastoralnoga tjedna u Zagrebu, u srijedu 27. sijeènja, prvopredavanje "Božje milosrðe i naše spasenje. Soteriološketeorije i II. vatikanski sabor" održao je dr. Ante Mateljan.Predavanje je poèeo mislima pape Franje objavljenima unajnovijoj knjizi, kao i u buli najave Izvanrednog jubileja.Dok papa Franjo stavlja u središte Isusove objave Oca,pitanje je koliko je Božje milosrðe tematizirano u teološkimmodelima kojima se kroz povijest (a velikim dijelom idanas) objašnjava dogaðaj Kristova spasenja. Radi se uprvom redu o takozvanoj "slici Boga", koja je uvijek upozadini tumaèenja naravi i naèina spasenja, što nam je uovom trenutku moguæe predoèiti samo u naznakama. Ipak, ovažnosti same problematike možemo se osvjedoèiti veæprisjeæanjem na èinjenicu da je ispovijest kršæanske vjere,kako Apostolsko tako i Nicejsko-carigradsko vjerovanje,zapravo niz soterioloških iskaza. U predavanju je dat osvrtna tradicionalne soteriološke modele (teorija prosvjetljenja iobnova bogosliènosti; teorija žrtve i prava vraga; teorijazadovoljštine i pravedne kazne), kao i na suvremenesoteriološke pokušaje koji nastoje prerijeèiti tradicionalnepristupe (Božja autokomunikacija; anticipacija uskrsnuæa;spasenje kao osloboðenje; soteriologija ljubavi). Govoreæi o Drugome vatikanskom saboru i Božjemmilosrðu, dr. Mateljan je rekao "èitajuæi sustavno kazalo unajnovijem izdanju Dokumenata Drugog vatikanskog saboravjerojatno æemo se zaèuditi kad otkrijemo da uopæe nijenaveden pojam 'milosrðe' (misericordia). Meðutim, usustavnom kazalu pod toèkom F. Bog opravdava i posveæujeèovjeka, obraðene su èetiri teme, a to su: Sveopæe Božjespasenje; Opravdanje grešnika po milosti Božjoj; Opravdanièovjek ostaje ugrožen; Božja milost i èovjekova sloboda". Utom vidu se zaustavio na dva glavna vida koja posebnoupuæuju na Božje milosrðe, a to su Božja volja za spasenjesvih ljudi i Isus Krist kao "punina Božjega milosrða". Kao potkrepu stvarnih promjena koje su se zbile na temeljuDrugoga vatikanskog sabora, predavaè je naveo dva primjerakoji zorno prikazuju "fazni pomak" u liturgijskom izrièaju iu teološkom promišljanju otajstva spasenja u Isusu Kristu. Tako je predstavio novu formulu sakramentalnog odrješenjai nove euharistijske molitve iz obnovljene liturgije, a izteološkog promišljanja naèin govora o spasenju u dvadokumenta "Katekizmu Katolièke Crkve" i u dokumentuMeðunarodne teološke komisije "O nekim pitanjimaTeologije otkupljenja". Vezano uz potonji dr. Mateljan jerekao "èitajuæi bulu Misericordiae vultus u dijelu koji govorio uèincima (posljedicama) Božjega milosrða, èini nam se dase u cjelini slaže s ovim dokumentom Meðunarodne teološkekomisije o teologiji otkupljenja – spasenja". Po svoj prilici najupeèatljiviji izraz kojim se zaziva Božjemilosrðe je: Gospodine, smiluj se! Može se reæi da je tosoteriološki iskaz vjere u Boga Spasitelja, i znak pouzdanja unjegovu milosrdnu spasenjsku volju. Dakako da taj izrazupuæuje i na ljudsku bijedu, grešnost, ugroženost i prijetnjubliske propasti. Samo Bog može od svega toga izbaviti ispasiti, to jest saèuvati život. Pa ipak ne bismo smjelismetnuti s uma izrièaj kojim smo sve donedavno i u rimskojliturgiji na staroslavenskom jeziku zazivali Božje milosrðe, akoji glasi: Gospodi, pomiluj! Taj zaziv je integralni diokršæanskog bogoštovlja i bogoslužja, a navlastitoeuharistijskog slavlja. Prof. dr. Anton Tamarut održao je predavanje "Božjemilosrðe u nauku postkoncilskih papa". Istaknuo je kako seèovjek osjeæa malenim pred ovim likovima, njihovu nauku iživotu, gestama koji èine jednu cjelinu. K tomu jenapomenuo da ako èetvorici postkoncilskih papa pribrojimo

i Ivana XXIII., imamo dvojicu svetaca i jednog blaženika.Nauk o milosrðu smijemo reæi da je odgovor suvremeneCrkve na suvremene potrebe našega vremena, za koje æerazlièito pape razlièito reæi. Npr. današnji Papa reæi æe da jeto puno "velikih nadanja, ali i snažnih proturjeèja", rekao je.Nadalje je podsjetio kako se Drugi vatikanski koncil uglasovitom govoru Ivana XXIII. Gaudet Mater Ecclesiaopredijelio za ulje milosrða, umjesto oružja strogosti. Takose Crkva željela od poèetka pokazati "ljubaznom idobrostivom majkom svima, punom milosrða i dobrote". Dr.Tamarut pojasnio je kako se taj izraz u prvom redu odnosi naodijeljenu braæu, ali se proteže prema svim slojevima Crkve.Nadovezujuæi se na prethodnika koji je istaknuo kako ukoncilskim dokumentima nema spomena rijeèi milosrða, dr.Tamarut rekao je kako nam to pokazuje da nije ljubav tamogdje se o ljubavi govori, veæ gdje se ljubav živi, gdje se duhljubavi ostvaruje, kako se to ostvarilo na Drugomvatikanskom koncilu o èemu nam govori papa Pavao VI.(1963.-1978.). U nagovoru na posljednjem javnomzasjedanju Koncila istaknuo je kako je upravo pripovijest omilosrdnom Samarijancu bila paradigma koncilskeduhovnosti. U pogledu Božjeg milosrða dojmljiva jeposebno misao Pavla VI. kako "svaki naš grijeh ili bijeg odBoga, pali u njemu plamen još snažnije ljubavi, želju da nasponovno zadobije i ponovno uvrsti u svoj plan spasenja". Usocijalni nauk Crkve Papa uvodi pojam "kultura ljubavi",kojoj bi trebali težiti napori kako na kulturnom, društvenom,ekonomskom, politièkom podruèju. Govoreæi pak o Ivanu Pavlu I. (1978.), istaknuo je kako je onu svome pontifikatu od tridesetak dana uspio reæi jednuvažnu rijeè u osvrtu na radni sastanak amerièkogpredsjednika Cartera, izraelskog premijera Begina iegipatskog predsjednika Sadata koji su upravo tih dana uCamp Davidu tražili djelomièno rješenje zamršenih prilikana Bliskom istoku. Sastanak je završio molitvom Begina kojije citirao proroka Izaiju (49,14-15). Papa se na te rijeèiosvrnuo u audijenciji 10. rujna 1978. Tada je govorio o Bogukoji je i otac i majka (još više majka). Dr. Tamarut podsjetioje kako je taj Papa bio poznat po katehetskim mrvicama jošdok je bio venecijanski patrijarh, a to je nastavio i uaudijencijama. Za Ivana Pavla II. (1978.-2005.) predavaè je rekao "njegabismo uistinu mogli nazvati papom milosrða". Nakon svojeprve enciklike posveæene istini o èovjeku, Redemptorhominis (1979.), drugu encikliku posveæuje otajstvu "Oca injegove ljubavi" Dives in misericordia (1980.). Isus Krist jepovezište i zajednièko središte obje enciklike. Papa bitmilosrða nalazi u prispodobi o milosrdnom Ocu, gdje se radio odnosu pravednosti i ljubavi. Tu se ljubav preobražava umilosrðe, i to u trenutku kad treba nadiæi strogi propispravednosti. Papa je isticao kako pravednost nije dovoljnasama sebi, te upuæivao na naèelo u moralu summum ius,summa iniuria, jer ako pravednost ostaje sama za sebe onaæe se uništiti iznutra, potrebna joj je dublja snaga, tj. ljubavkoja oblikuje život. Prema rijeèima predavaèa, Ivan PavaoII. je u duhu Koncila isticao kako je zadaæa Crkve svijethumanizirati, uèiniti ga èovjeènijim, a to se ne može bezpraštanja. K tomu je isticao kako Božja ljubav poredoèinskih, ima i materinske znaèajke, što se posebnoobjašnjava izrazima rahamim - rehem. U osvrtu na papu Benedikta XVI. (2005.-2013.), dr. Tamarutje uputio na encikliku Deus caritas est (2005.) u kojoj papanadahnut Augustinom, teologijom ljubavi govori okršæanskoj ljubavi, odnosno o Bogu koji ljubi strastvenom iosobnom ljubavlju, ljubavlju odabira. Papa tako pokazujeemotivnu stranu kršæanskoga Boga. Prvi puta èujem Papugovoriti o erosu, rekao je dr. Tamarut te pojasnio kako je to

Domovinske vijesti ika

10 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

govor o strastvenoj ljubavi bez koje nema cjelovite ljubavi,ali koja ne može opstati samo na tom izvanjskom,strastvenom, veæ se mora prereæi u djelotvornu ljubav, što uevanðelju slovi kao agape. Poput svojih prethodnika,Benedikt XVI. želio je staviti kršæansku ljubav iz sameCrkve, iz intime kršæanskog srca i staviti ga u središtekršæanskog života. U tom smislu ljubav nadvisujepravednost, dopunjujuæi je u logici dara i praštanja. Dr.Tamarut istaknuo je kako teolozi istièu pomak koji nalazimokod Benedikta XVI. On ne stavlja kategoriju pravednostikao posljednji temelj kršæanskog nauka Crkve, nego je to sadljubav, caritas. U tom kontekstu Papa posvješæuje da nemože društvo biti humano bez caritasa. Papa Franjo u kontinuitetu nauka svojih prethodnika stavioje milosrðe u središte svojega služenja. Dr. Tamarut uputioje na uvodni govor Ivana XXIII. i homiliju koju je papaFranjo izrekao na kraju posljednje Biskupske sinode, teistaknuo kako se vide osobite sliènosti poglavito kada govorio starijem sinu iz prispodobe o milosrdnom ocu. Papa sezalaže da Crkva osjeti milosrðe, ali i da i ona sama postanemilosrdnija. Tu je ta snaga koju ponekad ne možemo dokraja razumjeti, jer se èini da je prenaglašena, ali je Papistalo do toga, da ukoliko želimo biti instrument Božjegamilosrða ne možemo ako to sami na sebi ne osjetimo,pojasnio je predavaè te je podsjetio na neke od pojmova kojerabi Papa opisuje kakva bi trebala biti Crkva: 'poljskabolnica', otvorenih vrata, mjesto besplatnog života zasiromašne, Crkva koja izlazi na periferije i ima osjeæaj dapruži plod vlastitog iskustva. Tako njegova teologijamilosrða ima tri dimenzije kristološku, eklezijalnu imisijsku. Predavaè je podsjetio kako papa Franjo upuæuje nasakrament pomirenja, za kojega istièe da ga je potrebnostaviti u središte, jer omoguæuje ljudima izravan doticaj svelièinom Božjega milosrða. Primijetio je kako kod papeFranje uz 'milosrðe' kao jednu od najèešæih rijeèi nalazimorijeè 'nježnost'. U kontekstu nauka o milosrðu govori orevoluciji nježnosti. Zakljuèujuæi predavanje, dr. Tamarut istaknuo je kako jesvim papama kada je rijeè o nauku o milosrðu zajednièkikontinuitet nauka, jer svaki se od njih poziva na svogaprethodnika, te duh dijaloga koji su naslijedili od Koncila imisijski elan. Svi pokušavaju dati odgovor vjere na stanje uCrkvi i svijetu, osjeæaju odgovornost da ovaj svijet trebamilosrðe. U konaènici, svi oni naukom o milosrðu pružajuporuku radosti i nade o Bogu, bogatu milosrðem,objavljenom u Isusu Kristu. Svi nas oni pozivaju na milosrðei praštanje, i zato geslo godine "Milosrdni kao Otac",zakljuèio je dr. Tamarut. U raspravi je prof. emeritus dr. IvanGolub dao kraæi osvrt na milosrðe koje je sam imao prilike"osjetiti" kod Ivana XXIII. i Pavla VI.Predavanje "Bog, milosrdni Otac: izazov navještaja milosrðau sakramentu pomirenja" održao je dr. Mislav Kutleša.Premda se tema slobodno može poprilièno proširiti, jer za toima i više nego dovoljno materijala, ipak æe, rekao jepredavaè, glavni kontekst ostati sakrament pomirenja koji se,gledajuæi iskustveno, redovito razlièito artikulira, a u èemukljuènu ulogu igraju vjera i stanje u kojem se penitent nalazi.Ono se, meðutim, ne odnosi samo na vjersko, psihološko,moralno i fizièko stanje nego i na ambijent u kojemostvaruje svoj život, a koji ipak imaju važnu ulogu uvjerskom životu penitenta, rekao je uvodno predavaè, tenaglasio kako slijedom toga, "glavni akteri" ovog predavanjasu Bog kao milosrdni Otac, zatim penitent kao raskajanigrešnik koji teži ka tome da obnovi i uèvrsti vjeru izajedništvo s Bogom, i na kraju službenik Crkve odnosnoispovjednik kao osoba koja stoji izmeðu prethodnonavedenih aktera, rekao je uvodno predavaè.

Upuæujuæi na relevantnu literaturu, meðu kojom je i bulupape Franje Misericordiae vultus (Lice milosrða), koja jebila i nit vodilja predavanja, naglasio je, kako je tu uglavnomrijeè o milosrðu, no ipak je snažan i nezaobilazan naglasakstavljen na samog ispovjednika koji je dužan voditi raèuna oopasnostima banalizacije od grijeha preko okolnosti ukojima penitent ostvaruje svoj život i u kojima se suoèava svlastitom nevjerom ili slabom vjerom pa sve do vlastiteslužbe i uloge u sakramentu pomirenja. Upuæujuæi naprispodobu o Milosrdnom Ocu, predavaè je naglasio kakoèin oprosta prati i obnova zajedništva. Stoga sakramentpomirenja nije samo odrješenje grijeha veæ istinskisakrament vjere i za vjeru. Vraæajuæi se na polazišni dokument, bulu Misericordiaevultus, dr. Kutleša rekao je "iako bula ne donosi nekorevolucionarno otkriæe i novost ipak njezina ljepota proizlazii termina kojeg papa koristi: pomirenje. Ne govori oispovijedi ili pokori veæ o pomirenju nastojeæi time istaknutibogatiju dimenziju samoga sakramenta, na prvom mjesturadi samoga penitenta, a potom i ulogu ispovjednika koji jesvojom službom bitno usmjeren kako na vjeru tako i nazajedništvo penitenta s Bogom po Isusu Kristu. Iz togdubljeg i bogatijeg shvaæanja sakramenta i ulogeispovjednika izvire sastavni i neodvojivi dio sakramenta:približiti suvremenom èovjeku poziv na otkrivanje i takoreæinovo prepoznavanje milosrdnog lica Boga Oca u Isusu izNazareta. Tako su kljuène rijeèi oko kojih se kreæe papaFranjo i kojima ukazuje na smjernice ostvarivanja milosrða usakramentu pomirenja: vidjeti, otkriti, razmatrati i iskusitiljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu". Nadalje je predavaè naglasio da ukoliko se kreæe od mislikako se unutar sakramenta pomirenja ispovjednik susreæe stakoreæi raznolikošæu vjere i nevjere "tada ostaje èinjenicakako nerijetko ono može biti i vrlo zahtjevan susret jer sesusreæe i s problematikom navještaja Božjega milosrða –neshvatljivošæu i nerazumijevanjem". No, nastavio jeKutleša "kada je rijeè o istinskom vjerniku, osobe koja jeduboko ukorijenjena u vjeru, u život s Bogom, tada navještajmilosrða biva poprilièno jednostavan jer osoba razumije.Rijeèi nade i milosrða promatra, vrednuje i prihvaæa usvjetlu vjere". Upozorio je da ne treba zatvarati oèi i svjesnoi namjerno zanemarivati i èinjenicu kako je "sve višetrenutaka ili susreta u kojima je navještaj Božjeg milosrðavrlo težak, npr. s onima koji, osobito u jakim vremenima,pristupaju sakramentu pomirenja kao obliku crkvenogafolklora. Tu osobito mislim na župne ispovijedi prije Božiæaili Uskrsa. Rijeè je o onima koji pristupaju sakramentupomirenja jer se to od njih oèekuje, bilo od obitelji, prijateljapa sve do župnika. Društvo ih uvjetuje. Rijeè je o ispovijedipod utjecajem mase 'jer ja to moram; jer se to od meneoèekuje', a ne 'jer ja to želim'". K tomu se ispovjedniknerijetko susreæe i s osobama koje imajuæi u vidu velièinuBožje ljubavi zanemaruju i njezinu opraštajuæu snagu jerprevagne svijest o težini poèinjenoga grijeha. Rijeè je oonima koji teško prihvaæaju moguænost da im Bog oprašta.A na posljednjem mjestu ne treba zanemariti i one kojitijekom ispovijedi otkrivaju težak kontekst ili okolnosti ukojima žive, a koji ni na koji naèin ne doprinosi jaèanjuvjere. Rijeè je o osobama koje se suoèavaju s raznimoblicima zla, kako fizièkim tako i socijalnim, koji nerijetkodoprinose razvoju nevjere u penitentu, a koji rezultiradrugaèijom slikom Boga, od onog objavljenog Boga ljubavido onog "iskustvenog" kao Boga bešæutnosti ili srditomBogu s obzirom na grijeh, pojasnio je Kutleša. Na kraju jenaglasio i kako "službenik sakramenta jest u svakomtrenutku ne samo onaj koji odriješuje od grijeha nego ievangelizator, promicatelj vjere u Isusa Krista".

Domovinske vijestiika

113. veljaèe 2016. broj 5/2016

Predavanje "Slika Boga u vjeronauènim udžbenicima"održao je dr. Denis Bariæ. Istaknuo je kako tim izlaganjem,imajuæi pred sobom udžbenike za katolièki vjeronauk uosnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj, želipokazati na koji je naèin u njima prisutan govor o Bogu, kojeslike o Bogu prevladavaju u spomenutim udžbenicima te nakoji se naèin slika Boga predstavlja uèenicima odreðene dobiodnosno vjeronauènog godišta". Taj je cilj povezao sIzvanrednom godinom milosrða i papinskom bulomMisericordiae vultus, u kojoj je veæ implicite dana jednaslika o Bogu, a to je slika milosrdnoga Oca. Posebno jeistaknuo poziv pape Franje u ovoj Svetoj godini: upoznatiBoga, nanovo otkriti Boga, otkriti njegovo lice, te uvijekiznova otkrivati putove za upoznavanje Boga. Bariæ jekratko ukazao i na pravni okvir glede udžbenika za osnovnui srednju školu u Republici Hrvatskoj, koji "treba poštovatisvaki obvezni i izborni nastavni predmet, pa tako i predmetKatolièkoga vjeronauka". Usredotoèujuæi se na udžbenike, naglasio je kako ne donosianalizu svakoga udžbenika zasebno s obzirom na pojedinirazred, veæ objedinjuje slike Boga imajuæi pred sobom trirazine: niži razredi osnovne škole, viši razredi osnovne školete naposljetku udžbenici u srednjoj školi. Pojasnio je, kako jeanaliza slike Boga u vjeronauènim udžbenicima tijesnovezana uz Plan i program katolièkoga vjeronauka uosnovnim i srednjim školama, poradi èega se veæ uvidom uspomenuti Program može dobiti paušalna slika Boga uudžbenicima, no biva zanimljivim vidjeti kako ona bivarazraðena odnosno posredovana, koji su ciljevi i ishodidefinirani za posredovanje slike Boga u odreðenomvjeronauènom godištu, pri èemu do izražaja dolazi upravovažnost udžbenièkoga standarda o kojemu je unutarpravnoga okvira bilo rijeèi. Govoreæi o udžbenicima za nižerazrede osnovne škole,istaknuo je kako u njima Bog zauzimavrlo važno mjesto, a ako bi se željelo sliku Boga svesti nanekoliko izrijeka, onda bi to bile slika "Boga Stvoritelja","Boga – dobrog Oca", "Boga Spasitelja" i "Boga –milosrdnoga Oca". Te èetiri slike Boga u udžbenicima zaniže razrede osnovne škole nastale su objedinjavanjemmnogostrukih sadržaja u udžbeniku koji govore o Bogu, tepopratnih i(li) uporišnih tekstova koji pomažu u otkrivanjuslike Boga, a to su svetopisamski i književno-umjetnièkitekstovi, pjesme i sl., rekao je dr. Bariæ, te ukratko približiosvaku od tih slika kako je predstavljena u udžbenicima.Govoreæi o višim razredima osnovne škole, u èetirivjeronauèna udžbenika prisutnost i govor o Bogu može sesvesti u nekoliko slika, a to su "Biblijski Bog", "živi/osobniBog" i "Bog slobode". U osvrtu na udžbenike katolièkogavjeronauka za èetverogodišnje srednje škole istaknuo jedvije slike Boga - "Iskustveni Bog" i "Bog nade". Imajuæipred sobom adresate spomenutih udžbenika, odnosnopoznajuæi njihovu razvojnu dob, onda æe, barem okvirno, bitijasan odabir tih dviju slika Boga kao kljuènih uvjeronauènim udžbenicima srednjih škola. Traženje smisla,potraga za vlastitim identitetom, živjeti iskustvo prenatrpanei zahtjevne sadašnjosti zbog koje se nerijetko nalaze urazlièitim krizama i pred razlièitim izazovima; kad je pakreligiozna dimenzija života u pitanju, onda se sve nekakostavlja u sferu privatnoga, stavljajuæi prioritet nazadovoljavanja osobnih potreba. To su neki najosnovnijipodaci iz "osobne iskaznice" srednjoškolaca i tu se nekakouklapaju spomenute dvije slike Boga, pojasnio je. Uzakljuèku je, izmeðu ostaloga, važnim u posredovanju slikeBoga istaknuo èinjenicu da vjeronauèni udžbenik odnosnopredmet Katolièkoga vjeronauka nije jedini posrednik slikeBoga. Koliko ostali èimbenici posreduju sliku Boga i kakvaje to slika, odnosno koliko obitelj danas posreduje sliku o

Bogu i kakva je to slika, s kakvom slikom Boga uèenicidolaze u prvi razred osnovne škole? Koliko god bili svjesnièinjenice da osim obitelji, za dobivanje slike o Bogu uèenicibivaju potpomognuti i raznim ponudama društvenoga životau kojemu se nalaze, ipak nikad dovoljno ne možemoistaknuti važnost obitelji i dobi djetinjstva u stjecanju slike oBogu. Nezamjenjivu ulogu u posredovanju slike Boga imaosoba vjerouèitelja/vjerouèiteljice, koji vjeronauèniudžbenik trebaju poznavati i upotrebljavati, reæi æe neki, kaodirigent partituru svoje simfonije. "Uostalom, èini mi se dapritom nije dovoljno samo poznavati i upotrebljavativjeronauèni udžbenik, veæ i živjeti ono što udžbenikposreduje, jer vjerujem da smo i sami toliko puta osjetili damladi koji su tražitelji smisla, traže životna uporišta, više ine pitaju postoji li Bog, kakav je Bog, veæ sa stubokomgovore odnosno vape: Pokažite nam Boga! A tko im možepokazati Boga doli onaj/ona koji žive Boga i posredujuživotom ispravnu sliku o Bogu", zakljuèio je dr. Baraè. Euharistijsko slavlje drugoga dana Tjedna, u zajedništvu sdekanom KBF-a prof. dr. Tonèijem Matuliæem, drugimprofesorima, te sveæenicima-sudionicima TPT-a usjemenišnoj crkvi predvodio je krèki biskup Ivica Petanjak.

