47

GRADOVI 17. I 18. STOLJEĆA (BAROK) Ono što je renesansa kroz nacrte idealnih

gradova teorijski postavila, barok realizira. Grad

doživljava - u doba baroka - potpunu urbanu

apoteozu.

Ratna tehnika se tokom 16. i 17. stoljeća

usavršavala pa je u tom periodu izgradjeno više

novih utvrdjenih gradova. Sisteme utvrdjenja je u

drugoj polovici 17. stoljeća znatno usavršio

francuski inženjer Sebastien le Prestre Vauban

(1633. - 1707.) - maršal Francuske i inženjer

Luja XIV. Graditelj utvrda, urbanist, vojskovođa.

Karakterizira ga umjetnički senzibilitet i tehnička

perfekcija fortifikacijskoga sustava. Projektirao je

više od 300 tvrđava

NEUF BRISAC

Najpoznatiji gradovi: Sarrelouis (1649.),

Perpignan (sredina 17. st.), Longwy (1680.),

Neuf Brisac/Neu Breisach (1698.)

Karakteristični elementi gradova su: kvadratičan

raster i veliki kvadratičan trg.

Bavljenje problemima idealnih gradova,

njihovom morfologijom i organizacijom imalo je

znatan utjecaj na formiranje barokne koncepcije

grada. Novi oblici u arhitekturi baroka koji

odstupaju od renesansnih svojim bogatstvom i

dekorativnošću detalja i strogošću i

monumentalnošću urbanih ansambla Prema

L.Mumfordu u periodu izmedju 15. i 18. stoljeća

u Evropi se izmijenio oblik i sadržaj društvenog

života koji je niknuo iz nove privrede

merkantilističkog kapitalizma. Srednjovjekovnu

univerzalnost zamjenila je barokna uniformnost,

a apsolutizam crkve zamjenio je apsolutizam

svjetovnog suverena. Može se zaključiti da je u

društvenom smislu barok završetak procesa

dekadanse feudalizma, afirmacija kapitalizma i

apsolutističkih monarhija. Barok je umjetnost

autoriteta i služi svjetovnim i duhovnim

predstavnicima (protureformacija je vratila

utjecaj crkve, a ona sada prihvaća izmijenjenu

sliku svijeta i potiće razvoj znanosti i umjetnosti).

Sakralni element nije više duhovna vertikala

grada – u središte prostorne organizacije

postavlja se dvor kao apoteoza apsolutne

svjetovne vlasti.

Koncentracija ekonomske moći u rukama

vladara dovela je nakon šesnaestog stoljeća do

brzog porasta naročito onih gradova u kojima je

bilo sjedište vladara (prijestolnice). Za relativno

kratko vrijeme London je imao oko 250.000

stanovnika, Napulj 240.000 st., a Pariz je 1637.

g. već imao oko 415.000 st. Potkraj

osamnaestog stoljeća London je prešao 800.000

st. Pariz je imao 670.000 st., a Napulj oko

430.000 st.

Osnovne značajke urbanizma baroka su

- veličanje vladara kroz raskoš arhitekture

dvoraca i perivoja, ali i kroz intervencije unutar

samoga grada.

- afirmiracija specifičnih profesija unutar struke,

kao napr. profesija vrtnog arhitekta.

- renesansnoj odmjerenosti, redu i disciplini,

barok suprotstavlja razuzdanost bujnost i

maštovitost.

- stilske i kompozicijske odlike baroka iskazane

su kroz apsolutnu simetriju, geometričnost,

monumentalnost, centralnu perspektivu

(otvorena vizura, a ne komorna prostornost);

tlocrtna geometrija: krug, trapez, elipsa

48

- unutrašnja i vanjska organizacija prostora se

međusobno nadovezuju i referiraju jedna na

drugu.

- unutrašnja strukture zgrade arhitektura se

usredotočuje na njezinu izvanjsku

manifestaciju, na njezinu pojavu i značenje u

sustavu plana.

- citati, čak i upotreba antičkih elemenata

(originalni egipatski obeliskovi, napr.)

- rekonstrukcije grada kojima se otvaraju guste

zatečene strukture, ruše čitave kvartove i na

njihovom mjestu formiraju nove trgove.

Nastaju spojeni trgovi.

U 17. st počinje masovna upotreba kočija kao

gradskog prijevoznog sredstva. Uređuju se ulice,

Osim toga poboljšava se i komunalna

opremljenost grada (vodoopskrba, odvodnja).

Uređuju se javni parkovi i uvodi voda kao ukras

prostora.

Glavni prostorni elementi baroknog grada su

avenije koje su najčešće radijalno usmjerene

prema završnom elementu trgu, a kasnije u

vrijeme apsolutizma prema dvorcu vladara.

Začetke ove ideje nalazimo u Rimu krajem XVI

stoljeća kada Papa SIXTUS V. gradi široke

ulične poteze (preteče avenija) kojima je

povezao svetišta u Rimu, kako bi olakšao prolaz

hodoćasnicima i procesijskim povorkama.

Avenije dobivaju posebno na značenju u

sedamnaestom stoljeću kada se masovnije

počela upotrebljavati kočija kao gradsko

prometno sredstvo. Avenija je omogućavala

pravolinijsko kretanje a to je bilo značajno i za

održavanje vojnih parada.

Barokni trgovi su za razliku od srednjevjekovnih i

renesansnih manje služili za trgovanje i

okupljanje, a više za prezentaciju moći

aristokracije i crkve.

Glavna karakteristika baroknog trga (a mnogi

takvi su bili projektirani, ali ne i izvedeni u

nacrtima idealnih gradova) jeste aksijalna

simetrična kompozicija. Barokni trg je za razliku

od renesansnog otvoren i vizuelno povezan sa

širim prostorima grada. Završna točka u

vizualnom doživljaju trga je najčešće objekat

reprezentacije moći, aristokratska palača ili

crkva, te spomenik, obelisk ili fontana.

Najznačajniji barokni trgovi izgradjeni su u Rimu

sa tlocrtnim elementima trapeza i ovala.

PIAZZA SAN PIETRO, Rim

Dovršetak barokne zamisli 1930.-ih

- trapezni trg (Piazza Rusticucci);

- ulica u osi kompozicije (Via della Conciliazione)

49

- 1656., glavni autor: Gian Lorenzo Bernini;

- tri kompozicijske cjeline: ovalni trg (Piazza Obliqua),

trapezni trg, pročelje crkve;

- obelisk Kaligule (postavio arh. Carlo Fontana u doba

Siksta V.), dvije fontane

PIAZZA NAVONA, Rim

- Domicijanov stadion, srednjovjekovni trg, barokno

dovršenje trga 1651; stambene zgrade (15.–17. st.);

barokna crkva S. Agnese in Agone (arhitekti: Rinaldi,

Borromini)

Dok je u ranom baroku (16 i početak 17 stoljeća)

u pogledu oblikovanja gradskih prostora bio

dominantan utjecaj Italije, dotle je u kasnom

baroku (17. i 18. stoljeće) predominirao utjecaj

Francuske posebno Pariza.

Obnova Louvrea i uređenje vrtova Tuileries -

najznačajniji su zahvati u renesansi, nakon toga

gradnja Pariza realizira se temeljem planova iz:

1675.,1748.,1793. g.

1675., Francois Bullet i Pierre Blondel – Plan

d’embellissement - prijedlog bulevara na mjestu

gradskih fortifikacija; sklopovi javnih zgrada,

novih ulica i trgova;

PLACE DES VICTORIES, Jules Hardouin-Mansart, projekt

1685.-87., izvedba 1705.,

- prototip kružnih trgova (prvi kružni trg u Parizu);

- radijalni ulaz ulica na trg

U doba Louisa XIV. trasirana ulica Champs

Elysées (spajala Louvre i Versailles)

1748., Pierre Patte – prijedlog novih trgova u

tkivu grada

1755. natječaj za Place de la Louis XV. (Place

de la Concorde)

- projekt 1755., izvedba 1763.; autor: Jacques-Ange

Gabriel

50

- “otvoreni” trg – jedno arhitektonsko pročelje (pogled

prema crkvi La Madeleine);

- izvorni projekt: pravokutni tlocrt s odrezanim uglovima,

motiv jarka (okvir trga), spomenik Louisu XV. i dvije

fontane;

- dvije osi kompozicije:

- Louvre / Jardins de Tuileries / Champs Elysées /

L’Etoile

- Seine / Rue Royal / La Madeleine

- 1793. povjerenstvo umjetnika donosi plan za

poljepšanje Pariza (malo se ostvarilo)

Istaknuti arhitekti francuske kao Le Notre,

Blondel i drugi bili su angažirani na tim

značajnim urbanističkim zahvatima.

Kad je koncem 17 stoljeća izgradjen Versailles

kao tipičan primjer grada, rezidencije

apsolutističkog vladara, to je imalo utjecaja na

izgradnju nekoliko sličnih poduhvata kao što su

Karlsruhe u Njemačkoj, Petrograd (danas

Lenjingrad) u Rusiji i Washington u SAD.

Osnovno obilježje tih gradova rezidencija jesu

simetrična kompozicija tlocrta grada najčešće sa

naglašenim radijalnim ulicama - avenijama

usmjerenim prema palači vladara kao centru

moći tog vremena. Versailles (Versaj) kojeg je

izgradio francuski kralj Louis XIV daleko izvan

Pariza pravi je primjer materijalizacije jednog

vladarskog koncepta apsolutizma. Sve što je

služilo kralju ogromnih je dimenzija dok je sama

struktura grada unutar blokova oivičenih

zrakasto položenim bulevarima skučena.

VERSAILLES, Vaux-le-Vicomte

Primjena perivojnih detalja u oblikovanju gradova:

- zvjezdasti trgovi

- trokrake aleje (Patte d’oie)

- lepezasti trg (Versailles - Place d’Armes, autor: J.H.

Mansart)

U URBANIZMU BAROK KARAKTERIZIRA

RADIKALAN PRISTUP ORGANIZACIJI

GRADA. SPAJANJEM PARCELA I NOVIM

REGULACIJAMA ULIČNE MREŽE, MIJENJA

SE NEKOHERENTNA SREDNJEVJEKOVNA

STRUKTURA. IZGRADNJA GRADA IZLAZI

IZVAN UTVRĐENOG PERIMETRA, A

POJEDINAČNO JE UVIJEK PODREĐENO

GRANDIOZNOJ KONCEPCIJI C J E L I N E.

ITALIJA

Barokni trgovi Rima:

- Piazza San Pietro, Piazza Navona, Piazza di

Spagna, Piazza di Trevi, Piazza del Popolo

Proširenja gradova:

- Torino - antička jezgra grada, planirano širenje

16.-18. st. Trgovi na spoju staroga i novoga

grada.

51

TORINO – PLAN GRADA 16. / 17. ST.

Kraljevski i plemićki dvorci i perivoji

- Stupinigi, Caserta, Monza

KARLSRUHE

Osnovan 1715 god. Ima, u odnosu na

Versailles, još naglašeniju radialnu šemu ulične

mreže koja je na jednak način provedena i u

gradu i u parku. Izgradnja kuća bila je propisana,

a u gradu je bila i izvršena diferencijacija ulica

po stupnju otmjenosti

PETROGRAD

Osnovao ga je ruski car Petar Veliki 1703.

godine kada i postaje prijestolnica Rusije.

Istovremeno s tim počinje i planiranje grada.

- izgradnja tvrđave Petra i Pavla (A, B) na

otočiću, 1703.

- prvi urbanistički plan (nije prihvaćen):

ortogonalna izgradnja na Vasiljevskom otoku

(C), 1717.

- drugi urbanistički plan (nije prihvaćen): grad-

tvrđava ovalnog oblika, autor Pierre Blondel,

1717.

16. ST.

17. ST.

52

PETROGRAD, Pierre Blondel 1717.

