Dr MILAN K R E Csavjetnik u Republikom sekretarijatuza pravosudne poslove SR Hrvatske

URO PAVICjavni pravobranilac opine Centar u Zagrebu

KOMENTARZAKONA

O NASLJEIVANJU(SA SUDSKOM PRAKSOM)

NARODNE NOVINEZAGREB 1964

PREDGOVOR

Vrijeme od gotovo devet godina koje je proteklo od stupanja nasnagu Zakona o nasljeivanju jo je uvijek prekratko razdoblje da bi semogao napisati komentar koji bi s teoretske i praktine strane obuhvatioi u potpunosti osvijetlio sva pitanja koja su se pojavila u dosadanjojprimjeni tog zakona, Ovim naim radom nastojali smo, meutim, daizradom relativno opsenijih objanjenja uz pojedine odredbe zakonaolakamo pravnicima praktiarima njegovu svakodnevnu primjenu.

Na je zadatak bio posebno teak zbog toga to je zakonodavac uzakonskom tekstu esto dao samo osnovna pravila za reguliranje poje-dinih nasljednopravnih odnosa, prepustivi sudu da u konkretnom slu-aju nae rjeenje koje e najvie odgovarati svim utvrenim okolno-stima. U takvoj situaciji sudska praksa imade izvanredno vanu ulogukoja izlazi iz okvira stroge interpretacije zakonskog teksta. S obziromna istaknutu zakonodavnu tehniku otvorene su, dodue, sudskoj praksiire mogunosti u interpretiranju pojedinih odredaba, ali je odatle zanju proizala i obaveza na ulaganje veih napora u pronalaenju takvihrjeenja koja e to potpunije odgovarati principima zacrtanim u zakonui dinamikim potrebama ivota.

Bit emo zadovoljni ako naim, objanjenjima bude sudskoj praksiolakan rad u izgraivanju jedinstvenih pogleda i stavova u primjenipojedinih instituta naeg nasljednopravnog sistema.

Zahvalni smo dru Franji Stankovicu, sucu Vrhovnog suda Hrvatske,to se prihvatio recenzije naeg rada, pruivi nam pri tom dragocjenupomo u zauzimanju stavova i njihovom formuliranju.

Objanjenja uz lanove 1-4, 6-8, 39-63, 91-104, 128-153, 173-187,193-217 i 227-238 napisao je . Pavi, a ona uz lanove 5, 9-38, 64-90,105-107, 108-127, 154-172, 188-192, 218-226 i 239-247 napisao je M. Kre.

U Zagrebu, mjeseca lipnja 1964.M. Kre. Pavi

S A D R A JPredgovor V

ZAKON O NASLJEIVANJU

DIO P R V INASLJEDNO PRAVO

Glava prva Ope odredbe (l. 1-8) 1Glava druga Nasljeivanje na temelju zakona (l. 9-63) 29

I. Zakonski nasljednici 291. Nasljedni redovi 29

a) Prvi nasljedni red - _ 34b) Drugi nasljedni red 39c) Trei nasljedni red 44d) etvrti nasljedni red 46e) Ostali nasljedni redovi 48

2. Posebne odredbe za neke nasljednike 48a) Vanbrana djeca 48b) Pozakonjena djeca 56c) Usvoj enici 58d) Brani drug 60e) Roditelji , . . , 68

II. Nuni nasljednici :

701. Nuni nasljednici i nuni i raspoloivi dio ostavine 702. Izraunavanje nunog i raspoloivog dijela, umanjenje

raspolaganja oporukom i vraanje darova 85a) Izraunavanje nunog i raspoloivog dijela 85b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine 96c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraanje darova

zbog povrede nunog dijela 1083. Iskljuenje nunih nasljednika iz nasljedstva i lienje

nunog dijela u korist potomaka 133a) Iskljuenje nunih nasljednika 133b) Lienje nunog dijela u korist potomaka 146

III. Uraunavanje darova i zapisa u nasljedni dio 149

Glava trea Nasljeivanje na temelju oporuke (l. 64-107) 183I. Uvjeti za pravovaljanost oporuke 183

II. Oblici oporuke 202III. Sadraj oporuke 233IV. Zapisi (legati) 270V. Izvrioci oporuke 314

VI. Opoziv oporuke 321

Glava etvrta Nasljednopravni ugovori (l. 108-127) 326I. Ugovor o nasljeivanju i o buduem nasljedstvu ili zapisu 326

II. Ustupanje i raspodjela imovine za ivota 330III. Ugovor o doivotnom uzdravanju 364

Glava peta Prelazak ostavine na nasljednike (l. 128-152) 408I. Otvaranje nasljedstva 408

II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva 437III. Odgovornost nasljednika za dugove ostavioeve 496IV. Dioba nasljedstva 508

Glava esta Posebne odredbe o nasljeivanju (l. 153-154) 529I. Nasljeivanje poljoprivrednog zemljita 529

II. Nasljeivanje ostavine lana porodine zadruge 535Glava sedma Sukob zakona (l. 155-160) 540

DIO D R U G I

POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMAGlava prva Sastavljanje sudske oporuke, uvanje i opoziv

oporuke (l. 161-172) 559Glava druga Postupak za ostavinsku raspravu (l. 173-241) 574

I. Ope odredbe 574II. Nadlenost 612

III. Prethodne radnje 656IV. Postupak s oporukom 681V. Postupak ostavinskog suda po primitku smrtovnice 693

VI. Ostavinska rasprava 701VII. Rjeenje o nasljeivanju i o zapisu 728

VIII. Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomonosti rjeenja onasljeivanju 747

IX. Postupak kad je za ostavinsku raspravu nadlean inozemni""'organ 756

Prelazne i zavrne odredbe (l. 242-247) .- 768LITERATURA 779STVARNO KAZALO 781SKRAENICE 809

ZAKON O NASLJEIVANJU*

DIO PRVI

NASLJEDNO PRAVO

GLAVA PRVA

OPE ODREDBEJ e d i n s t v o n a s l j e d n o g p r a v a

lan 1.Nasljedno pravo> u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji

jedinstveno je i ostvaruje se po odredbama ovog zakona.

l^Nasljeivanje je^ri jelaz o s t a v i n e, tj.

lan 1.

nasljeivanja (l. 155. ZN), primjenjuju odredbe ovog zakona i drugih pro-pisa koji se odnose na nasljeivanje. Iskljuena je mogunost primjene^ re-gionalnih propisa ili pravila o nasljeivanju. ~~ "

J t l r a v n o p r a v n o s t i u nasljeivanju utvreno je odredbom(vidi objanjenja uz taj lan).

2. Zakon o nasljeivanju nije definirao pojam nasljednog prava i na-sljedstva, a niti poblie odredio njihov sadraj. Zato se kod odreivanjaovih i ostalih nasljednopravnih pojmova treba posluiti tekovinama nauke0 nasljednom pravu.

Pod pojmom o s t a v i n e , ostavtine ili zaostavtine razumijeva seCjnijovina koja je predmet nasljeivanja, tj. skup imovinskih prava umrlog,1 ona neimovimka prava koja prelaze na njegove" nasljednike (autorskamoralna prava). Hrjjelaz^ ostavine, tj. stvari y prava umrlog na njegovenasljednike naziva s e n a s l j e i v a n j e m.(Pravo nasljedstva ili naslje-ivanja, koje pripada odreenoj osobi, naziva se nasljednim pravom u su-bjektivnom smislu, ili nasljednopravnim ovlatenjem. Skup normi, pro-pisa, kojima je regulirano nasljeivanje, naziva se nasljednim pravom uobjektivnom smislu.

3. Zakon o nasljeivanju ima s a v e z n i karakter. Njegovo dono-enje spada u iskljuivu nadlenost Savezne narodne skuptine (l. 15.ta. 5. Ustavnog zakona o osnovama drutvenog i politikog ureenjaFNRJ i saveznim organima vlasti). Njime je na j e d i n s t v e n nainregulirano nasljeivanje na cijelom podruju FNRJ.

Izuzetak od ovoga predstavlja ovlatenje dano narodnim republi-kama (u l. 154. st. 2 ZN), da mogu donositi posebne odredbe o naslje-ivanju u porodinim zadrugama. Ovi propisi se mogu kretati u okviruosnovnih naela ovog zakona.

4. Zakon o nasljeivanju donesen je 23. IV 1955, a objavljen je 11. V1955. (SI. list FNRJ br. 20/55). Prema odredbi l. 247, zakon ima ir e t r o a k t i v n o djelovanje u sluajevima predvienim u l. 242. ZN.(Vidi tamo dana objanjenja.)

5. Do stupanja na snagu novog Zakona o nasljeivanju, na podrujuFNRJ imali smo (historijski uzeto) dva reima. Jedan do 6. IV 1941,koji je bio zasnovan na partikularnim propisima koji su vrijedili napodruju pojedinih pokrajina, i drugi koji se u toku rata, a naroitoposlije Osloboenja, razvio sudskom praksom na osnovu novog drutve-nog i politikog ureenja.

P r i j e 6. IV 1941. na dananjem podruju FNRJ vrijedili su sli-jedei propisi:

a) Opeg (austrijskog) graanskog zakonika (Ogz) od 1. VI 1811.,koji je stupio na snagu u pojedinim krajevima slijedeim redom:

1. I 1812. na podruju biv. Vojne krajine, osim podruja Karlovakei tzv. Banske krajine;

1. VII 1814. na podruju biv. Karlovake i Banske krajine;1. V 1815. na podruju biv. okruga Postojna, Ljubljana i Novo

Mesto;1. X 1815. na podruju Istre i Rijeke. Godine 1822. vaenje Ogz

bilo je stavljeno izvan snage na podruju grada i kotara Rijeke, kad jeto podruje bilo prikljueno Hrvatskoj time, da je na tome podruju

lan 1.

Ogz ponovo stupio na snagu 1. I 1853. kad i na podruju Hrvatskei Slavonije;

1. I 1816. na podruju Dalmacije;1. X 1816. na otocima Korula, Vis, Lopud, Sipan, Mljet i Lastovo;1. I 1820. na podruju biv. okruga Karlovac, koji je za vrijeme

francuske okupacije bio prikljuen biv. kraljevini Iliriji, s tim to jeve 1822. god. ponovo ukinuto vaenje Ogz. kad je i taj okrug bioinkorporiran biv. banskoj Hrvatskoj;

Na temelju patenta od 29. XI 1852. Ogz je bio protegnut na pod-ruje biv. Hrvatske i Slavonije, Srijema i dijela bive Vojvodine Srpske,obuhvaene vojnom granicom i dijela tamikog Banata (podruje biv.kotara Bela Crkva, Alibunar i Panevo), s vanou od 1. I 1853.

Od 1879. god. Ogz je naredbom biv. austrougarskog ministarstvaza Bosnu, i Hercegovinu od 29. XII 1878. uveden i na podruju Bosnei Hercegovine.

Novelama od 12. X 1914, 22. VII 1915. i 19. III 1916. izvrene suizmjene i dopune Ogz-a prema njemakom graanskom zakoniku od1896. Novele su imale obaveznu snagu na podruju Slovenije, Dalmacijei otocima, te Istre (do 1928. god. kad je na tom podruju i u graduZadru uvedeno vaenje talijanskog grad. zakonika).

Nenovelirani Ogz ostao je i dalje na snazi na podruju Hrvatske,Slavonije, Srijema, tamikog Banata, i Bosne i Hercegovine.(3)

b) Graanskog zakonika za biv. kraljevinu Srbiju od 11. III 1344.koji je vaio na podruju biv. ue Srbije, a ija je vanost poslije balkan-skih ratova (19121913.) bila protegnuta i na podruje dananje NRMakedonije;

c) erijatskog nasljednog prava, koje je vailo na podruju da-nanje NR Bosne i Hercegovine, te na dananjem podruju NR Make-donije i Kosovsko-Metohijske oblasti kao nasljedno pravo za vjerskepripadnike Islama;

d) Opeg imovinskog zakonika za Crnu Goru od 23. III 1888. (re-daktor dr Baltazar Bogii), koji je vaio na podruju biv. Crne Gore;

e) na podruju Vojvodine, Meimurja i Prekomurja, s izuzetkompodruja koje je potpadalo pod biv. vojnu granicu, vrijedilo je do 1848.god. ugarsko obiajno pravo, zabiljeeno u djelu Verbecijevog Tripartdtaod 1514. god. (-Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclvti regni Hun-gariae Corpus iuris hungarici). Ovo obiajno pravo, kao izrazitoklasno pravo, bilo je u stvari plemika pravo koje se zasnivalo nadonadonalnom sistemu dobara koja su pripadala plemikim obiteljimasve dok postoji i posljednji lan, te na naelu ataviciteta (neotuivostidjedinstva), sa sistemom porodinih fideikomisa. Odnosi seljaka i vla-stelina zasnivali su se na urbarijalnom sistemu. Zakonodavstvo iz 1848.god. ukinulo je donacionalni sistem i princip ataviciteta (Zak. lanakIV iz 1848) i urbarijalne odnose, te doprinijelo osloboenju seljaka(Zak. l. IX, X I I i XIII iz 1848). Meutim, ovo je bilo provedeno uivot tek u vrijeme apsolutizma (184961). Tada se pristupilo i razrje-enju urbarijalnih posjedovnih odnosa (1853). Patentom od 1852. god.

