Književnost kroz razdoblja 1. Petoknjižje- knjiga postanka

-knjiga izlaska-Levitski zakonik-knjiga brojeva-ponovljeni zakon

2. Mudrosne i proročne knjige 3. Psalmi -novi zavjet- sastoji se od 27 knjiga pisanih na grčkom jeziku -dijelimo ga na: 1. Evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan)

2. Djela apostolska3. Poslanice apostola Pavla4. Katoličke poslanice5. Otkrivenje

EVANĐELJE

- izvorno grč. riječ što znači radosna vijest

- sadrži sve što je Isus činio i učinio

- Isus je Sin Božji i sin čovječji, te je u tom smislu Evanđelje jedno, a s obzirom na

knjige

četiriju evanđelista ono je četveroliko - MATEJ – pisac prvog evanđelja – opisuje Isusovu osobu i život pracrkve; Isus je prorok

Kraljevstva, on je Mesija u kome se ispunjavaju stara proročanstva; Matej je najsustavniji i najpregledniji; njegovo Evanđelje pisano je na aramejskom, a poslije prevedeno na grčki - IVAN – pripisuje se apostolu Ivanu; Ivan ne osvjetljuje toliko ljudsku stranu Isusova

života, već daje njegov duhovni profil, ne iznosi samo gole činjenice, već odabire onedogađaje koji imaju i simboličko značenje, ne tumači Kristovo učenje o ljubavi, milosti iživotu vječnom; upotrebljava stare simbole kao Pastir, Janje, Put, Svjetlost; napisano je nagrčkom jeziku

- još postoje Evanđelja po Marku (najbliži pučkom pristupu i iskazu) i Luki (najkritičniji i

stilski najuglađeniji) JUDITA - jedan od najdramatskijih biblijskih opisa i najmlađih djelova Biblije

- iako je sadržaj najvjerojatnije samo piščeva literarna fikcija, on je svojom poukom i

idejom vrlo stvaran - knjiga veliča židovsku religiju i rodoljublje

- religija je toliko nacionalna, zakonsta i praktična da se zapravo izjednačuje sa samim

životom naroda i domoljubljem

- obrana domovine jest obrana vjere

- knjiga je pisana apokaliptičnim stilom, u Palestini u vrijeme grčke vladavine

- zbog svoje zbijenosti izražavanja, fino zapaženih detalja i plastičnih opisa, Judita

je

privukla mnoge umjetnike kista, pisane riječi i zvuka – jedan takav umjetnik bio je i M. Marulić kojeg je biblijska priča inspirirala za pisanje epa Judite - gl. likovi su Holoferno koji je utjelovljena neprijateljska sila i Judita kao simbol

židovskog naroda koji dolazi u sukob sa svojim neprijateljem PJESMA NAD PJESMAMA - ljubavna lirika

- nastala negdje u 4.st.pr. Krista – predaja ga pripisuje Salomonu; neki smatraju da je to

djelo nastalo na dvoru Salomonovu u 10 st.pr. Krista - samo se tumači već preko 20 stoljeća muče da odgonetnu o kojoj je ljubavi riječ IKor - 2 -

Književnost kroz razdoblja - pjesme su se najprije pjevale na svadbenim svečanostima, a uvrštene su u Bibliju (iako

nisu bile sastavljene za nju) na temelju novog konteksta, a to je da veliča ljubav Jahve prema njegovom narodu - međutim, od 18.st. javlja se mišljenje da je u Pjesmi nad pjesmama opjevana ljubav

između zaručnika i zaručnice

- u svakom slučaju to je najljepša i najuzvišenija pjesma

- ljubavni osjećaji se iskazuju poredbama i metaforama koje nam sve to pobliže

dočaravaju

- u današnjim izdanjima teksta Pjesme podijeljen je najčešće na 5 dijelovam (Prvi

susret,

Uzajamna ljubav raste, Zaručnicu dovode zaručniku, Zaručničina ljubav na kušnji, Pristalost i radosti zaručnice) - zaručnik koristi motive iz prirode kako bi opisao njezinu ljepotu te njezinu duhovnu

ljepotu - na kraju ističe njeno savršenstvo

- zaručnica na zborovo pitanje kakav je njezin z. odgovara na sličan način kao i on – ističe

ljepotu - iskreni osjećaji i čistoća ljubavi; čovjekova povezanost s prirodom

KNJIGA POSTANKA

- 13.-4. st. pr. Krista

- prva i najzanimljivija knjiga Petoknjižja

- tu nalazimo sličnosti s babilonskom i staroegipatskom književnosti

- dijeli se na 2 dijela – prvi iznosi židovske predaje o stvaranju svijeta, svemira,

prvih ljudi i

završava pričom o općem potopu – taj tio razmatra literature starog istoka i općeljudska pitanja o čovjekovoj sudbini - druga ima povjesnu tematiku - prati život židovskog naroda od njegova praoca Abrahama

do odlaska Židova u Egipat IKor - 3 -

Književnost kroz razdoblja 2. KLASIČNA KNJIŽEVNOST – ANTIKA Stara grčka književnost -ima veliko značenje klasične grčke književnosti za zapadnu civilizaciju, obuhvaća oko 1500 g. stvaranja

-dijelimo ju na četiri razdoblja:1. Arhajsko razdoblje od 750 do 450 g. p. k.2. Klasično razdoblje od 450 do 323 g. p. k.3. Helenističko razdoblje od 323 g. p. k. do 30 g. p. k.