Grad dobiva karakterističnu tlocrtnu matricu sa

tri zrakaste avenije usmjerene prema carskom

dvoru za vrijeme vladavine carice Katarine II u

drugoj polovini 18 stoljeća.

1763. natječaj za urbanističko uljepšanje grada

(vrijeme carice Katarine II.)

VELIKA BRITANIJA

- scenografski barokni principi ujedinjeni s

engleskim osjećajem za krajolik i perivojnu

arhitekturu;

- kraljevske rezidencije s perivojem – Hampton

Court začetak vrtnih gradova.

LONDON

1666. godine požar je uništio 13.000 zgrada u

središtu grada

_ prijedlozi za urbanističku rekonstrukciju grada

LONDON – stanje 1610.

LONDON 1666. - Christopher Wren (1632.-1723.) -

ortogonalno-radijalna planimetrija (renesansno-barokna

obilježja)

LONDON John Evelyn - prijedlog obnove grada -

ortogonalno-zvjezdasta planimetrija. Žarišta radijalne

(zvjezdaste) kompozicije su katedrala St. Paul i most na

Temzi.

LONDON - Robert Hooke - prijedlog obnove grada.

Reminiscencija na rimski urbs quadrata

BATH

Tradicija termi od rimskih vremena. Grad se u

18. i 19. stoljeću razvija kao mjesto za zabavu,

53

ladanje i odmor. Prepoznatljiv karakter gradu

daje isprepletanje arhitekture i krajolika –

uvlačenje pastoralnih scena pejzažnoga perivoja

u grad.

BATH - John Wood & Indigo Jones 1782.

1-Queen Square (1729.)

2-King’s Circus (1754.)

3-Royal Crescent (1767.-74.)

4-Lansdown Crescent (1789.-93.)

Autori: John Wood otac (1700.-54.) i John Wood

sin (r. 1727.)

Zmijoliki oblici zgrada prilagođeni obličju terena,

slobodnostojeće zgrade u krajoliku predstavljaju

najavu urbanizma 20. st.

EDINBURGH

1767. natječaj za urbanistički plan sjevernoga

dijela grada. James Craig - autor urbanističkoga

plana

- tri uzdužne ulice (Queen Street, Georges

Street, Princes Street)

- sedam poprečnih ulica;

- longitudinalni perivoj, skverovi;

- vrtovi u unutrašnjosti blokova.

URBANISTIČKI PLAN

ZRAČNI SNIMAK

Urbanističke koncepcije kasnog baroka koje su

bile najizrazitije ispoljene kod rekonstrukcije

Pariza i u izgradnji rezidencije apsolutističkih

vladara imale su odraza na mnoge urbanističke

zahvate u 19 i 20 stoljeću.

4

3 2

1

54

GRADOGRADITELJSTVO 18. STOLJEĆA U HRVATSKOJ Neujednačenost gradograditeljskoga razvitka -

najveća graditeljska djelatnost u sjevernoj

Hrvatskoj

Barok i barokni klasicizam kao stilske odrednice

u umjetnosti

Mali broj stanovnika u gradovima: Dubrovnik -

20.000, Split - 12.000, Zagreb - 7.000, Rijeka -

6.000, Varaždin - 5.000, Karlovac - 3.000.

Razvoj grada je posljedica političkih i društvenih

prilika:

- politička razjedinjenost Hrvatske između:

- Austrijske Monarhije,

- Mletačke Republike,

- Dubrovačke Republike.

- Hrvatska u sklopu:

- Austrijske Monarhije:

- Banske Hrvatske,

- Slavonije i

- Vojne krajine

U doba vladavine Marije Terezije (sredina i

druga polovica 18. st.) - politička, gospodarska i

kulturna obnova Hrvatske nakon 150 godina

turske vlasti u Slavoniji i dva stoljeća ratova s

Turcima.

Tijekom cijelog 18. stoljeća vode se ratovi s

Turskom s ciljem da ih se prisili na daljnje

povlačenje - razlog je to za fortifikacijsko

graditeljstvo u Hrvatskoj tijekom 18. stoljeća

Novi vojni gradovi: Bjelovar, Nova Gradiška

BJELOVAR

1756. početak izgradnje grada (Novi Varaždin),

General Filip Beck;

1772. krajiški grad s posebnim povlasticama;

1871. sjedište Županije Bjelovarsko-križevačke

1874. slobodni kraljevski grad

Prepoznatljiv plan grada: kvadratni tlocrt,

ortogonalni raster (6x6 blokova), velik kvadratni

trg (4 bloka).

Nove vojne tvrđave: Osijek-Tvrđa (1710.-1721.),

Slavonski Brod (1715.-1732.), Stara Gradiška

(1762.), Petrovaradin;

NOVA GRADIŠKA / STARA GRADIŠKA

Barokni preobražaj postojećih gradova:

izgradnja baroknih zgrada u srednjovjekovno-

renesansnom gradskom tkivu: Zagreb, Varaždin,

55

Križevci, Koprivnica, Karlovac, Požega,

Vukovar, Daruvar, Virovitica, Našice, Đakovo

Širenje grada:

- uz glavne prometnice;

- nepravilan raster: Osijek - Gornji grad,

Slavonski Brod, Koprivnica, Daruvar, Križevci,

Petrinja, Čakovec;

- nepravilan gradograditeljski ustroj: Otočac,

Gospić, Ilok-suburbij

Dvorci i ljetnikovci (poticaj za urbani i suburbani

razvitak naselja): Bedekovčina, Gornja Stubica,

Ludbreg, Začretje, Daruvar, Kutjevo, Našice,

Valpovo, Virovitica, Vukovar

Barokna perivojna arhitektura: Maksimir, 1787.,

Valpovo, druga polovica 18. st.

Nositelji preobrazbe gradova:

- 17. st. - crkveni redovi (franjevci, pavlini,

isusovci)

- 18. st. - crkveni i vojni krugovi, feudalci i

građani

Novo urbanističko mjerilo

- veće zgrade (veći horizontalni i vertikalni

gabarit);

- veća širina parcela (građevnih čestica);

- skromni vizualni barokni efekti (usmjeravanje

vizura).

Nove barokne zgrade u gradu (istaknuti položaj):

crkvene zgrade (crkve, samostani), palače:

(biskupske, županijske, plemićke, gradske

vijećnice), javne zgrade (sjemeništa, općinske

zgrade, zgrade zemaljske uprave, plemićki

konvikti), vojne građevine (oružarne, vojarne,

sjedišta zapovjedništva), plemićke palače,

građanske kuće, kanoničke kurije.

GRADOGRADITELJSTVO ISTRE I PRIMORJA

Ugradnja baroknih zgrada, spontani razvitak

gradova u sklopu starijega gradskoga tkiva. Novi

dijelovi naselja se ggrade sukladno baroknoj

zamisli (izvan naslijeđenoga grada): Rovinj,

Poreč, Veli Lošinj, Bakar.

Probijanje i rušenje utvrđenja u lučkim

gradovima: Umag, Rijeka, Kraljevica, Novi, Senj,

Krk, Osor, Cres, Rab, Pag

Stagnacija u izgradnji gradova.

Proširenja naselja uz prilazne putove: Zadar,

Trogir, Imotski, Makarska, Hvar, Vis, Korčula.

Barokne zgrade unutar staroga gradskoga tkiva:

Dubrovnik

Utvrđivanje gradova: Zadar, Šibenik, Split,

Dubrovnik; Knin, Klis.

Ljetnikovci s perivojima: dubrovačko područje

OSIJEK - TVRĐA

Osječka Tvrđa: tvrđavsko naselje – najvrjedniji

spomenik baroknoga gradograditeljstva u

Hrvatskoj.

1687. - Osijek oslobođen od Turaka;

1712.-1719. - gradnja Tvrđe

1719.-1721. - gradnja Krunske utvrde

Autor plana Maksimilijan Eugen grof Gosseau

de Henef

Voditelji radova: feldmaršal Johann Stephan von

Beckers & potpukovnik Friedrich von Heisse;

1923.-26. - rušenje fortifikacijskoga sustava

(Vaubanova shema utvrđenja).

OSIJEK - TVRĐA

56

Barokna preobrazba turskoga grada

Barokni ortogonalni plan – prilagodba

naslijeđenom kasnosrednjovjekovnom turskom

naselju

KASNOSREDNJEVJEKOVNI PLAN GRADA

PLAN BAROKNE PREOBRAZBE

Četiri ulaza u grad: Valpovačka, Vodena, Nova i

Vukovarska vrata

Dvije glavne ulice povezuju nasuprotna vrata,

velik kvadratičan trg u sredini grada: Trg sv.

Trojstva – Hauptplatz/Paradenplatz

- zavjetni pil protiv kuge (kužni pil),

- dvije fontane.

Vojne, crkvene i civilne zgrade u gradu:

- vojarne, spremišta, oružarne;

- franjevački i isusovački samostan, župna

crkva sv. Mihovila;

- stambene zgrade

Važne zgrade na trgu: Glavna straža, Glavno

zapovjedništvo,

- Gradski magistrat.

OSIJEK - TROJNI GRAD

TVRĐA

GORNJI GRAD 1692., 1702. - zasebna općina

DONJI GRAD 1698., 1704. - zasebna općina

1786..- jedinstvena gradska općina

SLAVONSKI BROD – TVRĐAVA

Stara turska tvrđava / civilno naselje / nova

tvrđava

1714. plan inž. Willer-a za novu tvrđavu

1715.-1735. izgradnja nove tvrđave

57

Nova tvrđava izgrađena između stare turske

tvrđave i utvrđenoga civilnoga naselja

Kvadratična tvrđava s 4 ugaona bastiona i

fortifikacijskim sustavom Vaubanovskoga tipa.

VUKOVAR

Jači razvoj od sredine 18. stoljeća nakon

ustrojbe vlastelinstva grofova Eltz (1736.) i

utemeljenja Srijemske županije sa sjedištem u

Vukovaru (1745.)

Dvojni grad:

- srednjovjekovni nepravilan grad na desnoj

obali Vuke naseljen obrtnicima i trgovcima;

- planski osnovan Novi Vukovar (1722.) na

lijevoj obali Vuke naseljen županijskim

činovništvom i vojskom (većina njemačko

stanovništvo).

ZAGREB

Gradec i Kaptol žive u srednjovjekovno-

renesansnim okvirima. Formira se gradsko

podgrađe: Ilica, Harmica, Vlaška

Barokna preobrazba Gradeca: palače u gradu i

na rubu grada.

Barokna preobrazba Kaptola: barokni biskupski

dvor, kanoničke kurije.

RIJEKA

1717. - slobodna luka (odobrio kralj Karlo VI.)

1725.-1728. - Karolinska cesta

1755.-1756. - regulacijski plan (odobrila kraljica

Marija Terezija)

1766.-1785. - regulacijski planovi; “Novi grad” -

ortogonalni predložak - stoljeće prije Zagreba

1773.-1806. - Antun Gnamb (geometar,

urbanist, projektant)

KRALJEVICA

58

Kaštel Zrinskih (17. st.), luka i završna točka

Karolinske ceste (kralj Karlo VI., prva pol. 18.

st.). 1788. - urbanistički plan.

SENJ

Izvozna luka u 18. st. (Trst – austrijska luka;

Rijeka – mađarska luka; Senj – hrvatska luka).

Rušenje gradskoga zida i izgradnja javnih i

stambenih zgrada.

1776.-79. Josefinska cesta Karlovac-Senj (kralj

Josip II.)

DUBROVNIK

Barokna obnova nakon potresa 1667., izgradnja

baroknih građevina u srednjovjekovno-

renesansnom tkivu grada: katedrala Velike

Gospe, sklop isusovačkog kolegija sv. Ignacija,

crkva sv. Vlaha

SPLIT

Fortifikacijska ovojnica oko grada i dvije tvrđave

(Gripe i Bačvice). Fortifikacijski sustav rušen

tijekom 19. i 20. st.

