74892963 Yesudian Selvarajan i Haich Elizabeth Yoga i Sport

Selvarajan Yesudian

Elisabeth Hatch

YOGA +

ŠPORT

SNAGE SU UMA NALIK

SVJETLOSTI ŠTO SE RASIPA;

U TRENUTKU USREDSREDIVANJA,

POSTAJU PROSVJETLJUJUĆIMA.

TO JE NAŠ JEDINI NAČIN SPOZNAJE.

Vivekananda

P R E D G O V O R

Dr. D.B.Desaia,

izvanrednog i opunomoćenog ambasadora

Indije u Švicarskoj

U Europi su odavna vladala mnoga pogrešna shvaćanja Yoge.

Riječ je o pojmu kojeg su povremeno koristili svi oni koje je pri

vlačila orijentalna mistika i koji su se predavali zanosu misticizma

i spiritualizma. Tek je mali broj ljudi shvaćao pravi smisao Yoge.

Yoga je usko povezana s naucima drevnih mudraca Indije jer

su je oni i razvili. Riječ je o metodi čijom se primjenom može

postići potpuno ovladavanje duhom i tijelom uz uvjerenje o

mogućnosti postizavanja posvemašnjeg sklada tijekom cijeloga

života, te je yoga ujedno i jedan od puteva postignuća potpunog

oslobođenja. Za ostvarenje ovakvoga cilja potrebno je razvijanje

sposobnosti koncentracije do najvišeg stupnja, što je ostvarivo

samo uz potpuno ovladavanje mislima. Vladanje je mislima,

međutim, moguće samo za onoga tko posjeduje potpunu kon

trolu nad svojim tijelom. Potpuno ovladavanje vlastitim tijelom

predstavlja, dakle, prvi korak na putu Yoge. Tijelo mora biti posve

razvijeno i odgojeno, što se može postići samo posredstvom cijelog

niza vježbi što se nazivaju Hatha Yoga.

Hatha Yoga je metoda čijom se primjenom može ostvariti vla

danje vlastitim tijelom. Pritom valja naglasiti kako prvi korak ka

postizavanju toga cilja predstavlja pravilno disanje. Nakon toga,

8 Yesudian • Haich

prelazi se na niz „asana" (stavova ili položaja tijela) čiji je cilj

usavršavanje pojedinih organa i njihovih funkcija. Riječ je o nauci

koja je u sebi potpuna i dovršena. U najjednostavnijem ishodu

pomaže stvaranju zdravoga tijela koje i samo doprinosi postiza

vanju zdravoga duha. Nikakvih skrivenih tajni nema; Hatha Yoga

može se vježbati i na Istoku i na Zapadu, bez obzira na društveni

položaj, uvjerenje i svjetonazor. Potrebna je samo želja za posje

dovanjem zdravog tijela, dok je za ispunjenje ove želje potrebna

spremnost na stanovite napore. Yoga je mistična samo utoliko što

su se njome u našoj drevnoj domovini od pamtivijeka bavili,

između ostalih, i mističari. U svojoj je praktičnoj primjeni,

međutim, Yoga podjednako tako suvremena nauka kao i svako

drugo učenje o tjelesnom odgoju.

Radujem se ovoj knjizi jer če pridonijeti odagnavanju mnogih

pogrešnih pojmova što su dosada postojali o Yogi i njezinoj

primjeni. Svakako če biti korisna svima onima koji če imati dovolj

no strpljenja da je prouče. Raduje me i činjenica što ovu knjigu

objavljuju osobe koje su za to mjerodavne. Mnogo su godina

posvetile ovome radu, te time u Madžarskoj postigle uspjeh

dostojan pažnje. U Madžarskoj je, naime, objavljena slična knjiga

koja je naišla na ogroman uspjeh. Uvjeren sam da če ova knjiga i

u Švicarskoj naiči na brojnu čitateljsku publiku; neka zdravi narod

Švicarske i nadalje usavršava svoje zdravlje.

P R E D G O V O R A U T O R A

Potaknut nekim unutrašnjim nagonom, kojem se nisam mogao

oduprijeti, napustio sam Indiju i dospio u Europu. Postupio sam

nalik oruđu u rukama sudbine i poput posude u koju se ulijeva

voda, primio sve što mi je darivala. Nisam se mogao uspokojiti

sve dok nisam našao odgovor na svoje najveće i jedino pitanje -

Čovjek, jer sada sam uvjeren:

Man, thou art thy secret alone!

Who can open thy gates but thee?

And none to enter in but thee 1!

Čovjek je tajanstveno čudo koje se kreće između smrtonosnih

činitelja prostora i vremena. Činjenica da su mu dani izbrojani

zahtijeva od njega da se trgne iz sanjive učmalosti spozna stva

ralačku snagu svoga vlastitoga bića i neograničenost svoje suštine.

U dubini svoga srca čovjek osjeća osvit uzvišene sreće u svoj

njezinoj blistavoj slavi i besmrtnom veličanstvu, te se budi na

kliktaj spoznaje kako njegova istinska priroda nije ništa drugo

nego čista sreća.

Prateći ovaj unutrašnji glas, odlučio sam zapisati sve što sam

vidio i naučio u nadi da će moja iskustva poslužiti kao koristan


vodič svima koji su se posvetili istom traganju.

Nije mi namjera zastupati orijentalizam ili bilo koji kult.

Istinska i trajna sreća, međutim, može se postići samo zdravim

tijelom. Potaknut takvim razlogom, na ovome mjestu ne navodim

davno ustanovljena pravila i propise koji su od koristi u postiza

vanju uspjeha. Izloženi su na način koji odgovara potrebama onih

ljudi na Zapadu koji su od svoje, često slijepe i besciljne preza-

poslenosti, voljni odvojiti nekoliko minuta dnevno, te ih posve

titi svojem vlastitom razvoju.

Borba je za zdravlje teška i zahtjevna, a pobjednik mora ovla

dati i dimom i tijelom. Tajne čekaju na svoje razotkriće kao i ova

tajna o čovjeku koja, nalik pupoljku što se razvija u cvijet, rješava

i veličanstvenost čovjekova istinskog bića, te tako postaje očigled

nom. Za to je, međutim, potrebno vrijeme i strpljivo nastojanje.

Nalik vrataru, čovjek može pronaći svoj put do uspješnog

samoostvarenja samo uz uvjet da su mu i tijelo i duh odgojeni u

skladu s pokoravanjem nalozima neograničenog uma što u njemu

počiva. S razvojem mozga, koji nalikuje rastvaranju nježnih latica,

kao i s razvojem tijela koji stremi tjelesnom savršenstvu, istinska

čovjekova suština dolazi do izraza u obliku besprijekornog

zdravlja, spoznaje i znanja. Budite svjesni kao potpuna cjelina i

postići ćete ovaj cilj.

Suvremenom je svijetu zdravlje potrebnije od svega što

bogatstvo može pružiti. Sprečavanje uzroka bolesti i patnji

podjednako je tako uzvišen zadatak kao što je to i mogućnost

ozdravljenja za kojim milijuni ljudi tako očajnički žude. Započnite

stoga s odlukom da nećete podnositi nikakve negativne utjecaje

YOGA + ŠPORT 11

- mentalne ili tjelesne - jer bolest je nedostatak pozitivne životne

snage, praznina u konstituciji koja može završiti kolapsom cijelog

organizma. Drevna je nauka o Yogi potpuna i točna jer ukazuje

na mudre i razborite korake koje valja poduzeti kako bi se postiglo

tjelesno i duhovno savršenstvo.

U ovom mi je radu predano i nesebično pomagala Elisabeth

Haich koja nije samo moja kolegica u našoj školi Yoge, već je i

osoba koja mi je pomogla pri tumačenju pravih potreba Zapada.

Ovu smo knjigu napisali zajedno na osnovi iskustava, stečenih

tijekom niza godina marljivoga rada i bogate žetve ohrabrujućih

rezultata. Ove su stranice namijenjene onima koji nemaju

mogućnosti za redovnim pohađanjem neke škole Yoge ili

„ašrama" i koji nisu sreće da naiđu na osobnog učitelja. Iskreno

se nadamo da će ova knjiga svakom marljivom istraživaču

omogućiti samostalno vježbanje i sigurno koračanje svjesnom

putanjom Hatha Yoge.

To see, open then thine eyes,

And behold below the veil of

blindness, that mortal flesh

covereth ... MAN the DIVINE 2

Selvarajan Yesudian

PRVI DIO

U V O D U H A T H A Y O G U

1 . I S T I N I T A P R I Č A O B O L E S N O M D J E Č A K U

Jednom je u sunčanoj Indiji, u gradu Madrasu živio mršav i

boležljiv dječak. Do svoje petnaeste godine bolovao je od gotovo

svake bolesti - šarlaha, dizenterije, tifusa, kolere i drugih zaraz

nih bolesti što su tako česte u tropskim predjelima. Bilo je gotovo

pravo čudo što je ostao na životu. Preživio je, doduše, ali u kak

vom jadnom stanju! Bio je sama kost i koža, sićušno mu je lice

poblijedilo, oči bijahu upale i svenule, a grudi uske i ravne. Pa

ipak, taj dječak nikada nije živio u bijedi. Otac mu bijaše ugledan

i bogat liječnik kojeg su bolesnici naprosto opsjedali u beskrajnom

nizu. Majka mu bijaše najmilija i najnježnija žena na svijetu. Ali,

i uza sve to, ta kuća u Madrasu, sa svojim prostranim i sjenovi-

tim dvorištem, ni jednoga dana nije znala za sreću. Neprestana

briga i tuga bijahu usud njezinih stanovnika. Brižno čuvani i raz

nježeni dječak nalikovao je više sjenci negoli dječaku.

Njegov je otac nastojao na njegovu ozdravljenju svakim sredst

vom što je medicini bilo poznato, ali je dječaka ipak teškom

mukom uspijevao održati na životu.


Jednoga je dana dječak pošao i u školu, te više nije mogao

satima ležati u postelji kao ranije. Od toga je trenutka mogao živjeti

kao i sva ostala djeca njegova uzrasta. Bio je, dakako, oslobođen

gimnastike, a u kući štićen, kao i sve do tada, i od najmanjeg

povjetarca. Kada je napunio četrnaest godina, obolio je od upale

pluća, ali se, gotovo kao nekim čudom, uspio izvući i iz te bolesti.

Beskrajne su brige i patnje iznova počele. Nakon pola godine

iznova se dobro osjećao, ali je od prehlada obolijevao i na najmanji

dašak vjetra. Teško bi se riječima moglo opisati u kolikoj je mjeri

jadni dječak zavidio svojim bezbrižnim školskim prijateljima na

njihovu dobru zdravlju. Na satima gimnastike u engleskoj

gimnaziji povlačio bi se u kut dvorišta odakle je nesretna srca

promatrao živahne kretnje svojih vršnjaka. Na kraju sata

nastavljao bi stajati u dvorištu i čim bi utvrdio da ga nitko ne

promatra, stao bi trčati i skakati posvuda unaokolo i razmahivati

rukama onako kako je to druge vidio da čine. U petnaestoj se

godini osjećao nešto bolje. Od prehlada nije pobolijevao tako često,

ali neredovite i tajno vršene gimnastičke vježbe izazivale su stalnu

glavobolju i lupanje srca.

Unatoč tjelesnoj slabosti, njegov je poduzetni duh bio nesa

lomljiv. Cesto je odlazio od kuće, lutajući šumama i poljima u

potrazi za obitavalištima yogina, tzv. ašramima, na udaljenim

brdima. Svi su napori, međutim, bili uzaludni, te se tako zado

voljavao promatranjem putujućih fakira koji su uz put prikazi

vali svoje vještine. Fakire je malo cijenio, ali spram yogina osjećao

je štovanje i divljenje. Zahvaljujući urođenom nagonu, neizmjerno

ga je privlačila mistička nauka drevne Indije. Svaku knjigu koju

YOGA + ŠPORT 15

je o toj temi mogao pronaći u očevoj biblioteci, pomno je pročitao.

Poznavao je i divio se teoriji psiholoških nauka: učenjima Radža

yoge, Džnana yoge i Karma yoge koje razotkrivaju veličanstvene

duhovne visine, a svojim učenicima daruju zadovoljstvo, samo

pouzdanje i snagu duha. U biblioteci je naišao i na mnoge knjige

o Hatha yogi što su poučavale o tajanstvenim pravilima koja su

bila jednostavna, iako stara tisućama godina, a bila su posvećena

tjelesnom blagostanju, snazi i zdravlju. Lako se dade zamisliti

ushit djeteta tako slabašnog tijela. Gotovo u jednom dahu, od

ranog poslijepodneva do kasno u noć i iznova sve do zore, upio

je u sebe sav sadržaj novootkrivenih knjiga. Kliktao je od radosti

pročitavši sve o „asanama", stavovima i položajima tijela u Hatha

yogi, te vježbama disanja što donose snagu i zdravlje. Odmah bi

se uspravio u postelji, prekriživši noge na način koji je opisan u

prvoj vježbi. Zatim je pokušavao točno ponoviti, jedan za drugim,

sve važnije stavove i položaje tako da je umalo iščašio noge. U

međuvremenu, saznavši kako je duboko disanje od iznimne važ

nosti u čovjekovu životu, pokušao je provoditi vježbe disanja

„pranajama". Ispunivši udahom svoja slaba pluća, zadržavao je

dah sve dok mu pluća ne bi gotovo pucala od napora. Potom bi

dubio na glavi i savijao ruke i noge sve dok naposljetku ne bi pao

iz postelje, dobro udarivši glavu i cijelu kuću probudivši iz

duboka sna. Nakon dugih sati, provedenih u takvom prenapre-

zanju, njegova su prenadražena pluća gotovo pucala. Narednog

se dana osjećao slabo i jadno; bolio ga je svaki zglob. Nakon tak

vog iscrpljujućeg napora tijekom cijelih tjedan dana, odgurnuo je

od sebe sve knjige, gorko plačući. Pomisao o tome, da je čak i ova


posljednja mogućnost ozdravljenja i domaganja tjelesne snage

tako neslavno propala, učinila ga je posvema neutješnim.

Izgubio je svaku nadu, misleći kako nikada neće biti zdrav,

nikada se neće moći slobodno igrati i pohrvati sa svojim prija

teljima... nikada neće moći uživati u sreći što je sa sobom donosi

zdrava i bezbrižna mladost.

Od tog se dana posve zatvorio u sebe i postao vrlo šutljiv.

Prezirao je tijelo i sve tjelesno, te pažnju posvećivao samo stva

rima uma i duha. Samo učenje i dugo čitanje nije ga, međutim,

moglo zadovoljiti. Pažnju su mu sve više i više stali privlačiti tako

teški i zamršeni problemi da ih njegov uzrast nije mogao savla

dati.

Jedne se sparne jesenje večeri iznova otputio od kuće. U nekom

mango šumarku, nekoliko kilometara od grada, naišao je - napo

sljetku - na učitelja Hatha yoge za kojim je tako dugo vremena

tragao!

Yogin je bio okružen skupinom mladih ljudi koji su pomno

slušali njegovo izlaganje. Za sve vrijeme, koliko je trajalo preda

vanje, dječak je ostao sakriven u svome tajnom skrovištu, te cijeli

skup promatrao iz daljine. Zapazio je kako su u mladića stasita

tijela izvanredno razvijenih mišića, te kako vježbaju neke neobične

vježbe. Zapazio je i kako svi blistaju od zdravlja. U trenutku kada

se skup razdvojio na razne strane, dječak je naposljetku pristupio

učitelju, skromno ga zamolivši neka ga primi za učenika.

Dva mjeseca kasnije madraski je liječnik jedva prepoznao svoga

sina. Dječak je sada koračao uspravno kao strijela, grudi su mu se

povećale, a ramena svakim danom postajala sve šira. Nakon

YOGA + ŠPORT 17

godinu dana grudi su mu se proširile za cijelih i cm, dok su se

ruke i noge gotovo udvostručile u obimu. U školi je, preko noći,

postao najokretniji i najspretniji na satima gimnastike na kojima

dotada nikada nije vježbao!

Kada je napunio dvadeset godina, nakon očeve smrti, iznova

se otputio u udaljeni grad kako bi posjetio svoga učitelja kojem je

dugovao ne samo zdravlje i snagu, već i sam život. Svojem je

učitelju povjerio kako je duboko u dnu srca osjetio neki unutrašnji

poriv koji ga je nagnao da krene na dug put u Europu. Nakon

dirljivog oproštaja, učitelj mu reče:

„Kreni, moj mladiću, i upoznaj Zapad. Usporedi ljude i običaje

Zapada sa ljudima i navikama Istoka i razmotri račvište na kojem

se ta dva puta spajaju. Od ljudi na Zapadu nauči u čemu su

napredniji od nas, te ih upoznaj sa svim onim stvarima u kojima

je Istok već postigao taj cilj. Kreni i tijekom života, koliko više

možeš, doprinosi sjedinjenju tih dvaju puteva. Na Zapadu ćeš

uvidjeti kako nauka o Hatha yogi nije samo put ka stjecanju i

održavanju zdravlja, već i jedina metoda tjelesne kulture na svi

jetu koja je utemeljena na uskoj vezi tijela i duha, tjelesnog i

psihičkog. Iako je riječ o nauci koja je posvećena izgrađivanju

tijela, utemeljena je podjednako i na umnim i duhovnim sna

gama."

Mladić je sjajnim očima pogledao svoga učitelja, te se duboko

naklonio, sklopivši ruke. - „Učitelju, već sam odavna znao tajni

nauk u svim svojim pokušajima da izgradim svoje tijelo. Kada

sam pažnju usmjeravao na razne dijelove tijela... mišiće, živčane

centre, zapazio sam kako su se u meni razvile psihičke snage koje

is Yesudian • Haich

su mi dotada bile posve nepoznate i u to u tolikoj mjeri da sam u

potpunosti postao gospodarem vlastitoga tijela, dok se snaga moje

volje istovremeno sve više uvećavala. Vratio si me u život: od

boležljivog dječaka tako slabog i krhkog zdravlja učinio si atletu.

Izvukao si me iz tjelesne oronulosti i vratio me samome sebi!

Obećajem ti..."

„Ništa ne obećavaj, dragi mladiću!... Na Zapadu vlada

uznemirenost i previranje, te se čini da ondje ima malo vremena

za bavljenje Istokom. Ali, kreni i izvrši svoju dužnost. Onaj tko

sije, rijetko kad i žanje. Uspiješ li yogu tijela prenijeti makar i

nekolicini prijatelja, prema svojoj braći sa Zapada izvršit ćeš svoju

dužnost. U svakom slučaju, ovo će učenje slijediti samo oni čiji je

um slobodan, a misaoni svijet otvoren za nadahnntiji i uzvišeni ji

život... Zapamti, tvoja je najsvetija dužnost da se vratiš u domo

vinu istog trenutka kada primiš moju poruku koju ću ti uputiti

preko mora... bit će to znak da te k sebi zove tvoja rodna gruda...

Kreni sad, mladiću, i neka te sreća prati!..."

Eto, tako sam dospio u Europu...

2 . Š T O J E H A T H A Y O G A

Najveće je čudo na zemlji čovjek. Njegovo tijelo, što se sastoji

od kostiju, mesa i krvi, skriva tajne koje je tisućama godina nasto

jao otkriti u potrazi za rješenjem velike zagonetke, tajanstvene

misterije, zagonetne sfinge. Ovu tajnu, koja se naziva čovjekom,

mnogi su pokušavali riješiti, ali tek nekolicina uspjela je nagnati

sfingu da naposljetku progovori. Samo oni najuporniji, koji su

neumorno i ne sustajući sve dublje i dublje pronicali u svoje JA,

uspjeli su naposljetku shvatiti najveću tajnu što postoji: sebe same.

U Indiji su tajne ljudske psihe istraživane od pradavnih vre

mena, te su cijele svoje živote mnogi posvećivali samo jednom

cilju: otkrivanju zagonetke što se sastoji u pitanju, što je čovjek - i

kakva je njegova sudbina na ovoj zemlji?

Takvi su se istraživači povukli iz vreve ovoga svijeta, te sve

svoje misli i želje usredotočili na samo jedno pitanje: tko sam JA?

Neumorna upornost, kojom su se odlikovali, nesalomljiva izdr

žljivost i žudnja kojom su tragali za istinom urodila je naposljetku

obilnim plodom: um im postade prosvijetljen i pred njime se

rasprostrla cijela tajna POSTOJANJA. Shvatili su zagonetku života.

Mogli su vidjeti najdublje i najskrivenije uzroke, a pred sobom

otvoren PUT koji ih je vodio dalje od patnje, ka slobodi, sreći i

zadovoljstvu ... Znali su kako ovakvo stanje može postići svako

ljudsko biće, te budući da su postali prosvijetljeni, i drugima su

Stali ukazivati na put izbavljenja i oslobođenja, ponukani dubo

kom sućuti spram čovječanstva što svoj život provodi u patnjama.


Različiti su putevi što vode na vrhunce. Mnogi će se odlučiti

za udobnu, laku i krivu da vu stazu uzbrdo jer im tjelesni ustroj

nije prilagođen za strmi put u visine. Drugi će krenuti prečicom,

uspinjući se pod strmijim kutem. I, naposljetku, ima i onih koji će

odabrati najkraći put, penjući se oštrim stijenjem kako bi što brže

dostigli svoj cilj.

Nalik ovakvom odabiranju puteva uzbrdo, i do velikog se unu

trašnjeg cilja može doći različitim putevima, već u skladu s

psihičkim i tjelesnim sposobnostima. Veliki su učitelji izradili

nekoliko sustava kako bi svakome omogućili da postigne svoj cilj

na način na koji ga je sebi postavio. Ovi sustavi uvelike skraćuju

put, te oni, koji se odluče primijeniti ih, brže i lakše dolaze do

postavljenog cilja.

Svim je ovim sustavima zajedničko ime - yoga.

Veliki učitelji i poznavatelji, koji su svoj cilj postigli napredujući

putem yoge, nazivaju se yogini.

Razni sustavi yoge razlikuju se samo po svome početku.

Njihova suština i svrha uvijek je ista: dostizanje savršenstva

samospoznaje. Ovaj se cilj, međutim, može postići samo putem

bezuvjetne samodiscipline. Pojedini nas sustavi yoge stoga prvo

podučavaju vladanju samim sobom. Postoje i takvi sustavi yoge

koji započinju s ovladavanjem aktivnosti uma; postoje i sustavi

koji započinju s vladanjem osjećajima, kao i oni koji za polaznu

točku uzimaju tijelo, itd, već u skladu s prirodnim sklonostima i

sposobnostima samoga učenika. U skladu s različitim putevima

kojima se može napredovati, pojedine yoge imaju i različite

nazive. Svakako je preporučljivo započeti s onim sustavom yoge

YOGA + ŠPORT 21

koja omogućuje vladanje vlastitim tijelom, što je put savršenstva

zdravlja, a naziva se - HATHA YOGA.

Naziv Hatha yoge potječe od temeljne istine na kojoj se ovaj

sustav zasniva. Život našeg tijela počiva na pozitivnim i negativ

nim strujanjima. Kada su ova strujanja uravnotežena, tada uži

vamo u savršenstvu zdravlja. Na drevnom je jeziku Istoka pozi

tivno strujanje izraženo slogom „Ha", što znači „SUNCE".

Negativno se strujanje naziva ,,THA", što znači „MJESEC". Sama

riječ YOGA ima dvostruko značenje. S jedne strane, označava

„spajanje", dok joj je drugo značenje „jaram". U tom smislu

„HATHA YOGA" označava besprijekorno poznavanje ovih dviju

energija, pozitivne energije Sunca i negativne energije Mjeseca,

kao i njihovo stapanje u savršenom skladu i posvemašnjoj rav

noteži. Naposljetku, riječ upućuje i na sposobnost posvemašnjeg

vladanja ovim energijama, tj. njihovo „ujarmljivanje" u spone

našeg vlastitog „JA".

Ovaj je sustav jedinstven u cijelom svijetu jer se njime svjesno

usavršava tijelo, ispravlja svaki tjelesni poremećaj, a tijelo ispunja

obilnom životnom snagom. Hatha yoga nas uz to vraća prirodi,

upoznaje s iscjeljujućim snagama što počivaju u bilju, drveću i

korijenju, podučava nas snagama našeg vlastitog tijela i silama

koje u njemu djeluju, te nas naposljetku vodi trajnom skladu tijela

i psihe. Tijelo reagira na najmanji impuls što mu ga upućuje psiha,

dok na stanje psihe, u obrnutom smjeru, snažno utječe stanje tijela.

Hatha yoga koristi ovaj međusobni odnos, te se tako i tijelo i psiha

održavaju u posvemašnjem zdravlju. Put, koji valja slijediti, sastoji

se u osvještenju vlastitog tijela i svih njegovih funkcija. Cak i


simpatički živčani sustav i svi organi čiji rad obično ne ovisi o svi

jesti, mogu se potčiniti čovjekovoj volji. Neprocjenjiva je vrijed

nost takvog svjesnog upliva u mogućnosti sprečavanja svakog

poremećaja, kao i u poštedi van ju tijela bolesti koje potječu od

funkcionalnih uzroka. Na primjer, u mojoj je moći kontrola rada

srca i sprečavanje njegova lupanja koje može nastati zbog nekog

vanjskog podražaja kao što su strah, nenadane loše vijesti ili

iznenadna radost. Na taj se način srce može zaštititi od proširenja,

degeneracije srčanog mišića i drugih bolesti. Ili, ako sam u moći

kontrolirati lučenje žlijezda, u moći sam i vladati radom gotovo

svih organa vlastitog tijela, te na taj način u potpunosti regulirati

svoje tjelesno stanje. Hatha yogin, koji je dostigao najviši stupanj,

nad svojini tijelom posjeduje potpunu i apsolutnu kontrolu. Po

svojoj volji može regulirati rad srca, probavnih organa, kao i rad

bilo kojeg drugog organa u svom tijelu. Brojni putnici sa Zapada,

koji su za svojeg boravka u Indiji, nakon velikih poteškoća, ipak

imali sreću sresti pravog Hatha yogina, posvjedočili su činjenicu

kako yogini od 80 ili 90 godina odaju dojam kao da im je 30 ili 40

godina, kao i to da - u skladu sa zapadnim mjerilima - žive do

nezamislivo duboke starosti jer prema vlastitoj volji svoje tijelo

mogu obnavljati novim životnim snagama.

Samo produžavanje života nije cilj yogina. Hatha yoga nije

samoj sebi cilj, već je priprema za višu, duhovnu yogu. U boles

nom je tijelu vrlo teško razviti samosvijest, a um uzdići na višu

razinu. Upravo zbog tog razloga prvenstveni je zadatak upozna

vanje sila koje djeluju u vlastitom tijelu kako bi se kasnije mogle

korisno upotrijebiti i njima ovladati. Tijelo više neće predstavljati

YOGA + ŠPORT

prepreku našem usponu ka višem umnom i duhovnom razvoju.

Neki se zadovoljavaju stjecanjem opsjenarskih sposobnosti kojima

se izvode takvi postupci što se nazivaju čudima. Takvi se na pola

puta ka cilju naprosto nasuču i više i dalje ne mogu napredovati.

Cilj, kojem nam valja težiti, može biti samo oslobođenje uma dik

tata tijela. Zato cilj nemojmo zamijeniti sredstvom. Istinsko pozna

vanje vlastitog tijela i njegovih skrivenih moći, tek je sredstvo na

putu ka postizavanju cilja. Pravi Hatha yogin stoga nikada neće

prikazivati svoje znanje i sposobnosti kako bi zadovoljio nečiju

puku znatiželju. Onaj tko bi tako postupio ne bi bio pravi Hatha

yogin. Pravi Hatha yogin svoje sposobnosti koristi samo onda

kada njihovom upotrebom može pomoći drugima.

Moj učitelj, na primjer, svojim učenicima nikada nije rekao kak

vim sve moćima raspolaže. Jednom je sjedio u svojoj maloj kolibi

u dubini šume, dok smo mi, njegovi učenici, na proplanku ispred

kolibe bili zabavljeni živahnim razgovorom. Odjednom se pojavi

mungos iz obližnjeg šumarka. Polumrtvo, bijedno malo stvorenje

vuklo se zemljom i, došavši nam u neposrednu blizinu, opazili

smo da ga je ugrizla zmija. Nagon ga je vodio prema kolibi našeg

učitelja. S mukom se uspio dovući do vrata kolibe gdje se i

zaustavio u samrtničkoj borbi. Učitelj položi desnu ruku na

životinjicu i zapadne u stanje transa. Izvjesno je vrijeme bio u tom

stanju. Iznenada mungos zadrhti, strese se i pobjegne, zdrav i

osnažen. U tom smo se trenutku osvjedočili o moćima kojima

raspolaže naš učitelj.

U posljednje je vrijeme zapadna medicina s dužnom ozbilj

nošću posvetila pažnju Hatha yogi. Poznavatelji tajni Hatha yoge,

2-1 Yesudian • Haich

tj. yogini, medicini pružaju dragocjeno znanje za unapređenje

njezinih potreba i ciljeva.

Niži je stupanj Hatha yoge u tolikoj mjeri zanimljiv i koristan

da je s njime vrijedno upoznati se i posvetiti mu dužnu pažnju.

Čak su i najveći učitelji svoje učenje morali započeti s ovim stup

njem jer, bez abecede nema ni čitanja. Prvi nas stupanj Hatha yoge

podučava umjetnosti stjecanja i održavanja zdravlja!

Prvi je i osnovni zadatak upoznavanje vlastitoga tijela, ali ne

teorijskim pristupom, kao kada je riječ o proučavanju anatomije.

Anatomija nas poučava što sve postoji u ljudskom tijelu i gdje se

nalazi. Stvarno poznavanje tijela znači nešto sasvim drugo: pod

pretpostavkom, na primjer, da znam gdje se nalazi srce, svojom

sviješću mogu sići u svoje srce, mogu osjetiti njegov oblik, kli

jetke, pretklijetke i zaliske - i sve to tako jasno i sigurno da se to

stanje možda ponajbolje može izraziti narednim riječima: „Ja sam

- moje srce." Isto to moram biti u stanju učiniti i sa želucem, cri

jevima, jetrom, bubrezima, kao i svakim drugim djelićem svoga

tijela. Tko nije nikada izveo nijednu vježbu yoge, do ovog stup

nja u najboljem slučaju može poznavati nepce i unutrašnjost usne

šupljine. Tko želi postati istinski Hatha yogin, mora vježbati tako

dugo dok svoju svijest ne bude u stanju usmjeriti na najmanji djelić

tijela. Kada se dostigne ovaj stupanj, naredni se korak sastoji u

upućivanju svijesti, sjedinjene sa snagom volje, do najsićušnijih

čestica tijela. Vratimo se prethodnom primjeru: nije više dovoljno

samo sviješću prodrijeti u srce, valja ga potčiniti vlastitoj volji.

Moje se srce mora potčiniti mojoj volji tako da u svakom trenutku

krv može pumpati brže ili sporije, onako kako sam smatram

YOGA + ŠPORT 25

potrebnim. To je nemoguće, reći ćete! Baš kao što svatko može

po svojoj volji naučiti pokretati jezik, prste ili mnoge druge dije

love tijela, tako sustavnim vježbanjem svatko može naučiti upra

vljati svakim dijelom svoga tijela. Čak i u običnih ljudi postoje

velike razlike u stupnju svjesnosti vlastitog tijela. Postoje i razlike

s obzirom na zanimanje. Prsti su jednog pijaniste mnogo svjesniji

i neovisniji od prstiju osobe koja nikada nije svirala glasovir.

Zašto? Zato što je pijanist upornim vježbanjem svoje prste učinio

svjesnijima. I učenik Hatha yoge vježba neprestance, iz dana u

dan, iz godine u godinu, strpljivo i ustrajno. Vježba kako bi svoju

svijest mogao uputiti u svaki dio tijela. Vrijedi li to truda? Vrijedi!

Rezultat je vrijedan divljenja. Yogin otkriva skrivene snage u sebi

samome, te njima postepeno uči vladati. Spoznaja kako postoje

dva životna strujanja, što djeluju u njegovu tijelu, te posvemašnja

ravnoteža ovih dviju sila označava i savršenstvo zdravlja.

Sa širenjem svijesti učenik dolazi i do spoznaje kako je sve, što

živi u vremenu i prostoru, živo zato što u sebi nosi polaritet i ritam.

Yogin počinje uviđati tajne stvaranja. U trenutku kada u potpu

nosti napusti stvaralački princip, te se rastvori na dva dijela,

počinje stvaranje negativnog i pozitivnog pola ili polariteta.

Između njih nastaje pulsirajuća veza, rađa se ritam, te se započinje

javljati Život.

Čak i u kristala možemo otkriti postojanje pozitivnog i nega

tivnog pola, a susrećemo ih i na svim drugim stupnjevima mani

festacije života. Polaritet i ritam pridaju život cijelom univerzumu.

Kretanje neizmjernih nebeskih tijela u beskrajnom i nesagledivom

svemiru, sa svim njegovim planetima i satelitima - uključujući i


sunčeve pjege - pulsirajući rad srca svih živih bića, kao i disanje

i samo postojanje, sve se to odigrava u stanovitom ritmu koji

potječe iz polariteta. Pozitivna i negativna strujanja smjenjuju se

u određenom ritmu, stvarajući pritom pozitivna i negativna stanja

u potpunoj ravnoteži.

U indijskoj mitologiji, ritam koji djeluje cijelim svemirom sim

bolizira figura boga Šive u plesu. Igra je oblik izražavanja ritma.

I planeta Zemlja ima dva pola, te i mi, djeca njezine prirode, u

sebi nosimo polaritet u obliku negativnog i pozitivnog pola.

Pozitivni pol nalazi se na vrhu glave, na mjestu na kojem kosa

oblikuje spiralu. Ta se točka vrlo jednostavno pronalazi na glavi

djeteta. Negativni pol nalazi se na najnižem kralješku. Između

ova dva pola postoji strujanje krajnje visoke učestalosti i kratke

valne dužine. Taj napon je Život!

Nosilac života je stup kralješnice.

Kada Život postane svjestan samoga sebe, i to stanje svijesti

razumom vrati u svoje vlastito Ja, takvo se stanje naziva

Samosvijest.

Naše Ja djeluje u tijelu, te posredstvom živčanog sustava zrači

samo sebe ili Život u svaki djelić tijela, ispunjavajući ga besprije

kornom ravnotežom i skladom. Na taj je način funkcioniranje tijela

pravilno i zdravo. Čovjek u sebi nosi osobine svoga vlastitoga bića

koje predaju pozitivnu snagu, te, istovremeno, primaju negativne

impulse i pružaju svrsishodni otpor. Unutar ličnosti, koja je izat

kana u suprotnostima, čovjek mora održati potpunu ravnotežu

kako bi suprotnosti objedinio, međusobno ih dopunio i u sebi

izmirio. Tek tada i samo tada čovjek može biti savršen. Tek je u

YOGA + ŠPORT 27

tom trenutku potpun i zdrav, te sposoban izvršiti sve svoje

zadatke u životu, nalik komplementarnim bojama što se dopu

njuju u sunčevoj svjetlosti: crveno i zeleno - ljubičasto i žuto - plavo

i narandžasto. Ove su boje prave suprotnosti i skladaju se upravo

iz tog razloga. Rezultat njihovog jedinstva je savršenstvo. Zakoni

duha i tijela nalaze se u istoj neposrednoj suprotnosti. Zakon duha

je nesebičnost, dok je zakon tijela sebičnost. Čovjek, međutim, ove

dvije suprotnosti mora naučiti objediniti u posvemašnjem skladu

i unutrašnjem očitovanju. Ovu su istinu poučavali filozofi i veliki

učitelji cijeloga svijeta jer su poznavali zakon bivstvovanja: napon

između negativnog i pozitivnog pola.