Kolaudacija orgulja za Crkvu hrvatskih muèenikaOrgulje sa svojim suradnicima izradio mons. Juraj JerneiæZagreb, 27.1.2016. (IKA) - U holu Sveæenièkog doma sv.Josipa u Zagrebu, održana je u srijedu 27. sijeènjakolaudacija orgulja za Crkvu hrvatskih muèenika na Udbinikoje je sa svojim suradnicima izradio mons. Juraj Jerneiæ.Kolaudaciji završene I. faze orgulja prisustvovali suzagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ, generalnitajnik HBK-a mons. Enco Rodinis, gospiæko-senjski biskupMile Bogoviæ, šibenski biskup Ante Ivas, novoimenovanivojni ordinarij mons. Jure Bogdan, umirovljeni vojniordinarij Juraj Jezerinac, pomoæni biskupi zagrebaèkiValentin Pozaiæ, Ivan Šaško i Mijo Gorski te brojni drugiuzvanici, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèkenadbiskupije.U pozdravu mons. Jerneiæ govorio je o svom putu kaograditelja orgulja od poèetne želje do ovih treæih po reduizgraðenih za crkvu na Udbini koje imaju 14 registara i zaèiju je izradu trebalo tri godine. Zahvalio je svimdarovateljima i suradnicima, izrazivši nadu da æe dosveèanog blagoslova orgulja 27. kolovoza, na blagdanHrvatskih muèenika, u Udbini biti završena i II. faza orgulja.O novim orguljama zatim je govorio graditelj orgulja AntonŠkrabl iz Rogaške Slatine, koji je u izradi orgulja suraðivao smons. Jerneiæem ugradnjom svih metalnih dijelova. Istaknuoje da, kad bi mu to moguænosti dozvoljavale, mons. Jerneiæbio sve sam napravio. Zahvalio je na povjerenju i suradnji teizrazio divljenje upornosti i ljubavi koju mons. Jerneiæ imaprema orguljama i njihovom stvaranju.Biskup Bogoviæ istaknuo je da je rijeè - hvala, premala zaono što je mons. Jerneiæ uèinio izradivši te orgulje, akardinal Bozaniæ ukazao je na snagu ideje i vjere, naglasivšida nikad ne smijemo odustajati ni kad nam se èini da je neštonemoguæe, jer ako se èovjek osloni na Boga, sve je moguæe.Èestitao je mons. Jerneiæu i suradnicima na velikompothvatu, zahvalio svim donatorima te poželio u buduænostiizgradnju novih orgulja.Na kolaudaciji su svojim izvedbama sudjelovali orguljašiJosip Meštriæ, Javor Valjak i Hvalimira Bledšnajder tepjevanjem vlè. Niko Luburiæ, a na kraju je na svojim treæimorguljama zasvirao i sam graditelj mons. Jerneiæ skladbuFala, koju su svi popratili svojim pjevanjem.

Domovinske vijesti ika

12 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Pokop o. Eugena BižacePoticao je braæu na zahvaljivanje zbog Kristove ljubavi, teih molio da ta ljubav zapali njihova srca, rekao jeprovincijal Gavriæ, istaknuvši kako je uvijek subraæupodsjeæao na ono što je Krist uèinio i pozivao ih dazaborave na sebe radi bratstva i zajedništvaBol, 27.1.2016. (IKA) – Najstariji èlan Hrvatskedominikanske provincije o. Eugen Bižaca, koji je u 95.godini života, 74. redovništva i 67. sveæeništva preminuo 24.sijeènja u Klinièkom bolnièkom centru u Splitu, pokopan jeu srijedu 27. sijeènja u župi Gospe Karmelske u Bolu gdje jeproveo najveæi dio svojega života u tamošnjemudominikanskom samostanu. Od preminulog dominikanca došli su se oprostiti brojnivjernici, prijatelji i poznanici, meðu kojima i skupinavjernika iz njegove rodne župe u Postirima. Uz vjernièkinarod na ispraæaj bolskoga dominikanca došle su i brojnedominikanke te dominikanski novaci. Misu zadušnicu za preminuloga èlana malobrojne zajednicesamostana Sv. Marije Milosne predvodio je provincijalHrvatske dominikanske provincije dr. Anto Gavriæ ukoncelebraciji s priorom bolskoga samostana o. DamiromŠokiæem, o. Ivom Plenkoviæem, dvadesetak dominikanaca izdrugih samostana i nekoliko dijecezanskih sveæenika. Uoèimise zadušnice lijes s posmrtnim ostacima pokojnika bio jeizložen u središtu velike samostanske crkve gdje su vjernicipristupali i zadržavali se u kratkoj molitvi. U vjeri stojimo oko zemnih ostataka našega preminulogasubrata, moleæi Božje milosrðe da mu Gospodin oprostinjegove ljudske slabosti. Zahvaljujemo ujedno Bogu za darživota u bratu Eugenu i za sve dobro koje je uèinio za ovomjesto, provinciju i hrvatski narod, rekao je na poèetku misezadušnice provincijal dr. Gavriæ. U propovijedi se osvrnuo na pokojnikov život i djelovanje,pozvavši vjernike na molitvu kako bi ga Gospodin primio usvome milosrðu koje mu je iskazivao cijeloga života. Podsjetivši na misao sv. Augustina koji je primijetio kako nemožemo izbjeæi smrt, ali možemo dobro živjeti svoj život,provincijal je ustvrdio da je o. Eugen dobro živio svoj život. Posebno je dobro živio život u teškim trenucima, i to nakraju II. svjetskoga rata kada je 1945. godine, za obavljanjaslužbe u Dubrovniku, mobiliziran i odveden na ratište.Kasnije je bio uhiæen bez obrazloženja i odveden na prisilnirad u kažnjenièki bataljon gdje je proveo 16 mjeseci i nakraju otpušten uz oznaku "Pošten je, ali nepomirljiv premanovom poretku". Na njegovoj mladoj misi 1949. g. u rodnoj župipropovijedao je o. Celestin Bezmalinoviæ, kasniji hvarskibiskup, tada rekavši: "Otišao si iz Postira kao mali Vinko, apostao si veliki Eugen". U osvrtu na pokojnikove službe u dominikanskoj provinciji,podsjetio je da je 1971. bio izabran za provincijala i na tojfunkciji bio dva mandata. Kao provincijal pratio je životbraæe u provinciji, ali i u svijetu, te ih prema moguænostimaposjeæivao. Znao je isticati doprinose pojedine braæe. Znao je svimazahvaljivati. Za svojega redovnièkoga života slijedio je rijeèisv. Pavla "Znam komu sam povjerovao", koje je izabrao i zasvoje geslo. Poticao je braæu na zahvaljivanje zbog Kristoveljubavi, te ih molio da ta ljubav zapali njihova srca, rekao je,uz ostalo, provincijal, istaknuvši kako je uvijek subraæupodsjeæao na ono što je Krist uèinio i pozivao ih da zaboravena sebe radi bratstva i zajedništva. Pokazivao je svima putprema Kristu, poruèio je na kraju provincijal. Uime pokojnikove rodne župe sv. Ivana Krstitelja,oproštajnu rijeè uputio je mons. Tonèi Jelinèiæ iz Postira,poruèivši kako je preminuli, obavljajuæi odgovorne službe u

provinciji, ulijevao vedrinu, nadu i kršæanski optimizam. Podsjetio je da o. Bižaca bio jedan od 15-tak misnika rodomiz Postira i ustvrdio pritom kako je danas živuæih tekpolovica. "Potok dominikanskih duhovnih zvanja gotovo jeposve presušio", primijetio je mons. Jelinèiæ, zahvalivši nakraju pokojniku na svim zajednièkim trenucima. Porukusuæuti cijeloj Provinciji uputio je i odsutni hvarski biskupSlobodan Štambuk, zahvalivši dominikancima za spremnusuradnju u životu mjesne Crkve. Sprovodne obrede s molitvom odrješenja za preminulogapredvodio je zatim mjesni župnik o. Šokiæ. Lijes sa zemnimostacima ispraæen je do groblja u neposrednoj blizinibolskoga samostana i položen u dominikansku grobnicu ukoju je posljednji bio pokopan o. Anselmo Radiæ prije 10godina. Dominikanac Eugen Bižaca roðen je u Postirima 20. svibnja1921. godine od oca Jakova i majke Franke, roðene Škariæ.Na krštenju je dobio ime Vinko. Puèku školu pohaðao je urodnome mjestu (1928.–1933.), a klasiènu gimnaziju u Bolui Dubrovniku (1933.–1941.). Dominikanski habit primio je28. srpnja 1941. u Dubrovniku. Poslije novicijata uDubrovniku i položenih zavjeta 1942. godine, studijfilozofije i teologije pohaðao je na Dominikanskoj visokojbogosloviji u Dubrovniku do 1945. Poslije II. svjetskog ratauhiæen je preko noæi i bez suðenja prebaèen u kažnjenièkibataljon gdje je proveo 16 mjeseci. Poslije više od 2 godinevojne službe, godine 1947. nastavio je teološki studij naKatolièkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje jediplomirao godine 1952. Sveèane zavjete položio je uZagrebu 7. lipnja 1948. godine. Za sveæenika je zareðen 29. lipnja 1949., a mladu misuslavio je u rodnoj župi 3. srpnja 1949. godine. Pastoralno je djelovao kao kateheta u Zagrebu od 1948. do1954. godine, nakon èega je premješten na službu u Split, azatim u Dubrovnik gdje je godine 1959. bio kratko pouèiteljbogoslova i novaka. Od 1959. do 1966. bio je uèiteljsjemeništaraca u Bolu, nakon èega je premješten zasamostanskoga starješinu u Split i imenovan prvimžupnikom novoosnovane župe Gospe od ružarija. Za službeu Splitu bio je ispovjednik dominikanki nekoliko godina, do1969., kada odlazi u Bol na dužnost priora tamošnjegasamostana gdje je živio i djelovao 50 godina. Bio jevišegodišnji samostanski ekonom u tome samostanu. Unedostatku financijskih sredstava za održavanje samostana iuzdržavanje osoblja, na njegovu inicijativu samostan u Bolupoèeo se 1960. godine baviti turistièkom djelatnošæu.Pokretao je razlièite graðevinske i druge pothvate zbog èegamu je Opæina Bol 2009. godine uruèila javno priznanje –Grb Opæine Bol.

Kardinal Bozaniæ primio veleposlanika IslamskeRepublike IranaZagreb, 28.1.2016. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinalJosip Bozaniæ primio je u èetvrtak 28. sijeènja uNadbiskupskom dvoru u Zagrebu veleposlanika IslamskeRepublike Irana u Republici Hrvatskoj MohammadaEbrahima Taheriana Farda. U otvorenom razgovoru bilo jerijeèi o meðureligijskom dijalogu i migracijskoj krizi,izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke nadbiskupije.

.

Domovinske vijestiika

133. veljaèe 2016. broj 5/2016

Predavanja posljednjega dana 56. teološko-pastoralnogtjedna u ZagrebuZagreb, 28.1.2016. (IKA) - Posljednji dan 56. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, u èetvrtak 28. sijeènja,zapoèeo je predavanjem "Milosrðe kao temeljni elementsvakog navještaja" doc. dr. Nikole Vranješa. U uvodnomdijelu predavaè je istaknuo kako konkretno aktualizirano inaviještano milosrðe na neki naèin predstavlja teološko-pastoralno surjeèje svih drugih modela, ali i sadržajadjelovanja crkvene zajednice. Svi ti drugi modeli i sadržajitrebali bi se oèitovati i predstavljati kroz prizmu milosrða, ilina naèin milosrða. Ono predstavlja pravo Božje lice, naposeban naèin oèitovano u liku Isusa iz Nazareta. PapaFranjo upravo na takav naèin promatra Božje milosrðepolazeæi od biblijske tradicije. Ta temeljna tvrdnja èinisasvim razumljivom jednu drugu tvrdnju, od nje neodvojivu,a ona izrièe èinjenicu da bi milosrðe trebalo uvijek biti itemeljna oznaka lica Crkve i to u cijelom njezinomdjelovanju, pa tako i u naviještanju evanðelja. Štoviše,upravo æe konkretno naviještano i djelima posvjedoèenomilosrðe biti najbolji pokazatelj autentiènosti djelovanjaCrkve, ali i najbolje svjedoèanstvo i poziv ljudima naobraæenje. Te temeljne oznake lica Boga i Crkvepredstavljene kroz prizmu milosrða podrazumijevaju brojnedruge iz njih izvedene teološke i posebice teološko-pastoralne tvrdnje, istaknuo je dr. Vranješ i osvrnuo se naneke od njih.Istaknuo je èinjenicu da pojam "Božjeg milosrða nije istinskishvatljiv bez jasnog ukazivanja na povezanost s pojmovimaBožje ljubavi i milosti s èijim je znaèenjem usko povezan".Naime, milosrðe je "u prvom redu konkretno oèitovanjeBožje ljubavi". Èovjek je pozvan nasljedovati Božjemilosrðe, jer "Božja milost traži èovjekov odgovor te gapoziva na suradnju i zalaganje. Taj odgovor kroz konkretnopraktièno ostvarivanje milosrða neizostavni je dio biblijskognauka o milosti. Milosrðe je stoga i poziv i zadaæa. Ljubavne može biti nezainteresirana sila." Crkva, pak, kao Kristovazajednica ima kao nezaobilaznu zadaæu aktualizaciju ipromicanje Božjeg milosrða na svim razinama djelovanja, ato znaèi i u svome naviještanju evanðelja. Milosrðe treba bitistilom djelovanja Crkve. Govoreæi o kršæanskomnaviještanju, predavaè je istaknuo kako je ono uvijekzapravo naviještanje Božjeg milosrða i poziv na obraæenje ina promjenu života, istaknuo je dr. Vranješ. Podsjetio je kako je jedno od teološko-pastoralnonajaktualnijih pitanja uvijek pitanje pastoralnog pristupaprema kršæanima koji žive na periferijama crkvenog života,tj. prema onima za koje se obièno kaže da su se udaljili odredovite crkvene prakse. Upravo takvih kršæana je najveæibroj. S obzirom na razlièite "kategorije" tih vjernika, uredovitoj pastoralnoj praksi sveæenici, ali i drugi pastoralnidjelatnici s kršæanima s periferija crkvenog života dolaze udodir na razlièite naèine i u razlièitim prigodama,napomenuo je predavaè. Na kraju se osvrnuo na Caritaspastoralis kao izvor pastoralne strpljivosti i razboritosti. Zaživljenje i ostvarivanje milosrða u naviještanju evanðelja,kao i u cjelokupnom pastoralnom djelovanju, nužno jenadahnjivati se nesebiènom i bezgraniènom Božjomljubavlju. Osobito je za sveæenike važno uvijek se vraæatiduhovnom izvoru službe, a to je upravo caritas pastoralis kaounutarnja snaga koja sveæenikov život i djelovanjeusmjerava na dobro i spasenje naroda. Voðen tom ljubavljusveæenik æe moæi u sebi razvijati stavove pastoralnerazboritosti i strpljivosti bez kojih je nemoguæe ispravnoaktualizirati milosrðe u konkretnom pastoralnom djelovanju,zakljuèio je dr. Vranješ.Predavanje "Milosrðe – put Crkve do èovjeka i suvremenih

periferija" u èetvrtak 28. sijeènja održala je prof. dr.Blaženka s. Valentina Mandariæ. U uvodnom dijeluupozorila je dr. Mandariæ kako Isusov proglas "Blaženimilosrdni" današnjoj kulturi zvuèi posve strano. No, dobrosu nam poznate posljedice ignoriranja milosrða. U tom jekontekstu naglasila kako je "svijet bez suosjeæanja, empatijei milosrða hladan svijet, a Crkva bez milosrða hladan jedom, dok Radosna vijest bez milosrða ne donosi radost,nego sije strah". Posvješæujuæi kako društvo koje jepodijeljeno na bogate i siromašne, one koji žive u središtu ione koji žive na periferiji, nije samo stvarnost Treæegasvijeta, veæ i bogatoga zapadnoga društva, dr. Mandariærekla je "I Isus se rodio u društvu koje je bilo podijeljeno,koje je odreðene skupine ljudi iskljuèivalo smatrajuæi ihgraðanima drugoga reda. A Isus je došao onima koji su biliodbaèeni i iskljuèeni, koji su živjeli na raznim periferijama.Njegov proglas Blaženstava nije blagoslivljanje siromaštva,nego je oèitovanje blizine upravo siromasima i iskljuèenima.Oni su blaženi ne zato jer su siromašni, nego zato što je Bogna njihovoj strani. Stoga, analizirajuæi situaciju današnjegasvijeta smijemo konstatirati da je milosrðe veoma aktualnatema koja se nameæe kao neodgodiva hitnost".Dr. Mandariæ podsjetila je kako je put Crkve u suvremenomsvijetu osobito osvijetlio sv. Ivan Pavao II. u Redemptorhominis, a papa Franjo pred Crkvu, ali i svakog vjernikamisionarski izlazak postavio je kao svojevrsni imperativ.Svatko je pozvan otkriti vlastiti put i "iziæi iz vlastiteudobnosti i imati hrabrosti poæi na sve periferije koje trebajusvjetlo evanðelja" (Evangelii gaudium, br. 20), jer nastavilaje predavaèica "Evanðelja nam svjedoèe o misionarskomdinamizmu koji je Isus svakodnevno prakticirao sa svojimuèenicima". Stoga, vjerna svome Uèitelju, Crkva živi trajnoposlanje – izlaženje i ona je trajno na putu prema onima kojijoš nisu otkrili "milosrdnu ljubav Boga našega".Govoreæi o suvremenim periferijama kao povlaštenimmjestima prakticiranja i svjedoèenja Božjeg milosrða,podsjetila je kako su "periferije životne situacije u kojima jeugrožen èovjekov život, smisao i dostojanstvo. Evanðeljedonosi brojne situacije ljudske ugroženosti, ali i naèin nakoji Isus reagira na takva ljudska stanja. Na svaku ljudskubijedu on odgovara milosrðem. Stoga se može reæi da jemilosrðe 'kljuèna rijeè koja opisuje Božje djelovanje premaèovjeku'".Nadalje je dr. Mandariæ podsjetila kako Crkva poziva iziæi izgeografske i egzistencijalne periferije, a ove posljednjeimaju posebno mjesto u promišljanju pape Franje. Naime, zanjih kaže da su periferije misterija grijeha, patnje, nepravde,neznanja, nedostatka vjere, mišljenja. Periferije su proizvodkulture iskljuèivanja, mentaliteta odbacivanja koje drugoga-bližnjega ne gleda kao brata kojeg treba prihvatiti, nego gatretira kao opasnost i konkurenciju koju treba podèiniti. Stoga, Crkva se na putu do periferija mora ponovno odvažitina dijalog ne iskljuèujuæi nikoga. Dijalog nije fakultativanizbor, nego je naèin "biti Crkva", upozorila je dr. Mandariæ,te podsjetila da kad papa Franjo poziva Crkvu da se odvažiiziæi na suvremene periferije, onda pritom misli na njezinoposlanje da se suprotstavi kulturi iskljuèivanja i odbacivanja,a da se prakticira kultura integriranja.Ukazujuæi 'periferiju grijeha', predavaèica je istaknula kakose u toj svi nalazimo, bez iznimke. U tom je kontekstupodsjetila kako su dojmljive slike koje papa Franjo koristi uopisivanju odnosa Crkve i grešnika. Dodala je, i da kadaPapa identificira suvremene periferije, osobitu pozornostsvraæa na grešnike koji su u odnosu na Božje milosrðe naperiferijama, u odnosu na Crkvu su na periferijama. Unastavku predavanja dr. Mandariæ osvrnula se na prispodobuo izgubljenoj i naðenoj ovci; o izgubljenoj i naðenoj drahmi,

Domovinske vijesti ika

14 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

te o izgubljenom i naðenom sinu.U završnom dijelu predavanja, dajuæi odgovor na pitanje"Ima li Crkva odgovor na suvremene periferije", podsjetila jekako "djela milosrða koja smo pomalo izbacili iz temeljnognauka koji redovito prenosimo djeci i mladima, uprizorujusvakodnevno prakticiranje milosrða". Služenje onima koji suna margini ili periferiji nije fakultativni izbor pojedinca, to jezahtjev evanðelja. Svi smo pozvani "dodirnuti Kristovotijelo" u onome tko je iskljuèen, gladan, žedan, gol,utamnièen, bolestan, nezaposlen, progonjen, izbjeglica,zlostavljan, obešèašæen, prezren. U vršenju djela milosrðanajvažniji je odnos prema onomu tko je predmet milosrða. Utemelju djela milosrða je lice milosrdnog Boga i potrebaèovjeka: ona se raðaju iz iskustva Božje ljubavi iostvarivanja zapovijedi ljubavi prema bližnjemu, naglasila jedr. Mandariæ."Milosrðe i empatija: teološko-psihološke perspektive",posljednje predavanje na Tjednu, održao je dr. DavorVukoviæ. Uvodeæi u temu, istaknuo je da je milosrðe jedanod središnjih biblijskih pojmova, no i aktualna stvarnost usuvremenom crkveno-teološkom govoru, te tema kojoj sepredviða temeljni znaèaj i u 21. stoljeæu. Empatija, pak,predstavlja jednu od središnjih tema i pojmova suvremenepsihologije i psihoterapije. Veæ je po sebi znakovito da objete stvarnosti dobivaju na novoj aktualnosti u suvremenomdobu koje je ispunjeno iskustvom zla, stradanja i patnje. Uproteklom stoljeæu to su dva svjetska i èitav niz lokalnihratova, trgovina ljudima, izrabljivanje djece, a u najnovijevrijeme zlo terorizma, te patnja i stradanja izbjeglica. Kaoodgovor na ta iskustva zla i iskustva ljudske patnje ukršæanskom ambijentu javlja se milosrðe, dok se u opæeljudskom ambijentu oèituje sve snažniji val suosjeæanja iempatije, rekao je dr. Vukoviæ, te uputio na specifiènostibiblijsko-kršæanskog poimanja milosrða s jedne, tesuvremenog psihološkog poimanja empatije i suosjeæanja, sdruge strane. Govoreæi o milosrðu i empatiji u relacijskom i personalnomvidu, predavaè je istaknuo kako je za "empatiju važnaotvorenost drugome, ali i ostajanje pri sebi. U hrvatskomrjeèniku uvriježena je rijeè biti pri-seban te tom rijeèjuoznaèavamo onu osobu koja je uravnotežena i s kojommožemo ostvariti suvislu i smislenu komunikaciju. Osobakoja je pri-sebna osjeæa se integriranom, cjelovitom. Ona jesvjesna sama sebe, i upravo tada je sposobna odnositi seprema drugima. Zdrava pri-sebnost ukljuèuje razumijevanjesamog sebe, te je uvjet moguænosti odnosa s drugim irazumijevanja drugoga. Stoga je i prije nego što ulazimo ukomunikaciju s drugima potrebno biti kod sebe, tj. pri sebi".U tom vidu spomenuo je kako u suvremenoj psihologijisusreæemo pojam samo-suosjeæanja kao procesa empatijskograzumijevanja samih sebe. Samo-suosjeæanje odnosi se nastrategiju prilagoðavanja i konstruktivnog procesuiranjavlastitih osjeæaja i stanja, na poseban naèin boli, patnje,slabosti, pogrešaka, ili pak drugih negativnih informacijakoje se odnose na samog sebe. Konstruktivno procesuiranjeznaèi da osoba vlastitu bol i patnju ugraðuje i ucjepljuje ucjelokupni životni tijek ne obezvrjeðujuæi pri tome vlastitoiskustvo nego ga vrednuje te patnji i boli pridaje nekismisao. Samo-suosjeæanje je u pozitivnoj korelaciji siskustvom sreæe, te naèelno govoreæi, pridonosi psihièkomblagostanju osobe, ali i omoguæuje stabilan iskorak premadrugom i uspostavu kvalitetnog odnosa s drugim, rekao jepredavaè te pojasnio da dok je "samo-suosjeæanje usmjerenosamom sebi, suosjeæanje je bitno usmjereno drugoj osobikoja pati, i to s konkretnim nastojanjem da joj se pomogne.Suosjeæanje poèinje onog trenutka kada se primjeæuje patnjudruge osobe te kada ta patnja potièe na moguæu akciju".