4.Carsko razdoblje (Rimsko) od 30 g. p. k. do 6 st. n. e.

Arhajsko razdoblje

-poznat alfabet ali se i dalje književna djela stvaraju i izvode, prenose usmenim putem. Zbog toga u književnosti središnje mjesto zauzima ep i lirske vrste Klasično razdoblje

-obilježeno procvatom Atene i atenske demokracije i kulture, završava smrću Aleksandra velikog, utom razdoblju Atena je bila glavno kulturno i književno središte Grčke.-naglasak se prenosi na drame-kazalište postaje glavno mjesto književnog života a dramske vrste oduzimaju prvenstvo epu-poznati grčki trolist (Eshil, Sofoklo i Euripid), u svojim tragedijama obrađuju teme smisla života,životno pitanje, odnosa ljudskog i božanskog-Aristofan- komediograf, materijal crpi iz suvremenog tadašnjeg političkog života-razvoj interesa za povijest, filozofiju (Platon i Aristotel), jak razvoj govorništva

Helenističko razdoblje

-od smrti Aleksandra velikog pa do propasti Egipta-u tom razdoblju je Grčka proširila teritorij osvajanjima tako da književni život više nije vezan uzmale građanske zajednice

Carsko razdoblje -u njemu se književnost razvija u političkom okružju Rimskog carstva. Jedina krupna novina u ovom razdoblju je pojava i brz razvoj romana. GRČKI LIRIČARI ALKEJ - grč. pjesnik (1. pol. 6.st. pr.K.) s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike - živio je u progonstvu, pa su politički motivi, rat i upravo ganatička mržnja teme njegovih pjesama - pisao je lirske pjesme i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, a svečani su i neki fragmenti ljubavne lirike

- alkejska strofa – u Hrv. – u 18.st. – Đurđević, Preradović, Mažuranić – metrička shema strofemijenja se mnogo već u antici, a u novovjekovnim knjiđ. uglavnom se javljaju u stalnom obliku– dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac

LAĐI - alegorijska pjesma o domovine

- lađi – simbol domovine- pjeva o burnosti događaja u domovini- lutita bura – simbol nevolja, ratova- iznosi sliku svoje domovine koja je u nepovoljnom položaju

SAPFA - najveća grč. pjesnikinja rodom s otoka Lezba gdje upravlja jednom školom za mlade djevojke - kao i Alkej, upletena je u politička zbivanja te jednom bila prognana s otoka - njena poezija je sva posvećena ljubavnoj tematici (široka skala ljubavnih osjećaj od prvih ljub. išćekivanja do sreće ostvarenog zanosa i očaja rastanka) - safička strofa – u Hrv. – u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st. te u crkvenim himnama 18. st. Ikor - 4 -

Književnost kroz razdoblja 3. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - od pada Zap. rim. carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada pod Turke i otkriće Novog svijeta (15.st.) - obuhvaća cijelu Europu od mediteranskog juga (Arapski po. i Bizant) do nordijskih prostora - knjiž. vrste se odupiru modernim načinima klasifikacije kojima je u prvom planu kriterij lijepog

i originalnog te podjela knjiž. na epiku, liriku i dramu- nacionalne knjiž. največim dijelom čine pravnički i historiografski tekstovi pisani od 10-14 st.- od 9.st. se u mnogim europskim zemljama razvijaju knjiž. na narodnim jezicima, dok latinski za

to vrijeme ne zamire, već ostaje vezan za pojedine knjiž. vrste (biblij. epiku, hagiografiju (životopisi svetaca) i historiografiju) - književne poetike toga razdoblja više su se bavile problemima stila i retorike negoli knjiž. klasifikacijama - u sred. vijeku je procvat nabožne književnosti žanr «ISPOVIJESTI» koje počinje pisati Augustin spaja kasnoantičke ispovjesne modele i krščanski nauk

- lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabožnu i svjetovnu, a stihovni oblici koje koristi

djelom su preuzeti iz antike, a dijelom su samonikli (trubadursko pjesništvo)- sred. vjek. drama je vezana uz kršćanske blagdane i izvodi se na otvorenom- cilj ranih kršć. pjesnika bio je da kršć. teme opjevaju po uzoru na klasične rimske pjesnike

