71602211 Osnove Ekonomije Skripta I Parcijalni

F I T M O S T A R

OSNOVE EKONOMIJE I POSLOVANJA

TEZE ZA PRIPREMU I PARCIJALNOG

januar 2005.

EKONOMIJA oikos - kuća, domaćinstvo, gazdovanje nomos - zakon

izvorna rječ OIKONOMIA može se prevesti sa PRAVILA DOMAĆINSKOG GAZDOVANJA

Ekonomija je privredna aktivnost čiji je predmet izučavanja: UTVRĐIVANJE NAČINA, METODA I POSTUPAKA KAKO SE STVARAJU, ZATIM UVEĆAVAJU I NAJZDA REPRODUJUJU MATERIJALNA DOBRA, A SA NJIMA I BOGATSTVO DRUŠTVA, ZAJEDNICE ILI NEKE ZEMLJE

EKONOMIJA

- termin prvi upotrebio francuz Monkretijen

- novu terminologiju EKONOMIKA počeo koristiti Alfred Maršal u djelu «Principles of Economics»

PRAVILA DOMAĆINSKOG GAZDOVANJA Grčki filozof Ksenofon prvi objevio knjigu «Pravila kućnog gazdovanja» OIKONOMIKUS

U to doba Domaćinstvo je bilo - temeljni subjekt ekonomskih aktivnosti čovjeka - subjekt čiji je zadatak da rješava probleme materijalnog obezbjeđenja porodice

Porodica se smatrala - zaokruženom grupom ljudi- težila pribavljanju materijalnih dobara

Ksenofon je tvrdio da svako domaćinstvo treba da porizvodi sve što mu je potrebno, a da trgovinu i novčanu razmjenu treba svesti na najmanju moguću mjeru

DRUŠTVENI KARAKTER PROIZVODNJE

U pribavljanju elemenata za neki proizvodni proces pojedinac mora koristiti produkte drugih* Ako pravi cipele mora imati kožu, konac, farbu, alat i drugo ** Da bi se obratio drugom za ove elemente moraš i ti imati nešto da ponudiš*** Da bi se stvorila dobra nužna je odgovarajuća spoznaja i iskustvo drugih ljudi ili čitavih civilizacija – OVDJE RAD ISKAZUJE DRUŠTVENI KARAKTER

Za izradu nekog složenog proizvoda mora se uspostaviti odnos između više ljudi, čak i mimo njihove namjere i želje

Čak se i Ksenofon ne bazira na pojedinca nego na porodicu - RAD JEDNIH NASLANJA SE NA RAD DRUGIH

*** Čak vlasnici sredstava za proizvodnju mogu, ali ne moraju biti uključeni u proces proizvodnje

Društveni karakter rada vidi se i u DRUŠTVENOJ NADGRADNJI ( obrazovanje, zdravstvo, sport, kultura .... )

dati ulazi

maksimalni izlazi

Ekonomija iliDomaćinsko gazdovanje je

I Kompleks raznih pravila koji nas upućuju kako dobiti

maksimalne izlazeili kraće

II Nastojanja ljudi da uz data ulaganja, tj. činioce proizvodnje ostvare

maksimalno moguće rezultate

Disciplina koja u fokus stavlja rješavanje složenih problema gazdovanja u mikro sistemu

Na primj. u okviru nekog preduzećaKako optimalno koristiti resurse

Poznata i kao EKONOMIKA PREDUZEĆA

Ekonomika

Ekonomska politika ili Politička ekonomija u svim zemljama Franc, SSSR, bivša SFRJ

U Njemačkoj se u XX vijeku spominje i termin nacionalna ekonomija

- termin Politička ekonomija se i kod nas napušta jedino je ostao na pravnim fakultetima

Disciplina koja se ekonomskim pitanjama bavi sa aspekta društva

ili državeUsmjeravaju se privr. i društv. tokoviOsnovni cilj je reprodukovanje i stalno uvećavanje materijalnog bogatstva datog društva

NUŽNOST PROIZVODNJE Proizvoditi je nužno da bi se preživjelo, odnosno zadovoljile različite potrebe

* dio dobara nalazi se u prirodi slobodan i čovjek ga može koristiti**sva dobra koja nam trebaju, a nisu slobodna moramo stvoriti ( proizvesti )

DA BI SE MOGLO ŽIVJETI - MORAJU SE ZADOVOLJAVATI RAZLIČITE POTREBE

POTREBE

Definicija POTREBA 1. SA ASPEKTA POJEDINCA definisao ih Von Herman Osjećaj nedostatka povezan sa nastojanjem da se taj nedostatak ( psihofiziološki aspekt ) otkloni 2. SA ASPEKTA DRUŠTVA definisao ih L. Gomas Potrebe su zahtjev za održavanjem čovjeka u prirodnoj sredini definic. dopunio Dragoljub Dragišić Potrebe su zahtjev za održavanjem i razvitkom čovjeka u prirodnoj

i društvenoj sredini

Ranija iskustva(samo za

poluproizvode )

Dobra - potrebe

Slobodna u prirodi nema ih puno

Dobra – koja moramo proizvesti

Lične ( pojedinačne ) hrana, piće, obuća, obrazovanje

Zajedničke stanovanje, osvjetljenje, grijanje, korištenje kućanskih aparata .... javni prevoz, bolbica, sortski tereni, vjerski objekti, putevi ...

Osnovna podjela potrebaMuller i Freinfelsov definisali podjelu potreba

1 potrebe iz nagona za održavanjem života

2 potrebe iz nagona za proširenjem života

3 potrebe iz nagona za podizanjem života

4 potrebe iz nagona za osiguranjem živora

5 potrebe iz nagona za pripadanjem društvu

7 potrebe iz nagona za nastavkom ljudske vrste

6 potrebe iz nagona za odbranom života

Ranija iskustva

Sredstva za rad

Tekući rad

Predmeti rada

PROIZVODNJA Ranija iskustvaPoduzetništvo

Društvena nadgradnja (obrazovanje, zdravstvo, izvršna vlast, sport... )

ČINIOCI PROIZVODNJE

4 najvažnija činioca - rad ( ljudi ) - sredstva za rad ( mašine, alati ) - predmeti rada ( sirovine i poluproizvodi ) - poduzetništvo

POTROŠNJA I PROIZVODNJA

Spajanjem činilaca proizvodnje ili njihovim aktiviranjem realizuje se proizvodni proces - proizvodni proces je tro š enje ljudske energije .

Proizvodnja i potro š nja SU KAO SPOJENE POSUDE

U procesu samog rada č ovjek tro š i č inioce proizvodnje .

ČINIOCI PROIZVODNJE

1. RAD Djelatnost ljudi koja je usmjerena na stvaranje različitih dobara koja se koriste za zadovoljavanje njihovih brojnih potrebaMože biti fizički ili umni rad ljudi Primjer sa predavanja Šerpasi na Himalajima ( fizički rad što nosi teret, a umni što se opredjelio za razuman teret)Kod rada su vrlo bitna iskustva, znanja i vještine ljudi

2. SREDSTVA ZA RAD To je ono čime čovjek radi - Čovjek ih je stvorio ranijim ili tzv. minulim radom

Srestva za rad povezuju RAD i PREDEMETE RADA

Sredstva za rad su - -mašine, alati, građevinski objekti, putevi

Sredstva za rad nastaju više umnim ( bitna iskustva, znanja i vještine ), a manje fizičkim radom

3. PREDMETI RADA Predmeti rada je sve ono na što čovjek djeluje sredstvima rada

Sirovine ( zamlja, nafta, rude, drvo ... ) ili poluproizvodi koje čovjek nalazi slobodne u prirodi i prerađuje u oblike i forme koji mu najviše odgovaraju za upotrebu

Čovjek ih prerađuje ili dorađuje i koristi

4. PREDUZETNIŠTVO ( PODUZETNIŠTVO)engeski - ENTERPRENEURPosebna vrsta rada – aktivnost na pokretanju biznisa

PODUZETNIK SPAJA rad, srestava za rad i predmete rada tako da njihov spoj da odgovarajuće rezultate

Ako se spajanje činilaca proizvodnje ne izvrši na pravom mjestu – stvara se gubitak i to je društveno nekoristan rad

Zato se prije rade poduzetnički planovi i investicioni programi koji istražuju i tržište i računaju povrat sredstava

SREDSTVA ZA PROIZVODNJU

To su - sredstva za rad i - predmeti rada koji su raspoloživi i kojim se odmah može početi proizvodnja

samo ih treba spojiti sa radom ( radnom snagom ) i proizvodnja može početi

Poređenje Kina - Japan

PROIZVODNESNAGE

To su - sredstva za rad i - ljudi koji se mogu u datom trenutku uključiti u proizvodnju

Prvo - može to da bude trošenje s ciljem da se stvore dobra koja su neophodna za osiguravanje proizvodnih dobara.Tim radom se stvaraju dobra poput mašina, alata, sirovina, energije, objekata i sličnoCilj te proizvodnje su otuda stvaranje dobara za proizvodnu potrošnju.

Drugo - može to da bude potrošnja proizvodnih činilacaa čija je svrha obezbjeđivanje različitih dobara neophodnihh za podmirivanje čovjekovih ličnih potreba.Dobra koja se koriste za podmirivanje čovjekovihh ličnih potreba koriste se na tri načina. I - kao dobra koja se koriste za podmirivanje potrebaa čovjeka kao pojedinca to su odjevni predmeti, obuća, hrana i piće,drugo II – kao dobra za zajedničke potrebe kao što je stanovanje, upotreba kuhinjskog pribora i namještaja, kupatila,televizor...III- društvena potrošnja u koju spada trošenje različitih materij. dobara neophodnih za školstvo, zdravstvo, komunalije, vojsku, upravu i sl.

Svrha tog trošenja proizvodnih činilaca može da bude dvostrana

DRU Š TVENA PROIZVODNJA I NJEN OBIM

Ako su dostatni sredstva za proizvodnju i radna snaga, njihovim spajanjem omogućuje se proizvodni proces.Oslanjanjem u radu jednih na druge, a uz to još i radeći neprestano jedni za druge, proizvodnja dobiva društveni karakter.

VAŽNO DRU Š TVENI PROIZVOD DRUŠTVENI PROIZVOD JE SVE ŠTO JE PROIZVEDENO U JEDNOJ ZEMLJI ( DRUŠTVU )

Glavno Je Pitanje - Koji je to obim proizvodnje koji bi trebao zadovoljiti potrebe datog društva i od čega obim zavisi?

Odgovor Potrebe ljudi i stepen njihova zadovoljenja nije moguće ( izmjeriti ) kvantificirati. Ljudi na različit način osjećaju snagu i veličine pojedinih potreba, oni, isto tako, daju i različit prioritet pri njihovu zadovoljavanju. Stepen zadovoljenja potreba najbolje je sagledati kroz nivo životnog standarda ljudi. . Visok životni standard, a sa njim i veći nivo zadovoljenja potreba mora da pretpostavlja i veliku proizvodnju.. Pitanje Koji faktori omogućavaju veći obim proizvodnje 1 - prirodno bogatstvo, 2 - sredstva za proizvodnju i stepen njihove razvijenosti, 3 - radno-sposobno stanovništvo,

4 - dužina vremena provedena na radu, 5 - intenzivnost i produktivnost rada.

Odgovor: 1. Prirodno bogatstvo je temeljna pretpostavka bilo kakve proizvodnje. Resursi ( drugi izraz za prirodno bogatstvo ), ne moraju istovremeno biti i pokazatelj adekvatne mu proizvodnje.Zemlje, sredine i društva koja ne raspolažu sa znatnim prirodnim bogatstvom najčešće nisu u mogućnosti da ostvare veću proizvodnju, pa je u većini takvih sredina proizvodnja nedovoljna..Treba naglasiti kako imamo dosta i primjera gdje nedostatnost prirodnog bogatstva nije obavezno vodila i nedovoljnosti proizvodnje.Zemlje poput Japana, Tajvana, Hongkonga, Singapura i dr. nemaju velika prirodna bogatstva.Ali te zemlje su dostigle neslućene proizvodne sposobnosti. Nedostanost prirodnih resursa,rješava se putem uvoza, tj. kupovinom od onih koji raspolažu s većim količinama od onih koje su im samim potrebne. Treba naglasiti kako nisu rijetki ni primjeri gdje zemlje sa relativno velikim prirodnim bogatstvom imaju nedovoljnu proizvodnju, a samim tim i relativno veliko siromaštvo. Takve su, primjera radi zemlje poput: Tanzanije, Nigerije, Ugande,Indonezije,Burme, Indije,Rusije, Iraka.

2. Sredstva za proizvodnju - ( sredstva za rad + predmeti rada )Sredstva za rad kao činilac proizvodnje zajedno sa predmetima rada, nazivamo sredstvima za proizvodnju. Predmete rada posmatrane u kontekstu osnovnih činilaca proizvodnje čine materije koje nalazimo slobodne u prirodi Osim sirovina koje slobodno nalazimo u prirodi,predmetima rada se smatraju i dobra koja su kao materija bile uzete iz prirode i na koje su ljudi već djelovali svojim radom i sredstvima za rad ( poluproizvodi ).To su, npr.drvena građa daske, grede, vrata ili prozori, gvožđe ili čelik od kog će se praviti finalni proizvodi, cement.Treba naglasiti da je za proizvodnju i njen obim od izuzetnog značaja i tehničko-tehnološka razvijenost sredstava za rad. Što su ta sredstva na višem tehničko-tehnološkom nivou, proizvodne mogućnosti zemlje su više i obrnuto. Sredstva za proizvodnju su najznačajniji faktor rasta proizvodnje, a time i bogatstva društva.Otud se savremena društva danas i trude da sredstva za proizvodnju podignu na nivo koji im može obezbijediti proizvodnju.To su zemlje poput Japana, Tajvana, Hongkonga, Južne Koreje, Singapura i Malezije. Sve te zemlje svoju ogromnu proizvodnu moć i razvoj duguju,ogromnoj moći samih sredstava za proizvodnju.

3. Stanovništvo - čovjek i njegov rad temeljni su činilac svih ljudskih aktivnosti.Ljudi su osnovni subjekt proizvodnje. Što je više ljudi uključeno u proizvodni proces, bit će omogućena i veća proizvodnja. Ljudi uključeni u proizvodni proces istovremeno su i potrošači. Činjenica da se velikim brojem proizvođača može stvoriti velika proizvodnja ne znači bogatstvo i izobilje. To se odnosi na zemlje u Albaniji,Vijetnamu,Koreji. Kada je, riječ o stanovništvu kao faktoru proizvodnje, tada na umu imamo činjenice koliko je radno sposobnog stanovništva, da li je sve radnosposobno stanovništvo zaposleno,koji je prosječni radni i životni vijek ljudi,i tome slično. Ukoliko navedeni elementi zauzimaju najpovoljnije mjesto, tada je stanovništvo izuzetno značajan faktor visoke proizvodnje.Zemlje poput Hongkonga, Singapura, ali i mnogih zemalja Zapadne Evrope u mogućnosti su da proizvode mnogo više dobara od zemalja koje imaju i po nekoliko puta više stanovnika.

4. Vrijeme provedeno na radu-procesom spajanja sredstava za rad i predmeta rada sa radnom snagom počinje proizvodnja. Sve dokle su proizvodni činioci rad, predmeti rada i sredstva za rad međusobno spojeni, trajat će radni proces.Imajući na umu činjenicu da se tek po spajanju sredstava za proizvodnju sa radnom snagom obezbjeđuju uslovi za stvaranje nove vrijednosti, izvodimo i zaključak kako je idealno ono stanje u kome spajanje neprekidno traje-tim spajanjem se, naime, obezbjeđuje neprekidna proizvodnja što znači: stalno stvaranje novih vrijednosti i uvećavanje društvenog bogatstva.Čovjekove fizičke i umne mogućnosti nisu neograničene . Bez sistematskog i redovnog odmora, odnosno obnove energije ljudi nisu u mogućnosti da obavljaju proizvodni proces.Historija nam govori kako je u tom antagonizmu radni dan od nekadašnjih 16 sati sveden na 8 sati dnevno, uz još i dva dana odmora u toku radne nedjelje, a sve uvećano i za dane obaveznog godišnjeg odmora za sve zaposlene.To što je došlo do drastičnog smanjivanja radnog dana, a da ipak, nije ugrožen rast proizvodnje i standarda ljudi, treba zahvaliti djelovanju ostalih faktora uvođenju savremenih sredstava za rad, novih tehnologija, većoj produktivnosti itd.

5 Intenzivnost rada - kao faktor proizvodnje, intenzivnost se iskazuje kroz trošenje čovjekove energije u toku radnog procesa.Da bi se proizvela što veća količina dobara, ljudi se maksimalno naprežu, tj. troše veću količinu svoje radne energije. Intenzivnost je, zahtjev da se u istom vremenskom periodu obavi veći posao zahvaljujući većem trošenju radne energije čovjeka . Na intenzivnost rada može da utiče tehnika, odnosno tehnologija koja se koristi pri radu.U tom je pogledu posebnu ulogu imalo otkriće pokretne trake za neke proizvodne procese.Pokretna traka je,nametnula brzinu pokreta radnika u procesu rada. Time je automatski određen i sam stepen intenzivnosti svakog radnika ponaosob.Na intenzivnost rada utiče također i odnos zaposlenog prema poslu koji obavlja.Veća intenzivnost rada koja dolazi iz fizičke prinude relevantan je faktor proizvodnje bila u robovlasničkom društvenom sistemu. Intenzivnost rada može biti izuzetno značajan faktor rasta proizvodnje u onim slučajevima kada se rad obavlja sa zadovoljstvom i iz ljubavi prema poslu koji se obavlja. Takvu pojavu imamo uvijek kada zaposleni radi na poslovima za koji sam pokreće inicijativu pokreće vlastiti biznis, realizuje projekte koje je sam osmislio, poslove koje obavlja kao svoj hobi.

Produktivnost rada - se identifikuje sa stvaralačkom moći zaposlenih. Riječ je, o sposobnosti pojedinca da u datoj jedinici vremena stvori veću ili,manju količinu materijalnih dobara. Kod intenzivnosti rada povećani učinak,ostvaruje se zahvaljujući većem naprezanju radnika, tj.većem trošenju raspoložive energije.Kod produktivnosti imamo, međutim, da rast učinaka zaposlenih počiva na njihovu znanju i iskustvu .Na rast produktivnosti utiče veći broj faktora - radno iskustvo, - razvijenost sredstava za proizvodnju, - stepen naučne spoznaje i mogućnost primjene dostignutog znanja, - sposobnost organizovanosti proizvodnje i sl.

Radno iskustvo je prva temeljna pretpostavka većeg proizvodnog učinka. Iskustvo se, stiče procesom učenja. Nije od posebnog značaja da li se do znanja dolazi putem redovnog školovanja ili, pak, učenjem u toku samog rada. Bitno je da je radnik vješt u poslovima koje obavlja i da mu rad, odnosno, pokreti koje prilikom obavljanja svog posla ne prave kakve smetnje. Komplikovaniji poslovi zahtijevaju duži proces podučavanja, prakse i usavršavanja i obrnuto. Što je veći nivo iskustva (znanja) u poslovima koji se obavljaju, veća je produktivnost, tj. učinak.

Razvijenost sredstava za proizvodnju također je jedan od faktora produktivnosti. Radi se,o činjenici da je s razvijenijim i savršenijim sredstvima za proizvodnju moguće stvoriti više materijalnih dobara.Kada se govori o sredstvima za proizvodnju, tada se uz njih uvijek nalazi neki rad koji se desio ranije – minuli rad. Da bi se,stvorila razvijena sredstva za rad, iza toga se uvijek mora da nalazi relativno visoko iskustvo. Tehničko-tehnološki savršenija sredstva za rad po svojoj izradi su veoma komplikovana. Izrada takvih sredstava nije moguća bez visokih, uz to posebnih, često usko specijalizovanih znanja. Razvijena sredstva su najčešće i skup znanja i rada timova najvišeg stepena obrazovanja.Treba naglasiti kako su se sredstva za proizvodnju kroz relativno dugu historiju svjesno organizovane proizvodnje stalno razvijala i unapređivala. Otuda se i može zaključiti da su sredstva za proizvodnju, odnosno visoke tehnologije samo nagomilano znanje i iskustvo mnogih generacija ljudi.

Naučna spoznaja i mogućnost njene primjene imaju također značajan uticaj na produktivnost rada.Tehnološka otkrića ne moraju uvijek biti i primjenljiva. U nekim slučajevima za primjenu visokih znanja neće biti dovoljno materijalnih pretpostavki, u drugim prilikama desit će se da ne postoji dovoljno ljudi koji su sposobni da masovnije operacionalizuju ta znanja,

ponekad to može da bude i problem izgradnje skupe infrastrukture koja bi trebala da daje novu tehnologiju i tome slično. Sve to zajedno treba da bude relevantan činilac primjene onog što je nauka već otkrila i spoznala. Sve do momenta masovnije primjene dostignutog nivoa znanja nije moguće ni očekivati djelovanja tog faktora na rast produktivnosti.

Organizovanost kao činilac produktivnosti u direktnoj je vezi sa znanjem i iskustvom proizvođača. Organizacione sposobnosti stiču se,iskustvom,odnosno učenjem.Riječ je,o onoj čovjekovoj sposobnosti da pri istim ulazima,zahvaljujući većoj i boljoj organizovanosti, ostvari veće izlaze tj.stvori više materijalnih dobara.Činjenica da bolja organizovanost u radu u mnogim slučajevima doprinosi većoj produktivnosti uticala je da se tom problemu danas pridaje izuzetna pažnja.Istini za volju, organizacione sposobnosti su prirodni talenat. Ne smije se zaboraviti da se ta sposobnost može uvećati i do 70% zahvaljujući učenju. Tako da se u svijetu osnivaju škole u kojima se izučava organizacija.

Ostali faktori društvene proizvodnje ( uticaj društvenog uređenja )- knjige iz oblasti ekonomije nastale u periodu nakon II svjetskog rata,govorile su o uticaju društvenih odnosa na produktivnost, a time i na sam obim društvene proizvodnje. Pritom se uvijek isticala prednost socijalističkog sistema privređivanja nad zapadnoevropskim, tj. kapitalističkim. Pokazalo se,da je stanje potpuno obrnuto. Proizvođači u zapadnoevropskim zemljama, Americi i Aziji,bili su daleko produktivniji od onih iz zemalja socijalističkog svijeta. Činjenica da se u socijalizmu daleko manje proizvodilo i da je takvom stanju ponajviše doprinosila niska produktivnost učinilo je da je socijalizam, onakav kakvog ga pamtimo više zbog ekonomije, a manje zbog ideologije, naprosto nestao.

IZVORI (PODSTICAJI) RASTA

Govoreći o obimu i faktorima društvene proizvodnje, ukazali smo na relevantne odrednice koje su značajne da bi se proizvodnja mogla obavljati i stalno uvećavati. Ako namjeravamo ostavrivati stalni rast, a sa njim i stralno uvećavanje materijalnih dobara postavimo pitanje

Pitanje – Šta su izvori rasta???