Kao što empatija i suosjeæanje, ukljuèuje važan dvostrukiodnos – prema sebi i prema drugima, tako je i kod milosrða,rijeè o bitno interpersonalnom odnosu. Milosrðe se veæ krozprizmu pojma "hesed", oèituje u bitno relacijskoj ipersonalnoj dimenziji, rekao je dr. Vukoviæ te podsjetio dapojam "hesed" u svom izvornom smislu uvijek pretpostavljadrugoga te se stoga njegovo znaèenje može ispravno shvatitisamo kao odnos prema drugome. Milosrðe pretpostavljadrugu osobu, te ukljuèuje povezanost i zajedništvo. Rijeè jeo suodnosnoj stvarnosti i zajedništvu Boga i ljudi, te ljudimeðusobno, koje nadilazi izvornu, nagonsku povezanost,veæ predstavlja trajan stav, obavezu i odgovornost kojaproizlazi iz slobodne odluke. Božje i ljudsko milosrðe dakleima važnu osobnu dimenziju: ono je uvijek usmjerenokonkretnoj osobi: ukljuèuje drugoga, usmjereno je premadrugome, osobito prema onome tko je u patnji i bijedi.Istaknuo je kako u biti kršæanstva stoji milosrðe – kao Božjiodnos prema nama i kao kršæanski odnos prema drugome,stranom, bijednom; kao aktivno suosjeæanje i sažaljenje kojese pretvara u djelovanje koje drugoj osobi pomaže izaæi izpatnje, zla, grijeha u kojem se èovjek nalazi. Kršæanskaporuka milosrða nadovezuje se na opæe i iskonsko ljudskoiskustvo suosjeæanja s ljudima koji trpe. U tom smislusuosjeæanje oznaèava stav koji prekoraèuje vlastiti egoizam iusredotoèenost iskljuèivo na sebe, te otvara vlastito biæedrugima, osobito patnicima i nevoljnicima. Rijeè je o izlaskuiz samih sebe prema drugima, izlasku koji je izrièajèovjekove slobode i istinske humanosti. Kršæansko milosrðeu sebi ima karakteristiku opæeg ljudskog suosjeæanja, nosi sasobom osobitu kršæansku teološku motivaciju koja u nekimsluèajevima i prekoraèuje granice ljudskog (ljubav imilosrðe prema neprijateljima); milosrðe je takoðer nošenosnagom vjere i Božje milosti, te proizlazi iz iskustva Božjegmilosrða i dobrote. Upravo u suvremenom svijetu i kulturikoju u dobroj mjeri obilježavaju egoizam, narcizam,ravnodušnost spram patnje i nevolje drugog, u takvomsvijetu, bilo opæe ljudsko suosjeæanje i empatija, ali i novaaktualnost milosrða predstavljaju osobiti odgovor naznakove vremena, ali su i sami znak nove nade usuvremenom svijetu, zakljuèio je dr. Vukoviæ.

Završen 56. teološko-pastoralni tjedanZagreb, 28.1.2016. (IKA) – Ovogodišnji 56. teološko-pastoralni tjedan s temom u duhu Izvanredne jubilarnegodine milosrða "Teologija i pastoral Božjeg milosrða"održan je od 26. do 28. sijeènja u Meðubiskupijskomsjemeništu na Šalati u organizaciji Katolièkoga bogoslovnogfakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. O aktualnim temamapromišljalo je šestotinjak sudionika meðu kojima su bili obakardinala, potom nadbiskupi i biskupi, te sveæenici izHrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, kao i onikoji pastoralno djeluju u zemljama Zapadne Europe. Kao isvake godine, skupu se odazvao i velik broj redovnica,vjernika laika, kao i studenata katolièkih uèilišta. Nakon štosu održana sva predavanja, posljednjega dana je uzsudjelovanje svih predavaèa održana plenarna rasprava.Moderator rasprave i èlan Povjerenstva za organizaciju TPT-a dr. fra Božo Lujiæ uvodno je rezimirao rad TPT-a te jeistaknuo kako bi se s obzirom na pristup predavaèa sam TPTmogao podijeliti u dva glavna dijela. Prvi bi bio biblijsko-teološki, a drugi primijenjeni, odnosno pastoralno-katehetski. "Prvoga dana koji se odnosio na Sveto pismo Staroga iNovoga zavjeta krenuli smo od kontrastnog predavanja kojije prikazao jedan drugi lik Boga koji se pokazuje upovijesnom kontekstu jednoga naroda, kao Bog koji štiti,

Domovinske vijestiika

153. veljaèe 2016. broj 5/2016

brani narod, i taj Bog kroz povijest ne samo da braniizraelski narod, nego se pokazuje da on prolazi i kroz srcetoga naroda. Odnosno u Novom zavjetu imamo Boga koji jemilosrdni, kao što je i naš Otac na nebesima. Slijedilo jepredavanje o dva velika teologa Origenu i Augustinu,dogmatska predavanja o soteriološkim teorijama, teizlaganje na temelju onoga što su noviji pape govorili oBožjem milosrðu. Pastoralno-katehetski dio predavanjapokazao je da su vrlo važne slike Boga kojima mipokušavamo prenijeti Božju stvarnost i Boga koji jemilosrdan drugima, osobito u školi i u sakramentupomirenja. Taj dio zakljuèen je predavanjima o praksi, oljudima koji žive na rubu u svakom pogledu, i uegzistencijalnom i duhovnom pogledu, te da prema njimatemeljem one biblijske logike milosrdnog Boga trebamoiskazati milosrðe. Završili smo s psihologijom, odnosnoantropologijom: Bog koji je milosrðe zahtijeva i od nas dami to prihvatimo i da u sebi izgraðujemo upravo sve to",rekao je dr. Lujiæ. U jednosatnoj raspravi u koju se ukljuèiloviše sudionika produbljeni su i pojašnjeni neki pristupipredavaèa, što nije moglo doæi do izražaja tijekom samihpredavanja zbog ogranièenog vremena. Dio pitanja bio jeposveæen dvojbi postojanja granice izmeðu milosrða ipravednosti, a pojašnjena su i neka pitanja iz crkvene prakse. Zatvarajuæi TPT, dekan KBF-a dr. Tonèi Matuliæ istaknuo jekako je "Božje milosrðe najdublji sadržaj Božjegsebedarivanja i sebepriopæavanja koje ima ime, to je ime nadsvakim imenom, to je ime Isusa Krista po kojemu je svestvoreno, u kojemu je sve otkupljeno i spašeno", te zakljuèio"jer je Crkva Božja i Kristova, onda i ime Crkve: Crkvamilosrða i milosrdna Crkva. S time se rastajemo sovogodišnjega 56. TPT-a". Dekan je zahvalio svima koji supridonijeli ostvarenju skupa. Prije zakljuène molitve iblagoslova sudionicima se još jednom obratio zagrebaèkinadbiskup kardinal Josip Bozaniæ, zahvalivšiorganizatorima, predavaèima i svim sudionicima. U središtupromišljanja, što je i u naravi Crkve, bio je èovjek, jer kad jerijeè o milosrðu onda je u središtu èovjek, rekao je kardinalte istaknuo da Crkva osuðuje i ne prihvaæa grijeh, ali želispasiti i pomoæi èovjeku. Zato je milosrðe na osobit naèinpromocija èovjeka, a naše društvo je, to osjeæamo, veomanemilosrdno. Ono olako neke otpisuje. Neke izbacuje, drugeštiti i brani, protežira, a prema nekima æe biti krajnjenemilosrdno. Stoga je upravo providonosna namjera papeFranje koji je u to društvo, u naš svijet htio na poseban naèinunijeti, odnosno istaknuti Božje milosrðe, da je ono jedinokoje spašava. Jer, nema ni jednog odbaèenog èovjeka,unaprijed izgubljenog. Milosrðe govori da svatko ima šanse,ne zbog naše zasluge, nego zbog Boga koji je djelitelj i kojistoji iza milosrða, istaknuo je kardinal te je posvijestio kakoje Crkva iznutra pozvana na obraæenje. Svatko od nas je pozvan da se neprestano obraæa gledajuæina Boga koji je milosrdan i koji nam pokazuje put. Toobraæenje je u prvome potrebno svakome od nas, èitavojCrkvi, rekao je kardinal te se posebno obratio sveæenicima:"Želim da uvijek budete nježni i bliski èovjeku. Dakakodobro razlikujuæi zlo koje ne smijemo ni podržavati, nipoticati, ni braniti, ali je potrebno biti blizu èovjeku i to namilosrdan naèin. Potrebno je pokazati to lice milosrða kojejest u Crkvi, i to pokazati u konkretnom djelovanju.Vjerujem da svakome od nas kad gledamo unatrag nisuugodni oni trenuci gdje osjeæamo da smo nekoga moždasvojim postupkom i svojim naèinom kako smo se odnosiliprema njemu odbacili, ili povrijedili. Zato je ovo izazovnama da budemo u onoj svakodnevnoj sredini svjedoci teBožje blizine prema èovjeku. To je zadatak naše Crkve.Želim da nam ovaj tjedan bude u tome nadahnuæe".

Predstavljeno 38. godište Žumberaèkog krijesaGrandovica, 28.1.2016. (IKA) - Sveèana promocija novoga,38. godišta Žumberaèkog krijesa održana je u èetvrtak 28.sijeènja u žumberaèkom naselju Grandovica kod Stojdrage.Okupljeno mnoštvo na poèetku prezentacije pozdravio jeosnivaè i glavni urednik Žumberaèkog krijesa protojerejstavrofor Milan Vranešiæ. Nakon uvodnog pozdrava održanoje predavanje o povijesti izdavaštva na podruèjuŽumberaèkog vikarijata. U nastavku programa sadržajovogodišnjeg Krijesa predstavio je fra Ivica Radeljak,sveæenik-franjevac sa zagrebaèkog Svetog Duha. Posebno jeistaknuo vrijednost Krijesa za svaku kršæansku obitelj kojapotjeèe sa Žumberka. "Krijes je knjiga koja bi trebala usvakoj našoj obitelji stajati na poèasnom mjestu. Zaista jelijepo vidjeti kako se u žumberaèkim obiteljima èuva ivrednuje ova publikacija koja je veæ odavno nadišla graniceŽumberka i rado je èitaju mnogi sveæenici i redovnici kojižele produbiti svoje znanje o Žumberku i ovdašnjoj Crkvi",kazao je fra Ivica. Zatim je novu knjigu o Tadiji Smièiklasupredstavio tajnik udruge Uskok Sošice Željko Hraniloviæ. Pozavršetku službenih predstavljanja novih publikacijazaslužnima su podijeljene zahvalnice, a za sve okupljeneprireðen je prigodni domjenak.

Dubrovaèki biskup uputio tradicionalnu porukuštovateljima sv. Vlaha u domovini i inozemstvuOvogodišnje proslave u posebnom jubilejskom ozraèju 1700.obljetnice Parèeve muèenièke smrti, 600. obljetnicedubrovaèkoga zakona kojim je zabranjena trgovina robljemi izvanrednoga Jubileja milosrðaDubrovnik, 29.1.2016. (IKA) - Dubrovaèki biskup MateUziniæ uputio je tradicionalnu poruku štovateljima sv. Vlahau domovini i inozemstvu. "S osobitom radošæu upuæujemvam svoj pozdrav iz grada svetoga Vlaha, kad se spremamoproslaviti blagdan našega zaštitnika," piše biskup,napominjuæi da se blagdan ove godine odvija u posebnomjubilejskom ozraèju 1700. obljetnice Parèeve muèenièkesmrti i 600. obljetnice dubrovaèkoga zakona kojim jezabranjena trgovina robljem, kao i u ozraèju izvanrednogaJubileja milosrða koji sve poziva da, zagledani u Božjemilosrdno lice, postanu svjedoci Božjega milosrða svimakoje susreæu. Biskup dalje piše kako je u Crkvi uvijek bilo svjedokaevanðelja Isusa Krista koji su svojim životom svjedoèilimilosrdno lice nebeskoga Oca, a meðu njih se navještajemevanðelja rijeèima i djelima i osobito muèenièkom smræuubrojio i sv. Vlaho. "Muèenièka smrt njegovu je životu daladrukèiju dimenziju, dimenziju nebeskoga zagovornika. Zatose štovanje sv. Vlaha, koga su vjernici prepoznavali kaojednoga od 14 pomoænika u nevolji, proširilo cijelimkršæanskim Istokom i Zapadom te prije pune 1044 godinenašlo svoje èvrsto uporište u našem gradu koji je sv. Vlahospasio, a zatim moæno èuvao i njegove stanovnikenadahnjivao u nasljedovanju Isusa Krista i naviještanjunjegove radosne poruke evanðelja". Biskup dalje istièe kakoto jubilejsko slavlje, koje je ujedno ponos, sjeæanje isveèanost, postaje poziv na nasljedovanje svetaèkogaprimjera sv. Vlaha: "Kao štovatelji sv. Vlaha pozvani smonasljedovati njegov primjer naviještanja evanðelja Božjegamilosrða, sve do potpunoga predanja vlastitoga života.Pozvani smo, takoðer, nasljedovati i velièinu Božjegamilosrða, koju mi u Dubrovniku prepoznajemo kroz zaštitu izagovor sv. Vlaha, osobito u našim duhovnim i tjelesnimpotrebama. Zagledani u primjer sv. Vlaha, postanimo jednidrugima ono što je on bio i ostao svima nama, zaštitnik i

Domovinske vijesti ika

16 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

pomoænik, kako bi u vremenu mira i blagostanja naš grad ibiskupija mogli nastaviti cvjetati u miru i ljubavi, ali kakobismo se u isto vrijeme znali strpljivo, s vjerom i usolidarnosti s drugima, nositi i s problemima ipoteškoæama". Dok Bogu zahvaljujemo za darovane milostikoje nam je tijekom naše prošlosti, u dobru i zlu, darovao pozagovoru sv. Vlaha, molimo da nam sv. Vlaho i dalje budezagovornik, poziva dubrovaèki biskup. "Neka nam njegovživot bude nadahnuæe, kako bismo naviještanjem iživljenjem evanðelja mogli nastaviti jedni drugima svjedoèitiBožje milosrdno lice, nadograðujuæi svoju sadašnjost naslavnoj prošlosti èiji je sv. Vlaho neizbrisivi dio, te s njimkao zaštitnikom mogli imati i slavnu buduænost". Na krajubiskup na sve štovatelje sv. Vlaha i njihove obitelji, osobitona iseljenike, pomorce i štovatelje sv. Vlaha, zaziva obiljeBožjega blagoslova i moæni zagovor Parca.

Biskup Mrzljak na proslavi 10. obljetnice zahvalnihsusreta meðimurskih vinogradaraÈakovec, 29.1.2016. (IKA) - Varaždinski biskup JosipMrzljak predvodio je u petak 29. sijeènja zahvalno misnoslavlje u prigodi 10. obljetnice održavanja godišnjeg susretavinara i vinogradara Meðimurja o blagdanu sv. Vinka uFranjevaèkom samostanu u Èakovcu. Misa je proslavljena u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa gdjese od 1773. godine u prigodnoj škrinji pokrajnjeg oltaranalaze moæi sv. Vinka, ðakona i muèenika, kojemvinogradari povjeravaju u zaštitu i zagovor radove u svojimvinogradima, koji tradicionalno zapoèinju potkraj sijeènja.Uz biskupa, meðu ostalim, suslavili su i gvardijanFranjevaèkog samostana u Èakovcu i župnik fra ŽeljkoŽeleznjak i fra Stanko Belobrajdiæ koji je prije deset godinapotaknuo ova okupljanja meðimurskih vinogradara.Pozdravljajuæi okupljene gvardijan Železnjak izrazio jeradost zbog zajedništva oko euharistijskog stola kako bivinogradari zahvalili za sve dobro u protekloj godini te se inadalje preporuèili svom zaštitniku svetom Vinku.Varaždinski biskup uvodno je rekao kako se obilježavajugodine s razlièitim nazivima, a meðu njima je i tzv.vinogradarska godina èiji se poèetak veže uz blagdan svetogVinka kome æe se uputiti molitve da prati sav trud i radvinogradara u njihovom poslu u vinogradu i brigu za vino upodrumu.U propovijedi je biskup na temelju odlomka iz Evanðelja, ukojem Isus u prispodobi govori o Bogu kao vinogradaru isebi kao trsu, istaknuo kako je važno da èovjek budeucijepljen na pravi trs i da kao loza daje dobar rod. Otacnebeski kao dobar vinogradar reže loše loze što bi se kodèovjeka moglo reæi da je to ono što nije dobro, što je loše imožda grješno u njegovu životu. Vi kada kao vinogradariulazite ovih dana u vinograde da bi zapoèeli s prvimradovima orezivanja, gledate i razmišljate kakav taj trs trebabiti da donese puno dobrih plodova, rekao je biskup i dodaokako, slikovito reèeno, èovjek takoðer treba razmišljati da usvome životu donese dobar urod, odnosno dobar život ukojem æe biti više dobrih djela, dobrote, ljubavi, poštenja,istine i sve ono dobro i lijepo što si èovjeèanstvo želi. Sviljudi razmišljaju o miru u svijetu, ljubavi meðu ljudima idobroti, ali to ne uspijevaju ostvariti možda zato jer nisu svipricjepljeni na pravi trs, možda su neki kao divlja loza kojane raða dobrim plodom zbog èega se trebaju pitati kome ikako pripadaju. Dok radite u vinogradu razmišljajte i molitekako æe vino kao plod trsa i rada ljudskih ruku pridonositiokupljanju i zajedništvu, dobrom raspoloženju i pomaganjumeðu ljudima, kao što se okupljamo kod oltara i donosimokruh i vino i molimo zajedno da to bude sakrament, znak

Božje prisutnosti meðu nama. Zato neka i ova sveta misabude jedan takav znak Božje prisutnosti gdje tražimo Božjuzaštitu i blagoslov za naš svagdanji rad i život, poruèio jebiskup.Na kraju misnog slavlja biskup je blagoslovio vinogradarskeškare i sve koji æe se njima u svom radu koristiti te je prviodrezao nekoliko grana s trsa koji su vinogradari pripremilikod oltara za ovo misno slavlje, a zatim je to uèinilo inekoliko njih samih okupljenih u udruge "Vinoljub" i"Hortus Croatiae". Susret je nastavljen druženjem uFranjevaèkom samostanu uz najbolja meðimurska vina.

Èestitka kardinala Bozaniæa novoizabranompredsjedniku Vlade Tihomiru OreškoviæuZagreb, 29.1.2016. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinalJosip Bozaniæ uputio je 25. sijeènja èestitku novoizabranompredsjedniku Vlade Republike Hrvatske TihomiruOreškoviæu. U èestitki, koju 29. sijeènja prenosi Tiskovniured Zagrebaèke nadbiskupije, istièe: "Iako sam Vamusmeno èestitao, želim Vam, nakon preuzimanja službePredsjednika Vlade Republike Hrvatske, i pisanim putemèestitati i zaželjeti obilje Božjeg blagoslova u povjerenojVam službi. Vama osobno i novoj Vladi želim puno uspjehau radu na dobrobit hrvatskoga naroda i svih graðanaRepublike Hrvatske. Ove èestitke izrièem sa željom dadomovina Hrvatska, unatoè bremenitim vremenima, krenenovim putem nade u izgradnji zajedništva, sloge isolidarnosti sa svim graðanima Hrvatske. U prevladavanjuaktualne gospodarske krize potrebno je voditi raèuna oèovjeku, a posebno o obitelji koja ima nezamjenjivu ulogu udruštvu i jedina može dati najadekvatniji odgovor na bolnodemografsko pitanje hrvatskoga naroda. Katolièka Crkva nasebi svojstven naèin otvorena je za suradnju na tom polju idaje svoj doprinos, posebno u odgoju novih naraštaja i ubrizi za najpotrebnije. Vjernike katolièke vjeroispovijesti,koji èine najveæi dio puèanstva Hrvatske, ustrajno potièemona molitvu za Domovinu i ljude na vlasti."

Statistika Zimskog tranzitnog centra u SlavonskomeBroduPoveæana potražnja èarapa, kapa, šalova i rukavicaSlavonski Brod, 29.1.2016. (IKA/TU) - U razdoblju od 26.do 28. sijeènja u Zimski tranzitni centar na Bjelišu uSlavonskom Brodu ušlo je 8915 osoba, a mrežne straniceMUP-a izvještavaju da je do 26. sijeènja u Hrvatsku ušlo607.404 migranta. U navedenom razdoblju Služba zapružanje psihosocijalne pomoæi imala je 468 korisnika,spojeno je 43 obitelji. Ambulantu je koristilo 132 osobe, biloje 27 korisnika stacionara i 10 sluèajeva za hitnu pomoæ.Koordinatorice Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije uZimskom tranzitnom centru na Bjelišu u Slavonskom Brodu,Margareta Gregiæ, Irena Marinoviæ i Dunja Juriæ izvještavajukako je tijekom navedenog perioda dnevno stizalo i do èetirivlaka u centar. Rad u kampu olakšan je zbog dobrihvremenskih prilika. Caritas se i dalje bavi svojim redovnimaktivnostima podjele èaja, èarapa, kapa, šalova, rukavica.Odaziv volontera tijekom dana je zadovoljavajuæi, nokorisno bi bilo kada bi se više volontera moglo odazvati narad tijekom noæi.U navedenom razdoblju podijeljeno je 1440 litara èaja,utrošeno 7550 plastiènih èaša, 1904 para èarapa, 2112 parirukavica, 1688 kapa i 203 djeèje kape i šala, 793 šalova zaodrasle te 57 pari cipela.