- latinski je bio jezik proze, poezije, epike, lirike, historiografije i teologije čitavog srednjovjekovnog razdoblja od 4.-9.st., a od 9.st. je u uporabi u crkvi - podjela –nadbo žna (crkvena, umjetnička) isvjetovna (narodna, pučka)književnost - u nabožnoj epici koriste se liturgijski tekstovi, poučno štivo, apokrifi, vizije, životopisi svetaca,

legende, parabole i alegorije, a u svjetovnoj epovi, sage, romani, novele te basne i bajke- u svjetovnoj lirici je prisutno trubadursko pjesništvo, himna i oda- drama kao nabožna javlja se kroz liturg. d., lirahu, molaritet (najčešća tema Isusova muka (teme

uz kršć. blagdane)), a kao svjetovna postoji svjetovna drama, parodija, komički efekti (grč. putujući glumci mimi) - posebna pozornost se predaje usmenim predajama, viteškim romanima i trubadurskoj poeziji USMENA PREDAJA – NACIONALNI EPOVI - u usmenu epiku spadaju junački epovi (pjesma o Cidu, Ronaldu) čiji glavni junaci pripadaju legendarnoj prošlosti i prenose kršć. ideje i moralna načela viteškog sloja svijeta PJESAN O RONALDU

- najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junačkih epova o Karlu Velikom- vrhunsko dostignuće srednjovjekovne junačke epike- djelo ima daleku historijsku podlogu na napadu Baska na odstupnicu vojsku Karla Velikoga koji

se vraćao iz Španjolske s pohoda protiv Saracena, pri čemu je poginulo niz franc. velikaša - oko tog neznatnog historijskog događaja isplela se legenda uobličena u jedinstjen cjeloviti ep; kompozicija djela je jednostavna PJESAN O CIDU - epska pjesma anonimnog kasteljanskog pjesnika - najstariji književni spomenik španjolskome jeziku

- u spjevu se opisuju zgode iz života španjolskog narodnog junaka Rodriga zvanog Cid, poznatog iz povijesti kao hrabra, ali i prevrtljiva feudalca

- u obliku u kojem je sačuvanja podijeljena je na tri pjevanja, od kojih prvo opisuje lutanja ipodvige krivo oklevetanog i izKastilje prognanog Cida, a drugo i treće razne događaje raznedogađaje u vezi s udajom njegove kći

Ikor - 7 -

Književnost kroz razdoblja VITEŠKI ROMANI

- nacionalni epovi utjecali svojim mitovima i sadržajima; romani su ljubavno-pustolovni- građa preuzeta iz antike, iz keltskih legenci i iz događaja vezanih uz lik Karla Velikog- obrađuju pothvate nacionalnih junaka, kraljeva i vitezova (ideal hrabrog viteza) koji je za čast i

dostojanstvo svoje izabranice spreman položiti i vlastiti život ROMAN O TRISTANU I IZOLDI - ljubavni roman iz keltskog ciklusa viteških romana - obrađuje nesretnu ljubav Tristana i Izolde - ljepota same legende, koja veliča ljubav kao osnovnu pokretnu snagu ljudskog života i opisuje sukobe između osjećaja i dužnosti i časti i fatalne snage ljubavne strasti - Tristan i Izolda su jedan od najslavnijih parova nesretnih ljubavnika u svjetskoj književnosti TRUBADURSKA POEZIJA

- nezaobilazno mjesto imaju njem. Minesaugori (tj. trubaduri) u cijelom svijetu- trubadurska poezija standarizira lirske forme kao što su alba, pastorala,...- s trub. lirikom javljaju se i golijerdi i vaganti, pjesnici lutalice čije su najpoz. pjesme sačuvane u

lat. zborniku Carmina Buransa i na koje se nadovezuje poezija največ. sredvjek. pjesnika Villona - trubad. pjesništvo oslobođeno je nabožnih tema i nema poučne funkcije (to pjes. uvodi u duhovni i emotivni prostor

- BERNARD DE VENTADORN – sačuvano oko 50 njegovih pjesama, posvećenih večinom

ljubavi prema ženi ggrofa de Ventadorn, u kojima je dao svojevrstan kodeks svih frazatrubadurske ljubavi (rađanje, razvoj i nesretni završetak ljubavne avanture); vrijednoststihovima daje dubok lirizam i razapetost između strasti i težnje k spiritualnosti osjećaja;(2.pol.12.st.) najznačajniji predstavnik provansalske trub. lirike

Ikor - 8 - Književnost kroz razdoblja 4. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - prvo hrv. pismo je latinica, a prvi jezik državnih dokumenata je latinski - karakterizira ju GLAGOLJAŠKO RAZDOBLJE – počinje pojavom prvih pis. spomenika (10.st.) i traje do 16.st. - nastastanak i pojava glag. na južnosl. prostore pripisuje se grč. misionarima Metodiju i Ćiriliju –

sastavio ju je- glagoljica – dolazi od starosl. riječi glagoljati (govoriti)- javlja se u dva oblika – najprije obla glag. – kasnije zamjenjena uglatom ili hrv. glag. – najviše

se upotrebljavala u juž. krajevima – upotreba se u crk. knjigama zadržala do 1927. – zamjena lat.