3 Vidi dr M. V u k o v i , Opi dio graanskog prava, knjiga I, Zagreb

1959, str. 150153.

lan 1.

protegnuto je vaenje austrijskog Opeg graanskog zakonika (Ogz) nacijelo podruje tadanje Ugarske, tj. u isto vrijeme kad i na podrujubiv. Hrvatske, Slavonije, Srijema i tamikog Banata, Ukidanje apsolu-rtizma god. 1861. dovelo je do vraanja na snagu starog ugarskog obi-ajnog prava i do stavljanja izvan snage austrijskih zakona na tadanjempodruju Ugarske. Tada je ponovo uspostavljena vanost Tripartita, alis time, to je tamo zabiljeeno obiajno pravo nadopunjeno zakljucimaDravne pravne komisije od 5. XI 1861. (Judex kurijalne konferencije).Ovi zakljuci u budue vae kao privremena pravosudna pravila, alije ipak odrano na snazi ukidanje donacionalnog sistema i ataviciteta,kao i razrjeenje urbarijalnih odnosa kao tekovina revolucije od 1848.godine.

Na onom podruju Ugarske, koje je potpadalo pod biv. Vojnu kra-jinu (granicu): jugoistoni dio Bake (tj. na podruju predratnih sreskihsudova u Titelu i ablju), te na podruju junog dijela tzv. tamikogBanata (tj. biv. podruje predratnog Okrunog suda u Panevu te sre-skih sudova u Beloj Crkvi, Kovinu i Alibunaru), i nadalje, pa i nakonukidanja granice, ostalo je u vanosti pravo austrijskog Opeg graan-skog zakonika (Ogz). Nakon ukidanja vojne granice, na ovom podrujuvrijede jo i neki kasnije doneseni maarski zakoni koji su inae vrijedilina podruju Ugarske, Meimurja i Prekomurja, kao to su Zakon oostavinskom postupku (Zak. l. XVI1894) i Zakon o formalnim zahtje-vima (potreptinama) oporuka, nasljednih ugovora i darovanja za sluajsmrti (Zak. l. XVI1876).(4)

f) Zakonom o sudskom vanparninom postupku od 24. VII 1934. bilasu na jedinstven nain regulirana samo pitanja nadlenosti i p o s t u -p a n j a ostavinskog suda ( 23. Vp). Primjena m a t e r i j a l n o g na-sljednog prava regulirana je odredbom l. 26. Uvodnog zakona za Zakon0 sudskom vanparninom postupku od 26. VII 1934. (SI. novine br. 178.XLVII. od 4. VIII 1934) (5).

Poslije Osloboenja, odlukom AVNOJ-a od 3. II 1945. odnosno od-redbama Zakona o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6. IV 1941^1 za vrijgfne*~neprijateljske okupacije (Si. list FNRJ broj 86/46 .^ ukinuti

"SU svi pravni propisi koji se dotle vaili, pa s njima i propisi koji su seodnosili na nasljedno pravo. Kako je po l. 4. navedenog zakona uvjetnopriznata vanost pravnih -pravila iz' ukinutih propisa, ukoliko nisu u _

4 Vidi o tome u knjizi dr G 1. B o g d a n f i dr N. N i k o 1 i , Opte

privatno pravo koje vai u Vojvodini, sv. I, Panevo 1925, str. 8. i 15. i uknjizi dr Zvonimir P i k u l i dr Imre e r : Osnovi privatnog pravau Vojvodini, Beograd, 1924, str. 68. . -

5 Prema ovoj odredbi trebalo se kod raspravljanja ostavine primjenji-

vati materijalno pravo mjesta u kome je ostavilac imao prebivalite u vri-jeme smrti, odnosno u posljednje dvije godine prije toga. U pogledu ograni-enja raspolaganja nekretninama za sluaj smrti (mortis causa), vrijedili supropisi mjesta, gdje su se nekretnine nalazile, a za izjave posljednje volje iugovore o nasljeivanju vrijedilo je pravo pod koje je ostavilac potpadao uvrijeme kad je sastavio izjavu posljednje volje, odnosno ugovor o nasljei-vanju. Ovim kolizionim normama htjelo se izbjei istovremeno voenje osta-vinskog postupka od strane vie sudova u pogledu ostavinske imovine istogostavioca.

lan 1.

suprotnosti s novim ustavnim i drutvenim ureenjem, na podruju^nasljednog prava ostao je tek ledan dio pravnih pravila iz ukinutihpropisa, koji su se mogli primijeniti. Zato se nasljedno pravo u tomperiodu razvijalo putem sudske prakse, koja se temeljila na tekovinamanarodne revolucije izraenim u odredbama Ustava FNRJ od 30. I 1946,u kome su ve bila sadrana neka osnovna nasljednop ravna naela: -princip nasljeivanja privatnog vlasnitva; izjednaenje svih graanabez obzira na spol, rasu, vjeru i narodnost; utvrivanje jednakih pravai obaveza roditelja prema branoj i vanbranoj djeci (l. 18, 21, 24. i26. Ustava FNRJ). Time su iskljuene sve privilegije po roenju (pravonasljeivanja po principu primogeniture), zatim primjena svih onihpravnih instituta i pravila o nasljeivanju, koji su se temeljili na ne-jednakom poloaju pojedinih nasljednika s obzirom na spol (prednostmukih pred enskim nasljednicima), ili roenje (iskljuenje odnosnoogranienje prava nasljeivanja za djecu roenu izvan braka).

Propisima nekih zakona koji su doneseni nakon Osloboenja, a prijestupanja na snagu Zakona o nasljeivanju, regulirana su neka pitanjanasljednog prava. Tako je Osnovni zakon o braku od 3. IV 1946. (SI.list FNRJ broj 29/46 i br. 36/48) normirao uinak razvoda braka na na-sljedno pravo branih drugova (l. 65. i 71. OZB).

Zakon o zatiti autorskog prava od 25. V 1946. (SI. list FNRJ br.45/46 i br. 4/51) u lanu 9, 10. i 11. utvrivao je krug osoba kojima jebilo priznato pravo nasljeivanja autorskog prava. Ovaj zakon prestaoje vaiti 28. XI 1957, kad je stupio na snagu novi Zakon O' autorskompravu (SI. list FNRJ broj 36/57 od 28. VIII 1957), u kome su sadranineki propisi koji se odnose na reguliranje nasljeivanja imovinskih imoralnih autorskih prava (l. 45).

Zakonom o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti )u toku okupacije i imovinom koju im je oduzeo okupator i njihovi po- /magai od 2. VIII 1946. (SI. list FNRJ broj 64/46, 65/46, 105/46) odreen Ije krug osoba kojima se ostavina mogla predati na upravu radi uvanja yimovine i pokretanja ostavinskog postupka. U l. 7. cit. zakona odreenoje da imovina prisilno odvedenih osoba prelazi na dravu ako nemanasljednika.

Uredbom o obaveznom osiguranju putnika na eljeznicama protivnesretnog sluaja od 18. III 1947. (SI. list FNRJ broj 25/47) odreen jekrug osoba, kojima se priznaje pravo na odtetu zbog smrtnog sluaja(l. 10.). Ovamo jo ispada i odredba lana 10. Uredbe o obaveznomosiguranju putnika na pomorskim brodovima protiv nesretnog sluaja(SI. list FNRJ broj 27/48), zatim odredba l. 10. Naredbe o uvoenjuobaveznog osiguranja putnika na rijenim i kanalskim plovilima (unu-tranja plovidba) u dravnoj eksploataciji (SI. list FNRJ broj 71/47); tel. 9. Uredbe o obaveznom osiguranju putnika u javnom autosaobraajuprotiv nesretnog sluaja (SI. list FNRJ broj 25/48).

Zakon o usvojenju od 1. IV 1947. (SI. list FNRJ broj 30/47 i br. 24/52)u l. 19. regulirao je pravo nasljeivanja izmeu usvojitelja i usvojenika.

Osnovni Zakon o zemljoradnikim zadrugama cd 6. VI 1949. (SI. listFNRJ broj 49/49) regulirao je nasljeivanje imovine osobe koja jeumrla kao lan seljake radne zadruge.

lan 1 2.

Zakon o prometu zemljita i zgrada od 15. VI 1954. (SI. list FNRJbroj 26/54) regulirao je u cl. 8. nasljeivanje zemljita i zgrada odstrane stranih dravljana na teritoriju FNRJ.

U izgradnji sudske prakse znaajnu su ulogu imale i t e z e za pret-projekt Zakona o nasljeivanju, objavljene u Arhivu za pravne i dru-tvene nauke (broj 3/47), kao i Uputstvo o pravilima zakonskog na-sljeivanja;, Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine iz 1946. godine,te Uputstvo o pitanju sudske prakse u ostavinskim predmetima, Vrhov-nog suda FNRJ od 23. IX 1947. (Su 627/47).

6. Odredbom l. 1. ZN usvojeno je naelo i s k l j u i v e vanostinovog zakona, njegovih materijalnih i procesnih odredaba. Izuzetakpostoji samo u pogledu nasljeivanja ostavine s t r a n i h dravljanaili osoba bez dravljanstva, kad se i pored toga to se ostavina raspravljapred naim sudom trebaju primijeniti propisi drave iji je dravljaninbio ostavilac u vrijeme svoje smrti (l. 156. stav 1 ZN), odnosno propisidrave u kojoj je osoba bez dravljanstva ili nepoznata dravljanstvaimala posljednje prebivalite ili boravite (l. 157. ZN). Ovo, meutim,vrijedi samo u sluaju postojanja reciprociteta. Ako nema reciprociteta,dolazi do primjene odredba l. 156. stav 2 ZN, po kojoj se u tom sluajuostavina raspravlja po propisima naeg zakona.

Meutim, u nekim odredbama ZN (l. 246) odstupa se od naelaiskljuivog vaenja ovog zakona, ukoliko je nasljednopravna materijaregulirana s p e c i j a l n i m propisima, kao to su propisi o nasljei-vanju zemljita koje je podijeljeno kolonistima i agrarnim interesentima;propisi o nasljeivanju autorskog prava (l. 45, 46. i 47. Zak. o autorskompravu); propisi o nasljeivanju sume osiguranja u sluaju smrti putnikakod nesretnog sluaja u javnom saobraaju (l. 246. ZN); zatim propisio nasljeivanju najamne zgrade ili posebnog dijela zgrade (l. 6. i l. 24)Zak. o nacionalizaciji najamnih ograda i graevinskog zemljita (SI.list br. 52/58).

P r e d m e t n a s l j e i v a n j alan 2.

Nasljeivati mogu se stvari i prava koja pripadaju pojedincima.

1. P r e d m e t nasljeivanja je o s t a v i n a , pod kojom se razumi-jevaju stvari i prava umrlog, koja prelaze na njegove nasljednike^1)

1 Ovako odreen pojam ostavine ne poklapa se s pojmom imovine umr-

log. Ranije se oba pojma esto identificiralo te uzimalo da se pod ostavinomrazumije imovina kojeg pokojnika (tako dr Zv. P i k u l i - d r i . e r ,Osnovi privatnog prava u Vojvodini, Beograd 1924, str. 260). Imovinu, naime,sainjavaju stvari i prava, koja pripadaju nekoj osobi, koje imaju materi-jalnu vrijednost koja se moe izraziti ili utvrditi u novcu. Kako su predme-tom nasljeivanja i takve stvari i prava koje nemaju ovog svojstva, nemajumaterijalne vrijednosti, a mogu biti predmetom zadovoljenja kakvog nema-terijalnog interesa, kao to je to sluaj s predmetima porodinih i linihuspomena, zatim kod moralnih autorskih prava i si., oito je da je ostavina i r i pojam i da pored imovine u materijalnom smislu obuhvaa i neimovin-ska p.rava umrlog.

lan 2.

Ostavina je skupni pojam (l. 7. ZN) za one s t v a r i i p r a v a kojenakon smrti neke osobe p r e l a z e na njezine nasljednike. One ostavi-oeve stvari i prava koja su predmet i z d v a j a n j a (po l. 37. ZN),ili koja su obuhvaena sporazumom o~ u s11 u"p a n j u i r a s p o d j e l iimovine za ivota nisu predmet nasljeivanja i ne spadaju u osla vinu(u smislu l. 111114. ZN) ako taj sporazum nije izvren do momentasmrti ostavioeve, kao i ona imovina*koja je predmet ugovora; o d o - i v o t n o m u z d r a v a n j u (l. L22. ZN). Meutim, u ostavinu ulazei stvarfTprava kojima je ostavilac besplatno raspolagao za ivota, akose trebaju u r a u n a t i u. nasljedni dio zak. nasljednika (l. 51. ZN),ili ako je uslijed povrede nunog dijela potrebno vraanje darova uostavinu, da bi se nuni dio nadopunio (l. 40, 42. ZN).

_-Predmet nasljeivanja nisu o s o b n a ^ prava, ni ona imovinskaprava koja su iskljuivo o s o b n e naravi, [vezana^ uFjinost^ostavioc^koja se gase njegovom smru i ne prelaze na njegove nasljednike, ica'o'"nprosobne slunosti (prav, pravila iz 5 529. OGZ, 338. SGZ); obeanje^

"besplatne rente (prav, prav. iz 955. OGZ); punomo (prav. pravila iz' 1022. OGZ, 624. SGZ); pravo nazadne kupnje ( 1070. OGZ, . 661SGZ); pravo nazadne prodaje ( 1071. OGZ, 664 SGZ); pravo prekupa( 1074. OGZ, 665. SGZH prava iz ortakluka ( 1206. OGZ, 752. SGZ).Sva ova prava, i ako su imovinska, u t r n j u j u smru njihovog nosioca(prav. pravila iz 1448. OGZ, jj 913. SGZ).