Odgovor - Najprihvatljivije je tumačenje američkog ekonomiste Roberta Solowa koji je dao izvore i ciljeve rasta

Prva grupa - broj ljudi koji se mogu zaposliti. Unutar ove odrednice bitne činioce predstavljaju broj sati koji su oni spremni da rade, zatim nivo i raspored vještina, obrazovanje, zdravlje i sklonost prema radu. U ovu grupu se mogu uključiti i rukovodna i poduzetnička znanja i sposobnostiDruga grupa - čini je opseg osnovnih sredstava i njihova raspodjela prema dotrajalosti, granama industrije i lokaciji.Treća grupa - je nivo tehnoloških dostignuća.Četvrta grupa- čine je uslovi pod kojima neka privreda ima pristup prirodnim resursima ( nije bitno da li su resursi domaći ili iz uvoza ). Peta grupa - čini djelotvornost s kojom se resursi raspoređuju za zadovoljenje različitih ekonomskih ciljeva.

Primjedba koju je iznio R. Solow potvrdio je razvoj privrede nekoliko zemalja azijskog pacifičkog područja. Riječ je o zemljama kao što su: Japan, Hongkong, Tajvan, Singapur, Južna Koreja i Malezija. Te zemalje pokazuju tehnološki napredak, tj. razvijenost osnovnih sredstava, slobodan pristup izvorima resursa, dakako uvozom iz drugih zemalja, slobodno kretanje kapitala.

DRUŠTVENA PROIZVODNJA I UKUPNI FOND RADA

Pod društvenom proizvodnjom ( društveni proizvod ), podrazumijevamo proizvodnju svih materijalnih dobara u jednoj zajednici ili u jednoj državi.

Materijalna dobra koja se stvaraju u jednoj zemlji rezultat su ukupno angažovanog rada. Ukupna proizvodnja materijalnih dobara je, dakle, posljedica ukupno angažovanog rada, ali idealno je ono stanje ako je u proizvodnju uključen sav raspoloživi rad. Raspoloživi rad je odrednica za stanje u kome se posmatra sve radnosposobno stanovništvo jedne zemlje, odnosno jednog društva koje se može uključiti u stvaranje materijalnih dobara – najčešće to nije slučaj jer je uključeno manje ljudi od raspoloživih.

raspoloživi rad

angažovani rad

RR - raspoloživi radAR - raspoloživi rad

RR ≥ AR idealno je RR = AR

Kada je riječ o ukupnom fondu rada, onda imamo na umu njegove dvije dimenzije.

1- minuli rad 2- tekući rad

Prva je - ona koja ukazuje kako u stvaranju materijalnih dobara učestvuje stanovita količina sredstava za proizvodnju.Da bi bila stvorena odgovarajuća količina materijalnih dobara, neophodne su različite mašine i alati, zatim građevinski objekti, pripremljene sirovine, osigurana mogućnost za korištenje energije i sl. Ako se posmatraju svi ti činioci koji su neophodni za obavljanje proizvodnje, lahko ćemo uočiti kako je riječ o onoj vrsti rada koji je ranije učinjen.Druga je - u stvaranju materijalnih dobara u jednom društvu osim sredstava za proizvodnju ili minulog rada, učestvuju i proizvođači sa svojim tekućim radom. Riječ je,o spajanju rada,odnosno radne snage sa sredstvima za rad i predmetima rada.Tako spojeni proizvodni činioci obezbjeđuju novu vrijednost. Rad kojim se spajaju sredstva za rad i predmeti rada sa ciljem stvaranja materijalnih dobara u jednom društvu zovemo živim ili tekućim radom. Otuda se može i zaključiti da se u strukturi ukupnog fonda rada društvene proizvodnje nalaze minuli rad i tekući rad.Kategorije minuli rad i tekući rad su, dakle, dvije osnovne komponente ukupnog fonda rada. Bez te dvije komponente ne bi ni bilo društvene proizvodnje, a time ni materijalnih dobara neophodnih za podmirivanje svakodnevnih čovjekovih potreba.Ukupnim fondom društvenog rada obuhvaćeni su svi materijalni i ljudski faktori proizvodnje jedne zajednice.

SRAZMJERNA RASPODJELA DRUŠTVENOG FONDA RADA

Da bi ljudi mogli preživjeti moraju,stalno zadovoljavati svoje potrebe.Stalno zadovoljavanje potreba podrazumijeva posjedovanje različitih vrsta materijalnih dobara i usluga. Pošto većine tih dobara nema slobodnih u prirodi, njih je,nužno proizvodnjom pribavljati.Sve ono što se tom proizvodnjom stvori u jednom društvu predstavlja vlasništvo tog društva - nazivamo ga društvenim proizvodom.Iza datog društvenog proizvoda krije se odgovarajući fond društvenog rada. Društveni fond rada nam pokazuje koliko je rada utrošeno u stvaranje odgovarajućeg društvenog proizvoda,a iza svakog društvenog proizvoda potrebno je utrošiti odgovarajuću količinu društvenog rada,a iza svake vrste usluga, stoji i odgovarajući fond društvenog rada.Veličina,vrsta i intenzitet ispoljavanja potreba temeljna su odrednica raspodjele ukupnog fonda rada na pojedine djelatnosti.Veličina potreba, tj. njihov kvantitativni ( količinski ) iskaz je temeljni osnov rasporeda društvenog fonda radaZa svaki proizvod moguće je iskazati potrebni rad ( uključuje se i minuli i tekući )

Srazmjerna raspodjela društvenog fonda rada, tj. pridruživanje ( alociranje ) odgovarajuće količine rada na pojedina materijalna dobra, karakteristična je za sve zajednice - riječ je o općem zakonu društvene proizvodnje.Taj zakon djeluje autonomno, bez volje, želje i uticaja pojedinaca. Srazmjeran raspored društvenog fonda rada upravo i osigurava ljudima uravnoteženost svih dobara koja su im neophodna za preživljavanje, tj. obezbjeđivanje nastavka vrste

Proizvodna i potrošna dobra kao osnov srazmjere

Ukupni fond društvenog rada stvara društveno bogatstvo jedne zemlje –to bogatstvo se sastoji iz velikog broja materijalnih dobara i usluga koji služe za zadovoljavanje potreba čovjeka.

Proizvodnja, podrazumijeva angažovanje različitih činilaca. Riječ je o aktivnosti spajanja sredstava za rad i predmeta rada sa radnom snagom. Za otpočinjanje procesa proizvodnje potrebno je angažovanje različitih sredstava za rad, dakle mašina, alata, objekata i sl.

proizvodna dobra ( recimo sredstva za rad )DOBRA

potrošna dobra ( na primjer lične potrebe

I (prva) odrednica rasporeda ukupnog društvenog fonda rada Vrsta,količina,stepen razvijenosti sredstava za radPo istom principu angažuju se predmeti rada i sam rad. I ta dva činioca ostaju bitne odrednice raspoređivanja ukupnog društvenog fonda rada.II (druga) rasporeda ukupnog društvenog fonda radaRadi se, o strukturi dobara koja učestvuju u zadovoljenju potreba proizvodne potrošnje ( zadovoljavanje svakodnevnih potreba ). Raspodjela ukupnog fonda društvenog rada mora biti izvršena srazmjerno potrebama proizvodnje jedne ili druge vrste dobara.Ukoliko se ta raspodjela ne izvrši na optimalan način,dolazi do različitih poremećaja u samom procesu društvene reprodukcije.Poremećaji u procesu odvijanja samog toka društvene reprodukcije prvi su indikator narušenosti srazmjera u raspodjeli ukupnog fonda društvenog rada.

Promjene jednom ustanovljenih srazmjera

Veličina,vrsta i intenzitet ispoljavanja potreba temeljna su odrednica raspodjele ukupnog fonda rada na pojedine djelatnosti.

Raspodjelu ukupnog društvenog fonda rada definiše društvo-državaTreba naglasiti da mnoge potrebe, nisu statične. Ljudske potrebe su podložne stalnim promjenama.Otuda imamo da je količina rada uložena u stvaranje pojedinih vrsta dobara podložna stalnim promjenama.Čak i onda kada nema promjena u traženim količinama pojedinih dobara može doći do promjena postojećih srazmjera u raspodjeli ukupnog fonda društvenog rada.To će se uvijek dešavati pod uticajem rasta,odnosno pada produktivnosti, zatim promjena prirodnih uslova veće ili manje dostupnosti izvora snabdijevanja, rasta stanovništva, povećanja ili smanjenja vremena provedenog na radu i tako redom.Sve to zajedno vodi promjenama postojećih i stvaranju novih srazmjera.

Način alociranja društvenog fonda rada

Pretpostavka funkcionisanja ukupnog toka društvene reprodukcije u jednoj zemlji je optimalna raspodjela ukupnog fonda društvenog rada na pojedine djelatnosti - riječ je o alokaciji rada.Dva su pristupa alokacije društvenog fonda rada na pojedine djelatnosti.

1. svjesni ili planski pristup 2. stihijni ili tržišni pristup.

1. Svjesni ili planski pristup je onaj gdje ljudi sami procjenjuju koliko je svakog od dobara neophodno za zadovoljavanje pojedinih čovjekovih potreba i shodno tome vrše alokaciju rada. Karakterističan je za male zajednice ( plemena pa čak i domaćinstva )Centralno-planski sistem kao način alociranja ukupnog društvenog fonda rada pokazao se relativno neefikasnim. Problem je taj kada ljudi nisu htjeli da uzmu dobra koja su upravo za njih proizvedena.Iako bi planom bio korektno utvrđivan broj potencijalnih potraživača, problem je nastajao kad,ljudi nisu željeli da odu po dobra koja su za njih pravljene.Nije bilo moguće prodrijeti do svijesti potrošača.Činjenica da alokacija rada nije mogla osigurati optimalno zadovoljavanje svih ljudskih potreba pa se moralo preći na nove metode.Primjer u knjizi sa proizvodnjom cipela 2. Prešlo se na nove tržišne sisteme i metode.Metoda se koristi na način što tržište putem cijena reaguje tako da, kada određenih dobara ima previše,odnosno premalo,neminovno dolazi do rasta,odnosno pada njihovih cijena.Kada je,nedovoljno pojedinih dobara,tada dolazi do rasta njihovih cijena. Rast cijena podstiče proizvođače da povećavaju njihovu proizvodnju,a sa njom i ponudu.Obrnuta je situacija u slučajevima kada nekih dobara ima previše.Previše roba vodi smanjivanju njenih cijena,a smanjivanje cijena destimuliše proizvođače da ih nastave dalje proizvoditi.

DRUŠTVENI PROIZVOD,NJEGOVI DIJELOVI

Društvenim proizvodom zovemo ukupnu količinu materijalnih dobara koji se proizvedu u jednoj zajednici,u određenom vremenskom periodu.Budući da se radi o relativno velikom broju, uz to još i veoma različitih roba, ostaje pitanje njene strukture te načina mjerenja i iskazivanja njenog kvantiteta.U principu, dva su načina koji se koriste za iskazivanje veličine,odnosno kretanja društvenog proizvoda.

Prvi je: naturalni struktura a drugi: vrijednosna struktura

( kom, kg, m2 .... ) ( rad u časovima ili vrijednost dobara u novxcu )

Naturalna struktura društvenog proizvoda

Naturalna struktura društvenog proizvoda ukazuje od čega se sastoji materijalna proizvodnja jedne zemlje.Riječ je o svim robama i uslugama koje proizvodi neka zemlja. Neke od proizvedenih dobara iskazujemo u kilogramima,tonama, vagonima npr.slučaj s proizvodnjom uglja, željeza žita,voća i povrća,zatim u litrima,hektolitrima npr.što je slučaj sa mlijekom,vinom,uljem,benzinom, komadima,kao što je slučaj s vozilima,različitim vrstama namještaja,opreme, kubnim metrima,prostornim ili kvadratnim metrima kao npr.urađeni putevi.Naturalni pokazatelji društvenog proizvoda o vrsti i količini dobara i razuđenost po granama proizvodnje

Naturalna struktura društvenog proizvoda ukazuje nam da li je zemlja pretežno agrarna, industrijska, turistička i tako redom.

Vrijednosna struktura društvenog proizvoda Naturalna struktura društveniog porizvoda iskazuje se različitim mjerama. Može se,kvantificirati veličina svakog dobra ponaosob.Premda iz naturalne strukture društvenog proizvoda možemo spoznati brojne činjenice o stanju i kretanju u privredi neke zemlje, ta struktura nam ne pruža dovoljno podataka za utvrđivanje njegove ukupne veličine.To što naturalna struktura ne pruža mogućnost za kvantificiranje društvenog proizvoda razlog je posve jednostavan. .OVO Da bi se kvantificirao društveni proizvod, morale bi se, naravno, koristiti one mjere koje su u stanju da na jedinstven način iskažu sve ono što je stvoreno u jednoj zajednici u datom periodu.Postoje dva činioca koja su nedvosmisleno zajednička svim dobrima koja ljudi u procesu proizvodnje stvaraju. To su,I- rad iskazan u časovima provedenim u proizvodnji svakog dobra ponaosob i II- to je vrijednost proizvedenih dobara iskazana u novcu.Za iskazivanje ukupnog društvenog proizvoda danas se koriste novčani pokazatelji.Kao novčana jedinica uzima se valuta same zemlje koja utvrđuje tu veličinu,ali i svjetska valuta. Svjetska valuta čiju danas ulogu obavlja američki dolar je svakako pogodniji parametar budući da pruža mogućnost uporedivosti društvenog proizvoda s drugim zemljama.

Bruto i neto proizvod

Društveni proizvod se sastoji od minulog i tekućeg rada.

DRUŠTVE NI PROIZVOD

minuli rad tekući ( živi ) rad

DRUŠTVENI BRUTO PROIZVOD ( uključuje i minuli i tekući rad )

DRUŠTVENI NETO PROIZVOD ( samo tekući rad )zove se i NACIONALNI DOHODAK

NOVOSTVORENA VRIJEDNOST

Ako se posmatra društveni proizvod sa aspekta rada koji je utrošen u njegovo stvaranje,tada ćemo uočiti da se on sastoji od onog rada koji je ostvaren kroz korištenje sredstava za proizvodnju ( minuli rad ) i upotrebom živog ili tekućeg rada.Činjenica da je u stvaranju ukupnog društvenog proizvoda trošen minuli rad on se prilikom raspodjele društvenog proizvoda mora posebno izdvojiti a potom i nadoknaditi. Nadoknada minulog rada u proizvodnji utrošenih sredstava,pretpostavka je započinjanju novog,tj. narednog proizvodnog procesa.

Tekući ili živi rad, je onaj dio rada u društvenom proizvodu koji se ne mora nadoknađivati za naredni proizvodni proces.On je onaj dio rada koji čini tekuću potrošnju,tj.za obnavljanje radne energije kako bi se proizvodni proces mogao nastaviti.

Društveni proizvod se sastoji od minulog i tekućeg rada. Takva njegova struktura posmatrana zajednički zove se društvenim bruto proizvodom.

Tekući ili živi rad sadržan u strukturi društvenog proizvoda zove se društveni neto proizvod. Društveni neto proizvod zove se još i novostvorena vrijednost ili nacionalni dohodak.

Funkcionalna struktura dru š tvenog proizvoda

Funkcionalna struktura društvenog proizvoda govori nam u koje se svrhe koriste proizvedena dobra.Da bi se proizvodnja mogla,neprekidno obnavljati, društveni proizvod mora u sebi da sadrži odgovarajuću količinu materijalnih dobara koji će se upotrijebiti u narednom proizvodnom procesu.To,znači da se u okviru ukupnog fonda društvenog rada mora izdvojiti rad koji će se upotrijebiti za stvaranje sredstava za rad,mašina,alata,objekata i kao i predmeta rada,tj. sirovina.

Minuli rad se mora izdvajati da bi se mogli započeti slijedeći ciklusi proizvodnje-reprodukcije.

Sredstva za rad i predmeti rada čine materijalnu osnovu koja osigurava narednu,tj.novu reprodukciju.Da bi se reprodukcija nesmetano odvijala, nije dovoljno raspolagati samo sa sredstvima za rad i predmetima rada, potrebni su nam još i ljudi koji će pokretati mašine i hraniti ih odgovarajućim sirovinama. Potreban je rad.Rada ne bi,bilo bez obnavljanja energije ljudi koji učestvuju u procesu proizvodnje.Pošto se obnavljanje energije obezbjeđuje trošenjem različitih vrsta potrošnih dobara,ona se,moraju naći kao dio društvenog proizvoda.

Funkcionalnu strukturu društvenog proizvoda čine,oni njegovi dijelovi koji se koriste za osiguranje temeljnih pretpostavki nesmetanog obavljanja permanetnog proizvodnog procesa.

Rije č je o proizvodnim i potro š nim dobrima . Značajno je napomenuti da ta struktura mora biti i funkcionalno usklađena.To znači da u okviru društvenog fonda rada moraju postojati odgovarajuće proporcije rasporeda rada na dio koji se koristi za stvaranje proizvodnih dobara i dio koji se troši za obezbjeđivanje neophodnih potrošnih dobara.

POTREBAN PROIZVOD I VI Š AK PROIZVODA

Da bi bilo koja zajednica, ili ljudsko društvo u cijelosti, moglo opstati, mora permanentno zadovoljavati različite potrebe.Svo članstvo datog društva nije niti pak može biti uključeno u proces proizvodnje.Tu su, prije svega, djeca i stari ljudi.Obje te kategorije u određenom životnom dobu nisu sposobne za rad.Tu su zatim,invalidi,bolesnici i druge slične osobe koje se ne mogu uključiti u proizvodni proces.

Sve kategorije koje su angažovane u proizvodnom procesu moraju da stvaraju raličita dobra daleko veća od onih dobara koja su potrebna samo njima Pekari npr. moraju da proizvedu mnogo više hljeba od količine koja je neophodna da bi se zadovoljile potrebe svih onih koji rade u neposrednoj proizvodnji.Oni hljeb moraju da proizvode i za one koji rade izvan proizvodnog procesa kao npr.za ljekare, profesore, policiju,vojsku,djecu, penzionere,bolesnike,invalidna lica i tako redom.

potreban proizvodZato sve što se stvara u okviru društvenog proizvoda može se posmatrati kroz

potreban proizvod potrebe neposrednih proizvođačaDRUŠTVENI PROIZVOD

višak proizvoda potrebe društvene nadgradnje

Potreban proizvod Potreban proizvod je količina dobara koja je neophodna za zadovoljenje potreba neposrednih proizvođača.To je,ona količina hljeba, mlijeka mesa,odjevnih predmeta,obuće i tako redom koji su neophodni da bi se zadovoljile potrebe svih koji su uključeni u neposrednu proizvodnju.Proizvođači hljeba - će sami proizvesti njima potreban hljeb

- do mlijeka, mesa, odjeće obuće doći putem međusobne razmjene. Razmjenjujući međusobno dobra koja stvaraju, neposredni proizvođači dolaze do različitih upotrebnih vrijednosti koja im koriste za preživljavanje, tj. obnovu radne energije.Rad koji se u okviru ukupnog fonda rada izdvaja da bi se stvorio potreban proizvod naziva se potreban rad.

Vrijeme koje neposredni proizvođači provedu radeći u proizvodnji da bi se stvorio potreban proizvod nazivamo potrebnim vremenom.

Višak proizvodaU procesu proizvodnje neposredni proizvođači su angažovani više od vremena koje je neophodno da bi se stvorio potreban proizvod.Vrijeme koje oni provedu u procesu proizvodnje iznad vremena neophodnog za stvaranje potrebnog proizvoda naziva se viškom vremena.Radeći više od vremena koje je neophodno da se stvori potreban proizvod, oni time stvaraju dodatna dobra.Rad utrošen u stvaranje tih dobara zove se viškom rada,a dobra koja se tako stvore zovu se višak proizvoda.Kada je riječ o dobrima koja se stvaraju u okviru viška radnog vremena, njihova naturalna struktura se ni po čemu ne razlikuje od onog što se stvara u vremenu koje je označeno kao potrebno vrijeme.

Višak proizvoda čiju naturalnu stukturu čine potrošna dobra koriste se za zadovoljavanje potreba kategorija koji rade i institucijama društvene nadgradnje, tj. obavljaju koristan rad u okviru institucija zdravstva, obrazovanja, uprave (vojska, policija, sudstvo, administracija i sl.). Dio potrošnih dobara viška proizvoda koriste se isto tako za podmirivanje ličnih potreba nesposobnih za rad,djece,starih ljudi.Kao što je slučaj sa potrebnim proizvodom,i višak proizvoda je promjenljiva kategorija.Što su društva razvijenija,potrebe za viškom proizvoda su sve veće i obrnuto. Razvijena društva i sredine su osposobljene da sa manjim vremenom, odnosno manjim potrebnim radom, stvaraju veći rast potrebnog proizvoda a samim tim i jačaju materijalnu osnovu društva.

Potreban proizvod i vi š ak proizvoda u dru š tvenom proizvodu

Društveni bruto proizvod je sve ono što se u materijalnoj proizvodnji stvori u određenom vremenu.Sastoji se iz prenijete ( minuli rad ) i novododate vrijednosti ( tekući rad ) .Društveni neto proizvod je novododata,ili novostvorena vrijednost.To je,živi rad koji je trošen u procesu materijalne proizvodnje.Zove se još i nacionalni dohodak. Potreban proizvod i višak proizvoda isto kao i nacionalni dohodak mogu se trošiti bez posljedica na tok društvene reprodukcije.

NAMJENA PROIZVODAUKUPNO VRIJEMEpotrebno vrijeme

višak vrijemena

UKUPAN PROIZVODpotreban proizvod

višak proizvoda

Neposrednimproizvođačima

Za društvenu nadgradnjupenzioneri, djeca, invalidi...

Kada se iz društvenog proizvoda uzima više od onog što čini vrijednost iskazanu kroz potreban proizvod i višak proizvoda,tada dolazi do potkopavanja osnova reprodukcione supstance. Riječ je,o potrošnji koja neminovno vodi umanjivanju materijalnog bogatstva jednog društva.Umanjivanje materijalnog bogatstva jednog društva smanjuje njegove reprodukcione sposobnosti, a samim tim vodi ga općem siromaštvu, padu životnog standarda i bijedi svake vrste.

REPRODUKCIJA I NJENE ZAKONITOSTI

Pitanje Šta je reprodukcijaovo ovo Stalno obnavljanje proizvodnog procesa nazivamo reprodukcijom.

Pošto je proizvodnja društveni proces, tada je moguće izvesti i novu odrednicu društvene reprodukcije koja je proces stalnog obnavljanja proizvodnje.Društvena reprodukcija - Riječ je o procesu u okviru kojeg ta aktivnost prolazi kroz veći broj međusobno povezanih i uslovljenih faza.

Faze Društvene Reprodukcije ( CIKLUS )I faza - proizvodnja Prvu fazu procesa društvene reprodukcije čini proizvodnja.II faza - raspodjela Faza raspodjele u proizvodnji stvorenih dobara.III faza - razmjena Zatim dolazi razmjena.Razmjena je način da se pribave i druga dobra koja su neophodna za zadovoljavanje različitih potreba čovjeka.IV faza - korištenje Nakon što su kroz razmjenu pribavljena i druga neophodna dobra,tek tada počinje njihovo korištenje, tj. zadovoljavanje potreba.

POSLIJE ZAVRŠETKA CIKLUSA IDE NOVI CIKLUS SA ISTIM FAZAMA

Da bi nova proizvodnja mogla započeti, moraju se prethodno okončati sve četiri faze društvene reprodukcije.