- u 10. st. pojavljuje se u Hrv. pismo zvano ĆIRILICA – smatra se da ju je sastavio Ćiril –sastavljena je prema grč. pismu, a dopunjena je slovima kojih nije bilo u Grka – upotreba u sred.Dalmaciji, Bosni, Srbiji i Makedoniji, u drugim slav. zemljama (Bugarska, Rusija i neko vr. uRumunjskoj) – u Bosni pod utjecajem bogumila – dobila je naziv BOSANČICA iliBOSANSKO-HRVATSKA ĆIRILICA

- glag. razd. obuhvaća crkvu i svj. tekstove – liturgijski i biblij. tekstovi, crkveno-pripovj. proda, poučna proza, svj. pripovjest i roman, diplomatika i prav. tekstovi (zakonici, statuti), epistoralni tekstovi, drama (prikazanja), tekst. koji su služili za obuku duh. podmlatka

- najpoznatiji tekstovi hrv. glag. knjiž.:

1.BAŠĆANSKA PLOČA – s kraja 11. st., nađena u Jurandvoru kod Baške na ot. Krku –

najznačajniji Hrv. glag. spomenik koji predstavlja početak hrv. srednjovjekovne knjiž. –pisana uglavnom glagoljicom i čakavskim narječjem što joj daje karakter jezičnog spomenika– povrsti karaktera je pravni tekst – darovnica kralja Zvonimira kojom daje zemljištesamostanu Sv. Lucije – pisac njezina teksta je opat Držika; Ona je i povijesni dokument –prvi se put spominje ime Hrv. kralja Zvonimira i otok Krk kao dio hrv. teritorija)

2.LJETOPIS POPA DUKLJANINA – sredina 12. st., opisuje događaje u Hrv. koji su se zbili

oko rijeke Cetina – u hrv. verziji teksta iz 15.st. nalazi se i legenda o smrti kralja Zvonimira 3.LUCIDAR – djelo njem. autora Augstodnnesisa iz 12. st. – enciklopedija srednjovjekovnog

znanja; tekst našeg Lucidara preveden s češkog u 1.po.15.st., a preveo ga Istranin; dijalogučenika i učitelja (učenik postavlja pitanja o raspodjeli svijeta, Europe, zašto je ljeti dan dug,itd. a učitelj mu odgovara)

- najvažnije književne vrste – pripovjetke i romani, poezija i prikazanja (drame) - roman (pripovjetka) – javlja se u Hrv. u 15.st. – Priče o Troji i Aleksandru Velikom dolaze k nama iz zapadnoeuro. prijevoda, pod nazivom Rumanac Trojanski i Aleksandar Veliki, s tematskom građom iz antike

- junaci – najčešće su vitezovi, carevi ili kraljevi, tipični likovi iz feud. društva- motivi – najčešći su osvajački pohodi, nevjernost žene, asketski način života- pjesnički tekstovi – javljaju se poč. 14.st. kada je živi narod. govor starosl. jezik – to je poezija

uglavnom nadbožnog karaktera ili su prijevodi srednjovjek. lat. crkvenih pjesama – još se danaspjeva U se vrime godišća – a najstarija pjesma iz tog vrem. pisana narodnim govorom,čakavštinom i latinicom smatra se ŠIBENSKA MOLITVA – landa (pohvalna pjesma)

- ŠIBENSKA MOLITVA – recitativna, rimizirana proza i pripada najstarijim latiničnim

zapisima na našem prostoru; tekst pjesme zapisao je fra Pavle Šibenčanin, a tvorac je

nepoznati glagoljaš – tema pjesme je molitva upućena Blaženoj Djevici Mariji; ponavljanja napočetku stihova (Gospoje ti si) i zazivi kao što su: O blažena, o prosvećena, o umiljena, oprečista divo Marije – daju pjesmi oblik litanije u kojoj se veliča Marijina ljepota, uzvišenost idostojanstvo; gospa je majka, kraljica i tješiteljica; u pjesmi je prisutna rima, kao i elementcrkvenosl. jezika: vzvišena, mučenikov, vsih, isplnjen je... – što daje ritmičnost pjesmi

- dramski tekstovi (prikazanja ili skazanja) – javljaju se u završnoj fazi srednjovjek. knjiž. – uglavnom su to dramatizirane legende o svecima, dijaloške pjesme s biblijskim motivima – središnji junak je Isus Krist, prikazan u tri faze živora – rođenje, muke i uskrsnuće. Ikor - 9 - Književnost kroz razdoblja - pjesnik je središnji lik (prorok i sudac) - srednjovjekovne značajke djela: simbolika brojeva, oblik djela kao alegorijskog putovanja - Renesansno je u djelu kritiziranje crkve i narodni jezik. Francesko Petrarka

- rodio se 1304 g. umro 1374 g.- talijanski pjesnik i humanist- pripada tl. nacionalnoj knjiž., razdoblje predrenesanse – 14. st.- nosio je lovorov vjenac – predstavljao je slavu njegovog pjesništva

- napisao jeKanconije r, to je zbirka ljubavnih pjesama, njih 366 posvećenih Lauri. Kanconijer je

podijeljen na dva dijela: prvi dio sadrži pjesme nastale za Laurina života a drugi dio pjesme nastale nakon njezine smrti. Važnost Kanconijera je da prvi puta u povijesti pjesništva zbirka pjesama bilježi unutarnji svijet čovjeka.