2. Pod s t v a r i m a koje mogu biti predmet nasljeivanja trebapodrazumijevati one predmete (objekte) u fizikom svijetu, koji imajumaterijalnu egzistenciju,(2) koje su pripadale ostaviocu i koje njegovomsmru p r e l a z e u vlasnitvo njegovih nasljednika. Nije bitno da stvarima i materijalnu vrijednost koja se moe procijeniti u novcu. I nepro-cjenjive stvari, pod uvjetom da imaju fiziku egzistenciju, mogu bitipredmet nasljeivanja.

Stvari koje mogu biti predmet nasljeivanja, mogu biti p o k r e t n eili n e p o k r e t n e . O sastavu ostavine ovisi hoe li se ona raspravljatipo slubenoj dunosti ili samo na zahtjev nasljednika. Ostavina se neeraspravljati ako uope nema imovine (stvari i prava koja imaju novanuvrijednost) i neimovinskih nasljednih prava (l. 216. st. 1 ZN).

stavina, koja se sastoji sa?mr nd n o k r e t n i h stvari. raspra^it_gg.se samo na zaht jev zainteresiranih nasljednika^ (l. 216. st. 2 i l.

ffitavS^nanepokretneb b d li t lj njeno.raspravljanje je oba.vez_n_o.. bez obzira da li to nasljednici zahtijevaju

IHne^l. 216. st. 1 i I ZN, i l. 235. st. 2 IAISI;. ,_3. Predmeli nasljeivanja su i p r a v a koja su pripadala ostaviocu.

Nasljeivanje je stupanje u sve p r a v n e o d n o s e umrlog, osim onihkoji su vezani uz njegovu linost. Nasljednik je preuzimalac, sukcesor tih

J U socijalistikom pravu pojam s t v a r i postavlja se samo u m a t e -

r i j a l n o m smislu. Na taj se nain pojam stvari odvaja od subjektivnogprava (vidi kod dr M. V u k o v i , Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950., str.15, ta. 81, slino i dr Slavko S t o j k o v i , Osnovi graanskog prava, Beo-grad, 1948, str. 90). Po prav. pravilima biv. Ogz ( 298) i biv. Sgz ( 190), podpojmom stvari pogreno su se shvaala i p r a v a , tj. svaki objekt pravauope (vidi dr M. V u k o v i , Opi grad. zakonik, Zagreb, 1955, str. 31).

lan 2.

odnosa. Koncepcija o produenju linosti ostavioca nasljeivanjem, kojase oitovala u pravnoj konstrukciji leeee ostavine u"ranijim" pravnimsistemima, odbaena je u naem nasljednom pravu. Na nasljedstvozvane osobe dobivaju svojstvo naisljednika u asu ostavj^prava (apsolutna ili relativna)., koja imaju i m o v i n s k u vrijednost, tj.vrijednost iji se ekvivalent moe izraziti u n o v c u . To su apsolutna(stvarna) prava, kao pravo vlasnitva, zaloga, slunosti, graenja, ko-ritenja^4) zatim r e l a t i v n a (obligaciona) prava, kao potraivanjas bilo kog pravnog naslova (zajma, naknade tete, osiguranja i si.),autorska imovinska prava, sva druga trabena prava iia se vrijednostmoe izraziti u novcu.

Predmet nasljeivanja ne mora uvijek imati imovinsku (novanu)vrijednost. Nasljeivati se mogu i spadaju u ostavinu n e i m o v i n s k aprava, ija se vrijednost ne moe izraziti u novanom ekvivalentu. To sutzv. m o r a l n a prava koja se sastoje u zadovoljenju nekog pravnoginteresa. Ovamo spada nasljeivanje ^M^rck^LJS^rc^^jLJ^f^2- (l. 45.Zak. o autorskom pravu) koja tra.jy \ T j^jpfl^Ts^gff^gnTnrgki'h imovinskihprava i nisu vremenski ograniena (l. 49. Zak. o autorskom pravu).

3 Dr Andrija G a m s : Uvod u graansko pravo, opti deo, III izd. Beo-

grad, 1959, str. 154.4 Meu prava koritenja spadaju:

pravo koritenja zemljita iz drutvene svojine dano privatnim oso-bama po l. 43. i 45. Zak. o prometu zemljita i zgrada (SI. list FNRJ,br. 26/54);

pravo trajnog i besplatnog koritenja graevinske parcele na -kojojje podignuta stambena zgrada radnika i slubenika (l. 5. st. 2 Uredbeo izgradnji stambenih zgrada radnika i slubenika, SI. list FNRJ br.23/51);

pravo besplatnog koritenja graevinskog zemljita koje se nalazi nauem graevinskom rajonu, na kome je podignuta stambena zgradakoja nije predmet nacionalizacije (l. 37. Zak. o nacionalizaciji na-jamnih zgrada i graevinskog zemljita, SI. list FNRJ br. 52/58);

pravo privremenog koritenja nacionaliziranog graevinskog neizgra-enog zemljita koje se ostavlja prijanjem vlasniku na besplatnokoritenje do predaje u posjed narodnom odboru opine (l. 38. i 39.Zakona o nacionalizaciji i Obavezno tumaenje l. 39. st. 1 istog za-kona, SI. list FNRJ br. 24/59);

pravo ranijeg vlasnika nacionaliziranog graevinskog neizgraenogzemljita da mu se zemljite dodijeli na trajno besplatno koritenje usvrhu podizanja porodine stambene zgrade (l. 40. Zak. o nacionali-zaciji).

8

lan 2.

4. U zakonu se ne spominju posebno o b a v e z e os'tavioeve kaopredmet nasljeivanja, kako je to bilo ranije u prav. pravilu iz 531.OGZ i 394. SGZ, to je rezultat modernijeg shvaanja, da se podi m o v i n o m koja spada u ostavinu podrazumijeva samo skup stvarii potraivanja,(5) a ne i obaveze ostavioeve.

Po starijem gleditu pod ostavinom smatrala su se potraivanja (kaoaktivna stavka) i obaveze (kao pasiva). Po tome shvaanju obaveze, patako i dugovi smatraju se s a m o s t a l n i m (negativnim) sastojkomimovine (ostavine), time da su mogle postojati i biti predmet naslje-ivanja i onda ako nema potraivanja i druge imovine, iz -koje bi semogli namiriti (aktive). Uslijed toga se smatralo da se ostavina moesastojati i od samih dugova, to je bilo rezultat shvaanja da svaki ovjekmora imati neku imovinu, pa makar ona bila i pasivna, i da bez imo-vine nema ljudskog bia. Odatle je izvirala neograniena odgovornostza ostavioeve dugove osim ako je nasljednik izriito prihvatio nasljed-stvo pod uvjetom popisa i procjene (cura beneficio inventaru). Uslijedtoga nasljednik je odgovarao za ostavioeve dugove svom svojom imo-vinom. Ako nije imao imovine u asu delatije, odgovarao je i onomimovinom koju bi kasnije za svoga ivota stekao. Po novijem gledituimovinu predstavlja samo aktiva. Dugovi predstavljaju t e r e t kojioptereuje neku imovinu a ne osobu odakle slijedi da svaki ovjek nemora imati imovinu.(6) Nasljeuje se samo aktiva, a nasljednik odgovaraza ostavioeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeene imovine,bez obzira na vlastitu imovinu koju ima u asu smrti ostavioeve i bezobzira da li e kasnije stei kakvu imovinu (l. 145. ZN). Stoga obavezeostavioeve nisu predmet samostalnog nasljeivanja budui da ne pred-stavljaju za nasljednika ni stvari, a niti prava, nego samo dunosti.Obaveze ne spadaju u pojam imovine, pod kojim se razumijeva skupimovinskih p r a v a koja pripadaju jednoj osobi. Obaveze predstavljajut e r e t na toj imovini, tako da se imovina u odnosu na obaveze smatraobjektom koji slui za namirenje tih obaveza.(7) Ako nema imovine izkoje bi se trebale ispuniti, obaveze se gase.

Ovo shvaanje usvaja i na ZN.(8) Odgovornost nasljednika za dugovegstavioea posebno Je ustanovljena odredbama l. 145. i l. 146. ZNQ~Nasljednici "uvi jekodgovara ju svojom imovinom z.a sve dugove o s t ? "vioce^e^alisanioao^visinevrijednosti naslijeene imovine, bez obzira

5 Dr M. V u k o v i , Osnovi stvarnog prava, str. 18. i 19, ta. 105107.e Vidi dr M. V u k o v i , op. cit. str. 20, ta. 112.7 Tako dr M. V u k o v i , Opi dio grad. prava, Zagreb, 1960, str. 167.

i 168, ta. 899, A g a r k o v - B r a t u s, Sovjetsko graansko pravo, Knj. "I,Beograd 1948. (prijevod), str. 110, 111.

8 Vidi dr M. V u k o v i , Opi dio grad. prava, str. 160.

9 Tako dr Z. Z a n i n o v i , Zakon o nasljeivanju (prikaz), Odvjetnik

broj 78/55, str. 3, i M. P e d e r i n, Zak. o nasljeivanju (prikaz), Odvjet-nik br. 9/55, str. 12. Suprotno stanovite zastupaju: Dr F. S t a n k o v i , ulanku Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, u asopisu Naa zako-nitost, br. 34/57, str. 119, kad istie da su dugovi ostavioevi dio ostavine,jer da nasljednik prema l. 145. ZN odgovara za dugove ostavioeve, iz egaizvodi zakljuak da se dugovi nasljeuju. Slino i dr B. B l a g o j e v i ,Nasljedno pravo FNRJ, Beograd, 1956, str. 23, 25. i 408.

lan 2.

da li je ostavina popisana i procijenjena ili nije. To vrijedi ne samo upogledu dugova nego takoer i u pogledu ostvarenja ostalih _zahtjkoje je neka osoba imala prema ostavioou, koji su imovinskog karaklera,tj. koji se mogu izraziti u novanom ekvivalentu vrijednosti. Uslijed toganasljednik niie duan ispuniti o:s/t:aYjo^ pypjnihavp7.p ako njitvova vrijpp ^ y j j j^pnije_jy>krivena vrijednou onih stvari i prava koje su ule u ostavinui pripale tome nasljedniku.

5. Propisi Zakona o nasljeivanju odnose se na nasljeivanje stvarii prava, koja su pripadala p o i e d i ' n c i m a , dakle, f i z i k i m oso-"5ama. Likvidacija imovinskih odnosa p r a v n i h osoba koje su prestalepostojati, kao i likvidacija odnosa imovinskih zajednica koje nisu imalesvojstvo pravne osobe, ali su imale izvjesnu samostalnost u odnosu naostale pravne subjekte (graanski ortakluk i si.), vri se po posebnimpropisima, a ne po propisima. Zak. o nasljeivanju.

6. U pogledu nasljeivanja lanova seljake radne zadruge vrijedeposebne odredbe iz Zak. o nasljeivanju. Iza umrlog lana seljake radnezadruge, koji je svoju imovinu unio u zadrugu, provest e se raspravaostavine i utvrditi tko su njegovi nasljednici. Nasljednik koji nije lanseljake radne zadruge nasljeuje ostavioca, lana radne zadruge, usvim pravima prema SRZ, koja je imao sam ostavilac (pravo na kamate,zakupninu i sl.).(10)

7. U pogledu nasljeivanja p o l j o p r i v r e d n o g zemljita kojeje dodijeljeno agrarnim interesentima na osnovu Zak. o agrarnoj reformii kolonizaciji, vrijede propisi Zak. o nasljeivanju, time da su nasljed-nici vezani onim ogranienjima u raspolaganju i optereenju toga ze-mljita, koja su predviena u Zak. o agrarnoj reformi i kolonizaciji(vidi o tome vie uz l. 246. ZN).

Izmjenama i dopunama cit. zakona od 15. III 1956. (SI. list FNRJbr. 21/56) dozvoljeno je lanovima kolonistikog domainstva da mogusvoj pripadajui dio zemljita otuiti drugim lanovima domainstva iodreenim organizacijama (l. 24. si. b). Time je ustanovljen s u v l a -s n i k i karakter imovinske zajednice meu lanovima kolonistikogdomainstva. Odatle proizlazi i dopustivost nasljeivanja dodijeljenogzemljita na temelju zakona i oporuke. (n)

Kod toga treba imati u vidu da s obzirom na odredbu l. 24. Zak.o agrar, reformi i kolonizaciji, za nasljednika vrijede ista ogranienjakoja su vezala ostavioca, jer nasljednik ne moe imati vie prava negoto ih je ostavilac imao.(12)

8. U pogledu nasljeivanja imovine lana k u n e z a d r u g e trebarazlikovati imovinu lana zadruge, koju on ima u vlasnitvu neovisnoc zadruzi (tzv. osebujak, osebina), od lanskog udjela u zadruzi,

> Rje. Vrh. suda APV Gzz 111/51 od 31. I 1952. u Zbirci odluka vrhov-nih sudova, Beograd, 1952, I pod br. 157, str. 170. (Gaji).

11 Vidi dr Sreko G o 1 j a r, u lanku Novi zakon o dedovanju v sodni

rabi, Pravnik br. 12/58, str. 34.12

Vidi stanovite Savez, vrhovnog suda, zauzeto na proirenoj opojsjednici od januara 1957. u lanku dr J. B r n i a, Neka sporna pitanjasudske prakse, NZ 1957, str. 26.