I - da bi se reprodukcija mogla odvijati,prvo,neophodno je obezbijediti odgovarajuću količinu materijalnih dobara koja će kao dobra proizvodne potrošnje osigurati stvaranje novih vrijednosti. Riječ je o potrebi obezbjeđivanja neophodnih sredstava i predmeta rada koji su u prethodnom proizvodnom procesu bili utrošeni.

II - drugu pretpostavku čini osiguravanje materijalnih dobara neophodnih za ličnu potrošnju neposrednih proizvođača. Nije moguće počinjati novu proizvodnju bez obnavljanja radne energije. Neposredni proizvođači moraju prethodno raspolagati odgovarajućom količinom proizvoda namijenjenih ishrani,za odijevne predmete,ogrjev,stanovanje itd. - proizvodnja se ne bi mogla odvijati ukoliko je ne bi podržavale institucije kao što su zdravstvo, obrazovanje, uprava,te svi oni koji se objektivno smatraju nesposobnim za rad. I za takve je kategorije, također, nužno osigurati odgovarajuća potrošna dobra.III- treće,osiguravajući nužne pretpostavke relevantne za otpočinjanje nove reprodukcije, mora se uvažavati i činjenica o neophodnosti uspostavljanje potrebnih srazmjera između dobara koja se angažuju u novom proizvodnom procesu.Unutar svake grupe dobara koja se uključuju u proizvodni proces mora se,uspostaviti odgovarajući odnosi. Ako bi kod proizvodnih dobara bile dostatne, mašine,alati i sirovine,a ne bismo imali spremne građevinske objekte u kojima će se proizvodnja obavljati, nju ne bismo mogli otpočeti.Slična je situacija i kod potrošnih dobara.Obezbijedili smo,proizvode pića, prijevoz, obuću odijevne predmete,a nismo obezbijedili dovoljno proizvoda ishrane,prostora za stanovanje.Tada novu proizvodnju ne bismo mogli započeti.

Proizvodnja

Raspodjela

Razmjena

Korištenje

Vrste reprodukcije Kada se govori o reprodukciji kao procesu stalnog obnavljanja proizvodnje, to njeno obnavljanje može biti različito.

prosta Ako se reprodukcija obavlja na istim osnovama,zovemo je prostom ili jednostavnom reprodukcijom Kada se radi o prostoj reprodukciji, to je pokazatelj da jedno društvo zajednica, narod ili država nemaju dovoljno viška proizvoda,odnosno da višak rada i višak proizvoda koji ostvaruju neracionalno raspoređuju.

Prosta reprodukcija nije normalno stanje,ona je prije pokazatelj sistema koji dominira tim društvom

umanjena Umanjena ili opadajuća reprodukcija je takvo stanje u kom je veličina društvenog proizvoda manja od prethodnog Umanjena reprodukcija je posljedica različitih problema u kojima se jedna zajednica. Riječ je o elementarnim, poplavi,suši,zemljotresima,ali isto REPRODUKCIJA tako i o revolucijama,ratnim razaranjima,bolestima itd.Kod reprodukcije koja se obavlja na umanjenim osnovama,društvu se uvijek nameće problem obezbjeđivanja dovoljnih količina dobara namijenjenih ličnoj, odnosno zajedničkoj potrošnji.

proširena Obnavljanje proizvodnje na uvećanim osnovama nazivamo proširenom reprodukcijom. Da bi se reprodukcija mogla odvijati na uvećanim osnovama,nužno je da tekuća proizvodnja stvori više dobara od obima koji je dovoljan za obnavljanje reprodukcije,tj.njeno reprodukovanje na postojećim osnovama.To,znači da višak proizvoda mora biti viši od iznosa koji je potreban za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba kategorija koje nisu uključene u neposrednu proizvodnju.Što je taj dio viška proizvoda veći,bit će svakako i veći obim proširene reprodukcije i obrnuto.

PROIZVODNJA

Proizvodnja je temeljna i prva faza društvene reprodukcije. Kada ne bi bilo proizvodnje, ne bi bilo ni ostalih faza. Proizvodnja,može postojati bez drugih faza društvene reprodukcije.Kao fazu društvene reprodukcije, proizvodnju možemo posmatrati sa različitih aspekata. Možemo je posmatrati,s tehničkotehnološkog aspekta, organizacionog, upravljačkog, sistemskog, sa aspekta vlasništva sredstava za proizvodnju i tako redom.Proizvodnja ona faza društvene reprodukcije u okviru koje se stvara nova vrijednost.

Kakva je razlika između 1 - proizvodnje kao stvaranje dobara za zadovoljavanje potreba ljudi islijedećih definicija 2 - proizvodnje čiji je karakter stvaranje dobara- roba

1. Kada se govori o svrsishodnosti proizvodnje,uvijek imamo na umu njenu ulogu u stvaranju dobara radi zadovoljavanja potreba ljudi neke zajednice. Proizvodnja čija je svrha stvaranje dobara radi zadovoljavanja potreba polazi od toga da se potrebe članova društva moraju zadovoljavati bez obzira da li pojedinac uopće, na koji način i koliko učestvuje u stvaranju tih dobara.2. Kada se radi o stvaranju dobara-roba, tu se neminovno vodi računa koliko se vremena utroši na stvaranju potrebnih dobara,

ko je i na koji način učestvovao u tom procesu,kolika je i kakva participacija pojedinaca u stvaranju određenog dobra i koliko mu od stvorenog pripada.Stvaranje dobara radi podmirivanja potreba posmatra zajednicu samo kao potrošača.To je tipičan odnos društava koja su utemeljena po modelu prvobitne zajednice.Proizvodnja dobara-roba dozvoljava,da pojedini članovi zajednice polažu veća prava na tako stvorena dobra, a drugi manja. Oni koji više doprinose stvaranju nekog dobra imaju i veća prava pri njegovoj raspodjeli. Pri tome se ne obazire na činjenicu da li su njegove potrebe, veće, manje ili, pak, jednake ostalim članovama zajednice.

ROBNA PROIZVODNJA I ROBA

Proizvodnja dobara za zadovoljavanje potreba ljudi i proizvodnja dobara roba nije, niti može biti, definicija robe i robne proizvodnje.Robna proizvodnja je onaj oblik stvaralačkih aktivnosti u okviru kojih se dobra ne proizvode da bi se zadovoljavale potrebe onih koji su ih stvarali već za zadovoljavanje potreba drugih.Tom proizvodnjom se stvara nova vrijednost.Rad koji se za takvu proizvodnju troši je koristan rad i kao takav uvećava društveni proizvod i bogatstvo naroda uopće.Robna proizvodnja u procesu društvene reprodukcije uključuje i fazu razmjene što nije slučaj kod proizvodnje, gdje se dobra koriste za zadovoljavanje potreba onih koji su ih proizvodili. mamo dva sistema uspostavljanja odnosa.Prvi je naturalni,tj. direktni i drugi,robno-novčani ili kako ga još zovemo indirektni način. Tada se može i govoriti o dva oblika robne proizvodnje: o naturalnoj i robnoj.

Naturalna proizvodnja Pitanje Šta je naturalna proizvodnja?

OVO Naturalna proizvodnja predstavlja onaj oblik proizvodnje u okviru koje sami proizvođači, tj.neposredni stvaraoci materijalnih dobara postaju potrošači.

Cilj naturalne proizvodnje je neposredna potrošnja stvorenih materijalnih dobara.Sva stvorena dobra se na licu mjesta dijele i odmah potom i troše.Naturalna proizvodnja nije imala ozbiljniju ulogu u podsticaju razvoja proizvodnje i napretku društva uopće.Dominirala je ekonomskim sistemom prvobitne zajednice. Robovlasnički društveno-ekonomski odnosi isto kao i feudalni sistem također su utemeljivani na modelu naturalne proizvodnje.U okviru tih društvenih sistema su, međutim, stvarani preduslovi za prelazak na robnu proizvodnju.Naturalna proizvodnja nije u potpunosti iščezla.Primjenjuje se najčešće u manje razvijenim zemljama, prije svega u privredi seoskog gazdinstva.

Robna proizvodnja

Pitanje Šta je robna proizvodnja?

OVO Robna proizvodnja predstavlja onaj oblik aktivnosti u kojem se dobra ne proizvode da bi se istim zadovoljavale potrebe neposrednih proizvođača već se proizvode za zadovoljavanje potreba drugih.

Kontakti između proizvodnje i potrošnje,tj.razmjena među proizvođačima različitih materijalnih dobara vrši se na dva načina. 1. Prvo,neposrednim razmjenjivanjem jednog dobra za drugo i drugo,kroz kupoprodajne odnose,tj.upotrebu novca.Naturalna

proizvodnja nije imala ozbiljniju ulogu u razvoju proizvodnje i društva uopće. Ona je mogla da bude samo prelazno rješenje u razvoju pojedinih duštveno-ekonomskih formacija.

2. Robna proizvodnja i njoj sljedstvena razmjena roba uz upotrebu novca do maksimuma su pojednostavili proces razmjene. Time su bile stvorene sve pretpostavke za nove društveno-ekonomske odnose i nove društvene formacije. Sa robnom proizvodnjom došlo je do neslućenog rasta proizvodnje, a sa njom i do sve ubrzanijeg razvoja ljudskog društva i civilizacije u cijelosti.

ZAKON VRIJEDNOSTI

- Proizvodnja kao proces stvaranja različitih dobara,ne mora uvijek biti istovremeno i stvaranje dobara ili roba.- Svaka proizvodnja nije i ne mora biti i robna proizvodnja.- Tada dobra nastala u kakvom proizvodnom procesu nisu, odnosno ne moraju, nužno biti robe.

Osnova svojstva robe Cilj svake proizvodnje je stvaranje dobara za zadovoljavanje ljudskih potreba. Svako dobro koje se stvara u procesu proizvodnje mora da ima nekakvu upotrebnu vrijednost. Ono mora,da pruži mogućnost za zadovoljavanje neke ljudske potrebe.I Upotrebna vrijednost je prva pretpostavka,koja se zahtjeva da bi se za neko dobro moglo reći da je roba.Ako neko pravi cipele i napravi recimo br.55, cipela sa tom veličinom očito neće nikom trebati pošto ne postoje ljudi s tom veličinom stopala. -Taj proizvod nema svoju upotrebnu vrijednost premda je nastao kao posljedica proizvodnje i zalaganja u tom procesu procesu. - Ako je proizvedene cipele proizvođač počeo sam da koristi, proizveo ih dakle za sebe, tada one, također, nisu robaII Da bi cipele mogle biti roba,proizvođač ih mora praviti za druge,a ne za sebe.Da bi one bile roba,on ih mora odnijeti na pijacu i prodati ih. Ako ih je na pijaci prodao,novcem dobivenim prodajom cipela sada će moći kupiti materijal za izradu drugih cipela i tako redom.U primjeru s cipelama ispunjene su sve pretpostavke da se taj proizvod ljudskog rada može smatrati robom.Cipele su,proizvod osmišljenog ljudskog rada,one imaju upotrebnu vrijednost i,proizvedene su za druge.Riječ je,o dobru za čije je stvaranje trošena ljudska energija,imaju korisno svojstvo i to njihovo svojstvo je postala upotrebna vrijednost za druge.

Roba mora imati svojstva 1 - proizvod osmišljenog ljudskog rada ( za proizvodnju se troši ljudska energija ) 2 - da ima upotrebnu vrijednost ( ima korisno svojstvo )

3. - da je proizvedena za druge (korisno svojstvo je upotrebna vrijednost za druge)

Naturalna proizvodnja

Robna proizvodnja

oblik proizvodnje u okviru koje sami proizvođači, tj.neposredni stvaraoci materijalnih dobara postaju potrošači.

Robna proizvodnja predstavlja aktivnost u kojoj se dobra ne proizvode da bi se istim zadovoljavale potrebe neposrednih proizvođača već se proizvode za zadovoljavanje potreba drugih.

Upotrebno i prometno svojstvo robe

Upotrebna vrijednost ma kog materijalnog dobra utvrđuje se raznim čulima, opipom, pogledom,okusom,praktičnim probama, upotrebom, odnosno korištenjem.Upotrebna vrijednost je egzaktno svojstvo i svako je,sposoban da ocijeni upotrebnu vrijednost nekog dobra

.Nakon što je utvrđeno da neko dobro posjeduje korisno svojstvo,ostaje da se utvrdi i drugo njegovo svojstvo,tj.služi li zadovoljavanju potreba onih koji su ga proizveli ili koristi zadovoljenju potreba drugih.Ovo svojstvo provjerava se prometnom vrijednošću.Prometna vrijednost je pokazatelj ima li proizvod svog kupca,odnosno da li je on prodat.Prometna vrijednost je,izraz oba njegova svojstva .Činom prodaje potvrđuje se da je on baš bio pravljen za druge,dok je sama kupovina istovremeno i potvrda njegove upotrebne vrijednosti,tj. korisnosti.

Vrijednost robe

N astajanje vrijednosti je nešto na čemu počiva cjelokupni ekonomski sistem.Vrijednost pokazuje ono što je nevidljivo.Riječ je o onoj sadržini kroz koju uočavamo kako je neki proizvod vrijedniji od drugog.

Motocikl je vrijedniji od bicikla,automobil od motocikla,kuća od automobila i tako redom.Zašto je bicikl manje vrijedan od motocikla? Isključivo zbog činjenice što u proizvodnju bicikla treba uložiti manje rada nego u proizvodnju motocikla.Sam model utvrđivanja vrijednosti je posve jednostavan: veća količina uloženog rada odrednica je veće vrijednosti, a manja količina manje vrijednosti.Iako je model utvrđivanja vrijednosti posve jednostavan, s nastajanjem vrijednosti to nije slučaj. Stvaranje vrijednosti podrazumijeva takve aktivnosti koje je teško predstaviti i kroz jednu kompletnu naučnu disciplinu.

Konkretan i apstraktan rad

U procesu stvaranja ma kog materijalnog dobra nije teško uočiti dvostruki karakter rada koji se ulaže prilikom njegova nastajanja.

APSTRAKTAN RAD sami rad kao fizičko naprezanje proizvođača ili trošenje ljudske energije i velika različitost učinjenih radova.Sama činjenica da smo radili,pokazuje zašto takav rad nazivamo apstraktnim. Upravo je taj rad i stvaralac vrijednosti. Vrijednost određuje količina apstraktnog rada uložena u stvaranje nekog dobra.

KONKRETAN RAD Rad koji doprinosi stvaranju konkretnih proizvoda nazivamo konkretnim radom. Trošenjem vlastite čovjekove energije,tj.fizičkim ili psihičkim naprezanjem stvaraju se različita materijalna dobra.Tim radom stvaramo odjevne predmete, obuću,hljeb,bicikl,kuću.Riječ je o velikom broju različitih dobara koja se koriste za zadovoljavanje brojnih čovjekovih potreba.

APSTRAKTAN RAD temeljna odrednica VRIJEDNOSTI ROBA

KONKRETAN RAD konkretan pokazatelj UPOTREBNE VRIJEDNOSTI ROBA

Prost i složen rad

Kako se vrijednost roba iskazuje - KAO VRIJEME PROVEDENO NA RADUS obzirom da je uobičajena jedinica mjerenja vremena sat, broj sati provedenih u izradi svakog materijalnog dobra pokazatelj je, odnosno mjera je njegove vrijednosti.

Ako recimo deset sati provedemo na radu,stvorit ćemo upola manju vrijednost od rada koji je trajao dvadeset sati.Uz pripremljena sredstva za rad za deset sati rada čovjek je,sposoban da napravi jedne pantalone, a za dvadeset radnih sati jednu jaknu.Otuda imamo da je jakna dvostruko skuplja od pantalona.Uzmimo još jedan primjer:recimo da su u pitanju radovi drvosječe i radnika koji radi na iskopavanju zemlje za kakav kanal.U toku osmosatnog radnog dana,radnik uz pomoć alata kakvi su kramp i lopata iskopa dva metra kanala dubine jedan metar.Kada je u

pitanju rad drvosječe,tada imamo da je za isto vrijeme,tj.za osam sati rada i upotrebu sjekire kao glavnog alata u mogućnosti nacijepati četiri kubna metra drva.Otuda će vrijednost dva dužna metra iskopanog kanala biti jednako vrijedna kao i četiri metra iscijepanih drva.

Ovim primjerima nije moguće objasniti - zašto je rad ljekara vredniji od rada frizera ( šišanje za 20 minuta plati se 5 KM, a pregled kod ljekara 30-50 KM )- zašto je rad radnika na proizvodnji cigle manje vrijedan od rada naučnika, informatičara i sl. U ovim primjerima vidimo da isto vrijeme provedeno na radu nema istu vrijednost .

prost rad ( manja vrijednost )

Posao za koji se ne traži visok stepen znanja smatra se prostim radom

složen rad ( veća vrijednost ) Svaki posao za koji se traži visok stepen znanja smatra se složenim radom Da bismo mogli pristupiti izradi kakvih komplikovanih proizvoda, neophodno je imati relativno visoko znanja To je razlog što je rad jednog ljekara složeniji od rada frizera U poslu ljekara veliki je minuli rad na učenju

SLOŽENI RAD JE UMNOŽENI PROSTI RAD

Preneseni i tekući rad kao stvaraoci vrijednosti

Stvaranje vrijednosti podrazumijeva fizičko i umno naprezanje.U stvaranju vrijednosti jednako učestvuju kako minuli, tj. prenijeti rad, tako i tekući, odnosno živi rad.Treba uz to na umu imati i činjenicu da različiti proizvođači u stvaranju jednog te istog proizvoda imaju potpuno različito vrijeme. Različiti proizvođači troše različitu količinu radnog vremena u stvaranju istog proizvoda. Pri takvom stanju ostaje i pitanje čije se utrošeno vrijeme priznaje, te kako se od društva prihvaćeno radno vrijeme verifikuje

MINULI (PRENESENI) RAD TEKUĆI (ŽIVI) RAD

Dru š tveno potrebno radno vrijeme

Činjenica je da dva ili više proizvođača mogu ostvarivati različito vrijeme u proizvodnji jednog te istog proizvoda.Tada se mogu pojavljivati i različite vrijednosti tih proizvoda. Uzmimo za primjer proizvođače hljeba.Recimo da tri pekare proizvode hljeb i da prva kilogram hljeba proizvede za 50,druga za 60,a treća za 70 minuta rada.U prvoj pekari vrijednost kilograma hljeba će se određivati na osnovu 50 minuta rada,u drugoj na osnovu rada od 60 minuta i treće 70 minuta rada..Nađe li se hljeb ne u istoj,već i u tri različite prodavnice sigurno je da neće biti onih koji će htjeti da uzmu hljeb u čiju je proizvodnju utrošeno 70 minuta rada. Svi će htjeti da dođu do hljeba čija je vrijednost određena pedeset minutnim radom.Tražnja hljeba čiju je vrijednost odredilo 50 minuta radnog vremena napravilo bi u prodaji takav haos da se ni na koji način ne bi moglo regulisati kojem od potrošača,odnosno građana treba pripasti prvenstvo da nabave hljeb čija je vrijednost određena pedeset minutnim radom.

Minuli ili preneseni rad,predstavlja onu količinu rada koji je trebalo utrošiti da bi se proizvela ona vrsta materijalnih dobara bez kojih se proizvodnja ne bi mogla započeti.Riječ je o onom radu koji je uložen u stvaranje neophodnih sredstava za proizvodnju.Da bismo stvorili novu vrijednost,neophodno je angažovati odgovarajuće mašine, alate, poslovne objekte kao i odgovarajuću količinu sirovina,pomoćnih materijala, energije.Svi ti faktori postaju bitna odrednica vrijednosti svakog novog proizvoda.Sredstva za rad i predmeti rada predstavljaju, prenijeti ili minuli rad

Minuli rad utiče na vrijednost proizvoda dvostrano:1. kroz količinu rada da se stvore sredstva za rad2. količine sredstava koja se koriste za rad

Tekući ili živi rad je neposredno uključen u stvaranje vrijednosti svih materijalnih dobara.On je i najznačajniji činilac vrijednosti roba.Riječ je,o onoj odrednici koja se,ispoljava kao ukupno vrijeme provedeno na radu,što je temeljni pokazatelj vrijednosti, ali isto kao i sposobnost optimalne upotrebe sredstava za rad i predmeta rada..Pod pretpostavkom da je količina uloženog minulog rada data veličina i da su ti uslovi jednako i unaprijed poznati svim proizvođačima, količina tekućeg rada uložena u stvaranje nekog materijalnog dobra postaje osnovna odrednica vrijednosti.Sa padom ili rastom količine uloženog rada pada,odnosno raste vrijednost proizvedenih dobara.U društvu gdje više proizvođača,učestvuju u stvaranju istog proizvoda, javljati će se različito vrijeme pri izradi jednog te istog proizvoda.

Praksa to rješava na način što potrošačima nudi neku srednju vrijednost, tj. onu vrijednost koju je ostvario proizvođač sa prosječnim vremenom.U našem primjeru bio bi to proizvođač koji je ostvario vrijeme od 60 min.rada.Građani će tom vrijednosti upotpunosti biti zadovoljni.

Društvo mora ocjeniti okvire utrošenog vremena – odnosno vrijednost robe Vrijeme uloženo u proizvod definiše i njegovu vrijednost

Uticaj produktivnosti na vrijednost

Rastom ili padom količine apstraktnog ljudskog rada uloženog u proizvodnju nekog dobra,povećava se ili smanjuje njena vrijednost – riječ je o individualnoj vrijednosti.Kada se radi o proizvodu iste vrste koji proizvode razni subjekti vrijeme se u okviru institucije društveno potrebnog radnog vremena svodi na jedinstveno – društvo definiše potrebno prosječno vrijeme

Stvaralačka moć je sposobnost da uz isti rad proizvedemo veću količinu proizvoda,odnosno da uz manje rada proizvedemo istu količinu proizvoda.- S obzirom da je produktivnost manje rada u proizvodnji nekog dobra, ona uvijek vodi do smanjivanja njegove vrijednosti. - Pad produktivnosti ima obrnute efekte. Pošto u istom vremenskom periodu stvaramo manje proizvoda, trošimo više rada za njihovu proizvodnju. Pad produktivnosti znači rast vrijednosti tako proizvedenih dobara.

Ako rast produktivnosti vodi smanjivanju vrijednosti,a pad njenom povećanju,moglo bi se zaključiti ima li smisla podsticati rast produktivnosti ako njen rast vodi smanjivanju vrijednosti robe. Rast produktivnosti utiče na smanjivanje individualnog vremena u proizvodnji date robe.Rast produktivnosti najčešće vodi rastu proizvodnje, tj. rastu količine proizvedenih jedinica.Sve to zajedno vodi uvećanju ukupnog društvenog proizvoda.

Uticaj intenzivnosti na vrijednost

Intenzivnost je fizičko,odnosno umno naprezanje čovjeka u procesu rada – trošenje čovjekove energije u procesu radaPitanje - Kako promjene u intenzivnosti utiču na promjene vrijednosti proizvedenih robaOdgovor - 1. Ako intenzivnost, tj.veće umno ili fizičko naprezanje znači i veći broj proizvedenih jedinica, vrijednost tako

proizvedenih dobara se neće promijeniti. Veće naprezanje obezbjeđuje samo veći broj proizvedenih jedinica. 2. Manje naprezanje odnosno manji utrošak energije zaposlenog,vodi manjoj količini proizvedenih dobara.Sa

manjom intenzivnosti imat ćemo,samo manju količinu proizvedenih jedinica. Stanje je potpuno drugačije u slučajevima kada dolazi do općeg prosječnog rasta intenzivnosti i kad taj njen rast u

istom omjeru ne prati i rast ukupne mase proizvedenih dobara. 3. Ako opći prosječan rast intenzivnosti ne prati u istom omjeru rast mase proizvedenih dobara,takav rast vodi

povećavanju vrijednosti robe.U ovakvim slučajevima intenzivnost podrazumijeva veći utrošak radne snage,pri čemu to trošenje ne doprinosi jednakom rastu broja proizvedenih jedinica.