Domovinske vijestiika

173. veljaèe 2016. broj 5/2016

Muzej bl. Alojzija Stepinca u Noæi muzejaViše od 1300 posjetitelja moglo je razgledati muzejski postavo kardinalu Alojziju Stepincu te se upoznati sa životom iduhovnom ostavštinom baštine ðakovaèkog ili bosanskog isrijemskog biskupa Josipa Jurja StrossmayeraZagreb, 29.1.2016. (IKA) - Muzej bl. Alojzija Stepinca iove je godine bio dio manifestacije "Noæ muzeja".Jedanaestu Noæ muzeja obilježila je tema "Utemeljitelji ireformatori – Josip Juraj Strossmayer, hrvatski mecena".Tema je odabrana s ciljem odavanja poèasti jednom odnajznamenitijih i najutjecajnijih hrvatskih liènosti 19. st.,biskupu i politièaru èija je dvjestota obljetnica roðenjaobilježena prošle 2015. godine, izvijestio je Tiskovni uredZagrebaèke nadbiskupije.Više od 1300 posjetitelja Muzeja bl. Alojzija Stepinca mogloje tako u petak 29. sijeènja od 18 sati razgledati muzejskipostav o kardinalu Alojziju Stepincu te se upoznati saživotom i duhovnom ostavštinom baštine ðakovaèkog ilibosanskog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera.Uz prigodnu prezentaciju u kojoj su posjetitelji prvi putmogli vidjeti neke fotografije i umjetnièka ostvarenja vezanauz biskupa Strossmayera, direktor Muzeja bl. AlojzijaStepinca mons. Nedjeljko Pintariæ govorio je o doprinosubiskupa Strossmayera Prvom hrvatskom katolièkomsastanku 1900. godine, na kojem su klerici i laici iz svihhrvatskih krajeva raspravljali o ulozi i znaèenju KatolièkeCrkve u tadašnjem društvu.Prvi put u povijesti Hrvatske okupili su se na jednom mjestubiskupi Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije, Bosne iHercegovine, a poseban je ton cijelomu skupu davao upravobiskup Strossmayer, koji je te godine slavio pedesetuobljetnicu svoga biskupovanja i koji je unatoè svojih 85godina još uvijek djelovao kao agilna i vitalna osoba, te je isvojim izlaganjem na skupu podržao mnoge konkretnestvari. Kongres se odvijao u èetiri sekcije, koje su raspravljale orazlièitim temama: I. sekcija – Katolièki pokret, karitativnadruštva; II. sekcija – odnošaj države spram Crkvi, katolièkaštampa; III. sekcija – socijalno pitanje; IV. sekcija – uzgoj,crkvena umjetnost, lijepa knjiga.Upravo na tragu zakljuèaka IV. sekcije, prihvaæena jerezolucija "Crkvena umjetnost", u kojoj je naglašena potrebapraktiène i teorijske naobrazbe o kršæanskim starinama i oumjetnosti te izražena želja da se "pri svakoj hrvatskojbogosloviji" osnuje posebna stolica kršæanskih starina iumjetnosti i da se taj predmet predaje i u srednjim školama,a takoðer da se u crkvenim zavodima: bogoslovijama,muškim i ženskim samostanima, osnuju slikarske i kiparskeškole, škole za crkvenu glazbu i umjetno vezenje, u kojimabi se odgajao umjetnièki pomladak.Zakljuèeno je da u biskupijama treba nadzor nad crkvenimumjetninama povjeriti struènjacima, kao i brigu o gradnji ipopravcima crkvenih spomenika, pri èemu se treba voditibriga da srednjovjekovna hrvatska sakralna arhitekturadobije adekvatno mjesto.Kasnije je na tragu tih preporuka, kao i poticaja SveteStolice, zagrebaèki nadbiskup Alojzije Stepinac 14.kolovoza 1935. utemeljio Povjerenstvo za crkvenu umjetnostte odluèio osnovati Dijecezanski muzej u Zagrebu, koji jesveèano otvoren za javnost 8. studenoga 1942. godine.Nadbiskup Stepinac u govoru na otvorenju je istaknuo: "...Hrvatski je narod u prošlosti, kraj svih teških prilika ukojima je živio, dao znaèajnih priloga crkvenoj umjetnosti.Naša je dakle dužnost, da prikupimo i spasimo od propastišto je ovdje u prošlosti stvoreno. Istina, da je dosta toga veæizgubljeno, ali to ne može biti razlogom, da se i dalje ostaneskrštenih ruku..."

Tijekom izlaganja, mons. Pintariæ predstavio je i èetirisveska "Sve za vjeru i za domovinu", u koja su skupljenekorizmene i prigodne poslanice i okružnice te propovijedi,znaèajniji govori i osvrti biskupa Strossmayera, napisanitijekom 55 godina njegove pastirske službe (1850.-1905.), aobjavila Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija o 200. obljetniciroðenja biskupa Strossmayera.Za posjetitelje su bili pripremljeni i prigodni materijali o bl.Alojziju Stepincu i biskupu Strossmayeru.

U "Noæi muzeja" Zagrepèani upoznali blago crkve Sv.BlažaPosjetitelji su uz struèno vodstvo imali prilike upoznatistoljetnu graðevinu koja predstavlja vrhunsko djelo hrvatskemoderne arhitektureZagreb, 29.1.2016. (IKA) - U ovogodišnju "Noæ muzeja" upetak 29. sijeènja ukljuèila se i zagrebaèka župa sv. Blaža.Posjetitelji su uz struèno vodstvo imali prilike upoznati tustoljetnu graðevinu èija je gradnja po nacrtima arhitektaViktora Kovaèiæa zapoèela 1912., a dovršena 1915. godine,te predstavlja vrhunsko djelo hrvatske moderne arhitekture. Glasoviti arhitekt crkvu je zamislio po uzoru naranokršæanske graðevine u obliku križa dimenzija 30x30 m,te visina takoðer 30m. Posebnu specifiènost crkvi dajearmirano-betonska kupola promjera 18m, koja je u vrijemegradnje bila jedinstvena, a prije stotinu godina to je bio vrlohrabar graditeljski pothvat. Crkva je poznata po prvim hrvatskim jaslicama koje su odvoska izraðene 1916. godine po nacrtu kipara Vojte Braniša.No, tu ima i djela drugih autora, poput djela Ljube Babiæakoji je napravio sliku sv. Blaža (1916.) i sliku Krista u grobu(1916.). Autor reljefa (1934.) Srca Isusova i Srca Marijina naboènim oltarima je Ivo Kerdiæ, a od suvremenih hrvatskihumjetnika na dovršenju svetišta radili su prof. Zlatko Keser iprof. Zlatko Kauzlariæ Ataè. Ukazujuæi na èinjenicu da crkva iznutra još nije dovršena,vodièi su naglasili kako radi ratnih okolnosti dvaju ratova, tekasnijih društveno-politièkih prilika, tek je prošle godinedovršeno ureðenje svetišta. O tomu je više govorio arhitektŽeljko Kovaèiæ koji je napravio rješenje i projekt ureðenja,te se gdje je bilo moguæe držao nacrta svoga prezimenjaka.U programu "Noæi muzeja" u crkvi Sv. Blaža sudjelovala je iunuka autora jaslica Branka Komadina. Na dojmljiv naèinpredstavila je Vojtu Bratiša, samozatajnog kipara, autorasakralnih djela koja se veæim djelom nalaze van Hrvatske,dok je dio u obiteljskom nasljeðu, te nešto u Gliptoteci.Komadina je istaknula i njegov pedagoški rad i to na uštrbumjetnièkog rada, jer je u dva navrata bio direktor Školeprimijenjene umjetnosti. Zalagao se i za oèuvanje narodneumjetnosti, pa je tako mnogo vremena posvetio oèuvanjulepoglavske i paške èipke, kao i oèuvanju tradicijskih djeèjihigraèaka, te pletenina. Istaknula je kako je Bratiš postavljaoizložbe diljem svijeta, za što je i nagraðivan.Muzealac Josip Barlek govorio je o povijesti jaslica, sposebnim naglaskom na znaèaj jaslica u hrvatskoj kulturnojbaštini. U toj prigodi bio je izložen i srebrni moænik smoæima sv. Blaža, dar graðana Dubrovnika o osnivanju župe1. travnja 1915. godine.Veèer je bila upotpunjena glazbom. Koncert klasiène glazbeodržali su prof. Marija Æepuliæ na violini sa svojim sinomDubravkom Æepuliæem Polgarom na orguljama. To je bionjihov prvi zajednièki nastup. Župna crkva Sv. Blaža jedinaje zagrebaèka crkva koja se ukljuèila u "Noæ muzeja".

Domovinske vijesti ika

18 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

U Dubrovniku završene Franjevaèke puèke misijeDubrovnik, 29.1.2016. (IKA) - Poslanjem svih vjernika danakon sudjelovanja u Franjevaèkim puèkim misijama i oninastave navješæivati Božju ljubav prema svim ljudima,završene su u petak 29. sijeènja u crkvi Male braæe uDubrovniku višednevne Franjevaèke puèke misije. To je prviput da su takve misije održane u Dubrovniku, a njima seželjela vjernicima ponuditi temeljita duhovna obnova prijeproslave jubileja 1700. obljetnice muèenièke smrti sv. Vlaha,zaštitnika grada i biskupije. Susret u punoj crkvi Male braæezapoèeo je pokornièkim slavljem koje je predvodiokoordinator misija fra Ivan Matiæ. Istaknuo je velièinuBožjeg milosrða i ljubavi prema svakom èovjeku te takopotaknuo vjernike na pojedinaènu ispovijed odnosno njihovoosobno pomirenje s Bogom. Na raspolaganju vjernicima zasakrament pomirenja bilo je više sveæenika, a ispovijedao jei dubrovaèki biskup Mate Uziniæ. Franjevaèki bogosloviduhovnim pjesmama animirali su pokornièko bogoslužjenakon kojeg se molila pobožnost krunice. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji petnaestak sveæenika,meðu kojima su bili i župnici gradskih župa u kojima sufranjevci misionari boravili, predvodio je biskup Uziniæ. Svisudionici slavlja, koji su ispunili uvjete, mogli su primiti ijubilejski oprost. Biskup Uziniæ u propovijedi je vjernicima predoèio kako supristupanjem sakramentu pomirenja zapravo prekinulispiralu zla koja se uvijek nastoji širiti, ali i da je još važnijeod toga što su se otvorili Božjem djelovanju, djelovanjudobra. Tumaèeæi prvo èitanje o preljubu kralja Davida saženom Urije Hetita, biskup je ukazao na tom primjeru putzla odnosno kako je David dopustio da sjeme zla bude unjega zasijano, da raste i razvija se. A sve je poèelo gotovobezazleno, obiènom dokolicom, dosadom, neispunjavanjemsvojih obveza. Onda je posijano sjeme zla, koje je prešlo upožudu, pa u preljub i na kraju se pretvorilo èak i u ubojstvo.Ali to nije kraj, dodao je biskup, jer se David na kraju susreos Božjim milosrðem koje ga je obnovilo i omoguæilo mu dabude onakav kralj kakvim ga je Bog želio. Misije su, izmeðuostalog, imale zadatak da zaustave u nama rast sjemena zla,koje se razvija i na drugim podruèjima ljudskog života pogotovo istom principu, kazao je biskup. A pristupanjesakramentu pomirenja tome je pridonijelo. Na temeljuevanðeoskog ulomka biskup je govorio o važnosti sijanjadobra što je èak važnije od prekidanja spirale zla.Franjevcima misionarima kazao je da je njihova prisutnost ugradu i župnim zajednicama bila propovijed, sijanje sjemenaBožjeg kraljevstva. A puno važnije od toga bilo je i da suvjernici svojim dolaskom i sudjelovanjem èinili sebe'plodnim tlom' na koje je mogla pasti Rijeè Božja. Ostalo æenapraviti Bog. Ako prekinemo rast sjemena zla i dopustimodobrom sjemenu da bude posijano u naše duše, uzsvakodnevni trud i rast na sebi, to dobro sjeme može rasti idonijeti dobre plodove za nas, naše obitelji, naš Grad ibiskupiju, poruèio je biskup. Koordinator Matiæ na kraju jetakoðer izrekao rijeèi zahvale svim školama, grupama,udrugama, institucijama i obiteljima koje su ih po župamaprimale, kao i vjernicima koji su ih na ulicama radosnosusretali i pozdravljali. Tema Franjevaèkih puèkih misija, koje su se u Dubrovnikuodržavale od 24. do 29. sijeènja, bila je: "Danas mi jeboraviti u tvojoj kuæi". Franjevci misionari boravili su užupama: Gradska župa (katedrala), župa sv. Petra-Boninovo,župa sv. Mihajla-Lapad i župa sv. Križa-Gruž. Voditeljimisija bili su, uz fra Ivana Matiæa, fra Igor Andrijeviæ, fraDiego Dekliæ i fra Goran Malenica, a sudjelovali su ifranjevaèki bogoslovi: fra Ivan Nikoliæ, fra Leopold Paliæ,fra Gabriel Bošnjak, fra Darko Grmaèa i fra David Sedlar.

Otvaranje sudske godine Meðubiskupijskog suda I.stupnja u ÐakovuÐakovo, 30.1.2016. (IKA/TU) – U subotu 30. sijeènja uNadbiskupskom domu u Ðakovu otvorena je sudska godinaMeðubiskupijskog suda prvoga stupnja u Ðakovu. Uzsudskoga vikara mons. dr. Nikolu Škalabrina, suce,branitelje ženidbenog veza, bilježnike i djelatnike Suda izÐakova i podružnice u Požegi te generalnog vikaraÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije mons. Ivana Æuriæa,otvorenju sudske godine nazoèili su svi biskupi Metropolije:ðakovaèko-osjeèki nadbiskup metropolit Ðuro Hraniæ,umirovljeni nadbiskup Marin Srakiæ, požeški biskup AntunŠkvorèeviæ te srijemski biskup Ðuro Gašparoviæ.O važnosti razgovora sa strankama prije podnošenja tužbegovorio je dr. Zdenko Iliæ, sudac i branitelj veze. Ukratko jeopisao tijek te ciljeve razgovora, kao i poteškoæe s kojima sesusreæe. Broj stranaka koji traže razgovore sve je veæi,stranke su èesto neupuæene u proces, a zamjetno je kako umedijima kruži mnoštvo netoènih informacija, napose nakonprošlogodišnje reforme kanonskog postupka ništavostiženidbe, kojom se uvodi kraæi postupak tijeka parnice naprvom stupnju crkvenih sudova, na temelju kojih strankegovore "Papa je tako rekao". Na kraju izlaganja dr. Iliæ jeiznio prijedlog osnutka Ureda za davanje savjeta omoguænosti i naèinu postupanja za pokretanje parnice oništavosti ženidbe i drugih ženidbenih postupaka, za koji bitrebalo uposliti crkvenog odvjetnika. Izvještaj o požeškim parnicama o ništavosti ženidbe podnioje mr. sc. Želimir Žuljeviæ, predstojnik Ureda za crkveno-pravna pitanja u Požegi. Meðu ostalim je naveo kako jetijekom 2015. godine donesena samo 1 presuda o ništavnostiženidbe. Podružnica Suda u Požegi tijekom 2015. zaprimilaje 13 parnica, od kojih je jedna u dokaznom, a ostale uistražnom postupku te se sve prenose u 2016. godinu. I upožeškoj podružnici primijeæen je porast informativnihrazgovora.Izvještaj o radu Suda u Ðakovu tijekom 2015. godine podnioje sudski vikar dr. Nikola Škalabrin. Reèeno je kako je Sud u2015. ušao s 39 parnica o ništavosti ženidbe. Tijekom 2015.Sud je izrekao 29 presuda u parnicama o ništavosti ženidbe:28 s podruèja Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i jedna spodruèja Požeške biskupije, od kojih je 13 bilo pozitivnih(kod kojih je utvrðena ništavost ženidbe). U 2016. Sud jeušao s 10 neriješenih parnica iz 2015. a tijekom prošlegodine zaprimljene su 44 tužbe za pokretanje parnica oništavosti ženidbe (28 s podruèja Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije te 16 s podruèja Požeške biskupije).U zakljuèku dr. Škalabrin je istaknuo kako bi bilo dobrorazmišljati o osnutku prizivnog suda ili suda drugog stupnjau Ðakovu te bi veæ sada trebalo poduzeti potrebne korake zastvaranje dovoljnog struènog kadra za ostvarenje toga cilja.Kako bi se parnice ispravno vodile i na vrijeme završile,djelatnici suda morali bi, koliko je to moguæe, bitiosloboðeni od drugih dužnosti.Nakon rasprave okupljenima se obratio moderatorMeðubiskupijskoga suda 1. stupnja u Ðakovu mons. Hraniæ,zahvaljujuæi svima na dosadašnjem vršenju službe: "Želimovam milost, snagu, strpljivost, postojanu i hrabru ljubavprema poslu u crkvenom sudu te sve vrline i krepostipotrebne za nastavak vašeg daljnjeg plodnog iblagoslovljenog rada, na dobrobit èitave naše crkvenepokrajine te svih èlanova naših biskupijskih zajednica, aosobito onih koji vam se obraæaju i od vas mole te oèekujusvjetlo Božje istine i crkveni pravorijek o svojoj ženidbi ili onekim drugim pitanjima."

Domovinske vijestiika

193. veljaèe 2016. broj 5/2016

Dubrovnik: Zapoèela trodnevna duhovna priprava zasvetkovinu sv. VlahaDubrovnik, 30.1.2016. (IKA) - U blagoslovljenoj zbornojcrkvi dubrovaèkog zaštitnika sv. Vlaha poèela je 30. sijeènjanajbliža trodnevna duhovna priprava za sveèevu svetkovinu ijubilej 1700. obljetnice njegove muèenièke smrti. Crkvu je,nakon petnaestomjeseène unutarnje obnove, prve veèeritrodnevnice blagoslovio dubrovaèki biskup Mate Uziniæ, apropovijedao je fr. Anto Gavriæ, dominikanski provincijal.U propovijedi se osvrnuo na obljetnice koje se slave, rekavšikako su one svima ponos, ali i poziv na zahvalnost dok sepromatra ta povijest. Kad promatramo bogatu povijest gradanemoguæe je ne vidjeti kako je sv. Vlaho saèuvao ne samograd nego i vjeru ovoga grada. Svetoga Vlaha se zazivalo usvim životnim prilikama. Govoreæi o vjeri i sumnjama,propovjednik je istaknuo nepokolebljivu vjeru starih, teprimijetio da smo mi stalno u sumnjama, a sumnje ne gradekatedrale. Sv. Vlaho je ostao tolike godine uz ovaj Grad iželi dalje ostati, kazao je te citirao propovjednikadominikanca Antonina Zaninoviæa koji je prije sto godina nadanašnji dan u propovijedi kazao: "Sveti Vlaho je pripravanda i vama pomogne, a s vaše strane zahtijeva sesudjelovanje, živo sudjelovanje. Zahtjeva se da slijedite vašestare. O slijedite, slijedite, Dubrovèani, krasne primjerevaših predšasnika. Ispovijedajte, vazda otvoreno, bez ikakvastraha i obzira, svetu katolièku vjeru. Budite kreposni poputslavnih vaših djedova u javnom, privatnom i obiteljskomživotu. Zazivajte u pomoæ Boga i svoga svetog zaštitnika. Ivaše molitve, združene s vjerom i kreposnim djelima, dizatæe se poput miomirisnog tamjana do neba, do svetoga Vlahai do prijestolja Božjega. A Bog i sveti Vlaho sasut æe na vassvako dobro." Na kraju mise molila se molitva trodnevnicesv. Vlahu. Rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Luèiæ izrazio je radostvelikim brojem okupljenih vjernika na prvoj misi nakonobnove i zahvalio svima koji su crkvu obnavljali. Prvojveèeri trodnevnice nazoèili su i ovogodišnji festanjuliZvonimir Cetiniæ i Ante Pavloviæ. Pjevanje su predvodilikatedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetiniæ.Nakon mise uèenici OŠ "Marin Držiæ" izveli su prigodniprogram "Uèenici u èast sv. Vlahu", koji je u trodnevnicuuveo blagopokojni rektor te crkve don Ivo Bjelokosiæ.Festanjuli su uèenike na kraju darivali "bombonima sv.Vlaha", a ravnateljica škole kao znak zahvalnosti dobila jesrebrnjak s upisanim obljetnièkim godinama: 300 godinacrkve Sv. Vlaha i 1700 godina od Parèeve muèenièke smrti.

Tradicionalno planinarsko hodoèašæe na Svetu GeruSveta Gera, 31.1.2016. (IKA) - Na ovogodišnjemtradicionalnome planinarskom hodoèašæu na Svetu Geruokupilo se 31. sijeènja više stotina planinara koji su nakondolaska na najviši vrh Žumberaèkog gorja sudjelovali u misi.Euharistijsko slavlje u grkokatolièkoj kapeli Sv. Ilije naSvetoj Geri predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup MijoGorski uz susluženje stavrofora Milana Vranešiæa, o.Zinovija Zastavnoga mjesnog radatoviækog župnika, mons.Jurice Jerneiæa kaljskog župnika, o. Marijana Jeftimova,sošièkog župnika te vlè. Josipa Gonana župnika iz Slavetiæai Svete Jane. Kako je istaknuto na euharistijskom slavljumolitvena okupljanja planinara na Svetoj Geri zapoèela su1993. kada su sa ovoga mjesta upuæene molitve za mir uHrvatskoj. Od tada se svake posljednje nedjelje u sijeènjuredovito održavaju pohodi na Svetu Geru. Nakon miseplaninari su tradicionalno obišli stari oltar u kapeli te seBogu preporuèili da ih prati na svim daljnjim planinarskimpohodima tijekom tekuæe godine.

Zatvorena Godina posveæenog života u DubrovaèkojbiskupijiDubrovnik, 31.1.2016. (IKA) - Uz proslavu Danaposveæenog života u subotu 30. sijeènja zatvorena je Godinaposveæenog života u Dubrovaèkoj biskupiji. Redovnici iredovnice okupili su u crkvi Male braæe u Dubrovniku naklanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu, nakon èega suse u procesiji Stradunom uputili do dubrovaèke katedralegdje je sveèano misno slavlje predvodio dubrovaèki biskupMate Uziniæ. U katedralu je procesija ušla kroz Vrata milosrða, a na misisu redovnici i redovnice, uz upaljene svijeæe, obnovili svojezavjete. Na poèetku propovijedi biskup Uziniæ zahvalio je svimosobama posveæenog života, redovnicima i redovnicama, zasve što su napravili u protekloj godini. Zahvalio je ièlanovima FRAMA-e i Franjevaèkoga svjetovnog reda,kazavši da oni kao dio posveæenog života pokazuju kako svikršæani mogu još kvalitetnije živjeti poslanje koje im jeGospodin dao, a koje je zasluga Njegove velike milostikojom je dotaknuo svakoga od njih i što želi da oni podjelesa svima ostalima. "Svi smo osobe posveæenog života nasvoj naèin, ali svatko u skladu s karizmom koju mu je Bognamijenio", kazao je biskup.U nastavku propovijedi biskup je spomenuo ovogodišnjepismo Vijeæa Hrvatske biskupske konferencije za ustanoveposveæenog života i družbe apostolskog života iKonferencije viših redovnièkih poglavara i poglavarica. Prvidio pisma donosi prisjeæanje na Godinu posveæenog životakoja je veæ za nama i brojne milosti koje smo doživjeli,kazao je biskup, ali to pismo potièe i pitanja: "Je li došlo dopomaka u životu i djelovanju osoba posveæenog života, nakojim razinama? I jesu li redovnici i posveæeni laici krenuliprema svima kojima su potrebni? Jesu li se te osobeposvetile više drugima nego sebi samima?"Biskup je to propitivanje povezao s ulomkom iz Evanðeljapo Marku koje je proèitano na misi. "Evanðelje nas jepozvalo da promislimo o svojoj vjeri. Što znaèi s vjerompogledati na stvarnost posveæenog života? Što znaèi svjerom pogledati na moju osobnu redovnièku stvarnost? Tajpogled s vjerom ne stvarnost, ne mijenja mene, mojuredovnièku zajednicu niti Godinu posveæenog života. Ali, uskladu s današnjim evanðeljem, taj pogled s vjerom æe namomoguæiti da stvarnost, koja je takva kakva jest, ne gledamoviše svojim nego Kristovim oèima i da s nadom gledamo ubuduænost."Drugi dio poruke iz pisma odnosi se na završetak Godineposveæenog života, a koja završava nakon što je veæzapoèela Godina milosrða. Ta godina je za redovnike iredovnice, ali i ostale posveæene osobe, godina u kojojmoraju prepoznati pozvanost da budu navjestitelji Božjegmilosrða, rekao je biskup te dodao da je Izvanredni jubilejmilosrða moguænost svima da naprave taj iskorak, koji bi seprema Drugoj knjizi o Samuelu trebao odraziti u onojproroèkoj dimenziji posveæenog života. "Kroz primjerproroka Nathana moramo paziti da se ne fokusiramo samona one koji su moæni i imaju velik utjecaj kako u crkvenomtako i u društvenom životu veæ i na one koji su mali i moždabeznaèajni. Ne smijemo biti u službi bogatih veæ na stranislabih, siromašnih, ugroženih, na strani onih na periferijiCrkve i društva, kako Papa kaže.""Iæi svakome u susret, svakome na poseban naèin, to jetemeljna poruka za Godinu posveæenog života", kazao jebiskup. "Valja izbjeæi napast da svoje djelovanje ogranièimona samo jednu naciju, samo jedno podruèje, samo napripadnike Crkve. Mi smo poslani svima!" Na kraju je svima zahvalio proèelnik Vijeæa za posveæeni

Domovinske vijesti ika

20 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

život Dubrovaèke biskupije fra Stanko Dodig.Kao poseban dar redovnici i redovnice dubrovaèkombiskupu darovali su knjigu s fotografijama na kojima suzabilježeni biskupovi posjeti redovnièkim zajednicama uDubrovaèkoj biskupiji u Godini posveæenog života kao inajvažniji dogaðaji te godine u biskupiji. Euharistijsko slavlje pjesmom je animirao zbor redovnica iredovnika. Na razini opæe Crkve, prema odluci pape Franje, Godinaposveæenog života zapoèela je u nedjelju 30. studenoga2014. godine, a završava 2. veljaèe 2016. godine. Tijekomgodine održani su brojni susreti, molitve i razlièitadogaðanja u kojima su sudjelovale redovnièke zajednicekoje djeluju na podruèju biskupije.