URBANISTIČKA OBILJEŽJA SJEVERNOAMERIČKIH GRADOVA 17. – 19. stoljeće (PRIJE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE – DO 1870-ih GODINA)

URBANA AMERIKA PRIJE INDUSTRIJSKE

REVOLUCIJE

Građanski rat 1861.-65. – razdjelnica u povijesti

sjevernoameričkih gradova, nakon toga nagli

razvoj nakon rata potaknut željeznicom i

industrijalizacijom.

Mladost američkih gradova - u usporedbi s

europskom urbanom tradicijom ilustrira drukčiji

urbani karakter:

- jedva da postoji povijesni urbani prostor

vrijedan pažnje,

- nedostaje arhitektura ulice – samo

Pennsylvania Avenue u Washingtonu je ulica

u europskog karaktera.

Malobrojni gradovi povijesnih slikovitih obilježja:

Ohio, Mississipi, Missouri, Hudson

Prema tlocrtnoj slici gradove dijelimo na:

- spontano nastale gradove

- gradove sa jednoličnim ortogonalnim

sustavom: New York, San Francisco, Los

Angeles, Chicago, Memphis, Illinois;

- gradove sa ortogonalno-dijagonalnim

sustavom: Washington, Philadelphia, Detroit

Prvi doseljenici u Americi slijedili su dva modela

izgradnje grada:

- gradovi po shemi mreže

SAVANAH

- sela s “glavnom ulicom” koja su postala

poznata zahvaljujući vestern filmovima

GRIPE MARJAN

BAČVICE

59

U središtu prvih gradova/naselja bili su

smješteni: crkva, banka, škola, bar i tržnica

Američka kuća zadržala je dvije temeljne

europske tipologije:

- španjolski koral i patio u Latinskoj Americi;

- englesku ladanjsku kuću u sjevernoj Americi.

Razvoj Sjevernoameričkih gradova je značajan

zbog toga što novi gradovi nisu opterećeni

povjesnim nasljeđem, a istovremeno nastaju

pod utjecajem barokno-klasicističkih zahvata

Europe:

- utjecaj Versaillesa;

- utjecaj urbanističkih zahvata u Parizu.

Širenje grada realizira se:

- stvaranjem radničkih predgrađa;

- gradnjom vila uzduž glavnih cesta izvan

grada.

Nagli razvoj nakon građanskog rata, potaknut

željeznicom i industrijalizacijom, pruža

mogućnost oživotvorenja utopijskih industrijskih

gradova.

Koncem 18 stoljeća novo formirane Sjedinjene

Američke Države izgradjuju svoj glavni grad

Washington po uzoru na apsolutističke gradove

osamnaestog stoljeća - u prvom redu Versailles.

Prvi američki predsjednik George Washington.

izabran je 1790.. označio je mjesto koje nije

veće od 10 kvadratnih milja na rijeci Potomac,

gdje se izgradio novi glavni grad koji je trebao

biti gotov u prosincu 1800. Do tada je

Philadelphia bila glavni grad.

Major Pierrre Charles L'Enfant (1754.-1825.)

planirao je novi glavni grad. Rođen je u Parizu i

proveo je djetinjstvo u Versaillesu. Studirao je na

kraljevskoj akademiji slikarstvo i skulpturu.

Emigrirao je u Ameriku 1777. gdje je prvo

vrijeme bio vojni inženjer, a zatim je radio kao

arhitekt. Napisao je predsjedniku Washingtonu

pismo u kojemu je tražio da ga zaposli da

napravi glavni grad. To je bilo prihvaćeno. Svoj

plan je pokazao u kolovozu 1791.

WASHINGTON (1791. g.) - Pierre Charles L'Enfant

- francuska urbana tradicija i kultura (francusko podrijetlo

autora);

- europski urbanizam kasnog 18. stoljeća (klasicizam,

Napoleon I.);

- prijedlozi 2. predsjednika SAD-a Thomasa Jeffersona.

Istaknut položaj u kompoziciji centra grada dobio

je Kapitol tj. zgrada Predstavničkog doma kao

simbolu demokratskog poretka nove države.

Do tog objekta vodi snop radijalnih avenija kao i

do Bijele kuće, rezidencije predsjednika.

- ishodište tlocrta - pravokutni trokut određen

točkama: Capitol, White House, Washington

Memorial;

- stranice trokuta – smjerovi ulične mreže;

60

- Pennsylvania avenue – najvažnija ulica

države: predstavlja odnos zakonodavne i

izvršne vlasti; ulica s drvoredom.

NEW YORK – NASTAJANJE GRADA

- 1624. Nizozemci osnovali grad New

Amsterdam;

- prvih 150 godina grad se razvijao bez plana;

_ izvorno naselje: utvrđeno i smješteno na

južnom dijelu otoka Manhattan;

- 1664. Britanci osvojili grad i nazvali ga New

York.

NEW YORK, 1767

NEW YORK – PLANIRANJE GRADA - 1767. Ratzen plan – prvi planirani trg;

- 1811. početak urbane mreže izduženih

pravokutnika: 12 uzdužnih avenija (avenues) i

155 poprečnih (istok-zapad) ulica (street);

- ekstremno brz razvoj grada u 19. st.

Godine 1869. grad je još uvijek bio na južnoj

polovici Manhattan Islanda i nije postojalo

mostova preko razmjerno uske East River.

Brooklyn Bridge otvoren je 1883. Prva zgrada s

dizalom bila je izgrađena 1873. godine da bi već

1914. bila podignuta zgrada sa 60 katova te

1931. godine Empire State Building sa 102 kata

(110 katova imao je World Trade Center srušen

11. rujna 2001.)

NEW YORK, sredina 19.st.

PHILADELPHIA, PRVI PLAN GRADA

Guverner i vlasnik Pennsylvanie William Penn

tražio je 1681. da se odabere mjesto za novi

grad uz rijeku Delaware – tamo gdje je ona

plovna i duboka i gdje ne poplavljuje zemljište.

Odredio je površinu od 4000 ha. Odabrano

mjesto na razmjerno ravnom terenu bilo je

dovoljno da se izbjegnu poplave, a bilo je

pošumljeno i s dovoljno svježe vode.

1682. utemeljenje grada - William Penn (1644.-

1718.).

1683. prvi plan grada - autori: William Penn i

Thomas Holme.

61

Obilježja prvoga plana grada:

- veličina: 1,6 x 3,2 km

- ulice pod pravim kutom

- 2 glavne ulice (š=30 m)

- središnji trg (površina 4 ha) s javnim

zgradama: gradska vijećnica, državna zgrada,

tržnica, škola;

- 4 manja trga/podcentra (3 ha);

- luka na rijeci Delaware.

Uzor za plan - plan obnove Londona 1666.

(autor Richard Newcourt)

Dogradnja plana: dijagonalne ulice; Fairmount

Park (najveći gradski perivoj u SAD)

1890. gradnja nove gradske vijećnice na

glavnom trgu – početak izgradnje poslovnoga

središta grada na izvorno zamišljenom mjestu.

Spontani razvoj gradskog centra uz luku

Željeznica umanjuje važnost luke i preusmjerava

promet u gradu.

GRADOVI PREDINDUSTRIJSKOG RAZDOBLJA I RAZDOBLJA INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE (18. i 19. stoljeće) PREDINDUSTRIJSKO RAZDOBLJE

Društveno-političke razlike na europskom tlu:

Kontinent Europe – Feudalni apsolutizam

Britansko otočje – Engleska nije ratovala na

svom području (parlamentarna monarhija i

decentralizirana državna vlast)

Hrvatska / jugoistočna Europa – prijetnja od

Turaka. Nakon poraza kod Beča (1683.) i mira u

Sr. Karlovcima (1699.) još se uvijek grade vojne

utvrde (Osiječka Tvrđa 1710-21., Slavonski Brod

1715.-35. Petrovaradin)

Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće dogodio se niz

zbivanja koji su potaknuli razvoj industrijske

proizvodnje:

- prijelaz s manufakturne na veleproizvodnju -

Engleska / Škotska oko 1770.;

- novi materijali, začetak crne metalurgije: 1728.

valjani limovi, 1740. lijevano željezo;

- izum parnog stroja 1768. ( James Watt );

- izum tkalačkog stana;

- Galvani otkriva elektricitet 1780.;

- izum postupka za dobivanje čelika 1784. -

početak razvoja teške industrije;

- prvi automobil na paru 1770. , izum parne

lokomotive i parobroda (prvi komercijalni

parobrod 1800.);

Buržoaska revolucija (Francuska 1789.) - nakon

buržoaske revolucije mijenja se vlasnička slika

gradskog prostora. Zemljište u posjedu plemstva

i crkve postaje narodnim vlasništvom što

omogućuje nove regulacije gradova. Na

pozornicu stupa kapital kao pokretač razvoja.

KRIZA GRADA

FAZA 1

Bespoštedna eksploatacija - kritika naivnog

bunta (ludisti - uništavanje strojeva); socijalna

kritika – socijalisti utopisti – teoretičari

(Engleska, Škotska, Francuska i Njemačka)

62

FAZA 2

Uviđanje da sretan radnik bolje radi.

SLIKA GRADA DO 18. STOLJEĆA

Forma grada se promjenila zbog promjene vojne

doktrine i ratne tehnike. Obrana grada u

klasičnom smislu više nije moguća. Potreba za

bedemima nestaje, pa se oni uklanjaju.

Oslobađa se prostor za izgradnju javnih zdanja,

parkova i novih prometnica.

SLIKA GRADA NAKON 18. STOLJEĆA

Razvoj proizvodnih snaga uvjetovan

prvenstveno izumom i praktičnom primjenom

parnog stroja u ovom je razdoblju ubrzao razvoj

kapitalizma kao novog društvenog sistema iako

se njegovi početci naziru već u 17. stoljeću.

U tom razvoju prednjačile su s jedne strane

evropske zemlje koje su sve jače eksploatirale

kolonijalne posjede kao i Sjedinjene Američke

države koje su kolonizacijom svojih zajedničkih

područja ostvarile mogućnosti za neslućenu

ekspanziju. Razvoj gradova bio je pod

neposrednim utjecajem industrijskog načina

proizvodnje koji se bitno razlikovao od

dotadašnje manifakture, a tražio je mnogo veći

broj radnika nego što ih je u gradovima bilo.

Radna snaga dolazi sa sela u gradove, a

gradovi rastu brže nego ikada ranije i

nepripremljeni za tako nagli rast nisu u stanju

savladati probleme stanovanja i prometa.

PREDINDUSTRIJSKI I POSTINDUSTRIJSKI GRAD

Uvjeti stanovanja u zgusnutim gradskim

aglomeracijama u 19. stoljeću bili su veoma

nepovoljni, jer je velika potražnja praćena

špekulacijom sa građevinskim zemljištem dovela

do toga da su vlasnici zemljišta nastojali ostvariti

maksimalnu rentu na štetu stanara.

Veliki dio stanova izgradjen u to vrijeme za

iznajmljivanje bio je višestruko substandardan.

Korištenje zemljišta preko svake mjere dovelo je

do toga da je većina stanova bila neosunčana i

slabo provjetravana, izgradjivane su i

unutrašnjosti blokova, a sanitarni uredjaji su bili

izuzetno nedostatni.

Općenito se može reći da stanovanje ni

izdaleka nije kvalitetom pratilo razvoj tehnologije

proizvodnje. Kod gradova koji su imali povjesni

kontinuitet razvoja izvan povjesne jezgre,

prostor se izgrađivao kaotično i bez poštivanja

prirodnih karakteristika novog građevinskog

zemljišta.

Friedrich Engels se mnogo bavio proučava njem

uvjeta života radničke klase u gradovima

posebno engleskim i o modernom gradu sredine

19 stoljeća navodi slijedeće:"Suvremeni gradovi

su otpad, oni predstavljaju kaljužu nekad tako

63

bistre rijeke u kojoj se čovjek mogao ogledati.