- Petrarkin (talijanski) sonet je sonet koji se sastoji od dvije katrene i dvije tercine. - Petrarkist je stil koji je nastao oponašanjem Petrarke po osnovnim motivima i osjećajima (ljubav prema nedostižnoj i uzvišenoj ženi koja je izvor patnje) LXI. SONET - zove se Blažen nek dan je, mjesec, i ljeto

- poznati sonet kojeg je prepjevao i naš poznati petrarkist Šiško Menčetić

- u tom sonetu pjesnik slavi trenutak kad je ugledao svoju gospu- ujedno slavi sve boli koje je pretrpio zbog nje- u zadnjoj strofi slavi pjesme koje su nastale zbog te ljubavi i slavu koju je zbog njih stekao – za

razliku od srednjeg vijeka kad se pjesnici nisu dopisivali jer se smatralo da je grijeh tražiti slavu - jezična i stilska analiza – nizanje veznika – ritmičnost; rima – ritmičnost i melodijoznost; ponavljanje riječi – ritmičnost; metafora

- napisan za života gđe Laure – tema – neuzvraćena ljubav- motivi – oči (stavile ga u ljubavno ropstvo); gorke suze- pjesnik se osamljuje jer ne želi da netko (osim prirode) vidi njegovu patnju- ljepota Laure – zlatne vlasi, sjajne oči koje su prema njemu krute, doživljava je kao anđela,

krepka, ističe glas, anđelica, boginja - čekanje – počinje mrziti svoje želje i nadanja - Amor – stalno vlada njime Giovanni Boccacio -talijanski pripovijedač i humanist -rođen je u Parizu, školovan u Napulju, a najveći dio života provodi u Firenzi gdje se bavi

književnošću-osim djela na latinskom jeziku, napisao je i niz djela na talijanskom-Homer mu je bio uzor-napisao je prvu Danteovu biografiju, a glavno djelo mu jeDekameron-mnogi kritičari su ga napadali, ali on je smatrao da su mu zavidni-slavi žene jer «one pružaju mnogo slatkih doživljaja», a o muškarcima govori da su licemjeri jer nežele priznati da im žene pružaju mnogo toga («Žene imaju veliku moć.»)-njega nisu nadahnle muze da piše o ženama, već same žene

DEKAMERON (grč. deka hemeron – deset dana)

-zbirka od 100 novela uokvirenih pričom o kugi koja je 1348. godine harala Firenzom i prisilila 7 djevojaka i 3 mladića da napuste grad i prikraćuju vrijeme pripovijedajući zanimljive priče. Priče su raznolike po duhu i sadržaju, no najčešća im je tema ljubav, stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj gluposti i licemjerstvu.

Ikor

- 12 - Književnost kroz razdoblja -Dekameron sadržava galeriju realistički vjerno i psihološki uvjerljivo opisanih likova iz svih društvenih slojeva, od trgovaca i prostitutki do predstavnika feudalaca i svećenstva. -zanimljivost fabule, jasan stil, osnovne su karakteristike Boccacciovih priča, koje su postale uzorom svim kasnijim novelistima. -teme Boccacciovih novela: 1.LJUBAV (nesretna, sretna, strasna, mahnita, neuzvraćena ljubav... )

2. DRUŠTVENA SREDINA I ODNOSI DRUŠTVENE SREDINE (preljub – zakon)

3. KARAKTERNE OSOBINE (dosjetljivost, okrutnost, oholost, snalažljivost...)-novele su nastale 1348. godine kad je Firenzu stigla kuga-kuga utječe na ponašanje ljudi (1. izoliraju se; 2. potpuno su razuzdani; 3. umjereni su)-narušavanje međuljudskih odnosa-likovi su renesansni ljudi, a ne srednjovjekovni jer se ne prepuštaju životnim nevoljama

PRIPOVJEDAČE NOVELA čini

-7 djevojaka između 18 i 28 godina i 3 mladića iznad 25 godina povukli su se iz Firenze gdje hara kuga; da bi prikratili vrijeme pričaju priče, a među sobom svakoga dana odabiru kralja i kraljicu koji će kao dužnost imati i zadatak da odaberu temu koja će se tog dana obrađivati.

-djevojke i mladići imaju svoja imena koja potpuno ili dijelom odgovaraju njihovim naravima -djevojke: PAMPINEA – bujna; FIAMMETTA – vatrena; FILOMENA - ona koja voli pjevanje; EMILIJA – laskavica, zamamljiva;LAU R ETTA – aluzija na Petrarkinu Lauru;NEIFILE – nanovo zaljubljena;ELISSA – zaljubljena) -mladići: PANFILO – sav u ljubavi, lik sretnog ljubavnika; FILOSTRATO – pobijeđen u ljubavi; DIONEO – ljubavnik Venere, tip razbludna mladića) -Boccacciove su novele zabavljale čitatelje, nasmijavale ih i pomagale im prevladati životne teškoće -HEDONIZAM – filozofski smjer prema kojem su ugodnost i uživanje najveće dobro i ideal.