Susret redovnica i redovnika s podruèja Sisaèke biskupijeSisak, 31.1.2016. (IKA) - Susret redovnica i redovnika spodruèja Sisaèke biskupije, u povodu blagdana Svijeænice izavršetka Godine posveæenog života, održan je u nedjelju31. sijeènja u dvorani Sv. Ivana Pavla II. sisaèkoga VelikogKaptola. Na poèetku su kratki recital koji govori o Godini posveæenogživota "Trajna slika Isusova lika" izveli mladi župe bl.Alojzija Stepinca iz Budaševa, a zatim je predavanje"Posveæeni život juèer, danas i sutra" održala školska sestrafranjevka Maja Ivkoviæ. Osvrnula se na proteklu Godinu posveæenog života, brojnedogaðaje u njoj, duhovni rast nakon ove godine, te naèin nakoji redovnici mogu donositi nadu ovom svijetu kako bi gaprobudili. "Nalazimo se na jednome kraju, a biti na krajuneèega podrazumijeva dvije stvarnosti. Nešto što sedogaðalo primaklo se svojem završetku, ali ujedno se otvaraprostor za nešto novo. Kraj neèega se može doèekati solakšanjem, ali i s nelagodom, a to ovisi o sadržajuproživljenoga i našoj osobnoj participaciji u tome. Vrlo jevažno i korisno da se u našim životima naziru krajevi, i toviše njih, kojima se završavaju pojedine etape našihzajednièkih i osobnih putova. Jer su nam upravo ti krajeviprilika da se zaustavimo i promislimo o prijeðenom putu i dana samom poèetku jednog novog puta mudrije postupimo.Svi ti pojedinaèni krajevi pomažu nam i doèekati konaènikraj našeg života bez ikakvog straha kao što ga je doèekaosv. Pavao koji je gledajuæi na sve proživljeno na kraju svogživota rekao 'dobar sam boj bio, trku završio, vjeru saèuvao'.Mi se nalazimo na samom kraju Godine posveæenog životastoga je dobro osvrnuti se na ono proživljeno kako bismomogli zapoèeti mudrije novu etapu ovog našeg redovnièkogživota", rekla je s. Maja. U nastavku je istaknula kako je sasvim jasno da je ono što jedanas potrebno posveæenim osobama, gajenje svetoga."Naša je zadaæa da na obzorju svijeta držimo vrlo visokopitanje o Bogu, tako da to svi mogu vidjeti. Posveæeni životnije lagan, ali nije ni nestvaran. Ono što je vidljivo od samihpoèetaka redovništva je to da vrijeme redovništva kao ikršæanstva nikada ne prolazi. Jedino su prolazna našaizbjedljiva, umorna, neznakovita i iskrivljena svjedoèanstva.Znamo vrlo dobro što slijedi nakon Getsemanija, križ. Dokazje to Božje neizmjerne ljubavi i milosrða prema nama. Bitimilosrdni poput Oca je upravo geslo Jubilejske godine kojatraje i koja nam je donijela odgovor na naše temeljno pitanje:Gospodine što nam je èiniti? Èiniti nam je milosrðe, bitimilosrdni poput Oca, tražiti naèine kako to u skladu sasvojim moguænostima uèiniti. To milosrðe ne podrazumijevaèiniti ono što moraš, nego tražiti naèine kako uèiniti više ibolje od onoga što je naša dužnost", rekla je s. Maja tedodala kako se ne treba prestrašiti svijeta, nego treba

posvjedoèiti da u smrtnom tijelu svaki èovjek nosi život,zakljuèivši kako su upravo redovnici èuvari religioznogžiška u ljudskim dušama. Susret je nastavljen misnim slavljem koje je u sisaèkojkatedrali predvodio povjerenik za osobe posveæenog životafra Goran Rukavina u zajedništvu s kancelarom biskupijemons. Markom Cvitkušiæem i više redovnika. Govoreæi o proèitanom Evanðelju i Isusovu govoru usinagogi, propovjednik se zapitao jesmo li mi danas, u ovomsuvremenom svijetu, svjesni proroèkih nastupa. "Svako odnas trebao bi biti u ovom suvremenom svijetu prorok. Stoga,proizlazi ono pitanje tko su proroci? Èesto se misli da su tooni koji vide buduænost, ali zaboravljamo da je to samojedna sastavnica proroštva. Proroci najprije polaze odkritièkog odnosa prema sadašnjosti, kore, usuðuju se podiæiglas i upozoriti. Hvala Bogu da mi u našem društvu i Crkviimamo takvih proroka i takvih biskupa koji se usude neštoreæi. Kada se opet razmišlja o cijeloj situaciji, danas namupravo taj proroèki glas nedostaje, a mi koji smo Kristovinasljedovatelji i koji smo Duhovom Svetim prožeti, trebalibi ga itekako u ovoj svijetu unositi", rekao je fra Goran,poruèivši na kraju okupljenima redovnicama i redovnicimakako oni u današnjem svijetu trebaju biti putokaz laicima. Nakon slavlja druženje redovnica i redovnika nastavljeno jeu Velikom Kaptolu gdje je okupljene pozdravio i sisaèkibiskup Vlado Košiæ.

Bjelovar: Završetak Godine posveæenog životaBjelovar, 31.1.2016. (IKA) – Redovnice i redovnici spodruèja Bjelovarsko-križevaèke biskupije okupili su se upopodnevnim satima u nedjelju 31. sijeènja u Biskupijskomordinarijatu u Bjelovaru na proslavu završetka Godineposveæenog života te samoj proslavi predstojeæeg Danaposveæenog života. U zajedništvu s bjelovarsko-križevaèkim biskupomVjekoslavom Huzjakom dvadesetak redovnica i èetvoricaredovnika uputili su se u sveèanoj procesiji s upaljenimsvijeæama u katedralu, gdje su s drugim okupljenimvjernicima zajedno molili i pjevali Veèernje pohvale. Napoèetku slavlja franjevac Tonio Vuèemiloviæ je uime svihredovnica i redovnika s podruèja Bjelovarsko-križevaèkebiskupije, pozdravio biskupa te svim nazoènima predstavio iposvijestio što je to zapravo redovnièki život i koji mu jesmisao, a potom je i kratko predstavio sve okupljeneredovnièke zajednice. Na misi su svi redovnici i redovniceobnovili svoje redovnièke zavjete.Uz razmatranje Rijeèi Božje, u homiliji je biskup Huzjakredovnicama i redovnicima uputio rijeèi ohrabrenja, osobitoza ovo vrijeme u kojem sada živimo. Na poseban je naèintakoðer zahvalio za Godinu posveæenog života, tu milosnugodinu Bogu posveæenih muškaraca i žena te istaknuo kakosu upravo redovnici "Cvijeæe Crkve" i anticipacija nebeskogživljenja. Biskup Huzjak pozvao je vjernike na molitvu zasvoje redovnice i redovnike, kao i za nova duhovna zvanja, aBogu posveæene osobe na ustrajnost i uvijek novo življenjeevanðeoskih savjeta. Na kraju euharistije, s. Annemarie Bogdanoviæ iznijela jekratki pregled svih dogaðaja tijekom protekle Godineposveæenog života te uime redovnica i redovnika s podruèjabiskupije zahvalila biskupu i uruèila mu simbolièni dar kaoizraz zahvalnosti za svu podršku, blizinu i sve dobro što èiniza posveæeni život u biskupiji. Susret je završen agapeom idruženjem u prostorima Biskupijskog ordinarijata.

.

Domovinske vijestiika

213. veljaèe 2016. broj 5/2016

Završetak Godine posveæenog života u Požeškoj biskupijiPožega, 31.1.2016. (IKA) - Slavlje završetka Godineposveæenog života za Požešku biskupiju održano je unedjelju 31. sijeènja u Požegi. Bilo je to ujedno hodoèašæeredovnica i redovnika u katedralu prigodom Izvanrednogjubileja milosrða. Pod vodstvom njihova povjerenika fraMilana Krište najprije su se okupili u Dvorani bl. AlojzijaStepinca Biskupskog doma, gdje im je s. Valerija Kovaè sKatolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebuodržala izlaganje o aktualnosti zavjeta danas. Uslijedilo jepokornièko bogoslužje s prigodom za osobnu ispovijed ucrkvi Sv. Lovre. Središnji dio slavlja bila je misa koju je ukatedrali predvodio požeški biskup Antun Škvorèeviæ.Redovnici i drugi sveæenici te redovnice u procesiji na èelu sbiskupom prošli su kroz katedralna Sveta vrata. Na poèetkuslavlja biskup je pozdravio okupljene Bogu posveæene osobete sve nazoène, rekavši da je znakovito da su "veèerasulazeæi u katedralu prošli kroz Sveta vrata na kraju Godineposveæenog života, koja završava na blagdan PrikazanjaGospodinova u hramu, kako bi se po jubilejskom oprostuukljuèili u duhovni dinamizam Godine milosrða". Pozvao ihje da zahvale Bogu za dobro koje su primili tijekom Godineposveæenog života i mole za vjernost svetim zavjetima. U homiliji biskup je podsjetio na svrhu i smisao Godineposveæenog života, kako ju je zamislio papa Franjo: sazahvalnošæu se sjetiti prošlosti, sa strašæu živjeti sadašnjost,u nadi prihvatiti buduænost. Na temelju nedjeljnihliturgijskih èitanja osvrnuo se na sve tri zadane dimenzije.Rekao je da redovito svoju prošlost opisujemo iznošenjemodreðenih datuma i dogaðaja. Meðutim, prorok Jeremija uprvom èitanju svjedoèi kako se vjernièki stoji pred vlastitomprošlošæu. On tumaèi da ga je Bog poznavao prije nego li serodio, dok je još bio u majèinu krilu, posvetio ga za proroka.Biskup je istaknuo da je svaki od nazoènih vjernika, naposeredovnika i redovnica djelo Božjeg nauma, svatko na svojnaèin pozvan izvršiti njegovo poslanje, redovnici iz bližegaslijediti Isusa Krista, ostvarujuæi tri evanðeoska savjeta.Upozorio je na moguænost "da se u nama pojave sumnje iliotpori prema Božjem naumu, izloženi smo napastiprilagodbe svijetu oko nas, koji je ranjen zlom, oznaèengrijehom". Rekao je da je Godina posveæenog života "bilaprigoda provjeriti jesmo li iznevjerili Božje nade ili im ostalivjerni u zahvalnosti što nas je pozvao". "Zahvalimo veèerasBogu što nas je baš tako smislio i pozvao, što je nakanio snama u našoj hrvatskoj zemlji izgraditi svoj božanski naum,zahvalimo za vjernost koju smo mu oèitovali i zamolimooproštenje za slabosti", pozvao je biskup. Govoreæi o sadašnjosti koju po papi Franji treba živjeti sastrašæu ustvrdio je: "Redovništvo nije nasljedovanje IsusaKrista u poloviènosti, nego u posvemašnjosti dara". Rekao jeda postoje razlièite redovnièke karizme, ali sve njih povezujei nadvisuje najveæa karizma – ljubav, o kojoj u drugomèitanju govori sv. Pavao, pišuæi Korinæanima. Spomenuo jeda su mudri ljudi u antièkoj Grèkoj, razmišljajuæi o ljubavigovorili o erosu. Eros je èežnja za drugim, želja posjedovatidrugu osobu, koja po sebi nije kriva, ali se vrlo lako možepretvoriti u sebiènost, upozorio je biskup. Istaknuo je da jeIsus živio ljubav kao agape, a ona nije želja zaposjedovanjem drugoga, nego darivanje sebe za njega. Akoredovnici i redovnice koji su se odrekli ljubavi u dimenzijierosa ne bi živjeli ljubav u smislu agape, oni bi u svombeženstvu bili prazniji od mnogih drugih ljudi, ustvrdio jebiskup. Istaknuo je presudnu važnost da Bogu posveæeneosobe neprestano nastoje živjeti strastvenu, posvemašnjudarovanost sebe Bogu i bratu èovjeku u karizmi vlastitogareda, nasljedujuæi Isusa Krista koji je u siromaštvu,poslušnosti i èistoæi bio dar za nas, do kraja, do u smrt.

Biskup se obratio i nazoènim mladim braènim parovima sdjecom te im je rekao da iz svog iskustva dobro znaju kakobrak nije moguæe svesti na eros, na posjedovanja drugoga,jer æe im tako njihovo zajedništvo brzo postati tanko iprazno. Nego je potrebno eros povezati s agape, suzajamnom darovanošæu po kojoj braèni život postaje èvrst,trajan i ispunjen. Pozvao je redovnike i redovnice daprovjere je li ta najveæa karizma doista prisutna u njihovuosobnom životu i u životu njihovih redovnièkih zajednicâ, ižive li jedni za druge, a svi zajedno za ono poslanje koje imje povjereno po karizmi njihovih utemeljitelja. Biskup je govorio i o treæoj dimenziji Godine posveæenogživota koju je naznaèio papa Franjo: prihvatiti buduænost snadom. Istaknuo je da je naš ljudski život veliki Božjiprojekt i èim to ustvrdimo svjedoèimo da nismo dovršeni,nego biæa koja se postupno ostvaruju u hodu prema svojojkonaènosti. Svjesni toga, ni u jednom trenutku svoga životane možemo reæi da smo bili dovoljno ljudi, niti da smo bilidovoljno redovnici, da smo savršeni. Jesam èovjek iredovnik, ali još ne potpuno. Prihvatiti sebe kao biæebuduænosti u nadi znaèi posvjedoèiti da smo stvoreni zakonaènu Božju stvarnost za kojom i ne znajuæi èeznemo, zaKraljevstvo nebesko o kojem je govorio Isusu i omoguæionjegovo ostvarenje svojom mukom i smræu. Biskup jenazoènim redovnicima i redovnicama rekao da oni krozsvoja tri redovnièka zavjeta – siromaštva, èistoæe iposlušnosti – svjedoèe sebi i drugima kako nisu stvoreni zaovaj svijet, nego za Kraljevstvo nebesko, i da su svojimživotom znak te Božje buduænosti. Potaknuo ih je daobnovljeni u svim trima spomenutim dimenzijama svogaredovništva, nastoje živjeti Izvanredni jubilej milosrða tebudu trajno bogatstvo požeške mjesne Crkve. Nakon homilije redovnici i redovnice obnovili su svojeredovnièke zavjete. Na kraju misnog slavlja biskup im jeèestitao Dan posveæenog života i pozvao ih da pjevajuæihiman Tebe Boga hvalimo zahvale Bogu za dar redovništva isvega onoga što su primili u Godini posveæenog života.Potom su svi sišli u katedralnu kriptu gdje su u kapeli Sv.Ivana Pavla II., pape Božjeg milosrða, pred relikvijomnjegove krvi zajednièki izmolili molitvu na nakanu papeFranje i tako ispunili posljednji od uvjeta za dobivanjejubilejskog oprosta. Po završetku misnog slavlja uputili su seu obližnji Dom sv. Ivana Pavla II. gdje za njih biopripravljen domjenak.

Split: Bdjenje ususret zakljuèku Godine posveæenogživotaSplit, 31.1.2016. (IKA) - Povodom zatvaranja Godineposveæenog života, u nedjelju 31. sijeènja u crkvi Gospe odzdravlja u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæpredvodio je molitveno bdijenje za redovnike i redovnice uSplitsko-makarskoj nadbiskupiji. Godina posveæenog životakoju je proglasio papa Franjo i koja je otvorena 30.studenoga 2014. godine, završava na blagdan Svijeænice 2.veljaèe 2016. godine.Više od 200 redovnika i redovnica, novaka i redovnièkihpripravnika okupljenih iz Splita i okolnih mjesta prisjeæali suse sa zahvalnošæu i u molitvenom ozraèju svojih poèetakakako bi s nadom prigrlili buduænost i s još veæimoduševljenjem živjeli svoju sadašnjost. Služba rijeèi bila jesatkana od svetopisamskih èitanja i dijelova iz pismeneostavštine utemeljitelja pojedinih redovnièkih družbi slugeBožjega Josipa Stadlera, sv. Marije Krucifikse, sv. IgnacijaLoyole, bl. Marije Terezije od sv. Josipa, sv. VinkaPaulskog, bl. Marije Petkoviæ, majke Franziske Lechner,majke Klare Žižiæ, sv. Dominika, sv. Frane Asiškoga i sv.

Domovinske vijesti ika

22 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Benedikta."Okupili smo se veèeras da bi zahvalili Gospodinu zaRadosnu vijesti koju životom i radom svjedoèe osobeposveæenog života. Zahvalni smo i za povijesti vašihutemeljitelja i vaših redova te za bogatstvo vaše prisutnosti unašoj Crkvi i narodu. U Godini koja je za nama trudili smose s veæim žarom živjeti sadašnjost i s veæom nadom ipovjerenjem gledati u buduænost. No njen završetak ne znaèikraj naših propitkivanja veæ poèetak, stoga vjerujem daæemo se svi zajedno tijekom Godine milosrða koju smonedavno zapoèeli, još više zauzimati da s oduševljenjemživimo svoje posveæenje i služenje Bogu u braæi ljudima",istaknuo je nadbiskup.Okupljenim redovnicama i redovnicima obratio se i njihovdelegat za Splitsko-makarsku nadbiskupiju fra Petar Lubina."Jesmo li osjetili pomak na bolje u našem životu i radu? Je lise on dogodio i na drugim razinama? Jesmo li ostalizatvoreni u svojim uskim krugovima ili smo krenuli premarubovima, prema potrebnima ili zapostavljenima i u kojojsmo mjeri to uèinili? Sigurno bi se dalo uèiniti mnogo više",kazao je fra Lubina i nadodao da, unatoè tome što je Godinaposveæenog života zakljuèena, navedena pitanja ostaju narazmišljanje svakoj redovnièkoj zajednici i svakompojedincu.Tekstove za molitveno bdjenje priredio je fra DomagojVolareviæ, a èitali su ih predstavnici pojedinih družbi.Bdjenje je popraæeno pjesmom redovnika i redovnica kojimaje ravnala s. Mirta Škopljanac Maèina, uz klavirsku pratnjufra Frane Bosniæa.

Proslavljena 20. obljetnica izlaženja èakoveèkog lista"Zvona"Èakovec, 1.2.2016. (IKA) - Prigodna proslava 20. obljetniceizlaženja mjeseènika "Zvona", lista èakoveèkih župa,održana je u nedjelju 31. sijeènja u dvorani Katolièkog domaFranjevaèkog samostana u Èakovcu.Sveèanosti su se odazvali svi dosadašnji urednici, velik brojsuradnika, predstavnici sponzora i drugi gosti temnogobrojni vjerni èitatelji. Sadašnji glavni urednik,gvardijan i župnik župe sv. Nikole biskupa fra ŽeljkoŽeleznjak istaknuo je kako se nedavno navršilo 20 godina odizlaska prvoga broja lista koji je tijekom protekla dvadesetljeæa bio svjedokom života velike èakoveèke župe,odnosno nekoliko godina kasnije - dviju èakoveèkih župa."Zahvalni smo Bogu što se list održao do danas. Velikuzahvalnost za izlaženje lista dugujemo svim suradnicima,sponzorima i najviše èitateljima bez kojih bi 'Zvona' bilauzaludna", naglasio je gvardijan Železnjak, dok se inicijatorlista i prvi urednik fra Drago Brglez prisjetio poèetakaizlaženja mjeseènika putem kojeg se željelo izvještavati oživotu tada najveæe župe Zagrebaèke nadbiskupije. "U životu župe mnogo se toga dogaðalo i htjeli smo dainformacije doðu do što veæeg broja župljana", napomenuoje pokretaè lista dodavši kako nije bilo teško okupiti prvesuradnike jer su svi osjetili da je to nešto što je osobito važnoza život župne zajednice. Iduæi urednik fra DragutinBedenièiæ prisjetio se kako su "Zvona" velike èakoveèkežupe sv. Nikole godine 1999. osnutkom novih župa uÈakovcu i okolici postala list dviju èakoveèkih župa kojimaupravljaju franjevci. Istaknuo je kako je list svojevrstanpokazatelj franjevaèke otvorenosti, ljubavi za bližnje te geslakoje ih trajno prati "Mir i dobro". Fra Stanko Belobrajdiæ,koji je devet godina bio glavni urednik, izmeðu ostalogistaknuo je važnost dugogodišnje potpore koju je tommladom listu pružao pok. fra Mirko Mataušiæ te je osobitonaglasio nemjerljivu ulogu dugogodišnjeg "izvršnog

urednika" župnog kapelana fra Anðelka Rakhela koji revnoprikuplja priloge za svaki broj. Stalni suradnik i povjesnièar Vladimir Kapun okupljene jepodsjetio kako je list dosad izlazio u opsegu od 16 do 52stranice što kroz proteklih 20 godina iznosi ukupno 6844stranice. Premda je naklada od poèetnih 4000 primeraka palana 800, istaknuo je kako treba biti svjestan da je svaki dosadizdani primjerak lista došao u neku obitelj u kojoj za njezineèlanove "zvonjava ovih zvona" sigurno nije bila uzaludna.Ujedno je napomenuo kako se u svim brojevima kao stalnisuradnik sa svojom kolumnom Tonèeka javlja Ðuro Bel, kojije potom okupljene razveselio svojom najnovijom usmenomkolumnom na meðimurskom kajkavskom zaželjevši "neknam Zvona zvonijo, nek se zvonari i dale primeju posla". Najzaslužnijima za pružen doprinos i aktivnu suradnju uizlaženju "Zvona" provincijal Hrvatske franjevaèkeprovincije sv. Æirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak i gvardijanŽeleznjak uruèili su prigodne zahvalnice. Provincijal je tomprigodom uputio èestitke na jubileju kazavši kako je redovitžupni list svakako važan u životu župne zajednice jer jekomunikacija znaèajan segment svakog života. Zahvalio jesvima koji su sudjelovali u njegovom izlaženju i bili vjernièitatelji. Zaželio je da i dalje "Zvona" svojim rubrikama,koje zahvaæaju najbitnije segmente župe, budu prisutna uživotu i rastu njihove zajednice, te da još niz godinajasnoæom svoga zvuka podsjeæaju i pozivaju na zajedništvo.Zahvalnice su dodijeljene Meðimurskoj županiji, GraduÈakovcu, svim dosadašnjim urednicima, èlanovima prvogureðivaèkog odbora koji su èinili Ðuro Bel, Stjepan Damiš,Ernest Fišer, Pavao Jurinec, Ivan Pranjiæ i Ana Žiškoviæ, ana prigodnom druženju u prostorima župnog kluba i svimsponzorima te stalnim suradnicima. U ime dobitnika zahvalila je Ana Žiškoviæ koja je kazalakako su u životu vjera, ljubav i prijateljstvo trajne vrednotekoje daju cilj i smisao životu, kao što su i sama "Zvona" dalasmisao njezinom i mnogim drugim životima. Meðimurski župan Matija Posavec èestitao je na proslavijubileja našalivši se kako je izlazak novog broja "Zvona" injemu osobno èesto bio dodatan razlog za dolazak na misnoslavlje. Kako su prije 20 godina "Zvona" bila velika novost uèakoveèkoj župi, tako je i sveèanost proslave obogatilopredstavljanje još jedne novosti u medijskom životu Crkve uHrvatskoj, a to je obiteljska televizija "Laudato TV" koja je sprikazivanjem zapoèela na Božiæ prošle godine i koja želipromicati kršæanske vrednote, te crkvene i domovinsketeme. O izazovu pokretanja ove televizije govorila jedirektorica Ksenija Abramoviæ koja je istaknula kako je uprvih mjesec dana prikazivanja televizija bila dostupna zagotovo 800.000 gledatelja te je potaknula sve zainteresiraneda svojim prilozima budu podrška ovom projektu koji sestvarao deset godina. Zasad se "Laudato TV" emitira nakanalima kablovskih operatera te je izrazila želju da ubuduænosti ova televizija bude u moguænosti doæi u svakidom. U spomen na 20. obljetnicu izdan je izvanredni jubilejskibroj "Zvona" koji se, uz prigodnu rijeè glavnog urednika,sastoji od naslovnica i prigodnih priloga iz svih godištatijekom dva desetljeæa, koji predstavljaju važnija dogaðanja ipastoralni život koji su bili popraæeni prilozima u izdana 243broja od studenog 1995. do prosinca 2015. godine.Sveèanost proslave uljepšao je nastup djeèjeg župnog zborapod ravnanjem Ive Novak.