Svijest prosječnog čovjeka još je uvijek na vrlo niskom stupnju

razvoja. Zračenje je životnog strujanja u njegovu tijelu u vrlo maloj

mjeri svjesno; u većini je slučajeva nesvjesno i automatsko. Tijelo

čovjeka na nižem stupnju svjesnosti ni izdaleka nije u tolikoj mjeri

prožeto životom kao u čovjeka na višem stupnju razvoja. Takav

čovjek ima više moždanih stanica, živčani sustav je neusporedivo

gušće izatkan, drugim riječima, svjesniji je, prožetiji životom, a

uslijed svega toga njegovo je tijelo daleko voljniji i podatniji instru

ment njegovog JA.

Tjelesni pokreti samosvjesne osobe, sa tijelom koje je potpuno

prožeto životom, razlikuju se od pokreta osobe na nižem stupnju

razvoja svijesti. Pokrete svjesnije osobe karakteriziramo kao

„ljupke", „profinjene" i „skladne", dok „nezgrapnim" i „nespret

nim" nazivamo onoga u čijem tijelu očitovanje života stoji na

nižem stupnju razvoja. Nešto lijepo i skladno uvijek ćemo pronaći

ondje gdje se život zrelije razvio i gdje prepoznajemo i nalazimo


sveobuhvatno biće, naše vlastito JA!

Jedina sreća koja se može naći je pronalaženje samoga sebe!

To je ono za čime tragamo u svakoj radosti i svakom osjećanju

sreće. Ako se naše JA nalazi u takvom stanju, ako spokojno počiva

u sebi samome, tada postoji i potpuna ravnoteža u životnim silama

kojima zračimo. U takvom su stanju i naša psiha i naše tijelo

potpuno zdravi.

U osoba na nižem stupnju razvoja ravnoteža se vrlo lako može

narušiti uslijed neznanja ili kao posljedica nedovoljne samosvije

sti. Takve osobe „iskliznu" iz svoga JA jer je nesvjesni dio njihova

bića veći od svjesnog, te stoga s njime u nesrazmjeru. Ovakvo se

narušavanje ravnoteže odražava i u načinu mišljenja i u duhov

nom životu. Posljedica takvog stanja je narušena ravnoteža pozi

tivnih i negativnih strujanja. Ako postoji savršenstvo ravnoteže

dviju životnih energija kojima zračimo, tada nastaje stanje koje

nazivamo bolešću.

Osnovni je preduvjet zdravlja, dakle, postepeno povećavanje

samosvijesti i njezino uvođenje u sve dijelove tijela. Na taj način

možemo izbjeći narušavanje reda, te time spriječiti pojavu bole

sti. Ako je bolest već nastupila, tada ćemo svjesno i namjerno

iznova uspostaviti stanje reda i ravnoteže.

Takvoj nas istini poučava nauka i umjetnost što je poznata pod

imenom - HATHA YOGA.

3 . S V A K A B O L E S T I M A M E N T A L N E U Z R O K E

Naše istinsko biće je u svojoj suštini sjajno, savršeno i čisto.

Činjenica njegove ovisnosti o vremenu i tvari ograničila mu je

samosvijest, te su bili potrebni milijuni godina razvoja kako bi

tijelo iznova postalo samosvjesno. Čak ni danas taj razvoj nije

završen jer je samosvijest prosječnog čovjeka daleko od svog pra

vog proširenja i sjedinjenja s istinskom, uzvišenom suštinom.

Čovječanstvo, nalik velikom tijelu, kročilo je ovim putem razvoja,

te u tom smislu svako povijesno razdoblje pokazuje izvjestan stu

panj napretka. Uvijek, međutim, postoje i pojedinci koji se nalaze

ispod prosječne razine razvoja, kao i oni koji stoje ponad. Ne

postoje niti dva čovjeka čiji bi stupanj svjesnosti bio potpuno

identičan. Samo oni, koji su dostigli savršenstvo, mogu biti jed

naki; samo oni čija je samosvijest dostigla svoju punu mjeru raz

voja i sjedinila se s njihovim istinskim bićem. Samo takve osobe

misle na posve identičan način. I one, međutim, u sebi nose pečat

svog osobnog filtera, svog tijela. Samo su u biti, u psihi, identični.

Mnogobrojni događaji tijekom života, neizmjerno ispreplitanje

ljudskih sudbina uzrokuju i različita iskustva i utjecaje. U skladu

s time razvija se i ljudska samosvijest na različite načine. Ta

iskustva i dojmovi u jedne osobe snažnije djeluju na razvoj samo

svijesti upravo u onom dijelu u kojem u druge osobe doprinose

njezinu opadanju. Moguće je i da je u nekom smjeru razvoja prva

od ove dvije osobe nazadovala, dok je druga postigla značajan

napredak. Beskrajne su varijacije u stupnju postignute svijesti


uzrok činjenici postojanja mnoštva ljudi i mnoštva individualnosti.

Naša istinska suština, vječni izvor Života, ravnomjerno zrači

životnu energiju u tijelo u potpunoj ravnoteži i besprijekornom

skladu. Ako je samosvijest jednog čovjeka ravnomjerno razvijena

u svakom smjeru - čak i na nižem stupnju - tada će životna ener

gija ravnomjerno pritjecati u njegovo tijelo. Pozitivna i negativna

strujanja funkcioniraju uravnoteženo i tijelo je zdravo. Stanje svi

jesti djeluje u čovjeku nalik kakvom filteru koji zračenu životnu

energiju raspodjeljuje u razne umne i živčane centre koje indijski

yogini nazivaju čakrama. Kada svijest iz bilo kojeg razloga skrene

sa puta ravnomjernog, uravnoteženog razvoja, bilo zbog jedno

stranog razvoja u jednom smjeru ili nazadovanja u nekom dru

gom smjeru, tada dolazi do poremećaja i u strujanju životne ener

gije, te nestaje i opća uravnoteženost. Zračenje čovjekove uzvišene

suštine, međutim, sa svojom savršenom i besprijekornom urav-

noteženošću uvijek stremi ispravljanju nepravilnosti, te ogrom

nom i nesavladivom snagom krči sebi put kroz nepravilno ras

poređenu energiju. Ovakvo ispravljanje i borba za ponovno

uspostavljanje ravnoteže stanje je koje nazivamo bolešću.

Zdravlje je za tijelo preduvjet održanja, kao što je i prirodno

stanje. Životna snaga u čovjeku ne djeluje samo posredstvom svje

sne volje za životom, već i u ovisnosti o njemu, kao podsvjesni

nagon za životom. Nagon za životom svoj izraz nalazi na dvo

struki način: kao nagon za samoodržanjem i nagon za održanjem

vrste. Oba nagona predstavljaju snažne, iskonske snage koje

pokreću svijet. Nagon za održanjem vrste osigurava kontinuitet

u trenutku kada se tijelo, kao sredstvo očitovanja, istroši; taj se

YOGA + ŠPORT M

nagon brine za obnavljanje posredstvom stvaranja potomstva.

Nagon za samoodržanjem nastoji na održavanju života jedinke u

što je moguće dužem i nepovrijeđenom stanju. Priroda bezuvjetno

nastoji održati postojeće zdravlje, te uz uvjet da se ne ogrješujemo

o njezine zakone, svoje zdravlje možemo nesmetano održavati

sve do smrti. „Prirodi nikada nije bila namjera da se čovjek od

svoga tijela odvoji prije duboke starosti" - kaže čuveni Yogi

Ramačaraka - „ i kada bi se svatko pridržavao zakona prirode

počevši od djetinjstva, umjesto što neprestance radi protiv njih,

smrt uslijed bolesti u mladosti ili zreloj dobi bila bi podjednako

tako rijetka kao i smrt nesretnim slučajem."

Životna je sila u nama neprestance aktivna, ona osigurava rav

notežu, ispravlja nepravilnosti i održava naše zdravlje unatoč

činjenici što čovjek bezobzirno narušava zlatna pravila zdravog

života iz dana u dan. Nagon za samoodržanjem ima samo jednu

svrhu - i o tome ne može biti ni spora ni sumnje - on hoće život

pod svaku cijenu, on stremi za ŽIVOTOM I ZDRAVLJEM! Ovaj

je nagon u tolikoj mjeri snažan da u trenucima opasnosti i najpo-

kornijeg čovjeka pretvara u divlju i pomahnitalu zvijer. U mnogo

smo navrata čitali kako su se ljudi, na brodu koji tone, davili i

gazili jedan drugoga kako bi ušli u čamac za spašavanje, dok su

samo oni visoko razvijenog duhovnog života, koji su već postigli

razinu nesebičnosti, imali snage suzbiti nagon za samoodržanjem.

Ova snažna sila neumorno u nama djeluje iz dana u dan kako bi

nam sačuvala zdravlje i ispravila pogreške koje neprestance

činimo. Cesto nas čak i načini bolesnima kako bismo nakon bolesti

bili još zdraviji. U pokret stavlja veliki proces pročišćavanja kako


bi naš organizam oslobodila otrovnih otpadaka koji su se, uslijed

naše nemarnosti, nataložili.

Nagon samoodržanja životna sila stavlja u službu našega

zdravlja. Glasoviti Yogi Ramačaraka o njoj kaže: „Ona u nama

djeluje neovisno o našoj volji, nalik igli na kompasu koja, bez

obzira koliko se instrument pomicao iz njegova prirodnog

položaja, uvijek pokazuje smjer sjevera, smjer zdravlja." Uzalud

je ne slušamo, uzalud se od nje odvraćamo, ona živi i neprestance

djeluje u nama. Ista sila nježnu klicu izvlači iz sjemenke i često je

tjera kroz sloj zemlje koji je i do tisuću puta tvrdi od nje kako bi

nježni izdanak dospio do sunčeve svjetlosti. Ista sila nagoni mladu

biljku da raste uvis, prema nebu, dok joj se korijenje širi u zem

lju. Ako je našem tijelu nanijeta otvorena rana, životna će je sila

iscijeliti sa zapanjujućom točnošću i savršenstvom koje čovjek

nikada neće dostići. Medicus curat, natura sanat 3, s pravom su

govorili naši stari. Kirurg operira skalpelom, zašiva ranu i tako

stvara preduvjete ozdravljenja. Sve se drugo prepušta prirodi.

Ako čovjek slomi nogu, liječnik mu namješta kosti, dok sam pro

ces izlječenja osigurava životna sila. Ako svoju punu snagu dje

lovanja ne može razviti u našem interesu, još je uvijek daleko od

toga da posve napusti borbu. Naprotiv, prilagođuje se okol

nostima kako bi nam uzmogla pomoći u onom trenutku i na

onome mjestu na kojem to iznova postaje moguće. Ako životnoj

sili ostavimo slobodne ruke, održavat će nas u savršenom zdra

vlju. Čak i ako je onemogućujemo nerazumnim i neprirodnim

načinom života, ne prestaje djelovati u našu korist. Uvijek nam

nastoji pomoći, čak i u nepovoljnim okolnostima, unatoč našoj

YOGA + ŠPORT 33

nezahvalnosti i neznanju. Sve do smrti životna se sila bori za

očuvanje zdravlja našega tijela. Njezina je sposobnost prilagodbe

gotovo neograničena. Sjeme pada u usku pukotinu u stijeni, ali

sam kamen ipak puca na dva dijela; ako je stijena isuviše jaka, iz

uske se pukotine izdanak uspinje ka svjetlosti. Život mora pobi

jediti u svim uvjetima.

Živ se organizam neće razboljeti sve dok živi u skladu s iskon

skim zakonima prirode. Zdravlje nije ništa drugo do život u

prirodnim uvjetima. Bolest je, s druge strane, posljedica nepri

rodnog života. Na našu nesreću, moderna nas civilizacija navodi

na neprirodan način života u kojem životna sila može štititi naše

zdravlje samo u ograničenoj mjeri jer niti jedemo, niti pijemo,

spavamo, dišemo ili se odijevamo pravilno i na prirodan način.

Hatha yoga nas poučava zakonitostima zdravlja zbog što pot

punijeg prikupljanja, uvećavanja i korištenja slobodnog strujanja

životne sile. Tko se nastoji pridržavati pravila Hatha yoga nikada

nije bolestan, te uživa u potpunom zdravlju sve do duboke

starosti. Jedan je od najvažnijih preduvjeta upoznavanje svih

manifestacija životne sile, te proučavanje njihova razvoja i

uobličavanja; jednom riječju, načina na koji se sve ove sile mogu

staviti u službu naše samosvijesti.

Čovjek je um u tijelu. U njemu se odražavaju zakoni i duha i

tijela. Strujanje životne sile očituje se na svakoj razini - od neo

graničenog i beskrajnog uma, sve do razine tvari, tijela. Energija

je, koja se ispoljava na psihičkoj razini, najbližoj umu, pozitivna.

Energija, koja je od njega najudaljenija, a oživljava tijelo, negati

vna je. Pozitivna energija daje život, dok negativna energija prima


i održava život. Sve dok su ove dvije energije u ravnoteži, čovjek

je i duhovno i tjelesno zdrav, ali onoga trenutka kada svoju svi

jest jednostrano usmjeri samo duhovnoj ili samo tjelesnoj ravni,

istoga je trenutka širom otvorio vrata raznim poremećajima. Iz

iskustva znamo za ljude koji neprestano i isključivo umno rade,

a kojima je tjelesno ustrojstvo slabo i nježno. Pozitivne energije

bujaju na račun negativnih, te stoga takvo tijelo raspolaže slabom

otpornošću. Ako takva osoba, svjesno radeći vježbe Hatha yoge,

barem nekoliko minuta dnevno usmjerava svoju svijest na one

živčane centre, koji tijelo opskrbljuju životnom silom, ravnoteža

će se iznova uspostaviti, tijelo osnažiti, a otpornost organizma

uvećati.

Nezdravo je i stanje koje uvećava prijemčljivost na druge vrste

bolesti u slučaju da se ode u drugu krajnost i samosvijest

usmjerava pretežno ka tvarnoj razini, pokazujući interes samo za

obilno jelo i piće. Prevaga tjelesnog aspekta, debljina i duhovna

tromost posljedica su takvog poremećaja ravnoteže. Riječ je o sas

vim jednostavnim primjerima koji pokazuju jednostrano pomi

canje samosvijesti iz jedne u drugu krajnost. U takvim slučaje

vima čovjek pomiče pojedine razini iz njihovog određenog

međusobnog odnosa - od duhovne ka tvarnoj ravni i obrnuto.

Ovaj se pravilni odnos može poremetiti i u slučaju da se svaka

razina, uzeta po sebi, promatra odvojeno.

Svoju stvaralačku snagu čovjek može ispoljavati pojedinačno

na svakom stupnju, od duhovne do tvarne razine, kao pozitivnu

i negativnu energiju. Uravnotežen je u slučaju da svoje snage

primjenjuje ispravno: unutra negativnu, a izvana pozitivnu.

YOGA + ŠPORT 35

Takvog čovjeka, prema njegovom vanjskom izrazu, možemo naz

vati pozitivnim čovjekom. Vodeće ličnosti, stvaratelji, koji su u

stanju ni iz čega stvoriti nešto, oko kojih se širi plodotvornost i

život, takve osobe koriste duhovne pozitivne i negativne energije

u pravilnom srazmjeru i odnosu: u unutrašnjosti, u smjeru život-

vornog strujanja, negativni su, dakle, orijentirani primalački.

Prihvaćaju intuiciju, vjeruju u sebe, imaju povjerenja u vlastito

JA. Izvana, pozitivni su: pružaju, stvaraju, daju. Na osjećajnoj su

i psihičkoj razini uravnoteženi i zdravi: zrače radošću, vedrinom,

samopouzdanjem; pružaju ljubav, dobrotu, toplinu; izražavaju se

pozitivno, ali na odgovarajućem mjestu i negativno jer prihvaćaju

ljubav koja prema njima zrači. Takvi su ljudi i tjelesno zdravi jer

se njihova životna energija - sagorijevanje u tijelu - nalazi u rav

noteži s otporom, tvari koja čini tijelo.

Tko svoje snage koristi na suprotan način, prije ili kasnije suočit

će se s oboljelim tijelom. S pogreškama se počinje već na duhov

noj razini. Takve osobe ne vjeruju u svoje istinsko, uzvišeno JA

koje pridaje život njihovoj ličnosti. Umjesto da širom otvore

nepresušne izvore vlastite snage, koja u njima počiva, svojom ih

malodušnošću zatvaraju, te se tako odvajaju od svog vlastitog

istinskog bića i pate od nedostatka samopouzdanja. Takav čovjek

uvijek očekuje pomoć na nekoj drugoj strani, lišen je snage i bes

pomoćan, svega se boji i u svemu vidi zlo. Namjesto da zrači stva

ralačkom snagom i u punoj mjeri razvije stvaralačku djelatnost,

svojom nevjericom upropaštava cijeli svoj život. Propada ondje

gdje drugi žanju uspjehe. Ovaj je vrsta čovjeka nalik zrakopraz

nom prostoru, nalik vakuumu u koji sve propada i u kojem sve


nestaje. Riječ je o negativnoj osobi! Mračna provalija, tamni ponor

u koji propada svako bolje ljudsko stremljenje, negativna sila koja

upija i bez traga proždire svaku pozitivnu snagu. Budimo uvijek

oprezni prema takvoj sudbini! - Pogreška počinje već riječima:

„Ništa mi ne polazi za rukom!" Teško nama ako ikada izgovo

rimo ovakve riječi! Time podižemo nepremostiv zid pred vlasti

tim izvorima snage, zid koji se iznova može ukloniti samo uz

najveće napore. Nikada ne smijemo biti negativni. Kada netko

želi poduzeti neku korisnu i dobru stvar, budimo na oprezu da

ga nikada ne obeshrabrimo riječima: „To ionako neće uspjeti!"

Naprotiv, uspjet će pod uvjetom da u pothvat vjerujemo i njego

vom ostvarenju pravilno pristupimo uz dovoljno samopouzdanja

da ćemo sve poteškoće savladati. Pouzdajmo se u svoje JA koje

je naše tijelo izgradilo neovisno o našoj svijesti, pouzdajmo se u

taj čudesni instrument, to prekrasno oruđe koje odgovara i služi

svakoj svrsi; vjerujmo da u dubinama našeg bića još uvijek počiva

ta raskošna stvaralačka snaga. Zašto, ne?! Mi smo živi, dakle, ona

je tu! Kada joj svojom vjerom još i otvorimo vrata, pomoći će nam

da i svoju sudbinu izgradimo podjednako veličanstveno i svrsi

shodno kao i svoje tijelo; ona nam pomaže da popravimo i stvari

koje su beznadno promašene.

Negativna osoba pomoć očekuje izvana, a ne iznutra. Sebična

je i nema nimalo razumijevanja ni za sebe, ni za druge. Zlovoljna

je, malodušna, osorna i neprestance se žali. Za druge nema nimalo

ljubavi, ali od drugih očekuje da je vole; čak je i u tome negativna.

Ne zna što je prava ljubav, poznaje samo strasti. Ono, za što misli

da je ljubav, nije ništa drugo do žudnja za nečim ili nekim. Takvo

YOGA + ŠPORT 37

obrnuto korištene snage narušavaju psihičku ravnotežu. Kroz

krug živčanog sustava um neposredno utječe na tijelo. Na

rušavanje misaone ravnoteže prouzrokuje tako snažne potrese i

kolebanja da dolazi do živčanog rastrojstva. Budući da radom

pojedinih organa upravljaju živci, ovakvo se Štetno djelovanje

odražava na zdravlje svih organa u tijelu.

Svatko iz vlastitog iskustva poznaje usku vezu između funkci

oniranja organizma i emocionalnih promjena. Čak i najzdraviji

čovjek može bolno doživjeti stanovite tjelesne promjene nakon

primitka nenadanih loših vijesti, iako ga nitko nije ni taknuo. Gubi

apetit, boli ga glava ili se javljaju drugi nepoželjni simptomi. Od

straha može problijediti, krv se povlači iz mozga, te može nastu

piti i nesvjestica. Strah, kao stanje svijesti, razvija negativan višak

strujanja čime se narušava red u svim tjelesnim strujanjima, te je

krajnji ishod negativno stanje. Ako se čovjek naljuti, krv mu jurne

u glavu i nastupa lupanje srca. Sve je to upravo suprotno ranije

opisanom stanju; kada prevladavaju pozitivna strujanja, nastaje i

pozitivno stanje. Svaki sličan poremećaj povezan je s neugodnim

simptomima, ali prirodna samozaštita uglavnom ubrzo uspijeva

uspostaviti red u čovjeku. Ako se, pak, loši utjecaji ponavljaju u

vrlo kratkim razmacima ili ako su stalni i trajni, tada prije ili

kasnije dolazi do ozbiljnog poremećaja u poretku strujanja, te je

posljedica: BOLEST!

Jednostrani razvoj samosvijesti ih zastoj u razvoju može biti

uzrokom mnogim ozbiljnim bolestima, živčanim poremećajima,

pa čak i duševnim bolestima. Naše tijelo i duh zdravi su u slučaju

da se pozitivno strujanje životne sile, koja se očituje na tvarnoj


razini - u našem tijelu - nalazi u besprijekornoj ravnoteži s nega

tivnom silom: sa silom otpora samoga tijela. Jedna su drugoj ove

sile, dakle, suprotstavljene: životna sila i, kao njezin nositelj, samo

tijelo. U osobe na nižem stupnju svijesti nizak je i napon životne

sile koja struji u tijelu, dok je njezin živčani sustav podešen za

pružanje otpora koji odgovara tom naponu. S proširenjem svije

sti povećava se i napon životne sile, te se, u skladu s time, mora

povećati i stupanj otpornosti živčanog sustava. Ako se sve to

odvija postepeno i u potpunoj ravnoteži, živčani sustav ima

dovoljno vremena da, održavajući korak sa životnim strujanjima

većeg napona, osnaži i razvije prikladni stupanj otpornosti. Ako

se ovaj razvoj odvija nasumce, u skokovima i na mahove, živčani

će sustav oboljeti zbog snažnih strujanja i naglih promjena koje

nisu podešene u skladu s njime jer ne raspolaže potrebnim stup

njem otpornosti. Sve je to nalik uključivanju nekog provodnika u

struju previsokog napona; posljedica je - pregorjeli otpornik! Otpor

životnom strujanju je živčani sustav koji može oboljeti od

iznenadne i suviše jake struje. U tom slučaju dolazi do funkcio

nalnih poremećaja, upala, a moguće su čak i potpune paralize.

Poremećaji, čiji je nastanak lociran u svijesti, uzrokom su raznim

duševnim bolestima.

Svrha je yoge da ljudsku svijest dovede u ovisnost o našoj volji,

da je sustavno, svjesno, postepeno proširuje, te da na isti način

djeluje i na otpornost nositelja životne energije, koja se neprestance

povećava, tj. živčanog sustava kako bi se postepeno povećavao i

učvršćivao. Prema tome, krajnji je cilj: do potpunosti razvijeno

savršenstvo samosvijesti i njezino potpuno očitovanje u tijelu -

YOGA + ŠPORT 39

Savršen Čovjek! Osobe koje su takav stupanj savršenstva dostigle

u ovom svijetu, Hindusi nazivaju „Dživan Mukti".

U tome je smisao i svrha našega života. Čovjekova sudbina,

uza sve nevolje i doživljavanja, podjednako je tako uzrokom

neprestanog širenja samosvijesti. Uvijek tapkajući u mraku nepre

stance plaćamo za naše neznanje jer nesrazmjerna raspodjela

snaga mnogim bolestima omogućuje da na nas nasrnu.

Budući da bolesti uvijek nastaju iz činjenice da jedno od dvaju

strujanja postaje snažnije na račun drugoga, i njih dijelimo na dvije

glavne skupine: pozitivne i negativne.

Ako životnu silu u tijelu isuviše napregnemo pretjeranim spol

nim odnosima ili isuviše intenzivnim umnim radom, time ćemo

prouzrokovati povećano sagorijevanje. Tijelo će se iscrpsti i zapa

sti u negativno stanje. Njegova će otpornost postati isuviše mala

i nedostatna. Takve su negativne bolesti, na primjer, tuberkuloza,

kronične upale, alergijske bolesti, čirevi na želucu i crijevima itd.

Rekovalescencija, neurastenija i depresija također su negativna

stanja.

Sasvim se suprotno tome događa u trenutku kada se životna

energija, iz bilo kojeg razloga smanjuje ili povlači, tako da stanice

u tijelu, u nedostatku sile koja ih objedinjuje, počinju divljati,

tvoreći tumore i kancerozne izrasline. Posljedica takve situacije

je negativno stanje tijela, ali uzrok pritom valja tražiti na drugoj

strani, a ne kao u slučaju tuberkuloze ili uzročnika bolesti na bazi

alergije. To je ujedno i razlog zašto su osobe, sklone alergijama,

rijetko predisponirane za bolesti raka.

Pozitivne su bolesti uglavnom ona akutna oboljenja koja su


povezana s jakom groznicom, dakle, upale kao što su: upala pluća,

krajnika, bubrega ili živaca, kao i one vrste infektivnih oboljenja

koja su također povezana s jakom groznicom, kao što su tifus i

šarlah.

Postoje i mješovite bolesti u kojima se pozitivna i negativna

stanja izmjenjuju, kao na primjer kod malarije ili prisutnosti gnoja

u organizmu kada se temperatura u groznici od 40° C smjenjuje

s tjelesnom temperaturom ispod normale.

Organizam neprestance teži uspostavljanju ravnoteže. Ako,

na primjer, tijelo zapadne u negativno stanje uslijed jake prehlade,

te postane bespomoćno i nespremno na obranu pred bakterijama,

organizam odmah počinje u velikim količinama razvijati poziti

vna strujanja u svrhu samozaštite, te u tijelu nastaje pozitivno

stanje: pojavljuje se Visoka tjelesna temperatura. Nagla prevaga

pozitivnih strujanja izaziva navalu krvi i upale koje uništavaju

bacile što su se nakupili tijekom trajanja negativnog stanja, te se

ravnoteža postepeno iznova uspostavlja.

Tijekom bolesti s jakim upalama, nakon što su uništene bak

terije, te stvaranje pozitivnih strujanja postane nepotrebno u pre

velikim količinama, dolazi do nagle promjene u negativno stanje,

temperatura se spušta ispod normale, i bolesnik, iako je prebro

dio samu bolest, dospijeva u kritično stanje uslijed nagle promjene

strujanja. U takvim slučajevima pozitivno stanje izazivamo umjet

nim sredstvima: bolesniku dajemo crnu kavu ili neko drugo

pobuđujuće sredstvo. Nakon pozitivnih bolesti prirodno dolazi

do blagog negativnog stanja - perioda oporavka. Budući da je

klatno načinilo veliki otklon u desnom smjeru, isti zamah čini na

YOGA + ŠPORT 41

lijevu stranu, te se tek postepeno vraća uobičajenom njihanju koje

odgovara njegovoj dužini: svom vlastitom ritmu. Sve to u pod

jednakoj mjeri vrijedi i za ljude. Ako čovjek primi preveliku

količinu bilo koje energije, u većem omjeru no što to odgovara

njegovoj ličnosti, dolazi do snažne reakcije, te se ravnoteža tek

postepeno iznova uspostavlja.

Ako, međutim, svjesnim naporom spriječimo prvi nepravilni

otklon klatna, do bolesti uopće neće niti doći.

Uzmimo slijedeći primjer: pretpostavimo da se moje tijelo

iznenada i neočekivano prehladi. Ako se slijepim zakonima

prirode dopusti da u meni nesvjesno djeluju, posljedica će biti

negativno stanje u tijelu; bakterije se množe, priroda se od njih

brani i razvija veću količinu pozitivne snage, nastupa groznica i

bolest se razvija svojim prirodnim tijekom...

Ali ako u trenutku kada hladnoća prvi puta obuzme moje

tijelo, istovremeno svjesno razvijem potreban višak pozitivne

snage, te tu snagu provedem u tijelo, ravnoteža će se namah

uspostaviti, bakterije se neće umnažati, te stoga groznica niti nije

potrebna. Sam sam spriječio bolest!

U tome se sastoji yoga!

Već smo se osvjedočili kakve tjelesne promjene može uzroko

vati običan strah u trenutku kada bilo koja od dviju sila prevlada

nad drugom, makar samo na kraće vrijeme. Bez obzira da li pre

vaga sile proizlazi iz neke trajne duševne smetnje ili postojanog

duševnog stanja, izaziva ozbiljne tjelesne promjene i teške bole

sti. Ovu su činjenicu već potvrdila i istraživanja psihijatara na

Zapadu. Srdžba, strah, duševna bol, tuga, briga, ljubomora,


malodušnost, pesimizam i slični negativni podsticaji potkopavaju

i narušavaju zdravlje, razaraju živčani sustav i smanjuju otpor

nost cijeloga organizma; čine ga podložnijim oboljenjima, te uspo

ravaju proces ozdravljenja.

Već je 1879. godine američki profesor medicine Dr. Gates obja

vio rezultate svojih istraživanja u ovoj oblasti. Sprovodeći dah

pacijenta kroz cijev, koja je bila hlađena ledom, izazvao je taloženje

njegovih sastojaka. Pri normalnom i uobičajenom disanju „rodop-

sin jodidi" nisu izazivali lučenje taloga koji bi bio vrijedan spo

mena. Nakon pet minuta, međutim, kada je pacijent bio podražen,

nastala je stanovita tamna naslaga u cijevi koja je ukazivala na pri

sutnost izvjesnog kemijskog proizvoda u dahu pacijenta nakon

burno uznemirenih osjećaja. Kada bi se ova supstancija izdvojila

i ubrizgala u tijelo čovjeka ili životinje, izazvala bi žestoko

uzbuđenje. Duboka bol koja je, na primjer, uzrokovana gubitkom

voljenog djeteta, stvarala je sivu naslagu.

„Tijekom pokusa i iskustava došao sam do uvjerenja", piše o

tome dr. Gates, „da emocionalna stanja, kao što su uvrijeđenost,

ljutnja i malodušnost, stvaraju štetne, otrovne sastojke u orga

nizmu, dok dobra osjećanja - zadovoljstvo, sreća, radost, dobro

raspoloženje, ljubav i dobre i pozitivne misli uopće, mobiliziraju

iscjeljujuće snage organizma. Od negativnih osjećanja, strah i

očajanje su po svoj prilici najrazorniji za živčani sustav." Prema

mišljenju Horacea Fletchera, strah nas ispunja opasnim ugljičnim

dioksidom, te truje zrak. Uzrokuje duhovno, umno i moralno

gušenje, a vrlo često i sporo umiranje.

Medicina je zabilježila mnogo slučajeva osoba osjetljivog

YOGA + ŠPORT 43

živčanog sustava koje su umrle od smrtnog straha, kao na udar

groma. Vrlo zanimljivo izvješće o takvom slučaju zabilježio je pro

fesor medicine iz Australije: „Najveća opasnost koja djetetu može

zaprijetiti u njegovu razvoju, prenošenje je nervoznih strahovanja

njegove majke. Nervozne mlade majke pokušavaju zaštititi svoju

djecu od najmanjeg povjetarca, te im zabranjuju sve što ih može

podučiti hrabrosti, izdržljivosti i samopouzdanju; svojoj djeci uli

jevaju otrov usporenog djelovanja, pričinjavajući im doživotno

zlo. Djecu valja odgajati tako da ne znaju za strah. To je najljepše,

najdragocjenije nasljedstvo koje im možemo ostaviti..."

Umjesto takvog postupka, djeci se strah utjeruje raznim bau-

cima i vragovima. U svakom jeziku za to postoji odgovarajući

izraz. U svim dijelovima svijeta djecu zastrašuju njihovi roditelji

i učitelji kako ne bi činila ovo ili ono. Razaranje psihe, čiji je

osnovni element sugestija što je ljudi na Zapadu poznaju u vrlo

ograničenoj mjeri, djetetu za cijeli život zadaje težak udarac, te će

ga u odrasloj dobi obremenjivati strah, briga, kompleksi manje

vrijednosti, kao i bezbroj moralnih, seksualnih i profesionalnih

smetnji.

Osamdeset posto ljudi živi u strahu. Strah od bolesti,

siromaštva, nesreće; strah od gubitka najbližih, strah od smrti i

naposljetku, strah od samoga straha.

Koliko ljudi upropasti svoje vlastite i živote svojih najbližih iz

straha pred sutrašnjicom, te se zbog tog straha ne usuđuju pružiti

odmor svome tijelu i duhu. Boje se gladnih godina koje će, možda,

jednom doći. Većina se ljudi neprestance priprema za zlo, te

prikuplja i štedi poput marljivih mrava. Njihova djeca moraju


oskudijevati i patiti kao i oni, samo zato da bi jednoga dana, nakon

trideset ili četrdeset godina, „mali obiteljski krug" bio na okupu

u svome domu. Nezdrav način života i nedostatak duhovnog i

tjelesnog oporavka, koji traju desetljećima, jednog se dana nemi

losrdno osvećuju. S bolesti želuca, arteriosklerozom ili srčanom

manom, čovjeku malo vrijedi vila i ušteđevina u banci.

U suzbijanju straha vježbe Hatha yoge pokazuju upravo čude

sno djelovanje jer osiguravaju osnov tjelesnog samosavlađivanja.

Valja znati kako tijelo odgovara na svaki misaoni podsticaj.

Prvenstveno to vrijedi za živčani sustav i sustav žlijezda s unu

trašnjim izlučivanjem koji je vrlo važan za održavanje života sa

stanovišta živčanog sustava i osiguranja životnih funkcija.

Dr. Lorand i dr. Sajous dokazali su kako razne vegetativne

funkcije ovise poglavito o stanju žlijezda s unutrašnjim izlučiva

njem koje nemaju nikakvih odvoda, te svoje izlučevine odašilju

neposredno u krv. Ako se njihovo djelovanje smanji, ishod je

bolest, prerana starost i, naposljetku, smrt. Burna osjećanja i stra

sti, zbog svojeg razornog djelovanja na endokrine žlijezde,

najnemilosrdniji su neprijatelj našega zdravlja.

Najvažnije su žlijezde sa unutrašnjim izlučivanjem: štitnjača

(tiroidna žlijezda), epifiza, hipofiza, nadbubrežne i spolne žlijezde.