10

lan 2.

kao posebnoj porodinoj i radnoj zajednici, za koju su vrijedili, parti-kularni propisi (Zak. o kunim zadrugama od 1889.)

U pogledu nasljeivanja p o s e b n e imovine lana zadruge, kojuon ima neovisno o lanstvu u zadruzi (osebujak), vrijede u cijelosti pro-pisi Zak. o nasljeivanju.

U pogledu nasljeivanja lanskog u d j e l a na imovini biv. kunezadruge, koji pripada ostaviocu pored propisa Zak. o nasljeivanju, vri-jede jo i propisi republikih zakona, koji budu doneseni u skladu sodredbom l. 154. ZN.

(Vidi o tome u objanjenjima uz l. 154. ZN.)9. G r a e v i n s k o zemljite moe biti predmet nasljeivanja

samo ako nije nacionalizirano, tj. ako se nalazi i z v a n ueg gradskoggraevinskog "rajona i naselja gradskog karaktera (l. 34. i 35. Zak. onacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita). U odreenimsluajevima nacionalizirana graevinska zemljita ostavljaju se prija-njim vlasnicima na besplatno trajno ili privremeno koritenje. Ovop~r a v o k o r i t e n j a ] R n a s l j p r i i ^ o a prelazi na zakonske na-sljednike ranijeg vlasnika. Pravo besplatnog koritenja moe biti predmetn>porunog raspolaganja, kako u pogledu zemljita na kome je sagraenaporoolna stambena zgrada koja nije obuhvaena nacionalizacijom (l.37. Zak. o nacionalizaciji), tako i u pogledu neizgraenog graevinskogzemljita ako je ostaviocu pripadalo pravo na koritenje u smislu l. 38,39. st. 1 i l. 40. Zakona o nacionalizaciji.

(l())U pogledu nasljeivanja stambenih z g r a d a vrijedi odredbal. gTakona o nacionalizaciji. po_ kojoj su zgrade, posebni dijelovi (etae)i zemljita, koja nisu nacionalizirana, u slobodnom prometu i mogu senasljeivati.

Koje se zgrade ne nacionaliziraju predvieno je u l. 2. Zakona pnacionalizaciji,. To su porodine stambene zgrade s ukupno najvie dvastana ili "tri manja stana, ili najvie dva stana kao posebni (etani) dije-lovi zgrade, ili dvije porodine stambene zgrade s najvie dva stana itreim manjim stanom, ili jedna porodina stambena zgrada i jedan stankao poseban (etani) dio zgrade. Izuzetno se ranijem vlasniku naciona-lizirane zgrade moe, u okviru stambenog maksimuma, ostaviti u vla-snitvu pored dva stana ili tri manja stana (u smislu l. 2. cit. zakona)jo i jedan sporedni stan koji po svojoj namjeni ili po svojoj strukturi,poloaju u zgradi ili udobnosti predstavlja" sporedni dio zgrade (l. 13.st. 1 Zak. o nacionalizaciji) ^ s t o tako se, pored -jednog--stana iij dv-a mafija.mogu ranijem vlasniku ostaviti u vlasnitvu i p o s l o v n e prostorijekoje nemaju vie od sedamdeset kvadratnih metara (l. 13. st. 2 Zak. o"nacionalizaciji). ~~ ' "

Ranijem vlasniku nacionalizirane zgrade mogu se ostaviti p o s l o -v n e p r o s t or i j e koje slue njegovoj dozvoljenoj djelatnosti lc\. FT.*i cl. 14. st. 1 Zak. o nacionalizaciji). Ovese prostorije ne raunaju u do-zvoljeni stambeni maksimum, Tako ostavljene prostorije m o g u b i f ,-JpredmetFrTaslj e d i v a n j a na" temelju z a k o n a ^ pod uvjetom da ezakonskim nasljednicima (ili jednome od njih) sluiti za obavljanja rfp-

"zvoljene poslovne djelatnosti (l. 14. st. 3 Zak. o nacionalizaciji). Kad te

11

lan 2 3. '

prostorije prestanu sluiti za obavljanje poslovne djelatnosti njihovogvlasnika, postaju drutveno vlasnitvo (l. 14. st. 4).

Slino vrijedi i u pogledu nasljeivanja p o s l o v n i h p r o s t o -r i j a u nacionaliziranoj zgradi, koje su ostavljene u vlasnitvu prijanjeg,vlasnika (l. 29. st. 1). I ove prostorije mogu biti p r e d m e t n a s l j e - i v a n j a , i to samo na temelju z a k o n s k o g nasljeivanja pod uvje-tom da e sluiti obavljanju dozvoljene poslovne djelatnosti zakonskihnasljednika (l. 29. st. 3 Zak. o nacionalizaciji).

Predmet nasljeivanja mogu biti g o s p o d a r s k e (ekonomske)z g r a d e koje slue poljoprivrednoj djelatnosti zemljoradnika (l. 30.st. 1 Zak. o nacionalizaciji), zatim mali magazini i mali podrumi koji nisuznaajni za obavljanje privredne djelatnosti (l. 31), garae za smjetajnajvie dva automobila (l. 31. st. 1), te sporedne prostorije koje slueza potrebe stanara, kao to su praonice, suionice, podrumi i si. (l. 32.st. 2 Zak. o nacionalizaciji).

Predmet nasljeivanja su i one stambene i poslovne prostorije kojesu u nacionaliziranim zgradama i z u z e t e (kao poseban dio zgrade) odnacionalizacije i ostavljene prijanjim vlasnicima, u smislu odredbe l.17, 18. i l. 27. Zak. o nacionalizaciji.

S ud sk a p r ak s a

Sve to je umrli u asu svoje smrti imao kao svoju imovinu prelaziu njegovu ostavinu i predmet je ostavinske rasprave. Prema tome, i udiolana kune zadruge u zadrunoj imovini jest njegova imovina koja je pred-met nasljeivanja (Rjeenje Vrhovnog suda NR Hrvatske, Gzz 100/56 od 18.XII 1956, Naa zakonitost br. 12/56, str. 529).

N a s l j e i v a n j e p o l j o p r i v r e d n o g z e m l j i t alan 3.

Nasljeivanjem ne moe se prekoraiti zakonom odreena veliinapoljoprivrednog zemljita kojvp pojedinci mogu imati u vlasnitvu.

1. Odredba ovog lana predstavlja o g r a n i e n j e v l a s n i t v aodreenih stvari (poljoprivrednog zemljita) koje su nasljeivanjemprele na nasljednike. Ovo ogranienje je posljedica naela, da na pod-ruju FNRJ nijedan graanin ne m o e i m a t i ni po kom pravnomosnovu, pa ni na osnovu nasljeivanja, vie poljoprivrednog zemljitanego to je zakonom odreeno (l. 15. Zak. o' prometu zemljita i zgrada,SI. list FNRJ broj 26/54; l. 6. Zak. o poljoprivrednom zemljinom fonduopenarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organiza-cijama, SI. list FNRJ broj 22/53; l. 153. st. li l. 160. st. 2 i 3 ZN).

Ovo ogranienje, meutim, ne predstavlja ogranienje n a s l j e i -v a n j a budui da u asu smrti ostavioeve cjelokupna ostavina p r e -l a z i po sili zakona ,na njegove nasljednike. Tim momentom nasljednicipostaju novi subjekti, stjeu vlasnitvo cijelog poljoprivrednog zemljitaostavioevog (ol. 135. ZN).

12

lan 3.

Viak poljoprivrednog zemljita, koji prelazi dozvoljeni maksimum,steen nasljeivanjem oduzima se nasljedniku i postaje drutvena imo-vina, a za oduzetijviak daje se_ n a k n a d a Vel. 16. st. 4 Zakona o pro-inetu zemljita" i zgrada). Prema tome, nasljednik u stvari nasljeujei taj viak, on ulazi u njegov nasljedni dio, ali ga ne moe zadratiu vlasnitvu, nego umjesto njega prima naknadu koja se odreuje uposebnom postupku. (')

2. Veliina p o l j o p r i v r e d n o g zemljita u vlasnitvu pojedi-naca, tj. agrarni maksimum odreen je propisima Zakona o agrarnojreformi i kolonizaciji (SI. list FNRJ br. 22/46, 10:1/47, 105/48 i 4/51) i od-govarajuim propisima republikih zakona i Zakona o poljoprivrednomzemljinom fondu openarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljo-privrednim organizacijama (SI. list FNRJ broj 22/53). Viak poljoprivred-nog zemljita, koji prelazi dozvoljeni maksimum, e k s p r o p r i r a sei postaje drutveno vlasnitvo te ulazi u poljoprivredni zemljini fondopenarodne imovine (l. 3. ta. g) i d) Zak. o agrarnoj reformi i l. 1.ZOPZF te l. 16. st. 1 Zakona o prometu zemljita i zgrade).

Dozvoljeni maksimum poljoprivrednog obradivog zemljita, koje po-jedinac z e m l j o r a d n i k ili zemljoradniko d o m a i n s t v o (l.21. st. 2 ZOPZF) moe imati u vlasnitvu ili posjedu, iznosi 10 hektara(l. 3. i 6. ZOPZF).

Dozvoljeni agrarni maksimum za ne z e m l j o r a d n i k e , tj. osobekojima zemljoradnja nije glavno zanimanje i koji ga ne obrauju samisa svojom porodicom, ve putem zakupa ili najamnim radom, iznosi 35hektara obradive povrine (l. 3. si. d) Zak. o agrarnoj reformi i kolo-nizaciji).

Pod o b r a d i v i m poljoprivrednim zemljitem smatraju se oranice,vrtovi, vonjaci, vinogradi, livade i panjaci podignuti na obradivomzemljitu, bilo prema stanju katastra ili stvarnom stanju (l. 19. st. 2ZOPZF). Meutim, prilikom oduzimanja vika poljoprivrednog zemlji-ta, prema odredbi l. 6. st. 2 Zak. o agrarnoj reforma i kolonizaciji, uoduzetom viku mora biti srazmjeran dio oranica. Vonjake i vinogradevlasnik moe po ovoj odredbi, zadrati do odreenog maksimuma. ivi imrtvi inventar koji se nalazi na oduzetom viku poljoprivrednog zemlji-ta ne potpada pod zakonsku eksproprijaciju.

U pogledu nasljeivanja zgrada i graevinskog zemljita vidi obja-njenja uz l. 2. ZN.

3. Nasljednik koji je nasljeivanjem stekao poljoprivredno zemljitemoe z a d r a t i samo onoliko zemljita koliko mu, zajedno sa zemlji-

l D r B. B l a g o j e v i , op. cit. u III izd. na str. 18, 251. zauzima sta-novite da nasljednik koji ve ima poljoprivredno zemljite u povrini do-zvoljenog maksimuma ne moe naslijediti zemljite, nego samo n a k n a d uza viak koji bi mu pripao nasljeivanjem. Iz ovoga bi izlazilo kao da se osta-viocu odn. njegovoj ostavini oduzima zemljite, dok se ono u stvari oduzimanasljedniku. Oduzimanjem vika poljoprivrednog zemljita iznad dozvolje-nog maksimuma, kao i davanje naknade za oduzeti viak nisu institutinasljednog prava, nego posebnih propisa, pa se stoga visina naknade neutvruje u ostavinskom, nego u posebnom postupku po propisima Zak. opoljoprivrednom zemljinom fondu (l. 227. st. 5 ZN).

13

lan 3.

tem koje ve posjeduje, n e d o s t a j e do poljoprivrednog maksimuma(l. 153. st. 1 ZN). Sav ostali dio koji prelazi taj maksimum, oduzima sei unosi u poljoprivredni zemljini fond te postaje drutveno vlasnitvo(l. 153. st. 3 ZN).

Za viak poljoprivrednog zemljita, koji se zakonskom eksproprijaci-jom oduzima, nasljedniku pripada n a k n a d a po postojeim propisima(l. 153. st. 3 ZN; l. 16. st. 4 Zak. o prometu zemljita i zgrada, l. 5.ZOPZF), koja se utvruje u posebnom postupku pred nadlenom komi-sijom (l. 1927. ZOPZF).

Visina naknade, nain utvrivanja i isplate regulirani su propisimal. 23. i 24. ZOPZF, zatim propisima Odluke o visini naknade za zemljitekoje je postalo openarodna imovina (SI. list FNRJ br. 26/53), Uredbe oizdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene u poljoprivrednizemljini fond openarodne imovine (SI. list FNRJ broj 20/54) i Uredbeo dopuni Uredbe o izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojeneu poljoprivredni zemljini fond openarodne imovine (SI. list FNRJbr. 54/55).

U svrhu utvrivanja naknade, rjeenje o nasljeivanju dostavlja s e 'nadlenom narodnom odboru radi provoenja postupka po Zak. o polj.zemlj. fondu (l. 227. st. 5 ZN).

4. Nasljedniku pripada p r a v o i z b o r a zemljinih parcela kojee zadrati, a koje e predati u zemljini fond. Pravo izbora protee se nesamo na one zemljine estice koje je stekao nasljeivanjem negO' i naone koje nasljednik ima od ranije u svom posjedu (l. 227. st. 2 ZN). Pri-likom izbora nasljednici mogu sklopiti s p o r a z u m te u okviru agrar-nog maksimuma izvriti meusobnu razmjenu parcela i odluiti, koje eparcele izmeu svojih i naslijeenih ustupiti zemljinom fondu, a koje ezadrati (agr. iz l. 227. st. 4 ZN), tako da svaki od njih dosegne agrarnimaksimum.