-poruga i satira najčešće su izraz čovjekove kritičnosti i slobodoumlja karakterističnoga za renesansu. Ikor - 13 -

6. RENESANSA - ponovno rađanje, preporod - novi književni preporod – 16. st. – ITALIJA (zahvaća cijelu E.) - preporod u književnosti – uzor postaje antika (rimska i grčka knjiž.) – oponašanje antičkih uzora

Vergilije (Eneida), Plaut, Terencije (komedija), Biblija- uspostava novih estetičkih ideala ljepote, savršenstva ujetnosti- sloboda čovjekovog stvaralačkog duha- pisanje pučkim jezikom koji zamjenjuje latinski (poštuju pravila pisanja po uzoru na antiku)- stvaranje nacionalnih knjiž. – širi se čitateljski krug- knjiž. je u doba renesanse doživjela procvat (i lik., i arhit. i glazb. doživljavaju procvat)

LIRIKA - petrarkistička, ljubavna (žena, njezina ljepota), pojavljuju se kanconjeri i zbirke posvećene

jednoj ženi- religiozna – posvećeni Mariji; bukolička lirika – uživanje u prirodi- zabavna – humoristička, satirička; maskerate – pokladne pjesme; pjesme namjenjene

prijateljima; najviše se pišu soneti – uzor u antici EPIKA - pišu se epovi (uzor – Vergilijeva Eneida) - biblijski epovi – tema iz Biblije - viteški epovi – ARIOSTO – talijanski renesansni pjesnik Bijesni Orlando (djelo bez gl. junaka i gl. radnje – opisuje ljubav, gospe, borbe i vitezove – nastavak Boiardovog djela Zaljubljeni Orlando) ROMAN - viteški, pastirski i pikarski romani - viteški – još iz sred. vijeka – vitez lutalica (prikaz renesansnog čovjeka), slobodna duha - pikarski – u renesansi – gl. lik je simpatičan protuha, lutalica i varalica koji luta svijetom –

kritizira vrijeme, kroz život se probija svojom voljom i inteligencijom - pastirski – gl. likovi pastiri – idila, gl. tema ljubav – pastirski romani su uzor današnjih ljubića – popularna djela DRAMSKE VRSTE

- uzori iz antike – Plaut, Terencije (komediografi)- učena komedija slijedi dramaturgiju iz antike – petčinova, simetrija likova, stalni likovi- pastorale (pastirske igre) – svijet pastira, idilična priroda, pjesme i ples zaljubljenika- komediografija – promiče poruke aktivizma, pobjede novog mladog naraštaja, izrugiva ljudske

mane i poroke, kritizira postojeće društvene obićaje, oslobaža od predrasuda - div dramskog stvaralaštva – Shakespeare – koji je čovječanstvu dao niz djela neprolazne trajnosti ESEJ – Michael Montaigne – nova književna vrsta (Eseji, 1580) – kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuje različita tematika, uključuje razmišljanje i zaključivanje, sadrži osnovni stav pisca, karakteristike njegovog osnovnog izlaganja i temelji se na istraživanju WILLIAM SHAKESPEARE - engleski pjenik i dramatičar (najveći dramski stvaralac svjetske književnosti) - rođen i umor u Stratford-on-Avonu - stiže u London – glumac, redatelj, pisac kazališnih komada - suvlasnik poznatog kazališta Globe - napisao 36 ili 37 drama – tzv. kraljevske drame (historije), komedije, tragedije, romantične igre i poeme, te sonete (elizabetinski soneti – 3 kvartine i 1 distih) IKor

- 14 -

Književnost kroz razdoblja

1. pjesme spjevane u daktilskom heksametru2. elegije u elegijskom distihu3. epigrami u raznovrsnim metrima

-najpoznatije djelo Ivana Česmičkog je autobiografska tužaljka (elegija)* «U smrt majke Barbare» u kojoj izražava tugu, patnju, žalost zbog majčine smrti

*TUŽALJKA (ELEGIJA) – humanistička tužaljka vjerno oponaša strukturu antičkih tužaljki koje se sastoje od 5 djelova: uvod; pohvala pokojnika; pjesnikovo tugovanje; opis bolesti, smrti, pogreba i groba; utjeha

JURAJ ŠIŠGORIĆ (oko 1445-oko1509)

-najslavnije ime šibenskog humanizma-studirao je u Padovi-bio je svećenik i obnašao je važne dužnostiu šibenskom kaptolu

-osim onoga što se može zaključiti iz njegovih pjesama, drugih pouzdanih podataka o njegovu

životu gotovo i nema-za života mu je tiskano samo jedno cjelovito djelo («Tri knjige elegija i lirskih pjesama»)-ta je knjiga prva hrvatska zbirka pjesama uopće koja je objavljena tiskom