Očito je da se više ne mogu odstraniti kaljuže i

truloća koje vrve bakterijama; one prodiru kroz

sve i prezentiraju se kao lice nove koncentracije

ljudi. Samo tamo gdje tvornice nisu prodrle u

grad, gdje grad nije sa svih strana njima pritisnut

dobiva se nešto ugodnija slika ...". Engels u

svojim radovima na temu grada i stanovanja

ulazi i u neka suštinska socijalna i ekonomska

pitanja pa se tako i vrlo kritički odnosi i prema

izgradnji posebnih 'novih radničkih naselja oko

industrijskih pogona. Izgradnja posebnih

radničkih naselja u drugoj polovici 19 stoljeća

nastala je kao posljedica želje vlasnika tvornica

da čvršće vežu radnika uz tvornicu uz stanovito

poboljšanje životnih uvjeta jer je postalo

evidentno da odmorniji i zadovoljniji radnik

kvalitetnije radi i povećava dobit vlasnika.

Najviše takvih naselja bilo je izgradjeno u

Engleskoj, a i u industrijskim centrima

Francuske i Njemačke.

Kaotični rast gradova pod utjecajem intenzivne

industrijalizacije pobudio je mnoge znanstvenike

i inženjere da počnu razmišljati o izlazu iz

kriznog stanja u koje su dospjeli skoro svi veliki

gradovi u Evropi. Kritizirajući postojeće stanje

mnogi od njih izradjivali su i prijedloge za

rješavanje nastalih problema u vidu teorija,

planova i projekata.

Mnogi su nastavili tradiciju utopista - socijalista

iz vremena renesanse i baroka. Kritika

socijalista utopista nadovezuju se na teorije

idealnih gradova renesanse i baroka: ali i na J.J.

Roussau-ovu filozofiju prosvjetiteljstva i povratka

prirodi - Saint-Simon, ali socijalista Fridrich

Engels.

Istaknuti predstavnici socijalista-utopista bili su:

CHARLES FOURIER (1772-1837.) – pod

geslom povratak prirodi i vraćanja na selo - dva

projekta:

Ville du Garantisme - u sredini trgovački i

administrativni dio grada, oko njega industrija,

na rubovima poljodjelstvo; važnost pejzaža.

Stanovanje koncentrirano u jednoj velikoj zgradi.

Širina ulica 18 m

Falanstere - naselje (radna zajednica) za 1600

ljudi: palača duga 720 m, trg 400 m. Različite

društvene klase su razdvojene, ali se mogu

miješati. Nekoliko realizacija (Francuska, Alžir,

Nova Kaledonija, Amerika)

JEAN BAPTISTE ANDRÉ GODIN (1817.-1888.)

industrijalac i utopist, sljedbenik Fouriera,

Solutions sociales (Društvena rješenja)

Guise (sjeverna Francuska), 1874.

- idealni grad za radnike zaposlene u njegovoj

tvornici;

- naselje za 1500 stanovnika (nastanjeno do

danas),

- zgrade oko središnjega trga

FAMILISTERE (Francuska)

CLAUDE NICOLAS LEDOUX (1736.-1806.)

Industrijski grad Salines des Chaux, sa

socijalističkim motivima, 1775. (izgradnja

prekinuta Francuskom revolucijom)

SALINES DES CHAUX

64

ETIENNE CABET (1788.-1856.)

Francuski političar koji je zbog radikalnih ideja

emigrirao u Englesku:

- Voyage en Icarie, 1842.

Ortogonalna shema i blokovi (pokušaj osnivanja

U Texasu, SAD)

IKARIJA

ROBERT OWEN (1771.-1858.)

Prvi industrijalac koji je pridonio rješavanju

problema stanovanja radnika, njegova kritika

grada bila je konstruktivna, bez političke i

ideološke pozadine.

NEW HARMONY /SAD/

- komunistička općina (kolonija)

- kvadratičan tlocrt, u središtu zajednički prostori, uokolo

stanovanje

NEW LANARK /Engleska/

- u krajoliku uz industrijske građevine, naselje za radnike i

njihove obitelji sa zgradama društvenog servisa (škola,

starački dom)

Prema uzorima utopističkih teoretičara

realizirana je nekolicina industrijskih gradova u

Evropi:

- Sir TITUS SALT - industrijski planirani grad

(1851.-60.)

SALTAIRE (Engleska)

- James Silk BUCHINGHAM (Engleska), 1849.

Victoria – grad planiran po uzoru na Owenov

New Harmony, industrijski grad za 10 000

stanovnika.

Kapitalistička, ne socijalistička utopija

(najsiromašniji stanovnici su na periferiji)

VICTORIA

65

- KRUPOVA naselja (sredina 19. st.) - u

Njemačkoj Rurskoj oblasti (metalurgija i teška

industrija) Industrijalac WALDORF (autor

koncepta Rudorf Steiner)

Nagli razvoj industrije postavljao je sasvim nove

zahtjeve na promet čemu dotadašnja prometna

sredstva nisu bila dorasla. Parni stroj je

omogućio razvoj novih prometnih sredstava prije

svega željeznice i parobroda.

- željeznica (prva željeznica izgrađena u

Engleskoj 1825. - 25 km, već 1840 g. duljina

željezničkih pruga u svijetu iznosila je 7.712

km, 1860. g. 107.915 km, a 1870. g. čak

207.000 km.), razvijaju se sustavi javnog

prijevoza unutar grada: omnibusi na konjsku

vuču, podzemna željeznica (1863. London,

prva linija), nadzemna željeznica na

vijaduktima (New York 1871.)

- parobrod, grade se velike luke, gradovi se

međusobno povezuju (planska organizacija

međuprostora).

Željeznica kao prometno sredstvo za transport

ljudi i roba odigrala je značajnu ulogu u

preobražaju - gradova i koliko god je bukom i

dimom unosila negativne elemente u kvalitet

života u gradovima ona je omogućila i proces

decentralizacije stanovanja.

Tako je sredinom 19. stoljeća u najrazvijenijim

gradovima Evrope i Engleske započeo proces

stanovitog pražnjenja gradskih centara a što je

onda omogućilo temeljitu rekonstrukciju tih

centara unošenja većeg broja novih gradskih

sadržaja posebno poslovne namjene i objekata

kulture. Medju gradovima koji su u 19. stoljeću

proveli rekonstrukciju svojih centralnih područja

posebno se ističe Pariz u kome su se te

rekonstrukcije provodile prema zamislima

revolucionarne "Komisije umjetnika" već od

1793. god. Najveći zahvati su izvršeni u doba

Napoleona III. (1808.-1873. „Treće Carstvo“)

prema zamislima G. E. Haussmanna od 1872 g.

Haussmann (1809.-1891.) je bio gradski perfekt

Pariza u vrijeme Napoleona III. (gradonačelnik i

upravitelj policije), a od 1853. g. na čelu

“Komisija umjetnika” (koja od 1793. g.djeluje u

Parizu) inicira veliku rekonstrukciju Pariza. Neke

su ideje ostale neostvarene (npr. osovina Louvre

– Place de la Bastille). Komisija je klasificirala

ulice u 5 kategorija. Planirane ravne i široke

avenije brišu dijelove naslijeđene parcelacije i

režu blokove. Trgovi: Etoille, Pl. De Nation, Pl.

De la Bastille.

Da bi se olakšala realizacija planiranih zahvata

1850. godine donosi se zakon o izvlaštenju

(eksproprijaciji) zemljišta.

Regulacijski plan Pariza, 1853. rekonstrukcija povijesnoga

grada

Razlozi urbane obnove Pariza 1853.-1871. su:

- oblikovati reprezentativne prostore oko javnih

zgrada i palača;

- omogućiti preglednost prostora u slučaju

suzbijanja nemira;

- poboljšati sanitarne prilike rušenjem

siromašnih kvartova;

- izgradnjom širokih ulica omogućiti strujanje

zraka i osunčanje, te kretanje vojske i policije;

- novim prometnicama razriješiti prometno

zagušenje grada – željeznički kolodvor

povezati sa središtima za trgovinu i zabavu;

- stvoriti lijepu prijestolnicu po uzoru na London

(sredina 19. st. – London 600 ha perivoja;

Pariz 80 ha perivoja: Tuileries, Palais Royal,

Luxembourg)

66

1806. prva regulacija trga - 12 smjerova (nove

strategijske i obrambene doktrine - artiljerijska

kontrola nad uličnim demonstracijama i

proleterima)

PARIZ Place de l’Etoile /Charles de Gaule/

Proboj Ulice Foch, stanje prije, za vrijeme i

nakon dovršenog zahvata.

Palača invalida, Trocadero, Marsova polja

RUE DE RIVOLI - Percier i Fontaine

- najznačajniji urbanistički zahvat prve polovice

19. stoljeća;

- ulica uobličuje sjeverno pročelje Jardin des

Tuileries

- pogled iz stambenih zgrada na Jardin des

Tuileries

- jedinstveno oblikovanje pročelja

- utjecaj na Regent’s Park u Londonu

- produžetak ulice u drugoj polovici 19. st.

AVENUE

1) put oivičen drvoredom koji vodi do dvorca,

hrama ili grada

2) široka velegradska ulica s drvoredom s

odlikama prilaza - vodi prema reprezentativnoj

zgradi ili trgu

Izvor avenije u antici: uvijek je bila znak

autoriteta (Egipat - aleja sfingi, Perzija, Rim).

Nema je u srednjem vijeku. Revitalizacija u

renesansnoj i kulminacija u baroknoj perivojnoj

arhitekturi. Važna tema u oblikovanju grada 18. i

19. stoljeća

67

BOULEVARD

- široka gradska ulica namijenjena jakom

prometu, često s drvoredom

Avenue de Champs Elysées

Takve rekonstrukcije koje su provodjene i u

drugim evropskim velegradovima imale su kao

polazište prvenstveno stvaranje reprezentativnih

gradskih prostora, ulica i trgova a u slučaju

Pariza bulevari su imali i funkciju spriječavanja

revolucionarnih akcija radničke klase jer se na

njima zbog velike širine nisu mogle podizati

barikade a i kontrola vojske je bila mnogo

efikasnija. Velika širina bulevara i avenija dobro

je došla gradovima u 20. stoljeću kad se pojavio

automobil kao masovno prometno sredstvo.

Medjutim uvjeti stanovanja su

takvim'rekonstrukcijama bili poboljšani samo u

novo izgradjenim zgradama uz bulevare i

avenije dok su se u unutrašnjosti blokova još i

pogoršali. Sve intenzivnija industrijalizacija s

jedne i potrebe za poslovnim prostorima s druge

strane postavljale su velike zahtjeve na

prometnu mrežu koja je posebno u centralnim

gradskim prostorima postajala sve zagušenija.

Najveći gradovi Evrope 19 stoljeća London i

Pariz bili su posebno suočeni s problemima

gradskog prometa gdje u individualnom prometu

još uvijek dominira kočija. Javni ulični promet se

odvijao omnibusima s konjskom vučom, a

prigradski željeznicom.

Rješenje efikasnijih sredstava javnog prometa

očito se nalazilo u domeni mehaničke šinske

vuče izvan nivoa ulica. London je 1863. god.

izgradio prvu podzemnu željeznicu u plitkom

tunelu sa parnom vučom a 1890. zamjenjuje ju s

električnom vučom u dubokom tunelu. Pariz je

1900. izgradio prvu etapu svoje podzemne

željeznice (metro), a Berlin 1911. g. New York je

problem javnog gradskog prometa u 19. stoljeću

rješavao izgradnjom nadzemne željezničke

mreže na vijaduktima iznad ulica i nižih zgrada -

1871 g.