Nagla uzbuđenja utječu na povišenje krvnog tlaka posredst

vom organa za njegovu regulaciju - nadbubrežne žlijezde. Time

se objašnjava činjenica što osobe plahovite prirode pate od prerane

arterioskleroze i čestih poremećaja u krvotoku. Prema nalazima

Instituta za ispitivanje Yoge u Lonavli, Indija, kao i medicinskih

istraživanja na Zapadu, stalna potištenost i melankolija u tolikom

YOGA + ŠPORT 45

stupnju djeluju na štitnjaču da može doći do miksedema, bolesti

koja nalikuje egzoftalmičkoj gušavosti (Bazedovljevoj bolesti).

Tiroidne žlijezde, smještene u vratu, zaštitni su organi prvoga

reda, koje je priroda ondje smjestila za zaštitu od raznih vrsti tro

vanja. Poremećene tiroidne žlijezde izazivaju mnoge bolesti,

preranu starost i smrt. S druge strane, ako tiroidne žlijezde pra

vilno funkcioniraju, a čovjek je uvijek u dobrom raspoloženju,

tijelo se može očuvati krepkim i pokretljivim do duboke starosti!

Duševna stanja najsnažnije djeluju na hipofizu mozga i epifizu,

kao što je to eksperimentalno dokazao dr. Sajiu. Profesor Pel uspio

je ustanoviti slučajeve akromegalije (nenormalnog rasta) kao

posljedicu duševnih uzbuđenja.

Sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem naročito važnu

ulogu igra u Yogi jer su ove žlijezde sjedišta izvjesnih centara svi

jesti koje yogini nazivaju „čakrama". Čakre su spona između psihe

i tijela. Ako poznajemo ulogu koju čakre igraju u raspodjeli snage

i stvaranju zaliha, tada poznajemo i vrstu reakcije koju će održa

vanje izvjesnog psihičkog stanja prouzrokovati u tijelu djelo

vanjem na žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem. Na taj se način

možemo upoznati s bližim odnosom koji vlada između raznih

psihičkih stanja i pojedinih tjelesnih organa, te tako steći vlast nad

svojim vlastitim tijelom. Navodimo nekoliko primjera:

Iskustvo i psihološka istraživanja pokazali su kako stvaranju

kalkulusa, kamenca u žuči, bubrezima itd. obično prethodi dug

period brige i tuge. Nagli strah izaziva diareu (proljev), a strah i

briga, koji traju duže vrijeme, prouzrokuju kronični katar u crije

vima. Cesta uzbuđenja utiru put srčanim manama i proširenim


venama. Neispunjene nade i nezadovoljene težnje uzrok su pre

komjernom lučenju želučane kiseline, te nas čine podložnima čiru

na želucu. Duži strah od smrti u potpunosti obustavlja rad spol

nih žlijezda. O tome rječito svjedoči činjenica da su za vrijeme pro

gona Zidova - prema osobnom iskustvu mojih učenica - Židovke

potpuno prestale dobivati menstruaciju. Vjerovalo se da je to pos

ljedica potajnog stavljanja nekog sredstva u hranu sa sterilizi-

rajućim djelovanjem. Kasnije, za vrijeme dugih opsada mnogih

gradova, kršćanke, koje su tada živjele u smrtnom strahu, imale

su iste simptome. Tako je strah od smrti djelovao samo kao mudri

ventil sigurnosti prirode. Priroda ne želi razmnožavanje sve dok

traju vrlo nepovoljni uvjeti za život. Kod muškaraca, isti su uzroci

izazivali impotenciju ili znantno smanjivanje spolnog nagona. U

skladu s našim uskustvom, ovi su opći simptomi nestajali s pre

stankom straha od smrti. U muškaraca je nakon tih nepovoljnih

okolnosti klatno prevagnulo u drugu krajnost. Na taj način priroda

uspostavlja ravnotežu kako u životu pojedinaca, tako i u životu

cijele vrste.

Pretjerana seksualnost pogoduje razvoju tuberkuloze, te je

stoga podložnost obolijevanju od tuberkuloze najizraženija u doba

puberteta. Prenadraženo stanje spolnih žlijezda prelazi na ostale

žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem, u suradnji s kojima zajednički

djeluju, a zatim i na sve ostale žlijezde, kao što je slučaj i s hilus-

nim limfnim čvorovima u plućima čije na draženo stanje pluća

čini preosjetljivima, te izaziva katar. Na taj način otpornost pluća

postaje izrazito smanjenom, te se infekcija ne može suzbiti. Kako

bi se zaštitio, organizam podstiče sustav žlijezda na još izraženiju

YOGA + ŠPORT 47

aktivnost, čovjek postaje erotski još uzbuđeniji, te se njegovo stanje

i nadalje pogoršava.

U školama Hatha yoge ustanovljeno je naredno iskustvo: ako

pacijentu uspije ovladati vlastitim mislima, tada i bez prisilnog

suzdržavanja može duže vrijeme istra ja ti u potpunoj suzdržano

sti, istodobno s liječenjem, te tako dolazi do potpunog izliječenja

u mnogim, naizgled beznadnim i teškim slučajevima. Zapadni su

liječnici također potvrdili postojanje veze između tuberkuloze i

pojačane seksualnosti. Pretpostavljaju, međutim, da je erotično

stanje pojedinca posljedica tuberkuloze, dok je, ustvari točno

suprotno. Tako su pretjerano senzualni ljudi skloniji tuberkulozi.

Kada bi zapadni liječnici sačinili statistiku duševnih stanja, koja

su prethodila pojavi raznih bolesti, ubrzo bi uvidjeli istinu kojoj

poučava Hatha yoga, da su sve bolesti, pa čak i infektivne bolesti,

posljedica psihičkih uzroka!

Zapadni liječnici često samo otklanjaju tu mogućnost, te se

pozivaju na bakterije. Prije 6000 godina Hatha yogini u Indiji znah

su za bakterije kao neposredni uzrok raznim oboljenjima. Valja

primijetiti kako nisu imali mikroskop, ali su ipak sasvim dobro

znali što su bakterije i kako uspješno mogu napasti samo one čija

je otpornost organizma umanjena ili su skloni spomenutoj bole

sti. Oba ova stanja, međutim, posljedica su nepravilnog mental

nog stava. Hatha yogini, koji su prije mnogo tisuća godina stvo

rili indijsku medicinu, poznatu pod imenom Ayurveda, pisali su

na sasušenim, posebno za tu svrhu pripremljenim listovima

palme:

„... Uzročnici su bolesti bezbrojna sitna i nevidljiva stvorenja

Yesudian • Haich

koja ne sačinjavaju ništa drugo do tijelo zlog duha. Mogu napa

sti samo onoga tko im sam načini prolaz u svojoj duši." Zanimljivo

je kako je veliki europski znanstvenik Paracelzus poučavao vrlo

sličnom učenju: „Najbolja je zaštita protiv svake bolesti plemenita

duša." Osnovna je misao ista.

Vrlo sam iznenađen narednom spoznajom: dok priznati

internisti smatraju smiješnim tvrdnju Istočnjaka da i infektivna

oboljenja imaju psihičke uzročnike ili da se poremećaji u men

strualnom ciklusu mogu dovesti u red psihičkim liječenjem, a ne

injekcijama hormona, na drugoj strani postoji skupina liječnika

koji također nastoje dokazati kako su tijelo i psiha usko povezani

i kako je stanje psihe od odlučujuće važnosti po zdravlje. Riječ je

o psiholozima. U knjigama psihologa, čuvenih diljem svijeta,

naišao sam na takve nazore i uvjerenja koja se u potpunosti podu

daraju s uvjerenjima yogina. Navodim odlomak iz knjige pod

nazivom „Psiha je sve" u svijetu poznatog specijalista za psiho

analizu i hipnozu, dr. Franza Volgyesija:

„Šezdeset i osam slučajeva istraživanja hipnoze, koje su saku

pili dr. Robert Heilig i Hans Holff dokazuju da se posredstvom

psihičkog utjecaja u unutrašnjosti organizma mogu izazvati

serološke, samozacjeljujuće i druge promjene koje pacijent ne

može svjesno „simuliran" jer njihov tijek i kontrola zahtijevaju

iznimno stručno znanje i primjenu posebnih instrumenata.

Rezultati svih autora dokazuju kako svaka reakcija organizma,

koji teži samozaštiti, dakle, i spremnost za takvu samozaštitu

prema bacilima i nosiocima infekcije zavisi, u mjeri u kojoj se to

može dokazati, o psihičkoj konstelaciji.

YOGA + ŠPORT 49

U ljudi koji su patili od duševne potištenosti, kao i u svih dru

gih koji su bili zdravi, ali su post-hipnotičkom sugestijom dove

deni u stanje duševne potištenosti, sposobnost krvi za samozaštitu

(algutinacija) protiv bacila tifusa, bila je vidljivo smanjena; pro

mijenila se i kod tzv. opsonin indeksa, kolibacila, streptokoka i

stafilokoka. Nakon davanja sugestija za vedro raspoloženje, kon

trolni su pokusi pokazali povećane mogućnosti samozaštite.

Drugim riječima: utjecaji psihe u okviru izvjesnih ljudskih gra

nica, jači su od medicinskih, kemijskih i toksičkih djelovanja."

Može li biti uvjerljivijeg dokaza nazorima yogina sa Istoka?

I na Zapadu je primijećeno kako ima ljudi koji nisu podložni

bolestima. Takvi su ljudi imuni. To može značiti samo da su u tak

vih osoba pozitivna i negativna strujanja u potpunoj ravnoteži, te

da je njihova otpornost dorasla svakom napadu. Hatha yogini

bakterije ne pobjeđuju kemijskim sredstvima. Znaju kako je besko

risno uništavati bakterije ako pritom otpornost organizma i

nadalje ostaje smanjena jer će se bakterije iznova namnožiti ili će

čak doći do pojave nekih drugih prijenosnika oboljenja koji će

napasti organizam. Sve dok traje takvo stanje, bolest neće pre

stati. Yogini sprečavaju bolest održavanjem ravnoteže između

strujanja ili, ako je ta narušena i bolest se već pojavila, iznova

uspostavljaju ravnotežu između dva strujanja. Na taj način orga

nizam savladava protivnika koji je u njega prodro, svojom vlasti

tom snagom, iznova postaje zdrav, te je takvo zdravlje trajno.

Ravnoteža dvaju strujanja potpuna je u trenutku kada je naša

psihička ravnoteža potpuna. S uspostavljanjem reda moramo,

dakle, započeti u vlastitoj psihi.


Ako zagrizem u tvrdu koru kruha i slomim zub, ima li i to svoj

duhovni uzrok? Ima! Posredstvom živčanog sustava psiha dje

luje u tijelu. Živčani sustav neposredno utječe na sustav žlijezda.

Stoga izlučivanje hormona u sustavu žlijezda s unutrašnjim

izlučivanjem izravno ovisi o duševnom stanju pojedinca. Vrlo

dobro nam je poznato kako sadržaj kalcija i vezivnog tkiva u

kostima - a time i čvrstoća i elastičnost zubiju - ovisi o količini i

kvaliteti hormona koji kruže našom krvlju. Ako je, dakle, zub oro-

nuo i postao krt, i takvo stanje ima svoje duhovne uzroke!

Što je s nesretnim slučajevima? Ako netko padne niz stepenice,

te se na kraju zaustavi u modricama, ima li i to duhovne uzroke?

Ima! Ovi uzroci, međutim, leže duboko u podsvijesti.

Svaki je nesretni slučaj jedan oblik samokažnjavanja. Svaka

odluka, svaki čin, svaki pokret svoju polaznu točku ima u nama

samima. Ako je netko stotinu puta silazio i penjao se istim stepe

nicama, i upravo je u tom trenutku načinio nespretan pokret i

okliznuo se, izvjesno je da je riječ o djelovanju unutrašnjih uzroka.

Sila, suprotstavljena našoj namjeri, a koja počiva u našoj psihi,

posredstvom živčanog sustava izaziva nespretan, refleksan pokret

i - dolazi do nesreće. Samokažnjavanje!

Tko osvijesti činjenicu da je svaki nesretni slučaj ili nezgoda

jedan oblik samokažnjavanja, zapitat će se, u trenutku kada udari

lakat ili se ugrize za jezik: „Zašto se to dogodilo?" i odmah će

začuti odgovor iz dubina svoje svijesti...

Ima ljudi koji se neprestance sudaraju s predmetima što im se

nadu na putu, sa pliću se na gotovo svakom koraku i nalijeću na

kuteve svakog ormara. Temeljito ispitivanje psihe takve osobe

YOGA + ŠPORT 3!

otkriva uzroke, te nakon što se uspostavi red u psihi, vraća se i

dobro zdravstveno stanje, a nezgode se prestaju događati.

Ne zaboravimo da smo upravo mi oni koji vršimo svaki pokret:

mi - i nitko drugi - činimo svaki svoj korak. Ako nogu stavim

pored stepenice, umjesto na stepenicu, ako nogu podignem više

ili niže no što je uobičajeno, ili ako se, vršeći neki pokret, zane

seni jače lijevo ili desno - sve to ima svoje uzroke koji počivaju u

meni samome. Može se dogoditi da mine poprilično vremena

između uzroka i posljedice. Moguće je da sam prije nekoliko

godina učinio ili rekao nešto loše, što je ostalo sačuvano u mojoj

svijesti, čekajući priliku da se očituje kao nepoželjan i negativan

pokret. Naše Ja ne zaboravlja! Ono kažnjava u odgovarajućem

trenutku, kažnjava nas kroz nas same. Koristi našu neopreznost

ili trenutak opasnosti, u kojem nemamo vremena za razmišljanje,

te moramo postupiti instinktivno. Zatvorene, sebične, izolirajuće

sile osvećuju nam se upravo u takvim trenucima; ne čine onaj

pokret koji bi nam bio od koristi, već upravo onaj koji će nam

nauditi.

I primitivni je čovjek znao za ove odnose, ali nije bio svjestan

da je sam sebi sudac i da sam čini potez koji će ga kazniti, već je

drhtao od straha pred pojavom nepoznate sile i ovako govorio:

„Božja kazna!" Yogin je, međutim, svjestan samoga sebe - tajna

njegova Ja leži razastrta pred njime - i dobro zna da je djelovao

snažan i neumitan zakon koji počiva u dubinama našeg vlastitog

bića. I suvremena je psihologija na Zapadu počela otkrivati svijet

koji se nalazi u pozadini svjesnog, koji, dakle, počiva u nesvjes

nom, kao što je započela provoditi analizu njegovih zakonitosti.


Zakon našeg Ja, koje u nama djeluje, ne znači samo osobno

izazivanje svih bolesti i nesretnih slučajeva, več u sebi sadrži i

ohrabrujuću, utješnu i veličanstvenu činjenicu da - ako sve snage

ispravno upotrijebim - svaki moj potez i odluka bit će na moje

najveće dobro.

Osoba uravnotežene psihe uvijek će točno povući onaj potez

koji je za nju najprikladniji i najbolji. Negativnim mislima neće

dozvoliti da stvore pregradni zid između njezine ličnosti i njezi

nog pravog Ja, a u trenucima opasnosti uzmoći će se uzdignuti

na najvišu razinu. Uho je budno za unutrašnja nadahnuća i, nalik

sveznajućem ili prosvijetljenom, iskoristit će jedinu raspoloživu

mogućnost koja će je izbaviti iz opasnosti.

Sto podrazumijevamo pod „ispravnom primjenom svojih

snaga?"

Kada su moja djela vođena bezličnom i nesebičnom ljubavlju,

koja počiva na sveopćem Ja, moja je psiha mirna, uravnotežena i

zdrava.

To je ujedno i preduvjet tjelesnog zdravlja.

Sprečavanje i liječenje bolesti mora, dakle, započeti u psihi.

Upravo na tom mjestu započinje važna uloga međusobnog dje

lovanja psihe i tijela. Hatha yoga na takvom stavu zasniva svoj

sustav, te usporedno razvija psihičke sposobnosti i zdravlje tijela.

Već na samom početku ovaj sustav otklanja pogrešku u koju

je u najvećoj mjeri zapala medicina Zapada, da, naime, liječi bole

sti, a ne bolesnika!

Hatha yoga naučava: budući smo svoje bolesti sami prouzro-

kovali, sami moramo i izliječiti svoje zloupotrijebljeno tijelo! Učitelj

YOGA + ŠPORT 53

- kojeg indijski yogini nazivaju „Guru" - pomaže nam pronaći

uzrok, ali mi sami moramo postati zdravi.

Hatha yoga nas poučava kako valja održavati red medu silama,

koje naše tijelo održavaju na životu i - u slučaju da smo se o svoje

zdravlje ogriješili neprirodnim načinom života - kako svoje zdra

vlje možemo povratiti. Bolestan čovjek teret je i sebi i svojim

bližnjima, te je stoga temeljna postavka Hatha yoge:

DUŽNOST JE BITI ZDRAV!

4 . N A Š A N A J V E Ć A P O G R E Š K A :

N E Z N A M O D I S A T I !

Sedmog dana boravka u šumi Čituri spoznao sam najveću

istinu Hatha yoge. Kada sam sedam godina kasnije promatrao

način života svoje europske subraće, zapazio sam kako im se

disanje sastoji samo od lakih i površnih udaha koji odgovaraju

najnižem stupnju života.

Vedanta filozofija poučava o istome: „Bez disanja nema života

na Zemlji!"

Život znači ritam! Prvim udahom novorođeno dijete ulazi u

ritam života, te udasima i izdasima počinje doživljavati strujanje

života u njegovoj naizmjenično pozitivnoj i negativnoj fazi što u

nama pulsiraju nalik izmjeničnoj struji. Život je taj neprekidni

ritmički lanac udaha i izdaha, sve dok čovjek posljednjim dahom

ne zatvori i posljednju kariku u lancu.

Naše tijelo u sebi nosi najrazličitije pojavne oblike - agregatna

stanja. Tome odgovara i naša ishrana. Naši su stari ovu spoznaju

izrazili slijedećim riječima: „Postali smo od zemlje i zato se hra

nimo čvrstom hranom; izmiješani smo vodom, zato pijemo

tekućinu; duša pridaje smisao beživotnoj masi i zato dišemo; duh

oživljava cijeli ovaj sustav, kako bi mogao postati čovjekom." Dok

bez hrane možemo živjeti nekoliko tjedana, a bez vode nekoliko

dana, život bez zraka moguć je tek nekoliko minuta. To znači da

je veza između života i disanja najuža, te je disanje, dakle,


najvažnija biološka funkcija organizma. Cjelokupna ostala aktiv

nost organizma tijesno je povezana s disanjem. Disanje je od naj

veće važnosti za naše zdravstveno stanje, te pokazuje odlučujući

utjecaj na naše psihičko stanje, kao i na duljinu našega života.

U skladu s indijskom filozofijom, u svakoj reinkarnaciji čovjek

sa sobom ponese određen broj udaha i izdaha. Tko diše brzo i

užurbano, umire ranije jer ne može udahnuti više udaha no što to

nalaže propisani broj.

S druge strane, onaj tko živi mirno i diše polako, štedi svoju

zalihu zdravlja, te će na zemlji imati dug život. Istočnjaci se ne

uzbuđuju tako lako jer žele - što je vrlo mudro - svoj život na zem

lji iskoristiti za duhovni napredak. Sumnjaju kada ugledaju svoju

braću na Zapadu kako grozničavim radom i brzim i površnim

disanjem skraćuju božanski dar života.

Civilizirani čovjek ne zna disati! Neprirodni uvjeti života u

stanovima modernih gradova, kao i radni uvjeti u prenatrpanim

tvornicama i uredima, učinili su da zaboravimo ritam iskonskog,

prirodnog disanja. Prigušeni duhovni život, stalno kolebanje

između strasti i straha steže nam grlo i u pravom smislu te riječi

ne usuđujemo se duboko disati. Način na koji dišu djeca dvade

setog stoljeća jedva da je dovoljan za puko životarenje. Njihovo

je dahtanje jedva dovoljno da ih održava u životu. Kako bi se sve

to brzo promijenilo kada bi ljudi shvatili drevnu istinu: samo

svjesnim reguliranjem načina disanja možemo postići otpornost

koja nam osigurava dug život bez bolesti.

Nemarno i povremeno disanje skraćuje nam život, smanjuje

životnu snagu, te nas čini podložnima najblažoj od svih bolesti -

YOGA + ŠPORT 57

običnoj prehladi.

Primitivni čovjek, koji je život proveo u prirodnim uvjetima,

nije morao savladavati umjetnost disanja. Lov, ribolov, borba s

prirodom i vremenskim nepogodama, kao i stalno kretanje na

čistom zraku, pružali su mu dovoljno mogućnosti za prirodno

tjelesno vježbanje, te ga nagnali da instinktivno dobro diše. Kada

bismo živjeli normalnim, prirodnim životom, naše tijelo i pluća

očitovah bi istu reakciju spram vanjskih utjecaja, kao što je to bio

slučaj s primitivnim čovjekom ili afričkim urođenicima.

Dovoljno je navesti samo jedan primjer od nekoliko tisuća što

su nam na raspolaganju. Ljeti, kada se uklonimo žestokoj žezi sko

kom u vodu ili kada nas iznenadi nenadani pljusak na izletu,

kakva je prva reakcija našeg tijela na vanjske podražaje? Nagonski,

čak i protiv svoje volje, počinjemo duboko disati! Ili, stanimo pod

tuš u rano jutro! Voda ne mora biti hladna, dovoljno je da bude

mlaka. Što će se dogoditi istoga trenutka? Naše grudi, kao da se

pokoravaju nekoj iskonskoj zapovijedi prirode, počinju se naglo

dizati i spuštati, sve dok vanjski podražaj djeluje na kožu. Mudraci

su Indije prije nekoliko tisuća godina spoznali postavku suvre

mene medicine da je koža, naime, neka vrsta drugih pluća jer bez

disanja kroz kožu nema života. Svaki vanjski podražaj koji dje

luje na našu kožu, kao što su hladnoća, toplina, mehanički dodir

itd. automatski utječe na ritam našeg disanja plućima.

Na taj način velika Priroda brine da čovjeka nekoliko puta na

dan primora na duboko disanje sa zadrškom, koje je nužno sa sta

novišta očuvanja zdravlja i vitalnosti. Za civiliziranog čovjeka, na

žalost, koji je odvojen od prirodnog načina života, postoji samo


jedan način da ga priroda primora da misli na svoje zdravlje, a to

je - bolest. Civilizirani čovjek zatvara pore kože teškom i nepo

trebnom odjećom, sprečavajući time snažniju aktivnost kože i, u

pogledu pluća, blagotvorno djelovanje vanjskih podražaja na

vegetativni živčani sustav.

Na taj način zapadni se čovjek oglušio na opomene mudre

Prirode glede zdravlja, snage i dugog života. Ostao mu je još jedini

neposredni način da utječe na svoja pluća, a to je šport. Kakvo je

stanje na Zapadu glede športa i zdravlja? Stanovnik grada u XX.

stoljeću primoran je živjeti neprirodnim, gotovo zatvorskim živo

tom. Čak i kada napusti ured navečer, umoran od dnevnog posla,

te se popne u tramvaj ili autobus kako bi što brže stigao kući,

nema više ni vremena ni volje za tjelesnim vježbanjem. Vjerojatno

je taj isti čovjek, sve dok je živio u blizini prirode, u djetinjstvu ili

mladosti trčao, plivao ili igrao za neku školsku momčad s velikim

zadovoljstvom. Možda je čak imao i mnogo uspjeha u nekom

športu. U zrelim se godinama, međutim, vrlo mali broj Europljana

i Amerikanaca sustavno bavi nekim športom. Upravo u onom

uzrastu kada valja posvetiti najveću pažnju svome zdravlju i gip

kosti mišića, 90% ljudi nisu gospodari svoga zdravlja, već robovi

svoga poziva.

Način života sa dugotrajnim sjedenjem ili stajanjem, koje

dovodi i do ravnih stopala, ili naginjanje nad stolom, primorao je

čovjeka današnjice da zaboravi kako valja pravilno sjediti, stajati,

hodati i disati. Posljedice su upale grudi, uska ramena, astma,

poremećaji u krvotoku, arterioskleroza, šećerna bolest i tuber

kuloza, dok bi samo jedan naraštaj, koji bi pravilno disao, bio

YOGA + ŠPORT 59

dovoljan da preporodi cijelu ljudsku vrstu! Jedna stara indijska

poslovica kaže: „Nije svejedno da li su počišćeni svi kutevi sobe

ili samo njezina sredina." Da čovjek današnjice, međutim, „čisti

samo sredinu pluća" potvrđuje i naredni primjer:

Prema nalazima medicinskih istraživanja na Zapadu, čovjek

koji sjedi mirno i obavlja svoj posao, obično udahne oko 15 puta

u minuti. Pri svakom se izdahu i udahu u plućima izmijeni samo

pola litre zraka. Pri nešto dubljem disanju izmijeni se 1,5 litara

tzv. „dodatnog zraka", a pri još dubljem disanju još 1,5 litara

„rezervnog zraka". Pluća odraslog čovjeka imaju, dakle, oko 3,5

litara „žive zapremine", što potvrđuje i činjenica da je u plućima

umrlih nađeno još 1,5 litara „preostalog zraka". Što sve to može

značiti? Ni manje ni više već da čovjek na Zapadu, koji vodi

sjedeći način života, koristi samo desetinu kapaciteta pluća koja

iznosi ukupno 5 litara.

U laganoj se šetnji ova količina povećava na 2,5 kapaciteta

pluća, na planinarenju se povisuje na 10, da bi se u plivanju popela

i do 20 puta više.

Mudraci Indije i Istoka već su prije nekoliko tisuća godina

znali za čudotvorno djelovanje reguliranog disanja u održavanju

dobrog zdravlja i otklanjanju bolesti. Zbog toga su meditativne

stavove tijela, povezane s dubokim disanjem, gotovo uzdigli do

religioznih obreda kako bi ih ogromne mase ljudi vježbale redo

vno i svakodnevno.

Danas je i Hatha yoga, međutim, izašla iz začaranog kruga

misticizma. U gradu Lonavli, Puna, zahvaljujući financijskoj

pomoći Sir Natawarsinhadzi Bahadur Maharadže i Rana Sahiba


Porbandara podignut je veličanstveni Institut za znanstvena

istraživanja u kojem se tjelesne yoga-vježbe kontroliraju najmo

dernijim znanstvenim sredstvima, te potvrđuju zapanjujući rezul

tati sa medicinskog stanovišta. Prije no što se dotaknemo pitanja,

u čemu se ustvari sastoji metoda disanja u skladu s učenjem yoge,

objasnit ćemo zašto je pravilno disanje od toliko velike važnosti,

te stoga prelazimo na pitanje:

5 . Š T O J E „ P R A N A " ?

Nekoliko tisuća godina stara nauka prosvijetljenih mudraca

Istoka poučava kako svaka snaga, svaka energija, koja djeluje u

svemiru, ima neki unutrašnji uzrok, jezgru, klicu - praštanje iz

kojeg proizlazi cijeli život, svaki pokret i svaka aktivnost. Ova

potencijalna snaga, u prvobitnom stanju, naziva se prana. Prije

početka ciklusa stvaranja prana počiva u apsolutnom kao um ili

zamisao svih energija.

Početak stvaranja znači da se prana „budi", počinje djelovati,

te iz nje proizlaze sve vrste energija. Podjednako tako, i tvar se

razvija iz prvobitne supstancije. U potencijalnom, latentnom stanju

ova je pratvar ideja ili duh tvari. U istočnjačkoj filozofiji naziva se

„akaša". U početku stvaranja, prana počinje djelovati na akašu,

počinje modelirati i uobličavati, te tako nastaju bezbrojne Vrste

energije i tvari. U svakom je obliku života prana prisutna kao

životna sila, te životu pomaže da se razvije na tvarnoj razini.

Svaka sila počiva na prani: sila zemljine teže, privlačenja ili

odbijanja, elektriciteta, radioaktivnosti - bez prane nema života

jer je istinska suština svake sile i svake energije. Ovo se pranačelo

nalazi posvuda u svijetu. U zraku je, ali nije zrak; u hrani je, ali

nije hrana; snaga je vitamina, sadržan je i u vodi, ali ipak nije

identičan s kemijskim sastojcima vode - oni su samo nositelji

prane. Zrak je ispunjen slobodnom pranom, te je ljudski orga

nizam najlakše može upijati iz svježeg zraka putem procesa

disanja. U normalnom disanju i pranu upijamo u normalnim


količinama, ali u dubokom disanju, a još u većoj mjeri regulira

nim yoga-disanjem sakuplja se, izuzev ovih, i velika količina rezer

vne prane u mozgu i živčanim centrima koju možemo koristiti u

slučaju potrebe. Osobe, koji neki nepredviđeni tjelesni ili umni

napor izbaci iz kolosijeka normalnog života i koje, unatoč tome,

ipak ne pokleknu, već ostvare zadivljujuće rezultate, posjeduju,

a da toga nisu niti svjesne, sposobnosti akumuliranja prane. Za

njih se kaže da posjeduju „veliku vitalnost". Ta „vitalnost" nije

ništa drugo do dodatna količina prane.

Glede teorija o prani, na ovom je mjestu dovoljno reći samo

to, da ona ne stoji u suprotnosti s nazorima prirodnih znanosti na

Zapadu. Suvremena zapadna znanost također smatra kako je cijeli

svemir ispunjen „eterom". Od čega se taj eter sastoji, međutim -

a koji ustvari odgovara prani - ne pruža se zadovoljavajući odgo

vor. Sjetimo se samo kozmičkih zraka i zračenja, koja do nas

dopiru sa udaljenosti od mnogo svjetlosnih godina i neprestance

struje ka našoj Zemlji. U njihovu sjaju nezamislivo male valne

dužine, koji daje život, živimo i razvijamo se nalik zelenom

izdanku na proljetnom suncu.

Naše tijelo, koje se sastoji od mnoštva molekula i atoma,

također je prožeto eterom - pranom. Gdje god postoji život ili kre

tanje u svemiru, od najnižih životinja sve do najvećih planetar

nih sustava, sve bi to bez prane predstavljalo tek beživotnu tvar.

Čudesno je načelo života majka i izvor svake duhovne, kemijske

i tjelesne snage. U skladu s Vedanta filozofijom, prana je najdublji

smisao „prirodnih sila" i njihovih oblika očitovanja. Nevidljiva,

nemjerljiva, neuništiva - kao svaka energija - a ipak nije identična

YOGA + ŠPORT 63

sili molekularnog privlačenja, već je mnogo tananija od nje. Prana

je kozmička snaga života, čije djelovanje utječe na svaki titraj na

zemlji. Sićušna sjemenka klija u proljeće; u molekulama stanica,

u protoplazmi, nastaje život. U živoj se stanici, međutim, ne očituje

samo životna snaga, već i inteligencija. U skladu s yogom, postoji

duhovni afinitet između prane i uma, odnos nalik odnosu što

postoji između konja i jahača. Živi organizam u svojoj biti nije

ništa drugo do izraženi oblik umne snage, njezin mehanizam. Um,

koji se nastoji manifestirati na tvarnoj razini, posredstvom prane

razvija odgovarajuće organe, te tako izgrađuje živi organizam koji

odgovara njegovoj svrsi na zemlji. Prana je, dakle, životna vibra

cija koja ispunjava svemir.

Od cjelokupne prane što ispunjava svemir, najbliža nam je

prana koja djeluje u našoj psihi, mozgu i tijelu. Samo smo onda u

skladu s oceanom prane što ispunjava svemir, kada smo u stanju

upravljati valom prane, koji daje život našem tijelu, te ga potčiniti

svojoj volji. Usmjeritelj i neograničeni gospodar prane je misao!

Misao je ključ kojim pred sobom možemo otvoriti i zatvoriti vrata

Života. Ako smo se putem stvaranja pogrešnih misli doveli u

bolesno stanje, iznova možemo ozdraviti samo posredstvom

svjesno stvorenih ispravnih misli (Vidi i poglavlje: „Stvaralačka

snaga svijesti")

Naizgled čudesni rezultati hipnoze postaju lako razumljivima

ako shvatimo vezu što postoji između misli i prane. Hipnotizer

sakuplja i usmjerava pranu u mediju snagom izgovorenih misli.

Indijski yogini ne koriste ovu moć koju posjeduju jer smatraju

kako nitko nema prava miješati se u ličnost i slobodu djelovanja


druge osobe. Podjednako tako, ne koriste se hipnozom u svrhu

liječenja jer rezultati nisu trajne vrijednosti. Ustraje li osoba, koju

je netko drugi izliječio, na svojim starim mentalnim pogreškama

i nastavi li misliti na pogrešan način, bolest će iznova zavladati s

obnovljenom snagom. Hatha yogini podučavaju svoje učenike

kako se prana usmjerava i sakuplja vlastitom snagom -

podučavaju ih, dakle, autosugestiji kako ne bi ovisili o tuđoj

pomoći, već naprotiv, kako mogu pružiti otpor svakom stranom

utjecaju.

Cilj je Yoge pobuđivanje i razvijanje vlastitih vrijednosti u sva

kom ljudskom biću kako bi se aktivirale i oslobodile snažne umne

i duhovne sposobnosti koje su svojstvene svakom ljudskom biću,

ali su i potisnute nepravilnim odgojem, pogrešnim nazorima,

malodušnošću i nedostatkom samopouzdanja i opterećene

psihičkim smetnjama i osjećajem straha; na taj bi način svako

ljudsko biće postiglo psihičko olakšanje, povjerenje u sebe sama,

kao i njihovu sigurnu posljedicu: zdravlje vlastitog tijela. Pravo

se ozdravljenje može postići samo neprepuštanjem lijekovima i

tuđim utjecajima, već poticanjem u samom bolesniku iscjeljujućih

snaga!

Ako želimo biti zdravi, prije svega moramo vjerovati u svoje

zdravlje. Ako u nešto vjerujemo, za to se i borimo! Zamislimo se

posvema zdravima! Negativna je osoba bolesne psihe hipohon-

dar, te postupa upravo suprotno. Neprestance vjeruje i zamišlja

da je bolesna. Nije nikakvo čudo što se javljaju na stotine

poremećaja sve dok se, naposljetku, stvarno ne razboli. Borimo

se za svoje zdravlje! Potrudimo se učiniti nešto za njega. Baš kao

YOGA + ŠPORT 65

što nalazimo vremena za umivanje svakog jutra, valja naći i vre

mena, desetak minuta ili pola sata, kako bismo svome tijelu pružih

ono što mu je neophodno potrebno da bi moglo nesmetano nasta

viti svoj težak posao. S dnevnim obrokom hrane, pružimo svome

tijelu i dnevni obrok snage kako bi moglo probaviti tu hranu.

Ta je snaga prana!