U ZN nije rijeeno pitanje da li se sporazumom nasljednika moejednom ili nekolicini sunasljednika prepustiti vei dio poljoprivrednogzemljita u zamjenu za koje drugo dobro iz ostavine. Budui da se ovdjeradi u stvari o sporazumu o diobi nasljedstva, takav bi sporazum biomogu i dopustiv pod uvjetom iz l. 228. st. 3 ZN, t j . ako bi nasljednikovim sporazumom primio vrijednost koja odgovara njegovom dijelu, dokbi se kod prekoraenja te vrijednosti u pogledu vika radilo o darovanju.

Izjava o izboru parcela moe se dati do svretka ostavinskog po-stupka, odnoisno do zavrenja rasprave ostavine. Ova izjava u stvaripredstavlja neke vrsti pozitivne nasljednike izjave (o prihvatu nasljed-stva) u smislu odredbe l. 138. st. 1 ZN.(2) Iz ovoga proizlazi da izjavuo izboru parcela moe dati samo onaj nasljednik koji se nije odrekaonasljedstva (u smislu l. 136. ZN).

Nasljednik, iji nasljedni dio u poljoprivrednom zemljitu, zajednos njegovim poljoprivrednim zemljitem, prelazi agrarni maksimum, moeu cjelini ili jedan dio svog nasljednog dijela u poljoprivrednom zemljituu s t u p i t i kojem sunasljedniku, u smislu l. 139. st. 2 ZN. Ne moe ga,meutim, ustupiti treoj osobi koja nije sunasljednik.

Vidi B. B1 a g o j e v i , op. eit. str. 387.

14

lan 3% 4.

5. Svaka osoba, koja je bilo po kom pravnom osnovu stekla viepoljoprivrednog zemljita nego to ga po 2akonu moe imati, duna jetaj viak p r i j a v i t i nadlenom narodnom odboru (opini) u rokuod t r i d e s e t dana od asa kad je s a z n a l a da njezin posjed prelazidozvoljeni maksimum (l. 15. Zak. o prometu zemljita i zgrada).

Ova dunost prijavljivanja postoji i u sluaju ako je viak poljo-privrednog zemljita steen nasljeivanjem.(3) To, meutim, ne spreavanasljednika, da viak poljoprivrednog zemljita zadri u posjedu i ko-risti do predaje u poljoprivredni zemljini fond time da za ovo koritenjenije duan plaati naknadu.

Odluka o poljoprivrednom zemljitu, koje prelazi propisana maksi-mum pojedinog nasljednika odnosno legatara (l. 228. st. 2 ta. 6. ZN)obavezno ulazi u dispozitiv rjeenja o nasljeivanju. Ovamo ulaze i od-redbe o izboru odnosno zamjeni parcela ustanovljene sporazumom na-sljednika (l. 227. st. 2 i 6 ZN).

Sudska praksaPrilikom utvrivanja koliko nasljedniku nedostaje poljoprivrednog

zemljita do propisanog maksimuma i prilikom odluivanja koji dio poljo-privrednog zemljita iz ostavine postaje openarodna imovina, odluno jepoljoprivredno zemljite samog nasljednika, a ne poljoprivredno zemljitecijelog domainstva u kome on ivi (Rjeenje Vrhovnog suda NR SrbijeRev, 55/57 od 9. V 1958, Zb, III/2-1958, br. 261).

3 Tako B. R a d o v a n o v i i d r P o z n i , u komentaru Zak. o pro-

metu zemljita i zgrada, u izd. Nove administracije, Beograd, 1955, str. 22.1 Protivno Blagojev i, op. cit. str. 50, 258, kad tvrdi da se drava

moe pojaviti kao zakonski nasljednik u sluaju predaje ostavine bez nasljed-nika nadlenom narodnom odboru (l. 8. i 233. ZN).

15

lan 4.

2 Takvo stanovite zauzeto je u rje. Vrh. suda NRH. Gzz/51 od 5. VII

1951. objavljeno u Zbirci odluka Vrh. sudova, Beograd, 1952, I pod br. 158 nastr. 171. (Gaji).

16

lan 4 5.

S u d s k a p r a k s aNaelo da su muka i enska djeca ravnopravna u nasljeivanju pri-

mjenjuje se u granicama predvienim u 61. 242. Zakona o nasljeivanju ina nasljedstvo otvoreno prije ovog zakona, pa i ona otvorena prije 6. IV1941. bez obzira na ondanje pravne propise da muki potomci ostaviocaiskljuuju iz nasljedstva njegove enske potomke (Presuda Saveznog vrhov-nog suda Rev. 20/59 od 4. IV 1959, Zb. IV/1-1959, br. 23).

N a s l j e d n a p r a v a s t r a n a c alan 5.

Strani dravljani imaju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugosla-viji pod uvjetima primjene naela reciprociteta ista nasljedna prava kao1 domai dravljani.

1. Pitanje dravljanstva FNRJ prosuuje se po odredbama Zakona odravljanstvu (SI. list FNRJ br. 54/46, 104/47, 88/48, 105/48, a sporove otome rjeava u prvom stepenu republiki organ za unutranje poslove.

U naelu bi svaka osoba mogla biti dravljanin samo jedne jedinedrave. Meutim, zbog razliitih sistema stjecanja ili gubitka dravljan-stva, ima ljudi koji nemaju uope dravljanstva ( a p a t r i d i ili a p o -liti) ili su dravljani dviju ili vie drava (osobe s dvojnim dravljan-stvom b i p a t r i d i , odnosno osobe s viestrukim dravljanstvom p o l i p a t r i d i ) . Prema odredbi l. 2. t. 1 cit. zakona, dravljanstvoFNRJ iskljuuje istovremeno dravljanstvo svake druge drave. Iz ovogproizlazi da se jugoslavenski dravljanin pred jugoslavenskim organimane moe pozivati na dravljanstvo* neke strane drave niti zbog eventual-nog stranog dravljanstva moe biti drugaije tretiran od ostalih jugo-slavenskih dravljana. Ovo naelo ne vai samo onda ako je to pitanjedrugaije regulirano nekim meunarodnim sporazumom.

U praksi e biti dosta sluajeva, da e se kao nasljednici pojavljivatiosobe koje po narodnosti pripadaju jednom od naroda Jugoslavije, ali kojesu za vrijeme dueg boravka u inozemstvu stekle strano dravljanstvo.Nee, meutim, biti uvijek sluaj, da su ove osobe izgubile nae dravljanr-stvo. Do takve situacije, na primjer, moe doi uslijed okolnosti, to ponaim propisima o dravljanstvu, osoba koja stalno boravi izvan podrujaFNRJ, pa za 15 godina nakon navrenih 18 godina ivota ne ispunjava ni-kakve javne obaveze prema FNRJ, a propustila je za posljednjih 5 godi-na da se evidentira pri naem predstavnitvu u inozemstvu ili da se pis-meno prijavi saveznom organu za unutranje poslove gubi, dodue,uslijed odsutnosti nae dravljanstvo, ali je ipak za gubitak dravljanstvapo ovom temelju (odsutnost) potrebno rjeenje koje donosi Dravni sekre-tarijat za unutranje poslove FNRJ (l. 15. cit. zakona). Kako prema tome,ne dolazi do automatskog gubitka dravljanstva uslijed odsutnosti, sma-traju se navedene osobe naim dravljanima tako dugo dok nadleniorgan ne donese rjeenje o gubitku dravljanstva.

Osobe koje su izgubile nae dravljanstvo uslijed odsutnosti prema 28. Zakona o dravljanstvu od 21. X 1928. (po ovom je propisu gubiodravljanstvo jugoslavenski dravljanin koji je bio trajno nastanjen u ino-

2 Zakon o nasljeivanju s komentarom - 17

lan 5.

iako se kod priznavanja nasljednih prava strancima, uvjetovanog for-malnim reciprocitetom, ne trai da nasljednopravni instituti meusobnoodgovaraju, mogue je da strani dravljanin u naoj dravi uiva veanasljednopravna ovlatenja nego to bi imao po pravu svoje zemlje (naprimjer u pogledu nasljednog prava branog druga ili vanbrane djece).

1 Vidi Ei sner , Meunarodno privatno pravo I, Zagreb, 1953, str. 119.

18

lan 5,

3. Naa zemlja ima s nizom drava ugovoreni reciprocitet o priznava-nju nasljednih prava. Veina tih ugovora potjee jo iz vremena stare Ju-goslavije. (2)

Odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju sadre slijedei meunarodni(bilateralni) ugovori koje je zakljuila masa drava:

1) Konvencija s A l b a n i j o m o> nastanjivanju i konzularnoj slubiod 22. VI 1926, ratificirana zakonom od 20. IV 1929. (Slub. nov. br. 117--L od 21. V 1929), sadri odredbe o reciprocitetu u lanu 2., koji glasi:

Dravljani svake od strana Ugovornica imae uzajamno na teri-toriju druge Strane isto pravo kao i domorotci ili dravljani najpo-vlaenijeg naroda, da pribavljaju pokretna i nepokretna dobra. Onie ta dobra moi isto tako otuivati ili ustupati prodajom, razmenom,poklonom, brakom, zavetanjem ili ma kojim bilo drugim aktom, kaoi domorotci ili dravljani najpovlaenijeg naroda.

Meutim, ukoliko se to tie sticanja nepokretnosti zadravaju seizuzea i ogranienja koja su propisana zakonodavstvima Drava TTgo-vornica s pogledom na strance uopte. Isto tako ovde pomenuta izuzeai ogranienja nee pogaati nepokretnosti nasljeene ab intestato a nione nepokretnosti kad ih ex testamente nasleuju lica, koja bi ih even-tualno mogla naslediti ab intestato.

Oni nee biti, u napred navedenim sluajevima, podvrgnuti drugo-jaijim ili veim taksama, porezima ili nametima, ma kakav bio njihovnaziv ili ma koje bile vlasti u korist kojih se oni naplauju od onihkojima su podvrgnuti domorotci ili dravljani najpovlaenijeg naroda.

Isto tako oni e moi slobodno da izvoze svoje line stvari ili dru-ge, a da ne budu podvrgnuti drugoj aij im ili veim ogranienjima ilinametima od onih, kojima su podvrgnuti domorotci ili dravljani naj-povlaenijeg naroda.

2) Ugovor s A u s t r i j o m o uzajamnom pravnom saobraaju od6. XII 1954, ratificiran uredbom od 15. VI 1955. (Slubeni list FNRJ, Do-datak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 1. IX 1955, br. 8), sa-dri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 29, koji glasi:

(1) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu, prema pravu tedrave ili prema pravu druge Drave Ugovornice, izjavom poslednje .volje ili darovanjem za sluaj smrti raspolagati celokupnom svojomimovinom koja se nalazi na teritoriji druge Drave Ugovornice.

(2) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu, na osnovu zakon-skog nasljednog prava ili prava na nuni deo, ili na osnovu izjaveposlednje volje ili darovanja za sluaj smrti, sticati u drugoj DraviUgovornici imovinska prava pod istim uslovima i u jednakom obimukao i dravljani te drave.

3) Ugovor s B e l g i j s k o - L u k s e m b u r k o m C a r i n s k o mU n i j o m o trgovini i plovidbi od 16. XII 1926, ratificiran zakonom od

2 Meunarodni ugovori koje je sklopila stara Jugoslavija vrijede i danas

s obzirom na Deklaraciju o sporazumu izmeu Nacionalnog komiteta oslobo-enja Jugoslavije i bive Kraljevske jugoslovenske vlade od 1. XI 1944.(Slubeni list DFJ br. 11 od 5. III 1945.), kojom je priznat dravni kontinuitetJugoslavije s meunarodnog gledita, ukoliko se ne radi o ugovorima s dra-vama koje su stupile u rat s narodima Jugoslavije (vidi E i s n e r , cit. djelo,str. 42.). -

19

lan 5.

7. II 1928. (Slub. nov. br. 44-XI od 25. II 1928), sadri odredbe o recipro-citetu u nasljeivanju u l. 4, koji glasi:

Dravljani svake od Strana Ugovornica imae, na teritoriji drugeStrane, pravo sticanja i posedovanja svake vrste pokretne i nepokretnesopstvenosti, za koju zemaljski zakoni i uredbe doputaju ili e do-pustiti dravljanima svakog drugog stranog naroda, da je mogu sti-cati i posedovati.

Oni e moi njom raspolagati putem prodaje, razmene, poklona,branog ugovora, testamentom ili kojim drugim nainom, kao i sticatije putem nasljea, pod istim pogodbama, koje su, ili koje e biti usta-novljene u pogledu podanika svakog drugog stranog naroda, u emunee, ni u kome od pomenutih sluajeva, biti podvrgnuti ni veim nidrugim taksama, porezima ili nametima ma pod kojim nazivom to bilo,od onih koji jesu ili koji e biti ustanovljeni za domorotce.

Tako isto, oni e moi, upravljajui se po zakonima, slobodno daodnose iznos od prodaje svoje sopstvenosti i da izvoze svoju imovinuuopte, u emu nee biti podvrgnuti, kao stranci, drugim ili veimdabinama nego to su one, koje bi domorotci imali da plaaju u istimprilikama.