.

Domovinske vijestiika

233. veljaèe 2016. broj 5/2016

Jubilejsko hodoèašæe i završetak Godine posveæenogživota u Ðakovaèko-osjeèkoj nadbiskupijiÐakovo, 1.2.2016. (IKA/TU) - Posebnim susretom ibogoslužnim slavljem u predveèerje blagdana Svijeænice -Dana posveæenoga života, 1. veljaèe 2016., Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija organizirala je jubilejsko hodoèašæeredovnika, redovnica i èlanova ustanova posveæenoga životau katedralu-baziliku u Ðakovu te tom prigodom sveèanooznaèila i završetak Godine posveæenog života. Sveèanoeuharistijsko slavlje u zajedništvu sveæenika, redovnika,redovnica, èlanova ustanova posveæenog života te vjernikagrada Ðakova, s nadbiskupom u miru mons. MarinomSrakiæem, predvodio je nadbiskup Ðuro Hraniæ. U uvodnom obredu nadbiskup je blagoslovio svijeæe te je uzoltar sv. Æirila i Metoda uz katedralu prema glavnome ulazukroz 'vrata milosrða' prošla procesija u kojoj su bili svièlanovi ustanova posveæenoga života, noseæi upaljenesvijeæe te pjevajuæi himan Jubileja milosrða. U homiliji nadbiskup je istaknuo kako su Bogu posveæeneosobe najsvjesniji i najzdraviji dio Crkve, koji na osobitnaèin živi u svijesti da je Isus utjelovljeno lice Oèevamilosrða, svjetlo na prosvjetljenje naroda, da smo svi miljudi od Boga, dobrog i milosrdnog Oca zamilovani odvijeka i da nam je život svima spašen po Isusu Kristu,snagom njegove muke, smrti i uskrsnuæa. „Iz te spasenjskesvijesti i iskustva, Bogu posveæene osobe stavljaju svoj životu službu Bogu da bi – njemu posveæene - uime èitave Crkveza nju molile i prinosile svoj život kao Bogu ugodnu žrtvu",kazao je nadbiskup, pozdravljajuæi sve redovnike i redovnices podruèja Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, okupljene najubileju Božjega milosrða. Pozdrav je uputio i nadbiskupu umiru Marinu Srakiæu, rekavši kako on, kao kapucinskitreæoredac, na jedan naèin pripada Bogu posveæenimosobama te mu uime svih okupljenih èestitao sutrašnju 26.obljetnicu imenovanja biskupom, kao i imendan.Pozdravljajuæi okupljene èlanove ženskih i muškihredovnièkih zajednica, kao i sve vjernike laike koji njegujuduhovnost pojedinih redovnièkih obitelji, nadbiskup jepozvao na molitvu i za sve one koji se ovom slavlju nisumogli pridružiti zbog starosti i bolesti. „Danas smo s osjeæajem zahvalnosti za sve što smo kaoCrkva primili i primamo te s osjeæajem odgovornosti zapristup milosrða i ljubavi prema današnjem sekulariziranomèovjeku, sa sviješæu da nam Gospodin kao znak svojegaKraljevstva povjerava balzam svoga milosrða i dobrote,prešli prag Svetih vrata naše katedrale. Prešli smo ih s punimpouzdanjem da æe nas uskrsli Gospodin, koji nas jeneprestano podupirao i podupire na našem zemaljskomputovanju, podupirati i voditi svojom moænom i milosrdnomrukom i u ovim godinama dok se naša prosjeèna životnadob, osobito u ženskim redovnièkim zajednicama,neumoljivo penje. On je osobito ženskom geniju darovaoljubav i nježnost te posebnu sposobnost svjedoèenja njegovamilosrða. Prešli smo prag Svetih vrata naše katedrale dabismo se utvrdili u svijesti te pred svima posvjedoèili da jemilosrðe koje nam Bog iskazuje u našoj ljudskoj slabosti,grešnosti i lomnosti, u našoj nepostojanosti i nevjerivlastitim redovnièkim i sveæenièkim obeæanjima, izraz ipokazatelj njegove svemoæi - jer on je Bog vjeran sebi,svojem savezu s nama i svojim obeæanjima koje nam je daokad smo polagali svoje redovnièke zavjete i išli nasveæenièko reðenje", rekao je nadbiskup. Ustvrdivši kako se sa žalošæu može reæi da se ne nalazimosamo u krizi duhovnih zvanja, da nam nedostaje sveæenika,redovnika i redovnica, nego da smo u krizi kršæana, pa èak iu krizi èovjeka, nadbiskup poziva na molitvu BlaženojDjevici Mariji: „Sav je njezin život oblikovan prisutnošæu

utjelovljenoga milosrða. Ona je Majka Raspetoga iUskrsloga, koja je intimno sudjelovala u otajstvu njegoveljubavi i ušla u svetište milosrða. Danas ju na ovomeJubileju milosrða molimo da svoje milostive oèi svrne na nasi da nam svojim zagovorom pomogne da budemo dostojnisvojega svetoga poziva i postojani svjedoci Božjegamilosrða i praštanja po kojemu je on spasio ovaj svijet -milosrdni kao Otac."Na kraju euharistijskoga slavlja pozdravnu rijeè i zahvaluuputila je s. Ksenija Majstoroviæ, povjerenicaNadbiskupijskoga povjerenstva za osobe posveæenog života,istièuæi kako je svaki Dan posveæenog života do sada bio naposeban naèin ispunjen iskustvom radosti, gdje sepotvrðivalo ono na što je prigodom proglašenja Godineposveæenoga života pozvao Papa Franjo: "Gdje su redovnici,ondje je radost." „I ovo naše današnje hodoèašæe u godiniJubileja milosrða i sveèano bogoslužje završetka Godineposveæenoga života to potvrðuje. Radost je, možemo reæi,svojevrsna iskaznica osobe i zajednice! Ona dolazi iznutrine, ona je iskrena jer svjedoèi naše pripadanjeGospodinu koji je djelitelj i uzdržitelj radosti", rekla je s.Ksenija, istièuæi i drugu bitnu oznaku redovnièkoga života –zajedništvo, koje ukljuèuje milosrðe.Uputila je zahvalu svima koji su pridonijeli da Godinaposveæenoga života bude obilježena poticajnim sadržajima isusretima, kako na razini redovnièkih obitelji, tako i naregionalnoj, nadbiskupijskoj i nacionalnoj razini tezakljuèila: „Godina posveæenoga života završava, no našpoziv ostaje – trajan i svet. Stoga æe nam i nadalje bitivrijedna zadaæa: sa zahvalnošæu se spominjati prošlosti, snadom prigrliti buduænost i sa strašæu živjeti sadašnjost!"Uslijedila je Molitva za obnovu zavjeta i pjevanje himnaTebe Boga hvalimo.Slavlju su nazoèile Sestre sv. Križa, na èelu s provincijalnompoglavaricom s. Amalijom Kupèeriæ, Marijine sestreèudotvorne medaljice, na èelu s provincijalnompoglavaricom s. Kajom Ljubas te grkokatolièke SestreVasilijanke, na èelu s provincijalnom poglavaricom s.Anastazijom Pitka. Ove tri zajednice imaju svojaprovincijalna sjedišta u Ðakovaèko-osjeèkoj nadbiskupiji.Potom predstavnica Bosonogih Karmeliæanki u Karmelu sv.Josipa u Breznici, jedine klauzurne sestre u Nadbiskupiji.Potom Sestre Milosrdnice sv. Vinka, Sestre Uršulinke,Služavke Kristove, Kæeri milosrða, Klanjateljice KrviKristove, Sestre Naše Gospe, Karmeliæanke Božanskog SrcaIsusova, Služavke Malog Isusa, Sestre Službenice Milosrða,Sestre Kraljice svijeta, Franjevke misionarke, Školske sestrefranjevke Krista Kralja i Sestre Sakramentinke, kao i èlanicedva ženska svjetovna instituta: Obitelj Malih Marija (koja jeroðena i svoje sjedište ima u Osijeku) te Suradnice KristaKralja. Takoðer, slavlju su nazoèili i èlanovi muškihredovnièkih zajednica koji djeluju na podruèju Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije: franjevci, franjevci kapucini, franjevcikonventualci, franjevci treæoredci, isusovci, Misionarskadružba Duha Svetoga, palotinci i salezijanci.

Kardinal Bozaniæ primio veleposlanika Republike IndijeZagreb, 2.2.2016. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinalJosip Bozaniæ primio je u utorak 2. veljaèe uNadbiskupskom dvoru u Zagrebu izvanrednog iopunomoæenog veleposlanika Republike Indije u RepubliciHrvatskoj Sandeepa Kumara, izvijestio je Tiskovni uredZagrebaèke nadbiskupije.

Domovinske vijesti ika

24 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Slavljem u zagrebaèkoj katedrali zakljuèena Godinaposveæenog životaVi ste proroèki znak koji svjedoèi da svjetlo i križ u svijetuidu zajedno, ohrabrio je redovništvo kardinal BozaniæZagreb, 2.2.2016. (IKA) – Euharistijskim slavljem koje jena blagdan Svijeænice, u utorak 2. veljaèe, u zagrebaèkojkatedrali predvodio zagrebaèki nadbiskup kardinal JosipBozaniæ zakljuèena je proslava Godina posveæenog života. Ukoncelebraciji bilo je èetrdesetak sveæenika, veæim dijelomredovnika na službi u Zagrebaèkoj nadbiskupiji, te višeprovincijala. Na poèetku mise kardinal je blagosloviosvijeæe, te je potom procesija s koncelebrantima došla dooltara.Na misi se okupio i velik broj redovnica, redovnièkihkandidata i kandidatica, kao i posveæeni laici. U homiliji, kardinal Bozaniæ je zahvaljujuæi Bogu zaGodinu, milosni dar, rekao "Godina posveæenog životapomogla je da u našoj Crkvi još jaèe zasja ljepota i svetostposveæenog života, a vas Bogu posveæene osobe vjerujempotakla na zahvalnost za poziv i na radost zbog odgovora.Nadam se da su svaki redovnik i redovnica, kao i sve Boguposveæene osobe, tijekom ove godine dobile jasniju spoznajusvoga identiteta i tako se oduševljenije otvorile buduænostida bi na temelju karizmi svojih utemeljitelja zauzetijenastavile svoj apostolat u vjernosti, odluènosti ivelikodušnosti". Kardinal je izrekao zahvalu Bogu i zainicijative koje je pokrenulo redovništvo tijekom godine, kaoi Hrvatskoj konferenciji viših redovnièkih poglavara ipoglavarica i Vijeæu Hrvatske biskupske konferencije zaustanove posveæenog života i družbe apostolskog života štosu pripremili i organizirali razne dogaðaje u Hrvatskojtijekom Godine posveæenog života. Protumaèio je zatim sam blagdan Prikazanja Gospodinova,na koji se od 1997. slavi i Dan posveæenog života. Naglasioje kako je "u hramu Isus predan Bogu kojemu treba potpunopripadati", te je podsjetio na proroèanstvo koje je tomprigodom izreèeno Njegovoj Majci Mariji. Slava i križ,isprepliæu su u našem životu. Isus je znak osporavan. Bog injegova Rijeè jesu znak i pozivaju na odluku. Isus sepokazuje kao pravi Božji znak upravo uzimajuæi na sebe,privlaèeæi na sebe, protivljenje Bogu sve do protivljenjakrižu. Mi znamo koliko je danas Krist znak osporavanja, štose u konaènici odnosi na samoga Boga. Bog se svojomistinom suprotstavlja èovjekovoj laži, njegovu sebeljublju injegovoj oholosti, rekao je kardinal, te u tom duhu podsjetio,kako je i "redovništvo, kao življeni evanðeoski savjeti, znakosporavan u odnosu na duh svijeta". "Drage Bogu posveæene osobe, Bog je ljubav. PrihvatitiBožju ljubav i po njoj živjeti nije neki romantièan osjeæaj,nego stvarno osloboðenje od stanja zatvorenosti u vlastito'ja'. Božja ljubav zahtijeva da se iziðe iz sebe kako bi se sebenadišlo. Cijena tog osloboðenja je trpljenje križa. Vi steproroèki znak koji svjedoèi da svjetlo i križ u svijetu iduzajedno", ohrabrio je redovništvo kardinal.Takoðer je podsjetio na konstantnost poziva pohaðanja školepovjerenja u Božje milosrðe. "To je škola kršæanskogaživota koju se polazi cijeli život. Božje milosrðe nas nikadane odbija. Što smo bliži Bogu, bliži smo i sebi samima, bližismo onima s kojima zajedno živimo, svojoj braæi i sestramau Kristu. To je tajna našega duhovnog rasta i naše kršæanskeplodnosti". U nastavku homilije kardinal je podsjetio napoziv pape Franje da u Godini posveæenog života jaèajuzajedništva u zajednicama, kako bi živjeli mistiku susreta, neprestaje sa završetkom Godine. "Za rast i napredak uzajedništvu nije dovoljno samo osobno obraæenje, nego setraže i zajednièki znakovi promjena, nije dovoljna samoosobna molitva, nego potrebno je da se i kao zajednice

otvorimo zajednièkoj molitvi, nije dovoljno samo osobnonastojanje oko svetosti, nego se traži da kuæa u kojoj se živipostane prava dvorana, cenakul zajedništva, kako bi se dalovidljive znakove svetosti koju se živi zajedno s braæom isestrama", posvijestio je kardinal Bozaniæ.Na kraju homilije zahvalio je redovnicama i redovnicima isvim Bogu posveæenim osobama za njihovo svjedoèenje iapostolsko djelovanje u Zagrebaèkoj nadbiskupiji i Crkvi uhrvatskom narodu. Kad vas ne bi bilo, naša bi Hrvatska bilasiromašnija. Posveæene osobe svjedoèe iskustvo milosti,milosrða i Božjeg opraštanja, jer su pozvane unositi u srcemolitve nade, žalosti i tjeskobe ljudi, osobito onih koji sudaleko od Boga. Posebno mislim na redovnice u klauzuri,koje vrše specijalno poslanje u Crkvi, jer vjerne Kristu utrpljenju, stoje podno Križa, preuzimajuæi na sebe trpljenja iiskušenja drugih i s radošæu sve prikazuju za spasenjesvijeta, rekao je kardinal, te im uputio rijeèi svetog papehrvatske nade Ivana Pavla II. izreèene u Vita consecrata(109), a prisutne vjernike potaknuo da se u svojimmolitvama sjete redovnica i redovnika. Sve pak jepreporuèio nebeskom zagovoru blaženog Alojzija Stepinca.U molitvi vjernika posebno se molilo za redove, družbe i sveoblike posveæenog života u Crkvi, da budu vjerodostojno iuvijek novo oèitovanje Božje ljubavi u svijetu. Molilo se i zanova duhovna zvanja, kako bi Sveta Majka Crkva bilapomlaðena i obogaæena brojnim sinovima i kæerima koji æebiti otvoreni milosnom daru poziva. Po završetku prièestiotpjevan je sveèani "Tebe Boga hvalimo", a nakonpoprièesne molitve prisutne redovnice i redovnici obnovilisu svoja redovnièka obeæanja. Zahvalu predvoditelju slavljauime HKVRPP i prisutnih redovnica i redovnika izrekla jepotpredsjednica HKVRPP s. Miroslava Bradica. Takoðer jekardinalu zahvalila što je redovništvo u Godini posveæenogživota pratio molitvom i poticajnim rijeèima. S. Bradicazahvalila je i svima koji su pridonijeli ljepoti proslave oveGodine, a posebnu zahvalu izrekla je Redovnièkom bandaidu koji je redovnièkom himnom "Hvala redovnika" nanajsnažniji naèin izrekao radosno i oduševljeno življenjesvoga posveæenja. Za Godinu posveæenog života želimoprije svega zahvaliti dobrom Nebeskom Ocu i našem dragomPapi uz obeæanje da æemo svoju darovanost Bogu živjetisvim srcem, služeæi Bogu i narodu kroz djelotvorno milosrðeljubavi, revnosti u apostolatu u poslušnosti i otvorenosti zasuradnju na dobrobit sveopæe i mjesne Crkve. Svojomredovnièkom posvetom i konkretnim svjedoèanstvommilosrða i ljubavi želimo biti kljuè koji otvara vrata neba,rekla je Bradica.Prije blagoslova kardinal Bozaniæ rekao je: "Veèeras doksam vas gledao, dolazile su mi ove misli: koliko je ljudskihpovijesti iza svakoga zvanja. Svako zvanje u ovoj našojprvostolnici govori o jednoj suradnji, o odnosu konkretnogèovjeka i Boga, jer na poèetku svakog duhovnog zvanja jeOn koji zove i potièe. To bogatstvo te povijesti èovjeka iBoga se veèeras na osobit naèin oèitovalo u ovoj našojprvostolnici. Zahvalni smo Bogu za te darove". Istaknuo jekako je redovništvo, kao i svako duhovno zvanjesvjedoèanstvo o Božjoj prisutnosti u našoj sredini, da nasBog ne napušta, da je Bog s nama. Po završetku mise,Redovnièki band aid koji je i animirao pjevanje još jejednom otpjevao himnu "Hvalu redovnika". Euharistijskomslavlju prethodilo je klanjanje pred Presvetim.

Domovinske vijestiika

253. veljaèe 2016. broj 5/2016

Inozemne vijesti

Papa primio iranskoga predsjednikaVatikan, 26.1.2016. (IKA) – Papa Franjo primio je 26.sijeènja u Vatikanu iranskoga predsjednika HassanaRouhanija, s kojim je razgovarao o iranskoj geopolitièkojulozi na Bliskom istoku, borbi protiv terorizma imeðureligijskom dijalogu, izvještava Radio Vatikan.Tijekom srdaènih razgovora istaknute su zajednièke duhovnevrijednosti, a potom se govorilo o dobrim odnosima izmeðuIslamske Republike Irana i Svete Stolice, o životu Crkve uIslamskoj Republici i o zauzimanju Svete Stolice upromicanju dostojanstva ljudske osobe i vjerske slobode. Kako se istièe u priopæenju iz Tiskovnoga ureda SveteStolice, bilo je rijeèi i o zakljuèivanju i primijeniNuklearnoga sporazuma, a istaknuta je važna uloga koju Irantreba, zajedno s drugim država na Bliskom istoku, obaviti upromicanju prikladnih politièkih rješenja za problematikeBliskoga istoka, u suzbijanju terorizma i trgovine oružjem.Glede toga, istaknuta je važnost meðureligijskoga dijaloga iodgovornost vjerskih zajednica u promicanju pomirbe,snošljivosti i mira. Nakon razgovora s Papom, predsjednik Rouhani susreo se skardinalom Pietrom Parolinom, Papinim državnim tajnikom,i nadbiskupom Paul-Richardom Gallagherom, tajnikom zaodnose s državama.

Sveta Stolica: Za rješavanje izraelsko-palestinskogasukoba potrebne hrabre odlukeNew York, 27.1.2016. (IKA) – Za rješavanje izraelsko-palestinskoga sukoba potrebne su hrabre odluke, istaknuo jeu Vijeæu sigurnosti nadbiskup Bernardito Auza, stalnipromatraè Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u NewYorku. Sve je, naime, veæa zabrinutost Svete Stolice zbogzastoja u kojemu se nalazi izraelsko-palestinski mirovniproces, zbog tako teške krize koja èak pobuðuje sumnje uvaljanost Sporazuma iz Osla. Zbog toga je Sveta Stolicauvjerena u prijeko potrebne hrabre odluke i uzajamneustupke i s izraelske i s palestinske strane, kako bi sepostigla sigurnost, napredak i miran suživot. Kao što je veærekao papa Franjo, rijeè je o dva naroda koji iz dubine srcane traže ništa drugo osim mira, koji je preèesto onemoguæenpropagandnom retorikom i pribjegavanjem nasilju,napomenuo je nadbiskup Auza, prenosi Radio Vatikan. Tonasilje nije zaobišlo ni kršæane u brojnim podruèjimaBliskoga istoka, ali ono može biti poraženo putemdiplomacije i dijalogom, kao što pokazuje Sporazumsklopljen u lipnju prošle godine izmeðu Svete Stolice iDržave Palestine. Nadbiskup je taj sporazum nazvao pravimprimjerom dijaloga i suradnje i za druge države s arapskom imuslimanskom veæinom.Osvrnuvši se pak na sirijski sukob i na libijsku krizu, stalnipromatraè Svete Stolice ponovno je uputio apel da seprekine dostava oružja na to podruèje i poveæa humanitarnodjelovanje u korist izbjeglica i prognanika u toj regiji. SvetaStolica podupire rezoluciju 2254 Vijeæa sigurnosti kojajamèi poštovanje suvereniteta, neovisnosti, jedinstva iteritorijalnoga integriteta Arapske Republike Sirije, i kojaistièe prijeko potrebno politièko rješenje sukoba. Zbog togaSveta Stolica s posebnom nadom gleda na pothvate u svrhudijaloga, koje potièe meðunarodna zajednica, kao i narazgovore predviðene za kraj ovoga tjedna u Ženevi,napomenuo je nadbiskup Auza.