Najuočljivije je očitovanje prane u ljudskome tijelu što nas pri

morava na disanje. Posljedica je pokretanje pluća. Ako nastojimo

bolje upoznati pranu, te naučimo svjesno sakupljati više prane u

živčanim centrima, naš je prvi zadatak ovladavanje kretanjem

pluća, tj. disanjem. To znači da nam valja prestati disati nasumce,

neredovno i nesvjesno, te svaki udah i izdah valja naučiti vršiti

svjesno, s koncentracijom misli kako bismo upijenu pranu usmje

rili u živčane centre koji služe kao spremnici prane. Svjesno vjež

banje ovladavanja pranom, posredstvom reguliranog disanja i

koncentracije misli nazivamo pranajama. Pranajama je najvažniji

dio i osnova sustava Hatha yoge, ona je pogonsko sredstvo pluća

i cijelog ljudskog organizma. Ako tijelo postane nesposobno za

unošenje prane uslijed povrede ili bolesti, koja je nastala nepri

rodnim načinom života, snažna se struja života isključuje nalik

obustavljanju protoka struje kakve radio-stanice u pokvarenom

prijemniku. Još je uvijek prisutna posvuda u svemiru, ali se više

ne može očitovati.

Na osnovi svega rečenog, s punim pravom možemo reći, čak

i u europskom smislu te riječi, da bez prane - nazvali je eterom,

kozmičkim zračenjem ili drugim imenom - ne može biti života na

zemlji.


Bolesti možemo najlakše obuzdati, kao i povećati svoju živomu

snagu i u odgovarajućoj je mjeri sačuvati, ako svojem organizmu

pružimo veće i svježije količine prane posredstvom yoga-disanja.

Hatha yoga s punim pravom zaslužuje da pranajamu, koja dolazi

s Istoka, Europa ne smatra nekom teorijom koja je zamršena u

mističke besmislice, već da joj s dužnom ozbiljnošću svu pažnju

posvete i liječnici na Zapadu.

6 . P O T P U N O D I S A N J E

Osnovno je i najvažnije pravilo pravilnog disanja: „Dišite kroz

nos!" Zapanjuje činjenica da civilizirani čovjek, koji polovinu

života provede u učenju, ne zna za ovo najosnovnije pravilo zdra

vlja. Kada bi samo znao kakve sve opasnosti može izbjeći disan

jem kroz nos, prema ovom se pitanju ne bi odnosio tako nemarno.

U skladu s mojom osobnom spoznajom, većina ljudi na Zapadu

diše na usta, osobito prilikom govora. Nimalo se ne trude niti da

pri spavanju dišu zatvorenih ustiju. Zao mi je male djece kada ih

vidim kako dišu na usta, dok se njihovi inteligentni i obrazovani

roditelji nimalo ne trude da ih od viknu ove loše navike. Posljedica

je pogoršanje funkcioniranja tiroidne žlijezde. Daljnje su poslje

dice usporavanje duhovnog razvoja, kao što prijeti i opasnost od

slaboumnosti. U istom uzrastu djeci rastu krajnici, te se, prema

uvriježenom sistemu na Zapadu, odstranjuju kirurškim zahva

tom. Pravilnim disanjem sve bi se to moglo izbjeći. Dijete ne diše

na usta zbog povećanih krajnika, već mu krajnici rastu zato što

diše na usta. Ako dijete naučimo ispravnom disanju i, istodobno,

yoga-vježbama, povećani se krajnici mogu vratiti na normalnu

veličinu.

Ulaz je zraka u organe disanja kroz nos! Priroda ga je opskr

bila svim potrebnim obrambenim organima, te tako ni nečistoća

niti odviše hladan zrak, kao ni otrovna isparenja ne mogu

prodrijeti u organizam. Na ulazu nosa mali zastor dlačica

zaprečuje put prašini, sitnim insektima i svemu onome što bi


moglo povrijediti pluća. Zatim se ondje nalazi vijugavi prolaz,

postavljen sluzavom potkožicom, na kojem se mjestu odviše hla

dan zrak zagrijava, te se zadržavaju i najfinije čestice prašine koje

su uspjele proći kroz zastor dlačica. Prašina se lako može otklo

niti snažnim ispuhivanjem zraka kroz nos, što nas istovremeno

oslobađa i mnoštva bacila. U unutrašnjosti nosa postoji i druga

grupa čuvara. Žlijezde odstranjuju i posljednje bacile koji su tako

duboko prodrli, u čemu im pomaže i organ mirisa, taj važni organ

dostojan divljenja koji odmah alarmira na uzbunu u slučaju da

tvari u stanju vrenja ili truljenja ugrožavaju naše zdravlje svojim

otrovnim isparenjima.

Najvažniji je zadatak organa mirisa - što je posvema nepoznato

na Zapadu - upijanje prane iz zraka. Organi mirisa i površina miri-

sanja nisu samo signalni uređaji ugodnih i neugodnih mirisa, već

su i aparat za usisavanje prane. Ako netko posumnja u točnost

ove tvrdnje, preporučuje mu se da provede naredni pokus, koji

svatko može sam izvršiti. Kada šećemo planinom ili pored kakve

velike vodene površine, gdje prane ima u izobilju (obično se kaže

da je zrak bogat „ozonom") duboko udahnimo i odmah ćemo

osjetiti vrlo osvježavajući utjecaj koji nam povećava snagu. Isti

takav udah izvedimo na usta i osvježavajuće će djelovanje izostati.

Zrak, udahnut kroz usta, bez snage je i okusa - nedostaje mu miris

ozona ili prana, iako smo udahnuli sasma isti zrak. Kada smo jako

prehlađeni i ne možemo disati kroz nos, brzo gubimo snagu, te

nam nedostaje ona količina prane koju normalno upijamo kroz

nos. Mnoge osobe u stanju jake prehlade pate od slabosti srca.

Razlog je pomanjkanje prane.

YOGA + ŠPORT 69

U ustima ne postoji organ za upijanje prane, već se unose samo

kemijski sastojci zraka. Očigledno je da će osobi, koja duže vri

jeme diše na usta, ozbiljno nedostajati prana; takva osoba gubi

snagu, žlijezde ne funkcioniraju pravilno, životni su procesi u sla

bljenju, cijelo tijelo dospijeva u negativno stanje, a otpornost slabi

u tolikoj mjeri da čovjek postaje bespomoćan pred bolestima svake

vrste. Osim toga, dišući na usta ne koristi niti filter za bacile koji

se nalazi u nosu, te se tako osoba potpuno izlaže infektivnim

bolestima čiji izazivači u pluća dospijevaju iz zraka.

Nos nas štiti od bciciln u zraku.

U ustima nema obrambenih organa kao u nosu. Zadatak se

ustiju djelomično sastoji u zaštiti tijela od drugih vrsta bakterija,

ali je njihov glavni zadatak da štite jednjak, da nas opominju,

zadrže i izbace koštice, riblje kosti i otrovne tvari neugodnog

ukusa, kako ne bi dospjele u želudac. Zadatak pročišćavanja zraka

pripada, međutim, nosu. Usta su također sposobna unijeti kemij

ske sastojke zraka. Ova mudra mjera opreznosti prirode postoji,

međutim, samo zbog njezine zaštite u slučaju da se otvori na nosu

zatvore uslijed bolesti ili nesretnog slučaja kako bi život i nadalje

mogao teći bez prekida u vrijeme liječenja. Nos može djelimice

preuzeti funkciju usta; kada je to neophodno, pacijent se može

hraniti i kroz nos. Zdravoj osobi, međutim, nikada neće pasti na

pamet da hranu gura kroz nos. Zašto, dakle, diše na usta?

Svaki organ mora služiti svrsi kojoj je namijenjen.

7(1 Yesudian • Haich

Osnovni je uvjet sačuvanja zdravlja u navikavanju svakog

organa na besprijekorno izvršavanje svojih zadataka. Dišimo kroz

nos - uvijek! To će nam pružiti najbolju zaštitu od infektivnih bole

sti! Obilno unošenje prane kroz nos i pluća naš će organizam u

potpunosti opskrbiti potrebnom energijom. Prvenstveno će ojačati

srce koje pumpa krv i krvotokom šalje pranu u najmanje krvne

žilice. Na taj način disanje kroz nos utječe na rad mozga. Time

smo zaštićeni i od bolesti jer se otpornost sluzokože i žlijezda

umnogome poboljšava povećanim unošenjem prane, što

objašnjava i slučaj bezbrojnih pacijenata koji pate od opće slabo

sti organizma; čim se naviknu na stalno disanje kroz nos, na

gotovo čudotvoran im se način vraća i snaga, te počinju uživati

u životu i brzo se izliječe od kronične slabosti i iscrpljenosti.

Kada bi djecu u školi učili da disanju kroz nos, moglo bi se

stvoriti novo, snažnije i inteligentnije pokoljenje!

Osnova je i početak svih vježbi disanja tzv. potpuno yoga-

disanje. Sastoji se od tri načina disanja: 1. donjeg ili abdominal-

nog disanja, 2. srednjeg disanja i 3. gornjeg disanja. Kako bismo

razumjeli potpuno yoga-disanje, moramo se isprva upoznati s nje

gova tri sastavna dijela.

Razmotrimo ponajprije gornje ili plitko disanje koje se na

Zapadu naziva klavikularno disanje. Oko 90% svih žena u Europi

diše na ovaj način. Uskoro ćemo razmotriti i razlog toj pojavi. Pri

ovoj vrsti disanja, u kojoj se pokreću samo rebra, ramena i ključne

kosti, koristi se samo gornji dio pluća; s obzirom da je to i naj

manji dio pluća, tek vrlo mala količina zraka dospijeva u njih.

Budući je dijafragma podignuta, pluća se ne mogu širiti nadolje.

YOGA + ŠPORT 71

Najosnovnije je poznavanje anatomije dovoljno da svakoga uvjeri

kako gornje disanje zahtijeva najviše energije, a da pritom daje i

najmanje rezultata. Većina oboljenja organa za disanje i glasnica

posljedica su nepotpunog i nedostatnog disanja. Takvo disanje

predstavlja najlakši način da se prehladi ili poprimi navika disanja

na usta.

Činjenica da većina žena nesvjesno plitko diše - a da za to često

niti ne zna - nije posljedica anatomske razlike između muškarca

i žene u građi prsnog koša. Pravi je uzrok u tome što se žene, da

bi bile vitkije, stežu raznim steznicima i pojasevima koji su vrlo

štetni jer sprečavaju donje, abdominalno disanje, ometaju cirku

laciju krvi i rad trbušnih organa. Ovakvo se stanje nadalje

pogoršava neprirodnim načinom života žena, kao i činjenicom da

ih njihov način rada, tj. šivanje, ručni rad, igranje bridža, a da niti

ne spominjemo tipkanje na pisaćem stroju, prisiljava da rade u

pogrbljenom položaju. Ako ostanemo pognuti nad pisaćim stro

jem ili ručnim radom sat ili dva, uopće nećemo moći disati ni na

koji drugi način, izuzev gornjim disanjem. Donja su rebra pritis

nuta u oštrom kutu iznad dijafragme, te sprečavaju prodor zraka

nadolje.

Ne dišu samo žene nepravilno. Medu pjevačima, odvjetnicima,

svećenicima i govornicima ima mnogih čije je disanje potpuno

pogrešno. Uzrok nije samo u civiliziranom načinu života, već i u

biološkoj zakonitosti u skladu s kojom svaki stanovnik grada, koji

živi neprirodnim načinom života, čim njegov poziv postavi veće

zahtjeve njegovim plućima, odmah počinje iznova površno disati.

Ako nakon svega što je rečeno netko i nadalje gaji i najmanju


sumnju u štetnost i nekorisnost gornjeg disanja, mogu mu

posavjetovati sljedeće: stojeći uspravno, kao u stavu mirno, ruku

priljubljenih uz tijelo, neka podigne ramena i duboko udahne.

Zatim neka zabaci glavu unazad, pritom opuštajući ramena i

odmah će uvidjeti kako može udahnuti još više zraka i to barem

onoliko koliko je udahnuo i prvi puta.

Drugi pokus: sjednimo za stol u pognutom položaju, upravo

kao što sjedimo pri radu. Disanje će nam iznova biti površno, jer

su nam ramena u neprirodno visokom položaju!

Sada možemo razumjeti zašto ljudi, koji žive u velikim gra

dovima, u sve većem broju prelaze sa donjeg na gornje disanje.

Razmotrimo i drugi neprirodni način disanja na Zapadu, tzv.

srednje disanje ili, kako ga europski liječnici nazivaju, inter-

kostalno (=između rebara) disanje. Većina ljudi, koji ne vode

sjedeći način života, dišu na ovaj način. Srednje je disanje za jedan

stupanj bolje od gornjeg disanja jer obuhvaća barem jedan mali

dio i donjeg disanja, dok se namjesto samo gornjih dijelova zra

kom ispunjavaju i srednji dijelovi pluća. Na ovaj način diše većina

muškaraca u sjedećem ili stojećem položaju, posebno u prostoriji

s lošim zrakom, u kinu, kazalištu, ili sobi sa zatvorenim prozo

rima. Priroda nam nagonski ne dozvoljava da duboko dišemo

ustajali zrak, te pribjegavamo ubrzanom, interkostalnom disanju.

Promatrajmo sami sebe kada sljedeći puta budemo sjedili u kinu.

Priroda nikada u potpunosti ne napušta duboko disanje. Čak

i čovjek, koji živi najneprirodnijim načinom života u gradu, često

duboko udahne u naglom i grčevitom pokretu, posebno kada se

nade na čistom zraku. To je očajnički, refleksni trzaj, nalik

YOGA + ŠPORT

zijevanju, prigušenih pluća koja vape za zrakom.

Trbušno ili abdominalno disanje naziva se i dubokim, donjim

ili dijafragmalnim disanjem. Većina muškaraca diše na ovaj način

kada leži ih se odmara. To je način disanja kojeg zagovaraju

američki i europski pobornici zdravlja, dok je ono ustvari samo

jedan dio potpunog yoga-disanja. Trbušnim i dijafragmalnim

disanjem koriste se snažni Europljani i Amerikanci koji su dobre

grade i imaju zdrav poziv. Većina muškaraca može disati abdo

minalno jer ne nose steznike i sličnu odjeću, te tako konvencio-

nalnosti civiliziranog života u manjoj mjeri zloupotrebljavaju

njihova pluća. Valja, međutim, naglasiti kako se najčistiji tip

trbušnog disanja može naći samo u snažnih, zdravih muškaraca,

vojnika, atleta, zemljoradnika i planinskih pastira.

Postaje nam, dakle, jasno zašto se ovaj način disanja naziva

abdominalnim ili dijafragmatskim, ako samo bolje pogledamo

položaj dijafragme. Dijafragma igra vrlo važnu ulogu u prana-

jami yogina, te će biti vrlo korisno upoznati se s njezinom funk

cijom. Dijafragma ih ošit snažna je mišićna opna koja prsni koš

dijeli od trbuha. U stanju mirovanja ispupčena je prema gore, u

smjeru prsnog koša. Tijekom rada sve se više izravnava, pritis

kujući probavne organe nadolje, te na taj način izaziva ispupčenje

trbuha.

Pri površnom, gornjem disanju zrakom se puni samo gornji

dio pluća; pri srednjem disanju samo srednji i mali dio gornjeg

dijela pluća; pri dubokom, abdominalnom disanju puni se cijeli

donji i srednji dio pluća. Stoga je ovaj način disanja bolji od

prethodna dva načina, koje smo upravo razmotrili.


Iz svega što je rečeno postaje očiglednim da je najsavršeniji

način disanja onaj koji u podjednakoj mjeri puni zrakom donji,

srednji i gornji dio pluća, dajući organizmu najveću moguću

količinu kisika i prane. Taj je način drevno yoga-disanje kojeg

ćemo na ovom mjestu detaljno opisati.

Potpuno savršeno yoga-disanje sadrži sve dobre osobine

donjeg, srednjeg i gornjeg disanja i niti jednu od njihovih loših

osobina. Navodi na intenzivan rad sve organe za disanje, svaku

stanicu pluća i sve mišiće za disanje. Prsni se koš konačno može

širiti sve do svoje normalne i prirodne zapremnine, a sam se

učinak pluća, štoviše, može i povećati snažnijim korištenjem

zanemarenih kostalnih ili porebrenih mišića.

I dijafragma radi pravilno, te osigurava iznimno povoljno

biološko djelovanje nježnim masiranjem svih organa u trbušnoj

šupljini, što ćemo podrobnije razmotriti u jednom od narednih

poglavlja.

Potpuno yoga- disanje najjednostavnija je i najnužnija osnova

svakog yoga- disanja. Nije potrebno posebno naglašavati kako

valja započeti strpljivošću i postupnošću, izbjegavajući svako

naprezanje. Sve što je pretjerano vrlo je opasno za zdravlje, što

vrijedi i za nesustavno i neredovito vježbanje pranajame. Čitatelj

će se prisjetiti mog osobnog iskustva, kada sam u biblioteci svoga

oca pročitao prvu knjigu o Hatha yogi, te u pretjeranom odušev

ljenju satima stao izvoditi vježbe. „Neka učenik svojim putem

kroči strpljivo" - kaže jedna indijska poslovica - „jer će u suprot

nom pod njime propasti temelj, a time će se i u žurbi sagrađena

zgrada nad njime srušiti."

YOGA + ŠPORT 75

Osnovna vježba potpunog yoga-disanja izvodi se na slijedeći

način:

Stojeći uspravno, u uobičajenom, prirodnom položaju (SI. 2,

3,4 i 49) načinimo snažan izdah, te potom polagano udišimo zrak

tijekom naredne tri, međusobno povezane faze:

1. Izbacimo polagano trbuh, čime u pokret stavljamo i

dijafragmu, tj. izbacujemo trbuh naprijed, dok pritom svjesno ne

udišemo. S iznenađenjem ćemo zapaziti kako zrak, samo izbaci

vanjem trbuha, sam od sebe ulazi u donje dijelove pluća. Prije

same je vježbe preporučljivo, barem dok ste još početnik, oba dlana

smjestiti na trbuh kako biste mogli kontrolirati njegovo pokre

tanje. Ova prva faza yoga-disanja, tj. donje ili abdominalno disanje

za muškarce nije teška jer se svaki zdravi muškarac koristi ovim

disanjem. Sa čuđenjem sam, međutim, primijetio kako najmanje

polovina Europljanki, koje se ne bave športom i vježbanjem, uopće

nije u stanju disati trbuhom (dijafragmom). Svoje čitateljke

posebno molim da ne nastavljaju s vježbanjem sve dok ne nauče,

koristeći svoju volju i moć koncentracije, disati abdominalno

(trbuhom) bez napora i osobitih poteškoća. Medu svojim sam

učenicima u Indiji i Europi primijetio kako od tih 50% žena, koje

mogu disati samo gornjim dijelovima pluća, te uslijed toga ne

mogu provoditi i trbušno disanje u prvom pokušaju, gotovo sve

bez izuzetaka, pate od poremećaja organa za probavu, trbušnih

bolesti, kroničnog zatvora i raznih ginekoloških poremećaja.

Trbuh im je posvema beživotan i u tolikoj mjeri nepokretan da je

nalik kakvom stranom predmetu, a ne dijelu njihova tijela.

2. U drugoj fazi ovoga disanja širimo donja rebra i srednji dio


prsnog koša tako da zrak postepeno struji u srednji dio pluća. Ova

faza odgovara srednjem disanju.

3. Treća faza udisanja sastoji se u potpunom širenju i izbaci

vanju prsnog koša. Pritom udišemo onoliko zraka koliko naša

proširena pluća mogu primiti. U ovoj posljednjoj fazi uvlačimo

trbuh, koji u tom trenutku služi kao potpora plućima, dok je

gornjim dijelovima pluća istovremeno omogućeno da se posvema

ispune zrakom. Posljednja faza, dakle, predstavlja potpuno izve

deno gornje disanje.

Na prvi se pogled čini kako se yoga-disanje sastoji od tri

ritmička pokreta. To je, međutim, samo teorijski točno jer pri

izvođenju ovoga disanja jedan se pokret mora prelijevati u drugi

bez prekida ili zastoja. Promatrano s bočne strane, savršeno yoga-

disanje doima se poput laganog talasanja ili valnog kretanja od

abdomena nagore. Uz malo više vježbe uzmoći ćemo uvlačiti zrak

ravnomjerno u glatkim prijelazima iz jedne u drugu fazu.

Sada počinjemo polako izdisati kroz nos na taj način da zrak

izlazi istim redoslijedom kojim je i ulazio. Prvo uvlačimo prednji

zid trbuha, potom skupljamo donja rebra, te, naposljetku,

spuštamo ključne kosti i ramena. Pri izdisanju skupljamo trbušne

i porebarne mišiće do onog stupnja da u plućima ostane što je

manja moguća količina zraka. Dakako, ništa se ne smije izvoditi

s pretjeranim naporom.

Pola sata prije svakog od tri glavna obroka treba vježbati ovaj

najjednostavniji oblik pranajame, i to najmanje jednu minutu

prvoga dana. Počevši od drugoga dana, tijekom narednih pet

dana, vježbu valja svakodnevno produžavati za po jednu minutu.

YOGA + ŠPORT 77

Tek nakon pet dana vježbanja možemo započeti s drugim vrstama

yoga-disanja jer ranije opisana osnovna vježba predstavlja temelj

daljnjeg napretka.

Ispitajmo na ovome mjestu djelovanje potpunog yoga-disanja

- prednosti besprijekorno spojenih faza donjeg, srednjeg i gornjeg

disanja - u skladu s učenjima mudraca Indije i nalazima Instituta

za istraživanje indijske yoge u Lonavli.

U skladu s učenjima yoge, svakodnevno vježbanje najjed

nostavnijeg oblika yoga-pranajame čovjeka čini gotovo imunim

na tuberkulozu i ostale plućne bolesti. Tko sustavno vježba yoga-

disanje, neće oboljeti od prehlade niti bronhijalnog katara. Jer, što

je uopće tuberkuloza? - Smanjena vitalnost koja je nastala uslijed

nestašice zraka, dakle, uslijed nepravilnog disanja. Smanjena

životna snaga uzrokuje i slabljenje otpornosti organizma, kao i

stvaranje pogodne okoline za razvoj zaraznih klica. Snažna,

zdrava plućna tkiva mogu se oduprijeti bakterijama. Zdrava

pluća, pak, možemo imati samo posredstvom njihove pravilne

upotrebe.

Tuberkulozne su osobe uglavnom uskih grudi. U većini

slučajeva, nepotpuni razvoj prsnog koša posljedica je mentalnog

stava. Osobe koje su opterećene kompleksima straha i manje vri

jednosti povlače ramena unatrag i uvis, stješnjavajući pritom prsni

koš. Ova se loša navika često može primijetiti i u djece. Posljedica

takvog nepravilnog držanja stiješnjena su pluća koja jedva uspi

jevaju disati. Kako se prsni koš ne može pravilno širiti, tako se niti

pluća ne mogu pravilno razvijati. Priljev je zraka nedovoljan, što

prouzrokuje trajnu nestašicu kisika i prane u krvi. Već nam je


poznato kako je oslabljeno tijelo, koje je zapalo u negativno stanje,

pravo toplo stanište za bacile tuberkuloze. Osim toga, valja imati

na umu i ovo: osobe koje pate od kompleksa niže vrijednosti, nes

retne su, te utjehu obično traže u seksualnim odnosima. Dobro je

poznata činjenica da djeca, koju ugrožavaju njihova braća i sestre

i koja osjećaju nedovoljnu ljubav svojih roditelja, pribjegavaju

opasnoj navici samozadovoljavala. Pretjerana seksualnost prena-

dražuje cjelokupni sustav žlijezda, dakle, i plućne žlijezde - hiluse;

u plućima se stvara katar, te je bacilima tuberkuloze otvoren put.

- Uočavamo, dakle, kakva se opasna lančana reakcija može

izazvati jednim negativnim mentalnim stavom i nedostatnim

disanjem.

U mnogim se slučajevima potpuno ozdravljenje može postići

u kratko vrijeme pod uvjetom da se pacijent odvikne površnog

disanja, te počne disati potpuno i duboko. Duboko disanje mijenja

i mentalni stav, jer kako može biti bojažljiv čovjek širokih, dobro

razvijenih grudi koji diše polako i duboko?

Pluća koja se dobro ispunjavaju zrakom tijelu pružaju veću

količinu zraka i prane, cirkulacija krvi postaje snažnija, te cijelo

tijelo oživljava, snaži se i bolest nestaje.

U plućima, koja su u potpunosti prožeta zrakom i krvlju, tuber

kuloza ne može napredovati. (Vidi i 3. poglavlje).

U skladu s učenjem yoge, kvaliteta krvi u najvećoj mjeri ovisi

o prani i kisiku koje su pluća u sebe upila. Ako krv sadrži tek malu

količinu prane i kisika, njezina je kvaliteta slaba. U takvom se

slučaju krv zasićuje otpadnim tvarima i toksinima koji se nepot

puno izlučuju, te se cijelo tijelo ispunjava otrovnim tvarima. Slaba

YOGA + ŠPORT 7 9

kvaliteta krvi ne utječe samo na organizam, već i na svaki poje

dini organ. Trbuh i probavni organi uglavnom izrazito stradavaju

uslijed nedovoljnog disanja. Hrana iz krvi izvlači kisik jer prije

probave i upijanja (asimilacije) hrane mora prethodno doći do

procesa oksidacije. Ako asimilacija nije normalna, organizam ne

dobija dovoljno hrane, tjelesna se snaga smanjuje, a time i naša

energija i vitalnost.

Sve se ove poteškoće mogu spriječiti pravilnim disanjem.

Nepravilno disanje ne utječe samo na trbuh i pluća, već i na cijeli

živčani sustav, mozak i kičmenu moždinu, živčane centre, pa čak

i na same živce jer ne dobija ju dovoljno prane i svježeg kisika.

Dijafragma, koja se prirodno pokreće pri yoga-disanju, vrši

blagi pritisak na jetru, trbuh i njegove organe. Taj pritisak, u kom

binaciji s ritmičkim pokretima pluća, pretvara se u nježnu masažu

koja poboljšava prirodno funkcioniranje unutrašnjih organa.

Uslijed toga svaki pojedini udah posredno povoljno utječe na

trbušne organe, podstičući u njima krvotok, te povećavajući meta

bolizam. Ova blagotvorna unutrašnja masaža u potpunosti

izostaje u trenutku kada dišemo samo gornjim ili srednjim dije

lovima pluća.

Oduševljeni pobornici sustava tjelesnog odgoja na Zapadu ne

smiju zaboraviti da vježbanje vanjskih mišića nije dovoljno. I unu

trašnjim je organima potrebno vježbanje. Priroda se za to pobri

nula pravilnim disanjem. Gimnastika, rvanje, mačevanje i slični

športovi osiguravaju povoljnije uvjete unutrašnjim organima no

što ih imaju u mlohavom tijelu; bez vježbi disanja, međutim, špor

tovi nikada ne mogu imati tako povoljno djelovanje na organizam


kao prirodna masaža usklađene ritmičke prana jame.

Netko bi se mogao zapitati zašto je duboko disanje od tako

velike važnosti u životu. Zašto valja vršiti vježbe disanja kada isti

rezultat možemo postići baveći se športom? Kada trčimo, ves

lamo, igramo tenis ili mačujemo, pluća rade punom snagom;

gotovo smo automatski primorani duboko disati, te, na taj način,

posredno dolazimo do blagotvornog djelovanja yoga-disanja!

Tome, međutim, nije tako. Kod napornih športova pluća doi

sta rade punim kapacitetom, ali nesustavno, u grčevitim i naglim

pokretima pluća. Istovremeno, organizam razvija veliku energiju,

te se povećano unošenje kisika u pluća odmah troši uslijed nepre

stanog gubitka energije. Bez ritma nema života. Od kretanja

atoma, sve do izlaska sunca ili kucanja srca, sve se na ovome svi

jetu potčinjava ritmu, što je ujedno i odgovor na pitanje, zašto

ustrajno ritmičko vježbanje yoga-disanja u trenutku mirovanja

tijela ili tijekom njegova kretanja, pokazuje neusporedivo veće i

blagotvornije djelovanje na sve naše organe u usporedbi s

bavljenjem nekim športom zbog samoga športa.

Valja dodati kako su športovi na Zapadu dinamični, aktivni,

dok su tjelesne vježbe Hatha yoge pasivne. U aktivnim športo

vima trošimo snagu, te se umorni moramo odmarati. U pasivno

sti yoga-vježbi sabiremo ogromnu energiju, te je u sebi akumuli

ramo, što je nalik građenju brane na rijeci. Moćna se energija

gomila, a u tome ujedno počiva i neizmjerna zaliha snage.

Posredstvom vježbi Hatha yoge u svojoj pasivnosti podižemo

branu na rijeci života, te sabiremo ukroćenu snagu. Upravo zbog

tog razloga, bez obzira koliko se umorni vratili s posla, s lakoćom

YOGA + ŠPORT

smo u stanju vršiti vježbe Hatha yoge jer one, kao pasivne vježbe,

ne izazivaju nikakav dodatni umor. Štoviše, nakon njih se

osjećamo primjetno osvježenima. - Onaj tko ih je samo jednom

vršio, dobro poznaje njihov učinak!

Čudesno djelovanje zadržavanja daha može se djelimice objas

niti i na taj način. Čitatelj će primijetiti kako prilikom vježbanja

vježbi disanja pranajama, koje su opisane u „Praktičnom dijelu"

ove knjige, Hindusi istovremeno vrše i zadržavanje daha na kraće

ili duže vrijeme. Riječ je o svojevrsnoj regulaciji disanja koja ima

izuzetno biološko djelovanje na organizam. Možda je već u dje

tinjstvu svatko od nas iz radoznalosti ili zbog zabave pokušao

zadržati dah, možda zbog natjecanja s ostalim dječacima kako bi

se utvrdilo tko najduže može izdržati. Kada odraste, čovjek se na

Zapadu nagonski boji takvih stvari jer je uvjeren kako mu takvi

„besmisleni i nepotrebni" eksperimenti mogu samo naškoditi.

Tko zna, možda će mu puknuti neka krvna žila u plućima ili će

doživjeti šok što više nema zraka. Kako je ovo shvaćanje doista

djetinjasto! Dovoljno se samo prisjetiti primitivnih ljudi i divljih

plemena koja žive pod vedrim nebom u prirodi.

Ne uzimajući za trenutak u obzir prirodno disanje kroz kožu,

koje smo ranije spomenuli, a pri kojem svaki vanjski podražaj iza

ziva pluća na refleksnu reakciju dubokim udahom i grčevitim,

naglim zadržavanjem daha, promatrajmo sada športaša ili čovjeka

koji izvodi teške tjelesne vježbe. Tijekom tih vježbi ne može disati

neprekidno, iako mu se prsni koš, uslijed rada mišića, snažno širi

i skuplja. Za vrijeme napornog tjelesnog rada organizam zahti

jeva veće količine kisika i više energije iz prane kako bi organizam


imao dovoljno vremena za upijanje i raspodjelu povećanih

količina kisika i energije iz prane. Majka Priroda pobrinula se sama

da tijelo, koje intenzivno radi i troši energiju, automatski i prema

potrebi čini odgovarajuće prekide u disanju.

Promatrajmo bacača koplja, diska ili mačevaoca, tenisača i brzo

ćemo primijetiti kako on, neposredno prije izvođenja glavnog

pokreta, zadržava dah, te često načini i cijeli niz drugih pokreta

prije no što izdahne zrak. Sto je veći rad mišića ili napor koji valja

učiniti, to će dublji biti udah prije njega, kao što će i zadržavanje

daha duže trajati. U utrci na 100 m trkač jedva nekoliko puta

udahne prije no što dođe na cilj. U trkača na duge staze vrijedi

pravilo da samo onaj može računati na uspjeh tko „umije ekono-

mizirati disanjem". - Yogini su znali za ovu istinu još prije neko

liko tisuća godina, te spoznali činjenicu kako pranajama, zadrža

vanjem daha, sabire velike količine prane, te da je upravo zbog

toga od iznimno povoljnog djelovanja ne samo na organe za

disanje i probavu, već i na krv i cjelokupni živčani sustav. Koliko

se mnogo više količine prane skupi u organizmu vježbama disanja,

koje se izvode u stanju mirovanja ili vrlo umjerenog pokretanja

tijela, nego kada tijelo vrši neki težak i mukotrpan rad u kojem se

dobivena energija odmah potroši! U jednostavnim vježbama yoga-

disanja sakupljena energija prane ne snaži i osvježava samo tijelo,

kao u športu, već očituje i terapeutsko djelovanje na organizam.

- Regulirano disanje, međutim, posjeduje iznimno djelovanje ne

samo zato što svjesno štedimo kisik i pranu, već i zato što neke

od ovih vježbi disanja reguliraju, uspostavljaju red i ravnotežu

između pozitivnih i negativnih strujanja koja vitaliziraju naše

YOGA + ŠPORT

tijelo.

Samo je disanje stalna izmjena pozitivnog i negativnog stanja.

Kada udišemo, nalazimo se u negativnom stanju: u tom trenutku

primamo, uvlačimo životvorni element. Kada izdišemo, pozitivni

smo; u tom trenutku raspodjeljujemo snagu, koju smo udahnuli,

u sve dijelove tijela - tada dajemo, zračimo. Tko misli logično, već

može razumjeti kako se, u slučaju svjesne kontrole ravnomjerno

sti vlastitog disanja, sama po sebi uspostavlja ravnoteža između

pozitivnih i negativnih sila u nama. Zadržavanje daha primorava

čovjeka da svoju svijest usmjeri u središte svoga Ja - barem na

izvjesno vrijeme - i da sjedini ove dvije sile. Uslijed toga dospi

jeva u stanje potpune psihičke i tjelesne ravnoteže. Učinak je isti

kao kada biste zaljuljanu vagu zaustavili u trenutku kada je kaz

aljka u središtu, tj., kada je vaga u potpunoj ravnoteži. - Ako

uzmem jednog bolesnika, koji je izgubio ravnotežu, i na sličan mu

način vratim izgubljenu ravnotežu, tada je zaista mnogo učinjeno

za njegovo ozdravljenje. Vježbe naizmjeničnog disanja, kao što je

na primjer „bhastrika", tj., naizmjenično disanje kroz lijevu i desnu

nosnicu, omogućavaju da čovjek svoje tijelo u još većoj mjeri

dovede u sklad s ravnotežom između pozitivnih i negativnih sila.

Na taj način tijelo održava svoje zdravlje; ako je, međutim, obol

jelo uslijed nepravilne raspodjele ovih sila, na ovaj mu se način

uspostavlja ravnoteža, te tako dolazi do ozdravljenja. U tome je

sadržana cijela tajna metode pranajame.

Usredotočujući stanje ravnoteže, drugim riječima, zadrža

vajući disanje, u potpunosti pročišćujemo i najmanje zračne mje

huriće u plućima (alveole), te ih podstičemo na još bolji rad. Tako


se otpadne tvari i toksini, koji se u krvi zadržavaju, vrlo brzo

izlučuju. Zadržavanje daha ima sličan učinak na pluća i krv kao

što neko sredstvo za čišćenje ima na probavne organe. Upravo

zbog toga oni, koji redovito vježbaju yoga-disanje, nikada ne obo

lijevaju od bolesti pluća, trbuha, jetre, žuči ili srca, niti pate od

astme ih skleroze.

Onaj tko je, nakon svega izloženog, jasno shvatio suštinu

pranajame u vidjet će kako je, sa stanovišta biologije i medicine ne

samo na Istoku, već i na Zapadu, od životne važnosti vježbanje

pranajame ako želi sačuvati svoje zdravlje i životnu snagu. Stvar

je tako jednostavna da je mnogi i ne uzimaju za ozbiljno već,

štoviše, troše cijela bogatstva na složena liječenja i lijekove.