4) Ugovor s B u g a r s k o m o- uzajamnoj pravnoj pomoi od 23. III1956, ratificiran uredbom od 25. IX 1956. (Slub. list FNRJ, Dodatak Me-unarodni ugovori i drugi sporazumi od 10. I 1957. br. 1), sadri odredbeo reciprocitetu u nasljeivanju u l. 19. koji glasi:

(1) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu, saglasno odredba-ma ovog Ugovora, izjavom poslednje volje (testamentom-zavetanjem),raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge DraveUgovornice.

2) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu sticati u drugojDravi Ugovornici imovinska uprava na osnovu zakonskog ili testa-mentalnog nasleivanja pod istim uslovima i u jednakom obimu kaoi dravljani te Drave.

5) Ugovor sa C e h o s l o v a k o m o ureenju uzajamnih pravnihodnosa od 17. III 1923., ratificiran zakonom od 27. V 1924. (Slub. nov. br.181-XXXVIII od 9. VIII 1924), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljei-vanju u l. 18. koji glasi:

Dravljani svake ugovorne strane mogu testamentom, kodicilom,ugovorom o nasleivanju, poklonom u sluaju smrti ili na drugi nainraspolagati elom imovinom, koju imaju u oblasti druge ugovornedrave. Isto tako mogu dravljani obe ugovorne strane i u svakojoblasti druge ugovorne drave, isto kao i sopstveni dravljani, pribav-ljati imovinska prava putem naslea.

Kao pravni osnovi pribavljanja u smislu prethodne alineje razu-meju se: nasleivanje po zakonu, pravo na zakoniti deo (rezervu), testa-ment, kodicil, ugovor o nasleivanju,, poklon u sluaju smrti i pri-bavljanje dravi naslea bez naslednika.

Propisi, koji vae u ugovornim dravama o pribavljanju i pose-dovanju nepokretnina, naroito propisi o agrarnoj reformi, time se niu koliko ne vreaju.

6) Konvencija konzularna i o nastanjivanju s F r a n c u s k o m od30. I 1929,, Ratificirana zakonom od 20. IV 1929. (Slub. nov. br. 112--XLVII od 15. V 1929), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju ul. 4. koji glasi:

2 0

lan 5.

Dravljani svake od Visokih Strana Ugovornica imae potpunuslobodu da imaju ili da uzimaju pod najam pokretna ili nepokretnadobra na teritoriji druge, i da pribavljaju ova dobra, kupovinom, po-klonom, nasledstvom, testamentalnom odredbom ili na svaki druginain, pod istim pogodbama kao to su one koje su predviene, zako-nima zemlje u kojoj se dobra nalaze, za dravljane ma koje tree Dr-ave. Oni e moi njima da raspolau pod istim pogodbama kao i oviposlednji.

Drutva predviena u lanu 2 moi e da stiu ili da uzimaju podnajam sva dobra pokretna i nepokretna potrebna za njihovo dobrodelanje.

Prema odredbama prethodne alineje moe biti izuzetaka samo zazone ili mesta zadrana u interesu dravne bezbednosti.

7) Ugovor s G r k o p o trgovini i plovidbi od 2. XI 1927, ratificiranzakonom od 8. X 1928. (Slub. nov. br. 254-LXXXIV od 1. XI 1928), sadriodredbe o reciprocitetu u nasleivanju u l. 1. koji glasi:

Dravljani svake od Visokih Strana Ugovornica imae prava, ugranicama zakona i propisa koji su sada ili e biti na snazi u odnos-nim zemljama i pod istim uslovima kao i dravljani Najpovlaenijegnaroda, da mogu slobodno odlaziti na teritoriju druge Strane Ugovor-nice, tamo se nastanjivati, odavati se trgovini, industriji i svakoj dru-goj profesiji.

Oni e imati prava da tu stiu pokretna i nepokretna dobra putemnasledstva, darovanja, legata, kupovine, razmene ili svakim drugimzakonitim putem, a tako isto i da poseduju, da dre i otuuju svojadobra, pod rezervom izuzetaka i ogranienja ustanovljenih, u pogleduna strance, odnosnim zakonodavstvom obeju Visokih Strana Ugovor-nica o sticanju, posedovanju i uivanju nepokretnih dobara.

8) Ugovor s H o l a n d i j o m o trgovini i plovidbi od 28. V 1930, r a -tificiran zakonom od 30. VIII 1930. (Slub. nov. br. 85-XXXVI od 13. IV1932), sadri implicrte odredbu o reciprocitetu u nasl jeivanju u l. 1,koji glasi:

1) Sa dravljanima svake od Visokih Strana Ugovornica postu-pae se na teritoriji one druge Strane, u svemu to se tie nastanji-vanja i obavljanja trgovine, industrije i plovidbe, isto tako povoljnokao i sa dravljanima najpovlaenijeg naroda.

2) Tako isto, oni e imati prava da stiu, da poseduju i da otuujupokretna i nepokretna dobra na isti nain kao i dravljani najpo-vlaenijeg naroda.

9) Ugovor s J a p a n o m o trgovini i plovidbi od 28. II 1959, ratifici-ran uredbom od 28. IV 1959. (SI. list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugo-vori i drugi sporazumi od 21. VII 1959, br. 7), sadri odredbe o recipro-citetu u nasljeivanju (na bazi klauzule najveeg povlaenja) u stavu 2lana 2, koji glasi:

Sva preimustva, olakice, privilegije ili povlastice koje daje ilie ubudue dati, Visoka strana ugovornica dravljanima neke treezemlje u pogledu sticanja imovine, poslovanja i drugih delatnosti, biedate i dravljanima druge Visoke strane ugovornice. Meutim, ni jednaVisoka strana ugovornica nee biti obavezna da dravljanima drugeVisoke strane ugovornice daje povoljniji postupak u pogledu sticanjanepokretnosti i prava zaposlenja u rudarstvu od onih koji ova pos-lednja Visoka strana ugovornica daje dravljanima prve Visoke straneugovornice.

21

lan 5.

10) Ugovor & M a a r s k o m o uzajamnom pravnom saobraaju od7. V 1960, ratificiran uredbom od 24. X 1960. (SI. list FNRJ, DodatakMeunarodni ugovori i drugi sporazumi od 15. XII 1960, br. 13), sadriodredbe o reciprocitetu u nasljeivanju l. 29. koji glasi:

1) Dravljani jedne strane ugovornice mogu sticati imovinskaprava na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ilitestamentalnog nasljeivanja pod istim uslovima i u istom obimu kaoi dravljani te strane ugovornice.

2) Dravljani jedne strane ugovornice mogu izjavom posljednjevolje (testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi nateritoriji druge strane ugovornice.

11) Konvencija s P o l j s k o m o pravnim odnosima od 4. V 1923, ra-tificirana zakonom od 8. X 1928.' (Slub. nov. br. 302-XCIX od 27. XII1928), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 23. koji glasi:

Dravljani svake Strane Ugovornice primae pod istim uslovimakao i dravljani dotine zemlje i pribavie svojinu nad dobrima, kojabi im pripala na teritoriji druge Strane Ugovornice, na osnovu zakonaili raspolaganja poslednje volje.

12) Ugovor s R u m u n j s k o m o pravnoj pomoi od 18. X 1960..ratificiran uredbom od 12. V 1960. (SI. list FNRJ, Dodatak Meunarodniugovori i drugi sporazumi od 26. VIII 1961, br. 8), sadri odredbe o re-ciprocitetu u nasljeivanju u l. 34. koji glasi:

1) Dravljani jedne strane ugovornice mogu sticati dobra i pravana teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testa-mentalnog nasljeivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao do-

1 maci dravljani.

2) Dravljani jedne strane ugovornice mogu testamentom raspo-lagati svojim pokretnim i nepokretnim dobrima koja se nalaze na teri-toriji druge strane ugovornice.

13) Ugovor o trgovini i plovidbi izmeu Srbije i S A D od 14. X 1881.(zakon od 3. XI 1882) (3) sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju ul. II, koji glasi:

St. 1. U svemu to se tie prava pribavljanja, posedovanja, iliraspolaganja ma kakve svojine, kretne ili nekretne, podanici Srbijeu Ujedinjenim Dravama i graani Ujedinjenih Drava u Srbiji, ui-vae prava koja zakoni daju ili budu dali, u ovim dvema dravama,podanicima najpovlaenijeg naroda.

St. 2. U ovjm granicama, i pod istim uslovima koje imaju podanicinajpovlaenijeg naroda, bie im slobodno da pribavljaju imanja iraspolau njima bilo kupovinom, prodajom, poklonom, razmenom, e-nidbom, ugovorom, testamentom, nasleem ili ma kojim drugim nai-nom, a da ne budu podloni taksama porezima, ili ma kakvim tere-tima, drugim ili viim od onih, koji su udareni na zemaljske graaneili na podanike najpovlaenije drave.

3 Ovaj ugovor vai za Jugoslaviju na osnovu l. 12. Senernienskog ugo-

vora. Vidi i l. 5. Sporazuma izmeu vlada Sjedinjenih Amerikih Dravai FNRJ o novanim potraivanjima SAD i njihovih dravljana od 19. VII 1948.(SI. vjesnik Prezidijuma NS br. 25/51) te Obavezno tumaenje l. II Ugo-vora o trgovini i plovidbi izmeu Srbije i Ujedinjenih Drava Amerikih od14. X 1881. i l. 5. cit. Sporazuma (SI. list FNRJ br. 31/53).

22

lan, 5.

14) Ugovor sa S S S R i o trgovini i plovidbi od 11. V 1940, ratificiran

uredbom od 23~. V 19io. (Slub. nov. br. 118-XLIII od 25. V 1940), sadriodredbe o reciprocitetu u nasljeivanju (na bazi klauzule najveeg povla-emja) u l. XIII koji glasi:

Pravna lica koja imaju domicil na teritoriji jedne od UgovornihStrana bit e takoer priznata na teritoriji druge. Ova lica kao i gra-ani svake od Ugovornih strana imat e pravo da se obraaju sudo-vima kako radi traenja tako i radi zatite svojih prava.

U svakom sluaju oni e se koristiti istim reimom kao i drav-ljani i pravna lica najvie povlaene drave.

15) Ugovor s V e 1. B r i t a n i j o m i I r s k o m o trgovini i plovidbiod 12. V 1927, ratificiran zakonom od 7. II 1928. (Slub. nov. br. 46-XIIod 28. II 1928), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 5. kojiglasi:

Dravljani svake od Ugovornih Strana imae punu slobodu nateritorijama druge strane da pribavljaju i poseduju svaku vrstu po-kretne i nepokretne svojine, ije je sticanje i posedovanje po zakonudruge Ugovorne Strane dozvoljeno ili e biti dozvoljeno dravljanimaodnosno graanima ma koje druge zemlje. Oni e njome moi raspo-lagati putem prodaje, razmene, poklona, branog ugovora, testamenta,zavetaja ili ma kojim drugim nainom, ili je mogu sticati putemnaslea, pod istim uslovima koji su propisani ili e biti propisaniza vlastite dravljane odnosno graane najvema povlaene drave.

Oni nee biti podvrgnuti, za sve sluajeve pomenute u gornjemstavu, nikakvim porezima, taksama, niti dabinama ma kakvog na-ziva, koje bi bile drukije ili vie nego one, koje se primenjuju ili ese primenjivati na dravljane druge Ugovorne Strane, ili na dravljaneodnosno graane najpovlaenije strane zemlje.

Njima e takoer biti doputeno da slobodno izvezu svoju imovinui svoju robu uopte a nee u tim stvarima biti podvrgnuti nikakvimdrugim ogranienjima niti ikakvim drugim ili viim dabinama, negoto su one, kojima bi u slinim okolnostima bili podvrgnuti sopstvenidravljani ili dravljani odnosno graani bilo koje druge strane zemlje.

4. Konvencija s T t a. 1 i j o m, o nastanjivanju i o konzularnoj slubiod 21. VIII 1924, koja je u svom lanu 4. sadravala odredbe o reciproci-tetu u nasljeivanju, nije od strane nae drave prema l. 44. Ugovora omiru s Italijom od 10. II 1947. zadrana u vanosti. Budui da konvencijao pravnoj i sudskoj zatiti "odnosnih* dravljana od 6. IV 1922. (ratificira-na zakonom od 11. III 1930. Slub. nov. br. 42-XI od 24. II 1931), kojuje naa drava zadrala u vanosti svojom notom od 25. II 1948. upuenomItaliji u smislu citirane odredbe Ugovora o miru s Italijom, ne tretira pi-tanje prava nasljeivanja izmeu naih i talijanskih dravljana, to danasprema izloenom', ne postoji izmeu nae drave\i Italije ugovoreni reci-*procitet u nasljeivanju. Ako, meutim, talijanski graanski zakonik (Co-dice civile, l. 16) dozvoljava stranim dravljanima uivanje graanskihprava pod pretpostavkom faktikog reciprociteta i s obzirom da talijanskisudovi priznavaju nasljedna prava naim dravljanima, treba pitanje na-sljednih prava talijanskih dravljana kod nas rijeiti na bazi f a k t i -kog reciprociteta. Iz navedenog, prema tome, proizlazi da t a l i j a n s k idravljani uivaju u naoj dravi ista nasljedna prava kao i nai dra-vljani.

23

lan 56.