Svi ovi prometni sistemi izgradjeni u vrijeme bez

automobila ili u početnoj fazi njegove upotrebe

svoju pravu vrijednost u savladavanju transporta

velikog broja ljudi sa jednog na drugi kraj

velegrada pokazali su u 20 stoljeću. Gradovi su

u 19 stoljeću osim s problemima stanovanja i

prometa bili suočeni s velikim problemima

opremanja naslijeđenih gradskih struktura

vodovodnom i kanalizacionom mrežom,

plinovodima kao glavnim energentom za

domaćinstva i rasvjetu te koncem stoljeća i

električnom mrežom. Ulice su bile najpovoljniji

prostor za ugrađivanje svih tih vodova pa je i

stoga ulica i ulična mreža predstavljala

dominantno obilježje urbanističkog oblikovanja

gradskog prostora.

Tako su mnoge rekonstrukcije gradova u 19

stoljeću u stvari vršile zamjenu uskih starih ulica

novim širokim koje su mogle primiti na sebe

povećane zahtjeve prometa i ugradnju

infrastrukture a zapostavljale prostore blokova

medju ulicama.

LONDON

Nemogućnost provedbe - izvlaštenja

(eksproprijacije) gradskoga zemljišta rezultirao

je urbanim oblikom koji izrasta iz oblikovanja

različitih prostora i situacija - izostala

urbanistička zamisao cjeline grada.

68

- urbanistički doprinos - square i gradski perivoj

kao dio stambenih dijelova grada.

Regent’s Park – najvažniji urbanistički zahvat u

19. stoljeću u Londonu.

LONDON - REGENT’S PARK / REGENT STREET 1812.-13.

Autor: John Nash (1752.-1835.), arhitekt

Naručitelj: Princ Regent (kasnije George IV.).

Otvoren građanima: 1838. godine, površina 149

ha.

Nashovi ciljevi:

- osigurati što veći prihod vlasniku zemljišta;

- pridonijeti ljepoti grada;

- pridonijeti zdravlju stanovnika grada.

Portland Place / Regent Street - poveznica

Regent’s Parka i St. James’s Parka.

Perivoj zamišljen kao luksuzni stambeni predjel

grada za bogatu tada još anonimnu klasu (koja

se obogatila industrijom i trgovinom). Planirane

velike stambene zgrade u nizu u obliku kruga,

potkove, polumjeseca i linearnih poteza. Nova

gradska estetika – spoj urbanoga i prirodnoga

(spoj urbanizma, arhitekture i perivojne

arhitekture). Izveden veći dio perivoja i manji dio

planiranih zgrada.

SQUARE - zemljište na kojemu se nalazi

zatvoren vrt/perivoj okružen ulicom - omogućen

kolni prilaz stambenim zgradama. Vrt je

namijenjen stanovnicima okolnih zgrada (only

for kee holders).

- tlocrtni oblik različit: pravokutnik, kvadrat,

trokut, elipsa

- tradicija unošenja "prirode" u gusto gradsko

tkivo 15. st. - Linkoln´s Inn; 17. st. - prvi skver

Covent Garden; 18. st. - skverovi raspršeni u

tlorisnoj slici grada

- urbanističko povezivanje - sustav skverova u

19. stoljeću

BEČ - URBANA PREOBRAZBA 1859.-1885.

U 18. stoljeću grad se neplanirano širi između

glacisa i vanjskih gradskih zidova.

1. glacis

2. palača Liechtenstein

3. palača Belvedere prinza Eugena Savojskoga

4. Prater

5. Schlosshof (Augarten)

6. Schönbrunn

6

4

5 2

3

1

69

Natječaj za uređenje središta grada 1858.-1859.

među 426 radova pobjeđuje arh. C.F.L. Förster.

BEČ - STANJE SREDINOM 19. STOLJEĆA

Prostor glacisa se uređuje sa nizom zgrada od

javnog značaja, gradskih perivoja i perivojnih

trgova, te novim ulicama.

Zgrade od javnoga značaja: vojarna, burza

(Börse), crkva (Votiv Kürche), sveučilište

(Universität), dvorsko kazalište (Burgteater),

gradska vijećnica (Rathaus), parlament, palača

pravde (Justizpalast), muzeji – umjetnosti i

prirodnih znanosti, novi Dvor (Neue Hoffburg),

opera, dom umjetnika (Künstler Haus), kursalon,

dom primj.umjetnosti.

BEČ - STANJE KRAJEM 19. STOLJEĆA

Gradski perivoji, perivojni trgovi: Stadtpark,

Burggarten, Volksgarten, Rathauspark; Maria-

Theresia Platz, Karlsplatz, Rooseveltplatz.

Ulica Ring - kružna ulica s drvoredima na mjestu

gradskih zidina

NEUE HOFFBURG – HELDEN PLATZ

Vrijednost preobrazbe leži u konzervatorskom

urbanizmu koji je povezivao stare i nove dijelove

grada u cjelinu, te originalnost rješenja.

Pristup rješenju je postao uzor za slične

urbanističke zahvate u: Kölnu, Nürnbergu,

Leipzigu, Frankfurtu, Kopenhagenu, Brnu....

MILANO

Urbani razvoj potaknut reformama Marije

Terezije i Josipa II (druga polovica 18. st.) i

Napoleona I. (početak 19. st.). Provedba

izvlaštenja (eksproprijacija) crkvenih posjeda

(reforme Josipa II – ukidanje isusovaca,

inkvizicije i dr.). 1805. Milano je glavni grad

talijanskoga kraljevstva (Napoleon I.). U gradu je

formirana komisija “Commissione di Ornato”

koja djeluje u razdoblju od 1807. - 1814. godine,

s glavnim ciljem - izrada regulacijskoga plana

grada.

Planirana nova mreža ulica se realizira kroz

proširenja i produženja postojećih ulica i

uvođenje ortogonalnih osi u radiocentričnu

urbanu shemu.

Planirana su dva glavna trga - Piazza Duomo

(crkveni centar) i Foro Bonaparte (novi politički i

javni centar) - novi glavni gradski kružni trg s

dvorcem u sredini (Castello Sforza, 14. st.)

autor: arh. Antolini

Vrijednost plana je u uvođenju urbanističkog

70

reda u srednjovjekovno-renesansno tkivo grada.

Četiri desetljeća prije Pariza najava urbanih

rekonstrukcija 19. stoljeća.

U vrijeme kada je nastao urbanistički plan

Milana bio je jedan od najmodernijih u Europi.

Plan nije ostvaren zbog pada Napoleona I.

Plan je bio polazište za planove iz 1859. i 1884.

(autor Cesare Berut)

MILANO – REGULACIJSKI PLAN 1807.

Piazza DUOMO 1861.–70. autor: arh. Mengoni. Sjeverno od

otvorenog trga ispred katedrale formiran je veliki natkriveni

pasaž sa nizom trgovačkih i uslužnih sasdržaja.

BARCELONA

Autor plana: Ildefonso Cerdá, 1859.

Karakteristike predloženog rješenja su:

- shema urbs quadrata omogućuje beskrajno

širenje, a dijagonalne ulice omogućuju brzo

dolaženje do središta.

- povijesna jezgra nedirnuta – “novi” grad

izravno se naslanja na “stari” grad.

- američki predložak grada.

- plan nije u potpunosti ostvaren, ali je odredio

kasniji razvoj;

- plan je predviđao preveliki demografski i

gospodarski razvoj, nudio je rješenje za višu

razinu urbane evolucije; u to vrijeme teško bi

ga ostvario bilo koji europski grad;

- urbana mreža + autonomni sustav četvrti i

rezidencijalnih jezgri;

- neodrživost plana tamo gdje je pretpostavljao

nisku gustoću;

- provedivost plana tamo gdje je omogućio

masovnu izgradnju gradskih blokova sukladno

ciljevima građevne spekulacije;

- kvadratni blok s odrezanim uglovima -

osnovna urbanistička jednica novoga grada

71

- ulični drvoredi platana - nadomjestak za

izostale javne perivoje na planu novoga grada.

BARCELONA – ZRAČNI SNIMAK STAROG I NOVOG

DIJELA GRADA

Kritičari i teoretičari urbanizma 19. stoljeća

utemelji!i su suvremenu urbanističku znanost

posebno stoga što su u svojim radovima

uočavali kompleksnost problema budućeg

razvoja gradova. Problemi više nisu bili

razmatrani isključivo s graditeljsko-inženjerskog

stajališta pa je faktor čovjek i prirodna okolina u

tim radovima dobio jednakovrijedni tretman.

Jedna od najsnažnijih ličnosti urbanističke teorije

19. stoljeća svakako je bio bečki arhitekt Camillo

Sitte koji svojom knjigom pod naslovom

"Izgradnja gradova prema umjetničkim

načelima" (Der Stadtebau nach seinen

kiinsterischen Grund-satzen) izvršio veliki utjecaj

na shvaćanje oblikovanja gradskih prostora i

pridobio brojne sljedbenike. On je na temelju

humanističkog opredjeljenja, da čovjeku treba

osigurati umjetnički oblikovan gradski prostor,

ponovno otkrio vrijednost trgova i ulica

renesanse i baroka pa čak i antičkih trgova.

Sitte je kritizirajući nehumane koncepte

urbanizma 19. stoljeća bio i jedan od gorljivih

boraca za dominaciju pješačkog prometa i ako u

njegovo doba još nije bilo automobila na

gradskim ulicama.

Medju urbanistima teoretičarima istakli su se

originalnim i angažiranim idejama Soria y Mata,

Tony Garnier. Reinhardt Baumeister. T.Fritsch i

drugi. Eugen Fassbender je prvi postavio

koncept razvoja grada opasanog i prožetog

sistemima širokih zelenih pojaseva sa sportskim

i rekreativnim sadržajima. Fassbender je kao

jedan od prvih urbanista predlagao zoniranje

grada prema funkcijama, a znatno je pridonio i

razvoju urbanističkog zakonodavstva.

TONY GARNIER – LA CITE INDUSTRIELLE 1899. – 1904.

ARTHURO SORIA Y MATA – 1882.

Jedan od najznačajnijih teoretičara urbanizma

19 stoljeća svakako je engleski urbanista

Ebeneser Howard. Njegova knjiga koja je pod

naslovom "Garden Cities of Tomorrow" (vrtni

gradovi sutrašnjice) izašla 1898. g. otvorila je

novo poglavlje u razvoju gradova posebno u

Engleskoj i SAD. Kao reakciju na zagušeni

velegrad sa sirotinjskim četvrtima, zagadjenjem i

dugim putovanjem na posa i sa posla Howard

72

predlaže osnivanje organskog oblika grada sa

ograničenim brojem stanovnika i gustoćom

naseljenosti.

Howardov vrtni grad predstavlja u osnovnoj ideji

simbiozu svih pozitivnih kvaliteta življenja na

selu i u gradu. Stoga vrtni grad u osnovi nije

grad sa vrtovima već grad u vrtu, grad prožet

zelenilom.

Za razliku od kasnije razvijanih i donekle

deformiranih pojmova o vrtnim gradovima

Howardov vrtni grad je kompletni grad. To je

centralno naselje sa upravom, zanatstvom,

industrijom i drugim gradskim sadržajima.

Howardov koncept grada ima 250.000

stanovnika a raščlanjen je na centralni grad sa

58.000 stanovnika i šest vrtnih gradova sa po

32.000 stanovnika sa ukupnom površinom od

cea 14.400 ha.

Howard nije bio po profesiji urbanista ni arhitekt

ili graditelj, bio je parlamentarni stenograf. Pa

ipak njegove su ideje bile znatno ispred

vremena u kojem su nastale a nastale su

dijelom i pod utjecajem socijalista utopista.

Možda je baš ta neopterećenost inženjerskim

znanjem omogućila Howardu vizionarska

predvidjanja i koncipiranja novih gradskih

struktura. On je prvi tražio da se u rješavanju

planske organizacije grada angažira

interdisciplinarni tim stručnjaka, a ta je ideja

svoju punu afirmaciju doživjela tek u drugoj

polovici dvadesetog stoljeća.