Razgovor s novim hrvatskim veleposlanikom pri SvetojStoliciRim, 27.1.2016. (IKA) – Papa Franjo primio je 25. sijeènjavjerodajnice novoga hrvatskog veleposlanika RepublikeHrvatske pri Svetoj Stolici Nevena Pelicariæa, koji je o tome27. sijeènja razgovarao s urednikom hrvatskoga programaRadio Vatikana o. Sinišom Štambukom, DI. Vjerujem da svikoji su imali priliku susresti se sa Svetim Ocem moguposvjedoèiti da se radi o jednom svetom èovjeku, o osobikoja je vrlo otvorena, koja zaista može na neki naèin opustitisvog sugovornika u tom vrlo sveèanom i specifiènomtrenutku, u kojem postoji i odreðena trema kada noviveleposlanik dolazi pred Svetog Oca, rekao je šesti po reduhrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici. Za slušatelje RadioVatikana istaknuo je obilježja politièkoga položaja Hrvatskedanas u svijetu, i podsjetio na povijesne datosti tijekomproteklih 24 godina neovisnosti Republike Hrvatske. Govoreæi pak o odnosima izmeðu Vatikana i Hrvatske,posebice u svjetlu triju pontifikata, veleposlanik Pelicariærekao je kako su trojica papa u vrijeme hrvatske neovisnostisjedila na tronu sv. Petra. Svi se sjeæamo sv. Ivana Pavla II.,koji je ostao u srcima svih Hrvata: papa koji je Hrvatskupriznao dva dana prije nego što je to bilo dogovoreno nadiplomatskim i politièkim konferencijama. On je jako punoradio da se sprijeèi rat u Sloveniji i Hrvatskoj i Bosni iHercegovini i on je sigurno ostao jedan od luèonoša našihsjeæanja na to doba. Meðutim, odnosi Hrvatske i SveteStolice i od njegova pontifikata preko pontifikata papeemeritusa Benedikta XVI. i naravno sada pape Franje, uvijeksu bili izvrsni. Naši su se odnosi razvijali, napredovali; imalismo u jednom trenutku imovinski problem, sluèaj s Dajlom,koji je razriješen. Imao sam veæ neke razgovore u Državnomtajništvu Svete Stolice tijekom kojih su zahvalili da sesituacija razriješila, i sada unutarcrkveni postupak treba bitidovršen, rekao je veleposlanik i dodao kako se s velikompozornošæu i s državne strane prate brojne aktivnosti kojepapa Franjo poduzima.Na urednikovo pitanje o prioritetima u vremenu koje dolazi,podsjetio kako je mandat njegova prethodnika Filipa Vuèkaobilježio sluèaj Dajle. On se praktièki, èim je došao morao stime suoèiti, u njegovu mandatu to je uspješno zakljuèeno.Mene je doèekala situacija s povijesnom komisijom o kojojse sve više govori, a koju je zatražio i koju æe oformiti SvetiOtac u vezi sa kanonizacijom bl. Alojzija Stepinca. Dakle,mi æemo sasvim sigurno sa strane države pratiti koje suaktivnosti koje poduzima Katolièka Crkva, napredak rada tekomisije za koju èujem da æe se vrlo brzo oformiti, i za kojuse nadamo da æe njezin rad biti intenzivan, vremenskiogranièen i da æe u dogledno vrijeme završiti proslavomkanonizacije bl. Alojzija Stepinca kao sveca univerzalneCrkve, rekao je Pelicariæ. Na kraju razgovora uputio je iporuku i poziv slušateljima koji æe se u Rim uputiti u Svetojgodini milosrða, kako bi prošli kroz Sveta vrata bazilike Sv.Petra, kao i drugih rimskih bazilika: "Hodoèasnièki put kojije grad Rim utvrdio i ogradio, tako da hodoèasnici neovisnood prometa mogu doæi do Trga Sv. Petra, prolazi toènoispred veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici.Mi smo locirani u posljednjoj zgradi prije ulaska na Trg Sv.Petra. Nitko ne može proæi prema bazilici, bez da proðepored naše hrvatske zastave, s desne strane. Pa kad ste tu,pozvonite, doðite na kavu: imate vaše veleposlanstvo koje jevama na usluzi."

Inozemne vijesti ika

26 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Papa se susreo s bioetièarimaVatikan, 28.1.2016. (IKA) - Valja poštovati ljudski život, aosobito onih najslabijih. Neka se znanost nikada ne urotiprotiv èovjeka - poticaji su pape Franje upuæeni èlanovimaNacionalnog povjerenstva za bioetiku, koje je 28. sijeènjaprimio u audijenciju. Papa je osobito istaknuo da embrijinikada ne smiju biti smatrani otpadnim materijalom.Takoðer je kazao da primjena biotehnologije ne smije bitivoðena samo komercijalnim ciljevima. Služenje èovjeku,svim ljudima, s osobitom pažnjom i skrbi za najslabije iugrožene, èiji je glas teško èuti ili èiji se glas još ne možeèuti – to je podruèje na kojem Papa, kako izvještava RadioVatikan, vidi susret crkvene i društvene zajednice i na kojemsu pozvane suraðivati u skladu s vlastitim kompetencijama.Napomenuo je da je poznato koliko je Crkva osjetljiva zaetièka pitanja, ali je primijetio da možda nije toliko poznatoda Crkva na tom podruèju ne zauzima povlašteno mjesto,nego da je zadovoljna kad društvena savjest možepromišljati, razluèivati i raditi na temelju slobodne iotvorene razumnosti te konstitutivnih vrednota osobe idruštva. Upravo je ta odgovorna civilna zrelost znak da jesjetva evanðelja, koja je povjerena Crkvi, urodila plodom,promièuæi traženje istinitoga, dobroga i lijepoga u složenimljudskim i etièkim pitanjima. Papa je istaknuo kako sePovjerenstvo više puta bavilo pitanjem poštovanja èovjekovacjelovitog dobra i brige za zdravlje od zaèeæa do prirodnesmrti, odnoseæi se prema osobi uvijek kao cilju, a nikada kaoprema pukom sredstvu. To naèelo je, prema Svetome Ocu,temeljno i za primjenu biotehnologija na podruèju medicine.Ne može ih se nikada koristiti na naèin koji nagrðuje ljudskodostojanstvo te se ne smiju voditi samo industrijskim ikomercijalnim ciljevima. Rekao je kako ubrzani razvojbioloških i medicinskih tehnologija riskira izgubiti doticaj sbilo èime što nije odreðeno korisnošæu ili profitom. Istaknuoje kako je važno traženje etièke istine u kontekstu koji jeoznaèen relativizmom i slabim povjerenjem u sposobnostiljudskoga razuma. Sveti Otac potaknuo je rad Povjerenstvana tri polja. Prvo, na interdisciplinarnoj analizi uzrokarazaranja okoliša. Rekao je kako se nada da æe formuliratismjernice za znanstveni život i potaknuti oèuvanje i skrb zaokoliš, što je od temeljne važnosti za buduæe naraštaje. Nadrugome mjestu potaknuo ih je da posvete pažnjumarginalizaciji ranjivih skupina u društvu koje je usmjerenona natjecanje i ubrzani napredak. Istaknuo je važnostsuoèavanja s kulturom otpada, koja se oèituje u odnosuprema embrijima, bolesnima i starima kao prema otpadnommaterijalu. Na kraju je Povjerenstvo potaknuo da radi najaèanju dijaloga, èak i ako to predstavlja teškoæe, kako bi sedošlo do usklaðivanja bioloških i medicinskih standarda ipravila te se prepoznale sržne vrednote i temeljna prava.

Papa se susreo s Leonardom DiCaprijemVatikan, 28.1.2016. (IKA) - Papa Franjo primio je 28.sijeènja amerièkog glumca Leonarda DiCaprija, izvijestio jeRadio Vatikan. DiCaprio je Papi darovao knjigunizozemskoga renesansnog slikara Hieronymusa Boscha, ana kraju susreta mu je poljubio prsten i na talijanskom muzahvalio što ga je primio. Glumac i ekološki aktivist poželioje susresti se sa Svetim Ocem zbog njegova zalaganja zabrigu za okoliš, koja je najpoznatije izražena u encikliciLaudato si'. DiCaprio je prethodno bio govornik naSvjetskom gospodarskom forumu u Davosu, u Švicarskoj,gdje je poslovne voðe pozvao da uèine više u borbi protivglobalnoga zatopljenja te je najavio da æe zaklada LeonardoDiCaprio donirati 15 milijuna dolara za ekološke projekte.

Uz nauk vjere, potrebno èuvati i cjelovitost moralaPapa Franjo primio sudionike plenarnog zasjedanjaKongregacije za nauk vjereVatikan, 29.1.2016. (IKA) - Milosrðe je zaglavni kamenkoji podržava život Crkve. Prva istina o Crkvi je ljubavKristova, rekao je papa Franjo sudionicima plenarnogzasjedanja Kongregacije za nauk vjere koje je 29. sijeènjaprimio u audijenciju. Pritom je istaknuo važnost tjelesnih iduhovnih djela milosrða u Svetoj godini i naglasio da æe nasse na kraju života pitati ne samo jesmo li "nahranili gladnogaili napojili žednoga", nego æe nas se jednako tako pitatijesmo li "pomogli osobama nadvladati sumnju, jesmo li setrudili oko prihvaæanja grješnika, opominjuæi ih iliispravljajuæi ih, jesmo li se borili protiv neznanja, osobito popitanju kršæanske vjere i ispravnoga življenja". Papa je kazaoda kršæanska vjera nije samo znanje koje valja saèuvati upamæenju, nego je ona istina koju valja živjeti u ljubavi.Zbog toga zajedno s naukom vjere potrebno je èuvati icjelovitost morala, osobito na najosjetljivijim podruèjimaživota. Prianjanje u vjeri uz Krista implicira i èin razuma imoralni odgovor na njegov dar. Napomenuvši da je brigaoko integriteta vjere i morala osjetljiva zadaæa, istaknuo jevažnost kolegijalnog zalaganja. Valja promicati, na svimrazinama crkvenoga života, ispravnu sinodalnost, rekao jePapa, navevši kao primjer susret Kongregacije za nauk vjeres predstavnicima doktrinarnih komisija europskih biskupskihkonferencija.Kolegijalnim suoèavanjem s doktrinarnim i pastoralnimizazovima pridonosi se novom misijskom zanosu vjernika iveæoj otvorenosti transcendentnim dimenzijama života, bezkojih Europa riskira izgubiti onaj humanistièki duh koji volii štiti, primijetio je Sveti Otac. Potaknuo je stogaKongregaciju za nauk vjere da pojaèa suradnju sasavjetodavnim organima koji pomažu biskupskimkonferencijama i pojedinim biskupima u brizi oko zdravoganauka u vremenu brzih promjena i sve složenijih problema.Takoðer je kao važno istaknuo prouèavanjekomplementarnosti hijerarhijskih i karizmatskih darova.Papa je rekao da su prema logici jedinstva u legitimnojrazlièitosti – koju je nazvao "autentiènom formomzajedništva u Božjem narodu" – hijerarhijski i karizmatskidarovi pozvani suraðivati na dobro Crkve i svijeta. Jedinstvoi višeobraznost oznake su Crkve koja, pokrenuta DuhomSvetim, zna hoditi na siguran i vjeran naèin prema ciljevimakoji joj uskrsli Gospodin naznaèuje u povijesti, rekao jePapa, objašnjavajuæi: Tu se dobro vidi kako se sinodalnadinamika, ako ju se ispravno shvati, raða iz zajedništva ivodi prema uvijek izraženijem, dubljem i širem zajedništvu,u službi života i poslanja Božjega naroda.

Kardinal Onaiyekan: Ne možemo "spiritualiziratisiromaštvo"Cebu, 29.1.2016. (IKA) - Kardinal John Onaiyekan kazao jeda je pogrešno "spiritualizirati siromaštvo" te se osvrnuo naislamistièke progone kršæana. U predavanju "Euharistija idijalog sa siromašnima i trpeæima" na 51. meðunarodnomeuharistijskom kongresu u Cebuu na Filipinima nigerijskikardinal napomenuo je da siromaštvo može znaèiti višestvari. U Crkvi ono može biti krepost – evanðeoski zavjetièistoæe, siromaštva i poslušnosti. Meðutim, postoji i drugavrsta siromaštva – bijeda, koju trpe toliki u svijetu, rekao jekardinal i poruèio: "Ne možemo spiritualizirati siromaštvokao da je ono dobra stvar. Ono nikada ne može biti dobrastvar".

Inozemne vijestiika

273. veljaèe 2016. broj 5/2016

Nadbiskup Fisichella predstavio dogaðaje u GodinimilosrðaVatikan, 29.1.2016. (IKA) – Na konferenciji za novinare udvorani Ivana Pavla II. Tiskovnog ureda Svete Stolice 29.sijeènja predstavljena su predstojeæa dogaðanja u sklopujubilejske godine, meðu kojima istaknuto mjesto imajuslanje misionara milosrða i privremeni prijenos posmrtnihostataka svetog Pija Pietrelcine i svetog Leopolda BogdanaMandiæa u Rim. Predsjednik Papinskog vijeæa za novuevangelizaciju nadbiskup Rino Fisichella na poèetku jeistaknuo kako je na sveèanostima otvaranja Vrata milosrða ucijelom svijetu sudjelovao iznimno veliki broj vjernika što jepotvrda "da je Papina intuicija o proglašenju Izvanrednogjubileja milosrða odgovaralo istinskom oèekivanju Božjegnaroda, koji je s radošæu i velikim oduševljenjem prihvatiotaj milosni dogaðaj". I Rim je na poèetku Jubileja posjetioveliki broj vjernika. Do sada je na jubilejskim dogaðajima uRimu sudjelovalo 1.392.000 ljudi od èega 40% vjernici izdrugih dijelova svijeta, poglavito španjolskog i francuskoggovornog podruèja. No u Rim su hodoèastili takoðer vjerniciiz Bangladeša, Hong Konga, Koreje, Kenije, Mozambika, ElSalvadora, New Zelanda, Argentine, Meksika, Otoka Fiji,Rusije, Bjelorusije, Sejšela, Šri Lanke, Obale Bjelokosti,Èada, Kuvajta, SAD-a, Albanije… Papa je u meðuvremenu uèinio dva posebna znaka svogkonkretnog svjedoèenja milosrða: 18. prosinca otvorio jeVrata milosrða u hostelu "Don Luigi di Liegro" te slaviomisu u blagovaonici hostela, dok je 15. sijeènja posjetioodmaralište za starije osobe "Bruno Buozzi" u Torrespaccati,nakon èega je posjetio bolesnike u vegetativnom stanju kojedvore èlanovi obitelji, podsjetio je mons. Fisichella, rekavšikako "ti znakovi imaju simboliènu vrijednost pred tolikimpotrebama današnjeg društva". Zatim je predstavio dva važna jubilejska dogaðaja. Prvi jeprijenos urni s relikvijama svetog Leopolda BogdanaMandiæa i sv. Pija iz Pietrelcine u Rim. Mons. Fisichellapodsjetio je na posebno štovanje pape Franje premahrvatskome svetom ispovjedniku Leopoldu Mandiæu.Istaknuo je kako je taj kapucin èitav svoj život posvetioispovjedaonici. Gotovo 30 godina provodio je 10 do 15 satidnevno u skrovitosti svoje æelije, koja je postalaispovjedaonicom za tisuæe ljudi koji su u odnosu s njimpronašli povlaštenog svjedoka praštanja i milosrða. Neka suga njegova subraæa nazivala "neznalicom" i govorili da je"preblag u odrješenju grijeha". No, on bi odgovorio: "Kad bime Raspeti optužio da sam preblag, rekao bih mu:Gospodine, ti si mi dao taj loš primjer. Još nisam došao dotoga da umrem za duše". Drugi dogaðaj tièe se upravo Èiste srijede, kada æe SvetiOtac dati mandat misionarima milosrða, sveæenicima kojiprimaju zaduženje da budu povlašteni svjedoci izvanrednostijubilejskog dogaðaja u svojim Crkvama. Misionara je višeod tisuæu i dolaze sa svih kontinenata i zemalja poputBurme, Libanona, Kine, Južne Koreje, Tanzanije,Ujedinjenih Arapskih Emirata, Izraela, Burundija,Vijetnama, Zimbabvea, Istoènog Timora, Tajlanda, Egipta…Meðu njima æe biti i sveæenika istoènog obreda. U Rimu æebiti prisutno 700 misionara milosrða. Papa æe se s njimasusresti 9. veljaèe kako bi pokazao koliko mu je stalo do teinicijative koja je zasigurno jedan od najsugestivnijih inajznakovitijih dogaðaja Jubileja milosrða. Iduæega danaSveti Otac slavit æe misu s misionarima milosrða i tomprigodom im predati "mandat" zajedno s ovlašæu dapodjeljuju odrješenje i za one grijehe koje su pridržaneSvetoj Stolici.

Prva Papina jubilejska audijencija subotomVatikan, 30.1.2016. (IKA) - Svaki je kršæanin "Kristofor",to jest kristonosac, poruèio je 30. sijeènja papa Franjo ukatehezi na prvoj jubilejskoj audijenciji subotom. U želji dase izaðe ususret brojnim zahtjevima hodoèasnika koji se želesusresti s papom Franjom, u Vatikanu je odluèeno da sejednu subotu u mjesecu tijekom Godine milosrða održavajuposebne audijencije uz redovne opæe audijencije srijedom.Za tu prvu audijenciju prijavilo se više od 20.000 osoba.Tema Papine kateheze bila je milosrðe i misija. Kao kršæani,rekao je Papa, imamo odgovornost biti misionari evanðelja.Kada primimo neku lijepu vijest, ili kada doživimo nekolijepo iskustvo, prirodno je da osjetimo potrebu dijeliti to sdrugima. Osjeæamo u sebi da ne možemo obuzdati radostkoja nam je darovana: želimo je širiti. Pobuðena radost jetoliko da nas potièe prenositi je. Isto bi moralo biti kadasusretnemo Gospodina. Štoviše, konkretni znak da smodoista susreli Isusa je radost koju osjeæamo u prenošenjutakoðer drugima. A to ne znaèi "provoditi prozelitizam", toznaèi dati dar: ja ti dajem ono što me raduje, rekao je Papa. Susresti Isusa isto je što i susresti se s njegovom ljubavlju.Ta nas ljubav preobražava i osposobljava nas prenositidrugima snagu koju nam ona daruje. Mogli bismo nastanoviti naèin reæi da od dana krštenja svakome od nas bivadano novo ime uz ono koje su nam veæ dali otac i majka, a toime glasi "Kristofor": svi smo "Kristofori". Što to znaèi?"Nositelji Krista". To je ime našeg vladanja, vladanjanositelja Kristove radosti, Kristova milosrða. Svaki jekršæanin "Kristofor", to jest kristonosac, poruèio je Papa.Milosrðe koje primamo od Oca nije nam dano kao nekaprivatna utjeha, veæ nas èini oruðima da i drugi mogu primitiisti dar. Postoji neka cirkulacija izmeðu milosrða i misije.Živjeti milosrðe pretvara nas u misionare milosrða, a bitimisionar nam omoguæuje sve više rasti u Božjem milosrðu.Dakle, uzmimo zaozbiljno naše kršæanstvo i trudimo seživjeti kao vjernici, jer jedino tako evanðelje može dotaæisrce osoba i otvoriti ga da primi radost ljubavi, da primi onoveliko milosrðe Boga koji sve prihvaæa, rekao je Papa.

Slovenski misionar Peter Opeka ponovno nominiran zaNobelovu nagradu za mirLjubljana, 1.2.2016. (IKA) – Civilna udruga za pravednuSloveniju pripremila je nominaciju za Nobelovu nagradu zamir slovenskog misionara Petera Opeke, CM, a koju jepotpisao predsjednik Ustavnoga suda Slovenije MiroslavMozetiè. To je treæi put da je slovenski lazarist, misionar naMadagaskaru, nominiran za Nobelovu nagradu za mir.Ranije nominacije bile su 2013. i 2015. godine.Peter (Pedro) Opeka roðen je u San Martinu, Buenos Aires,29. lipnja 1948. godine u obitelji slovenskih emigranata kojisu iz Slovenije iselili godine 1945. U novicijat lazarista ušaoje godine 1966. u San Miguelu (Argentina), a teologiju jestudirao na Bogoslovnom fakultetu u Ljubljani i Katolièkomsveuèilištu u Parizu. Za sveæenika je zareðen u Lujanu, uArgentini 1975. Na Madagaskar je na kraæe vrijeme prviputa otišao 1970., a potom nakon reðenja. No, pohod papeIvana Pavla II. Madagaskaru 1989. ga je potaknuo da sesiromasima posveti na drugi naèin. Tako je otišao u glavnigrad Antananarivo, te se poèeo brinuti za beskuænike i onekoji su živjeli na smetlištu. Deset godina kasnije osnivazajednicu Akamasoa (Dobri prijatelji) koja danas obuhvaæa18 sela, èetiri tisuæe ciglenih kuæa, šest klinika, tri bolnice ièetiri rodilišta. Više desetaka tisuæa ljudi dobilo je krov nadglavom, a mnogo više njih više ne živi na smetlištima, te jeotvorio više tisuæa radnih mjesta. Više od 10.000 djecedobilo je moguænost školovanja, a osim škola, uredio je i

Inozemne vijesti ika

28 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

igrališta. Preko Zajednice Akamasoa sada skrbi za više od20.000 osoba. Stoga ga s pravom smatraju nasljednikomMajke Terezije.Dobitnik je više nagrada, a njegov rad prepoznali su mnogikoji su ne samo dali prilog veæ i došli i posjetili ga. Tako jegodine 1991. Opeku posjetio tadašnji francuski predsjednikDanielle Miterrand, a 1997. i Albert od Monaka koji je tomprigodom otvorio školu i dispanzer, sagraðene uz potporukneževine Monako.Prošle godine u listopadu u ljubljanskoj dvorani Tivoliodržan je dobrotvorni koncert na kojem je sakupljeno246.106 eura za siromašne na Madagaskaru. Jedan od višepriloga o slovenskom misionaru na Madagaskaru dostupnoje na https://www.youtube.com/watch?v=Z5g6eAz90J0.