5. O s o b a m a b e z d r a v l j a n s t v a (apatridima) priznaje se unaoj dravi pravo da raspolau imovinom za sluaj smrti i pravo na budunasljednici kao ope pravo. Uvjetovati priznanje nasljednih prava apatri-da postojanjem reciprociteta predstavljalo bi za njih s obzirom na po-manjkanje dravljanske veze s nekom dravom lienje mogunosti dase koriste ovim pravima.

Naa je drava jedna od potpisnica Konvencije o pravnom poloajulica bez dravljanstva koja je usvojena na konferenciji odranoj u sjedi-tu Organizacije ujedinjenih naroda od 13. do 23. IX 1954, a ratificiralaju je uredbom Saveznog izvrnog vijea od 28. I 1959. (SI. list FNRJ, Do-datak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 1. IX 1959. br. 9). Od-redba o tretmanu apatrida u pitanju nasljednih prava sadrana je impli-cite u lanu 13. ove konvencije. (4)

6. Iako se moe uzeti da izmeu nae drave i svih ostalih drava uprincipu postoji reciprocitet u nasljeivanju, ipak treba da sudovi u slu-aju sumnje, ako ne postoji meunarodnim ugovorom odnosno izjavomvlada utvreni reciprocitet, zatrae posredstvom republikog organa zapravosudnu upravu o tome o b j a n j e n j e Sekretarijata za pravosud-ne poslove Saveznog izvrnog vijea, koje je za njih obavezno.

O sukobu zakona vidi l. 155160. ZN, o nadlenosti za raspravljanjeostavine stranog dravljanina i osobe bez dravljanstva ili nepoznatog dr-avljanstva, vidi l. 189191. ZN, a o postupku kad je za raspravljanjeostavine nadlean inozemni organ, vidi l. 239.241. ZN. Vidi i objanje^-nja uz navedene lanove.

T e m e l j i p o z i v a n j a n a n a s l j e d s t v o

lan 6.

4 Tekst lana 13. glasi:

U pogledu stjecanja pokretne i nepokretne imovine i drugih uz to ve-zanih prava, kao i u pogledu zakupa i drugih ugovora koji se odnose na po-kretnu i nepokretnu imovinu, drave ugovornice tretirat e svaku osobu bezdravljanstva na to je mogue povoljniji nain, a u svakom sluaju na nainkoji nee biti nepovoljniji od onog koji je pod istim okolnostima predvienza strance uope.

?4

lan 6.

25

lan 6 7.

R a s p o l a g a n j e o p o r u k o mlan 7.

Oporuitelj moe oporukom raspolagati svojom imovinom na naini u granicama koji su odreeni u zakonu. ""

26

27

lan 8.

O s t a v i n a b e z n a s l j e d n i k alan 8. J

Ostavina bez nasljednika postaje openajdfia imovini.

1 Protivno tome B l a g o j e v i , op. cit., str. 304, kad smatra da je u

ZN usvojeno naelo prelaska ostavine na dravu (openarodnu imovinu) naosnovu dravljanske veze odnosno veze domicila. Odatle izvodi zakljuak danarodni odbor ima u svemu poloaj nasljednika: on odgovara za obavezeostavioca na isti nain kao svaki drugi nasljednik, a duan je da ispuni sveterete koji su bili nareeni u oporuci. ini se da se iz ovoga ipak ne bi mo-gao izvesti zakljuak da narodni odbor ima svojstvo nasljednika. Naime,obaveze i dunosti nar. odbora prema vjerovnicima ostavioevim i legata-rima ne temelje se na nasljednopravnim odnosima, ve su obligacionopravnenaravi i posljedica preuzimanja imovine, do ega dolazi po sili zakona.

2 Vidi: Objanjenja uz Zak. o nasljeivanju, str. 96.

23

lan 8 9.

Odgovornost narodnog odbora za d u g o v e ostavioeve. ispunjenjeJegata i drugih obaveza, prosuuje sepopravilima imovinskog prava^anepo odredbama o odgovornosti nasljednika za dugove ostavioceve (a. 14S.2N). Naredni odbor odgovara kao poteni posjednik samo onom imovinomkoja mu je predana, i to prema stanju i vrijednosti koju je ta imovinaimala u asu predaje.

Sudska praksaOstavina bez nasljednika ustanovljuje se kao openarodna imovina

rjeenjem ostavinskog suda i predaje se organu koji upravlja tom imovi-nom (Rjeenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 121/57 od 5. XII 1957, Naazakonitost br. 56/58, str. 276.

GLAVA D R U G A

1 Izrazi nasljeivanje na temelju zakona, zakonsko nasljeivanje

i zakonski nasljednik ne ine se u prvi mah kao najpodesniji za oznaava-nje pojmova na koje se odnose. Izvan sumnje je da se i oporuno nasljei-vanje temelji na zakonu^ jer je predvieno i regulirano zakonskim propi-sima. S druge je strane i kod zakonskog nasljeivanja potrebno uvijek posto-janje neke konkretne injenice (srodstvo, brana veza), ijim posredstvomizvjesna osoba postaje nasljednik. Meutim, kraj svih prigovora, koji se mogustaviti ovim izrazima, pravna teorija nije dosad nala podesnijih naziva zanavedene pojmove. Kako su ti izrazi ve toliko ustaljeni u veini zakonodav-stava da su u istom znaenju prihvaeni i u obinom govoru, nema razlogada se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava.

29

lan 9.

b) ako je oporuka unitena, izgubljena, sakrivena ili zametooita, a_nedoe do utvrenja njenog postojanja, oblika i sadraja (cl. 83. ZN);

c) ako ostavilac oporukom nije raspoloio itavom svojom imovinom(u ovom se sluaju zakonsko nasljeivanje odnosi samo na dio imovine,koji nije obuhvaen oporukom);

d) ako oporukom postavljeni nasljednik um^e pri je ostavi oca ijLzbjjgnedosto|nosti ne moe naslijediti ili se odrekne nasljedstva, a__otiaviTac za.ove sluajeve nije nasljedniku odredio zamjenika.

2. Zakonsko nasljeivanje ne proizlazi neposredno iz zakona. Da.ononasjupi, potrebno je postojanje odreene injenice, posredstvom koje na-staje pravo neke osobe, da se u konkretnom sluaiu~Tx>javi kao

n zakonski

nasljednik. Ta injenica proizlazi ili iz (kjrvnog srodstva ili graanskogsrodstva (usvojenja) ili. brane veze (branog odnosa). Krug zakonskihnasljednika, prema tome, sainjavaju ostavioevi krvni srodnici (brani ivanbrani) i njegov brani drug. Taj je krug zakonskih nasljednika ZNograniio utoliko, to potomci ostavioevih pradjedova i prababa (etvrtinasljedni red) i njegovih daljih predaka (peti i dalji nasljedni redovi) ne jmogu biti ni u kojem sluaju pozvani na nasljedstvo na temelju zakona. J

II.

1. Postoje razni sistemi kojima se odreuje red pozivanja krvnih srod-nika na nasljedstvo u sluaju nasljeivanja na temelju zakona. Jedan odnajpoznatijih sistema zakonskog nasljeivanja, koji se danas u raznimvarijantama i kombinacijama primjenjuje u veini pozitivnih zakono-davstava, jest p a r e n t e l a r n i s i s t e m .

Dvije su bitne karakteristike parentelarnog sistema: svrstavanje krv-nih srodnika u srodnike skupine, parentele, i naelo iskljuivosti, kojevlada izmeu pojedinih srodnikih skupina u pozivanju na nasljedstvo.

Pod p a r e n t e l o m (koljenom) podrazumijeva se skupina srodnikakojima je neka osoba neposredno n a j b l i i z a j e d n i k i p r e d a k(predstavnik, prednik, rodonaelnik), ukljuujui i tu osobu u istu paren-telu. Ne uzimajui u obzir ostavioeeve potomke, moe se parentela oznaitikao skupina srodnika koji s ostavioeem imaju kao najblie zajednikepretke osobe koje su po stepenu srodstva(2) jednako od njega udaljene.

P r v u (ili ostavioevu) parentelu sainjavaju osobe kojima je osta-vilac najblii zajedniki predak. Ova parentela obuhvaa, prema tome,ostavioeve potomke.

U d r u g u parentelu dolaze ostavioevi roditelji i njihovi potomci.Potomci ostavioevih roditelja su njegovi poboni srodnici, tj. njegovabraa i sestre i njihovo potomstvo.

2 S t e p e n (stupanj, grad) s r o d s t v a je veza izmeu dviju osoba,

koja nastaje roenjem; kod srodnika u prvoj liniji rauna se po broju roe-nja koja su poslije roenja pretka dovela do roenja potomka, dok se kodpobonih srodnika rauna po broju roenja koja su nakon roenja zajedni-kog pretka dovela do roenja pobonih srodnika (vidi P i s k o u Klangovukomentaru, str. 347.). I u jednom i u drugom sluaju vrijedi pravilo rimskogprava: quot generationes, tot gradus.

30

lan 9.

T r e u parentelu sainjavaju ostavioevd djedovi i babe (dva branapara, etiri predstavnika, rodonaelnika) i njihovi potomci. Ovi posljednjisu takoer poboni srodnici ostavioevi (s njime imaju njegove djedove ibabe kao najblie zajednike pretke).

e t v r t a parentela obuhvaa ostavioeve pradjedove i prababe (e-tiri brana para osam predstavnika, rodonaelnika te parentele) i njihovepotomke. Ovdje treba, meutim, napomenuti da potomci pradjedova i pra-baba i potomci daljih predaka ostavioevih, t j . ostavioevi poboni srodni-ci, koji pripadaju etvrtoj i daljim parentelama, po ZN ne dolaze u obzirkao njegovi zakonski nasljednici.

P e t a i d a l j e parentele obuhvaaju dalje pretke ostavioeve kaopredstavnike parentele i potomke ovih predaka.

Kako se iz dosad izloenog vidi, navedene srodnike skupine formira-ju se prema blizini srodstva njihovih predstavnika (rodonaelnika) s osta-viocem. Prema tome se i od ostavioevih pobonih srodnika u bliu paren-telu stvrstavaju oni koji su s njim povezani preko blieg pretka. Buduida izmeu pojedinih parentela, kao to je ve naprijed istaknuto, vladanaelo iskljuivosti, ne mogu srodnici dalje parentele biti pozvani na na-sljedstvo, dok god postoji makar i jedan ostavioev srodnik koja pripadablioj parenteli (ukoliko, naravno, taj srodnik moe i hoe naslijediti).

ZN je prihvatio parentelami sistem kao bazu za formiranje nasljed-nih redova, ali je pri tom, pored krvnih srodnika, u prva dva nasljednareda uveo i branog druga. Srodniri se svrstavaju u nasljedne redove, pre-ma tome, na isti nain ka1 i kod formiranja parentele, s modifikacijomkoja je vezana uz branog druga kao zakonskog nasljednika. U stavu 3ovog lana istaknuto je ve spomenuto naelo parentelarnog sistema, pre-

JBaJiojem-srodnici blieg-nasljednog-.reda.iskljuuju iz nasljedstva sro3m^"'ke daljeg nasljednog reda.

2. Spomenute dvije karakteristike parentelarnog sistema, koje u pot-punosti vrijede i za reim zakonskog nasljeivanja po ZN (svrstavanjezakonskih nasljednika u nasljedne redove i naelo iskljuivosti izmeu na-sljednih redova u pozivanju na nasljedstvo) ne daju, meutim, odgovorna pitanje, kako se vri rasporeivanje nasljedstva meu srodnike kojipripadaju istoj parenteli. ZN je to pitanje rijeio na nain koji uglavnom(ali ne do kraja vidi objanjenje uz l. 20.21. ZN pod 11 odgovara pa-

. rentelamo-lineamom sistemu koji predstavlja jednu varijantu parentelar-

. nog reima zakonskog nasljeivanja.P a r e n t e l a r n o - l i n e a r n i s i s t e m karakteriziraju dvije nje-

gove osobine: neograniena primjena prava predstavljanja i podjela pa-rentele (nasljednih redova) na linije (odatle i naziv tog sistema), iji sunosioci predstavnici (rodonaelnici) parentele, odnosno ostavioevi prvo-stepeni potomci, ukoliko se radi o prvoj parenteli.

O ^ / P r a v o p r e d s t a v l j a n j a , pravo reprezentacije (ius repre-sentationis) sastoji se u pravu potomka da umjesto svog pretka, koji jeumro prije ostavioca ili je iz druginTazloga otpao kao njegov nasli'ednik.naslijedi dio ko j ib i tome pretku pripao kao srodniku ostavioevom natemelju zakonskog nasljeivanja (vidi l. 11, 49, 132. st. 1 i 143. ZN).