Kao reakciju na zagadjenost atmosfere u

velegradovima Howard predviđa da industrija u

vrtnom gradu koristi električnu energiju i to u

vrijeme kad je sva svjetska industrija koristila

ugljen kao pogonsku energiju.

U svojim idejama Howard prelazi granice grada i

izradjuje prijedloge za organizaciju šireg

vangradskog poljoprivrednog prostora u koji

smješta objekte čiji karakter ne uvjetuje lokaciju

u gradu (dom za slijepe i gluhe, industrijska

škola, poljoprivredna škola).

Howard je tako ostvario puteve za nove pristupe

problemima planskog razvoja gradova i

uredjenja prostora i u neku ruku postao preteča

djelatnosti prostornog planiranja našeg

vremena.

Howard se nakon objavljivanja svoje knjige o

vrtnim gradovima aktivno uključio u propagiranje

svojih ideja tako da je već 1899. g. osnovano

društvo "Garden City Association" koje počinje

izdavati časopis "Garden Cities and Town

Planning".

73

OBILJEŽJA GRADOGRADITELJSTVA 19. STOLJEĆA

- Urbanizam prethodi arhitekturi. Do 19. st.

arhitektura je prethodila urbanizmu

- Ishodište modernoga urbanizma je 19. stoljeće

kada započinje prijelaz iz klasičnog u moderni

urbanizam.

- Planimetrijski predložak je ortogonalni i

radijalni – nastavak baroka.

- Novo mjerilo grada je preveliko u odnosu na

srednjovjekovno - renesansno mjerilo.

- Nove namjene u gradu - industrija, promet,

javni servisi, komunalna infrastruktura.

- Tehnički aspekt prevladava nad estetskim,

urbana estetika podređuje se urbanoj tehnici.

ULICA BUDUĆNOSTI

- Razlikuje se urbanizam prve i druge polovice

19. stoljeća. Urbanizam prve polovice 19. st. je

nastavak urbanizma 18. st., a urbanizam

druge polovice 19. st. je najava i početak

modernog urbanizma (plan Pariza – početak

modernog urbanizma).

- Odnos prema naslijeđenom gradu

Pariz i Beč nude dva različita urbanistička

predloška obnove grada

- pariški predložak - zapadna i južna Europa

(Napulj, Madrid …), Amerika.

- bečki predložak - srednja i sjeverna Europa

(Köln, Nürnberg, Leipzig, Frankfurt,

Kopenhagen ...)

- Javna perivojna arhitektura grada je važan dio

urbanističke kompozicije.

- Pariz (klasicistički javni perivoji, Bulonjska i

Vensanska šuma);

- London (javni gradski perivoji i skverovi);

- američki gradovi (sustav javnih gradskih

perivoja)

Posljedice industrijske revolucije na razvoj grada

i prostor

U gradovima nedostaje prostora za razvitak

industrije,pa se ona seli izvan grada, nastaju

industrijski gradovi koji angažiraju seosko

stanovništvo - deagrarizacija društva i nagla

urbanizacija.

Populacijski bum i pražnjenje sela dovodi do

nekontroliranog rasta gradova, širenja u prostor i

početka uništenja prirodnog okoliša → socijalno

raslojavanje, otuđenje, opće siromaštvo i

špekulacije građevinskim zemljištem → velika

gustoća stanovanja u kvartovima s gustom

blokovskom izgradnom (loši higijenski uvjeti).

BLOKOVSKA IZGRADNJA VELIKE GUSTOĆE

74

GRADOGRADITELJSTVO 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ (19. stoljeće: 1790.-1918.)

1805.-1815. - Ilirske provincije, Napoleon I.

Bonaparte;

1815. - Ilirske provincije pripadaju Austriji

OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U PRVOJ POLOVICI 19. ST. POLAGANI RAZVITAK GRADOVA

Do 1860.-tih godina

- rušenje gradskih fortifikacija (zidova i grabišta)

- nekvalitetna i spontana izgradnja

- širenje duž prilaznih putova

KARLOVAC

OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U DRUGOJ POLOVICI 19. ST. Jači razvitak gradova nakon 1860.-ih godina

Urbanistički planovi proširenja gradova: Sisak,

Rijeka, Zagreb

Vojne utvrde Austro-Ugarske Monarhije: Pula,

Vis, Prevlaka

Nakon 1860.-ih godina širenje gradova na

osnovi pravilnog i nepravilnog rastera ulica

Najznačajnije ostvarenje: Zagreb-Donji grad

GRADOGRADITELJSTVO U DALMACIJI

Nema znatnijega razvoja gradova zato što nema

željeznice, Trst i Rijeka preuzeli uloge glavnih

luka, a do 1878. zaleđe Dalmacije i Bosna pod

turskom vlašću.

Razvoj Zadra (glavni grad Dalmacije) i skroman

razvoj Šibenika i Splita sveo se na:

- ugradnja zgrada u starim dijelovima grada;

- proširenja izgradnje uz prilazne ceste gradu;

- rušenje fortifikacija i nasipavanje obala.

Rijeka - trgovačka luka, gospodarsko središte,

završetak željezničke pruge i Luizijanske ceste.

Pula - ratna luka.

Senj - luka i završetak Jozefinske ceste.

Turistički razvoj gradova: Opatija, Lovran,

Volosko, Crikvenica, Lošinj, Rab.

RAZVOJ GRADA ZAGREBA 1850. jedinstveni grad - početak suvremenoga

Zagreba

Prva polovica 19. st. - spontani urbanistički

razvitak

Spontano širenje oko Harmice i duž prilaznih

putova gradu (Ilica, Frankopanska, Petrinjska,

Vlaška). Izgradnja grada nije planska i nije

urbanistički kontrolirana.

ZAGREB 1825.

Urbanistički-arhitektonski neujednačen i u

značajnoj mjeri ruralni izgled Gradeca:

- pretežito prizemnice i jednokatnice, pretežito

drvene kuće, konjušnice u dvorištima,

nepopločene ulice bez pločnika;

75

- vrtovi i vinogradi na padinama.

Uobličenje trgova Gradeca:

- Markov trg (izgradnja Banskih dvora,

kazališta/danas Starogradska vijećnica,

županijske zgrade/danas Sabor);

- Kipni/Ilirski trg.

ŠETALIŠTA/PROMENADE

- Južna promenada (Strossmayerovo šetalište)

- Sjeverna promenada (Vrazovo šetalište)

BISKUPSKI PERIVOJI

- Biskupski vrt u Vlaškoj, Ribnjak, Maksimir

MAKSIMIR

- europska vrijednost: najvrjedniji povijesni perivoj u

Hrvatskoj

- rano pojavljivanje: među prvima javnima perivojima u

Europi

- 1787. barokni Maksimir, 1843. romantičarski Maksimir

- velika površina: 400 hektara (polovica Bulonjske šume u

Parizu)

- umjetnička vrijednost: autori – vrsni austrijski umjetnici

PRIVATNI PERIVOJI

- Nova Ves, Jurjevska, Mlinarska, Radićeva…

Druga polovica 19. st. - planski urbanistički

razvitak

ZAGREB, 1864. - Poticaj za izgradnju:

- 1852. nove kuće oslobođene od plaćanja

poreza tijekom 10 godina;

- 1852. gradopoljepšavajuće Povjerenstvo

(dolazak kralja F. Josipa);

- 1862. željeznica;

- povećanje broja stanovnika (1869. oko 20.000

stanovnika)

- gradsko groblje Mirogoj, 1876.

RED GRAĐENJA ZA ZAGREB, 1857. -

POSTAVLJENI TEMELJI IZGLEDA ZAGREBA

DRUGE POLOVICE 19. ST.

- trgovi: pravilni;

- ulice: pod pravim kutom, razmak 76-95 m,

najmanja širina 13,30 m;

- građevna crta: jednaka uličnoj (regulacijskoj)

crti;

- zgrade: jedna do druge bez međuprostora,

visina najmanje 1 kat;

- dvorište: dovoljno veliko (svjetlo, zrak, zaštita

od požara);

- nogostup: obveza vlasnika ispred zgrade;

- građevna dozvola: valjanost tri godine;

- najava regulacijskoga plana grada.

PRVA REGULATORNA OSNOVA ZAGREBA,

1864./1865.

Prvi urbanistički plan Zagreba - nije očuvan.

76

Cilj: dotjerati starije i skladno nadovezati nove

dijelove grada;

- pravilan raster ulica;

- Dvorski građevni ured u Beču odobrio Plan

“pod uvjetom štovanja prava trećieh”.

DRUGA REGULATORNA OSNOVA ZAGREBA,

1887./1888./1889.

Milan Lenuci - glavni gradski inženjer/urbanist

Prepoznatljivo obilježje plana: Lenucijeva/Zelena

potkova - prvi puta urisana na planu grada,

dosljedno proveden pravilan raster ulica; širenje

grada u smjeru istok-zapad. Zrinjevac i

Akademički/Strossmayerov trg - već oblikovani u

vrijeme izrade Plana. Postupni nastanak

perivojnih trgova i izgradnje duž „Potkove“ –

historicistička arhitektonska i perivojna obilježja.

LENUCIJEVA/ZELENA POTKOVA - zbirno ime za slijed od

osam perivojnih trgova – perivojski okvir. Izvorno graditeljsko

ostvarenje; cjelovito djelo kulture 19. stoljeća, prepoznatljiv

dio povijesne urbanističke cjeline Donji grad.

Zamisao perivojskog okvira Donjega grada prvi

puta se predstavlja:

- 1881. u spisu Gradskoga poglavarstva,

- 1882. u položajnom nacrtu središta grada,

- 1887. u Regulatornoj osnovi Zagreba.

Skupno umjetničko djelo /Gesamtkunstwerk/ –

plod htijenja nekoliko naraštaja s ciljem

uobličenja reprezentativnoga društvenoga

prostora.

Dvije vizije sadržaja i funkcije perivojskoga

okvira (od pojave ideje do njene provedbe):

- gradski perivoj /Stadtgarten/ – novi element

gradogradnje 19. st.;

- perivojni trgovi s nacionalnim institucijama –

simbol Zagreba kao nacionalne metropole.

RED GRAĐENJA ZA ZAGREB, 1887.

- nadopuna Reda građenja iz 1857.

- grad podijeljen u tri razdjela (zone) za koje se

propisuju uvjeti:

RAZDJEL 2

- između željezničke pruge i rijeke Save

- mogućnost gradnje prizemnih zgrada;

mogućnost izgradnje “čiste“ industrije

(“nečista“ industrija moguća u krajnjem

istočnom dijelu, ciglane su morale biti 1000 m

od željezničke pruge).

RED GRAĐENJA ZA ZAGREB, 1894.

DETALJ NACRTA ZAGREBA, 1898.

Propisi za izgradnju u središtu grada:

- najmanje dvokatna visina zgrada;

77

- izjednačavanje visina zgrada kako bi se

spriječio pogled na zabate;

- određivanje visine prema širini ulice.

RIJEKA

1776.-1918. - mađarska luka – utjecaj na

urbanistički razvoj i uređenje grada;

18. stoljeće - započeta ortogonalna urbana

matrica (južno od srednjovjekovnoga grada);

1841. - početak planskoga nasipavanja obale

(južno od srednjovjekovnoga grada);

1859. - građevni pravilnik;

1873. - željeznička pruga;

1873. - natječaj za regulacijski plan

(bezuspješan zbog loših geodetskih podloga);

1904. (1909.) - prvi regulacijski plan (izrađen

1904., odobren 1909.);

- stvaranje Sušaka početkom 20. stoljeća.

ZADAR

Najjači razvoj od gradova u Dalmaciji tijekom 19.

st. (političko središte Dalmacije).

NACRT GRADA (1899.)