4. Slična je situacija i u slučajevima gdje opći prosječni pad intenzivnosti vodi smanjivanju mase proizvedenih jedinica pri čemu smanjivanje intenzivnosti ne vodi adekvatnom smanjivanju proizvedenih jedinica.U takvim slučajevima pad intenzivnosti vodi smanjivanju vrijednosti proizvedenih dobara

Kraće SLIKOM Ove 4 tačke mogu se ovako predstaviti

Produktivnost je stvaračlačka moć

Sposobnost da uz isti rad proizvedemo više proizvoda

Sposobnost da uz manji rad proizvedemo isto proizvoda

ili

povećanje intenzivnosti

padintenzivnosti

1 više proizvoda vrijednost proizvoda ista

3 isto proizvoda vrijednost proizvoda veća

2 manje proizvoda vrijednost proizvoda ista

4 isto proizvoda vrijednost proizvoda manja

Društveno potrebno radno vrijeme vrijeme koje je neophodno da se uz prosječne uslove

privređivanja stvori odgovarajuće dobro.

MJERENJE VRIJEDNOSTI ROBA

Količina apstraktnog ljudskog rada je jedina odrednica vrijednosti robe .

U uslovima kada više samostalnih robnih proizvođača učestvuju u proizvodnji iste robe,vrijednost se ne određuje individualnim vremenom već veličinom prosječnog vremena koje je utrošeno u njenom stvaranju.

Riječ je o vrijednosti koja se utvrđuje u okviru institucije društveno potrebnog radnog vremena.Premda vrijednost proizvedenih dobara određuje količina vremena koje se utroši u proizvodnji svakog konkretnog proizvoda,u praksi se tako vrijednost ne iskazuje.U prodaji vrijednost robe niko ne iskazuje brojem časova utrošenog rada.Da se časovima utrošenog rada vrijednost robe ne iskazuje,više je razloga. Sistem je dosta komplikovan.On zahtijeva precizno mjerenje vremena kako prenijetog tako i novododatog rada koji se troši u proizvodnju svakog dobra, zatim evidentiranje podataka o utrošenim časovima rada,čuvanje podataka, ili dugotrajno pamćenje svih tih podataka itd.U praksi se vrijednost robe definiše njenom prometnom ( relativnom ) vrijednosti

Prometna ili relativna vrijednost robe Proizvodnja za druge što je jedna od pretpostavki koja mora biti zadovoljena da bi neko dobro bilo roba.Da bi se razmjena između neposrednih proizvođača mogla neometano odvijati,predmet razmjene moraju biti dobra različite upotrebne vrijednosti.Prometna ili relativna vrijednost ispoljava istovremeno obje te pretpostavke.Srazmjenski odnos koji pokazuje koliko se jednog dobra mora osigurati da bi se dobilo neko drugo pokazatelj je prometne vrijednosti. Ovdje jedna roba služi za iskazivanje vrijednosti drugoj.Otud se uz naziv prometna vrijednost kao sinonim koristi još i izraz relativna vrijednost. Ako nastojimo da razmijenimo jednu robu za neku drugu,roba koja se nudi u relativnom je odnosu naspram svih drugih roba koje želimo za nju da dobijemo.Na primjer- da raspolažemo sa vrećom od 45 kilograma brašna i da isto želimo razmijeniti za ulje.Za brašno,može se dobiti 15 litara ulja. Ove dvije robe su međusobno mjerljive – imaju prometnu vrijednost- da je brašno trebalo mijenjati za bicikl,vreća od 45 kilograma,nije u mogućnosti da se razmjeni za bicikl pošto ponuđene robe nisu međusobno mjerljive veličine ( nemaju prometnu vrijednost ).

Prometna vrijednost i vrijednost

Apstraktni ljudski rad je temeljna odrednica vrijednosti. Vrijednost robe definiše količina uloženog rada ( časova rada )

Iskazujući vrijednost robe kroz instituciju prometne vrijednosti,taj nam proces razotkriva nekoliko zanimljivih posebnosti.I Prva nas posebnost upozorava na činjenicu kako u procesu razmjene jedna roba služi da iskaže vrijednost nekoj drugoj. Otuda imamo da se jedno dobro stalno nalazi u relativnom obliku, a drugo u obliku ekvivalenta. U našim primjerima

roba kojoj se određuje vrijednost roba koja mjeri vrijednostrelativni oblik ekvivalent

II Druga svojevrsna vrijednost koja se ispoljava u okviru prometne vrijednosti odnosi se na činjenicu da odgovarajuća količina nekog konkretnog rada služi da se iskaže sam apstraktni rad.

III Treća najznačajnija posebnost iskazivanja vrijednosti kroz prometne vrijednosti je u činjenici da rad samostalnih proizvođača dobiva karakter društvenog rada tek kroz proces razmjene.Međusobnom razmjenom samostalni proizvođači jedni druge time priznaju.Tako se njihov rad od privatnog pretvara u društveni.U procesu razmjene dolazi do verifikovanja rada od strane društva. Verifikacija rada pojedinaca podrazumijeva dvije vrste priznanja. Međusobna razmjena verifikuje upotrebnu vrijednost robe Zatim se verifikuje njegova količina časova rada koja je uložena u njegovo stvaranje.

Način promjene prometne vrijednosti

brašno 45 kg45 sati rada

1 kg =1 sat rada

ulje 15 l45 sati rada

1 kg =3 sata rada

može razmjenaukupno isto sati

rada

Prometna vrijednost jednog dobra utvrđuje se uz pomoć drugog.Imamo stanje gdje se jedna roba nalazi u relativnom obliku.Dva samostalna proizvođača, međusobno su razmijenili brašno i ulje.Razmijenjena je,vreća brašna za 15 litara ulja.Razmjena je bila moguća pošto je vreća brašna ekvivalentna 15 litara ulja.Do promjena prometne vrijednosti dolazi uvijek kada se mijenjaju uslovi privređivanja u proizvodnji roba kojom se mjeri vrijednost.Znači – kad se promjene uslovi kod brašna prometna cijena se ne mijenjaDo promjene će doći ukoliko se uslovi privređivanja kod obaju roba mijenjaju pri čemu te promjene mogu ići u suprotnim smjerovima ili istom smjeru ali sa neproporcionalnim kretanjima.

Promjene kod roba u relativnom obliku

Vrijednost će se mijenjati ako dolazi do promjena uslova privređivanja kod robe koja se nalazi u relativnom obliku, tj. robe kojoj mjerimo vrijednost.

I Pretpostavimo da su u primjeru s brašnom uslovi privređivanja pogoršani i da je za jedan kilogram brašna potrebno utrošiti dvostruko više vremena,umjesto jednog,2 sata rada,a da su uslovi proizvodnje ulja ostali nepromijenjeni. U novim uslovima prometna vrijednost će biti određena kao:u ovom primjeru srazmjera je uspostavljena kao 45 kilograma brašna naspram 30 litara ulja.


U ovom primjeru povećala se prometna vrijednost brašna

II Možemo uzeti i stanje u kom su uslovi proizvodnje poboljšani pa je tako kilogram brašna moguće proizvesti za pola sata rada.Kod takvog stanja imali bismo slijedeću situaciju:u ovom primjeru prometna vrijednost 45 kilograma brašna je tek 7,5 litara ulja.Količina utrošenog rada kod obje robe je ostala nepromijenjena.


U ovom primjeru smanjila se prometna vrijednost brašna

U oba ova primjera prometna vrijednost se mijenja kad se mijenja vrijednost robe kojoj mjerimo vrijednost

Promjene kod roba ekvivalenta

Pitanje - Šta se dešava sa prometnom vrijednosti u slučajevima kada dolazi do promjene uslova privređivanja u proizvodnji roba koje su u funkciji mjerenja vrijednosti ( ekvivalent - ulje iz primjera )

Odgovor - Pođimo od pretpostavke da su uslovi privređivanja proizvođača brašna ostali neizmijenjeni,dok je u proizvodnji ulja došlo do promjena ranijih uslova.

prometna vrijednost se mijenja

kad se promjene uslovi privređivanja robe kojom se mjeri ( u primjeru ulje )

kad se promjene uslovi privređivanja obje robe i koja se mjeri i kojom se mjeri ( u primjeru i brašno i uljeulje )


1 kg =2 sata rada


1 kg =3 sata rada

brašno 45 kg 22,50 sati rada

1 kg =0,5 sati rada

ulje 7,5 l22,50 sati rada

1 kg =3 sata rada


rada


rada

Ako u proizvodnji ulja umjesto ranija 3 sata rada sada trošimo dvostruko više,tj.6 sati, prometna vrijednost sada će se iskazati na način kako sljedi:u ovom slučaju uspostavljen je odnos između 45 kilograma brašna naspram 7,5 litara ulja. Iz primjera vidimo da se prometna vrijednost robe može mijenjati nezavisno od promjene njene sopstvene vrijednosti.Prometna vrijednost se mijenja i onda kada se mijenja vrijednost robe kojom se mjeri vrijednost, tj. robe ekvivalenta.


Ovo dvoje je ekvivalent zato što se za proizvodnju i brašna i ulja troši 45 sati rada

Primjer 2. uslovi proizvodnje ulja poboljšani

Promjene vrijednosti koje ne utiču na prometnu vrijednost

Pođemo li sada od pretpostavke da i kod jednih i kod drugih dolazi do promjena uslova privređivanja treba vidjeti šta se tada dešava sa prometnom vrijednošću.Kada dolazi do promjena uslova privređivanja obaju roba,same te promjene mogu biti potpuno različite.One mogu da idu u istom smjeru,pri čemu je to kretanje proporcionalno,a mogu da idu i u potpuno suprotnim smjerovima.Bilo da se radi o istosmjernim, ali neproporcionalnim promjenama uslova privređivanja,prometna će se vrijednost mijenjati.

OVO OVO Kada dolazi do identičnih promjena uslova privređivanja,tada neće doći do promjene prometne vrijednosti. Prometna vrijednost će u takvim slučajevima ostati nepromijenjena.

U našem osnovnom primjeru to se može pokazati

A Početna vrijednost


B Ako su se uslovi dvostruko pogoršali kod oba proizvoda ( promjena identična ) – vrijednost ista


B Ako su se uslovi dvostruko poboljšali kod oba proizvoda ( promjena identična ) – vrijednost ista


NOVAC I NJEGOVA ULOGA U RAZMJENI

Vrijednost robe se utvrđuje količinom rada uloženog u proizvodnju nekog dobra. Prometna vrijednost je realni iskaz vrijednosti neke robe.


1 kg =1 sat rada

ulje 7,5 l45 sati rada

1 kg =6 sati rada


1 kg =1 sat rada


1 kg =3 sata rada


1 kg =2 sat rada


1 kg =6 sata rada

brašno 45 kg22,50 sati rada1 kg =0,5 sati

rada

ulje 15 l22.5 sati rada1 kg =1,5 sata

rada


rada


rada


rada


rada

Prometna vrijednost nam ukazuje da vrijednost nekom dobru nije moguće utvrditi sve dok se one ne pojave u prodaji, tj. prometu.Kada se neko dobro nađe u prometu, ono će i nadalje ostati to sve do obavljene razmjene.Tek po izvršenoj razmjeni razmjeni to postaje roba. Mnogo je vremena proteklo prije no što se novac počeo koristiti u procesu razmjene.

Nastanak novca

Niko ne zna kada se novac počeo korisiti.Pretpostavke su bile ispunjene onog momenta kada su se kod pojedinih grupa proizvođača počeli javljati viškovi kakvih roba.

Proizvodnja ljudi prvobitne zajednice bila je veoma oskudna. Nisu mogli čak da zadovolje svoje osnovne potrebe članova društva.Tada se moglo očekivati da su i viškovi mogli biti neočekivani i gotovo uvijek slučajni. a ako se kod nekog plemena još i našao višak kakve upotrebne vrijednosti, trebalo je naći neko drugo pleme sa kojim bi razmjenili ta dobra.

A Prosta ili slučajna razmjenaOni su npr.razmjenjivali

1 motika = 1 pile.Iz ovog se moglo zaključiti da su pile i motika ekvivalentni.

B Razvijeni oblik razmjeneS ubrzanijim razvojem društava viškova pojedinih dobara bivalo je sve više,pa i razmjena bila sve češća pojava.Mijenjat će se npr.

1 motika = 1 pile. 1 motika = 10 kg žita 1 motika = 4 kg sira

1 motika = 25 jaja 1 motika = 3 kg meda

Jedna roba je u relativnom obliku (motika) svoju vrijednost može iskazati bilo kojom robom koja se nađe u prometu Čak se može mjenjati i 1 konj = 50 motika

C Opći ili univerzalni oblik vrijednostiZamjenom pozicija roba u razvijenom obliku dobije se opći oblikAko u gornjem primjeru motiku postavimo kao ekvivalent ( ide na desnu stranu )

1 pile = 1 motika10 kg žita = 1 motika4 kg sira = 1 motika

25 jaja = 1 motika 3 kg meda = 1 motika

dobijemo sasvim opći ili univerzalni model

Proteklo je mnogo vremena dok se nije došlo do stanja u kom je jedna upotrebna vrijednost preuzela funkciju općeg ekvivalenta.Nastajanje novca nije bio jednostavan proces. Evolucija je bila postepena i dugotrajna.

Opći ekvivalent bila su ------ sitna stoka , životinjska koža, alatke, razni metali

Poslije su za ekvivalent uzimani ------ plemeniti metali ( prvernstveno srebro i zlato )

Pitanje ----- zašto je za ekvivalent uzimano zlato? Odgovor ----- zato što - relativno male količine imaju veliku vrijednost ( puno rada se troši u proizvodnji ) - relativno se lahko transportuje i čuva - djeljivo je, a može se i spajati - ne podliježe uticaju vremena

- ne haba se Zlato kao ekvivalent počinje vršiti fukciju novca

proizedenodobro

Utvrđivanje vrijednosti

RAZMJENA

proizedenodobro

POSTALO ROBA

Nastajanje novca nije bio jednostavan proces. Evolucija je bila postepena i dugotrajna.

Novac i izražavanje vrijednosti

Razmjena u kojoj je jedna te ista roba stekla status mjerila vrijednosti obavljala se bez problema zahvaljujući činjenici što je u obje robe sadržana kvalitetno jednaka i međusobno uporediva veličina.¸I jedna i druga roba u sebi sadrže odgovarajuću količinu apstraktnog rada

Postojanje samjerljivosti među različitim robama nešto je poput utega na vagi. Jednim se utegom mjeri težina i žita,mesa,voća,stoke,vagona,čovjeka. No teg je način mjerenja težine objekata u čvrstom stanju Ovako se ne može odrediti vrijednost frizerske usluge, iskopanog kanala i drugo.

Mjerenja nekom robom ( na primjer ZLATOM ) moguće je. Manje ili veće količine robe ( ovog ekvivalenta ) mogu u njenim manjim ili većim količinama izražavati vrijednost

Iskazivanje vrijednosti neke robe daje njenu cijenu

Novac je mjera vrijednosti koji ima moć da svim dobrima ( robe i usluge ) na jedinstven,jednostavan način utvrdi i iskaže vrijednost.Za mjerenje raznih roba i u njihovim različitim količinama neophodno je raspolagati većim ili manjim količinama novca.

Cijena i tehnika mjerenja vrijednosti

Reći da je cijena u novcu izražena vrijednost robe ne daje uvijek sliku sistema mjerenja vrijednosti.Iako se mjerenje vrijednosti roba utemeljuje na identičnim principima razlike postoje.

Recimo da želimo utvrditi vrijednost kilograma meda,jednog jajeta,odijela itd,te da njihove vrijednosti mjerimo zlatom.U ulozi novca zlato bi se moralo izdijeliti u male komade.Uzmimo da je to i urađeno i da svaki komad ima težinu od po 0,5 miligrama.- za kilogram meda trebalo bi obezbijediti naprimjer 12 komada zlata - 6 miligrama ( vrijednost utrošenog rada je ista ),- za 1 jaje 1komad zlata – 0,5 mg ( vrijednost utrošenog rada je ista ) - za 1 kg žita 4 komada – 2 mg ( vrijednost utrošenog rada je ista ) za odijelo 600 komada – 300 mg ( vrijednost utrošenog rada je ista )Iskazana vrijednost navedenih roba u zlatu pruža nam mogućnost da sagledamo i njihovu međusobnu vrijednost.Iz navedenog primjera vidimo da - 1 jaje vrijedi kao komad zlata,- 12 komada kao kilogram meda itd.

Ako pretpostavilo da se za 1 mg zlata utroši 1 sat rada iamćemo slijedeći model 6 mg zlata ( 6 sati rada ) = 1 kg meda ( 6 sati rada ) 0,5 mg zlata ( 0,5 sati rada ) = 1 jaje ( 0,5 sati rada ) 2 mg zlata ( 2 sata rada ) = 1 kg žita ( 2 sata rada ) 300 mg zlata ( 300 sati rada ) = 1 odijelo ( 300 sati rada )

***** Zlato je praktično preuzelo ulogu novca

***** Iz navedenih primjera može se vidjeti da se preko vrijednosti u zlatu možemo sagledati i samjerljivost drugih roba međusobno 4 jajeta = 1 kg žita 12 jaja = 1 kg meda 1 odijelo = 50 kg meda 1 odijelo = 150 kg žitaTreba naglasiti da svaka promjena uslova privređivanja vodi promjeni vrijednosti roba.

Novac i moneta

Zlato u funkciji novca cirkuliše u komadima od 0,5 mg – to smo se mi odlučili u primjeru.To ne znači da svaka zajednica zlato dijeli u komadiće sa po 0,5 mg.

NOVAC JE SAMO SPOLJAŠNJEOBILJEŽJE MEĐUSOBNE

SAMJERLJIVOSTI RAZLIČITIH ROBA

STVARNU SAMJERLJIVOSTI RAZLIČITIH ROBA ČINI APSTRAKTNI LJUDSKI RAD ULOŽEN ZA

NJIHOVU PROIZVODNJU

Različite zajednice koje zlato koriste kao novac ne sijeku ga na komade težine 0,5 mg.Negdje su ti komadi veći,a u drugim manji.Svaka država koja određuje po svom veličinu isječenih komada zlata koji funkcionišu kao novac.Ona sama vrši sječenje,mjerenje,distribuiranje i kontrolu zlata tj.novca u opticaju.Iza čitavog procesa nalazi država,ona je sa svojim upravnim aparatom istovremeno i čuvar zlatnih apoena koji funkcionišu kao novac.

Kada je država utvrdila količinu zlata koje će sadržavati zlatni apoeni,tj. novčanice tada više nije nužno u opticaj puštati same zlatnike.Umjesto zlatnika u opticaj se mogu pustiti npr.metal,papir,elektronski novac itd.

Svaka država je odredila imena za novčane jedinice kao što su:marka,franak, funta,dolar.Svaka zemlja uz to određuje još ime i vrijednost nižih apoena novčanica koje su u njenom sastavu pfening,centim,para kao i vrstu materijala u kojim će se isti emitovati.Moneta je novčana jedinica jedne zemlje. Moneta BiH je konvertibilna marka,SAD dolar, Britanije funta itd.I kao što država određuje vrijednost svoje monete, isto tako ona sama utiče i na promjenu njene vrijednosti..

VAŽNO - koliko god država emituje novca njegova virjednost treba biti pokrivena u zlatu koje se čuva u državnom trezoru

Ostale funkcije novca

Osnovna funkcija novca je mjerenje i na jedinstven način iskazivanje vrijednosti svih roba koje se nalaze u prometu.

To nije i njegova jedina funkcija.

OVO OVO Osim mjerenja vrijednosti postoje još 4 njegove funkcije,a to su funkcije- prometa, - sredstva plaćanja,- nagomilavanja blaga i - funkcija svjetskog novca.

Država određuje

TEŽINU ZLATNIH APOENAkoji funkcionišu kao novac

Država je garant i čuvar ustanovljene težine ( vrijednosti )

putem trezora, zakona, sudstva, policije

Država određuje ime novca ( monete)- osnovne novčane jedinice

- niže apoene (eurocent, lipa)

Država utiče i na promjenu ( povećanje ili smanjenje ) vrijednosti uvedene monete

Država može koristitiZLATO KAO

NOVAC

zlatnici

Država može koristitiKAO NOVAC

metal, papir, elektronski novac

Sredstvo prometa1. Prije pojave novca razmjena se obavljala putem trampe. Razmjenjivala se roba za robu.Taj se oblik razmjene može iskazati modelom

R-R ( roba-roba)Razmjena prema modelu je stvarala bezbroj različitih problema.Trebalo je pronaći partnera koji je imao želju da kupi neku robu.Kupac je morao imati takvu vrstu robe koju je istovremeno želio.Trebalo je privatni rad svakog pojedinca verifikovati kao društveni – tek razmjenom

2. Razmjena uz pomoć novca bila je posve drugačija.Roba se prodaje za novac (robu) Za novac moguće je dobiti svaku drugu robu.Proces kupoprodaje odvija se kroz dvije potpuno neovisne metamorfoze.

raba za novac R – N proces prodajenovac za robu N – R proces nabavke

Sredstvo plaćanjaIskazivanje veličine vrijednosti robe vrši se putem cijena - cijena u novcu iskazana vrijednost robe.Mjerenje vrijednosti može se obaviti i bez prisustva novca.Drugačije je kada se radi o novcu kao sredstvu plaćanja.U momentu kupoprodaje novac mora biti prisutan.- Trampa je razmjena robe za novac. - Može se dati novac uz sporazum da se roba naknadno isporuči. ( avans ili plaćanje neke robe unaprijed ). U poslovnoj saradnji privrednih subjekata plaćanje se uvijek obavlja putem bankovnih računa.Takvu kupoprodaju ne prati istovremeno i davanje novca.

- Kupci se mogu sporazumjeti da se kupovina obavi i uz prodaju robe na kredit. Ta prodaja na kredit oslobađa kupca obaveza plaćanja robe pri njenom preuzimanju.Tek kada obaveze dospiju,kupac će obaviti plaćanje.

Količina novca u opticaju

U robnonovčanim uslovima privređivanja,efikasnost tog ukupnog procesa zavisit će od optimalne količine novca koja se nalazi u opticaju.

VAŽNO - Osnovna odrednica kreiranja potrebne količine novca je sam obim proizvodnje.

Veličina proizvodnje iskazana kroz sumu robnih cijena polazna je pretpostavka za utvrđivanje neophodne količine novca u opticaju.

JEDNIM TE ISTIM NOVCEM MOŽE SE OBAVITI VELIKI BROJ KUPO-PRODAJNIH TRANSAKCIJA

Treba napomenuti da neko ko je prodao svoju robu može odmah otići u kupovinu i za dobiveni novac nabaviti različite robe koje su mu.Ponekad nam se u rukama nađu novčanice čiji nam izgled govori da po izlasku iz kovnice gotovo i nisu bile u opticaju,a ima onih koje su stare.Za robe koje će se prodati na kredit novac nije potrebno emitovati.Te će se robe zamijeniti bez upotrebe novca kao sredstva plaćanja.Prodaja na kredit ne znači i oslobađanje plaćanja kupljene robe,već samo njeno odgađanje do roka plaćanja.