Potomci koji nasljeuju uz primjenu prava predstavljanja dobivajuzajedno dio ostavine, koji bi pripao njihovom pretku koga predstavljaju,

31

lan 9.

da taj nije otpao kao nasljednik. Dok ostavioevi potomci prvog stepena,kada sami nasljeuju, dijele ostavinu na jednake dijelove odnosno po gla-vama (per capita), po stepenu srodstva, udaljeniji ostavioevi potomci, bezobzira na to da li se zajedno pojavljuju potomci istog ili raznih stepenasrodstva, nasljeuju po stablima (per stirpes), a unutar stabala na jednakedijelove (po glavama). Pri svakoj daljnjoj primjeni prava predstavljanjau okviru iste linije nastaje dioba stabala na daljnja stabla (podstabla),unutar kojih se opet dio ostavine, koji otpada na pojedino stablo odnosnopodstabla, dijeli po glavama. Ako je, na primjer, ostavilac imao trojedjece, od kojih je jedno prije njega umrlo i ostavilo dvoje djece (ostavio-evi unuci), a jedan od tih unuka je takoer umro prije ostavioca ostavividvoje djece (ostavioevi praunuci), onda se ostavina treba podijeliti na tristabla (tri prvostepena potomka) tako da na svako od njih otpada po jed-na treina ostavine. Stablo umrlog djeteta dijeli se zatim na dva podsta-bla: na svako otpada po jedna estina ostavine. Unuku, koji je ostaviocapreivio, ostaje estina ostavine koja otpada na njegovo podstablo, a pra-unuci dijele na jednake dijelove estinu ostavine koja otpada na njihovopodstablo, tako da svaki od njih dobiva dvanaestinu ostavine. Praunucisu ovdje reprezentanti umrlog unuka (svog roditelja) i zato zajedno dobi-vaju dio koji bi njemu pripao da je ostavioca preivio.

Prema istini naelima vri se dioba ostavine izmeu nasljednika uostalim nasljednim redovima kada se radi o srodnicima koji nasljeujupo pravu predstavljanja (to su poboni srodnici ostavioevi). Prema tome,ostavioeva braa dijele ostavinu po glavama, a njihovi potomci po sta-blima.

Izloena naela o diobi ostavine po stablima (per stirpes) dolaze doizraaja i kod primjene p r a v a p r i r a t a j a kod zakonskog nasljei-vanja. ^ Prirataj (akrescencija. ius accrescendi) nastaje kad dio jednog ilivie sunasljednika iz bilo koieg razloga (na primjer uslijed nedostojnostiili odreknuai postane slohodan. a u konkretnom sluaju nema mjesta pri-mjeni prava prea^tavIjanjaTTTrtom sluaju slobodni diojpripada (prir'a-scuje) oKfaljrnjH;nasVjednjcima prema razmjeru njihovih nasljednih diie-Lova.(3) ^freba, meutim, uzeti u obzir da pravo predstavljanja djeluje

"ocfozgo prema dolje, dok se pravo prirataja kree unutar iste 'linije, i tonajprije unutar i stop s^epena srodstva iste linije, a ako nema drugihnasljednika istog stepena srodstva, prirauje nasljednicima vieg stepenasrodstva~iste linije. Istom onda ako nema nijednog nasljednika dotinelinije, prirataj nastaje u korist ostalih sunasljednika. Ako, na primjer,nasljeuju dva sina te jedan unuk i dva praunuka kao potomci treegsina koji je otpao, pa se jedan praunuk odrekne nasljedstva, njegov dioprirauje drugom praunuku, a ako se i ovaj odrekne, prirauje cijelinjihov dio unuku, tako da se tek onda ako se i unuk odrekne, mogu obasina koristiti priratajem.

O prirataju u sluaju odreknua oporunog nasljednika vidi obja-njenje uz l. 142. ZN, a u sluaju odreknua zakonskog nasljednika, uzl. 143. ZN.

J F ingar , op. cit., str. 36.

32

lan 9.

4. Izraz l i n i j a ima vie znaenja. Pod tim se izrazom podrazumije-va niz srodnika (dva ili vie njih) koji potjeu jedan od drugoga. To jetzv. p r a v a l i n i j a koja moe biti silazna ili uzlazna, tako da potomcisainjavaju silaznu, a preci uzlaznu liniju.

Pod izrazom linija smatra se, nadalje, skup srodnika koji proizlaze,dodue, od zajednikog pretka, ali ne proizlaze jedan od drugoga. Ta se li-nija naziva p o b o n o m ili s p o r e d n o m l i n i j o m , a srodnici kojipripadaju toj liniji nazivaju se pobonim srodnicima (kolateralima) kojimogu biti puno rodni (punokrvni) ili polurodni (polukrvni), ve prema to*-me, da li imaju zajednika oba pretka ili im je zajedniki samo jedan odnjih.C)

Meutim, kad se govori o podjeli srodnika unutar nasljednog reda(parentele) na linije, onda se pod tim pojmom podrazumijeva skup srod-nika koji svi zajedno potjeu cd pretka nosioca linije. Prema tome su no-sioci linija u svakom pojedinom redu predstavnici (rodonaelnici) nasljed-nog reda, osim u prvom nasljednom redu, gdje se nosiocima linija smatra-ju prvostepeni ostavioevi potomci. ^

Ova podjela srodnika na linije vana je naroito zbog toga to unutar )svake linije djeluje pravo predstavljanja (to po ZN vrijedi samo za prva /tri nasljedna reda), tako da u sluaju ako koji nosilac linije (predstavnik, Arodonaeelnik) iz bilo kojih razloga otpadne kao nasljednik, na njegovo \mjesto dolaze kao nasljednici njegova djeca, a umjesto otpalog djeteta dalji \potomci i tako sve dotle dok je mogua primjena prava predstavljanja u Jokviru iste linij e.(5) "^^

5. Dok je po prijanjem pravu koje je vailo na podruju noveliranogOGZ r e c i p r o c i t e t u oekivanju na nasljedstvo openito vrijedio kaojedno od naela zakonskog nasljeivanja (izuzetak je postojao samo kodadopcionog odnosa), po ZN postoji reciprocitet u nasljeivanju samo uprva tri nasljedna reda (ali je i ovdje kod adopcionog odnosa iskljuen l. 25. st. 1 i 3 ZN). Od etvrtog nasljednog reda dalje postoji reciprocitetsamo izmeu srodnika u pravoj liniji, a ne i izmeu pobonih srodnika,jer je primjena prava predstavljanja u ovim nasljednim redovima isklju-ena (zato prasinovac ili praneak nasljeuje svog prastrica odnosno pra-ujaka, ali ne i obrnuto).

Reciprocitet u zakonskom nasljeivanju postoji po ZN i izmeu van-hranih srodnika (l. 23. ZN).

4 Roena braa i sestre nazivaju se prema rimskom pravu g e r m a ni,

braa i sestre samo po ocu c o n s a n g u i n e i , a braa i sestre samo po majciuterini .

5 U p a r e n t e l a r n o - g r a d u e l n o m s i s t e m u , koji predstavlja

drugu varijantu istog parentelarnog sistema, ne dolazi do izraaja pravopredstavljanja, ve se na nasljedstvo poziva uvijek onaj srodnik najblieparentele, koji je po stepenu srodstva najblii ostaviocu, a ako unutar te pa-rentele imade vie srodnika istog stepena, onda se nasljedstvo izmeu njihdijeli na jednake dijelove.

Prema tome, dok kod zakonskog nasljeivanja koje se temelji na paren-telarno-linearnom sistemu, ostavioevi preci (nosioci linija) nasljeuju zajednos potomcima umrlih predaka, u zakonskom nasljednom reimu s parentelar-no-graduelnim sistemom potomci umrlih predaka ne mogu biti pozvani nanasljedstvo, dok postoji ma i jedan predak koji je nosilac linije.

i Zakon o nasljeivanju s komentarom 33

lan 9 10.

Sudska praksaSrodstvo na temelju koga se oekuje nasljedstvo nije razlog da budui

nasljednik ve za ivota osobe, od koje oekuje nasljedstvo, pobija ugovorili drugi pravni posao te osobe (Rjeenje Saveznog vrhovnog suda Rev.1373/60 od 27. X 1960, Zb. V/3-1960, br. 313).

a ) P r v i n a s l j e d n i r e dP o t o m c i i b r a n i d r u g u m r l o g a

lan 10.Ostavinu umrloga nasljeuju prije sviju njegova djeca i njegov

brani drug.Oni nasljeuju na jednake dijelove.1. Rijei prije sviju odnose se samo na sluaj kada su sva djeca

ostavioeva na~zivotu, te su sposobna za nasljeivanje (L 47. i 13TrZN_LhoejnasJjjedi ti, "flikada prije umrlo dijete izmeu vie djece ostavioev eodnosno ono, koje je nesposobno za-nasljeivanje ili koje se odrekjg"~na-sljedstva (l. 136. st. 4 ZN), nije ostavilo svojih potomaka.

y^,,

U okviru prvog nasljednog reda nasljeuju zajedno s djecom (bra-nom, vanbranom i pozakonjenom), odnosno njihovim potomcima i bra-nim drugom jo i ostavioevi usvojeni ci i njihovi potomci, ukoliko ugovo-rom o usvojenju nisu na1jprfr),f) prava usvojenika ograniena ili sasvimiskljuena (l. 25. ZN i l. 19. Zakona o usvojenju). ;

2. Brani se drug moe pojaviti kao nasljednik prvog ili drugog na-sljednog reda. U prvom nasljednom redu nasljeuje samo u konkurencijis ostavioevim potomcima odnosno s njegovim usvojenicima i njihovimpotomcima. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomakostavioev, bez obzira na stepen srodstva s njime, i]i_jnjgov^usvjojrrikodnosno usvojenikov potomak, dotle ostavioev b'rani drug moe naslije-diti samo u okviru prvog nasljednog reda. Ako ne postoji nijedan ostavi-oev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednogreda, onda ostavioev brani drug nasljeuje kao nasljednik drugog na-sljednog reda, u kojem na nasljedstvo konkurira s ostavioevim rodite-jima, njegovom braom i sestrama i njihovim potomcima^1)

Ako su na nasljedstvo pozvani brani drug i djeca odnosno dfl]jn,jiIstavTocevi potomci, pa se svi odreknu nasljedstva osim branog druga,irani drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeuje

cijelu ostavinu* (l. 136. st. 5 ZJNI). Vidi objanjenje uz l. 13. ZN pod ta. 1.3. Na jednake dijelove, tj. po glavama, nasljeuju pri meusobnom

konkuriranju na nasljedstvo samo potomci prvog stupnja, usvojenici ibrani drug, dok po stupnju srodstva udaljeniji ostavioevi potomci, kao ipotomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima>(in stirpes),a zatim, unutar stabala, po glavama (vidi objanjenje uz l. 9. ZN, pod11-3).

O gubitku prava branog druga na nasljedstvo vidi l. 27. ZN, a o mo-gunostima smanjenja njegovog nasljednog dijela u okviru prvog nasljed-nog reda (vidi l. 12. ZN).

1 B l a g o j e v i govori ovdje o prebacivanju branog druga iz prvog

nasljednog reda u drugi nasljedni red (op. cii, str. 175.).

34

lan 11.

P r a v o p r e d s t a v l j a n j alan 11. 3>

Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je preivjeloostavioca nasljeuju njegova djeca, unuci ostavioevi, na jednake dije-love, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, onda dio koji bi njemupripao da je bio iv u asu smrti ostavioeve nasljeuju njegova djeca,

giJM ostavi oe^i. na jednake dijelove, i tako redom sve dokle imapotomaka \tstaviocevih.

1. ZN je odreeno i jasno rijeio pitanje pravne naravi ovog nasljed-nopravnog instituta koji je jedan od temelja zakonskog nasljeivanja sparentelarno-linearnim sistemom. Dok je kod nas ranije, naroito na pod-ruju na kojem je vaio OGZ, bilo sporno da li pravo reprezentacije znaisamo stupanje u nasljedni dio pretka umrlog prije ostavioca ili i u njegovonasljedno pravo, odnosno drugim rijeima, da li potomci koji do naslje-ivanja dolaze putem prava predstavljanja, nasljeuju ostavitelja po svomvlastitom pravu (iure proprio) ili samo na temelju prava svog pretka, ijinasljedni dio dobivaju, sada se iz pojedinih odredaba ZN moe lako za-kljuiti da i oni nasljednici, koji nasljeuju po pravu predstavljanja, na-sljeuju po svom v l a s t i t o m p r a v u . To je vidljivo u prvom redu izodredbe stava 1 l. 132. ZN, prema kojoj nedostojnost ne smeta potomcimanedostojnog, makar on preivio ostavioca, jer oni nasljeuju k a o da jenjihov nedostojni predak umro prije njega.(*) Vidljivo je to i iz odredbel. 49. ZN, iz koje proizlazi ne samo da iskljuenjem nunog nasljednikaiz nasljedstva njegovi potomci stjeu pravo na nuni dio, ukoliko, narav-no, s obzirom na odreen krug nunih nasljednika, moe u konkretnomsluaju doi do primjene prava predstavljanja, nego da oni uslijed isklju-enja svog pretka mogu ostavioca naslijediti na temelju zakona.(2)

Dok kod nedostojnosti i iskljuenja iz nasljedstva pravo predstavlja-nja dolazi automatski do primjene, kod odricanja od nasljedstva potomcinasljednika, koji se nasljedstva odrekao, mogu putem predstavljanja je-dino onda naslijediti ostavioca na temelju zakona ako se njihov predaknasljedstva odrekao samo u svoje Ime (l. 136. st. 2 ZN). ^

Iz navedenih odredaba proizlazi da u naem nasljednom pravu pravopredstavljanja nema isto znaenje koje je ta ustanova imala u vrijeme va-enja OGZ, kada je vrijedio princip, da su okolnosti od kojih je zavisilonasljedno pravo pretka, mjerodavne i za njegovog potomka koji je po pra-vu predstavljanja doao u obzir kao ostavioev zakonski nasljednik. Odtog su principa postojale samo iznimke spomenute u biljekama pod 1 i 2.

1 Prema pravnom pravilu iz 541. biv. OGZ potomci nedostojnog nisu

bili iskljueni od prava nasljedstva s