-u rukopisu mu je ostala zbirka od 16 nabožnih pjesama koje su prvi put tiskane prije tek 30-ak

godina-Šišgorić je bio tijesno vezan uz svoj uži zavičaj, a osobito je bolno doživljavao prodiranje Turaka uŠibenik-«Elegija o pustošenju šibenskog polja»

ANTUN VRANČIĆ (1504-1573)

-rođen je u Šibeniku-nakon školovanja postaje tajnik Ivana Zapolje gdje je ostao gotovo 20 godina-godine 1553. postao je biskup, a stekao je i najvišu crkvenu čast-položaj nadbiskupa-glavni dio Vrančićeva opusa čini zbirka od oko 1000 pisama

-«Putovanje iz Budima u Drinopolje»: još od mladih dana Vrančić je pokazivao osobitu sklonost prema povijesnim i zemljopisnim istraživanjima ILIJA CRIJEVIĆ (1463-1520) -rođen je u Dubrovniku, a školovao u Rimu gdje se upoznao sa osnivačem tzv. Rimske akademije -zarana je pokazao interes za klasične tekstove i dosegnuo je zavidnu vještinu u pisanju latinskih stihova, pa je svečano ovjenčan pjesničkim lovorovim vijencem. -vratio se u Dubrovnik, a nakon ženine smrti, zaredio se za svećenika.

-za njegova života bilo je objavljeno tek nekoliko njegovih kraćih pjesničkih tekstova, od kojih se

dva najvažnija čuvaju u Vatikanskoj knjižnici.-uz himne, ode i epigrame, osobito se ističu elegije upućene nekoj Rimljanki Flaviji-«Elegija Flaviji»: pjesnik ističe Flavijinu ljepotu, uspoređuje ju sa nedirnutim bijelim snijegom-Flavija je lijepa i strastvena žena koja dvojbenom vjernošću dovodi ljubavnika do zdravlja

Ikor - 18 - 8. HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST (sredina 14. st. – kraj 16. st.) -razvijala se pod utjecajem renesansne umjetnosti i talijanske kulture -nije se istovremeno pojavila i razvijala u hrvatskim krajevima jer je Hrvatska u to vrijeme bila podijeljena, pa krajevi nisu imali iste uvjete za razvoj renesanse

-utjecaj talijanske renesanse stekao se samo na istočnoj obali Jadrana, a uske veze s Mletcima, dolazak brojnih učitelja i odlazak hrvatskih mladića na studij u susjednu Italiju omogućili su snažan razvoj renesansne književne kulture i na području Dubrovačke Republike i mletačke Dalmacije

-hrvatska renesansna književnost usvojila je mnogobrojne koncepcije humanizma (one o važnosti antičke književne tradicije, ali i one o podizanju narodnoga, hrvatskoga jezika na visoku razinu)

-hrvatska renesansna književnost će se kao i ostale europske renesansne književnosti oslanjati na antičko naslijeđe, a isto tako i na prethodnike, začetnike i klasične pisce talijanske renesansne književnosti (Dante, Petrarka, Boccaccio, Jacobo Sannazzaro, Lodovico Ariosto)

-hrvatska renesansna kultura oslonit će se i na domaće usmene, folklorne književnosti preuzimajući iz njih teme, motive, oblike i postupke -NAČELA OBLIKOVANJA:

oponašanje uzora

harmonična i skladna kompozicija književnog djela

tradicionalno oblikovanje teksta –oblikovanje čistim i jasnim jezikom -hrvatska književnost u razdoblju renesanse više nije služila samo za vjersku poduku, već se razvila kao samostalna djelatnost

-hrvatska renesansna kultura je PRVO MODERNO RAZDOBLJE HRVATSKE KNIŽEVNOSTI -odlikuje se nizom književnih oblika, te je osim lirike, epike i drame razvila niz novih književnih vrsta EPIKA -najznačajniji epovi bili su oni koji su opjevavali religiozno-biblijske teme (Marko Marulić-Judita) ili povijesne teme (Brna Krnarutić-Vazetje Sigeta grada) -hrvatski renesansni ep oblikovan je po uzoru na Vergilijevu Eneidu i druge antičke epove, te je iznosio sadržaje važne za život zajednice -u epu je pripovjedač izlagao fabulu jasno, pregledno, s brojnim opisima junaka i junakinja, vremena i prostora radnje, bitaka i važnih događaja -osim tradicionalnih epskih vrsta, hrvatska renesansna književnost stvara i neke nove oblike (Petar Hektorović-"Ribanje i ribarsko prigovaranje" – putopisni spjev)

-posebno mjesto zauzima i pastoralno-idilični i alegorijski roman Petra Zoranića "Planine" u kojem se u prozi i stihovima pripovijeda o putovanju pastira Zorana po zavičaju te usporedno s pričom o nesretnoj ljubavi pastira Zorana slavi ljepota domovine

LIRIKA -razvijaju se 3 vrste lirskih pjesama:

PASTIRSKO-IDILIČNA LIRIKA -veliča život u prirodi -san o sreći i blaženom životu

ANAKREONTSKA LIRIKA -slavi ovozemaljske užitke i senzualnu ljubav

LJUBAVNA PETRARKISTIČKA LIRIKA

-tuga i bol zbog neuzvraćene ljubavi, divljenje ženskoj ljepoti-radi se o utjecaju petrarkističke lirike koja uzvisuje ženu i divi joj se-najviše duhovne vrijednosti: LJUBAV i LJEPOTA-jedno od glavnih obilježja: PLATONSKO DIVLJENJE PREMA ŽENI-prvi sačuvani dokument je zbirka pjesama, dubrovački kanconijer "Ranjinin zbornik"(pjesme o ljubavi (udvaranje, molba da se ljubav uzvrati, veličanje tjelesne i duhovne

IKor - 19 -

Književnost kroz razdoblja ljepote drage, vile, gospoje, bol zbog neuzvraćene ljubavi...) DRAMA

-najčešće i najznačajnije dramske vrste hrvatske renesansne kniževnosti nastaju po uzoru na antičke dramske oblike, a to su KOMEDIJA i TRAGEDIJA

-hrvatskaKOMEDIJA, kao i talijanska preuzima od antičke komedije strukturu komediografske radnje, zaplete i rasplete, kao i tipove likova (mudar i lukav sluga, škrti starac, hvalisavi i umišljeni vojnik...)

-takva komedija naziva se UČENOM ili ERUDITNOM KOMEDIJOM – njegovala se osobito u Dubrovniku (Marin Držić – "Dundo Maroje", "Skup", "Tripče de Utolče", "Arkulin") -uTRAGEDIJI hrvatska renesansna književnost ostvarila je brojne prijevode (Držićeva "Hekuba" prema Euripidu, Zlatarićeva "Elektra" prema Sofoklu...) -razvila se i DRAMA U SUVREMENOME SMISLU te riječi (Lucić "Robinja" – prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti) -razvili su se i drugi, različiti dramski oblici:PAST I RSKE EKL OG E, PASTORALNE DRAMA,

PASTIRSKE IGRE, FARSA (banalne pojave građanskog života na komičan način), CRKVENA PRIKAZIVANJA (religiozno-biblijska tematika); BIBLIJSKA DRAMA, MITOLOŠKA DRAMA; POKLADNA, PIRNA KOMEDIJICA ("Novela od Stanca"-Držić)

MARKO MARULIĆ

-renesansni pjesnik koji je napisao brojna djela na hrvatskom jeziku-rođen je u Splitu, a školovao se u Italiji-nakon boravka u Italiji, život je nastavio u Splitu

-iako je u hrvatskoj književnost ponajprije poznat po svom važnom doprinosu književnosti na

narodnom jeziku, Marulić je slavu stekao svojim latinskim djelima-njegovo najznačajnije latinsko djelo jesu "Pouke za čestit život s primjerima" koje je prevedeno namnoge jezike i koje je najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu-vrlo značajno djelo na narodnom jeziku jest biblijsko-vergilijanski ep JUDITA u šest pjevanja

JUDITA

-ep koji je nastao 1501., a objavljen 1521. godine-prvi hrvatski umjetnički ep

-pisan je splitskom čakavštinom 16. st., što je vrlo važno jer je hrvatski jezik formiran kao književnijezik tek u 19. st.

-uzori: ANTIKA (Vergilije) i HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST -tema: preuzeta iz Biblije – Marulić piše o aktualnoj društvenoj situaciji u Splitu i okolici (turska vojska koja prijeti Splitu i okolici poistovjećena je s asirskom vojskom koja prijeti Betuliji) -židovska udovica Judita ubija taštog i pohlepnog asirskog vojskovođu Holoferna i spašava svoj grad Betuliju -CILJ OVOGA EPA:

Marulić je htio svom narodu uliti vjeru i nadu u otpor i spas od Turaka.

Marulić ističe vjeru u Boga (kako u njega ne treba sumnjati) -na početku epa Marulić u kratkom pismu objašnjava zašto i kako je pisao "Juditu":

želi proučiti priču o udovici Juditi na svom jeziku za one koji ne razumiju latinski j.

ističe kršćansku vrijednost – krepost, sveta čistoća, vjera

ističe Juditine kvalitete, važnost i kako je treba slaviti

upućuje Bogu poruku da joj dade snage da odrubi Holofernu glavu (vjera u Boga)KOMPOZICIJA:"Judita" je sastavljena od 6 libara

1. LIBRO: Nabukodonosorova želja da vlada cijelim svijetom (Holoferno ga treba svojom

vojskom osvojiti2. LIBRO: Holoferno pustoši i napada gradove za redom3. LIBRO: Holofernova opsada Betulije, a Judita kori narod koji se želi predati

4.LIBRO: Judita u Holofernov taboru, a Holoferno je očaran njenom ljepotom

Ikor - 20