Navedena formula je idealno postavljeni model.

Na ovaj model destruktivno utiči slijedeći faktori:

Kvazi novac - se može objasniti kao pojava gdje neki subjekti u poslovanju koriste određene forme novca koji službeno to i nije.

Riječ je o korištenju čeka, mjenice i sl.u međusobnom regulisanju nastalih obaveza. Mjenica - U pitanju je vrijednosni papir koji se koristi kao zamjena novcu pri regulisanju nastalih obaveza.Ako firma za kupljenu robu umjesto plaćanja u novcu izda svom dobavljaču mjenicu,imalac takve mjenice može kupiti kakvu drugu robu i nju platiti putem njenog indosiranja. Ček - Imalac čeka može isti naplatiti odmah ako ga odnese u banku njegovog izdavaoca. On taj ček može koristiti i za plaćanje robe koju sam kupuje. Akceptni nalog predstavlja vrijednosni papir koji uvijek glasi na određeno lice i ne može se prenostiti na druge. Kupovina bez pokrića Imamo i stanje gdje pojedini subjekti katkad kupuju robe,a da nisu u stanju osigurati

novac za izmirenje obaveza ( kupovina sa narudžbenicom ). Kvazi novac poput čeka i mjenica podstiču promet roba i usluga,a tim i rast obima proizvodnje i društvenog

proizvoda uopće.

Zlatni ili papirni novac

Zlato je samo po sebi roba. Zbog svojih osobenosti ono je postalo univerzalna roba koja svim ostalim robama mjeri vrijednost.Ako je zlato u funkciji novca samim njegovim opticajem dolazi do trošenja novčanica.Poslije određenog vremena pojedine kovanice se toliko mogu potrošiti da u sebi više neće sadržavati prvobitnu količinu zlata.Takvo nam stanje ukazuje da se prometna vrijednost nesmetano može obavljati čak i u slučajevima kada roba koja vrši funkciju mjere vrijednosti sama ne posjeduje tu vrijednost.Spoznaja da kovanica koja u sebi više ne sadrži prvobitnu količinu zlata,jednako može obavljati promet

Papirni novac je samo predstavnik zlatnog novca – poslije povlašenja iz upotrebe papirni novac je bezvrijedan

OVO OVO OVO Formula za utvrđivanje optimalne količine novca u opticaju je: Src - Kp + Dp - TI

Okn = -------------------------Br. ob.

Okn - optimalna količina novca u opticaju,Src - suma robnih cijena ( godišnja proizvodnja materijalnih dobara zemlje ) ,Kp - kreditna prodaja ( suma robnih cijena robe prodate na keredit ) ,Dp - dospjela potraživanja ( suma robnih cijena kredita dospjelih na plaćanje ),TI - trampa i interno trošenje ( suma robnih cijena trampe i interne potrošnje )Ob - prosječan obrtaj neke novčanice.

Nastala je ideja da se umjesto zlata u promet pusti nešto što bi ga predstavljalo. Na taj je način došlo do zamisli da se umjesto zlatnog uvede papirni novac koji je postao predstavnik zlatnog novca. A da se u promet pusti papirni novac umjesto zlatnog došlo se zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu. Ma koliko male količine zlata imale veliku vrijednost, za kupovinu trebalo je katkad raspolagati s barem hiljadu kilograma zlata koje je trebalo nositi.Umjesto zlata trgovci su sa sobom nosili potvrde da u određenoj banci imaju ostavljenu odgovarajuću količinu zlata i te potvrde su počele da funkcionišu kao sredstvo plaćanja.

Inflacija i devalvacija

Papirni novac je predstavnik zlata koje bi trebalo da se nađe u opticaju.Koliko bi zlata,odnosno papirnog novca koji ga predstavlja,trebalo da bude u opticaju utvrđuje se na poseban način.

Ako se u opticaj pusti više novca od mase kojaustanovljena kao optimalna,tada dolazi do inflacije. Inflacija je,drugim riječima,višak novca u opticaju.Država je,najodgovornija institucija za pojavu inflacije.Njeno je pravo i obaveza da u ime društva utvrđuje,emituje i kontroliše količinu novca u opticaju. Ukoliko se zbog loših proračuna ubacuje veća količina novca od optimalne mase pogreške je moguće izvršiti lako i brzo.Subjekti koji kreiraju kvazi novac su odgovorni za veću emisiju novca od optimalnih. Ubacivanje veće količine novca u opticaj od optimalno ustanovljenih veličina ima za posljedicu pad njegove vrijednosti i stvara društvu velike i ozbiljne probleme.Visoka inflacija,pogotovo ona koja bilježi godišnje stope iznad 50%,pokazatelj je bolesne privrede pred kolapsom.

Inflacija do 4 % može biti čak i poželjna jer izaziva blagi rast cijena što podstiče subjekte da se brze oslobađaju novca Povećane kupovine izazivaju povećanje potražnje, a ova rast proizvodnje.

Visoko inflacija naračito iznad 50 % karakteriše bolesne privrede

Deflacija i revalvacija Deflacija je pojava koja upućuje da se u opticaju nalazi manje novca od optimalno potrebne i ona je suprotna pojava inflaciji.Kada se u promet pušta manje novca od potrebne količine novčanice postaju vrjednije.Pri stanju deflacije istu količinu roba potrebno je razmijeniti s manjom količinom novca od one koju iskazuje suma robnih cijena.Do deflacije dolazi kada se emituje manje novca od optimalno potrebnih količina ili kada se iz prometa novac privremeno, a nerijetko povuče.Kada se radi o puštanju u promet manje količine novca od optimalno potrebne,to je najčešće posljedica opreza u emisiji novca.Smanjenju količine novca u opticaju može doprinositi i njegova imobilizacija.Do imobilizacije dolazi najčešće zbog punjenja kakvih fondova i njihovog postepenog ili sporog pražnjenja.Prateća pojava deflacije je revalvacija. Revalvacija je pojava kada se sopstvenoj moneti u odnosu na monete drugih zemalja povećava vrijednost.

InflacijaDevalvacij

a

Ubacivanje u opticaj količine novca veće od optimalno

utvrđene potrebne količine

- Samo država štampa novac- I firme koje kupuju a znaju da ne mogu platiti

Država je odgovorna

Posljediva inflacijeUbacivanje veće količine novca u opticaj dovodi do obezvređivanja novca

Ako smo primjera radi odredili da je1 marka = 1 g zlata t.j.za 1000 kg zlata pušteno 1000000 novčanicaAko pustima u opticaj još 1000000 novčanicaImamo 2000000 maraka - sad je

1 marka=0,5 g zlata

Deflacija Revalvacija

Pojava koja upućuje da se u opticaju nalazi manje novca od optimalno

potrebne

- Emituje se manje novca - Dio novca se privremeno povuče ili

- Imobilizacija novca

Novčanice su vrijednije

Posljedica deflacijeManja količina novca u opticaj dovodi do povećanja vrijednosti novca novca

Revalvacija je pojava kada se sopstvenoj moneti u odnosu na monete drugih zemalja povećava vrijednost

Iako su deflacija i revalvacija pokazatelji zdrave i stabilne privrede one nisu poželjne.Deflacija i revalvacija destimulativno djeluju na izvoz.Za izvezenu robu dobiva se manje nego da se prodaje u vlastitoj zemlji.Novac kao blago

Ljudima je oduvijek bilo svojstveno da stečeni novac povlače iz opticaja da bi ga gomilali i čuvali kao blago.

Ali taj imetak trebalo je sakrivati od drugih.Tako da su pojedini vlasnici svoje blago čuvali na sigurnim i zaštićenim mjestima.

Riječ blago je u jeziku slavenskih naroda izraz za stoku. Zašto – zato što se prije bogatstvo mjerilo brojem grla stoke

S pojavom novca onog zlatnog,bogatstvo se predstavljalo količinom zlatnih kovanica.Pošto je pojam, odnosno veličina bogatstva kod običnog svijeta vezivan za broj i veličinu grla stoke,riječ blago je zadržana i kad se bogatstvo gomilalo u novcu, tj.zlatnim kovanicama.Danas se bogatstvo mjeri u novcu,i čuva se u bankama.

Poslovne banke taj novac koriste kao - depozitni po viđenju ili - kao sredstva s dugoročnim orošanjem. U oba slučaja ono je i dalje u prometu obavljajući gotovo sve funkcije novca.

Svjetski novac ( zlato – dolar )

Svaka zemlja ustanovljava vlastiti novac. Ona tom novcu određuje - ime,

- apoene u kojim ga emituje,- njegovu vrijednost,- od kojih se materijala novac izrađuje itd.

Razmjena se ne obavlja samo unutar jedne zemlje .Pošto svaka zemlja ima različite mjere vrijednosti i različiti novac, međunarodna razmjena otvara mnoge probleme i traži odgovor na brojna pitanja.Ali uprkos svim problemima, međunarodna razmjena je stara gotovo koliko i ljudsko društvo.

I SVJETSKI NOVAC _ ZLATO Pošto ulogu tog općeg ekvivalenta ima zlato ono je i u međunarodnoj razmjeni u funkciji i mjere vrijednosti i sredstvo plaćanja.Kad se radi o razmjeni roba,tj.trgovini,između različitih zemalja, nametnulo se i pitanje kojih banaka ili u čije priznanice možemo vjerovati. Moglo se vjerovati bankama zemalja iza kojih stoji ogromna ekonomska moć, razvijena privreda,pravna država,prije svih SAD.

II SVJETSKI NOVAC _ DOLAR Sjedinjene Američke Države, odnosno njene banke su mogle da preuzmu,ne samo ulogu garanta,već i kompletno servisiranje međunarodnog platnog prometa.Sve do početka sedamdestih godina SAD su osiguravale zlatno pokriće svoje monete.Zemlje koje raspolažu sa dolarima ostvarenim kroz međunarodnu razmjenu u SAD mogu da kupe u neograničenim količinama istih ili različitih roba čija je upotrebna vrijednost.

ZNAČI - EMISIJA NOVCA MOŽE BITI I ZBOG POTREBA MEĐUNARODNE RAZMJENE ROBA

SUBJEKTIVNE TEORIJE VRIJEDNOSTI

U evropskoj ekonomskoj misli, na rad kao temeljnu odrednicu vrijednosti robe prvi će ukazati William Petty. o tome je pisao i John Locke.

Na postavkama dvojice autora KARL MARKS će uobličiti, a potom i objasniti sve bitne odrednice te teorije.

Teorija radne vrijednosti svrstava se u grupu objektivnih – ova teorija objeđnjava kako nastaje vrijednost.

Teorija troškova proizvodnje kao odrednice vrijednosti Džoan Robinson možemo uvrstiti u objektivne.Troškovi proizvodnje su izvedenica od utrošaka činilaca proizvodnje.

NASUPROT OBJEKTIVNOJ TEORIJI VRIJEDNOSTI,IMAMO I SUBJEKTIVNU. Radi se o nastojanjima pojedinih autora da se vrijednost objasni kao nešto što nije moguće precizno utvrditi već se ista određuje prema individualnoj procjeni neovisnih pojedinaca. - Subjektivna teorija ne počiva na radu. Ona počiva na individualnoj procjeni svakog pojedinca koliko mu upotreba nekog dobra donosi uživanje.

- Vrijednost prema subjektivnoj teoriji određuju principi upotrebne vrijednosti.- Vrijednost robe određuje svaki pojedinac na osnovu individualno izgrađenih kriterija Pošto se ljudi po mnogo čemu međusobno razlikuju i sam način ispoljavanja,odnosno zadovoljavanja potreba potpuno je različit.Neki ljudi npr. glad osjećaju intenzivnije od drugih,neki bi željeli da glad utole hljebom,drugi,mesom,treći kolačima. Vrijednost nije nikakva objektivno utvrđena veličina, već se ona subjektivno određuje.Određuje je svaki pojedinac shodno kriteriju vlastitog vrednovanja pojedinih dobara koja mu mogu zadovoljiti nastalu potrebu.

Prvi teoretičari ( subjektivnih teorija vrijednosti )

Veliki je broj autora koji se bavio problemima subjektivne teorije vrijenosti. Teretičari se razvrstavaju prema pravcima škola ekonomske misli kojim su pripadali.

Iz vremena prvih pojava razmatranja tih problema Galijani i Tirgo su od posebnog značaja.

Marginalna korisnost

Marginalna ili granična korisnost polazi od ocjene,tj. vrednovanja svakog pojedinca o korisnom svojstvu granične,ili one posljednje jedinice dobra kojima on zadovoljava neku potrebu.

Teoriju marginalne korisnosti postavili su:

Stanley Yevons, Engleska, prihvatio ranije teoretske postavke u kojim se govori o uživanju i muci. U toj se postavci ističe da svaki pojedinac teži maksimalno mogućem uživanju uz minimalno ulaganje.Što mu određeno dobro pruža veće uživanje,to mu je i njegova

korisnost veća

Carl Menger, Austrija Austrijanac Menger poznat još i kao osnivač bečke psihološke škole,svoje učenje temelji na ponašanju čovjeka podsticanog unutrašnjim osjećajima.

On vrijednost utemeljuje na subjektivnim činiocima. Analiza vrijednosti počiva na sekundarnom odnosu:dobro – potrošač.On počiva na pretpostavci šta pojedinac misli o dobru kao mogućnosti uživanja pri zadovoljavanju konkretne potrebe.

On je sva dobra klasifikovao na ona višeg i ona nižeg reda.U dobra nižeg reda spadaju sredstva za potrošnju,a u dobra višeg reda spadaju sredstva za proizvodnju.

Potrošač je drugi relevantan činilac teorije granične korisnosti. Potrošač će zadovoljiti svoje potrebe prema uspostavljenoj skali

Leon Walras, Švajcarska. Walras osnivač matematičke, tj.lozanske škole,vrijednost posmatra kao usklađeno funkcionisanje ponude i tražnje čiji se odnosi mogu i matematički iskazati.

On ne pravi razliku između cijene i vrijednosti već nalazi da odrednicu čini rijetkost i korisnost.

Ferdinando Galiani

ukazuje kako vrijednost određuju - korisnost i - rijetkost.

Galijani konstatuje da se vrijednost određuje korisnošću,a korisnost vezuje za rijetkost,ali Galijani zapada u ozbiljen probleme

Tirgo

problem vrijednosti riješavao razmatrajući tri njena bitna određenja. To su: - korisnost, Korisnost se određuje ličnom ocjenom od strane svakog ponaosob.Utvrđivanje korisnosti je potpuno individualni čin i ono se vrši probom ili upotrebom - rijetkost i - prometna vrijednost Za utvrđivanje upotrebne vrijednosti dovoljan je pojedinac Za utvrđivanje prometne vrijednosti neophodno je prisustvo dvije ili više osoba ( najmanje 1 ponuđač i jedan potraživač ) .Riječ je o potrebi da se na

istom mjestu sretnu jedan ili veći broj ponuđača sa jednim ili većim brojem potraživača. Prometna vrijednost se određuje subjektivno i nju čini prosječna upotrebna vrijednost jer su je zajednički odredili svi koji učestvuju u razmjeni

Walras razlikuje dvije tržišne strukture.1. - Tržište potpune konkurencije,tj.stanje neograničene konkurencije

Sloboda protoka roba, novca i ljudi ( lases faire ) bez organičenja Identične robe imaju samo jednu cijenu

2. - Tržište ograničene konkurencije Struktura takvog tržišta i ponašanje subjekata u svemu je suprotna od neograničene.U takvoj tržišnoj strukturi iznesene odrednice vrijednosti više ne funkcionišu.

Značaj subjektivnih teorija

Iako se teorija subjektivne vrijednosti ne može u svemu negirati njome nije moguće objasniti samu suštinu vrijednosti i nije moguće objasniti kako funkcioniše privreda kao cjelovit i određen sistem

Određene postavke ove terije imaju I svoje vrijednosti najviše u marketingu

Subjektivna teorija s područja makroekonomije uselila se u mikrosistem ( čak do pojedinca ).Kao osmišljeni teoretski pristup,ona se sve više pozicionira na pitanja ponašanja i načina reagovanja pojedinaca u momentu donošenja same odluke o kupovini.

ZAKON VRIJEDNOSTI KAO REGULATOR PRIVREDNIH TOKOVA

Zakon vrijednosti je univerzalni ekonomski zakon, koji osim što govori kako nastaje vrijednost,govori i o tome šta utiče na promjenu te vrijednosti.

Zakon vrijednosti nam govori kako je vrijednost objektivno data veličina i kako tu veličinu određuje količina apstraktnog ljudskog rada koji je uložen u proizvodnju ma kojeg konkretnog dobra.

Pošto jednu istu robu ne proizvodi samo jedan proizvođač već relativno veliki broj njih,oni proizvođači koji u stvaranju nekog konkretnog dobra troše najmanje vremena,ostvarivat će najpovoljnije rezultate.

Da bi zakon vrijednosti mogao potpuno i neometano djelovati neophodna je privredna struktura u kojoj je- neograničen broj proizvođača, sa jedne strane i- isti takav broj kupaca,tj.potrošača tih roba i usluga, sa druge strane

Zakon vrijednosti jednako djeluje kako na proizvođače istih roba, odnosno usluga, tako i na proizvođače drugih proizvoda, usluga.Zakon vrijednosti privatni rad čini društvenim.

Tržište i tržišna vrijednost

Robe se kupuju i prodaju jer imaju upotrebne vrijednosti za druge.Kupovina i prodaja nameće nuždu susretanja ljudi.Cilj tih susreta je predstavljanje,tj. nuđenje vrednovanje i sporazumijevanje partnera o konkretnoj kupoprodaji.Čitav se taj proces obavlja na tržištu.Uz pomoć tržišnog mehanizma određuje se društveno potrebno radno vrijeme.Ovde po prvi put se ističu tržište i tržišni mehanizam

Tržište i tržišni mehanizam

Tržište je prostor ( mjesto ) na kome se

Zakon vrijednosti

je i

osnovni regulator privrednih tokova,kao i sveg drugog

što iz toga proizilazi

relevantan činilac alokacije kapitala,

usmjerivač pravcaprivrednih kretanja,

akcelator tehničko - tehnološkog napretka

- susreće ponuda i tražnja, tj.prodavači i kupci,- gdje se u međusobnom kontaktu vrednuje rad utrošen u proizvodnju nekog dobra, - utvrđuje društveno potrebno radno određuje pojedinačna vrijednost roba i usluga itd.

Tržište se više ne vezuje za određeni proctor - razmjena se može obaviti,a da robe nisu prisutne na određenom prostoru. Nekad se kupcu može poslati roba s fakturom. I u takvom slučaju bez neposrednih ili posrednih kontakata može se ostvariti razmjena. Ono bitno što se s tržištem dovodi u vezu,tj.utvrđivanje vrijednosti,odnosno priznavanje količine utrošenog rada u proizvodnju nekog dobra. Tržišta mogu biti i telefonom, putem oglasa, interneta I slično

Slobodno tržište - država se ne miješa Vezano ( regulirano ) tržište - država definiše neke odnose

Pitanje - Šta je tržišni mehanizamOVO OVO - Tržišni mehanizam je način na koji funkcioniše tržište.Radi se o specifičnoj upotrebi cijena i traženih količina. - Kada cijene rastu,to je signal proizvođačima da proizvodnju treba povećavati.- Ako dolazi do pada cijena,signal je proizvođačima da proizvodnju i ponudu roba treba smanjivati.Pad cijena podstiče povlačenje jednog dijela kapitala iz grana u kojoj je došlo do smanjivanja cijena i njegovo prebacivanje u druge,tj.unosnije grane.

OVO OVO Pad i rast cijena je način funkcionisanja tržišnog mehanizma.

Veća ponuda od tražnje iskazuje se neminovno kroz pad cijena Manja ponuda izaziva rast cijena na tržištu.

Sam proces funkcionisanja tržišnog mehanizma odvija se tako da - rast cijena govori kako su tražene količine odgovarajućih dobara veće od ponuđenih.Posljedica takvog stanja tržišne strukture je prihvatanje utroška veće količine rada u proizvodnju nekog dobra u odnosu na prethodno stanje.- kada dolazi do pada cijena,to je znak da su uslovi privređivanja u grani poboljšani.Poboljšani uslovi privređivanja vode smanjivanju prosječnog vremena u proizvodnji nekog dobra.

Veća ponuda od tražnje iskazuje se neminovno kroz pad cijena Manja ponuda izaziva rast cijena na tržištu.

Utvrđivanje tržišne vrijednosti

Pitanje - Šta je tržišna vrijednost

OVO Tržišna vrijednost je cijena robe koja je formirana djelovanjem tržišnog mehanizma – radi se o količini individualnog rada utrošenog u proizvodnju konkretnih roba.

Verifikaciju ( potvrdu ) te količine utrošenog rada iskazuje sama cijena.Za tržišnu cijenu se može reći da je ona verifikovano društveno potrebno radno vrijeme iskazano u novcu. Tržišna cijena nije ništa drugo do vrijednost robe koja je utvrđena na tržištu.

I ovde nailazimo na probleme pojmovnog razgraničavanja odrednica kao što su:

- individualna vrijednost. Individualna vrijednost je ono utrošeno vrijeme u proizvodnji neke robe koju ostvaruje svaki subjekt ponaosob.To se vrijeme uvijek razlikuje od jednog do drugog subjekta,čak i onda kada su u pitanju proizvođači identičnih roba..

- tržišna vrijednost, Tržišna vrijednost predstavlja vrijednost robe utvrđenu djelovanjem tržišnog mehanizma iskazanu u egzaktnoj cijeni. Tržište ne priznaje individualne već prosječne uslove privređivanja.

- vrijednost robe i Vrijednost robe određuje ona količina rada gdje se proizvodnja obavlja uz prosječne uslove privređivanja. To je ono utrošeno vrijeme koje predstavlja prosjek individualnih vremena većeg broja proizvođača koji se bave proizvodnjom istih roba.

Regulirano tržište

Država se mješa i reguliše odnoseDefiniše tarife i cijene

CIJENA ROBE KOJA JE FORMIRANA DJELOVANJEM TRŽIŠNOG MEHANIZMA

Primjer 3 fabrike šećera Prva - proizvodi 10000 t šećera - utroši 5500000 sati rada - 550 sati po toni u jednoj zemlji Druga - 7000 t - 4550000 sati - 650 sati po toni

Treća - 12000 t - 6000000 sati - 500 sati po toni Ukupna proizvodnja 29000 tona Ukupno vremena 16050000 sati Prosječno sati za tonu 553,45 sati/t

Vrijednost robe se utvrđuje na prosječno vrijeme 553,45 sati

Zaključci 1 - Iako je prosječno vrijeme najbliže I proizvođaču njegovi uslovi privređivanja nisu i najbolji 2 - Veličinu tržišne vrijednosti definišu 2 faktora - ukupna količina proizvedenih jedinica, odnosno ukupno vrijeme

- broj proizvedenih jedinica proizvođača

Tržišna vrijednost i raspodjela u okviru grane

Pojedinačni proizvođači svoju aktivnost obavljaju u različitim uslovima. Ambijent u okviru kojega posluju razlikuje se od jednog do drugog subjekta.U nekim slučajevima su za to odgovorni sami subjekti,dok su u drugim to nametnule okolnosti u kojim se proizvodnja obavlja.Bez obzira na to šta sve utiče da neki proizvođači troše više,a drugi manje sati rada po jedinici proizvoda,tržište to ne prepoznaje pa samim tim i ne priznaje.