Zdravlje kuca na njihova vrata, ali ih oni ne žele otvoriti.

Neprihvaćanjem priznate istine čine neoprostivu grešku.

7 . P L I V A N J E K A O S R E D S T V O

S A V R Š E N E R E G U L A C I J E D I S A N J A

Plivanje je uistinu jedini šport čiji se počeci gube u magli prethi

storijskih vremena i koje se čak i danas smatra najprirodnijim i

najsavršenijim tjelesnim vježbanjem u usporedbi sa svim drugim

vrstama starih i modernih športova. Nijedan drugi šport nije u

tolikoj mjeri koristan za zdravlje. Odmah ćemo saznati i razloge

toj činjenici.

Prije svega, plivanje nije neko neprirodno, već sasvim prirodno

tjelesno vježbanje. Drugo, čak je i danas riječ o jedinom športu na

svijetu koji nas svojim savršeno ritmičkim pokretima i regulaci

jom disanja primorava da dišemo duboko u skladu s metodom

pranajame.

Zahvaljujući svim ovim osobinama, plivanje je iznimno

korisno za zdravlje kada se vježba redovito i umjereno. Kako bi

ovo djelovanje bilo potpuno, cijelu tehniku disanja valja uskladiti

s pravilima pranajame. Oni koji vježbaju yoga-disanje, te sva

kodnevno i savjesno provode asane (stavove tijela), opisane u

„Praktičnom dijelu" ove knjige, mogu postići najviši stupanj zdra

vlja i životne snage; nikada neće biti bolesni i, u skladu s Hatha-

yoga-pradipikijem, „sjenka će se njihova života produžiti nalik

zracima sunca koje polako zalazi". Takvi yogini nemaju potrebe

za nekim posebnim športom.

Činjenica što plivanju, i pored toga, posvećujem posebnu


pozornost ima, pored ranije izloženog, i jedan posebni razlog. Iz

iskustva mi je poznato kako većina osoba, koje vježbaju prana-

jamu, nastoje postići brzi uspjeh vježbama disanja, te često nemaju

dovoljno strpljenja da marljivo vježbaju barem dva mjeseca bez

prekida. Prerano prekinute vježbe pranajame nisu ni od kakve

trajne koristi. Druga je česta pogreška početnika u Europi zane

marivanje vježbi nakon što je minuo prvi nalet oduševljenja jer

naporno disanje zaista zamara pluća tijekom prvih dana vježbanja

ili naprosto dosade zbog isuviše dugog trajanja. Čovjek mora imati

snažnu volju kako ne bi iznova stekao lošu naviku površnog

disanja.

Plivanju sam posvetio toliku pozornost zato što je to jedina

vrsta prirodnog, iskonskog kretanja tijela koje svakoga primora

va na regulaciju disanja. Čovjek je izvjesno vrijeme prisiljen

zadržati dah ako se ne želi napiti vode. Na taj način nemarni

učenik yoga-disanja, kao i skeptični početnik mogu se pomoću

plivanja navesti da dišu na način koji je nalik prana jami. Tko pos

veti vrijeme vježbanju jednostavnih vježbi plivanja najmanje dva

mjeseca uzastopce, u skladu s pravilima Hatha yoge, postići će

iste rezultate kao i sa pranajamom! Ako netko želi postići brze

rezultate, a nije dovoljno ustrajne volje da se od samoga početka

točno pridržava pravila disanja, neka mjesec ili dva pliva prema

pravilima yoge.

U Madrasu sam imao jednu učenicu Hatha yoge, vrlo gojaznu

Engleskinju u uzrastu od gotovo četrdeset godina, koja se uvijek

žalila kako nikako ne može omršavjeti. Do svoje se dvadesete

godine bavila športom, plivanjem i veslanjem, ali je prestala sa

YOGA + ŠPORT S 7

športskim vježbama nakon udaje i puta u Indiju. U Indiji je bila

toliko zaposlena da nije imala nimalo vremena za bilo kakvo tje

lesno vježbanje, izuzev kratkih šetnji. Od tada je pokušavala sve

što je uopće bilo moguće. Uzimala je organoterapijske preparate

i biljne čajeve za čišćenje, pokušavala je s vježbanjem raznih

športskih vježbi, čak i s boksom, kako bi omršavjela, ali sve je bilo

uzalud. Nije mogla omršavjeti niti jedan jedini kilogram. Čim bi

malo izgubila na težini, ubrzo bi to i nadoknadila. Niti kure

mršavljenja nisu mogle dati povoljne rezultate. Pokušao sam s

njome provoditi vježbe pranajame, ali njezina pluća i snaga volje

bili su toliko slabi da je nakon tri puna udaha ostajala bez daha i

sve napuštala. Niti sa zadržavanjem daha nije nikako išlo, a sve

je to ukazivalo na iznimno mali kapacitet pluća.

Nakon što sam uvidio svu beskorisnost propisivanja vježbi

disanja, koje ionako kod kuće nije provodila, pribjegao sam

metodi koju je moj stari učitelj Mohan Singh koristio za zaostale

učenike.

Zapitao sam gospodu Potter, umije li plivati jer je od toga sve

zavisilo. Odvratila je da je bila vrlo dobra plivačica u mladim godi

nama, te da, iako još uvijek umije plivati, u plivanju ne vidi

nikakvu nadu jer je i to pokušala bez imalo uspjeha. Unatoč činje

nici da je opće uvjerenje kako se plivanjem može omršavjeti, nje

zino je iskustvo s phvanjem bilo upravo suprotno.

Toga popodneva, ubrzo nakon zalaska sunca, otputili smo se

zajedno na obalu mora. U Madrasu se temperatura zraka tijekom

dana kreće između 35° C i 40° C, te tako ljudi na plažu ne izlaze

sve dok ugodna i blaga toplina ne zamijeni ubistvenu žegu.

S S Yesudian • Haich

Gospodu Potter odveo sam na manje bučan dio plaže, zaštićen

od naleta valova. Na drugoj strani valobrana „jahači na valovima"

iz Madrasa uživah su u svojim bezbrižnim igrama. S usklicima

zadovoljstva trčali bi u vodu sve dok im ne bi doprla do glave,

zatim pričekali naredni veliki val, lijegali na njega, te puštali da

ih nosi obali velikom brzinom. Moja je učenica tužno dahtala -

već je bila oblivena znojem. Kada smo dospjeli do mirne vode,

počeo je naš prvi „sat mršavljenja".

„Draga gospodo Potter", rekoh joj, „uđite, molim Vas, u vodu

i pokažite mi kako mnijete plivati".

Nisam je morao moliti dva puta. Još dok smo se vozili autom,

skinula je haljinu za plažu i vožnju završila u kupaćem kostimu.

Skočila je u vodu poput pravog tuljana, kao da se htjela pohvaliti

kako i pored svojih 80 kilograma još uvijek nije zaboravila startni

skok u vodu. Dospjela je do određenog cilja, dok sam s divljenjem

promatrao savršenu pravilnost njezinog prsnog plivanja.

„Sada je već sve u redu", pomislio sam.

„Gospodine Yesudian", uz viknu dahćući, „ako s Vašom

yogom uspijete dokazati Arhimedov zakon, rado ću postati jedan

od najistrajnijih fakira!"

„Kako to mislite?" - zapitao sam začuđeno jer u prvi tren nisam

razumio o čemu je riječ.

„Pa, stari je momak tvrdio kako svako tijelo gubi od svoje

težine onoliko koliko vode istisne...žao mi je što moram reći da

se u vodi ne osjećam ni grama lakšom nego na obali!"

„Odlično!", pomislio sam. „Gospođa Potter ima smisla za

humor i umije ga koristiti." U tjelesnom je vježbanju dobro

YOGA + ŠPORT 89

raspoloženje od neprocjenjive koristi.

„Jamčim Vam, draga gospodo", doviknuh joj, „da iako u ovom

trenutku ne gubite onoliko težine koliko vode istisnete, u roku od

dva mjeseca bit ćete barem 10 kilograma lakši. A sada započnimo

upravo onako kao da o plivanju ništa ne znate. Plivate sasvim

dobro, ali sada valja da na umu imate kako plivate zbog svog zdra

vlja. Želite omršavjeti, a-'to možete postići samo kontroliranim

disanjem, drugim riječima, terapeutskim plivanjem."

Gospođa Potter bijaše toliko iznenađena da je na trenutak poto

nula kako bi odmah iznova izronila dahćući i pušući.

„Ne smatrate me budalom, nadam se?"

„Pazite sada, gospodo Potter", nastavio sam, prilazivši joj sa

strane u toploj vodi, „valja da znate kako mršavljenje ili debljanje

ovise o izvjesnim organima s unutrašnjim izlučivanjem. Ako ovi

organi iz bilo kojeg razloga nisu u ravnoteži ili su se, pak, sokovi

i stanje krvotoka promijenili, niti štitnjača više ne funkcionira pra

vilno, te gubi svoju sposobnost regulacije. Ako ste isu više mršavi

ili pretjerano gojazni, te ako naglo gubite ili dobijate na težini, tada

je riječ o posljedici nekog poremećaja. Takvo se stanje ne može

izliječiti kurama za debljanje ili mršavljenje, čajevima, arsenom ili

lijekovima. Preparati organoterapije kratkog su daha i učinka. Vaš

organizam, gospođo Potter, mora postati zdrav; to je jedini način

da se iznova uspostavi izgubljena ravnoteža. Ako Vam je težina

iznad normale, morate se vratiti na normalu, a ako ste ispod, dobi

jate upravo onoliko koliko Vam je potrebno..."

,,I Vi vjerujete da će me plivanje izliječiti? Prije godinu dana

plivala sam redovito da bih se nakon dva mjeseca udebljala dva


kilograma!"

„Plivanje Vam neće vratiti zdravlje", odgovorio sam, „već

vježbe disanja koje ćete nesvjesno vršiti tijekom plivanja. Budući

da Vas ne mogu navesti da provodite vježbe pranajame, dokazat

ću Vam kako yoga-plivanjem možete izgubiti nekoliko kilograma

u tijeku mjesec dana. Za osobe koje nemaju dovoljno strpljenja da

vježbaju prana jamu, yoga-plivanje je jedini šport koji može nor

malizirati rad njihovih organa. Prirodna je posljedica potpuno

uspostavljanje ravnoteže, gojazna osoba omršavi, dok se mršava

osoba deblja..."

„To bih rado vidjela!"

„Tada počnimo, gospođo Potter! Zasad ćemo ostati na prsnom

plivanju kao najprirodnijem načinu plivanja. Nitko ne može

postati dobar i potpun plivač ako ne nauči pravilno štedjeti dah.

Izdržljivi plivači nesvjesno primjenjuju yoga-plivanje. Rjeđe udišu,

a zrak iz pluća izbacuju u trenutku dok im se lice još nalazi u vodi.

Time sam sve rekao. Vidite, nije tako teško kako se na prvi pog

led čim!...Kada pliva prsnim stilom, čovjek ne može disati kako

mu se prohtije, već je primoran postupati na naredni način: tije

kom prvog zamaha, duboko udahnite kroz nos i zatim zagnjurite

lice u vodu, upravo onako kako to čine natjecatelji kada plivaju

prsnim stilom na natjecanjima. Nemojte žuriti! Cijela se tajna yoga-

plivanja sastoji u povezanom, lakom, ritmičkom plivanju bez

napora...Nakon što udahnete, spustite glavu u vodu. Time ćete

biti primorani da zadržite dah...Dobro, to ste vrlo lijepo izveli!"

„Na tako nešto tijekom plivanja nikada nisam pomišljala." -

reče gospođa Potter, izdignuvši glavu iz vode. „Uvijek sam više

YOGA + ŠPORT 91

brinula o frizuri..."

„Da, dame, na žalost, imaju tu lošu naviku. Dok Vam je lice u

vodi, načinite rukama dva povezana, lagana zaveslaja, a kada

Vam se ruke iznova nadu ispred grudi, radi drugog zaveslaja, sta

nite polako pod vodom izdisati zrak kroz nos tako da pri kraju

drugog zaveslaja, kada Vam glava bude iznad vode, ostatak zraka

bude upravo dovoljan da preostale kapi vode izdahne iz nosa....

U istom trenutku udahnite brzo i duboko, iznova zaronite lice u

vodu i načinite slijedeća dva zaveslaja na isti način... Pomoću

ovakvog ritmičkog, skladnog plivanja koje u suštini nije ništa

drugo do jednostavna vježba pranajame u vodi, postat ćete pot

puno zdravi pod uvjetom da vježbate sustavno i svakodnevno..."

U početku je nesumnjivo išlo malo teže. Gospođa Potter neko

liko se puta napila vode, te je često morala na trenutak zastati kako

bi povratila dah. Redovito je, međutim, iz dana u dan, odlazila

do svog mirnog zaljeva, te neumorno plivala prema mojim upu

tama.

Tijekom mjesec i pol dana omršavjela je 5 kilograma, ado kraja

drugog mjeseca još 4 kilograma. Tako sam okladu izgubio za samo

1 kilogram. Gospođi Potter svakako služi na čast što mi to nije

zamjerila. Naprotiv, postala je jedna od mojih najmarljivijih

učenica; rano je dolazila, i prije početka mojih predavanja, te mar

ljivo vježbala pranajamu...

Ovu metodu preporučujem svakome tko umije plivati, a pri

tom nije dovoljno snažne volje da redovito vježba propisane vježbe

disanja. Nakon mjesec ili dva svakodnevnog yoga-plivanja tije

lom će početi strujati neko neizrecivo dobro osjećanje, a čovjek


će se uvijek osjećati svježim i zdravim; radni elan će porasti, a

ako i „propusti" yoga-plivanje za tri ili četiri dana, njegova će

pluća sama tražiti plivanje kao što pušač traži cigaretu. To je tre

nutak kada učenik postepeno mora prijeći sa yoga-plivanja na

redovite vježbe pranajame u svojoj sobi ili, još bolje, u prirodi.

Ovaj je izuzetni sustav na meni primijenio moj učitelj jer mi je

svakodnevno vježbanje disanje isprva bilo vrlo teško. I stanovit

je broj mojih prijatelja prilično zaostao na početku učenja. Tada

nas je Mohan Singh odveo na plažu, te stao podučavati yoga-pli-

vanju. Nakon mjesec dana disali smo bolje od svih ostalih

učenika...Plivanje je uistinu samo po sebi najbolji šport za regu

laciju disanja. Ljeti valja poći na more, jezero ili rijeku, te što češće

plivati u skladu s metodom yoge, svakako najviše koliko nam to

vrijeme dozvoljava; niti zimi, međutim, ne valja zanemarivati

yoga-plivanje. Ovaj drevni šport jača kožu, te uslijed vanjskih

podražaja navodi pluća na tako snažan rad da naprezanje volje

nimalo nije potrebno; dovoljno je da se ritam naših pokreta pre

nese na živce. Još jedno pravilo valja imati na umu pri yoga-pli-

vanju: u dane, kada krećemo na yoga-plivanje, u vodi ne valja

nikada ostati duže od pola sata, kao što i vježbe pranajame kod

kuće svakako valja izostaviti.

Zadržavanje daha tijekom dva zaveslaja rukama u prsnom pli

vanju može se produžiti na veći broj zaveslaja nakon nekoliko

mjeseci. Ako se umorimo, ne treba odmah prestati, već se valja

jednostavno odmarati, ležeći na vodi i duboko dišući.

Najstarija, a ujedno i najmodernija vrsta plivanja još je uvijek

kraul koji je havajski princ Kahanamoku prenio na Zapad

YOGA + ŠPORT 93

početkom ovoga stoljeća. Plivanje kraulom izrazito je povezano

s yoga-disanjem. Snažno duboko udisanje, te nakon toga, tijekom

četiri zamaha kumbhaka (zadržavanje daha) u vodi i izdisanje

poput mjehova kroz nos, započinjujući dok je lice još u vodi...

Ničeg novog pod Suncem! Ako proučimo pravila održanja

zdravlja, počevši od najranijih vremena sve do najsuvremenije

higijene, morat ćemo priznati kako pravila naših predaka još uvi

jek vrijede u mnogim oblastima, te kako ova tvrdnja ne nadilazi

niti naše najsmjelije pretpostavke.

U vezi s plivanjem moram spomenuti još jedan neobičan slučaj

koji je u podjednakoj mjeri iznenadio i mene, kao i gospodina

Johna Kennedija, trgovačkog putnika tvrtke „Ford" u Calcutti.

Bio je to mlad čovjek, visine 1,80 m i neobično mršav. Svakog je

ljeta nekoliko mjeseci provodio kod svojih rođaka u Madrasu.

Jednog sam ga dana upoznao na plaži. Primijetio sam kako je i uz

svoje mišićavo, iako vrlo mršavo tijelo, cijele sate provodio u

šatoru, te u vodu odlazio tek nakon zalaska sunca na svega četiri

ili pet minuta, kako bi zatim odmah izlazio van. Bilo je to sve kre

tanje što ga je činio i pored činjenice što je bio vrsni plivač! Moglo

se primijetiti da se u vodi osjeća kao kod svoje kuće. Ronio je, pli

vao leđno, prsno, kraul, a potom izlijetao iz vode kao na ubod ose.

Kada sam ga zapitao za razlog njegova neobičnog ponašanja,

začuo sam sljedeći iznenađujući odgovor:

„Dragi prijatelju, to je moja najveća nevolja! U mladosti sam

bio strastveni plivač i nije bilo dana da me se nije moglo vidjeti

na bazenu za plivanje u Newarku...Sva ova trka za zaradom, dragi

prijatelju, trka, žurba! Znate li što to znači u Americi? Budući sam


morao zarađivati, bio sam primoran napustiti šport. Već je prošlo

punih deset godina kako se više ne bavim športom. U svakodne

vnoj žurbi i životnoj borbi toliko sam omršavio da bih se mogao

rasplakati svaki puta kada se pogledam u zrcalu. Nekada sam

imao 76 kilograma, a sada sam spao na svega 60 kg! Ma koliko

jeo - moja tjelesna težina ostaje nepromijenjena..."

„Zašto se ne bavite športom?" zapitao sam ga u čuđenju.

„Vidim da imate sasvim dovoljno vremena jer svake godine ovdje

provedete po nekoliko mjeseci. Danima sam Vas promatrao kako

plivate na samo nekoliko trenutaka, dok sve ostalo vrijeme pro

vodite u šatoru. U suton jedva da plivate tri minute, a zatim

odmah iskačete iz vode!"

„Upravo je u tome problem!" uzdahnu on ogorčen. „Svaki

djelić moga tijela vapi za vodom, ali se ipak ne usuđujem plivati

onoliko koliko bih želio jer se bojim da ću još više izgubiti na

težini. Kažu da je plivanje jedini šport na svijetu koji smanjuje

težinu brže od parne kupelji."

Ovakvo me je naivno mišljenje natjeralo na osmijeh. Odlučio

sam cijelu stvar uzeti u svoje ruke, te svoga prijatelja osloboditi

zablude. Bijedni čovjek, dane provodi na plaži, a željan je vode!

Tu zasigurno nešto nije kako valja jer bi upravo plivanjem znatno

mogao poboljšati svoje stanje. Oprezno sam mu stao govoriti o

vježbama yoge, te ga zapitao da li je čuo za prana jamu. Odgovorio

je niječno, ali kada sam mu podrobno objasnio u čemu je stvar,

nasmijao se pokroviteljski, te upitao: „Dragi gospodine, što to sebi

umišljate? Zar me zrakom namjeravate udebljati? Nemojte se sa

mnom šaliti!"

YOGA + ŠPORT 95

Nato sam mu potanko objasnio prednosti yoga-plivanja,

uvjeravajući ga kako će dobiti na težini ako svakodnevno vježba

pola sata prema mojim uputama. Nije me htio saslušati, sumnjičav

kao i mnogi na Zapadu. Mjesec dana kasnije još je uvijek po cijele

dane ležao na plaži, a u vodu ulazio tek navečer i to samo na tre

nutak, kao kada Finci jurnu iz svojih parnih kupelji i na čas skoče

u hladnu vodu.

U rujnu sljedeće godine iznova sam susreo Johna Kennedija

na plaži. Ma svoje veliko iznenađenje, nije ležao na pijesku, već

se nalazio u skupini mladih Hindusa od šesnaest ili sedamnaest

godina koji su jahati na valovima. Nakon nekoliko tjedana toliko

se izvježbao da je mogao zaci u vodu sve do grla, potom okrenuti

leđa valu koji je nailazio da bi se potom ispružio na vodi i pre

pustio valu da ga ka obali ponese strelovitom brzinom. Kada bi

dospio u plićinu, vraćao bi se skupini bučnih mladića.

Kada sam ga zapitao o njegovoj novoj zabavi, s osmjehom me

je stao uvjeravati kako je iznašao način na koji će i on uživati u

vodi jer jahanje na valovima nije „zahtijevalo napor". Uopće nije

morao plivati; bilo je sasvim dovoljno da polako ude u vodu,

pričeka prvi veliki val, legne na njega i da ga ovaj ponese poput

daske ka obali.

,,Oh, to je tako zabavno!", uzviknuo je oduševljeno. „Divna

zabava! Već sam se izvještio poput nekog Kanaka na VVaikiki

Obali. Ovo je zasigurno daleko zanimljivije od mrzovoljnog izleža

vanja u šatoru. Ne moram se bojati niti daljnjeg gubitka težine jer

uopće ne moram plivati..."

Ubrzo nakon ovog razgovora morao sam otići iz Madrasa na


mjesec dana. Na povratku sam svratio na plažu jednog sparnog

listopadskog dana. Kennedy se i dalje zabavljao s mladićima.

Onog trena kada me je ugledao, stao je divlje gestikulirati, izlet-

jevši iz vode ravno k meni. „Za Ime Božje!", uzviknuo je gotovo

bez daha, „Dogodilo se čudo! Posvuda sam Vas tražio.. Jučer sam

se izvagao u hotelu...nakon dva mjeseca i, sada me dobro

poslušajte - dobio sam na težini punih četiri kilograma!...Samo ne

znam kojim se čudom to dogodilo."

Ovaj je događaj pobudio moje najživlje zanimanje. „Nešto nije

kako valja", rekoh u sebi, „Ovaj čovjek ne pliva, ne čini nijedan

jedini pokret; jednostavno dopušta da ga voda nosi i - deblja se..."

Odmah sam krenuo s njime kako bih sudjelovao u jahanju na valo

vima da bih narednog dana - riješio zagonetku:

Očekujući val, plivač duboko udahne, da bi potom legao na

vodu licem okrenutim prema naprijed. Sve dok ga val nosi, ne

može duboko disati određeno kraće vrijeme ni uz najbolju volju.

Zatim iznova udahne, da bi nakon toga ponovno bio prisiljen

zadržati dah. To se ponavlja nekoliko puta sve dok ne dospije u

plićinu. Najmanje 30-40 sekundi primoran je zadržavati dah. John

Kennedy nije uopće plivao, ali je ipak vršio potpunu vježbu prana

jame pola sata dnevno tijekom cijelog mjeseca. Nakon što sam mu

objasnio uzrok „čudesnog" dobitka na težini, kao i biološko dje

lovanje vježbi disanja na reguliranje zdravlja, odmah je promije

nio mišljenje o indijskoj pranajami.

„Jer, disanje je život", kaže jedna poslovica na sanskrtu, ,,i, ako

dobro dišeš, dugo ćeš poživjeti na zemlji."

8 . C I V I L I Z I R A N I A P E T I T

Čovjek je spoj tvari i psihe. Visoko razvijeni mozak omogućuje

mu da očituje svoje Ja i na tvarnoj razini, za što mu je potreban

tvarni oblik, tj., tijelo koje pripada tvarnome svijetu kojim vladaju

prirodni zakoni. Životinje su oruđe prirode koje žive u zatvore

nom krugu prirodnih sila, te se, shodno tome, ne mogu ogriješiti

protiv prirode. Prirodne zakone očituju posve automatski i nepos

redno; te zakone nisu u stanju primjenjivati po svojoj volji jer

nemaju, kao čovjek, visoko razvijenu svijest. Žive, dakle, nepre

stance u uravnoteženom, prirodnom stanju, te iz njega ne mogu

„iskliznuti".

Suprotno tome, čovjek je u mogućnosti, zahvaljujući upravo

svome razboru, upoznavati ove zakone. Sve dok zakone prirode

samo upoznaje i zna, ustaljeni se poredak ne narušava, te u prirodi

može i nadalje sretno živjeti. Poznavanje prirodnih zakona,

međutim, ne smije koristiti tako da ono samome sebi bude cilj. -

Priroda našim tijelom vlada posredstvom dvije prirodne sile koje

pokreću svijet: posredstvom nagona za samoodržanjem i nagona

za održanjem vrste. Uvijek, međutim, postoji veliko iskušenje i

mogućnost da se ovi nagoni koriste kao cilj za sebe. Ako čovjek

svoj razum stavi u službu nagona, istoga trenutka isklizava iz

prirodnog stanja, te postaje nesretan. Sve dok nije svjestan svoje

istinske suštine, svoj razum koristi kako bi od prirodnih zakona

načinio izvore svome zadovoljstvu.

Prirodni je zakon da tijelo mora nadoknaditi utrošenu snagu;


potrebna mu je, dakle, hrana. Priroda djeluje u našem tijelu, te, u

trenutku kada je organizmu potrebna hrana, ova nam se potreba

javlja posredstvom osjećaja koji nazivamo glad. Budući glad znači

da nema ničega, naša je dužnost, dakako, da taj nedostatak pod

mirimo jelom. Kako ponovno uspostavljanje reda djelovanjem

prirode u svijesti doživljavamo kao zadovoljstvo, podjednako je

tako prirodno da osjećaj zadovoljstva prati zadovoljavanje osjećaja

gladi. Osjetivši ovo zadovoljstvo, čovjek je od njega načinio cilj za

sebe, drugim riječima, sredstvo uživanja; stao je uživati u plodo

vima svoje spoznaje. Hranu više ne uzima zbog održavanja tijela

na životu, već jelo smatra izvorom zadovoljstva!

Čovjek je unizio svoj razum, koji treba vladati tijelom i tvari,

te se potčinio tijelu, načinivši od sebe slugii i roba svojeg vlasti

tog tijela. Nije mu bilo dovoljno da zadovolji zdravu glad, već je

krenuo i dalje, pronalazeći sve moguće načine da u jelu uživa što

je moguće duže, nakon što je već zadovoljio potrebe svoga tijela!

Vrhunac takvoga pogrešnog stava nalazimo u izopačenosti rim

skih patricija koji su paunovim perom izazivah povraćanje i s tako

ispražnjenim želucem nastavljali gozbu.

Čovjekovo je nepce izgubilo svoje prirodne reakcije; više ne

dojavljuje mozgu da je hrana potrebna samo za prehranu tijela.

Prenadraženo je stanje nepca nagnalo čovjeka da traži zadovolj

stvo u hrani i onda kada više uopće nije gladan. Na taj je način

stvoren civilizirani apetit, sladokustvo i pohlepnost, čovjekova

stalna želja za jelom i pilom.

Glad je prirodna: nagovještaj je prirode da je tijelu potrebna

hrana. Apetit je neprirodan jer predstavlja samo želju za

YOGA + ŠPORT 99

zadovoljenjem prenadraženog nepca, a kako ova želja ne proiz

lazi iz zdrave potrebe za hranom, preopterećujemo svoje organe,

te tijelo dovodimo u bolesno stanje.

Ako samo promotrimo koliko ljudi griješe u odnosu spram

svoga tijela, od jela i pila stvarajući sredstvo upropaštavanja svoga

zdravlja, ne valja se nimalo čuditi što na svijetu ima toliko mnoštvo

nesretnih i bolesnih ljudi. Civilizirani se čovjek već u tolikoj mjeri

privikao na ovaj neprirodni način hranjenja i pijenja da mu je

postao drugom prirodom, da mu se nenormalno pričinja nor

malnim, te više niti ne primjećuje gdje i u kolikoj mjeri griješi

prema prirodi i svome zdravlju. Kada svoj način ishrane uspo

redimo s ishranom životinja, koje još uvijek žive u skladu s pri

rodnim zakonima, ubrzo ćemo primijetiti zastrašujuću razliku

između prirodnog hranjenja i pijenja i „civiliziranog načina

ishrane" koji ustvari nije ništa drugo do stalna želja za zadovolj

stvom. Tko je ikada vidio žednu životinju da pije pivo, vino ili

zaslađene sokove, zasić ene ugljičnim dioksidom?

Iz vlastitog nam je iskustva poznato kako nakon tjelesnog rada

i dobrog znojenja jedino čista voda može potpuno utažiti žeđ, te

u takvim prilikama jedino nju i želimo i trebamo piti. Ah, u tre

nutku kada utažujemo ovu prirodnu žeđ, voda koju pijemo ima

neki poseban, čudestan okus - neku davno zaboravljenu aromu

što se u potpunosti razlikuje od čovjekove potrage za čistim uži

vanjem, kada iz puke navike s prijateljima sjedi u gostioni, resto

ranu ili baru kako bi razgovarao i želudac punio raznim, njego

vom nepcu ukusnim pićima koja nimalo nisu potrebna njegovu

tijelu. Od svih pića, piva, viskija, likera, konjaka i svih moguć ili


vrsta aperitiva, nijedno od njih ne prija u tolikoj mjeri kao svježa

voda nakon višesatnog rada u polju, penjanja na kakav planinski

vrh ih nekog drugog zdravog športa. Podjednako je tako i s jelom.

Kako velika razlika postoji između jednostavne i prirodne hrane,

koju jedemo nakon tjelesnog napora kako bismo utolili zdravu

glad i profinjeno začinjenih „specijaliteta" koje suvremeni čovjek

jede samo zato da bi zadovoljio prenadraženi civilizirani apetit.

Djeca i plemena, koja žive prirodnim načinom života, te se

nalaze na nižem stupnju razvoja, još uvijek jedu kako bi utolili

zdravu, prirodnu glad. Plemena, koja žive u prirodi, svoju hranu

pripremaju na vrlo jednostavan način. I voće jedu u sirovom

stanju.

Dijete njegova okolina, međutim, kvari već na početku nje

gova života. Roditelji i drugi rođaci nastoje zadobiti njegovu lju

bav poklanjajući mu slastice i čokoladu. Time svoje dijete kvare i

tjelesno i duhovno pogrešno ispoljenom ljubavi. Tjelesno, ubi

janjem zdravog nagona djeteta jer se navikava jesti kada nije

gladno iz čiste, već probuđene želje za uživanjem u hrani.

Duhovno, ranim razvijanjem nagona sebičnosti u djeteta

posredstvom neprestanog iščekivanja i traženja poklona i

iskorištavanja ljubavi svoje okoline.

Nerazumni civilizirani čovjek kvari i životinje koje sa njime

žive. Jadni psi, mačke, ptice i ostale životinje, koje su bile tako nes

retne da postanu ljubimci ljudi koji žive neprirodnim životom,

izgubile su svoje urođene nagone, te zadobile želju za slasticama

i profinjenom hranom koju po cijeli dan jedu bez osjećaja gladi,

upravo tako kako to čine njihovi gospodari. Pritom im njihovi

YOGA + ŠPORT 101

gospodari, kako bi ih zadovoljili, daju slastice koje im potkopa

vaju zdravlje i skraćuju život, kao i njihovim gospodarima.

Cijelu ovu stvar vrsno će ilustrirati slijedeća anegdota o sta

roj usidjelici i njezinoj pudlici:

Stara usidjelica dovela je svoju pudlicu veterinaru. Pudlica je

bila debela poput svinje, te se dobra gospođica žalila kako njezina

ljubimica pati od nedostatka apetita. „Dugo je vremena jela samo

teletinu, kolače i slastice", rekla je veterinaru, „ali sada više ništa

ne želi jesti." Veterinar je stade tješiti: „Samo je Vi ostavite ovdje.

Jamčim Vam da ću je tijekom dva tjedna tako izliječiti od gubitka

apetita da će s velikim zadovoljstvom jesti i kosti." Gospođica jed

nostavno nije mogla povjerovati, ali svoju ljubimicu ipak povjeri

veterinaru, te u sumnji krene kući.

Nakon dva tjedna iznova je došla, posvema van sebe od

uzbuđenja, da odvede svoga psića. Kada je veterinar doveo nje

zinu ljubimicu, gotovo da je nije mogla prepoznati: postala je vitka,

živahna i pokretljiva. Veterinar joj dobaci dvije kosti: odmah se

baci na njih i halapljivo ih pojede. „Doktore", uzviknu gospođica

blistajući, „kako ste učinili ovo čudo?" - „Vrlo jednostavno", odgo

vori veterinar, „te su joj dvije kosti prva hrana koju je dobila otkako

ste je ovamo doveli!"

Zdravim postom pas je vratio svoju prirodnu glad. Njegovi su

se probavni organi oporavili od preopterećenja, srce i krvotok su

se rasteretili, a u cijelom je njegovom tijelu priroda iznova došla

do izraza.

Zelja civiliziranog čovjeka za zadovoljstvom ne očituje se samo

u vrijeme objeda, već i u vlaku, kazalištu, na koncertu, u kinu.


Ljudi neprestance nešto žvaču ili grickaju. U džepu im je uvijek

kakva čokolada, te u svakoj prilici uzmu po komadić. Kako im

onda probava može normalno funkcionirati?

Sve nas ovo dovodi do jedne od najvećih pogrešaka civilizi

ranog čovjeka, koja mu izrazito šteti, a odnosi se na temperaturu

jela i pila!

Hladnjak! - Prava blagodat kada se pravilno koristi, ali su ljudi

od njega načinili - pravo zlo.

Kada se koristi za čuvanje lako pokvarljive hrane, hladnjak je

blagodat, ali kada se zloupotrebljava kao mogućnost za služenje

pića i jela što su hladna kao led, tada je zlo. Ledeno hladna jela i

pila štetno djeluju istoga trenutka kada dospiju u usta. Zubna

pokosnica puca, te gubi sposobnost obrane od bakterija što se

nalaze u usnoj šupljini. Posljedica je toga krvarenje desni. I slu-

zokoža jezika stradava: njezina se profinjena osjetljivost smanjuje,

a da to niti ne primjećujemo. Jezik ima vrlo važan zadatak da ras

poznaje najtananije razlike u ukusu, kako bismo na vrijeme mogli

spriječiti unošenje bilo kakve pokvarene i otrovne hrane.

Neosjetljiv jezik, međutim, ne može obavljati ovu dužnost kako

valja! I sluzokoža u grlu i želucu obolijeva, dok su žuč i jetra ozbilj

no ugroženi. Nije nikakvo čudo što zastrašujuće velik postotak

ljudi u civiliziranom svijetu pati od viška želučane kiseline, čira

na želucu, upale žučnog mjehura, kamenca u žuči i poremećaja

jetre i gušterače. Najopasnije je ledeno hladno voće. Tekućine se

brže zagrijavaju do tjelesne temperature od komadića hladnoga

voća, posebno u slučaju da nisu dobro sažvakani. Takvi komadi

loše sažvakanog hladnog voća dugo leže u želucu, te ne

YOGA + ŠPORT 103

rashlađuju samo sluzokožu želuca, već i sve susjedne organe.