Izgradnja unutar povijesnoga grada:

- rušenje gradskoga zida;

- nasipavanje obale;

- ugradnja pojedinačnih zgrada.

Širenje grada izvan povijesnih granica dva

predgrađa: - Ravnice/Spianata i

- Voštarnice/Ceraria

Javna perivojna arhitektura grada:

- botanički vrt (1809.)

- prvi javni perivoj na bastionu Grimani

(Weldenov perivoj, 1829.)

- obalno šetalište s drvoredom crnike (1868.)

- najveći zadarski perivoj (Blažekovićev perivoj /

Park V. Nazora, 1890.)

SPLIT

Spontano širenje uokolo antičko-

srednjovjekovne jezgre: naselja Veli Varoš,

Lučac, Manuš i Dobri (prvi urbanistički plan

1914.). Tek u doba francuske vlasti (maršal

Marmont, početak 19. st.) planski zahvati:

- rušenje renesansno-baroknih fortifikacija

- perivoji na mjestu fortifikacija: perivoj na

mjestu zapadnoga revelina (danas

Prokurative) i perivoj na Manušu između

revelina Cornaro i Contarini (danas

Gjardin/Strossmayerov perivoj)

Gradsko groblje na poluotoku Sustipanu

(otvoreno 1826.)

Urbanističko-arhitektonski zahvati krajem 19. st.

- zgrada lučke kapetanije;

- palača Bajamonti - dio;

- Prokurativa – kazalište;

- gradska obala.

DUBROVNIK

Dolaskom francuske vojske (1808.) Dubrovnik

gubi državnu samostalnost, a nakon pada

Napoleona I. ulazi u sastav Dalmacije i postaje

grad na periferiji Austrijske Monarhije.

Širenje grada zapadno od Staroga grada uz

ceste koje izlaze iz gradskih vrata od Pila

1807.

78

KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA

BEČ – OTTO WAGNER (oko 1910.)

CAMBERA – GRIFIN (1913.) - plan za novu australsku

prijestolnicu.

Kraj 19 stoljeća karakterizira ulazak inženjerstva

u oblast graditeljstva: čelik, beton i armirani

beton preuzimaju primat u savladavanju sve

većih prostornih zahtijeva suvremene

arhitekture.

Nove konstrukcije pospješuju i razvoj

infrastrukturnih sustava.

Socijalna komponenta grada postaje značajna.

CHICAGO – ETNIČKA KARTA GRADA

AJO (SAD) – ETNIČKO SOCIJALNI ZONING U

URBANISTIČKOM PLANU

Traga se za oblicima podizanja općeg standarda

i povećanja kvalitete života i u rubnim

stambenim zonama grada, a ne više samo u

reprezentativnim zonama gradskih centara. Higijena života postaje premisom u planiranju.

Zdravo stanovanje, osunčanje, prozračivanje, ali

i socijalno zdravlje (koje uvodi struku sociologa u

integralne aspekte planiranja).

Stručna urbanistička domena nije više samo u

službi vladajuće klase nego postaje profesijom u

službi općeg dobra.

79

KONCEPCIJE RAZVOJA GRADOVA

Novo doba glorificira produkte industrijske ere i

radikalno prezire egocentrični ekskluzivizam

nove buržoazije iskazane kroz art nouveau i

secesiju.

G. Rietveld – kuća Schroeder, Utrecht 1924.

Vizionarska arhitektura je istovremeno i manifest

novom dobu, ali i upozorenje.

Antonio Sant’Elia - Città Nuova, 1914.

GRADOVI 20. STOLJEĆA

Gradovi se u 20 stoljeću razvijaju u kontinuitetu

na 19. stoljeće, a u ovisnosti o stupnju

industrijalizacije pojedine zemlje koja onda

dovodi i do urbanizacije i značajnih promjena

društvenih odnosa. Može se generalno reći da je

prva polovica 20 stoljeća karakteristična po

intenzivnom rastu gradova u razvijenim

zemljama Evrope i Sjeverne Amerike, dok se u

drugoj polovici težište rasta seli u zemlje u

razvoju prvenstveno u Latinskoj Americi i Aziji, a

u najnovije vrijeme i Africi i Kini. To je dovelo do

toga da krajem 20. stoIjeća najveći gradovi po

broju stanovnika više nisu samo gradovi

Sjeverne Amerike i Evrope već su ih dostigli i

prestigli gradovi zemalja tzv. trećeg svijeta.

I dok gradovi zemalja u razvoju rastu kaotično ali

zgusnuto uz neke iznimke glavnih gradova

bivših kolonija, dotle se u razvoju gradova

razvijenih zemalja sve više ispoljavala

tendencija disperzije stanovanja u prigradska

područja. Tako su ideje o vrtnim gradovima koje

su kao reakcija na zagušenost gradova nastale

koncem 19. stoljeća u Engleskoj realizirane u

20. stoljeću u veoma velikom broju novih

gradova posebno u Engleskoj.

LETCHWORTH (1904.) - SHEMA

80

DETALJ PLANA

ZRAČNI SNIMAK

Hampstead (1909.)

Welwyn (1919.)

WELWYN (1919.) - SHEMA

DETALJ PLANA

WELWYN – DETALJI „KLOZ“-A

Cité – Jardan de Drancy (Francuska - 1912.)

Redburn (USA, New Jersey - 1928.)

Gartenstadt Staaken (Berlin - 1914./17.)

Cumbernold, kod Glasgowa, Harlow kod

Londona, Farsta kod Stockholma, i drugi.

Realizacijom Howardove sheme sistema

satelitnih gradova započinje u razvijenom svijetu

SHEMA HIJERARHIZIRANE STRUKTURE GRADA - 1

81

period radikalnog odvajanja stanovanja od

ostalih gradskih funkcija pa se pojavljuje i

termin gradova ili naselja "spavaonica".

ALTERNATIVNI MODELI PROSTORNOG RAZVOJA

GRADA WASHINGTONA

Za 20. stoljeće karakteristična je i teoretska

šema tzv. linearnog ili trakastog grada. Iako je

prvu teoretsku šemu linearnog grada postavio

još u 19. stoljeću španjolac Arturo Soria y Mata

koja je dijelom i realizirana, suvremena teorija

ARTURO SORIA Y MATA 1889. LINEARNI GRAD

linearnih gradova razvila se u SSSR-u poslije

Oktobarske revolucije (Miljutin oko 1920) kada u

toj zemlji započinje period intenzivne

industrijalizacije.

MILJUTIN (OKO 1920.) – PLAN ZA STALJINGRAD

L. Sert - udvostručuje poteze stanovanja

stvarajući središnju centralnu zonu kao linearni

sustav, a cjelinu linearnog sustava dijeli u manje

čelije između kojih klinovi zelenila iz prirodnog

okoliša prodiru do centralnog pojasa.

L. Hilberheimer – (Njemački arhitekt) po uzoru

na Ruske avangardiste razvija slične linearne

koncepte.

Osnovna prednost koncepta linearnog grada

sastojala se u tome što se on mogao etapno

realizirati s time da se i infrastruktura gradi

etapno što kod nekih drugih sistema nije uvijek

bilo moguće.

Druga prednost se sastojala u blizini zelenih i

rekreativnih površina stambenim zonama. Veliki

nedostatak linearnih gradova jeste pomanjkanje

fizionomije grada (urbaniteta), nemogućnost

formiranja zajedničkog gradskog centra i

stvaranja socijalnih kontakata stanovništva. Ova

ideja je kasnije napuštena, no ipak su neki

gradovi realizirani po šemama linearnih

gradova.

Kritika linearnog grada - nedostatak gradske

fizionomije, urbaniteta i prostora socijalnih

kontakata. U ovakve se linearne sisteme teško

mogu uklopiti glavni centri.

Još jedna karakteristika gradova razvijene

industrijske civilizacije jeste i odredjena

82

specijalizacija gradova kao što su "industrijski

grad", "turistički grad", univerzitetski grad",

"administrativni grad" i si. To su gradovi sa

predominacijom jedne funkcije i ako i u njima

ima pored stanovanja i drugih sadržaja.

Bilo bi pogrešno tvrditi da takvi specijalizirani

gradovi nisu postojali i u prošlim epohama

razvoja (Theba, Olimpija, Delfi), ali su ovi

suvremeni znatno veći, brojniji i specifičniji. U

urbanističkoj teoriji postoje danas podijeljena

mišljenja o svrsishodnosti postojanja takvih

gradova, ali predominira stav da u tim

gradovima nema dovoljno obilježja višeslojnosti

gradskog života što ima odraza kako na

socijalnu, tako i oblikovnu fizionomiju grada.

U urbanističkoj teoriji, a dijelom i u planerskoj

praksi koncem dvadesetih i početkom tridesetih

godina dvadesetog stoljeća postao je

dominantan princip podjele grada na osnovne

funkcije - funkcionalno zoniranje grada.

TONY GARNIER – LA CITE INDUSTRIELLE (1899. / 1904.)

Prvi integralni prijedlog funkcionalnog zoniranja grada, koji

uvažava zahtjeve ugodnog života i rada – osunčanje,

orjentaciju u odnosu na strane svijeta i ružu vjetrova,

funkcionalno prometno povezivanje svih dijelova grada u

cjelinu.......

Taj princip je istina bio takodjer prisutan i ranije

u konceptima Soria y Mate, Tony Garnier-a i

drugih, ali je svoj definitivni oblik dobio u

forirulacijama tzv. Atenske povelje koju je

medjunarodna organizacija arhitekata – CIAM

donijela na svom kongresu u Ateni 1933. g.

CIAM - Centre Internationaux d’architecture

Moderne, osnovan je 1928. u Švicarskoj,

funkcionirao je kao internacionalni institut koji,

organizacijom seminara inicira i utječe na razvoj

urbanističke misli na teorijskom i praktičnom

planu.

Iako je Atenska povelja objavljena tek 1941., a

zbog ratnih prilika u Evropi postala poznata široj

javnosti tek poslije II Svjetskog rata, ipak je ona,

kroz to što je nastala u krugu tada vodećih

svjetskih arhitekata i urbanista, imala znatnog

utjecaja na koncepcije planiranja i razvoja

gradova tridesetih i četrdesetih godina.

Atenska povelja proklamira pet osnovnih sadržajnih aspekata života u gradskom prostoru: stanovanje, rad, trgovanje, slobodno vrijeme, promet – polazišta modernog, funkcionalnog zoniranja. Hrvatski arhitekti članovi radne skupine koja je

izradila odluku.

Walter Gropius - Njemački arhitekt (1883.-

1969.), osnivač Bauhausa (1919. - 32.) u

Veimaru, jedan od potpisnika Atenske povelje

Gropius se bavi analizom osunčanosti i određuje

odnose iz među razmaka i visine zgrada, te

korelaciju na gustoću stambene izgrađenosti.

Shema je prikazana na seminaru CIAM-a 1930.

83

Podjela grada na monofunkcionalne zone

zapravo je mogla doći do izražaja samo kod

novih gradova, a tih je bilo malo.

Danas se u općoj kritici funkcionalizma

neopravdano negiraju neke postavke Atenske

povelje iako se kroz dugogodišnju urbanističku

praksu posebno u Evropi iskristalizirao jedan

fleksibilniji pristup podjele grada na funkcionalne

zone koji omogućava određeno miješanje

funkcija, posebno onih koje nemaju negativne

utjecaje na okolinu. Ovi problemi su veoma

kompleksni, sastavni su dio aktualne prakse

prostornog planiranja.

Jedna od karakteristika urbanizma dvadesetog

stoljeća jeste i razvoj urbanističkog

zakonodavstva. Prvi zakoni su se pojavili

koncem 19 stoljeća (Engleska) i početkom 20

stoljeća (Švedska), no ubrzo su sve razvijene

zemlje donijele takve zakone. Zakoni su nastali

kao rezultat kritike kaotičnog razvoja gradova u

19 stoljeću, kao potreba da se regulativom

poboljša kvalitet života u gradovima a i zato što

se uvidjelo da određena pravila ponašanja kod

izgradnje gradova mogu znatno doprinjeti

ekonomičnijem i racionalnijem korištenju

gradskog prostora.