Posredstvom tržišnog mehanizma uvijek će se formirati jedinstvena vrijednost za sve robe iste vrste.Riječ je o priznavanju prosječnih uslova privređivanja.Ti se uslovi jedinstveno iskazuju u okviru institucije društveno potrebnog radnog vremena.Tržišna vrijednost i tržišna cijena snažan su podsticaj subjektima da čine napore kako bi što je moguće više unaprijedili proizvodnju i time postigli vrijeme, ako ne ispod društveno potrebnog, barem do tog nivoa.

Pitanje - Šta svaki proizvođač dobija u situaciji kad svoju robu mora prodavati po tržišno uspostavljenoj vrijednosti ( tržišna cijena – po prosjeku )

Odgovor - OPET PRIMJER SA ŠEĆEROM Prosječno sati bilo je 553,45 sati / toni

ŠećeranaPROIZVOĐAČI I PROIZVODNJA

RASPODJELA REZULTATI

proizvod tona

stvarno sati

ukupnosati

proizvod tona

prosječno sati

ukupno po prosjeku

sati

+ gubitak- dobitak

satiI 10000 550 5500000 10000 553,45 5534500 + 34500II 7000 650 4550000 7000 553,45 3874100 - 675900III 12000 600 6000000 12000 553,45 6641400 + 641400

ukupno 29000 16050000 553,45 16050000

Znači vrijednost 1 tone šećera utvrđuje se na niovu prosjeka 553,45 sati / t

Prvi proizvođač posluje sa malom dobiti Drugi proizvođač je ostavrio “ strašan gubitak “ i njegov opstanak je nemoguć.

Zaključak Tržišna vrijednost i tržišna cijena snažan su podsticaj subjektima da čine napore da unaprijede proizvodnju i da društveno potrebno vrijeme ( prosječno u grani – napr. proizvodnji šećera ) svedu na manje – barem u granicu prosječnog

Transformacija tržišne vrijednosti u tržišnu cijenu

Dosad vrijednost roba smo iskazivali količinom,tj.brojem sati rada koji je uložen u proizvodnju neke robe.

U savremenom svijetu cijene se iskazuju u novcu. Umjesto sati utrošenog rada novac se koristi za mjerenje i iskazivanje vrijednosti.

Pitanje - Kako se to radi? Kako se vrijednost u satima iskazije kroz novac?

Odgovor Uzmimo primjer šećera i da neka zemlja ima 2900000 stanovnika Da svaki stanovnik troši 10 kg šećera godišnje Godišnja proizvodnja 29000 tona Iz domaće proizvodnje mogu se podmiriti sve potrebe Odredimo da 1 sat proizvonje šećera vrijedi 5 KM / sat Ukupno utrošeno sati 16050000 sati Ukupna vrijednost proizvodnje ( sati X 5 KM ) 80250000 KM mora biti izdvojena iz budžeta kuće Tona šećera košta ( vrijednost : ukupna proizvodnja ) 2767,25 KM Kilogram šečera košta ( cijena tone / 1000 ) 2,77 KM

Sa ovako utvrđenom cijenom I šećerana bi mogla šećer prodavati po 2,75 KMII po 3,25 KM iIII po 2,50 KM

II šećerana neće moći niko prodati – mora svesti cijenu do 2,77 KM ovo je gubitak, ali goli opstanak

CIJENA I RASPODJELA DRUŠTVENOG FONDA RADA

Raspodjela društvenog fonda rada utrošenog u proizvodnji šećera vrši se po kriteriju prosječnih uslova privređivanja.Pokazatelj tog prosjeka iskazuje se kroz društveno potrebno radno vrijeme formirano unutar same grane.

Iz primjera se vidi da proizvođači iz cijene ne dobijaju istoProizvođači čije je vrijeme ispod prosjeka u grani dobivaju više od onog što su utrošili.Obrnuta je situacija kod proizvođača čije je vrijeme iznad prosjeka te grane.Ti proizvođači dobivaju manje od utrošenog vremena.

Zakon vrijednosti i raspodjela između grana

Pitanje - Kako se raspodjeljuje društveni fond po granama – ima li prelijevanja dohotka iz grane u granu???

Odgovor: ImaGrane ( vrste proizvodnje ) koje imaju monopolski položaj uvijek će prisvajati više od onog što su utrošili.Takav položaj ima danas proizvodnja nafte,farmaceutska industrija, telekomunikacije.Kada neko uzima više od onog što je utrošio neko će morati da dobije manje.Grane koje nemaju monopolski položaj raspodjelom dobivaju manje. Umanjenje će biti ravno iznosu koliko su ostale grane dobivale više. Djelatnosti koje ostvaruju monopolski položaj,cijene svojih roba podižu iznad njihove vrijednosti. Ako se za stanarinu,vodu,električnu energiju izdvaja relativno veliki dio budžeta domaćinstva sve će manje novca ostajati za kupovinu hrane,odjeću itd.Preraspodjela fonda društvenog rada putem cijena ima i svoje granice - okvir joj je sam društveni proizvod.Oni subjekti koji su prisiljeni da robe prodaju ispod vrijednosti gube neminovno na samoj supstanici.Takvi subjekti ili će bankrotirati ili napustiti datu granu.Smanjivanje proizvodnje u tim granama vodi smanjivanju ponude ili nedostatnosti proizvoda te grane. Posljedica takvog stanja je rast cijena roba u toj grani,a sa rastom cijena dolazi i do nove preraspodjele društvenog fonda rada.

Preraspodjela društvenog fonda rada može se vršiti i socijalnim argumentima kao što su:- sindikalni pregovori- socijalni buntovi- pritisci javnog mnjenja ( štampa, radio, TV... )- državna zaštita socijalno ugroženih kategorija

Zakon vrijednosti i raspodjela društvenog fonda rada

Srazmjerna ( objektivna ) raspodjela društvenog fonda rada,diktirana je potrebama ljudi.Ostaje pitanje kako taj proces uistinu teče.

Zemlje koje su sebe nazivale socijalističkim, pokušale su da ljudske potrebe unaprijed predvide i da prema njima izvrše i raspodjelu društvenog fonda rada i u tome nisu uspjeli.

Problem srazmjerne raspodjele društvenog fonda rada riješava se putem zakona vrijednosti,koji je najznačajnija institucija raspoređivanja odgovarajuće količine rada na pojedine grane.

Manje alocirano radana neku djelatnostUkupni

društveni fond rada

Veće cijene Uključivanje novih proizvođača

Rast proizvodnje

OVOOOO Zakon vrijednosti je jedan samoregulator. On stalno vrši ispravke pogrešno alociranog rada. Proces regulacije se neprestano kreće čas u jednom čas u drugom smijeru.

Raspodjela društvenog fonda rada ili ragulacija privrede i njenih tokova primjenom zakona vrijednosti mnogo je efektnija od sistema planiranja koji su svojevremeno koristile zemlje socijalističkog svijeta.

Propast socijalističkih privrednih sistema

Oktobarska revolucija je u Rusiji 1918. godine utemeljila novi sistem koji je do tada bio nepoznat, koji će se prozvati socijalizmom.Poslije II svjetskog rata mnoge su zemlje prihvatile socijalistički put razvoja svog društva i tada je socijalizam predstavljen kao alternativa kapitalizmu. Socijalizam se ispoljavao u - moćim vojnim tehnologijama - istraživanju svemira, - proizvodnji nekih industrijskih roba ( satovi, fotoaparati, pumpe avioni ... )Tada se činilo da je socijalizam društveno ustrojstvo i da za njega nije bilo prepreka.Početkom 70-tih počelo je sve brže zaostajanje za kapitalističkim zemljama i to zaostajanje nije bilo zbog materijalnih činioca već je bio različit odnos prema zakonu vrijednosti.

Najvažnije Socijalistička ideologija je utvrdila da je čovjek sposoban da izvrši raspodjelu društvenog fonda planiranjem rada bolje i efikasnije od zakona vrijednosti. Za razvoj te teorije input i output Rus Wassily Leontijev će 1973. godine dobio je Nobelovu nagradu. Leonid Kantorović dobio je Nobelovu nagradu – izmislio LINEARNO PROGRAMIRANJE Plansko utvrđen i raspoređeni fond rada nije mogao biti korigovan.U takvim uslovima nekih roba je uvijek bivalo više ili manje od stvarnih potreba. Cijene su ostajale nepromijenjene bez obzira na stanje ponude. Trošilo se i mnogo više rada za proizvodnju roba nego što je objektivno to bilo potrebno. Kapital je bio u društvenom vlasništvu i taj odnos da firma i ako ne bi dobro poslovala ne bi dolazila pod stečaj.

Privreda sve više proizvodila štart, loše i nekurentne proizvode, dubiozu i gubitke

Da oba sistema ( socijalizam i kapitalizam ) nisu paralelno postojala ne bi se znalo o značaju svakog ponaosob.

socijalizam planiranje kod rasporeda društvenog fondaZnači kapitalizam zakon vrijednosti kod rasporeda društvenog fonda

KAPITAL I VIŠAK VRIJEDNOSTI

Potrebe ( u porodici, plemenu ) bile su pokretačka snaga poslovnih aktivnosti

Potražnja i prodaja,odnosno kupovina i prodaja su pokretačke snage koje vode ka preduzetničkom naporu koji bi trebao da donese profit.Osnovni cilj pokretanja biznisa je oplodnja kapitala.Kapital se ulaže u različite oblike poslovnih aktivnosti s jednim jedinim ciljem da se uveća.Ali ima i onih koji pokreću poslove samo da pokažu moć,ideje,spretnost itd,ali od takvih poslova nema uvećavanja kapitala i taj će posao propasti.Da bi se obezbijedio rast kapitala njegov vlasnik mora da organizuje različite poslovne aktivnosti.

Pitanje - Šta je motiv ulaganja KAPITALA

Odgovor - OPLOĐIVANJE ( UVEĆAVANJE ) KAPITALA je motiv ulaganja kapitala

U procesu proizvodnje sredstva za rad i predmeti rada se troše prenoseći na novi proizvod onu vrijednost s kojom su ušli u proces proizvodnje.Spajanjem sredstava za rad i predmeta rada s radnom snagom dobivamo potpuno novu vrijednost.

Kako se oplođuje ( uvećava ) kapital?

Više alocirano radana neku djelatnost Manje cijene

Odlazak proizvođačaiz grane

Pad proizvodnje

MOTIV JE OPLO OPLOĐIVANJE ( UVEĆAVANJE ) KAPITALA

Moramo analizirati svaki proizvodni činilac ( radnu snagu, sredstva za rad, predmete rada i poduzetništvo )Primjer Ako u proizvodnji šećera angažujemo proizvodnje činioce i dobijemo utrošeni kapitak 1,60 KM / kg Ako šećer prodajemo po 1,60 KM / kg KAPITAK SE NEĆE OPLODITI ( samo smo pokrili troškove ) Ako kažemo da ćemo ga prodavati po 1,80 KM / kg – zašto ne po 2,00 KM/kg ili čak 3,00 KM/kg

Postupak Ako prikažemo kapitak koji smo utrošili po vrsti troška - sredstva za rad ( mačine, alati, zgrade, instrumenti.... ) 1500 KM

- premeti rada ( šećerna repa, voda, ... ) 900 KM - radna snaga 800 KM

Ukupno utrošeni kapital 3200 KM

Ako jedan turnus proizvodnje traje 4 sata utrošičemo polovinu kapitala - sredstva za rad ( mačine, alati, zgrade, instrumenti.... ) 750 KM

- premeti rada ( šećerna repa, voda, ... ) 450 KM - radna snaga 400 KM

Ukupno utrošeni kapital 1600 KM Kod slijedećeg turnusa proizvodnje troškovi će biti

- sredstva za rad ( mačine, alati, zgrade, instrumenti.... ) 1500 KM - premeti rada ( šećerna repa, voda, ... ) 900 KM

- radna snaga ( već smo je platili za čitav dan ) 0 KM Ukupno utrošeni kapital 2400 KM

Tokom proizvodnje stvorili smo vrijednost 3200 KM utrošili smo kapital 2800 KM

Razlika je VIŠAK VRIJEDNOSTI 400 KM Zaključak - VIŠAK VRIJEDNOSTI STVARA RADNA SNAGA

Radnici koji su angažovani su 8 sati u toku radnog dana.Oni su plaćeni npr.300 maraka za čitav dan,a ne samo za 4 sata..Tada se od radnika i traži da nastave s radom i u smjenama.Oni su angažovani za osmosatno radno vrijeme i za to im se plaća 300 maraka dnevno.

Sredstva za rad i predmeti rada,nemaju moć STVARANJA VIŠKA VRIJEDNOSTI.

Višak vrijednosti i nije ništa drugo do višak proizvoda.A bez viška proizvoda nije moguć napredak i ekonomski rast zemlje.

Roba i njena vrijednosna struktura

Vrijednosna struktura robe može iskazati kroz 4 činioca:

1. SREDSTVA ZA RAD (sr) Odgovarajuća količina uloženog minulog rada,tj.utrošeni kapital koji je angažovan za nabavku sredstava za rada.

2. PREDMETI RADA (pr) Odgovarajuća količinu uloženog rada u predmete rada ( sirovine ).

3. RAD ( r ) Kapital koji je utrošen za kupovinu radne snage.

4. VIŠAK VRIJEDNOSTI ( v ) Odgovarajuća količina viška vrijednosti ( dio rada koji stvori radna snaga iunad sopstvene vrijednosti.

I

II

Funkcija ( formula ) za strukture vrijednosti robe je sr + pr + r + v = C

Utrošena sredstva za rad i predmeti rada prenose vrijednost na novi proizvod. Njihova zajednička odrednica su sredstva za proizvodnju ( sp = sr +pr ).

Tada imamo novu funkciju sp + r + v = C gdje su sp - sredstva za proz proizvodnju, r - radna snaga v - višak vrijednosti

Sredstva za proizvodnju ( sredstva za rad i predmeti rada ) učestvuju sa svojom stvarnom vrijednosti Rad je onaj činilac koji doprinosi nastajanju veće vrijednosti od njene sopstvene – ova komponenta je višak vrijednostiUtvrđivanje vrijednosti radne snage

U svijetu kapitalističke proizvodnje marksizam i njemu bliska literatura radnu snagu vidi kao robu.

Prema Marksu radna snaga je roba poput svih ostalih i ova tvrdnja ne može da izdrži ozbiljniju kritiku.

Zašto?? Robu određuju tri činioca: - vrijednost,

- upotrebna vrijednost i - prometna vrijednost.

Veličinu vrijednosti određuje količina uloženog rada u stvaranje nekog dobra.Radna snaga se i kupuje i prodaje.Kupuju se fizičke i psihičke sposobnosti čovjeka.

OVO OVO OVO Vrijednost radne snage utvrđuje se na osnovi: A - dobara kojim čovjek obnavlja svoju radnu snagu ( nadoknađuje izgubljenu energiju )

Ovdje se računaju potrebe po srednjoj vrijednosti ( ni najskuplja dobra ni najjeftinija ) - Prvo,vrijednost radne snage nije niti može biti statička.Riječ je o nečemu što je podložno stalnim i brzim promjenama.

- Drugo, različite sredine, bilo da su one prirodne ili kulturne imaju različite potrebe,navike i ponašanje. B reprodukcija radne snage ne podrazumijeva samo nadoknadu za radnika. Reprodukcija

podrazumijeva još i osiguranje radničkog potomstva. Otud u vrijednost radne snage moraju ući i potrebe njegovog domaćinstva.

Višak i ekstravišak vrijednosti

Višak i ekstravišak vrijednosti se stvara u procesu proizvodnje -- Stvara ga živi rad,a ne kapital.

Radna snaga koja je kupovinom angažovana u neposrednom procesu proizvodnje stvara višak vrijednosti.

Na veličinu stope viška vrijednosti utiču mnogi faktori kao npr.: - grana u kojoj se djelatnost obavlja - uticaj monopola - nivo produktivnosti subjekata i drugo

VAŽNO Kada su uslovi privređivanja ispod prosjeka date grane, tada će se ostvarivati maksimalni,tj.ekstravišak vrijednosti koji se može objasniti još i kao proizvodnja koja je obavljena u uslovima ispod društveno potrebnog radnog vremena utvrđenog i taj ekstravišak vrijednosti ostvaruju proizvođači koji imaju najbolje uslove privređivanja. Primjer Ako je prosjek u grani za 1 sat za proizvodnju 100 cigli Ako neko troši 45 min za proizvodnju 100 cigli on stvara ekstravišak

Šta utiče na stvaranje ekstra viška - savremene tehnologije - savršenija sredstva za rad - bolja organizacija procesa

KAPITAL I AKUMULACIJA

Kapital je sve ono što se nalazi u procesu proizvodnjeSam proces društvene reprodukcije nameće potrebu da angažovani kapital egzistira u velikom broju različitih oblika.

Stopa viška vrijednosti se utvrđuje po formuliV

v’ = ---- x 100 ( % ) r

gdje je v’ - stopa viška vrijednosti, V - masa viška vrijednosti, r - vrijednost kapitala angažovan za kupovinu radne snage

- u sredstvima za rad- predmetima rada- gotovoj robi- potraživanjima za isporučenu robu i drugo

Ako se radi o prostoj reprodukciji ( obnavljanje proizvodnje na istim osnovama ) – nema razvoja ( stagnira se ).

Proširena reprodukcije ( obnavljanje proizvodnje na uvećanim osnovama ) je potreba i zahtjev

U toku reprodukcije kapital se neprestano transformiše.Ukoliko se radi o prostoj reprodukciji nabavka utrošenih činilaca kretat će se prema naprijed utvrđenim količinama.Da bi se reprodukcija mogla obnavljati na stalno uvećanim osnovama,neophodan je dodatni kapital.

OVO OVO Znamo da se Vrijednost ( Cijena ) određuje po formuli C = sp + r + v. Ako se želi obaviti proširena reprodukcija, trebaće izdvojiti novi kapital za nabavku dodatnih sredstava za rad, predmeta rada i nove radne snage. Ako taj dodatni kapital tražimo u sferi društvene reprodukcije,njegov izvor može biti samo višak vrijednosti. Koliko će se viška vrijednosti ( prihoda ) izdvojiti za potrebe proširene reprodukcije zavisi od razvojnih ciljeva društva. Svaki proizvodni ciklus donosi odgovarajući iznos viška vrijednosti,a taj višak vrijednosti trebaće se akumulirati ili skupljati i taj proces se naziva akumulacija.Sa akumulacijom moguće je pribaviti dovoljno novca za njegovo uključivanje u novi proizvodni ciklus.

AKUMULACIJA je proces prikupljanja viška vrijednosti iz više proizvodnih ciklusa Primer – pitanje Ako neko ima kamion sa kojim radi Da li treba dio zarade ( višak virjednosti ) ostavljati – akumulirati Šta će se desiti poslije prolaska vijeka tog kamiona – može li kupiti drugi

Organski sastav angažovanog kapitala

Pokretanje proizvodnje nameće potrebu obezbjeđivanja odgovarajućeg iznosa kapitala.Angažovanje kapitala podrazumijeva njegovo raspoređivanje na sredstvima za rad, predmete rada i radnu snagu.

ZNAMO Sredstva za rad i predmeti rada novoj vrijednosti ne dodaju ni više ni manje od njihove sopstvene vrijednosti. Radna snaga je sposobna da stvara veću vrijednost od sopstvene vrijednosti – ona je izvor viška vrijednosti. VAŽNO U procesu proizvodnje angažovani kapital ne učestvuje jednako u stvaranju viška vrijednosti.S jedne strane imamo kapital koji ne učestvuje u stvaranju viška vrijednosti,dok sa druge strane imamo kapital čije angažovanje doprinosi stvaranju viška vrijednosti. Odnos kapitala koji se angažuje za nabavku sredstava za proizvodnju naspram onog dijela koji se koristi za pribavljanje radne snage, naziva se organskim sastavom kapitala.

ORGANSKI SASTAV KAPITALA = KAPITAL U SREDSTVA : KAPITAL U RADNU SNAGU

Ovo bi moglo značiti da je katital najbolje uložiti u radnu snagu i storiti veći višak vrijednosti E NIJE TAKO VEĆA PRODUKTIVNOST SE POSTIŽE BOLJIM MAŠINAMA, ODNOSNO TEHNOLOGIJAMA ZNAČI - VEĆI DIO KAPITALA MORA SE ULOŽITI U NABVAKU MATERIJALNIH ČINILACA Organski sastav kapitala treba da je što veći – bolji su uslovi privređivanja – pojavljuje se višak ili ekstravišak

Akumulacija uz nepromijenjeni organski sastav kapitala

Najčešće za ozbiljnjije ulaganje nije dovoljan Višak vrijednosti stvoren u jednom ciklusu.

Da bi se obezbijedilo njegovo efikasno i funkcionalno ulaganje, potrebno ga je sakupiti iz više ciklusa i s takvim kapitalom započeti veću reprodukciju. Kad je već skupljeno dovoljno kapitala,on se može uložiti na način da se zadrži postojeća struktura ranijih ulaganja.Višak vrijednosti nameće potreba iznajmljivanja nove radne snage.U slučajevima kada ne postoji armija nezaposlenih,tada se javlja rast najamnina.Tada se vrši tražnja za novom radnom snagom,koja će dovesti i do rasta majamnina.

Primer akumulacije uz nepromjenjeni organski sastav kapitala

Ulažemo 150000 KM u podizanje šećerane i to - 80 % u nabavku sredstava za proizvodnju iž

- 20 % u angažovanje radne snage uz stopu viška vrijednosti od 100 % ( platimo ih 4 sata,a rade 8 sati )

Posmatramo 4 cikusa I ciklus 150000 120000sp + 30000r + 30000v akumulacija 30000 uložimo akumulaciju 30000 24000sp + 6000r

II ciklus 180000 144000sp + 36000r + 36000v akumulacija 36000 uložimo akumulaciju 36000 28800sp + 7200r

III ciklus 216000 172800sp + 43200r + 43200v akumulacija 43200 uložimo akumulaciju 43200 43560sp + 86400r IV ciklus 259200 207360sp + 51840r + 518400v akumulacija 51840

Zaključci Kapital ostao u odnosu 8 :2 u svim ciklusima ulaganja Ni u jednom cikusu nismo mjenjali organski sastav kapitaka koji se 4 = 2400/6000=28800/7200=...... Pojavila se nova tražnja radne snage. ** Akumulacija uz nepromjenjeni organski sastav kapitala primjenjuje se u zemljama gdje postoji velika nezaposlenost jer se u ciklusima povećava angažovanje kapitala za radnu snagu Ako bi se primjenio ovaj model u zemljamagdje nema puno nezaposlenih ulaganja u radnu snagu nemonovno bi

vodila povećanju najamnina – smanjenju viška vrijednosti i stagnaciji razvoja

Akumulacija uz porast organskog sastava kapitala

Akumulacija uz porast organskog sastava kapitala prirodno je stanje razvojno orijentisanih društava.

To je poželjan model razvoja privrede i društva u cijelosti,gdje se iz akumuliranog viška izdvaja veća suma za nabavku sredstava za proizvodnju od sredstava za radnu snagu.