Gotovo se sve isto može reći i za vruću hranu i pića. Da li slu

zokožu napada toplina ili hladnoća - to ne čini veliku razliku. U

svakom je slučaju iskustvo pokazalo kako odstupanje od normalne

temperature jela i pila utire put pojavi raka u grlu, želucu, jetri i

gušterači.

Uzmimo primjer iz životinjskog carstva! - Da li ste ikada vid

jeli mačku da pije isuviše hladno ili vruće mlijeko? U mnogim je

jezicima poslovični izraz za oklijevanje: „Obilazi kao mačak oko

vruće kaše." Čak kada joj njezin nepromišljeni gospodar da takvu

hranu, mačka će mudro pričekati, ma koliko bila gladna, dok se

hrana ne ohladi ili, ako je isuviše hladna, dok se malo ne ugrije.

Tek će onda početi jesti.

Često s užasom moramo promatrati kako dobronamjerne, ali

neupućene majke svojoj djeci daju cijele komadiće leda da ih pro

gutaju. Takve se majke potom silno iznenade kada im djeca stanu

povraćati i dobiju proljev. Tijelom cijeloga života takva djeca

mogu patiti od kroničnih oboljenja želuca i katara u crijevima.

Yoga - to znači život i djelovanje u skladu s prirodom, a ne

protiv prirode. Prirodom možemo zagospodariti samo onda kada

njezine zakone ne samo upoznamo, već i priznamo.

Mlinar primorava ogromnu snagu rijeke da pokrene kotače i

kola mlina. Tu snagu može zauzdati i koristiti samo ako načini

mlinsko kolo u skladu sa zakonima hidraulike, drugim riječima,

u skladu sa silom prirode. Moglo bi se navesti mnogo sličnih

primjera.

Vratimo se prirodi! Živimo, dišimo, jedimo i pijmo prirodno,


te ćemo uvijek biti zdravi. Ako smo već narušili svoje zdravlje,

vraćanje prirodi pomoći će nam čak i u naizgled beznadnim

slučajevima.

U vrijeme Drugog svjetskog rata imao sam prilike da, nakon

oslobođenja jednog velikog grada, vidim kako su ljudi koji su

ranije cijeli dan provodili sjedeći u loše provjetravanim uredima,

morali uklanjati ruševine, nositi grede, vući kolica, pa čak i zidati

ako su htjeli imati krov nad glavom. Često su kilometrima morali

putovati kako bi nabavili hranu. Posljedica je toga bila da su čak

i oni, koji su dotad vodili život prepun patnji i bola, uslijed obolje

nja probavnih organa, čira na želucu, kroničnih oboljenja želuca

ili katara u crijevima, oboljenja žuči i drugih bolesti, iznenada

mogli pojesti i najtežu hranu - grah, grašak i kupus - i tu hranu

odlično probavljati.

Bili su u potpunosti izliječeni od svojih patnji! Izgubili su svoj

civilizirani apetit i vratili prirodnu glad.

Ne čekajmo da nas sudbina primora da živimo prirodno;

počnimo svjesno, svojom voljom, dovođenjem svojih životnih

funkcija u prirodno stanje.

Yogin nadvladava apetit i otvara put razvoju prirodne gladi.

Jede samo onda kada je uistinu gladan, te svaki zalogaj žvače deset

puta duže od čovjeka na Zapadu, sve dok se posvema ne natopi

salivom (slinom), te će ga progutati tek onda kada se pretvori u

kašu nalik mlijeku, što je sa stanovišta prane od iznimne važno

sti.

U skladu s učenjima yoge, sva hrana, a posebice sirovo zeleno

povrće, voće, mlijeko, mliječni proizvodi i med, ispunjeni su

YOGA + ŠPORT

pranom koja je nužna za održavanje života, snage i zdravlja.

Upravo kao što je nos namijenjen upijanju prane iz zraka za pot

rebe zdravlja, tako su i usta organ za upijanje prane iz hrane. Svaki

atom hrane sadrži veliku količinu prane, oslobođenu temeljitim

žvakanjem, koja prodire u meso i kosti, i koju će organizam upiti

kako bi je rasporedio u živčane centre i ondje sačuvao da mu

uvijek bude na raspolaganju.

Čitatelj na Zapadu s pravom može zapitati, zašto je čovjeku

potrebna prana iz hrane i zašto prana iz zraka koja sve ispunja i

koju udišemo, nije dovoljna? Na ovo pitanje yoga odgovara:

upravo kao što elektricitet ima razne oblike koji na čovjeka

različito djeluju, tako i prana u zraku, vodi i hrani - iako je u biti

ista - pokreće razne funkcije u organizmu. U pogledu teorije prane,

nauka o yogi ispunila je mnogo knjiga, a s obzirom na opseg ove

knjige, ne mogu dublje zalaziti u ovu oblast. Prihvatimo, stoga,

da hrana sadrži pranu, kao što to naučava drevna nauka Indije, i

da se ta prana oslobađa pažljivim žvakanjem. I na Zapadu je, u

doba antike, živio jedan veliki mudrac - Epikur. „Valja vam osjet

iti okus i najmanjeg djelića svakog zalogaja ako želite da vam

stvarno koristi." - tako je naučavao jer je zasigurno znao kako

prava vrijednost hrane ne leži samo u njezinoj hranjivosti, već i u

onoj primarnoj energiji koja u njoj počiva. Okus je prana.

Primitivni čovjek dolazio je do hrane vrlo neredovito, u znoju

lica svoga i pod cijenu velikih opasnosti. Budući je do nje dolazio

tako rijetko, uživao je i naslađivao se hranom, dugo je zadrža

vajući u ustima. To je i zakon prirode jer, u skladu s postavkama

medicine na Zapadu, hrana prethodno mora biti dobro natopljena


slinom kako bi je želudac mogao lako probaviti. Stanovnici gra

dova na Zapadu skloni su raznim želučanim oboljenjima jer jedu

u žurbi i sebi ne dopuštaju dovoljno vremena za žvakanje, te im

se tako želudac ne može boriti s nedovoljno usitnjenom i žurno

progutanom hranom. Usta su predvorje želuca, te je priroda ovaj

organ opremila najsavršenijim oruđem za mljevenje - zubima.

Ako ovo oruđe za mljevenje hrane ne koristimo, kako možemo

od želuca s mekim stjenkama očekivati da se bori sa čvrstom hra

nom? Primoran je povećavati svoje kemijsko djelovanje, te stva

rati probavne sokove i višak želučane kiseline. Pretjerano

izlučivanje želučanog soka i čirevi, koji uslijed toga nastaju, imaju

svoj uzrok u našoj nestrpljivosti i loše sažvakanoj hrani! A sada

nešto o zubima. Kao posljedica iznimne prilagodljivosti prirode,

ovaj organ, u slučaju da se ne koristi u skladu sa svojom namje

nom, degenerira i propada. Kako bismo zube opskrbili dovolj

nom količinom krvi, moramo ih koristiti onako kako to ponajbolje

odgovara njihovoj namjeni. Kada snažno žvačemo našim zubima

dotiče obiman priljev krvi oko korjenova. Ne bi bilo krtih zuba

kada bi djeca već u djetinjstvu naučila dobro žvakati. U životinja

nema pokvarenih zuba i želučanih oboljenja, izuzev u onih koje

je iskvarila čovjekova kuhana i beživotna hrana jer svoje zube nisu

mogle koristiti u skladu s njihovom namjenom.

Potpuno žvakati hranu važno je iz više razloga. I na Zapadu

ima pobornika ove istine. U svojoj glasovitoj knjizi Horatije

Fletcher nam kazuje kako svaki zalogaj valja žvakati trideset puta

prije no što ga progutamo, i to podjednako podijeljeno na lijevoj

i desnoj strani, što odlično djeluje i na probavu. Stalno vježbanje

YOGA + ŠPORT 107

ove metode štiti nas od brojnih želučanih i crijevnih oboljenja ili

nas, ako smo od njih oboljeli, može u potpunosti izliječiti. Fletcher

se zalaže za pravilnu metodu žvakanja, a da pritom niti ne shvaća

kako obilna salvacija (natapanje slinom) hrane istovremeno

povećava upijanje prane. Godinama sam istraživao medicinska

djela na Zapadu, kao i najnovije pravce terapeutike, kako bih

usporedio u kolikoj se mjeri razlikuju od načela Hatha yoge. S

iznenađenjem sam primijetio kako se najnovija otkrića najsuvre

menijih europskih i američkih istraživača - svjesno ili nesvjesno -

sve više približuju pravilima drevne Hatha yoge. U pogledu uzi

manja i žvakanja hrane, najnoviji pravci u suvremenoj ishrani

gotovo se u potpunosti podudaraju s drevnim indijskim učenjem.

Od švicarskog liječnika, dr. Birchner-Benner, sve do istaknutih

medicinskih stručnjaka diljem svijeta, pravila yoge možemo

pronaći u svim njihovim objavljenim djelima.

Kada smo naučili što znači pravilno žvakanje, samim tim

postavlja se pitanje: „Kakvog se jelovnika mora pridržavati učenik

Hatha yoge?"

Pisci knjiga o suvremenoj ishrani cijele su tomove ispunili

raspravama o sirovoj hrani, vegetarijanstvu, vitaminima.

Zapadnjacima, koji se žele baviti yogom iz zdravstvenih razloga,

ali joj se još uvijek nisu u potpimosti posvetili, želio bih dati

slijedeći savjet:

1. Neka Vam hrana bude prirodna i jednostavna. U početku

možete jesti mješovitu hranu. Indijsko suzdržavanje od mesa nije

opće pravilo jer potreba za mesom ovisi o klimatskim uvjetima.

U tropskim je predjelima upotreba mesa opasna, štetna i potpuno


nepotrebna. Što je hladnija klima u kojoj živimo, to više ima oprav

danja za ishranu mesom. Za narode koji žive u tropima, zabrana

je ishrane mesom postala vjerski propis jer je valjalo zaštititi ljude

koji ništa nisu znali o higijeni i štetnosti ishrane mesom. Što bi se,

međutim, dogodilo Eskimu koji bi iz vjerskog uvjerenja odlučio

odreći se mesa? Jednostavno bi umro od gladi! Na dalekom

Sjeveru nema kokosovih oraha, banana i ananasa kako bi svojom

iznimnom hranjivošću zamijenili meso. Eskim je primoran piti

tuljanovo ulje kako bi održao odgovarajuću temperaturu tijela na

okrutnoj arktičkoj hladnoći. Za čovjeka koji živi u žarkim pred

jelima i sama pomisao na tuljanovo ulje bila bi užasavajuća. Da

kojim slučajem dospije na Arktik, uskoro bi osjetio istu potrebu i

naskoro srkutao tuljanovo ulje s istim uživanjem kao i Eskim. Ako

bi neki Eskim, dakle, odlučio postati vegetarijancem - u mnogim

sam knjigama o vegetarijanstvu, naime, pročitao kako samo „biljo

jedi" mogu očekivati da će dospjeti na nebo - morao bi se jed

nostavno preseliti u toplije predjele u kojima uspijeva voće i zeleno

povrće. Izraz „mješovita hrana" u Hatha yogi znači da meso ne

smije biti osnovna hrana, već samo začin svakodnevnoj ishrani.

Pretežno valja jesti voće, povrće, sirove salate, mlijeko, maslac,

med. Tko može priskrbiti ovakvu hranu, najbolje je da meso uopće

ne jede. Na višim, naprednijim stupnjevima yoge, to je čak i izričiti

zahtjev. Učenik yoge na Zapadu, koji živi normalno i nalazi se na

početku, može jesti meso, ali rjeđe. U većim količinama valja jesti

i koštunjave plodove, kao i počasno mjesto u svojem jelovniku

ustupiti crnom i bijelom luku. U skladu s drevnim učenjima

Tibetanaca i Hindusa, bijeli je luk najbolja zaštita od raka.

YOGA + ŠPORT 109

Stanovnik grada na Zapadu često ne pojede nijedan zalogaj ovog

zdravog povrća tijekom cijelog svog života, iako se pravilna

ishrana bez njega ne može ni zamisliti! Zbog toga preporučujem

da se bijeli luk tanko isjecka i pomiješa s limunovim sokom kako

se ne bi trebalo bojati neprijatnog zadaha. Moram spomenuti i da

trljanje desni i zuba bijelim lukom ili griženje bijelog i crnog luka,

tako da njihovi sokovi prodru do samih zubnih korjenova, pred

stavlja odličnu zaštitu od oboljenja desni kao što su krvarenje ili

povlačenje (recesija) desni. U Indiji brahmani podučavaju svoje

učenike: „Ako želite postići mudrost, jedite više luka!" Upotreba

se bijelog luka preporučuje i za sprečavanje prijevremenog sta

renja.

Naposljetku, moram spomenuti još jedno univerzalno

sredstvo: limun. Svatko valja da pojede barem jedan limun dne

vno, ljeti i zimi. Najbolji specijalisti za reumatizam prepisuju sok

od dva do tri limuna za pijenje, a zatim i jedna samljevena limu

nova kora, pomiješana sa šalicom meda. Nažalost, limun koji se

može nabaviti u sjevernim zemljama obično je ubran prije dozri

jevanja, trpak je, a njegova se vitaminska i terapijska vrijednost

ne može niti usporediti s iznimno ukusnim, posve razvijenim

limunom koji je sazrio na drvetu. Stoga je limunov sok dobro

pomiješati s medom kako nam isuviše jaka kiselina ne bi

naškodila.

2. Količina hrane mora biti u skladu s potrebama organizma.

Nepotrebno je ponavljati ono š to sam već istaknuo: moramo se

prilagoditi klimatskim i osobnim uvjetima. Svakome je potrebna

njegova posebna hrana: onome tko radi tjelesno, kao i onome tko

n o Yesudian • Haich

radi umno. Nije svejedno da li čovjek radi na otvorenom ili u zat

vorenom prostoru, kao što postoji i razlika između yogina-

početnika i starijeg, naprednijeg yogina.

3. Obroke valja jesti polako, pažljivo i usredsredeno na hranu.

Ako kući dođemo umorni, valja se odmoriti barem deset minuta

ili četvrt sata jer je u umornom tijelu umoran i želudac koji više

ne može pravilno probavljati hranu. Štoviše, nemojmo smetnuti

s uma da hrana pruža snagu i da nikada ne valja jesti kada smo

ljuti ili kada je nama ovladalo neko drugo negativno osjećanje.

Ako jedemo u takvom lošem raspoloženju, snaga koju daje hrana

biti će iskorištena za osnaženje ljutnje i nižih nagona. Suprotno

tome, uvijek treba jesti s lijepim i vedrim mislima, ispunjenim

skromnošću i zahvalnošću prema životu od kojeg dobijamo

hranu, te će se na taj način pojačati naše psihičke snage i plemenite

osobine.

Indijci se prije objeda moraju okupati i brižljivo oprati ruke i

noge, a propis nalaže i ispiranje usta. Za njih je to vjerski propis

ali liječnici znaju njegovu zasnovanost na higijeni, te ga i oni pre

poručuju za očuvanje zdravlja. Suvremena nauka o ishrani na

Zapadu gotovo se u potpunosti podudara s drevnim načinom

ishrane u Indiji. Učenici yoge na višem stupnju obvezni su,

dakako, na poštivanje strogih pravila. Žive kod učitelja koji ih

podučava svim potrebnim pravilima. Za marljive učenike yoge

na Zapadu sasvim je dovoljno da slijede pravila koja pozivaju na

umjerenost.

Čovjek na Zapadu, kako sam sam primijetio, griješi što jede

isuviše mnogo i brzo. Svaki mehaničar zna da pretjerano

YOGA + ŠPORT n i

zagrijavanje i suviše goriva prije vremena istroše stroj, te osta

vljaju teške posljedice. Nečistoće, koje se u tijelu sakupljaju usli

jed nepravilne ishrane, s vremena na vrijeme se odstranjuju u

obliku raznih bolesti.

Tipična bolest pročišćavanja je influenca u Europi poznata pod

nazivom gripa. Predaleko bi nas odvelo i prekoračilo opseg ove

knjige kada bih stao podrobno navoditi koje sve procese pokreće

influenca. Činjenica je da priroda, posredstvom jake groznice,

sagorijeva štetne tvari koje su se u organizmu sakupile, ali ondje

ne pripadaju, te ih iz organizma djelimice izbacuje uz stvaranje

sekreta i upalu sluzokože. Ta se bolest ovdje naziva influenca

(gripa) i njoj su skloni samo oni ljudi koji jedu isuviše mnogo i to

pretežno jela koja stvaraju otpadne tvari, kao što je meso.

Karakteristično je da su u tzv. „dobrim vremenima", kada su

stanovnici Europe imali dobru ishranu, epidemije gripe harale

gotovo neprestance, kako bi za vrijeme gladnih godina i nakon

rata gotovo posvema iščezle. U to sam vrijeme živio u jednoj zemlji

u kojoj je glad dostigla široke razmjere i dugo potrajala. Sudeći

prema zdravom razumu, moglo se očekivati izbijanje velikih

epidemija tijekom jeseni i zime u iscrpljenog stanovništva.

Namjesto toga, influenca je gotovo sasvim nestala. Svoju krv ljudi

nisu trovali mesom i pretjeranom ishranom, te njihova probava i

odstranjivanje otpadnih tvari iz organizma nisu nadilazili snage

organizma. Iako je gotovo cijelo stanovništvo - uz poneke izuzetke

- provelo maglovitu, kišnu i vjetrovitu jesen i hladnu zimu s 12°-

15° C ispod nule u nezagrijanim prostorijama i uredima, influ

ence ipak nije bilo! Nedovoljna je ishrana, dakle, manje opasna od


prekomjerne ishrane!

Ljudski se organizam zadovoljava zapanjujuće malom

količinom hrane i kada je neizbježno, nedostatak hrane zamjenjuje

vodom i zrakom. S prekomjernom hranom organizam ne može

izići na kraj i stoga sve viškove nastoji iz sebe izbaciti, te je pri

moran da putem groznice i upala izvrši pročišćavanje.

Prema jednoj indijskoj muhamedanskoj legendi, Alah je sva

kom čovjeku pri rođenju odredio izvjesnu količinu hrane kako bi

mu potrajala do kraja života. Ako tu hranu troši isuviše brzo, prije

će umrijeti. Sto štedljivije jede, duže će živjeti.

U preporučivanju umjerenosti i razumne suzdržanosti slažu

se muhamedanska legenda, kršćanska Biblija, lame Tibeta, dre

vna učenja maharišija, kao i suvremena znanost...

9 . K U N D A L I N I I S E D A M Č A K R I

U prvom smo poglavlju već spomenuli da je kralježnica,

uključujući gornje kralježnjake i lubanju, nositelj Života. U

najvišem je svodu lubanje smješten pozitivni pol, dok je najniži

kralježnjak sjedište negativnog pola. Napon je između njih ono

što nazivamo Životom. Yoga-filozofija, stara nekoliko tisuća

godina, prema indijskoj mitologiji, pozitivni pol naziva sjedištem

boga Višnua, dakle, duha; negativni je pol, međutim, sjedište

Kundalini, simbolički personificirane boginje prirode. Višnu je

plamen koji zrači i njegov sjaj neprestance privlači Kundalini koja,

savijena nalik zmiji u najnižem kralježnjaku, čeka trenutak kada

će uzmoći uzdići se kroz kičmeni stup i sjediniti sa svojim gos-

podarem Višnuom. Ime Kundalini znači „savijena".

Ovo je pjesnički i simbolički opis fiziološke činjenice. Jezikom

suvremene znanosti možda bismo to mogli izraziti na sljedeći

način:

Između pozitivnog pola, smještenog u glavi i negativnog pola,

koji se nalazi u najnižem kralježnjaku, neprekidno pulsira struja

vrlo visoke napetosti. Može se dogoditi da se negativni pol oslo

bodi iz najnižeg kralježnjaka, da dospije do pozitivnog pola i s

njime se sjedini. Bilo da se izražavamo simbolički ili jezikom zna

nosti, preostaje činjenica da ovo stanje u ljudskoj svijesti označava

najviše ispunjenje, te je povezano s najpotpunijim osjećanjem

sreće. Vječna žudnja, koja postoji između polova, u tom trenutku

dolazi do svojeg najvišeg ispunjenja. Čovjek u sebi doživljava


najviši stupanj blaženstva.

Ovo je stanje poznato mističarima cijelog svijeta; na Zapadu

su ga nazivali „mističko vjenčanje" ili „unio mystica". Vježbe yoge

s pranajamom, koje vode ostvarenju savršene ravnoteže u tre

nutku kada se izvode zajedno s određenim asanama, što su usmje

rene probuđenju negativnog pola, ubrzavaju „spajanje Kundalini

s Višnuom". Kundalini i Višnu svoja sjedišta imaju u, svatko u

svojem, važnom živčanom centru, te se između njih nalazi još

nekoliko osnovnih sličnih živčanih centara što su usputne postaje

za Kundalini koja teži uvis. Kada ova energija, nazvana Kundalini,

dospije do ovih čakri, to uvijek označava jedan novi stupanj svi

jesti na putu ka samospoznaji određene osobe. Ove su čakre

naprosto transformatori, baterije i akumulatori za sabiranje i

očuvanje energije ili prane. Većina se ovih akumulacionih centara

u prosječnih ljudi nalazi u neprobuđenom (latentnom) stanju.

Usmjeravanje svijesti budi ove centre strujanja - na sanskrtu

„čakre" - od jednog do drugog stupnja kako ne bi bili preop

terećeni u trenutku ispunjenja jer bi moglo doći do oštećenja

živčanog sustava.

Ponekad u ljudi koji nisu niti čuli za Kundalini i čakre, te koji

žive na vrlo niskom stupnju svijesti, neki vanjski poticaj, nastao

uslijed udara ili nesretnog slučaja, može osloboditi Kundalini i

neočekivano je izazvati da jurne kroz kičmeni stup. Budući svi

jest prosječnog čovjeka za to nije razvijena u dovoljnoj mjeri, u

tom trenutku zapada u besvjesno stanje. U medicini se to naziva

„katalepsijom". - Tko ovo stanje postigne svjesno, pomoću vježbi

yoge, u zanosu će doživjeti najviši stupanj svijesti. Za promatrača

YOGA + ŠPORT 115

sa strane doimat će se kao da je u nesvijesti jer mu se svijest poma

kla na drugu razinu; on, pak, pritom doživljava savršeno i pot

puno budno stanje svjesnosti. Riječ je o fiziološkoj i tjelesnoj

činjenici koja ne znači ništa bolesno, već čovjekovo savršeno stanje.

Postoji sedam glavnih čakri i pet manjih centara, što zajedno

čini dvanaest. Uglavnom se, međutim, navodi samo sedam

osnovnih čakri. Čakre se nazivaju i padmama (padma=lotos).

Sedam je osnovnih čakri poredano u narednom poretku, jedna

ponad druge:

Sjedište je Kundalini u kosti trtice, najnižem kralješku, te se

naziva:

Muladhnrn

To je lotos s četiri lista. Iznad ove čakre nalazi se

Svadhišthana

U živčanom centru iznad spolnih organa. To je lotos sa šest

listova. Zatim dolazi

Manipurn

u živčanom centru u predjelu pupka. - Lotos sa deset listova.

Anahata

Čakra srca. - Lotos s dvanaest listova.

Višuddhn

Čakra u blizini štitnjače. - Lotos sa šesnaest listova.

Adžna

u sredini čela, između obrva. Lotos s dva lista.

Sahasrara

Višnu - sjedište pozitivnog pola na vrhu glave. Lotos s tisuću

cvjetova.


Uzduž kičminog stupa pružaju se tri glavna kanala koja se na

sanskrtu nazivaju „Nadi". Na lijevoj strani - negativni: „Ida-Nadi".

Na desnoj je strani pozitivni: „Pingala-Nadi"; u sredini, u kičminoj

moždini: „Sušumna-Nadi" koji je kanal put za Kundalini.

U najnižem pršljenu Kundalini počiva u trokutastoj čakri;

yogin je vodi usredsređenim vježbama iz jedne u drugu čakru,

sve više, dok ne dospije u Sahasraru. Svaku novu čakru, koju

dostigne, yogin doživljava kao dalje i nove stupnjeve svjesnosti.

Stiče sposobnost vidovitosti, vještinu čitanja misli, vizije višeg

stupnja, sposobnost sagledavanja prošlosti, sadašnjosti i

budućnosti, kao i druge psihičke sposobnosti, u skladu s čakrom

koju je aktivirao, sve dok ne dostigne stanje potpune prosvijeće

nosti kada se Kundalini spaja s Višnuom. To je vrhunac, stupanj

svijesti u stapanju sa svojim istinskim Ja, pranačelom. Osnova je

svake religije tajna koja leži skrivena u kičminom stupu čovjeka,

a ne u imaginaciji, već je i sama najsavršenija istina.

Ovo ispunjenje yogini nazivaju Samadhi. Iako pripada Radža

yogi, krajnjem cilju duhovne yoge, ipak je bilo potrebno i spo

menuti je i na ovom mjestu jer stanje prosvijetljenosti nije samo

psihička, već i fiziološka činjenica. Dovođenje čakri do svijesti,

njihovo buđenje iz latentnog stanja, također je svrha vježbi Hatha

yoge. Ako se vježbe za čakre izvode pogrešno, može to biti vrlo

opasno; stoga njihovo izvođenje bez odgovarajućeg stručnog

učitelja nije dozvoljeno. O tome nećemo dalje govoriti jer je to već

stvar starijih učenika yoge koji se nazivaju „ćelama". Razni se

putevi yoge ne mogu odvojiti jedan od drugoga kakvom oštrom

granicom, kao što se niti psiha ne može odvojiti od tijela. Tijelo je

I IS Yesudian • Haich

građevina, omotač, okvir i nositelj psihe; njegovo potpuno pozna

vanje vodi nas psihi, a ona našoj suštini, našem Ja.

Očigledno je, iz svega izloženog, da je djelovanje vježbi Hatha

yoge u tolikoj mjeri mnogostrano i obuhvatno da je korisno za

svakoga, tko želi napredovati, da punu pozornost posveti Hatha

yogi - bilo da je riječ o isključivo zdravstvenim razlozima ili

postizanju psihičkih sposobnosti višeg reda - jer, ne kaže se uza

lud ,,U zdravom tijelu - zdrav duh!"

DRUGI DIO

P R A K T I Č N A H A T H A Y O G A

1 0 . S T V A R A L A Č K A S N A G A S V I J E S T I .

Vježbe Hatha yoge sastoje se od tri dijela: usmjeravanje svije

sti (meditacija), reguliranje disanja (pranajama) i položaji tijela

(asane).

Sva se tri dijela moraju vježbati zajedno jer se nijedan ne da

zamisliti bez druga dva. Usmjeravanje se svijesti ne može vjež

bati bez određenog stava tijela (asane) i disanja, niti možemo disati

ili tijelo držati u određenom položaju, a da pritom svijest nije

usmjerena barem u glavu, ako ne i neki drugi dio tijela. Vježbe

Hatha yohe točno propisuju kako valja spojiti ova tri dijela ako

želimo postići da naš razvoj bude ispravan i što uspješniji.

Vježbe su, u skladu s time, grupirane, te svaka nosi naziv

prema dijelu koji je prvenstveno istaknut u tri navedena dijela.

Naš je osnovni cilj usmjeravanje samosvijesti ravnomjerno u sve

dijelove tijela ili, drugim riječima, potpuno „oživljavanje" našega

tijela. To nam daje ključ za vladanje pozitivnim i negativnim

snagama u nama. Tijekom vježbanja upoznat ćemo moć samo

svijesti. Dospjet ćemo tako daleko da ćemo moći svjesno stvarati


strujanje snage na bilo kojem dijelu našega tijela jednostavnim

usredsredenjem misli.

Stalno je sjedište naše samosvijesti siva moždana kora.

Raspravljanje o tome, u čemu se sve stanice sive moždane kore

razlikuju od ostalih stanica, zahtijevalo bi isuviše prostora, te

premašilo obim ove knjige. Takva rasprava pripada stručnim knji

gama o medicini. Bitna je činjenica da su se uslijed stalnog utje

caja našeg Ja stanice sive moždane kore razvile u savršen instru

ment kakav danas postoji. Naše Ja ušlo je u moždane stanice, stalo

utjecati na njih, te ih razvilo u poslušno oruđe. Ako svoju svijest

usmjerimo snagom volje u druge živčane stanice, tada se i one

počinju razvijati, te također mogu postati nositeljima svijesti kao

i najviše stanice moždane kore. Što me, dakle, spriječava da svoje

Ja, svoju svijest, uvedem u bilo koji dio tijela ako su ondje živčane

stanice istih osobina kao i u kori mozga? Bezbrojnim se primje

rima može dokazati kako funkcije jednog važnog živca, ako je

uništen nekim nesretnim slučajem, može preuzeti drugi živac.

Sposobnost prilagodbe i elastičnost živaca često se potvrđuju na

način koji graniči s čudotvorstvom. Hatha yoga samo koristi ove

mogućnosti.

Dugim vježbanjem svijest može svaku živčanu stanicu razviti

do višeg stupnja sposobnosti, te je učiniti provodnikom strujanja

višeg reda. Da bi se to postiglo, potrebno je stanovito vrijeme. Tko

posjeduje dar koncentracije sam može postići već navedene rezul

tate u onom trenutku kada svoju svijest usmjeri u živčane stanice

jednog dijela tijela, te će time odmah izazvati određenu reakciju.

Ova reakcija, dakako, ne može biti tako velika da bi se određeni

YOGA + ŠPORT 121

splet živaca mogao koristiti i za mišljenje; u prvo se vrijeme mo

ramo zadovoljiti dospijevanjem živaca u stanje podraženosti, u

trenutku kada u njih usmjerimo viša strujanja, te njihovom reak

cijom kroz naše peckutavo osjećanje razvijanja topline i priljeva

krvi. Ako nekom spletu živaca svakodnevno, neprestance i godi

nama upućujemo svoju svijest, u njemu započinje postepeni raz

voj, te se osposobljava za prijenos viših manifestacija našeg Ja koje

se povećavaju od jednog do drugog stupnja. Na taj način, dio po

dio, možemo oživjeti svaki dio svoga tijela, te ga učiniti svjesnim...

Na višem stupnju razvoja yogini su u stanju po svojoj volji ubr

zati ih potpuno zaustaviti proces probave ili rad srca. U svjetskoj

literaturi nalazimo mnoge primjere fakira koji su dopustili da ih

žive zakopaju na nekoliko tjedana. Glasovit je i slučaj onoga

yogina koji se u isključivo znanstvene svrhe podvrgao opasnom

eksperimentu, pod najstrožom liječničkom kontrolom, na

Medicinskom fakultetu u Madrasu.

Progutao je veliku dozu cijankalija, te taj otrov netaknut pro

veo kroz probavne organe, a da njegov organizam pritom nije

upio ni najmanji djelić otrova. Zatim se otrov izlučio iz njegova

tijela na prirodan način.

Buđenje svijesti, uz svu svoju ogromnu važnost za zdravlje,

posjeduje i drugu veliku prednost. Pomaže nam da se uvjerimo

u činjenicu kako svijest postoji neovisno o mozgu. Vježbe yoge

omogućuju čovjeku da doživi potpunu sreću jer se posredstvom

njih upoznaje s gospodarem tijela - svojim istinskim, neuništivim

Ja.

Velik dio čovječanstva muči svjesni ih nesvjesni strah od smrti.


Koliki broj zdravih ljudi paralizira ova pomisao koja neprestance

vreba u zasjedi u dubinama svijesti: „Kakva je korist od svega

ovoga ako na kraju postoji samo neizbježna propast i - smrt?" -

Yoga nas u potpunosti liječi od ovoga straha.

Onima, kojima je potreban opipljivi dokaz, preporučujemo da

se potrude i provedu pokuse. Ako, na primjer, netko ne može

dubiti na glavi, osobno se može uvjeriti da drugi, koji su snažniji

i bolje vladaju svojom ravnotežom, s lakoćom mogu izvesti tu

vježbu. Unutrašnja se doživljavanja zbivaju u dubinama psihe, te

su nevidljiva za druge. Naše je Ja nevidljivo, te ne postoji instru

ment na cijelome svijetu kojim bi se dokazalo njegovo postojanje.

Samo po njegovom vanjskom djelovanju možemo osjetiti Ja neke

druge osobe. Svoje vlastito Ja upoznat ćemo kada razvijemo

samosvijest i postanemo svjesni svoga Ja. Naše Ja, nevidljivo sva

kome drugome, može se doživjeti samo u samome sebi. Yogin

sjedi nepomično u trenutku kada doživljava uzvišenija stanja svi

jesti. Ako želimo spoznati njegova dostignuća, koja je ostvario

koncentracijom, i sami moramo doživjeti isto stanje. Yogin može

učiniti samo jedno kako bi dokazao svoju istinu: on ukazuje na

put.

Svakome, tko ne vjeruje u čudotvorno djelovanje svijesti na

tijelo, preporučujem da iskuša naredni jednostavni pokus: neka

desnu ruku ispruži stisnute šake i s ispruženim kažiprstom. Zatim

neka svoju svijest usmjeri u kažiprst, tj. neka s potpunom kon

centracijom misli na vrh ispruženog prsta i pritom neka ima

osjećaj kao da odlazi u vrh svoga prsta. Nakon kraćeg Vremena

osjetit će jako peckanje i stvaranje topline. Postepeno će kroz prst

YOGA + ŠPORT 123

početi strujati toplina i, ako je koncentracija dovoljno snažna, ta

će se toplina pojačati do pulsirajuće vreline. Posljedica, međutim,

nije samo toplina, već i priljev krvi jer će prst postepeno pocr

venjeti.

Tko marljivim vježbanjem postane gospodarem u usmjera

vanju svijesti, od toga će ubrzo imati velike koristi. Tako se, na

primjer, može spriječiti prehlada ako se snažno koncentriramo na

stopala pri kišnom i vjetrovitom vremenu. Na taj se način može

stvoriti pozitivna energija, toplina, te spriječiti da nam se stopala

toliko ohlade da bacili mogu nadvaladati. Isto tako, ako nam je

hladno na leđima i na njih se skoncentriramo, a leđni su nam

mišići već svjesni, tada se skupljanjem mišića potpomaže

razvijanje topline i tako sprečava moguća upala pluća...

S velikim sam zadovoljstvom primijetio da su moji učenici u

Europi vrlo zainteresirani za usmjeravanje svijesti. U mnogobro

jnim slučajevima ovom su jednostavnom metodom postizali

potpuno ozdravljenje, čak i u ozbiljnim slučajevima smrzavanja,

smetnji u krvotoku i probavi, pa čak i u naizgled neizlječivim

slučajevima paralize. Živac, kojeg je dugotrajna upala gotovo razo

rila, nije više u stanju prenositi životno strujanje, te taj dio tijela

postaje beživotan ili paraliziran. Samosvijest je najsnažnija pod-

sticajna i oživljavajuća snaga, te vrijedi više od elektriziranja i

masaže. Probija izolaciju, ako je koncentracija dovoljno snažna, te

živac iznova stječe sposobnost funkcioniranja - dolazi do izlječenja.