Na prostorima Hrvatske prvi takav zakon

(Građevinski zakon) donesen je 1931g. i u

njemu su bila regulirana pitanja vezana uz

izgradnju gradova. Iako su tim zakonom bila

veoma kvalitetno regulirana područja izgradnje

gradova koja bi i danas mogla biti aktualna, ipak

je to prvenstveno bio zakon koji je regulirao

tehnički aspekt urbanizma, što je uostalom bilo

karakteristično za slične zakone i u drugim

zemljama u to vrijeme.

Kao što je to bilo u ranijim epohama tako je i u

20 stoljeću razvoj društvenih odnosa ostavio

svoj pečat na planiranje i oblikovanje gradova. U

razvijenom kapitalizmu 20 stoljeća, iako u nešto

reduciranom obliku, zadržani su odnosi

vlasništva nad građevinskim zemljištem u

privatnim rukama: Realizacija urbanističkih

planova ovisila je o kompleksnom modelu

gospodarenja zemljištem kojim se pomiruje javni

interes sa interesima vlasnika i ulagača. Bez

modela gospodarenja zemljištem interesi

uvjetovani zemljišnom rentom i mogućnost

špekulacije predstavljaju (i danas)

ograničavajući faktor u razvoju, a posebno u

rekonstrukciji gradova.

Kad je nakon Oktobarske revolucije započelo

formiranje prve socijalističke države SSSR-a

ukazale su se mogućnosti ukidanja ograničenja

stvorenih kroz privatno posjedovanje

građevinskih zemljišta. Te nove mogućnosti

slobodnijeg planiranja i oblikovanja gradova su u

prvo vrijeme razvoja u SSSR-u dale vrijedne

rezultate kao što su ranije spomenuti linearni

gradovi, pa su i mnogi istaknuti evropski

urbanisti naprednih opredjeljenja radili na

planovima za gradove u SSSR u dvadesetim i

početkom tridesetih godina.

No unatoč činjenici da u dvadesetom stoljeću

egzistiraju dva, u biti oprečna društvena

sistema, odraz tih razlika u razvoju i organizaciji

84

gradova mnogo je manji nego što bi se to moglo

očekivati. Za takvo stanje postoji veoma mnogo

razloga na kojima se nećemo zadržavati jer i

nisu teoretski-potpuno istraženi. Ipak bitni razlozi

su sadržani u činjenici da su barem što se

evropskih zemalja tiče, civilizacijske potrebe i

naslijeđene strukture zajedničke. U tehnologiji

funkcioniranja grada industrijske i post-

industrijske civilizacije razlika između

kapitalističkog i socijalističkog društvenog

uređenja nema, a ta tehnologija bitno utječe na

fizičku strukturu suvremenog grada.

Uslijed naglog porasta gradova koje je

karakteristično za period industrijalizacije u

razvijenim zemljama i traje negdje do šezdesetih

godina 20. stoljeća izgradnja stambenih

područja u gradovima predstavlja dominantnu

preokupaciju urbanističke aktivnosti u

gradovima. Posljedica povećenja stambene

izgradnje je sve kompleksniji i obimniji problem

prometnog povezivanja koji rezultira izgradnjom

sve složenije infrastrukturne mreže.

U Evropi se pod utjecajem Howardovih ideja

vrtnog grada i jakim utjecajem le Corbusier-a te

Gropiusa i njegovih slijedbenika okupljenih oko

Bauhausa u godinama između dva svjetska rata

definirao odnos prema problemu naraslih

potreba za stambenim prostorom u gradovima.

NISKI GRAD

PLAN ZUID AMSTERDAM, H.P. Berlage 1915.

ZUID AMSTERDAM – FOTOGRAFIJA NASELJA

NASELJE KIEFHOEK - ROTTERDAM, J.P.Oud, 1925/29.

VISOKI GRAD

La Ville Radieuse, Le Corbusier – grad za 3 000 000 st.

85

MAŠINA ZA STANOVANJE - UNITE D'HABITATION, Le

Corbusier

UNITE D'HABITATION – PRESJEK

Nakon Drugog svjetskog rata nastavljena je

praksa izgradnje novih stambenih kompleksa

čak i intenzivnije kao posljedice ratnih razaranja,

a u nekim zemljama (koje proces

industrijalizacije proživljavaju nakon II Svjetskog

rata) i kao posljedica nagle industrijalizacije.

Gotovo svi novoizgradeni stambeni kompleksi,

kako oni nastali proširenjem gradskog tkiva tako

i izdvojeni stambeni kompleksi negdje nazvani

"satelitskim gradovima" imali su i još uvijek imaju

jedan zajednički nedostatak - to su pretežno

stambena područja, po nekima nazvana

"gradovi spavaonice" sa izrazitim nedostatkom

radnih zona, industrijskih i onih u tercijarnim

djelatnostima. Novija sociološka istraživanja

utvrdila su velike nedostatke u odnosu na

kvalitet života u tim gradskim stambenim

područjima koje je moguće samo dijelom

otkloniti.

- Grad više nije dominantno prostor u kojem

se stanuje. Veliki dio njegove supstancije

otpada na radne i komunalne aktivnosti koje

treba planirati. (Povijesni grad se bavio

ekskluzivno samo stanovanjem, centrom i

reprezentacijom).

- Tehnološki razvoj omogućava superpoziciju

sadržaja kroz vertikalno, a ne samo tlocrtno

zoniranje.

- Istraživački i znanstveni pristup planiranju

čini struku urbanizma interdisciplinarnom, a

njezina je pojava karakterizirana

internacionalizacijom stila i koncepata.

Kao i ranijim povijesnim periodima i u 20.

stoljeću planirani su pa većinom i izgrađeni

brojni novi gradovi, neki od njih čak i kao nove

prijestolnice ili glavni gradovi velikih država.

Pored prikazanih primjera novi izgrađeni gradovi

(npr. azijski dio Rusije) locirani su na temelju

određenih sirovinskih i energetskih kriterija, što

znači da su po svojoj osnovnoj strukturi mnogo

kompleksni]! od administrativnih centara kao što

su Brazilija, Canbera ili New Delhi.

BRASILIA - arhitekti Oscar Niemeyer i Luccio

Costa (plan rađen oko 1950.).

Grad od 500 000 stanovnika, nova prijestolnica

Brazila. Smještena na visoravni uz umjetno

jezero. Plan je derivacija Le Corbusierovog

koncepta osovine koja pompozno završava

86

najreprezentativnijim atributima grada

(parlament, sud i vlada) i linearnog sustava

poprečne osovine (luk) koja ipak ima završenu

formu.

BRASILIA – TRG TRIJU SILA

CHANDIGAR, INDIA - Le Corbusier (oko 1950.)

Grad za 500 000 stanovnika podijeljen na

jednake sektore od 96 ha sa zelenim prodorima.

Izrazit je socijalni zoning sektora koji broje od

8000 do 20 000 stanovnika.

Hijerarhiski je razrađen sustav prometa s

različitim širinama uličnog profila. Upravni centar

je izvan težišta grada.

CHANDIGAR

VALINGBY, ŠVEDSKA - Markelius, (1953.)

I u Hrvatskoj se pedesetih godina započelo sa

izgradnjom nekih novih gradova kao što su npr.

Ploče, Novi Lički Osik i drugi.

Planska rekonstrukcija gradova koja se u većem

obimu provodila već u 19. stoljeću nastavljena je

i u 20. stoljeću.

Rekonstrukcija centralnih područja gradova u

Evropi postala je naročito aktualna poslije II.

Svjetskog rata kada su u mnogim zemljama

gradovi pretrpjeli ogromna razaranja. Kako su u

ratu uglavnom rušene zgrade dok je

Infrastruktura pretrpjela samo manja oštećenja

to su se i te rekonstrukcije uglavnom odvijale u

smislu obnove ili rekonstrukcije zgrada uz

pretežno zadržavanje infrastrukturne mreže kod

koje su jedino prometnice radi naraslih potreba

doživjele veće rekonstrukcije.

U rekonstrukciji zatim razorenih centralnih

područja evropskih gradova primjenjivane su

uglavnom dvije osnovne metode sa

međuvarijantama.

Suština prve metode je totalna rekonstrukcija

porušenog, što je negdje značilo novu izgradnju

porušenih objekata prema sačuvanim nacrtima i

fotografijama /npr. dio povjesne jezgre Varšave/.

Druga metoda je mnogo fleksibilnija i ako ne

uvijek i jednako uspješna, a sastoji se u tome da

se obnove samo najvrijedniji spomenički objekti

dok se preostali dio izgrađuje sa novim manje ili

više suvremeno oblikovanim objektima kod čega

se u pravilu poštuje mjerilo stare povijesne

87

jezgre grada. Takva metoda rekonstrukcije

primjenjena je u većini njemačkih gradova i

Roterdamu.

HAMBURG - REKONSTRUKCIJA

Za razliku od evropskih gradovi u SAD su se kod

rekonstrukcije rukovodili drugim motivima.

Nekoliko osnovnih su probijanje novih

prometnica kroz izgrađeno tkivo grada,

pretvaranje monofunkcional-nih centara u

multifunkcionalne centre sa naglašenim

kulturnim i zabavnim sadržajima i veoma često

rušenje substandardnih stambenih blokova s

malom stopom profita i njihovo pretvaranje u

stambene i poslovne strukture s visokom

stopom profita.

U cjelini gledajući sve kako evropske tako i

američke rekonstrukcije gradskih centara

doprinjele su revitalizaciji, atraktivnosti gradova i

kvaliteti življenja u njima.

Razvoj gradova u zemljama u razvoju, u Aziji,

Africi i Latinskoj Americi međutim u drugoj

polovici 20. stoljeća odvija se sa jednim

negativnim trendom kvalitete života. Uslijed

demografske eksplozije i intenzivne urbanizacije

kao posljedice napuštanja seoskih područja

mnogi velegradovi u tim zemljama više nisu u

stanju savladati nastale probleme. To su prije

svega problemi stanovanja i infrastrukture u

fizičkoj strukturi i kao najteži, problemi

zapošljavanja a što sve zajedno dovodi do

potpune degradacije kvalitete života goleme

većine stanovnika tih gradova pa čak i ugrožava

golu egzistenciju.

KONTRAST GRADSKIIH PREDJELA

88

SUVREMENI PRISTUP PROSTORNOM PLANIRANJU

GLOBALIZACIJA - posljedica informatičke

revolucije

Ujedinjena Europa

Globalni problemi svijeta:

ZATOPLJENJE, NESTANAK ŠUMA I

ŽIVOTINJSKIH VRSTA, RAZLIKE IZMEĐU

RAZVIJENIH I TREĆEG SVIJETA ...

CEMAT (odbor visokih dužnosnika Europske

konferencije ministara nadležnih za regionalno

planiranje priprema dokument za Hanoversku

deklaraciju koje su potpisnici sve Europske

zemlje

Temeljni ciljevi:

- Jačanje regionalnog identiteta i raznolikosti

- Promicanje ujednačenog socialno-

gospodarskog razvoja regija Smanjenje

sklonosti migracijama

- Promicanje kvalitete života

- Razvijanje pristupa informacijama i znanju,

kontinuirana naobrazba

- Ograničenje i smanjenje šteta za okoliš,

zaštita prirodnih resursa, zaštita kulturne

baštine, zaštita biološke raznolikosti,

krajobraza i ekosustava (ODRŽIVI RAZVITAK)

- Unapređenje kulturne baštine kao čimbenika

razvoja

- Stvaranje obnovljivih energetskih resursa i

sigurnost života