Ima primjer u knjizi Opet u šećeranu 150000 KM u odnosu 8:2 i višak vrijednosti 100% samo se sad veći dio viška ulaže u sredstva za proizvodnju u odnosu na ulaganja u rad – odnos 9:1 ( raste organski sastav kapitala )

Poboljšan ( veći odnos ) organski sastav kapitala utiče na: - zapošljavanje,- tehničko-tehnološki napredak,- produktivnost,- rast viška vrijednosti, - akumulaciju itd.- u nekim privrednim granama katkad dolazi do pada opće stope zaposlenosti

Ali akumulacija uz porast organskog sastava kapitala čini se poželjnom razvojnom strategijom.Privreda i društva koja su spremna da iz akumulacije izdvajaju više za nabavku sredstava za proizvodnju. Visokoakumulativna preduzeća su sposobna da izdvajaju više sredstava za ulaganja i u nove kapacitete.Privreda je osposobljena da neprekidno poboljšava organski sastav kapitala,pruža mogućnost za nova ulaganja,a sa njima i kreiranje novih radnih mjesta.U takve zemlje spadaju zemalje zapadne Evrope,Amerike, Japana,Tajvana itd.

Organski sastav kapitala i razvoj

Akumulacija uz porast organskog sastava kapitala nezamjenljiva je pokretačka snaga razvoja privrede i društva u cijelosti.Radi se o modelu koji počiva na tome da vrijeme koje se troši za izradu potrebnog proizvoda,spuste ispod društveno potrebnog radnog vremena i to ulaganjem u znanje, tehnologije i sredstva za rad.Da bi snizili vrijeme na prosjek grane ili ispod prosjeka grane,jedini način je rast produktivnosti.Akumulacija uz stalni porast organskog sastava kapitala strategija je ona koja obezbjeđuje rast produktivnosti, i to je osnovna pretpostavka tehničko-tehnološkog napretka.

OBRT KAPITALA

Društvena reprodukcija pretpostavlja kontinuelno i funkcionalno angažovanje predujmljenog kapitala koji se mora rasporediti na način da se dijelovi tog kapitala stalno nalaze u pojedinim reprodukcionim fazama.Svojim prelaskom iz jednog oblika u drugi,on se kreće dajući pri tom novom obliku novi sadržaj. Prelaskom kapitala iz jednog oblika u drugi završena je pretpostavljena mu funkcija i okončan jedan njegov ciklus.Novi ciklus podrazumijeva aktivnost u okviru naredne namijenjene mu funkcije i tako redom sve dok se ne vrati u svoje prvobitno stanje.

Stalno kretanje angažovanog kapitala u procesu reprodukcije nazivamo kružni tok koji je njegovo kretanje od početne faze kroz druge faze i njihove cikluse,da bi se poslije stanovitog vremena ponovo našao u obliku u kom je započeo svoj kružni reprodukcioni tok,koji započinje predujmljivanjem novčanog kapitala.I ciklus proizvodnja – raspodjela – razmjena – korištenjaII ciklus nova proizvodnja – raspodjela – razmjena – korištenja ...... i tako dalje

I ( prvi ) ciklus počinje kad se za novac se kupuju sredstva za proizvodnju i radna snaga. Predujmljeni kapital se angažuje na način što se on raspoređuje po pojedinim reprodukcionim fazama u omjerima koji osigurava kontnuitet proizvodnog procesa.Proizvodni proces se nastavlja odmah po završetku ciklusa jedne faze s obzirom da je predujmljeni kapital raspoređen omjerima i količinama kako bi reprodukcioni tok mogao ići neprekidno.

Vrijeme obrta kapitala

OVO OVO Vrijeme obrta kapitala je onaj period u kom angažovani kapital iz svog početnog oblika prolazi kroz niz različitih transformacija da bi se na kraju ponovo vratio u početno stanje.

Taj se kružni tok angažovanog kapitala i može posmatrati u okviru dva relativno homogenizirana vremenska perioda.

1. prvi je vrijeme proizvodnje, Vrijeme proizvodnje podrazumijeva vezivanje kapitala u samom procesu rada i njegovo vezivanje s radnom snagom.Sve dok je radna snaga spojena s predmetima rada i sredstvima za rad traje i vrijeme proizvodnje.Sve dok je kapital vezan za proces proizvodnje,on je u cijelosti radno angažovan

2. drugi vrijeme prometa. Vrijeme prometa je onaj period angažovanja kapitala koliko traje proces nabavke sirovina i prodaje gotovih proizvoda. Dijeli se na vrijeme nabavke i vrijeme prodaje. Vrijeme nabavke je onaj period vezivanja kapitala koliko traju aktivnosti usmjerene na nabavku predmeta rada, sredstava za rad i radne snage.Vrijeme prodaje je onaj period vezivanja u kojem

Predujmljeni( uloženi )

kapital

Sredstva za proizvodnju

Predmeti rada

Radna snaga

SpajanjeProizvodnja

Nastala nova

vrijednost

Gotovi proizvodi

TržišteProdajaNovac

Oplodnja kapitalaVišak vrijednostiNOVI CIKLUS

Prodajom gotovih proizvoda kapital je prošao jedan čitav kružni tok i to kruženje kroz sistem reprodukcije može se prikazati matricom

sp N - R ..... P ..... R’ - N’

rs

Kružni tok započinje s kapitalom koji se nalazi u obliku gotovine – novca. Novcem se nabavljaju potrebne robe,tj.sredstva za proizvodnju i radna snaga. Tokom proizvodnog procesa nabavljena roba transformiše se u konkretni proizvod.Gornja nam matrica pokazuje da kružno kretanje kapitala ima i vrijeme svog trajanja

kapital nakon završene faze proizvodnje čeka svog kupca.

Primjer Ukupno angažovani kapital 1500000 KM raspoređen po fazama

Reprodukcioni tok

Kupovina sp

N - R rs

Proizvodnja( P )

Prodaja ( R′ - N′ )

Komentar

Trajanje pojedinih faza 30 dana 90 dana 30 dana

Angažovani kapital 300000 KM 900000 KM 300000 KMUkupno angažovano

1500000 KM

Dnevna angažovanost kapitala je u prosjeku 10000 KM

Ako skratimo vrijeme angažvanja u nabavi i prodaji za duplo imamo

Reprodukcioni tok

Kupovina sp

N - R rs

Proizvodnja( P )

Prodaja ( R′ - N′ )

Komentar

Trajanje pojedinih faza 15 dana 90 dana 15 dana

Angažovani kapital 150000 KM 900000 KM 150000 KMUkupno angažovano

1200000 KM

Zaključak Skraćivanjem vremena prometa kapitala u fazama nabavke i prodaje smanjeno je angažovanje kapitala na 1200000 KM Ušteđeni kapital može se upotrijebiti u druge svrhe - proširenje kapaciteta firme

- kupovinu više robe iiiii ...........Stalni i opticajni kapital

Kružni tok kapitala podrazumijeva njegovo stalno transformisanje iz jednog oblika u drugi.Transformacija kapitala iz jednog oblika u drugi ne dešava se na isti način kod svih njegovih dijelova.Imamo novac i za novac kupujemo robu,tj. sredstva za rad, predmete rada i radnu snagu.Roba se proda,a od kupca se dobije novac.

Stanje je potpuno drukčije kada je riječ o transformaciji sredstava za rad,predmeta rada i radne snage

STALNI KAPITAL Sredstva za rad,tj.mašine,alati,svojom čitavom supstancom ulaze u proizvodni proces i izlaze iz istog u neizmijenjenom stanju. U toku svakog proizvodnog ciklusa sredstva za rad se sve više i više troše.

Nakon više proizvodnih ciklusa ona se toliko istroše da postaju neupotrebljiva. Da bi se proizvodnja mogla nastaviti,ta se sredstva moraju zamijeniti novim.

Taj dio kapitala nazivamo stalnim ili postojanim kapitalom.

OPTICAJNI KAPITAL Ali potpuno je drukčiji način transformisanja kapitala uloženog u predmete rada i radnu snagu. Pošto se taj dio kapitala transformiše,u svakom proizvodnom ciklusu zovemo ga opticajnim ili

promjenjivim.

Stalni ili postojani kapital

Sredstva za rad tokom svoje upotrebe postepeno se troše. Stepen tog trošenja nije moguće precizno utvrditi. Može se procijeniti koliko će svako sredstvo imati svoj radni vijek ili radni učinak. Onoliko koliko se procijeni vijek trajanja sredstava za rad, toliko će ona i prenositi svoju vrijednost na novi proizvod.

Amortizacija je postepeno smanjivanje vrijednosti sredstava za rad i njihovo prenošenje na novu vrijednost, odnosno novi proizvod.Kada se sredstva za rad potpuno istroše, uzima se novac iz amortizacionog fonda i za njega kupuju nova.

Postepeno trošenje sredstava za rad naziva se rabaćenje,ali imamo još i moralno rabaćenje,gdje sredstva za rad katkad i neistrošena moraju da budu izbačena iz proizvodnog procesa i zamijenjena novim.U nekim slučajevima je neophodno da na novu vrijednost bude prenesena veća vrijednost od njihovog stvarnog trošenja.

Sitne opravke neće uvećavati vrijednost datog sredstva za rad.

Opticajni ili promjenjivi kapital

Angažovani kapital u obliku predmeta rada i radne snage u cijelosti ulazi u proizvodni proces,a iz procesa izlazi utrošen u cijelosti.

Za novu proizvodnju nužno je pribaviti nove sirovine i materijale.Bez novih sirovina ne bi se mogla nastaviti proizvodnja.

Kapital koji je u funkciji pribavljanja iznajmljivanja radne snage poslije svakog proizvodnog procesa,u cijelosti biva utrošen. Iznajmljena radna snaga nakon obavljenog posla mora obnoviti svoju radnu energiju.Otud kapital koji se angažuje za iznajmljivanje radne snage biva u cijelosti utrošen. Za novi proizvodni ciklus mora se pribaviti novi.Utrošeni angažovani kapital za iznajmljenu radnu snagu se prenosi u cijelosti na novu vrijednost.

VAŽNO Kapital koji se angažuje za nabavku predmeta rada i iznajmljivanje radne snage nije postojan. On se u toku radnog procesa u cijelosti utroši prenoseći pri tom čitavu svoju vrijednost na novi proizvod.Pošto je nepostojan za svaki proizvodni ciklus se mora uvijek iznova pribavljati pa ga zato zovemo promjenljivim, opticajnim ili varijabilnim kapitalom.

OPLOĐENI KAPITAL – ISKAZ RENTABILNOSTI ULAGANJA

Svrha ulaganja u proces društvene reprodukcije jeste oplodnja kapitala.

Kapital uložen u proces društvene reprodukcije preduzetniku mora biti vraćen uvećan. Motiv ulaganja zapravo i jeste oplođivanje kapitala.Preduzimač otud i razmišlja gdje bi kapital mogao najunosnije uložiti.On uzima različite pretpostavke.

Među pretpostavkama koje utiču na izbor ulaganja,od posebnog su značaja troškovi proizvodnje.

Troškovi proizvodnje i cijena koštanja

Ulaganje kapitala podrazumijeva pribavljanje proizvodnih činilaca koji se troše prenoseći svoju vrijednost na novi proizvod.

Predmeti rada u cijelosti prenose svoju vrijednost na novi proizvod.

Utrošen kapital u procesu proizvodnje je onaj koji u cijelosti prenosi svoju vrijednost na novi proizvod.To je dio kapitala koji je angažovan za nabavku predmeta rada i za iznajmljivanje radne snage.Utrošeni kapital u procesu proizvodnje zajedničkim imenom nazivamo troškovima proizvodnje.

VAŽNO Troškovi proizvodnje predstavljaju utrošeni kapital koji se u cjelosti prenosi na proizvod ( kapital za predmete rada i radnu snagu )

Ako znamo koliki su troškovi proizvodnje i kolika je novostvorena vrijednost dijeljenjem ukupnih nastalih troškova proizvodnje s brojem dobivenih proizvoda utvrdit ćemo cijenu koštanja.

KAPITAL

Stalni ( postojani )kapital

Promjenjljivi( opticalni )

kapital

Vezuje se za sredstva za radNe prenosi svu svoju vrijednost na

novi kapitalPostojan je kapital – isti je bez

obzira na proizv. robe

Vezuje se za predmete rada i radnu snagu

U cjelosti se utroši u ciklusuZavisi od količine proizvodnje

robe

Svake godine umanjuje se vrijednost sredstva za rad po amortizacionoj stopikad se sredstvo istroši kupuje se novo iz amortizacionog fonda

U toku radnog procesa ovaj kapital se u cjelosti utrošiZa slijedeći proizvodni ciklus mora se nabaviti novi kapital

Stalni kapital ( kapital angažovan za sredstva za rad ) nam pokazuje kako je njegov utrošak nepromjenljiv bez obzira kolika je količina proizvedene robe.

VAŽNO stalni kapital se ne mijenja sa rastom ili smanjenjem proizvodnje robe promjenjljivi kapital ( to su troškovi proizvodnje ) upravo proprc. zavisi od promjene proizvodnje

Rentabilnost poslovanja i profitna stopa

Svrha organizovanja proizvodnje jeste oplodnja kapitala, ali ta oplodnja zavisi od velikog broja faktora, kao što su - preduzetnička sposobnost menadžera,- opći uslovi privređivanja, - nivo tehnoloških dostignuća,- konkurencija.

Stalni kapital ne utroši se sav u toku jednog proizvodnog ciklusa,već on svoju vrijednost postepeno prenosi na novi proizvod.Angažovanje kapitala podrazumijeva njegovo radno vezanje.Ako je kapital radno-tehnološki vezan,on se ne može upotrijebiti za kakve druge svrhe.

Za utvrđivanje profita i profitne stope otud se u obzir i mora uzimati cijelokupan kapital.

Ekstraprofit kao iskaz rentabilnosti

Ekstraprofit ostvaruju ona preduzeća čije je individualno vrijeme ispod društveno potrebnog ( prosječno izračunatog za granu )

Uz novododatni kapital koji se koristi za nabavku novih, tj. dodatnih količina sirovine,odnosno iznajmljivanje nove dodatne radne snage, fabrika će morati smanjiti troškove proizvodnje.

RASPODJELA ( društvenog proizvoda )

Proces proizvodnje je stvaranje nove vrijednosti, a znamo da je za stvaranje nove vrijednosti potrebno vezati sredstva za rad, predmete rada i radnu snagu.

Da bi se proizvodnja mogla kontinuelno obnavljati, iz novostvorene vrijednosti je nužno izdvojiti u proizvodnji utrošenih činilaca. Izdvajanjem za utrošene činioce obezbjeđuju se pretpostavke za nastavak novog proizvodnog procesa.

Pitanje - Šta je raspodjela

Odgovor Raspodjela je nadoknada utrošenih proizvodnih činilaca – raspodjela se vrši iz novostvorene vrijednosti Na primjer - kad se završi I ciklus mora se izdvojiti * platiti najamnina ( radna snaga )

* platiti nove sirovine ( predmeti rada ) * izdvojiti dio za amortizaciju ( za sredstva za rad )

VAŽNO Profitnu stopu, izračunavamo na sljedeći način: v v - višak vrijednosti ps’ = -------- K K - cjelokupno angažvani kapital

VAŽNO Profitnu stopu kad postoji ekstra profit izračunavamo na sljedeći način: v + ep v - višak vrijednosti ps’ = ------------- ep - ekstraprofit K K - cjelokupno angažvani kapital

NADOKNADA UTROŠENIH PROIZVODNIH ČINILACA

Bitan je i termin RASPODJELA DRUŠTVENOG PROIZVODA

Količina materijalnih dobara proizvedenih u jednom društvu u datom vremenu predstavlja društveni proizvod.Društveni proizvod komponuju minuli i novostvoreni rad.

Iz novostvorene vrijednosti raspodjelom moraju biti osigurana utrošena sredstva - minulog rada i - utrošeni živi rad. - raspodjelom je neophodno osigurati nadoknadu utrošenih predmeta rada i sredstva za rad,jer bez tih

činilaca radna snaga ne može započeti novu reprodukciju. P

Proces raspodjele podrazumijeva i raspodjelu ukupnog fonda društvenog rada po djelatnostima.Raspodjela podrazumijeva i diobu onog dijela novostvorene vrijednosti u kojoj je učestvovala radna snaga.Raspodjelom se utvrđuje veličina viška vrijednosti i njegovo preraspoređivanje za različite namjene.Radi se o raspoređivanju viška vrijednosti na onaj dio koji ide za podmirivanje potreba ljudi.Dio viška vrijednosti odlazi za zdravstvo,školstvo, uprava,itd.Najamnina ili lični dohoci najznačajniji je element raspodjele .

Cilj svakog ulaganja je oplođivanje kapitala.Predujmljeni kapital moguće je angažovati u različite privredne grane.

Društveni proizvod – sve što proizvede društvo država

NAJAMNINA – ISKAZ VRIJEDNOSTI RADNE SNAGE

Da bi se čovjek održao u životu,mora stalno da zadovoljava različite potrebe.Ali ta dobra je neophodno proizvoditi i proizvodni proces se mora organizirati. Moraju se pribaviti predmeti rada i sredstva za rad i s tim činiocima otpočeti stvaranje potrebnih dobara.

Proizvodnja može biti organizovana kao individualni ili kao grupni rad. - proizvodnja kao individualan rad poznata je i u najrazvijenijim zeljmama,- proizvodnja kao grupni ( zajednički ) rad mnogo je šira i poznatija OVA JE NAJPRISUTNIJA

Organizovanje proizvodnje u kojoj će biti uključen veći broj ljudi, podrazumijeva pribavljanje proizvodnih činilaca.Ti činioci moraju biti prikupljeni u istom vremenu i na istom prostoru.Pribavljanje radne snage i njeno uključivanje u proizvodni proces podrazumjeva prethodno utvrđivanje:

- cijene rada ( recimo satnice )- vremenskog angažovanja radne snage ( neodređeno ili određeno vrijeme )

Bruto DPNetoDP

Sa društvenim proizvodom stvorena je

- vrijednost

- višak vrijednsti

vrši se

RASPODJELA

DP

za utrošena sredstva minulog rada

za utrošenitekući rad

za nakoknadu utrošenih predmeta rada

za nakoknadu utrošenih sredstava za rad

raspodjelaviška vrijednosti za

- širenje materijalne osnove- za potrebe sistema društvene nadgradnje

završenaraspodjel

a

Može novi

ciklus Raspodjela društvenog fonda rada je tehničko pitanje – POTREBNO JE UTVRDITI VELIČINE I VRIJEDNOST DRUŠTVENOG PROIZVODA I IZVRŠITI NJEGOVU RASPODJELU

Kad je riječ o raspodjeli viška vrijednosti, najamnine i profita, problem je mnogo veći i dublji od onog što podrazumijeva tehnika

- kontrole obavljenog posla- obračuna radnoh učinka ( utrošenih sati )- zaštite interesa radnika- zaštite interesa poduzetnika .......... i drugo bitno za angažovanje radne snage

Najamnina - pojam! Ako je čovjek uključen u proizvodni proces,prvi problem koji se nameće je utvrđivanje njegovog doprinosa stvaranju vrijednosti novog proizvoda.Ukoliko čovjek želi da preživi,mora stalno da proizvodi.Proizvodnja je jedini način stvaranja dobara neophodnih za zadovoljavanje njegovih svakodnevnih potreba.

Pitanje 1 - Šta je vrijednost radne snage??

Odgovor Vrijednost radne snage je količina uloženog rada u zajednički stvorenoj vrijednosti. Utrošena radna snaga je i umni i fizički rad.

Vrijednost radne snage pojedinca utvrđuje se njegovim konkretnim doprinosom zajedničkoj vrijednosti.

Pošto se vrijednost individualnog rada u zajedničkom radu iskazuje novcem imamo novi pojam najamnine

Pitanje 2 - Šta je najamnina??

Odgovor Najamnina je novčani iskaz vrijednosti radne snage

Veličina najamnine

Vrijednost radne snage određuje se količinom radne energije koja se utroši u datom proizvodnom procesu – ipak ova konstatacija je apstrakcija, jer nismo to izrazili u novcu ili materijalnom iskazu

Odluke o organizovanju proizvodnog procesa donose se zbog fiziološke prinude.S obzirom da je neophodno obezbijediti dobra koja su potrebna za preživljavanje,do njih se može doći zajedničkim ili individualnim radom.

OVO-OVO Neposredni proizvođač mora obnoviti radom utrošenu energiju. Tek obnovom utrošene energije on će moći započeti novi proizvodni proces.

Visina najamnine je određena količinom, odnosno virjednošću dobara koja se uztroše za obnovu energije proizvođača.Na taj način obnovljena energija omogućit će radniku nastavak proizvodnje.

Različite prirodne i društvene sredine nameću različite zahtjeve u zadovoljavanju potreba radnika. Npr. radnik u Kini će se zadovoljiti sa znatno manje dobara pri obnovi energije od radnika u Americi,on na posao dolazi biciklom,a Amerikanac dolazi sa kolima. Ili u sibiru radnik mora nosti toplu odjeću, a u Africi ne treba Otuda imamo da najamnina kao izraz vrijednosti radne snage nije jednaka u društvenim sredinama.

Najamninu ne određuju samo potrebe radnika uključenih u proizvodni proces. Proizvođač mora da obezbijedi svoj biološki opstanak,tj.reprodukuje one koji će nastaviti proizvodni proces kada njegov radni vijek prestane.Tu moraju ući i dobra koja su neophodna za preživljavanje njegovog domaćinstva.To su potrebe za preživljavanjem,školovanjem, zdravstvenim zbrinjavanjem itd. POTROŠAČKA KORPA – MJESEČNE POTREBE DOMAĆINSTVA IZRAŽENE U VRSTI I CIJENI

Najamnina je historijska kategorija. jednom utvrđena najamnina nije statična – mijenja se sa promjenom uslova

Promjena najamninePad,odnosno rast najamnina, gotovo je uobičajena pojava.

Najamnina nije statična već promjenljiva kategorija, a promjene uzrokuju:I rast produktivnostiII promjene na tržištu radne sbageIII monetrane promjene ( inflacija-devalvacija, deflacija-revalvacija )

I Na prvom mjestu ističemo promjene vrijednosti radne snagezbog rasta produktivnosti Ako dođe do rasta produktivnosti u proizvodnji hrane,odjevnih predmeta, obuće to će dovesti do pada cijena pomenutih proizvoda Potrošačka korpa će biti jeftinija - ovo dovodi do smanjivanja vrijednosti radne snage PAD NAJAMNINAII Ponuda i tražnja na tržištu radne snage su relevantne odrednice stanja i kretanja najamnina.

VISOKA PONUDA radne snage na tržištuAko je ponuda radne snage na tržištu relativno visoka,realno je očekivati pad najamnina

Kada se radi o smanjivanju najamnine uzrokovanom rastom ponude na tržištu radne snage, smanjivanje može ići do granica ugrožavanja egzistencije radnika.Ako se najamnina spusti ispod granice koje obezbjeđuju obnovu energije radnika, proces proizvodnje se neće moći nastaviti

MALA PONUDA radne snage na tržištu

Kada je na tržištu radne snage manja ponuda od njene tražnje,tada neminovno dolazi do rasta najamnina.

Najamnina može rasti do visine viška vrijednosti.Ako bi došlo do rasta najamnine iznad tog iznosa, tada bi se ugrozila osnovna reprodukciona supstanca.