Papa primio sudionike Jubileja posveæenoga životaValja izbjegavati "terorizam ogovaranja" koji je poputbombe. Osim toga, ne valja misliti na novac, koji ne dajeistinsku nadu, položenu samo u Gospodinu, i treba moliti zadar novih zvanja, jer zajednice stare pa samostane èestoodržava èetiri ili pet starijih redovnicaVatikan, 1.2.2016. (IKA) - Valja izbjegavati "terorizamogovaranja" koji je poput bombe. Osim toga, ne valja mislitina novac, koji ne daje istinsku nadu, položenu samo uGospodinu, i treba moliti za dar novih zvanja, jer zajednicestare pa samostane èesto održava èetiri ili pet starijihredovnica, poticaj je pape Franje koji je uputio primivšisudionike Jubileja posveæenoga života, koji æe proslaviti nablagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosnoSvijeænicu. Èvrsta poslušnost nije ona "vojnièka", i nije"stega", nego je darivanje srca, poput Božjega Sina koji seponizio, postao èovjekom iz poslušnosti, sve do smrti naKrižu, rekao je papa Franjo, ponovno predajuæi unaprijedpripremljeni govor, i obraæajuæi se spontano Boguposveæenim osobama, kojih je u Dvorani Pavla VI. uVatikanu bilo oko pet tisuæa. Razmišljajuæi o proroštvu,bliskosti i nadi, Papa je napomenuo da Krist nije bioanarhièan, nije pozvao svoje da se snagom otporasuprotstave njegovim neprijateljima, nego je izabraoposlušnost Ocu. To je proroštvo u odnosu na anarhiju voljeèije sjeme sije ðavao. Proroštvo znaèi reæi ljudima da postojiput sreæe, velièine, put koji te ispunja radošæu, a to je upravoIsusov put. Put prema blizini s Isusom. Proroštvo je dar,karizma, i valja ga tražiti od Duha Svetoga: da znam reæi onurijeè, u pravom trenutku; da uèinim ono u pravom trenutku; da cijeli moj život bude proroštvo. Muškarci i žene proroci,napomenuo je Sveti Otac.Govoreæi potom o blizini, Papa je pozvao nazoène da nebudu posveæeni muškarci i žene kako bi se udaljili od ljudi iimali sve udobnosti. Ne, svatko to ima biti kako bi sepribližio i shvatio život kršæana i nekršæana, trpljenje,probleme, mnogo stvari koje se mogu razumjeti jedino akoposveæeni muškarac i žene postanu bližnji; u blizini,napomenuo je Papa te im za primjer dao svetu Tereziju odDjeteta Isusa, zaštitnicu misija, koja je svojim goruæimsrcem i pismima koja je primala od misionara bila bliska sljudima. Postati Bogu posveæena osoba ne znaèi popeti sejedan, dva ili tri stupnja u društvu, istaknuo je te dodao: "Zaposveæenu osobu nije životni položaj taj zbog kojega drugegleda ravnodušno. Posveæeni me život ima dovesti do blizines ljudima; do tjelesne i duhovne blizine, do toga da upoznamljude. A druga osoba, "pravi bližnji", može biti onaj kojegase susreæe u siromašnim èetvrtima, ali i brat ili sestra uzajednici. Tu valja težiti možda najtežoj kreposti, kako jegovorio apostol Jakov, ovladavanju jezikom. Jedan odnaèina za udaljavanje od braæe i sestara u zajednici jest

upravo taj: terorizam ogovaranja, rekao je Papa te ponovnoistaknuo "ne" ogovaranju, terorizmu ogovaranja. Jer, tkoogovara, taj je terorist. On je terorist u vlastitoj zajednici, jerpoput bombe baca rijeèi protiv jednoga, protiv drugoga, aonda mirno odlazi. Ali uništava! Tko to èini, taj uništavapoput bombe, jer bomba ogovaranja u zajednici nije blizina,nego je to voðenje rata, udaljavanje, to je poticanjeudaljenosti i anarhije, upozorio je papa Franjo. Ako u ovojGodini milosrða svatko od vas uspije uèiniti to da nikada nebude terorist ogovaratelj ili ogovarateljica, to bi za Crkvu biouspjeh, uspjeh velike svetosti, poruèio je Papa.Govoreæi pak o nadi, razmišljao je o smanjenju broja zvanja,o zajednicama koje sve više stare, o samostanima koje vodisamo nekoliko starijih redovnica, te istaknuo da nije dobroprimati bilo koga, nego valja dobro razluèiti je li rijeè oistinskom pozivu, i pomoæi mu da se razviju. Mislim daprotiv kušnje gubitka nade, na koju nas potièe ta neplodnost,imamo više moliti. Imamo neumorno moliti, napomenuo jeSveti Otac dajuæi primjer Ane, Samuelove majke, jer postojijedna opasnost. Kada neka redovnièka kongregacija vidi danema djece i unuka, te poèinje bivati sve manja, uhvati senovca. Znate da je novac ðavolska stvar. Kada ne moguimati milost zvanja i djece, misle da æe novac spasiti život imisle na starost. Ali, tako nema nade! Nada je samo uGospodinu! Novac ti ju nikada neæe dati. Naprotiv, novac æete oboriti, istaknuo je Sveti Otac. Na kraju je posebne misliposvetio redovnicama. Što bi bila Crkva da nema èasnihsestara, kojih ima u bolnicama, zavodima, župama, ugradskim èetvrtima, u misijama, ali i na grobljima. Rijeè je oženama koje su zajedno s brojnim muškarcima dali svojživot za Gospodina, možda i daleko od svojih zemalja, kazaoje Sveti Otac, a prenio Radio Vatikan.

Inozemne vijestiika

293. veljaèe 2016. broj 5/2016

Prilog dokumenti

Ususret svakoj osobiPoruka u povodu završetka Godine posveæenog života iprigodom Dana posveæenog života 2016. Vijeæa HBK zaustanove posveæenog života i družbe apostolskog života iHrvatske konferencije viših redovnièkih poglavara ipoglavaricaPoštovane redovnice, redovnici i laici posveæeni u svijetu,drage sestre i draga braæo u Kristu!1. Pri kraju smo Godine posveæenog života koja je zapoèela30. studenoga 2014., a njezin je završetak odreðen za 2.veljaèe 2016. U Hrvatskoj su kroz to razdoblje održanibrojni susreti. Tako su redovnici, redovnice i druge Boguposveæene osobe sudjelovali u Drugom nacionalnom susretuhrvatskih katolièkih obitelji na Trsatu, a u Zagrebu je održansusret mladih redovnica i redovnika. Redovnièki daniodržani su ove godine na više mjesta nego što je to do sadabio sluèaj, a u okviru Redovnièkih dana u Zagrebu sprigodnim je predavanjem gostovao i tajnik Kongregacije zaustanove posveæenog života i družbe apostolskog života,mons. José Rodríguez Carballo. Središnji dogaðaj Godineposveæenog života u Hrvatskoj bio je Nacionalni susretredovnika, redovnica, Bogu posveæenih laika i laikapovezanih s redovnièkim zajednicama u Hrvatskomnacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Ovi susreti, kao ibrojni drugi projekti i pothvati, poput redovnièkog benda imedijskoga praæenja, omoguæili su veæu prisutnostredovništva i drugih Bogu posveæenih osoba u javnomživotu. Kroz godinu posveæenog života više je redovnièkihzajednica proslavilo svoje godišnjice osnutka ili druge važnedogaðaje svoje povijesti, a u tijeku je proslava 800.obljetnice dominikanskoga reda, dok æe franjevci ove godineproslaviti 800. obljetnicu Porcijunkulskoga oprosta.2. Na kraju Godine posveæenog života dobro je promisliti jeli zajednièkim trudom, zalaganjima i projektima došlo dopozitivnog pomaka u životu i djelovanju Bogu posveæenihosoba u svjetlu postavljenih ciljeva: sa zahvalnošæu se sjetitinedavne prošlosti, s nadom prigrliti buduænost i sa strašæuživjeti sadašnjost. Osim toga, bilo bi dobro vidjeti je li sepomak dogodio i na drugim razinama, primjerice, u kojoj sumjeri redovnici i laici posveæeni u svijetu krenuli premarubovima, prema svima koji su u potrebi ili u Crkvi i društvuzapostavljeni. Ova pitanja mogu ostati na razmišljanjesvakoj zajednici, ali i svakoj Bogu posveæenoj osobi.3. Sretna je okolnost da je završetak Godine posveæenogživota obilježen poèetkom Izvanrednog jubileja milosrðakoji je zapoèeo 8. prosinca 2015., a trajat æe do 20.studenoga 2016. Osobito se redovnice, redovnici i ostaleBogu posveæene osobe trebaju osjetiti pozvanimanavješæivati svima Božje milosrðe. Ako je, kako kaže papa,"milosrðe postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac uIsusu iz Nazareta" (Misericordiae vultus, 1), onda oni koji suodluèili iz bližega nasljedovati stope Isusa Krista, postajuvidljivi znakovi toga živoga milosrða u današnjem svijetu.Da bi se to moglo dogoditi, potrebno je najprije osobnoprepoznati na sebi samome djelovanje Božjega milosrða.Potrebno je prepoznati se od Boga zamilovanim, utjecati senjegovoj nježnoj ljubavi i dozvoliti da on mijenja ipreobražava. U tu svrhu valja još snažnije naglasiti važnostpomirenja unutar zajednica i pomirenja s Bogom usakramentu pomirenja. Za svakog redovnika, redovnicu ilaika posveæenog u svijetu ovaj Izvanredni jubilej trebao bibiti poticaj na osobno obraæenje. Ovo iskustvo milosrdnogaBoga ne smije meðutim ostati zatvoreno u životu pojedinca

ili zajednice, nego ga valja komunicirati prema van. Papa ubuli kojom je najavio Izvanredni jubilej milosrða kaže:"Crkva ima zadatak naviještati Božje milosrðe, to živo srceevanðelja, koje na svoj naèin mora doprijeti do srca i umasvake osobe. Kristova zaruènica mora se ugledati na SinaBožjega, koji ide ususret svima bez iznimke. U ovo vrijeme,kada se Crkva posveæuje zadaæi nove evangelizacije, temumilosrða treba uvijek predlagati s novim zanosom i novimpastoralnim djelovanjem." U nastavku papa dodaje da Crkva"vlastitim rijeèima i djelima mora prenositi milosrðe, kako bidotaknula srca svih ljudi i potaknula ih da ponovno pronaðuput koji vodi k Ocu" (Misericordiae vultus 12). Evo zadatkaza redovnike, redovnice i ostale Bogu posveæene osobe.4. Kroz Izvanredni jubilej milosrða ostaje svima moguænostda se ukljuèe u razlièita dogaðanja na razini pojedinihbiskupija, u svojim zajednicama, svjedoèeæi uvijekmilosrdno lice Oca koji poziva èovjeka, nalazi izgubljene,tješi ožalošæene, oprašta grešnicima i pomaže svima. Bit æe,meðutim, prilike i za javno i zajednièko svjedoèenje. Radujenas što su kao zaštitnici ovog Jubileja odabrana dvojicaredovnika: sveti Pio iz Pietrelcine i naš sveti LeopoldBogdan Mandiæ. Tijela ovih dvaju svetaca bit æe izložena naštovanje u bazilici sv. Lovre izvan zidina od 3. do 5. veljaèei u bazilici sv. Petra u Rimu od 6. do 11. veljaèe 2016., atijelo svetog Leopolda Bogdana Mandiæa bit æe, od 13. do18. travnja 2016., takoðer izloženo u župnoj crkvi svetogLeopolda Bogdana Mandiæa u Zagrebu i u zagrebaèkojkatedrali. Pozivamo stoga sve redovnike, redovnice i ostaleBogu posveæene osobe da, koliko je u njihovimmoguænostima, obilježe ovaj dogaðaj.5. Kad govori o željenim plodovima Izvanrednog jubilejamilosrða, papa Franjo kaže: "Kako samo želim danadolazeæe godine budu prožete milosrðem, da bismo išliususret svakoj osobi, noseæi Božju dobrotu i nježnost!"(Misericordiae vultus 5). Iæi ususret svakoj osobi! Boguposveæene osobe u središtu svoga zanimanja, svogadjelovanja, ali i svojih misli i svojih molitava, trebaju naprvom mjestu imati osobu. Važna su pravila, propisi,zahtjevi reda ili družbe, no ne smiju zamagliti pred našimpogledom osobu kojoj smo poslani i u kojoj prepoznajemoIsusa Krista. U svojim osobnim susretima s drugima i udjelovanju cijele zajednice valja izbjeæi napast da osobuzanemarimo ili èak povrijedimo pokušavajuæi je smjestitiunutar naših oèekivanja. Iæi ususret svakoj osobi! To znaèiususret svakome, bez ogranièenja. Valja izbjeæi napast dasvoje djelovanje tako ogranièimo na samo jednu naciju,samo jedno podruèje, samo pripadnike Crkve.6. Neka Izvanredni jubilej milosrða bude prigoda svimredovnicama, redovnicima i ostalim Bogu posveæenimosobama da najprije iskuse blizinu Boga "bogatogmilosrðem", a onda da i sami postanu navjestitelji inavjestiteljice, djelitelji i djeliteljice milosrða svim ljudima isvakoj osobi. Neka to bude novi korak koji neæe završiti skrajem Jubileja, nego æe se nastaviti i kroz nadolazeæegodine. S tim mislima od srca vam želimo blagoslovljen Danposveæenog života i milosrðem ispunjenu godinu Jubileja!

O blagdanu Obraæenja svetoga Pavla, 25. sijeènja 2016.Uime Vijeæa HBK za ustanove posveæenoga života i družbeapostolskoga života: mons. Mate Uziniæ, predsjednik; uimeHKVRPP: fra Jure Šarèeviæ, predsjednik

Prilog dokumenti ika

30 3. veljaèe 2016. broj 5/2016

Bog nije ravnodušanPapina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 27. sijeènja2016.Draga braæo i sestre, dobar dan!U Svetome pismu Božje milosrðe prisutno je u èitavojpovijesti izraelskoga naroda. Svojim milosrðem Gospodinprati hod patrijarha, dariva ih djecom usprkos sterilnosti,vodi ih putovima milosti i pomirenja, kao što pokazujeizvještaj o Josipu i njegovoj braæi (usp. Post 37-50). Mislimna mnogu braæu u obiteljima koja više ne razgovaraju. No,ova je Sveta godina milosrða dobra prigoda da se opet naðu,da se zagrle i da si oproste te da zaborave na ružne stvari.Meðutim, kao što znamo, narodu je život u Egiptu postaotežak. No, upravo kad Izraelci trebaju klonuti, Gospodindjeluje i donosi spasenje.

U Knjizi izlaska piše: "Poslije mnogo vremena umreegipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, anjihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bogje èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga saveza sAbrahamom, Izakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce izauze se za njih" (2, 23-25). Milosrðe ne može ostatiravnodušnim pred patnjom potlaèenih, pred vapajem onihšto su podvrgnuti nasilju, baèeni u ropstvo, osuðeni na smrt.To je bolna stvarnost koja pogaða svako doba, ukljuèujuæi inaše, i pred kojom se osjeæamo nemoænima, u kušnji da namsrce otvrdne i da mislimo na nešto drugo. No, Bog nijeravnodušan, on nikada ne odvraæa pogled od ljudske boli.Bog milosrða odgovara i brine za siromahe, za one koji vapeu svom beznaðu. Bog sluša i djeluje kako bi spasio, podižuæiljude koji su kadri èuti vapaj patnje i djelovati u koristpotlaèenih.Tako zapoèinje povijest Mojsija kao posrednika osloboðenjanaroda. On se suoèava s faraonom kako bi ga nagovorio dapusti Izraela. Potom æe voditi narod kroz Crveno more i krozpustinju, u slobodu. Mojsije, kojega je božansko milosrðeèim je roðen spasilo od smrti u vodama Nila, postajeposrednikom toga istoga milosrða, omoguæujuæi narodu dase rodi na slobodu, spašen od voda Crvenoga mora. I mi uovoj godini milosrða možemo to èiniti, biti posrednicimamilosrða, vršeæi djela milosrða kako bismo zbližavali, davalipotporu, gradili jedinstvo. Toliko toga dobroga se možeuèiniti."

Božje milosrðe uvijek djeluje da bi spasilo. To je upravosuprotno od djelovanja onih koji uvijek djeluju da bi ubili;primjerice oni koji vode ratove. Gospodin, po svojemu sluziMojsiju, vodi izraela kroz pustinju kao da mu je sin, odgajaga za vjeru i za savez s njime, stvarajuæi vezu silne ljubavi,poput oèeve ljubavi prema djetetu ili zaruènikove premazaruènici.

Dotle seže božansko milosrðe. Bog nudi posebni,ekskluzivni, povlašteni odnos ljubavi. Kad Mojsiju dajeupute glede Saveza, kaže: "Stoga, budete li mi se vjernopokoravali i držali moj Savez, vi æete mi biti predragasvojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi æete mibiti kraljevstvo sveæenikâ, narod svet" (Izl 19, 5-6).

Uistinu, sva je zemlja Božja jer ju je stvorio, no narod zanjega postaje drugaèijom, posebnom svojinom. On jenjegova osobna 'zaliha zlata i srebra', poput one za koju jeDavid rekao da ju je dao za izgradnju Hrama.Takvima, dakle, i mi postajemo za Boga kad prihvatimonjegov savez i kad dopustimo da nas On spasi. MilosrðeGospodnje èovjeka èini dragocjenim, osobitim bogatstvomkoje Njemu pripada, koje On èuva i kojemu se raduje.

To su èuda božanskoga milosrða, koje svoju puninu nalazi uGospodinu Isusu, u onom 'novom i vjeènom Savezu'ostvarenom po njegovoj krvi, koja oproštenjem uništava našgrijeh te nas nepovratno èini Božjom djecom (usp. 1 Iv 3, 1),dragocjenim biserima u rukama dobrog i milosrdnog Oca. Aako smo Božja djeca te nam je za razliku od drugih danamoguænost da imamo tu baštinu - baštinu dobrote i milosrða - tada molimo Gospodina da u ovoj Godini milosrða i mièinimo djela milosrða: otvorimo svoje srce kako bi do svih,po djelima milosrða, došla ta milosrdna baština koju nam jeBog Otac ostavio.

Apel Svetog OcaPapinsko vijeæe "Cor unum" iniciralo je u povodu Svetegodine milosrða dan duhovne obnove za pojedince i skupinekoje sudjeluju u karitativnom služenju. Taj dan, koji æe se upojedinim biskupijama održavati tijekom predstojeæekorizme, bit æe prigoda za promišljanje o pozivu da budemomilosrdni kao Otac. Pozivam da se taj prijedlog prihvati,koristeæi smjernice i pomagala koja je pripravio "Cor unum'".

Nijedno ljudsko stanje nije razlog za iskljuèenost izOèeva srcaPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 31.sijeènja 2016.Draga braæo i sestre, dobar dan!Današnji evanðeoski odlomak nas ponovno, kao i prošlenedjelje vodi u sinagogu u Nazaretu, galilejskom selu gdje jeIsus odrastao u obitelji i gdje ga svi znaju. On, koji jenedavno iz njega bio otišao kako bi zapoèeo svoj javni život,sada se vraæa po prvi put i predstavlja se zajednici,okupljenoj subotom u sinagogi. Èita odlomak iz prorokaIzaije koji govori o buduæem Mesiji i na kraju kaže: "Danasse ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima" (Lk 4,21). Isusovi sumještani, isprva zaèuðeni i zadivljeni, poèinjuse zatim mrštiti i mrmljati meðu sobom i govoriti: zaštoovaj, koji za sebe tvrdi da je Pomazanik Gospodnji, neponovi ovdje, u svome selu, èuda za koja se govori da ih jeuèinio u Kafarnaumu i obližnjim selima? Tada Isus reèe:"nijedan prorok nije dobro došao u svom zavièaju" (r. 24), ipoziva se na velike proroke iz prošlosti Iliju i Elizeja, koji suèinili èuda meðu poganima kako bi prokazali nevjernostsvoga naroda. Tada se prisutni osjetiše povrijeðenima,ustadoše gnjevni, izbaciše Isusa van i htjedoše ga strovalitiniz liticu. Ali on, snagom svoga mira, "proðe izmeðu njih iode" (r. 30). Njegov èas još nije bio došao.

Ovaj odlomak Luke evanðeliste nije jednostavno izvještaj osvaði meðu sumještanima, kao što se ponekad dogaðatakoðer u našim èetvrtima, potaknutoj zavistima iljubomorama, veæ iznosi na vidjelo jednu napast kojoj jeèovjek vjernik uvijek izložen – svi mi smo joj izloženi - akoje se treba uvijek odluèno kloniti. A koja je to napast? Toje napast da se religiju smatra ljudskim ulaganjem i, samimtim, upustiti se u "pogaðanje" s Bogom tražeæi vlastitukorist. Meðutim, u pravoj religiji, radi se o prihvaæanjuobjave Boga koji je Otac i koji se brine za svako svojestvorenje, pa i ono najmanje i najbeznaèajnije u ljudskimoèima. Upravo se u ovome sastoji Isusova proroèka služba: unaviještanju da nijedno ljudsko stanje ne može predstavljatirazlog za iskljuèenost - nijedno ljudsko stanje ne možepredstavljati razlog za iskljuèenost - iz Oèeva srca, i da jejedini privilegij u Božjim oèima taj da smo bez privilegija.Jedini privilegij u Božjim oèima je da nemamo privilegije,da nemamo kumova, da smo prepušteni u njegove ruke.

Prilog dokumentiika

313. veljaèe 2016. broj 5/2016

"Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima"(Lk 4, 21). To "danas", koje je Krist izgovorio toga dana,vrijedi za sva vremena; odzvanja takoðer za nas na ovometrgu, podsjeæajuæi nas na aktualnost i nužnost spasenja kojeje Isus donio ljudskom rodu. Bog dolazi ususret muškarcimai ženama svih vremena i mjestâ u konkretnim situacijama ukojima se oni nalaze. Dolazi ususret i nama. On je uvijek tajkoji èini prvi korak: dolazi nas pohoditi svojim milosrðem,podiæi nas iz prašine naših grijeha; dolazi nam pružiti rukuda nas izvuèe iz ponora u koji nas je srušila naša oholost, ipoziva nas prihvatiti utješnu istinu evanðelja i kroèitiputovima dobra. Ali on nas uvijek dolazi naæi, tražiti.

Vratimo se u sinagogu. Sigurno da je toga dana, unazaretskoj sinagogi, bila i Marija, Majka. Možemo samozamisliti što se zbivalo u njezinu srcu, mali predokus onogašto æe pretrpjeti pod križem, dok je promatrala kako se Isusu,ondje u sinagogi, najprije dive, zatim ga izazivaju, pogrðujui na kraju mu prijete smræu. U njezinu srcu, punom vjere,ona je sve èuvala. Neka nam ona pomogne obratiti se odjednog boga èudâ na Božje èudo, koje je Isus Krist.

Nakon AngelusaDraga braæo i sestre,danas se slavi Svjetski dan oboljelih od gube. Ta bolest,premda je u opadanju, nažalost još uvijek pogaða prije sveganajsiromašnije i marginalizirane osobe. Važno je održatiživu svijest solidarnosti s tom braæom i sestrama, koji suostali invalidi zbog te bolesti. Njima jamèimo svoju molitvui jamèimo našu potporu onima koji im pomažu. To su sjajnivjernici laici, sjajne èasne sestre, sjajni sveæenici.[…]Pozdravljam sada mladiæe i djevojke iz Katolièke akcijeRimske biskupije! Sad mi je jasno otkud tolika buka naTrgu! Dragi mladi, i ove godine, praæeni kardinalomvikarom i svojim asistentima, došli ste u velikom broju nakraju vaše "Karavane mira".Ove godine vaše svjedoèenje mira, jaèano vjerom u Isusa,bit æe još radosnije i svjesnije jer je obogaæeno èinom, kojegste upravo uèinili, prolaska kroz Sveta vrata. Potièem vas dabudete oruða mira i milosrða meðu svojim vršnjacima.Poslušajmo sada poruku koju æe nam vaši prijatelji, koji suovdje kraj mene, proèitati.[Èitanje poruke]A sada æe mladi na trgu pustiti balone, simbol mira.Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. I molim vas nezaboravite moliti za mene. Do viðenja!

Prilog dokumenti ika

32 3. veljaèe 2016. broj 5/2016