Tko u potpunosti razumije upravljanje sviješću, shvatit će i

prednosti koje nastaju umijećem da se u bilo kojem dijelu tijela

prouzrokuje pojačan, svjestan priljev krvi. Ako netko pati od

I 24 Yesudian • Haich

lijenosti probavnih organa, neka se koncentrira na svoje proba-

vne organe, te neka osjeća kao da je s njima istovjetan. Već je samo

to dovoljno da izazove pojačan dovod krvi i da se funkcioniranje

probavnih organa stavi u pokret. To se može pojačati u još većoj

mjeri ako čovjek zamišlja da je sam utroba i da se kreće. Svatko,

tko je to barem jednom pokušao, mogao je osjetiti kako je njegovo

tijelo odmah poslušalo, te se prilagodilo onome što je zamislio

(imaginatio). Tko usmjeravanjem svijesti ne može ovladati u

prvom pokušaju, ne treba od svega odustati. Ponovljeni će

pokušaji donijeti svoje plodove, što će za posljedicu imati

osnaženje povjerenja i volje. Nema veće radosti od pobjede nad

samime sobom, od pobjede našeg Ja nad našim tijelom.

Usporedo s usmjeravanjem svijesti od velike su pomoći u

buđenju i pročišćavanju tijela i vježbe pranajame, kao i razni

položaji tijela (na sanskrtu: asane).

Važnost regulacije je disanje, s fiziološkog gledišta, razmot

rena već u prvom dijelu ove knjige. Za usmjeravanje je svijesti

reguliranje disanja od velikog značaja. Kod udisanja treba se

koncentrirati na što veće prikupljanje prane, dok pri izdisanju

moramo misliti da tu količinu svježe prane svjesno vodimo i da

je, ravnomjerno raspoređenu, usmjerimo u sve dijelove tijela ili

ondje kamo se u određenoj vježbi preporučuje. Tako se, na primjer,

u vježbi Viparita-Karani koncentriramo na štitnjaču. To znači da

svoje Ja neprestance šaljemo u štitnjaču - stalno misleći na nju - i

istovremeno, prilikom svakog izdaha, udahnutu količinu prane

šaljemo u štitnjaču, gotovo kao da je ondje „upumpavamo".

Najsnažniji dio tijela koji najbolje funkcionira bit će, prirodno,

YOGA + ŠPORT 125

onaj na koji smo usredsredili svoju svijest i koji na taj način prima

najviše prane. Znanstvenik svoju svijest najviše zadržava u

mozgu, te se najveći dio prane skuplja ondje, tako da će se nje

gov mozak sve više razvijati i time postajati sve sposobniji. Rvač

ili boksač stalno usredsređuje svoju pažnju, tj. svijest na zahvat

ruku ili udarac šake. Njihovi će mišići prirodno osnažiti i porasti

od prane koja se ondje skuplja. Isto to vrijedi i za životinje u ovis

nosti o stupnju njihove svijesti. Zec se uvijek bojao napada snaž

nijih životinja, te je stoga uvijek osluškivao svaki zvuk. Posljedica

je toga da je njegova pažnja, usredsređena na uši, u njima skupila

najviše prane, a kako je prana stvaralačka snaga, njegove su uši i

organ sluha tijekom milijuna godina nesrazmjerno izrasle, te

postale neizmjerno istančani instrument.

Po sličnim se zakonima razvija sve, životinja, biljka i sam

čovjek, kao i sve što živi. Prana izgrađuje ondje gdje je svijest

uputi, ondje gdje se koncentrira pažnja. Tako se razvija surla u

slona, vrat u žirafe, noge u noja i bezbrojne druge razlike u živo

tinjskom carstvu, a tako se i čovjek razvio u biće kakvo je danas.

Čovjek, međutim, još uvijek nije postigao savršenstvo. U sebi nosi

beskrajno velike i mnogovrsne mogućnosti. Prana automatski sli

jedi svijest; koliko bismo više mogli postići kada bismo ovaj zakon

prirode koristili na prikladan način i svjesno i sustavno vježbali

usmjeravanje prane! Ako ne poznajemo tajne i zakonitosti našega

bića, tada nam uvijek prijeti opasnost da zbog neznanja počinimo

greške i da svoje tijelo, taj čudesni instrument, gurnemo u bolest.

Stoga moramo proučiti zakone usmjeravanja prane, a svoje tijelo

ozračiti sviješću! U tom trenutku u ruci držimo ključ savršenog


zdravlja i dugog života.

Tko od svoga disanja stvori svjesnu radnju, te prati kretanje

zraka u plućima, razvit će, korak po korak, svoju prijemljivost i

sposobnost zapažanja; moći će osjetiti tanano strujanje prane.

Zatim će se upoznati s osnovnim živčanim spletovima koji nadalje

pranu provode u centre za sabiranje, raspodjelu, pretvorbu i trans

formaciju - u čakre. Za nas više nije tajna da čakre imaju svoja

sjedišta u glavnim živčanim centrima i najvažnijim žlijezdama s

unutrašnjim izlučivanjem. Ako u njih dospije neko nedovoljno,

pogrešno strujanje, prije ili kasnije će oboljeti. Budući da normalno

funkcioniranje ostalih organa ovisi o ovim centrima, bilo kakve

smetnje mogu nam navući najrazličitije bolesti. Upravo je zato od

najveće važnosti sačuvati ili vratiti zdravlje ovih glavnih centara.

1 1 . L J E K O V I T O D J E L O V A N J E

D R E V N I H A S A N A

Postanak yoga-položaja tijela, nazvanih „asane", gubi se u

magli staroindijskih legendi. Prema tim legendama, Šiva je iskušao

84000 načina sjedenja i položaja tijela kako bi ustanovio koje su

tjelesne vježbe pogodne za održavanje ljudskog zdravlja ili raz

vijanje višeg stupnja samospoznavanja. Od ovih su položaja danas

u upotrebi 84, dok broj asana, koje služe za očuvanje ili vraćanje

zdravlja iznosi 20 do 30. Čak i ako nisu nastale od Sive, ove su

asane razvili drevni mudraci Indije - riši i mahariši - yogini višega

reda, koji su vladali čudesnim fiziološkim, tjelesnim i takozvanim

„natprirodnim" učenjima koja su se tijekom tisućljeća razvijala

do današnjeg iskristaliziranog oblika. Prije sedamdeset, pa i prije

pedeset godina, znanstvenici su na Zapadu ovaj niz asana sma

trah praznovjerjem. Danas, međutim, u skladu s mojim vlastitim

uviđanjem, i najnepovjerljiviji Europljanin, koji je zainteresiran za

svoje tjelesno zdravlje, priznaje iznimnu važnost ovih stavova

posebice otkada su najpoznatiji predstavnici medicinske znano

sti na Zapadu eksperimentima potvrdili njihovo djelovanje.

Izuzev nekoliko položaja tijela za razmišljanje, tzv. sjedećih

yoga-stavova, koji se prvnestveno koriste za ugodno vježbanje

pranajame i za mudre (vježbe izdržljivosti i koncentracije) asane

za vježbanje tijela imaju vrlo blagotvorno djelovanje na cijeli

organizam. Nijedna pohvala nije pretjerana ako valja opisati ovo


čudotvorno djelovanje položaja tijela na ljudski organizam, kao i

njihovu ulogu u očuvanju životne snage i poboljšanju zdravlja.

Istraživači yoge tek su nedavno riješili tajnu indijskih asana na

medicinskoj osnovi uz suradnju najpoznatijih europskih znanst

venika u oblasti medicine.

Stara je teza fiziologije da zdravstveno stanje ljudskoga tijela

ovisi o stanju stanica i kvalitete staničnog tkiva. Kako bi tkiva bila

zdrava, potrebni su sljedeći uvjeti:

7. Redovno unošenje hrane i savršen rad žlijezda s unutrašnjim

izlučivanjem (endokrinih žlijezda);

2. Brzo i potpuno odstranjivanje otpadnih tvari iz organizma;

3. Zdravo i besprijekorno funkcioniranje živčanog sustava.

Jasno je, dakle, da probavni sustav i krvotok moraju biti u

savršenom zdravstvenom stanju kako bi tkiva mogli pravilno

snabdijevati proteinima, šećerima, mastima, solima i drugim važ

nim sastojcima. Ispitajmo, dakle, kako asane djeluju na probavne

organe i organe krvotoka.

Promatrajmo ponajprije djelovanje asana na probavni sustav.

Proba vni organi, želudac, tanka crijeva, gušterača, jetra itd. nalaze

se u trbušnoj šupljini koju odozdo drži karika, a sa svih ostalih

strana snažni mišići. Majka Priroda se pobrinula za ove organe

da imaju redovnu i nježnu masažu disanjem i spuštanjem ošita

(dijafragme), što poboljšava njihov rad. U jednoj minuti probavni

organi prime 14 do 15 automatskih masaža što je nužno za

održanje zdravlja.

YOGA + ŠPORT 129

Kao što smo već iznijeli u poglavlju o reguliranju disanja, nepr

irodan, civilizirani čovjek sa svojim gradskim životom ne umije

pravilno disati. To znači da mu se disanje degeneriralo, a trbušni

mišići zakržljali u tolikoj mjeri da nedovoljna masaža probavnih

organa izaziva nedostatak želučane kiseline, poremećaja u pro

bavi i vrlo često jake bolove u trbuhu. Samo vježbanje pranajame

nije dovoljno u osobe s lošim disanjem i degeneriranim trbušnim

mišićima; takva osoba mora pribjeći asanama kako bi u potpun

osti povratila zdravlje probavnih organa. Asane ovim organima

ne osiguravaju samo vanjsku masažu, već im omogućavaju i

jedinstvenu unutrašnju „gimnastiku" koju ne može zamijeniti

nikakav drugi sustav športa na svijetu i nikakvo drugo tjelesno

vježbanje.

Priznata je postavka medicine kako mišići mogu sačuvati svoju

snagu i gipkost samo u slučaju da su primorani na vršenje pokreta

skupljanja i opružanja. Od asana, Bhudžangasana, Salabhasana,

Dhanurasana pripadaju najboljim vježbama za rastezanje trbušnih

mišića i skupljanje leđnih mišića. Yoga-Mudra, Pasčimotana,

Padahastasana i Halasana, suprotno tome, skupljaju prednje

trbušne mišiće, te rastežu leđne mišiće. Vakrasana i Ardha-

Matsjendrasana dovode u pravilno funkcioniranje bočne trbušne

mišiće.

Ljepota vježbi yoge ponajbolje je vidljiva kod asana Uddijana

i Nauli. Iako pripadaju najtežim asanama za izvođenje, ovladati

njima vrijedno je uloženog truda jer one očituju zapanjujuće dje

lovanje ne samo na trbušne mišiće, već i na unutrašnje organe.

Prva od njih masira vanjske i unutrašnje mišiće okomito, a druga

130 Yesudian • I Iaich

bočno, sa strane. Jačina trbušnih mišića, međutim, nije važna samo

zbog pravilne masaže unutrašnjih organa, već i za držanje tih

organa na njihovom odgovarajućem mjestu u trbušnoj šupljini.

Ti organi slobodno vise u trbušnoj šupljini ili su labavo spojeni sa

stražnjom stijenkom trbušne šupljine. Zbog toga im je potrebna

snažna potpora s prednje strane kako bi se izbjeglo pomicanje tih

organa sa svojih određenih mjesta, kao i izazivanje raznih

poremećaja (spuštenost trbuha, crijeva, bubrega, maternice itd.).

Položaji tijela u yogi ne održavaju, dakle, samo gipkost trbušnih

mišića i organa u trbušnoj šupljini posredstvom njihove auto

matske masaže, već te organe i učvršćuju na mjestima koja su im

određena.

Budući da krvotok služi za prijenos pripremljenih hranjivih

sokova od probavnih organa do tkiva, dobro zdravstveno stanje

organa krvotoka od odlučujuće je važnosti. Najvažniji je organ

krvotoka srce koje, kako je poznato, ima i najjaču muskulaturu. I

srčani se mišić može učiniti otpornijim i snažnijim pomoću vježbi

yoge. Asane Uddijana i Nauli masiraju srce s donje strane pos

redstvom titranja dijafragme. Valja imati na umu i da se mišić

nalazi u besprijekornom stanju samo onda kada je izložen naiz

mjeničnim pritiscima. Budući da se srce nalazi u sredini prsnog

koša (u mediastinumu) svako povećanje ili smanjenje pritiska

nužno se odražava na srce. Asane Bhudžangasana, Salabhasana

i Dhanurasana, kao i Sarvangasana, Viparita-Karani i Halasana u

svojem prvom dijelu na srce vrše naizmjenične pritiske, te tako

na aktivan način poboljšavaju zdravlje organa za krvotok.

Od svih organa krvotoka vene su najslabije, iako moraju

YOGA + ŠPORT 131

sakupljati krv iz svih dijelova tijela, te, svladavajući silu teže, pro

voditi je iznova u srce. Ovaj rad „uzbrdo" iznimno opterećuje

slabe stijenke vena, te se zbog toga ljudi često žale na „proširene

vene". Krvnim je žilama potrebna vanjska pomoć i više nego

ostalim organima krvotoka. Već tisućama godina prije ovoga

doba mudraci su i učitelji Indije znali kako se krvne žile mogu

poštedjeti i osnažiti vježbama kao što su: Siršasana, Sarvangasana

i Viparita-Karani koje zbog obrnutog položaja tijela omogućuju

lak povratak krvi u srce. Svakodnevno smanjenje pritiska u vena

ma, koje mora potrajati nekoliko minuta, produžava trajnost vena

ma u značajnoj mjeri. Djelovanje je ovih asana vrijedno divljenja.

Kratak odmor, koji ove krvne žile dobijaju prilikom vježbanja spo

menutih asana, sasvim je dovoljan za regeneraciju vena.

Svakodnevnim vježbanjem ovih asana u trajanju od nekoliko

minuta mogu se izliječiti čak i proširene vene, što i ne zvuči tako

nevjerojatno ako samo pomislimo na sposobnost regeneracije

ljudskog organizma i to uz nezadrživu energiju, pod uvjetom da

dospije u zdrave životne uvjete. Pritom ne treba izostavljati iz vida

niti pravilnu ishranu staničnog tkiva i unošenje kisika. U pogla

vljima o disanju već smo govorili o povećanju izmjene kisika u

organizmu, kao i o djelovanju gimnastike pluća na produženje

života. Ovdje valja samo napomenuti kako se vježbanjem asana

mišići prsnog koša još više osnažuju, te djelovanje pranajame,

spojeno s djelovanjem asana, postaje još vidljivijim. Vježba

Salabhasana pojam je savršene gimnastike pluća, te se tako može

nazvati i „Pranajama-asana". Pri izvođenju Salabhasane zrak se

mora duboko udahnuti i držati pod visokim plućnim tlakom


nekoliko sekundi do kraja vježbe. Sa dvije do tri Salabhasane dne

vno niti jedna plućna stanica, kao ni najmanja alveola u plućima

ne može izbjeći snažnom ritmu disanja.

Asane osiguravaju pročišćavanje dišnih puteva, te tako izvje

sni položaji mogu dopunjavati pranajamu. U mnogim nas slučaje

vima štite od upale krajnika ili prehlade. Sarvangasana, Viparita-

Karani, Matsjasana, Dživabandha, te Simhasana vrsna su pre

ventiva za suzbijanje upale krajnika u početnom stadiju, a liječe i

prehladu.

Zdravlje staničnog tkiva, kao i cijelog ljudskog organizma ne

ovisi samo o sustavnom i pravilnom unošenju hrane, već - kako

smo to već na početku ovog poglavlja napomenuli - i o savršenom

funkcioniranju žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem ili endokrinih

žlijezda. Najvažnije su endokrine žlijezde u ljudskom organizmu

epifiza, hipofiza, štitnjača (tiroidna žlijezda), nadbubrežne, spolne

žlijezde itd. Nepravilno ili nedovoljno lučenje bilo koje od ovih

žlijezda može prouzrokovati najozbiljnije bolesti. Za održavanje

štitnjače u dobrom zdravstvenom stanju posebno su pogodne

sljedeće asane: Sarvangasana, Viparita-Karani, Matsjasana,

Dživabandha i Simhamudra. Na hipofizu i epifizu Sarvangasana

ima odlično djelovanje, dok na spolne žlijezde, izuzev

Sarvangasane, povoljno utječe Uddijana i Nauli.

Drugi je preduvjet zdravlja tkiva potpuno odstranjivanje

otpadnih tvari; ugljičnog dioksida, mokraćne kiseline, urina

(mokraće), ekskremenata (izmeta), znoja. Ako se ove otrovne tvari

zadrže u organizmu iz bilo kojeg razloga duže no što je potrebno,

mogu izazvati ozbiljna oboljenja. Uspješno se mogu odstranjivati

YOGA + ŠPORT 133

samo kada organi za probavu, disanje i odstranjivanje tekućine

besprijekorno funkcioniraju.

Već sam spomenuo asane koje blagotvorno djeluju na disanje

i probavu. Za zdravlje bubrega povoljne su: Uddijana, Nauli,

Budžangasana i Dhanurasana.

Treći je preduvjet zdravlja staničnog tkiva savršeno funkcio

niranje živčanog sustava.

Najvažniji je dio živčanog sustava mozak, potom snažni splet

živaca u kičmenom stupu, kao i dvije linije živaca u simpatičkom

živčanom sustavu. Od mozga i kičmene moždine živci se granaju

u sve dijelove tijela. Ova je mreža živaca tako savršena da ne

postoji nijedan djelić tkiva u organizmu do kojeg ona ne bi dopi

rala. Ako se živčane veze poremete iz bilo kojeg razloga, niti

stanična tkiva neće dobro funkcionirati; ako živčane veze uopće

ne funkcioniraju ili budu uništene, niti cijeli živčani sustav neće

dobro raditi. Ako se poremete živci debelog crijeva, debelo cri

jevo više neće pravilno funkcionirati, te u tom slučaju nastaje

opstipacija (zatvor, tvrda stolica) ili kronični katar crijeva. Kada

bismo presjekli jedan živac lica ili ako je taj oštećen, mišići, koje

je taj živac pokretao, neće se više moći pokretati.

Sustav drevnih indijskih asana podjednako tako blagotvorno

djeluje na živčani sustav kao i na probavne organe, endokrine žli

jezde i organe za odstranjivanje otpadnih tvari. Siršasana i

Viparita-Karani u ovom će smislu mozgu pružiti bogatiju krv, te

tako osigurati više kisika za živce koji pokreću pojedine organe

naših osjetila. U vezi s time, prilikom izvođenja yoga-vježbi pozor

nost se prvenstveno poklanja trbušnim mišićima i kralježnici.


Jačanjem kralježnice i njezinih mišića, istovremeno jačamo i živce

koji prolaze kroz kičmeni stup, zajedno sa živcima simpatičkog

živčanog sustava. Podjednako tako, druge asane osnažuju živce

prsnog koša, abdomena (donjeg dijela tijela), leda i bokova.

Opskrbljujući glavu i mozak svježom krvlju, odgovarajuće asane

povećavaju mentalne sposobnosti (pamćenje, radni elan, želju za

stvaranjem), te pomažu u samosavladivanju. Osobe koje žele vjež

bati duhovnu yogu, Radža yogu, svoje će vježbe u skladu s time

započeti s Hatha yogom.

Valja naglasiti kako asane služe samo zato da se tijelu i

mišićima sačuva snaga i zdravlje; za razvijanje snažnih, atletskih

mišića nisu pogodne. Tko želi, pored savršenog zdravlja, steći i

čelične mišiće, i ovaj cilj može postići putem, s europskog gledišta,

sasvim no vili vježbi za mišiće čiji je opis dat u jednom od slijedećih

poglavlja.

Potpuni opisi asana i upute za njihovo praktično izvođenje dati

su u jednom od narednih poglavlja. Ne zaboravimo, međutim,

kako vježbanje asana uvijek zahtijeva smireno duševno stanje.

Ako svoj rad započnemo u dobrom raspoloženju i smirena duha,

ljekovite snage oslobođene vježbanjem ne moramo trošiti na neu

traliziranje negativnih duševnih stanja, već odmah mogu razviti

svoje čudesno umirujuće djelovanje na naše živce. U tu se svrhu,

prije vježbanja samih asana, zauzima položaj za razmišljanje

(meditaciju). Učenik uvijek mora nastojati zaboraviti svoje pro

bleme i sve teškoće života jednostavnim skretanjem misli na viša

moralna pravila Jame i Nijame.

„Imaj povjerenja u svoju istinsku suštinu, pa ćeš se uzmoći

YOGA + ŠPORT 135

osloniti na vlastite snage. Postupaj ispravno, pa će i život biti pra

vedan prema tebi. - Budi umjeren u svim vidovima života, pa ćeš

imati dug i zdrav život. Budi smiren poput jutarnjeg mira, s povje

renjem gledaj u budućnost, kao što vjeruješ u sutrašnji izlazak

sunca, na svijet gledaj vedrim mirom. Snaga, koja obdržava svi

jet, drži i tebe jer si njegov dio." Ovakvim mislima stvaramo vedru

atmosferu u nama i oko nas, te u tom trenutku možemo započeti

s vježbanjem.

1 2 . P R A N A J A M A I A S A N E

Tajna dugog života

Na osnovi praktičnih opisa asana yoge i njihove usporedbe s

poglavljima o pranajami, nijednom učeniku yoge na Zapadu koji

je lišen predrasuda, neće se činiti nevjerojatnim da svatko može

produžiti svoj život posredstvom reguliranog disanja i drevnih

vježbi yoge.

U daljnjem ćemo izlaganju pružiti točan opis najvažnijih vježbi

disanja i asana, opisat ćemo način njihova izvođenja, te ukazati

čitatelju na koristi koje iz njih proizlaze na psihu i tijelo. Nalik

svim ostalim tjelesnim vježbama, i vježbe Hatha yoge koriste samo

u onom slučaju kada se ispravno primjenjuju. Upravo kao što pli

vanje, boks, trčanje, tenis i drugi športovi mogu biti štetni ako se

prekomjerno vježbaju ili ako se ne posvećuje dovoljna pažnja pra

vilima zdravlja - na primjer, vježbanje na visokoj temperaturi s

punim želucem - na podjednak način i nepravilno vježbanje Hatha

yoge može biti vrlo opasno posebice zato što vježbe Hatha yoge

imaju snažno djelovanje. Ako ih, međutim, izvodimo ispravno,

njihovo je blagotvorno djelovanje neizmjerno! S druge strane, ako

vježbe Hatha yoge vršimo nepromišljeno, te sebi dozvolimo da

odemo u krajnosti nepravilnom procjenom naših sadašnjih

mogućnosti, štetno djelovanje može biti podjednako tako veliko.

Iskustvo je, međutim, pokazalo da, ukoliko pratimo i najmanju

reakciju organizma, uskoro možemo steći instinktivno osjećanje,


koje nam vježbe koriste, a koje nam mogu naštetiti; tada možemo

odabrati one vježbe koje su nam prijeko potrebne i koje će nam

ponajviše koristiti. Svatko tko je obolio od bolesti bubrega, pluća,

srca, jetre i sličnih bolesti ne bi smio vježbati bez upute odgova

rajućeg stručnog učitelja! Zdrav učenik nesumnjivo će umjeti pro

cijeniti, koje su mu vježbe korisne, a koje mora izbjegavati. U

slučaju navale krvi (kongestije, hyperaemiae) ili punog želuca, ne

smije se vježbati Viparita-Karani ili Siršasana, kao što u slučaju

akutno pokvarenog želuca ili katara u crijevima nije preporučljivo

vježbati Uddijana-Bandha ili Nauli. - Suprotno tome, kod cere

bralne anemije (moždane slabokrvnosti), hemoroida ili prošire

nih vena pribjeći će se Sarvangasani, itd...

Zbog boljeg objašnjenja na kraju se knjige nalazi „Plan

praktičnih vježbi", sastavljen na osnovi dugogodišnjih iskustava.

Tko se bude pridržavao ovoga plana, imat će od toga mnogo kori

sti. Najozbiljnije skrećemo pozornost našim čitateljima da se ne

zavaravaju prividnom jednostavnošću početnih vježbi. Nitko ne

bi smio pomisliti: „Ah, ova mi je vježba isuviše laka, odmah ću

prijeći na naredne vježbe!" jer bi zbog toga mogao zažaliti! Na

primjer, u istoj mjeri u kojoj vježbe s postepenim produžavanjem

zadržavanja daha mogu biti korisne, podjednako toliko mogu

prouzrokovati, ako bismo htjeli pretjerati, proširenje srca ili pluća.

Tako je, na primjer, jedan učenik yoge u Indiji za početak od

svoga učitelja dobio zadatak da izvrši sedam potpunih yoga-

udaha, i to ujutro, u podne i navečer. „Samo sedam vježbi nije mi

dovoljno", pomislio je učenik, „zasigurno će imati vrlo slabo

djelovanje!" Kako bi ostvario što veći napredak, izveo je vježbu

YOGA + ŠPORT 139

pedeset puta. Kao posljedica takve nerazboritosti tijekom nared

nog dana dobio je crveni osip na cijelom tijelu. Učitelj mu je objas

nio kako je njegovo naporno disanje isuviše brzo stalo istjerivati

iz krvi otpadne tvari, koje su se u njoj nakupile, te ih je u obliku

osipa izbacilo na koži. Nekoliko je dana imao povišenu tempera

turu i bolan svrab, da bi zatim iznova nastupilo normalno stanje.

Od tada je isuviše marljivi učenik bio zadovoljan što napreduje

onim tempom koji mu je učitelj propisao! Samo oprezno, dakle,

strpljivo i u skladu s mudrim uputama! U tom slučaju ne mogu

nastati nikakvi poremećaji i slobodno ćemo uživati samo blago

dati Hatha yoge.

U spomenutom su planu vježbe sastavljene tako da nakon

jedne okrepljujuće uvijek slijedi vježba opuštanja ili jačanja, ali i

smirivanja. Stoga se neupućenom početniku na Zapadu pre

poručuje da se ovoga plana točno pridržava.

Vježbe je najbolje izvoditi rano ujutro ili navečer, prije večere.

Nikada s piinim želucem! Nije preporučljivo niti vježbati nepos

redno prije spavanja jer količine kisika i prane, koje se upiju tije

kom pranajame, i okrepljujuće asane imaju toliko osvježavajuće

djelovanje da je nakon njih teško zaspati.

1 3 . V J E Ž B E D I S A N J A P R A N A J A M A

Vježbe disanja

Najvažniji je preduvjet za reguliranje disanja kontrola ritma.

Zbog toga uvijek moramo paziti da dišemo u ritmu, točno ga

odbrojavajući. Za utvrđivanje ritma indijski yogini uzimaju za

osnov otkucaje srca. Prije početka vježbanja najbolje je opipati bilo

i utvrditi ritam otkucaja srca. Tako određen ritam ili takt bit će

osnovom našeg odbrojavanja. Svaku vježbu disanja započinjemo

snažnim izdisanjem.

Osnova je svih vježbi disanja potpuno yoga-disanje koje se

sastoji od tri dijela: trbušnog, srednjeg i gornjeg disanja.

Trbušno disanje (SI. 6)

Izvođenje - U stojećem, sjedećem ili ležećem položaju. Svijest

valja usmjeriti u predio pupka. Izdahom istovremeno uvlačimo i

prednju trbušnu stijenku. Zatim, kroz nos polako udišemo, isto

vremeno opuštajući dijafragmu i trbuh sve dok se ne ispupči usli

jed čega se donji dio pluća ispunja zrakom. Izdisanje: što više

uvući trbuh čime se zrak izbacuje iz pluća kroz nos. Pri trbušnom

disanju samo se donji dijelovi pluća ispunjavaju zrakom, tako da

samo trbuh vrši valno kretanje, dok prsni koš ostaje nepokretan.

Terapijsko djelovanje: Izuzetno olakšanje za srce, smanjuje se


visoki krvni tlak, potpomaže se probava i regulira rad crijeva.

Trbušno disanje vrši iznimnu unutrašnju masažu svih trbušnih

organa.

Srednje disanje (SI. 7)


usmjerimo na rebra. Nakon izdaha, polako udišemo kroz nos,

šireći rebra na obje strane. Pri izdahu skupljamo rebra čime zrak

istjerujemo kroz nos. Kod srednjeg disanja srednji dio pluća se

ispunja zrakom, dok trbuh i ramena ostaju nepokretni.

Terapijsko djelovanje: Smanjuje se pritisak na srce, osvježava

krv za jetru, žuč, želudac, slezenu i bubrege.

Gornje disanje (SI. 8)

Izvođenje - U stojećem, sjedećem ili ležećem položaju.

Usmjerimo svijest na vrhove pluća. Nakon izdaha, udišemo

polako podižući ključne kosti i ramena, te puštajući da zrak ulazi

kroz nos i ispunja gornji dio pluća. Pri izdahu polako spuštamo

ramena i zrak istiskujemo iz pluća kroz nos. Kod gornjeg disanja

trbuh i srednji dio grudi ostaju nepokretni.

Terapijsko djelovanje: - Jačaju se plućne žlijezde (hilusi) i

potpuno pročišćavaju vrhovi pluća.

YOGA + ŠPORT 145

I. Potpuno yoga-disanje

O ljekovitom djelovanju potpunog yoga-disanja mogli bismo

napisati puno knjiga. Plućima i krvotokom čitavo tijelo ispunja

svježim kisikom i pranom. Nema potrebe nabrajati sve organe

tijela, od mozga do nožnih prstiju, te podrobno objašnjavati kako

i zašto se svaki od ovih organa snaži, pomlađuje i očvršćuje putem

ovog disanja. Nema niti jednog jedinog, pa ni najmanjeg djelića

našeg tijela kojem ovo disanje ne bi koristilo. To vrijedi i za našu

psihu jer se čitavo naše biće puni novom snagom. Duh nam stječe

mir, samopouzdanje i sigurnost. Yoga-disanje odstranjuje

nečistoće iz krvi, povećava otpornost, podstiče izmjenu tvari i

regenerira posebno sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem,

što pomlađuje cijeli organizam. Česta je pojava u školama yoge

da učenici u poodmaklim godinama, nakon vježbanja od mjesec

ili dva, radosno izvješćuju o neočekivanom i naglom nestajanju

izvjesnih simptoma koje su smatrali znakovima starenja, te ih

ranije nisu niti spominjali jer nisu očekivah nikakvo poboljšanje,

kao što je to slučaj s povlačenjem (recesijom) desni, početkom dale

kovidnosti itd.

U Indiji, kao i na nekoliko sveučilišnih poliklinika u Europi,

poznati liječnici eksperimentiraju s ritmičkim, potpunim disanjem

yogina. U svim oblastima istraživanja postigli su zapanjujuće

rezultate, posebno u slučajevima visokog krvnog tlaka i bolesti

srca. Liječnici, koji su vodili ove pokuse, bili su krajnje iznenađeni

neočekivanim rezultatima. U više slučajeva bolesti srca, koje su

vrijedile za neizlječive, nastupilo je potpuno ozdravljenje, a u


slučajevima u kojima se to nije postiglo, došlo je barem do trajnog

poboljšanja.

Jednostavnim yoga-disanjem postignuto je da su bolesno

proširena srca postepeno vratila svoj približno prvobitni oblik.

U većini su slučajeva bolesti srca samo posljedica funkcional

nih poremećaja drugih organa. Tako, na primjer, nepravilno funk

cioniranje štitnjače i bubrega prouzrokuje većinu srčanih

poremećaja. Postoje uistinu odlični lijekovi za srce, kao na primjer

digitalis. Ovi lijekovi, doduše, djeluju na srce, ali ne otklanjaju i

uzrok oboljenja. Potpuno yoga-disanje, primijenjeno s odgova

rajućim tretmanom psihe i asanama tijela, liječi organske

poremećaje koji su prouzrokovali određeno srčano oboljenje i,

kao posljedica toga, i samo srce iznova postaje zdravo. Njegovo

djelovanje, dakle, nadilazi djelovanje bilo koje terapije koja i uz

najbolje lijekove zahvaća samo srce. Specijalizacija je u medicin

skoj znanosti uvjetovala njezinu podjelu, te je tako terapeutika

postala samo način liječenja simptoma. Pritom se zaboravilo kako

je ljudsko tijelo nedjeljiva cjelina u kojoj neka mala žlijezda često

može biti uzrokom oboljenja nekog organa u sasvim drugom

dijelu tijela.

Ako netko oboli na žuči, plućima ili nekom drugom organu,

u njegovom se organizmu sve mijenja, od mozga sve do pig-

mentne stanice na koži; nije, dakle, više isto kao u zdrave osobe.

Nikada ne oboli samo jedan organ, ali je moguće da opće bole

sno stanje kulminira u jednom organu. Cijeli je organizam, dakle,

bolestan, a ne samo jedan dio tijela. Neobično me iznenadio slučaj

jednog pacijenta kojeg su liječili od visokog krvnog tlaka i bolesti

YOGA + ŠPORT 147

srca, a koji se morao podvrgnuti najrazličitijim terapijama, kao što

su puštanje krvi, razni kemijski medikamenti, itd. ali bez ikakvog

uspjeha jer ni glasovitom liječniku nije palo na pamet da ispita

stopala i hod bolesnika. Bolesnik je ustvari patio od zapuštenog

slučaja spuštenih stopala. Imao je ravna stopala i uslijed toga sta

tika je cijelog njegovog tijela bila poremećena u tolikoj mjeri da

su oboljeli i živčani centri koji se granaju od kralježnice, dok je

srce, potpuno nemoćno podnosilo preopterećenje uzrokovano

neravnomjernim rasporedom tjelesne težine, također podleglo

oboljenju. Posljedice su bile visoki krvni tlak i poremećaj rada

srca. Vježbama yoge kosti stopala vraćene su iznova u svoj

normalni položaj, sustav kostiju u tijelu iznova je počeo nositi

njegovu težinu na normalan način, prestalo je rasipanje snage,

kralježnica je iznova zauzela svoje normalno mjesto, živci su

ozdravili, prestao je visoki krvi tlak i srce se, oslobođeno preop-

terećenosti, brzo vratilo u normalno stanje.

Mogao bih navesti bezbroj sličnih slučajeva „čudotvornog"

ozdravljenja pomoću Hatha yoge. Ustvari, sva ta ozdravljenja

nimalo nisu „čudotvorna", već su sasvim prirodna. Hatha yoga

ne liječi kemijskim preparatima, već snagom prirode. Priroda je

sveobuhvatna, stvaralačka, dok je čovjek dijete prirode koje se ne

može dijeliti i specijalizirati po dijelovima.

Tko misli logički, može shvatiti i narednu činjenicu: ako vježbe

yoge, a prvenstveno yoga-disanje, imaju tako veliku ljekovitu

moć, kako tek veliko djelovanje moraju imati na čovjeka zdrave

psihe i zdravog tijela ako uvijek diše prema pravilima yoga-

disanja! Takav je čovjek svakako potpuno zdrav, njega nikakva


bolest ne može zadesiti, on će izići na kraj sa svim životnim

nedaćama i biti prava sreća za sebe samog i svoju okolinu!