NOVČANI ISKAZ VRIJEDNOSTI RADNE SNAGE

količina uloženog rada u zajednički stvorenoj vrijednosti

III Monetrarne promjene utiču na pad ili rast najamnina. Kada dolazi do pada ( devalvacija ), odnosno rasta vrijednosti ( revalvacija ) novca, tada dolazi i do promjena vrijednosti radne snage, odnosno pada i rasta najamnina.

Ko i na koji način određuje iznos najamnine

Količina dobara koja se utroše za obnovu energije okvirna su odrednica iznosa novca koja se isplaćuje radniku za obavljeni rad.

Poslodavac uvijek želi da najamnina bude što je moguće manja dok radnik nastoji da ona bude što veća

Pitanje - Ko utvrđuje iznos najamnina???

Odgovor - Pa trebalo bi da poslodavac i zaposlenik sporazumno utvrde iznos najamnina. Ipak ne može svaki pojedinac radnik to utvrživati – odgovor je slijedeći Udruženja radnika kroz sindikate i kolektivne ugovore utvrđuju iznose ispod kojih se najamnina ne može smanjivati – utvrđuju minimalnu cijenu rada. U slučajevima gdje se radnici,odnosno sindikat koji ih predstavljaju ne uspiju da dogovore s poslodavcima,interveniše država. Nesporazumi sindikata i poslodavaca okončava se najčešće obustavama rada ili štrajkovima.Pošto štrajkovi donose štetu ne samo poslodavcima već i zaposlenim,država obično posreduje u takvim slučajevima. Državni pritisci idu u oba smjera i na sindikate radnika i na poslodavce. Država obezbjeđuje nadoknadu radnicima ako bez svoje krivice ostaju bez zaposlenja.Tu su još i programi države značajni za obezbjeđivanje zdravstvenog i penzionog osiguranja, invalidske zaštite,socijalna pomoć

OBRAČUNAVANJE I PLAĆANJE NAJAMNINE

Obračunavanje i isplata najamnine u pojedinim razdobljima razvoja ljudskog društva bilo je različito.- u naturi ( proizvodu koji se proizvodi ili razmjenjenom robom – i sad malo ima )- u gotovini - bezgotovinski ( polaganje na račun ili čekom )- upotrebom elektronskog novca

I obračun prema dužini vremena provedenog na raduImamo dva osnovna pristupametoda obračuna najamnina

II obračun prema količini izvršenog posla - komadu

Najamnina prema vremenu

Najamnina prema vremenu je najstariji način obračuna učinka radnika. Riječ je o obračunavanju učinka na osnovu dužine vremena koju je radnik proveo na radu,koje se može sagledavati kao

Poslodavac

Radnici putem sindikata

Pregovori

SPORAZUMNODefinisana minimalna

cijena radaUspješni

ŠtrajkoviIntervencija države

Pritisci na obje straneOdređivanje minimalne

cijene rada

daZadovoljeni interesi

obje strane

Jesu li zadovoljeni interesi obje straneObje strane kukaju

Interesi zadovoljeniarbitražom

ne

- jednodnevni,- nedjeljni i - mjesečni boravak na radu.

Za najamninu koja mu se na taj način obračunava,zahtijeva se od radnika da provede na poslu unaprijed utvrđeno vrijeme izvršavajući određene zadatke.

Prednosti obračuna po vremenu - jednostavan - unaprijed utvrđen

Mane obračuna po vremenu - nameće se potreba dvostrane kontrole.

Prva je,kontrola vremena dolaska,odlaska s posla, drugo,kontrola da li se na poslu radi u skladu s postavljenim radnim normama.

Kontrola izvršavanja poslova,odnosno kontrola intenziteta rada se obavlja u okviru posebno organizovane službe ili kroz sistem pokretne trake.Riječ je o organizaciji posla gdje proizvod na traci prilazi radniku i obavezi radnika da na njemu obavi unaprijed utvrđenu radnu operaciju.

Ukoliko zaposlenik nije proveo propisano vrijeme na poslu,odnosno nije obavio određene mu poslove,slijede odgovarajuće sankcije,a može doći i do otkaza.

Najamnina po komadu

Najamnina po komadu polazi od teze da se radnik mnogo više zalaže ako se utvrdi cijena po jednoj operaciji koju obavi, odnosno oko svakog proizvoda koji on izradi.

Obračun prema komadu ne nameće obavezu stroge kontrole dolazaka i odlazaka radnika na posao i sa posla.Ali nameće obavezu evidentiranja učinka isto kao i pojačanu tehničku kontrolu proizvoda.

Obračun po komadu se u nekim slučajevima može pratiti kao učinak pojedinaca a u drugim kao kolektivni učinak.

Nagrađivanje prema broju proizvedenih komada ne isključuje kontrolu dolazaka i prisustvovanje radnika na poslu.

Uz obračun učinka prema broju proizvedenih komada pojavljuje se još i varijanta normi tako što se radniku odredi koliko komada mora dnevno da uradi i za tu normu njemu se obezbjeđuje odgovarajuća najamnina.

Drugi vidovi najamnine

Pored najamnine po vremenu i po komadu,imamo i veliki broj njihovi modaliteta, kao npr.

- za štednju utroška materijala, Ušteda materijala kojem doprinose radnici vodi smanjenju troškova poslovanja i

povećavanju dobiti.Poslodavac ima interes da kroz najamninu podstiče na štednjuPrimjenjuje se metod primjene procenta za izvršenu štednju materijala

- podsticanje inovacija, Povećanjem najamnina firma također može da podstiče veće angažovanje zaposlenih

na inovacijama

- nagrađivanje vjernosti Nagrađivanje vjernosti je nešto što je dugo poznato kao sistem dugogodišnjeg rada u istoj firmi.Firma to ne stimuliše samo kao povjerenje već i stečeno iskustvo a tim i sposobnost zaposlenih da više stvaranja od onih koji imaju manji radni staž.Povjerenje se može stimulisati kroz napredovanje u poslu a samim tim se postiže i rast najamnina,povišice najamnina,jednokratne nagrade,diplome itd.

- prestanak pušenja itd. Nepušači imaju veću produktivnost radaDa bi zaposlene odvikli od pušenja,Neke japanske firme su radnicima pušačima ponudile većunajamninu ako se odreknu pušenja.Otuda su u projektu odvikavanja pušenja učestvovalefirme država i članovi radnikove porodice.

Učešće zaposlenih u profitu firme

U Americi i zapadnoj Evropi zaposleni postaju suvlasnici firmi u kojima rade.

Akcije koje radnici dobivaju od firmi donose srazmjerni dio prihoda što povećava njihova ukupna primanja.

Vlade pojedinih zemalja sve više i sve češće podstiču firme da ustupaju zaposlenim dio profita i da ih na taj način učine suvlasnicima kompanije.Ta je pojava naročito prisutna u SAD koja je donijela zakon koji stimuliše firme da dodjelom akcija zaposlene učini suvlasnicima kompanije.Po tom zakonu firma se oslobađa poreza na profit za iznos koji se ustupi zaposlenim kao ušešće u vlasništvu kompanije.

Pitanje - zašto se ovo radi zašto i vlade zemalja ovo stimulišu

Odgovor - radnici firmu doživljavaju kao svoju pozitivan uticaj prema radu i veće angažovanje na poslu OBEZBJEĐUJE SE VEĆI PROFIT

NAJAMNINA I KUPOVNA MOĆ

Najamnina je novčani izraz vrijednosti radne snage.

S obzirom da prost rad u jedinici vremena stvara manju vrijednost od složenog rada,normalno da složeniji rad kao stvaralac veće vrijednosti mora da bude i više plaćen.Tada imamo da najamnina kao novčani izraz vrijednost radne snage mora da odražava njenu donju granicu.Granica najamnine određena je složenošću rada koju ona predstavlja.

Najamninu ćemo posmatrati kroz tri njene dimenzije:- nominalnu, - realnu i - relativnu.

Nominalna najamnina

Nominalna najamnina je iznos novca koji radnik prima od poslodavca za svoj rad i taj nam iznos pokazuje koliko zaposleni u svakoj zemlji prima dnevno, nedjeljno,mjesečno ili godišnje.

Vrlo su različita primanja u SAD,Njemačkoj,BiH. Svaka zemlja ima svoje kriterije prilikom obračuna i isplate najamnine,različit je način isplaćivanja najamnina zaposlenim.

U SAD-a - se najamnina obično prikazuje kao godišni iznos ( samo se iskazije godišnja plata ) a - obračun i isplata se vrši nedjeljno.

Evropa najamnina se obračunava i isplaćuje kao mjesečni iznos.

Nominalna najamnina nam ništa ne govori šta se sve za taj novac može kupiti,odnosno može li se s tim novcem preživjeti.

Realna najamnina

Realna najamnina je pokazatelj šta se za nominalnu najamninu može kupiti.

Realna najamnina je iskaz životnog standarda zaposlenih Ono što se može kupiti za nominalnu najamninu je realni pokazatelj uslova u kojim zaposleni u jednoj sredini žive

Realnom najamninom iskazuje se šta je to što se u jednoj zemlji smatra normalnim potrebama zaposlenih. Realna najamnina pokazuje strukture dobara koja su ušla u vrijednost radne snage.Ona nam još govori šta sve i po kojim cijenama se može za nominalnu najamninu kupiti.

Najamnina od 1.500 dolara, koliko u prosjeku prima radnik zaposlen u nekoj američkoj firmi, 6 puta je veća od najamnine koju prima zaposleni radnik u BiH. Ali zato Amerikanac mora izdvojiti mnogo više novaca za stanovanje,za odlazak na posao,za komunalne usluge,za školarinu itd. Ono što se može kupiti za nominalnu najamninu je realni pokazatelj uslova u kojim zaposleni u jednoj sredini žive.

U zemljama siromašnog i nerazvijenog svijeta najamninom se mogu osigurati samo namirnice za održavanje egzistencije radnika i njegove porodice i u tim zamljama se oko 75% najamnine koristi za kupovinu proizvoda ishrane,a ostatak za sve ostale potrebe odijevanje,stanovanje.Drugačija je situacija kod zemalja bogatog i razvijenog svijeta gdje se 25% najamnine koristi za kupovinu hrane a ostatak odlazi na ostale potrebe stanovanje,sport itd.

Relativna najamnina

Pitanje - Šta je realtivna najamnina

Odgovor - Odnos najamnine i viška vrijednosti iskaz je relativne najamnine. RN = N : VV

VAŽNO - Relativna najamnina je slika o - društvu i vremenu, - privrednom sistemu, - razvoju- strukturi privrede- bogatstvu i siromaštvu društva

Ako neka zemlja veći dio viška vrijednosti koristi kao najamninu tada se radi o zaostalim, nerazvijenim zemljama Višak vrijednosti koji ne pruža mogućnost podsticaju razvoja institucija društvene nadgradnje pokazatelj je siromaštva i nerazvijenosti društva.

Zemlje razvijenog svijeta danas sve više novostvorene vrijednosti koriste za podsticanje razvoja a sve manji za isplatu najamnine – no najamnine ne opadaju i to je bitno Društva i sredine koja veći dio viška vrijednosti koriste za potrebe zdravstva, obrazovanja,nauke itd. obezbjeđuju još brži rast privrede

VAŽNO Relativna najamnina je nabolji pokazatelj razvojne sposobnosti nekog društva.

PROFIT, NAKNADA PREDUJMLJENOG KAPITALA

Svrha ulaganja jeste uvećavanje kapitala – znači kad se završi neki ciklus proizvodnje kapital mora biti uvećan u odnosu na kapital koji je ušao u taj ciklus

- u oblasti proizvodnjeU ciklusu kapital se može oplođavati ( uvečavati )

- u oblasti prometa

Sfera proizvodnje i sfera prometa dvije su reprodukcione faze kojima se nalazi čitav niz različitih relativno homogeniziranih privrednih djelatnosti.Kapital se mora oplođivati bez obzira u kojoj je društvenoj djelatnosti.

Uloženi kapital mora vlasniku da donosi profit.

Pitanje - Šta je profit?Odgovor - Profit je ono što se od ulaganja očekuje. Putem raspodjele novostvorene vrijednosti vlasniku se obezbjeđuje odgovarajući dio oplođenog kapitala.

INDUSTRIJSKI KAPITAL

Društvena reprodukcija s institucijama osigurava produkovanje nove vrijednosti. Uloga pojedinih reprodukcionih faza unutar sistema su različite.

Proizvodnja je impulsivna faza. - ona određuje nivo aktivnosti ostalih faza. - to je faza u kojoj se stvara vrijednost i nova vrijednost

VAŽNO ZA INDUSTRIJU Kapital angažovan u industriji ima karakter proizvodnog ulaganja,a proizvodnja je mjesto u okviru koje se stvara vrijednost i nova vrijednost,a gdje se stvara vrijednost

stvara se i višak vrijednosti. Kapital koji se ulaže u industriju ima karakter proizvodnog kapitala i on je stvaralac

vrijednosti i viška vrijednosti.

U okviru industrije nalaze se grane koje su u prilici da stvaraju relativno visoke profite . - proizvodnja informatičke opreme i tehnologija, - proizvodnja lijekova - proizvodnja cigareta itd, A nalaze se i djelatnosti sa najnižom akumulacijom kao što su: - tekstilna industrija, - industrija obuće, - drvna industrija itd.Industrija kao djelatnost koncentriše ogromni kapital. To je naročito karakteristično za grane koje čine dio infrastrukture kao npr. proizvodnja i distribucija energije,avioindustrija i dr.

Samofinansiranje-činilac novog rasta u industriji OSNOVNO - sredstava akumulacije, Industrijski kapital je u mogućnosti da za razvoj koristi

DODATNO ( samofinansiranje ) - sredstva amortizacije dok su ona na čekanju

Sredstva amortizacije se izdvajaju i čuvaju na posebnim računima – ona su na čekanju da se kupe nova sredstva za rad kad se postojeća istroše

- državna politika u oblasti poreza može da bude izvor samofinansiranja i novododatnog rasta u industriji. Porezi dvostruko utiču na rast i razvoj industrije.Riječ je o politici države gdje ona sa nižim poreskim stopama nastoji podstaknuti firme da ostvarenu akumulaciju usmjeravaju u investicije. Visoke poreske stope tjeraju firme da sve više i više povećavaju amortizacione stope i dolazi do relativno velikih izdvajanja na sredstava za rad.Velika izdvajanja po osnovu amortizacije sredstava za rad stvaraju visoke troškove poslovanja i javlja se smanjivanje profita i umanjivanje poreske osnovice. Progresivno oporezivanje dohotka zaposlenih odvraća dioničare i akcionare da uzimaju pripadajuće prihode.Tada se javlja dio profita koji se koristi za investiranje u nove kapacitete.

Nove investicije se ne moraju uvijek koristiti za širenje proizvodnih kapaciteta – koriste se i u nova istraživanja, nove tehnologije, informatičku opremu, menadžmentKarakteristike novog industrijskog rasta

Samofinansiranje i naučnotehnološka revolucija u industriji imaju svoja prepoznatljiva obilježja.

1. U industriji nauka dobiva odlučujuću ulogu. Ona postaje dominantna proizvodna snaga i nosilac sveopćeg razvoja.Ulaboratorijama mnogih industrijskih kompanija vrše se veoma ozbiljna istraživanja u oblasti biologije,genetike,atomske fizike itd.

2. Nauka, tehnika i tehnologija sačinjavaju Iz fabričkih laboratorija naučna otkrića odmah odlaze na provjeru i primjenu jedinstveni kompleks sposoban za mnoge Posljedica toga je povećanje proizvodnje, smanjivanje troškova i rast profita naučne izazove i otkrića

3. Naučna otkrića i spoznaje podstiču uvođenje Sa promjenom tehnike i tehnologije mijenja se i sistem menadžmenta, nove tehnike i tehnologije u proizvodne upravljanja proizvodnim sistemima procese čak i onih kompanija koje je same ne razvijaju.

4. I uloga čovjeka u proizvodnom procesu On sve više i sve češće postaje nosilac ideja, organizator,planer i kontrolor postaje posve drukčija.

5. Nauka i tehnika zajedno sa novim Sve zajedno stvara mogućnosti za neprekidan rast produktivnosti i informatičkim tehnologijama sve više efikasnost ljudskog rada u cijelosti prodiru u urede kod poslovnih ljudi,ali i u

računovodstvo,skladišta kao i druge službe

6. Naučna revolucija i sprega s industrijom su Postindustrijsko se sve više oslanja na prirodnu inteligenciju čovjeka prekretnica od industrijskog ka i vještačku inteligenciju mašine. postindustrijskom informatičkom društvu.

Profit u industriji

Profit je oplođeni kapital uloženu industruju – odnosno neku proizvodnju iskaz efikasnosti angažovanja kapitala u nekoj industrijskioj grani.

Ulaganje u industriju proizvodno je angažovanje kapitala a proizvodni kapital, stvara još i višak vrijednosti.

OVO OVO Profit i višak vrijednosti predstavljaju jednu te istu pojavu.

Podsjetimo se - Radna snaga svojim angažovanjem u toku procesa rada stvara višak vrijednosti

Profit i nije ništa drugo nego višak vrijednosti posmatran u odnosu na ukupno predujmljeni kapital.Profit nam tako pokazuje koliko se predujmljeni kapital u nekom proizvodnom ciklusu oplodio.

Prosječna profitna stopa

Pitanje - Šta utiče na veličinu profita?

Odgovor - Na veličinu profita utiču * višak vrijednosti * visina organskog kapitala* brzina obrta kapitalaŠto su ovi faktori veći – profit je veći

Ostaje pitanje šta je sa grana ( djelatnosti ) gdje su faktori, pa makar i jedan od njih ispod ostalih granaČinjenica da neke djelatnosti imaju manju stopu viška vrijednosti, niži organski sastav kapitala i nedovoljan obrt, uticat će da grane koje su u toj poziciji budu neinteresantne za ulagače, dok će grane i djelatnosti koje imaju povoljniji organski sastav i veći obrt privlačit nove ulagače.Kada dolazi do većih ulaganja u te grane doći će i do veće proizvodnje,a sa proizvodnjom i do veće ponude roba.

Kada su u pitanju grane u koje se nedovoljno investira tu ćemo imati nepovoljnu situaciju,zbog nedostatka kapitala i proizvodnja će biti manja.Manja ponuda vodi rastu cijena,a s rastom cijena dolazi i do rasta profitnih stopa.Bolji uslovi privređivanja u tim granama privući će sada pozornost novih ulagača. Ako je riječ o seobi kapitala iz niskoakumulativnih grana u grane gdje je stopa akumulacije relativno visoka, tu se ne radi ni o kakvom zatvaranju jedne fabrike. Najčešće se tu radi o promjeni proizvodnih programa,pri čemu se postojeća sredstva za rad koriste nove robe.Kretanje kapitala ka granama u kojima su profitne stope relativno visoke stalan je proces.

1. ZAKONITOST - KAPITAL SE UVJEK ALOCIRA ( PREMJEŠTA ) U GRANE U KOJIMA SE NAJVIŠE I NAJBRŽE OPLOĐUJE

ne radi se klasičnom preseljavanju, nego o promjeni proizvodnih programa i maksimalnom korištenju postojećih objekata i sredstava za rad

1. ZAKONITOST - KRETANJE KAPITALA KA GRANAMA U KOJIMA SU PROFITNE STPRE NAJVEĆE STALAN JE PROCES

VAŽNO Upravo stalno alociranje kapitala kroz grane dovodi do ujednačavanja ( uprosječivanja ) profitnih stora u

privredi Profitne stope koje se kreću oko prosječnih obezbjeđuju stalni rast privreda

OVO OVO Prosječna profitna stopa Model koji osigurava funkcionisanje ulaganja kapitala

Kad se posmatra duži vremenski period – jednaki kapital uložen u bilo koju djelatnost mora uvjek donositi jednak profit

Opća profitna stopa

Kako smo rekli - Cilj svake kompanije je uprosjećivanje profitnih stopa

Pitanje - Šta je opća profitna stopa

Odgovor - Opća profitna stopa je samo drugi izraz za utvrđenu prosječnu profitnu stopu na nivou pribrede kao sjeline

Prosječnu profitnu stopu privrede kao scjeline utvrđujemo po formuli – ovaj obrazac je isti kao obrazac za izračun stope oplodnje angažovanog kapitala

M PF′ - opća profitna stopa ( prosječna profitna stopa na nivou privrede ) PF′ = -------------- M - masa viška vrijednosti C + R C - stalni kapital ( sredstva za rad ) na nivou privrede

R - promjenjljivi kapital na nivou privrede

mala slova - koriste se za izračun prosječne profitne stopevelika slova - koriste se za izračun opće profitne stope

Pitanje - Imaju li razvijene privrede i društva veće opće profitne stope, od nerazvijenihOdgovor - Imaju – jer imaju privredu sa visokoakumulativnim granama ( visok organski sastav kapitala )

Cijena proi zvodnje

Kao što smo rekli - Kapital se stalno premješta iz grane u granu Znači na duži period nijedna grana nema ekskluzivitet stalnog ulaganja kapitala i visoke profite

Podsjećanje - Cijena proizvoda se utvrđuje kao C = sp + r + v sp - sredstva za proizvodnju

r - radna snaga v - višak vrijednosti

NOVI POJAM CIJENA PROIZVODNJE je vrijednost robe koja se gormira pod uticajem 2 faktora 1. - uslovi privređivanja u okviru grane 2. – uslovi na nivou privrede kao cjeline

Cijena proizvodnje se utvrđuje prema formuli Cp = sp + r + pp sp +r - proizvodnja uz prosječne uslove na nivou grane

pp - prosječna profitna stopa na nivou privredne kao cjeline

VAŽAN ZAKLJUČAK Cijena proizvoda ( robe ) i Cijena proizvodnje se međusobno razilaze

određuje se na osnovi individualnih određuje se na osnovi prosječnih uslova uslova privređivanja preduzeća privređivanja na nivou privrede kao cjeline

Vrijednost robe i cijena proizvodnje

Dat primjer u knjzi – izvodimo zaključke

1. Grane koje imaju lošiji organski sastav kapitala imaju skuplje robe od cijene proizvodnje imaju gubitke

2. Grane čiji je organski sastav na prosjeku cijena robe = cijeni proizvodnje nema gubitaka, ali ni ekstra profita

3. Grane sa visokim organskim sastavom cijena robe < cijene proizvodnje imaju ekstraprofit

Upravo koliko gube 1. i 2. dobija 3.

Cijena proizvodnje i raspodjela prema granama

Grane su dosta različite šro se tiče poređenja cijene robe i cijene proizvodnje

Pitanje - Šta se dešava kod grana gdje se ne poklapa vrijednost robe i vrijednost proizvodnje

Evo odgovora tabelom

Grupe Grana Odnoscijena robe : cijena proizvodnje

Učešće u raspodjeli društvenog Bruto proizvoda

Grupa I Cr < CpUslovi privređivanja povoljnjijiKroz raspodjelu DBP prisvajau više

Grupa II Cr > CpUslovi privređivanja lošijiKroz raspodjelu DBP dobijaju manje od vrijednosti koju one stvaraju

Grupa III Cr = CpUslovi privređivanja povoljnjijiKroz raspodjelu DBP ostvaruju vrijednost koju su i ostavrili proizvodnjom

Documents

71602211 Osnove Ekonomije Skripta I Parcijalni