„Potpuno yoga-disanje" osnova je svake daljnje vježbe za regu

liranje disanja. Vježbe disanja, koje slijede, samo su dopune i vari

jacije ove metode disanja. Blagotvorno je djelovanje potpunog

yoga-disanja neprocjenjivo. Ono stoga ne treba biti samo vježba,

koju vršimo u određeno vrijeme, već naša stalna metoda disanja.

Nedostaci uopće ne postoje, već samo dobre strane i zato, kao

stalan način disanja, dolazi u obzir podjednako za zdrave, kao i

za bolesne osobe. Ako se na takav način disanja naviknemo, dola

zimo u posjed dubokog unutrašnjeg mira i savršene samokon-

trole koju ništa ne može narušiti. (Vidi teorijski dio)

Izvođenje - U stojećem, sjedećem ili ležećem položaju.

Usmjeravajući snagu svoje samosvijesti, vitalizirajmo cijeli trup,

neprekidno prateći valno kretanje udisanja i izdisanja, te tako

doživljavamo potpunu ravnotežu. Nakon izdaha, polako udišemo

kroz nos, brojeći do osam ritmičkih jedinica i skladno spajajući

donje, srednje i gornje disanje u povezano valno kretanje (Puraka).

Najprije izbočimo trbuh, zatim širimo rebra i naposljetku dižemo

ključne kosti. Samim time, prednja stijenka trbuha već se pomalo

uvlači i započinjemo s izdisanjem (Rečaka) kao kod udaha, tj.

ponajprije uvlačimo trbušnu stijenku, zatim skupljamo rebra i na

kraju spuštamo ramena i ključne kosti, dok polako ispuštamo zrak

kroz nos. Pri potpunom yoga-disanju cjelokupni mehanizam

disanja, drugim riječima, donji, srednji i gornji dijelovi pluća,

nalazi se ravnomjerno u kretanju. Između udaha i izdaha zadrža

vanje se daha može uvesti onoliko dugo koliko nam to prija.

YOGA + ŠPORT

Terapijsko djelovanje - Doživljaj dubokog mira. Potpuno pro

vjetravanje pluća. Povećano opskrbljivanje krvotoka kisikom i

pranom, uravnoteženje pozitivnih i negativnih strujanja, smiri

vanje cjelokupnog živčanog sustava, reguliranje i usporavanje

rada srca, snižavanje visokog krvnog tlaka i podsticanje probave.

Psihičko djelovanje - Smirivanje cjelokupnog živčanog sustava

odražava se na naše psihičko stanje. Ispunja nas osjećajem mira,

uravnoteženosti i sigurnosti.

2. Kumbhaka


koncentriramo na srce. Kumbhaka ustvari nije ništa drugo do pot

puno yoga-disanje, produženo samo za vrijeme zadržavanja daha.

Udah kroz nos, dok izbrojimo 8 jedinica, kao kod potpunog yoga-

disanja (trbušno, srednje i gornje disanje), zadržavamo dah 8 do

32 jedinice (počinjemo s 8 jedinica i svakog dana dodajemo po

jednu jedinicu, sve dok ne dostignemo 32 jedinice bez napora).

Nitko ne treba zadržavati dah duže od 32 jedinice, a zadržavanje

. daha do 32 jedinice smije produžavati samo onaj čije je srce bespri

jekorno. Ako pri povećavanju ritma osjetimo bilo kakvo napre

zanje srca, moramo ostati pri onom ritmu koji možemo postići

bez ikakvog naprezanja. - Izdah također kroz nos, za vrijeme 8

ritmičkih jedinica, kao kod potpunog yoga-disanja.

Terapijsko djelovanje - Uravnoteženje pozitivnih i negativnih

strujanja, usporavanje rada srca i njegovo svjesno reguliranje,


ukoliko je srčani rad neravnomjeran, izuzetno smirivanje cijelog

živčanog sustava. Najdjelotvornija vježba kojom možemo disci

plinirati živčani sustav i učiniti ga svjesnim.

Psihičko djelovanje - Povećava snagu volje.

3. Udždžaji


usmjeriti na štitnjaču. Udišemo kroz nos za vrijeme osam jedinica,

kao i za potpuno yoga-disanje; zatim zadržavamo dah

(Kumbhaka) također za vrijeme od osam jedinica. Izdišemo kao

i kod potpunog yoga-disanja, ah za vrijeme 16 jedinica, kroz usta,

tako da izgovaramo dug i otegnut glas ,,S", nalik zračnoj kočnici,

sve dok zrak potpuno ne istisnemo iz pluća. Zatim odmah

započinjemo novi udah i nastavljamo ciklus.

Terapijsko djelovanje - Indukcijom snažnog pozitivnog stru

janja endokrine žlijezde se iznimno podstiču na rad. Ova vježba

ima osobito veliko djelovanje na nedovoljno aktivnu štitnjaču, te

time povećava funkcioniranje uma. Povećava niski krvni tlak.

Razdražljive osobe, čija je štitnjača sklona prevelikoj aktivnosti,

ili koje pate od povišenog krvnog tlaka, ne smiju vježbati ovu

vježbu.

Psihičko djelovanje - Povećanje duhovne svježine.

YOGA + ŠPORT 151

4. Kapalabhati

Izvođenje - U stojećem ih sjedećem položaju. Svijest

usredsređujemo na unutrašnjost nosa, posebice pazeći na čistoću

dišnih puteva. Kao i vježbe pranajame, i ova vježba započinje izdi-

sanjem. Budući cijeli ritam vježbe dolazi do izražaja tijekom izdi-

sanja, te njezin glavni dio pretpostavlja Rečaka, ne izdišemo laga

nim skupljanjem trbušnih mišića, već njihovim naglim i brzim

stezanjem tako da zrak istjerujemo kroz nosnice u kratkoj i snaž

noj struji nalik mjehovima. Nakon ovog brzog izdaha ne zasta-

jemo ni za trenutak, već odmah opuštamo trbušne mišiće, što isto

vremeno zrakom polako ispunja donji i srednji dio pluća. Nije od

osobite važnosti da li se i gornji dio pluća ispunja zrakom jer je

ustvari riječ o pranajami dijafragme. Ovi nagli izdasi, nalik radu

mjehova, moraju se vršiti u brzom slijedu, snažnim stezanjem

trbušnih mišića; udah mora biti lagan.

Terapijsko djelovanje - Kapalabhati je jedna od najboljih gim

nastika za pluća koja izvrsno pročišćuje i osnažuje prolaze za zrak

u nosu, jača žlijezde u nosu, pod tlakom izbacuje bacile koji se

lako skupljaju u nazalnim prolazima, te učvršćuje gornje dišne

puteve. Stalnim vježbanjem Kapalabhatija, osobe koje povremeno

ipak zapadaju u nezdravu i vrlo opasnu naviku disanja na usta,

počinju neprestance disati kroz nos. Druga je ljekovita osobina

Kapalabhatija što tijelo postaje poletnije nakon 3 do 5 serija, dok

živčani splet, nazvan plexus Solaris, osnažuje i ispunja se novom

životnom snagom.

Psihičko djelovanje - Povećanje sposobnosti koncentracije.


Varijanta: Kapalabhati kroz svaku nosnicu

Posta vi vši kažiprst desne ruke na sredinu čela, te zatvorivši

lijevu nosnicu srednjim prstom, izvodimo Kapalabhati naglim i

snažnim izdisanjem kroz desnu nosnicu. Udah se uvijek vrši kroz

obje nosnice. Zatim, zatvarajući desnu nosnicu palcem, izvodimo

Kapalabhati kroz lijevu nosnicu. Dakle, riječ je o Kapalabhatiju

kroz lijevu i desnu nosnicu naizmjence. Ova je vježba od velike

koristi u slučaju da dišni putevi u nosnicama nisu u podjednakoj

mjeri čisti.

5. Sukh Purvak - Ugodna Pranajama

Izvođenje - U Padmasani („Položaj lotosa"). Desni kažiprst

položimo na sredinu čela, između obrva. Nakon snažnog izdaha,

zatvaramo desnu nosnicu desnim palcem, te vršimo udah kroz

lijevu nosnicu tijekom četiri jedinice. Nakon zadržavanja daha

tijekom 16 jedinica, otpuštamo desnu nosnicu, postavljamo sred

nji prst na lijevu nosnicu, te izdišemo kroz desnu nosnicu tijekom

8 ritmičkih jedinica (=otkucaja vlastitog srca). Prsti ostaju u istom

položaju. Nakon udaha kroz desnu nosnicu tijekom 4 jedinice i

zadržavanja daha 16 jedinica, zatvaramo desnu nosnicu i izdišemo

kroz lijevu tijekom 8 jedinica.

Potom, s prstima u istom položaju, ponavljamo cijeli ciklus;

udah kroz lijevu nosnicu tijekom 4 jedinice, zadržavanje daha tije

kom 16 jedinica, izdah kroz desnu nosnicu tijekom 8 jedinica itd.

YOGA + ŠPORT 153

Terapijsko djelovanje - Pozitivna i negativna strujanja dovode

se u stabilnu ravnotežu. Ovu vježbu valja izvoditi vrlo oprezno,

te je nikada ne ponavljati više od tri puta! Osobe slabih pluća treba

da vježbaju, namjesto ritmom 4-16-8, u ritmu 8-8-8 ili valja brojati

samo do 8 jedinica bez zadržavanja daha.

Psihičko djelovanje - Iznimno snažno. Značajno povećanje

mentalnih funkcija i duhovne snage. Jedna od najvažnijih vježbi

za olakšanje duhovne yoge (Radža yoge) za postignuće stanja

samospoznaje.

6. Bhastrika

Bhastrika znači mijeh - rad pluća uspoređuje se s radom

kovačkih mijehova.

Izvođenje - Sjedeći u Padmasani ili Sidhasani, snažno i brzo

udahnemo i izdahnemo deset puta, nakon čega duboko udah

nemo, zadržavajući dah 7-14 jedinica. Polako izdahnemo. Sve ovo

valja ponoviti tri puta. Ovu vježbu valja izvoditi oprezno, instink

tivno prekidajući s vježbanjem na najmanji znak naprezanja.

Zapadanje u krajnosti može biti samo štetno, ali u slučaju da se

ne pretjera, ovo je jedna od vježbi s najjačim pročišćavajućim dje

lovanjem. Postoji i varijanta Bhastrike u kojoj koristimo samo

jednu nosnicu.

Terapijsko djelovanje - Budući da vježba posjeduje vrlo snažno

djelovanje, s Bhastrikom se ne smije pretjerivati. Otklanja upale

nosa i grla u kroničnoj prehladi, uklanja sluz i u blagoj primjeni


može izliječiti i astmu. Dobra je za hladna stopala, posebice zimi

jer ne povećava samo toplinu želuca, već i cijelog tijela.

Neke su od ovih vježbi modificirane kako bi odgovarale učeni

cima u Europi.

7. Pročišćavajuće disanje

Izvođenje - U stojećem položaju, raširenih nogu, polako

udišemo kroz nos kao kod potpunog yoga-disanja. Kada se pluća

u potpunosti ispune zrakom, odmah se počinje s izdisanjem na

naredni način: usne se čvrsto pripijaju uz zube, ostavljajući

između njih samo jedan mah, uski otvor. Kroz taj uski otvor istis

kujemo zrak kratkim i isprekidanim pokretima. Zamislimo da

nam usne uopće nisu otvorene i da je potreban veliki napor

trbušnih, dijafragmatskih i porebrenih mišića za istiskivanje zraka

kroz taj uski otvor. Ako zrak izdahnemo lako i bez napora, vježba

neće imati nikakve koristi.

Terapijsko djelovanje - Toksini, nakupljeni u krvi, odstranjuju

se, svladavaju se kronična oboljenja, te se cijeli imunitet povećava.

Nečisti zrak, koji smo udahnuli u loše provjetrenim prostorijama

(kino, kazalište ili neko prijevozno sredstvo) čisti se iz pluća i krvi.

Glavobolja, prehlada i influenca (gripa) brzo se liječe. U vrijeme

epidemija ova je vježba nezamjenjiva jer sprečava infektivna obo

ljenja. U takvim se slučajevima preporučuje njezino vježbanje pet

puta sa po tri ponavljanja. U slučajevima trovanja plinom ili

drugim otrovima vježba je pravi lijek!

YOGA + ŠPORT 155

Psihičko djelovanje - Povećava samopouzdanje, otklanja hipo-

hondriju.

8. Disanje za jačanje živaca

Izvođenje - U stojećem položaju, raširenih nogu, nakon izdaha

polako udišemo i istovremeno dižemo obje ruke ispred sebe, sa

dlanovima okrenutim prema gore, do visine ramena. Zatim

stišćemo šake i, još uvijek zadržavajući dah, brzo ih privlačimo k

sebi do ramena, zatim iznova ispružamo ruke, opet ih brzo

vraćamo natrag i istu radnju ponavljamo još jednom. Pri izdahu

olabavljujemo ruke, dopuštajući da se spuste niz tijelo i odmaraju

dok smo pognuti prema naprijed. - Vježba koristi samo ako ruke

ispružujemo prema naprijed kao da savladavamo neki veliki

otpor. Svaki puta ruke moramo gurati prema naprijed polako i s

velikim naporom, tako da doista podrhtavaju od naprezanja.

Osobe kojima je teško da tri puta ispružuju ruke sa zadržanim

disanjem, neka to učine samo dva puta.

Terapijsko djelovanje - Povećava otpornost živčanog sustava,

dobro sredstvo za nervozno podrhtavanje ruku i glave.

Psihičko djelovanje - Povećava sigurnost u nastupu i psihičke

sposobnosti. Osjećamo se dorasli svakoj situaciji.


9. „Ha" disanje u stojećem položaju

Izvođenje - U raskoračenom stavu udišemo kao i kod potpu

nog yoga-disanja. Dok udišemo, polako podižemo ruke do iznad

glave, zadržavamo dah nekoliko sekundi, a zatim, naglo se savi

jajući prema naprijed, opuštamo ruke ispred sebe u viseći položaj,

te istovremeno snažno izdahnemo kroz usta stvarajući zvuk „Ha".

Kod izdaha zvuk „Ha" ne stvara grlo s glasnicama, već brza struja

izdahnutog zraka. Zatim, polako udišući, ispravljamo se iznova

u stav s rukama iznad glave, da bi potom opustili ruke polako

izdišući kroz nos.

Terapijsko djelovanje - Osvježavanje krvotoka, temeljito

pročišćavanje dišnih organa, suzbijanje zimogroznosti.

Psihičko djelovanje - Osjećanje pročišćenosti. U nekoj mučnoj

okolini kao da se ta nečista atmosfera za nas lijepi, te čak i kada

napustimo tu okolinu, izaziva u nama depresiju i gađenje. U tak

vim slučajevima „Ha" disanje uspješno nas oslobađa duhovne

nečisti, te brzo uklanja mučni psihički pritisak. Za policajce, detek

tive, psihijatre ili psihoanalitičare, kao i za sve one koji po služ

benoj dužnosti dolaze u dodir s umno poremećenim ili delik-

ventnim osobama, ova je vježba prava blagodat jer osigurava

njihovo duševno zdravlje i otpornost na negativne utjecaje.

YOGA + ŠPORT 157

10. „Ha" disanje u ležećem položaju

Izvođenje - Ležeći na leđima, udišemo kao kod potpunog

yoga-disanja, te istovremeno polako dižemo ruke sve dok ne dođu

do poda iznad glave. Nekoliko sekundi zadržavamo dah, zatim

brzo dižemo noge, hitro savijajući koljena, obuhvaćamo ih

rukama, pritišćemo bedra na trbuh, te istovremeno izdahujemo

naglo kroz usta sa „Ha" zvukom. Nakon odmora od nekoliko

sekundi počinjemo polagano udisanje, dižući ruke preko glave.

Istovremeno ispružujemo noge prema gore, te ih polako spuštamo

na pod. Zatim, nakon pauze od nekoliko sekundi, polako izdišemo

kroz nos, dok ruke spuštamo pored tijela. Na kraju, odmaramo

se uz potpunu relaksaciju.

Terapijsko djelovanje - Slično kao i kod „Ha" disanja u

stojećem položaju.

11. Sedam malih vježbi pranajame

1.

Izvođenje - U raskoračenom stavu, dok polako udišemo,

dižemo ruke sve dok se dlanovi ne sastave iznad glave.

Zadržavamo dah 7-12 sekundi, a zatim, istovremeno s izdisanjem,

polako spuštamo ruke s dlanovima okrenutim prema dolje.

Vježbu završavamo pročišćavajućim disanjem.


2.

Izvođenje - U raskoračenom položaju udišemo kao kod pot

punog yoga-disanja, s naprijed ispruženim rukama u visini

ramena i dlanovima okrenutim prema dolje. Dok zadržavamo

dah, zabacujemo ruke brzim i ritmičkim pokretom unatrag i što

je više moguće, zatim ponovno prema naprijed, pa natrag ili sa

strane i tako 3-5 puta. Zatim snažno izdahujemo kroz usta, polako

spuštajući ruke. Vježbu završavamo pročišćavajućim disanjem.

3.

Izvođenje - U raskoračenom stavu, dok polako udišemo kao

kod potpunog yoga-disanja, dižemo ruke ispred sebe u visinu

ramena s dlanovima okrenutim unutra. Dok zadržavamo dah,

brzo zabacujemo ruke prema gore poput krila vjetrenjače, una

zad i ponovno u krug tri puta; zatim, isto to izvodimo u suprot

nom pravcu, tj. prema dolje, unatrag i u krug. Izdisanje vršimo

snažno kroz usta dok spuštamo ruke. Vježbu završavamo

pročišćavajućim disanjem.

4.

Izvođenje - Legnemo licem okrenutim prema podu, te dlanove

položimo na pod tako da nam dođu ispod ramena s prstima okre

nutim prema naprijed. Nakon punog udaha zadržavamo dah i za

to se vrijeme polako izdižemo, držeći tijelo ravno na taj način da

se oslanja samo na dlanove i palce nogu. Polako spuštamo tijelo

na pod i ovu vježbu ponavljamo 3-5 puta. Izdisanje vršimo snažno

kroz usta. Vježbu završavamo pročišćavajućim disanjem.

YOGA + ŠPORT

5.

Izvođenje - Stanemo uspravno licem okrenuti prema zidu, te

dlanove polažemo na zid u visini ramena, potpuno ispruživši

ruke. Nakon potpunog yoga-udaha, zadržavamo dah i potpuno

opruženog tijela naginjemo se prema naprijed, savijanjem ruku u

laktovima, sve dok čelom ne dodirnemo zid; zatim, naprežući svu

svoju snagu, potpuno ispruženog tijela, vraćamo se u početni

položaj. Ovo ponavljamo 3-5 puta, a zatim snažno izdahujemo na

usta. Vježbu završavamo pročišćavajućim disanjem.

6.

Izvođenje - Stanemo podbočeni u raskoračeni stav, uspravni

poput strijele. Nakon potpunog yoga-udaha, kratko zadržavamo

dah, a zatim se polako savijamo prema naprijed, izdišući kroz nos

dok se saginjemo. Dok polako udišemo, ponovno se ispravljamo;

zatim, nakon kratkog zadržavanja daha, izdišemo savijajući se

prema natrag. Kada ponovno udišemo, uspravljamo se u početni

položaj. Zatim radimo to isto, savijajući se u desno i ponovno se

uspravljamo. Prilikom izdaha savijamo se na lijevu stranu, a zatim

se uspravljamo dok vršimo udah. Zatim, nakon kratkog zadrža

vanja daha, mirno izdišemo kroz nos, istovremeno opuštajući

ruke niz tijelo. Vježbu završavamo pročišćavajućim disanjem.

7.

Izvođenje - U raskoračenom stavu ili sjedeći u položaju

Padmasana, izvršimo potpuno yoga-disanje, ali namjesto da zrak

uvučemo u jednom neprekidnom udahu, uvlačimo ga u kratkim


isprekidanim udasima, kao da uvlačimo neki miris, sve dok se

pluća potpuno ne ispune. Zadržavamo dah 7-12 sekundi, a zatim

polako i mirno izdišemo kroz nos. Vježbu završavamo pro-

čišćavajućim disanjem.

Vježbe disanja pranajame imaju bezbroj drugih varijanti ah za

one, koji žele vježbati Hatha yogu zbog održanja svoga zdravlja,

posve je dovoljno da vježbaju vježbe koje su ovdje navedene,

mijenjajući ih prema planu vježbanja koji se nalazi na kraju knjige.

Ostale su vježbe namijenjene samo onima čiji je jedini cilj u životu

da postanu Hatha yogini. Takve osobe bezuvjetno moraju imati i

gurua (učitelja) koji će ih savjetovati i pomagati u njihovim nasto

janjima. U ovoj sam knjizi iznio vježbe koje mogu vježbati čak i

početnici bez ikakve opasnosti. Oni, koji nadidu taj stupanj, sva

kako će osjetiti potrebu da potraže odgovarajućeg učitelja. Isto

vrijedi i za asane. Čak i za Hatha yogine, koji su dostigli najviši

stupanj, ovdje su iznijete vježbe najvažnije, osnovne vježbe za sva

kodnevno vježbanje. Mnogobrojne ostale vježbe, koje ovdje ne

možemo izložiti zbog ograničenog prostora, koriste se za razvi

janje sposobnosti za koje se ljudi na Zapadu uglavno ne zanimaju.

Ako se, pak, nade i takva osoba, sigurno će dospjeti do učitelja,

posvećenog ovom nauku jer „Ako je čela (učenik) spreman, guru

(učitelj) je ovdje."

1 4 . A S A N E - P O L O Ž A J I T I J E L A

Pravilno vježbanje asana yoge nerazdvojno je povezano sa

suradnjom naše psihe - s usmjeravanjem svijesti - i ispravno pri

mijenjenim vježbama disanja pranajama. Ako se točno pridrža

vamo datih uputa, postići ćemo izvrsne rezultate. Ako, međutim,

vježbamo neredovito, dišemo nepravilno i psihički se ne uživlja-

vamo u ono što radimo, ne možemo se nadati nikakvom uspjehu.

Ne zaboravimo: iako vježbe Hatha yoge imaju fiziološko djelo

vanje, njihova je svrha prvenstveno korištenje uzajamnog djelo

vanja psihe i djela. Kako bi se povećalo psihičko djelovanje, većinu

je vježbi preporučljivo vježbati zatvorenih očiju.

Vježbe Hatha yoge valja izvoditi na tvrdom podu, a ne mekom,

elastičnom ležaju. Indijci vježbaju na maloj prostirci ili sagu koje

nitko drugi ne smije koristiti. Vježbe započinju meditacijom i poni

ranjem u samoga sebe.

1. Padmasana - stav lotosa (SI. 9 i 10)

Izvođenje - Sjednemo na pod, desno stopalo položimo na lijevo

bedro, a lijevo stopalo preko desnog na desno bedro. Ako stopalo

više približimo trbuhu, utoliko ćemo lakše izvesti ovu vježbu!

Lotosov je cvijet u Indiji simbol duhovne čistoće i potpuno raz

vijene samosvijesti. Upravo kao što lotosov cvijet pliva na vodi u

svojoj nepomućenoj, netaknutoj snježnoj bjelini, tako lebdi i čista


psiha yogina, nedotaknuta tjelesnim strastima, ponad nasrtaja

nižih tjelesnih nagona. Ovaj se stav može usporediti sa savršenom

ravnotežom i izdvojenošću lotosovog cvijeta. Potpuna simetrija

našega tijela povećava sklad u raspoređivanju snaga. Ovaj stav

tijela čuva ravnotežu naših pozitivnih i negativnih strujanja, te,

uz sudjelovanje vježbi disanja, povećava i usmjerava njihovo dje

lovanje. Padmasana je najpogodniji stav za vježbe disanja koje

izvodimo u sjedećem položaju. Svijest usmjeravamo na srce, rav

nomjerno dišući, nepomični, ne dopuštajući svojim mislima da

slobodno lete, već ih prisiljavamo da se povinuju našoj volji. Na

taj način svjesno pribiremo ogromne količine stvaralačke energije.

Djelovanje se može usporediti s neizmjernom snagom neke rijeke

koja se odjednom zaustavlja branom. U vodi koja se skuplja,

počiva ogromna snaga. Upravo svojom prividnom neaktivnošću

i discipliniranjem svojih misli yogin ukroćuje i zadržava stva

ralačku energiju koja struji prema van. Time što ne mislimo, ne

govorimo i ne djelujemo, sabiremo ogromnu pozitivnu snagu.

Terapijsko djelovanje - Psihička i tjelesna stabilnost i opće

smirenje živčanog sustava. Djelovanje je različito u ovisnosti o

vježbama disanja koje vježbamo u stavu lotosa.

2. Sidhasana - stav za meditaciju

Izvođenje - Sjednemo na pod, prekrstimo noge i, zatim desno

stopalo položimo na lijevo bedro. Osobe, kojima je Padmasana

isuviše teška, neka vježbaju Sidhasanu. Ovaj je stav pogodan za

YOGA + SPORT 165

psihičko samoponiranje i samoudubljivanje (koncentraciju).

Terapijsko djelovanje - Isto kao i kod Padmasane.

3. Yoga-Mudra (Si 11,12,13)

„Mudra" na sanskrtu znači „simbol", „primjer". Ova je vježba

simbol yoge! Vršeći je doživljavamo bezličnost.

Izvođenje - Sjednemo u stav lotosa prekrštenih nogu ili sjed

nemo na pete. U stavu lotosa pritiskujemo obje pete na donji dio

trbuha, te izvršimo yoga-udah. Pri izdisanju polako se naginjemo

naprijed sve dok čelom ne dotaknemo pod; ruke se nalaze una

zad, na leđima na taj način da prstima lijeve ruke obuhvatimo

zglob desne. U ovom položaju ostajemo toliko dugo koliko bez

disanja možemo izdržati. Zatim, dok polako udišemo, postepeno

se ispravljamo i vježbu završavamo laganim izdisanjem.

Terapijsko djelovanje - Ova vježba iznova dovodi na svoje mje

sto organe trbušne šuljine koji su se pomaknuli sa svoga mjesta

uslijed lijenosti crijeva i poremećaja u živcima želuca i crijeva, što

se postiže vanjskom i unutrašnjom mišićnom masažom i intra-

abdominalnim pritiskom. Yoga-Mudra stvara snažne trbušne

mišiće i jača živce bokova. Psihičko je djelovanje iznimno veliko.

Tko je sklon gordosti, ova će mu vježba iznimno koristiti. Gord ost

nestaje, a čovjek uči prave vrijednosti u sebi.


4. Supta-Vadžrasana (SI. 14,15)

Izvođenje - Kleknuvši na pod rastavljenih stopala, spuštamo

tijelo sve dok ne sjednemo na pod između peta. Zatim, pomoću

ruku i laktova spuštamo trup sve dok nam potiljak ne dospije na

pod. Stavljamo ruke iza glave, dišemo bez napora i u tom položaju

ostajemo sve dotle, dokle možemo izdržati bez većeg napora.

Svijest usmjeravamo u solarni pleksus, tzv. sunčani splet.

Terapijsko djelovanje - Ova vježba izaziva opću napetost nogu,

posebno koljena i bedara, a okreljujuće djeluje i na živce pod

kožom. Sitne krvne žilice se osvježavaju, a rad se pora posebno

pojačava. Oštrim savijanjem nogu i ruku, krtovotok se u njima

usporava i krv je primorana ići u truplo sve do glavnih živčanih

centara, tj. do glavnog centra snage, do pleksusa solarisa

(„sunčanog spleta"). Ova vježba podstiče i obnavlja u velikoj mjeri,

te odlično djeluje na osobe tromog živčanog sustava i nedovoljno

aktivnih žlijezda. Izrazito osjetljive osobe ovu vježbu mogu vjež

bati samo vrlo kratko vrijeme i vrlo oprezno.

5. Ardha-Matsjendrasana (SI. 16,17)

Ova je vježba jedinstvena u svojoj vrsti. Vjerojatno je jedina na

svijetu koja jača kralježnicu posredstvom savijanja ulijevo i ude

sno. Naziv je dobila po yoginu Bagawan Matsyendri. Budući je

originalna vježba vrlo teška, u Hatha yogu je preuzeta pod nazi

vom „ Ardha" (polu-) - Matsjendrasana. Ova vježba i početnicima

YOGA + ŠPORT 169

pričinja izvjesne poteškoće. Zbog toga je Srimat Kuvalayananda,

ravnatelj Instituta za istraživanje yoge u Lonavli dao poje

dnostavljenu verziju pod nazivom Vakrasana, „stav savijanja"

koja pokazuje gotovo isto djelovanje. Razmotrimo ponajprije

vježbu Ardha-Matsjendrasana.

Izvođenje - Desnu petu položimo na lijevo bedro. Lijeva noga

počiva vodoravno na podu. Zatim prebacujemo lijevo stopalo

preko desnog bedra, stavljajući taban na pod. Grudi okrećemo u

lijevu stranu, desnu ruku polažemo ispred lijevog koljena, koje

stoji uspravno, dok desnom šakom obuhvaćamo lijevi članak noge

ili stopalo. Zatim polako savijamo leda ulijevo, okrećući i glavu

u istu stranu. Lijevu ruku položimo što više unazad i na leda, a

lijevom šakom obuhvaćamo lijevo koljeno. Svijest usmjeravamo

u kičmeni stup punom snagom i, iako su nam pluća u priličnoj

mjeri pritisnuta, dišemo ritmički. U ovom položaju ostajemo sve

dok nagonski ne osjetimo da nam je dovoljno. Nakon toga, mije

njamo položaj stopala i nogu, te izvodimo cijelu vježbu u suprotnu

stranu.

Terapijsko djelovanje - Kako je već spomenuto, savršeno zdra

vlje kralježnice možemo sačuvati samo ako je pokrećemo u svim

mogućim pravcima. Kičmeni stup se može savijati u šest pravaca:

naprijed, nazad, lijevo i desno i sa savijanjem na lijevu i desnu

stranu. Sarvangasana, Halasana, Pasčimotana i Yoga-Mudra jačaju

kralježnicu savijanjem prema naprijed, dok Matsjendrasana,

Bhudžangasana, Salabhasana i Dhanurasana jačaju savijanjem

unazad. Ardha-Matsjendrasana ili Vakrasana jedina je vježba u

kojoj se kralježnica savija u lijevo i desno.


Ova asana odstranjuje krivljenje kralježnice i povoljno djeluje

na cijeli živčani sustav, jetru, pankreas, slezenu, crijeva i bubrege.

Zajedno s Bhudžangasanom ova se asana može smatrati čuvarem

bubrega. Priljev krvi u kralježnjake i živce, koji se granaju od

kralježnice, povećava se do maksimuma, te se na taj način vrši lje

kovito i pomlađujuće djelovanje na cjelokupni organizam. Jedna

od najkorisnijih vježbi!

Lakši oblik ove asane prikazan je na SI. 12. U ovom se stavu

kralježnica drži uspravno, bez ikakvog savijanja. Dišemo potpu

nim yoga-disanjem. Svijest usredsredujemo na kičmeni stup.

Terapijsko djelovanje - Samopouzdanje, odlučnost i ustrajnost.

6. Vakrasana I i II - Stav savijanja (SI. 19)

I. Način. Izvođenje - Sjednemo na pod s nogama ispruženim

ispred sebe. Povlačeći desnu nogu k sebi na taj način da bedro i

koljeno čvrsto pritiskuju trbuh i grudi, desno stopalo prebacu

jemo preko lijevog, te taban desnog stopala polažemo na pod uz

lijevo bedro. Obje šake položimo ravno na pod s prstima

okrenutim u stranu. Svijest odvodimo u kralježnicu, te nastojimo

doživjeti osjećaj ravnoteže i samopouzdanja. Nakon tri potpuna

yoga-disanja, mijenjamo stopala i ponavljamo vježbu.

Terapijsko djelovanje - uspostavlja se ravnoteža pozitivnih i

negativnih struja.

YOGA + ŠPORT 17 !

II. Način. Izvođenje - Stav je isti kao i za prvi način, tj. desna

noga je povučena i prebačena preko lijeve. Cijela kralježnica

zajedno s glavom okreće se što je moguće više u desno. Desnu

ruku ispružujemo iza leđa, a lijevu stavljamo ispred desnog ko

ljena tako da lijeva nadlaktica pritišće desno koljeno unatrag.

Koncentriramo se na kralježnicu. Nakon tri potpuna yoga-disanja,

mijenjamo stopala i ponavljamo vježbu.

Terapijsko djelovanje - Isto kao kod Ardha-Matsjendrasane,

ali blaže.

7. Matsjasana - stav ribe (SI. 20)

Izvođenje - Iz Padmasane, pomoću laktova, spuštamo trup

unatrag sve dok tjemenom ne dospijemo do poda; grudi su

izbočene u luku uvis. Rukama obuhvaćamo palce na nogama.

Dišemo lako i izbjegavamo i najmanju napregnutost. Svijest

usmjeravamo u štitnjaču.

Terapijsko djelovanje - Odstranjuje svaku ukočenost vrata, dok

zatezanje u suprotnom pravcu izaziva rad svih vratnih mišića.

Leđni mišići se stežu, a grudni i trbušni se rastežu, što omogućuje

redovito disanje tijekom izvođenja vježbe. Savijen položaj glave

unatrag izaziva brzo priljevanje krvi u sve dijelove vrata. Krv, koja

dolazi iz srca, susrevši se sa snažnom preprekom, skuplja se u

vratu i potpuno pročišćava štitnjaču, krajnike i adenoide. Ova je

vježba odlično sredstvo protiv prehlade i gnojnih krajnika.


8. Pasčimotana (SI. 21)

Izvođenje - Ležeći ispruženi na podu, na leđima, dižemo ruke

i istovremeno duboko udišemo sve dok nam ruke ne dospiju do

poda iza glave. Zatim, dok polako izdišemo, lagano se usprav

ljamo u sjedeći položaj, savijajući se prema naprijed sve dok

prstima ne dotaknemo nožne palce ili obuhvatimo gležnjeve.

Koljena moraju ostati potpuno ispružena. Potom spuštamo glavu

sve dok ne dodirne koljena, a l a k t o v i pod. Tijekom sljedećeg dubo

kog udaha u s p r a v l j a m o se i lagano ponovno p r e l a z i m o u ležeći

stav s rukama opuštenim uz tijelo. Izdahujemo polako i potpuno

se opuštamo. Svijest je usredsređena na p l e k s u s S o l a r i s („sunčani

splet").

Terapijsko djelovanje - Ovo je odlična vježba za trbušne organe

i po svojem se djelovanju s njome može usporediti samo Halasana.

Psoas major i minor i oba recti neobično se uspješno jačaju ovom

asanom jer se potpuno skupljaju i tako ostaju tijekom cijele asane.

Na živce u predjelu križne kosti ovaj stav također ima vrlo snažno

djelovanje. Funkciju organa donjih ekstremiteta, bokova i karlice

kontroliraju živčani splet lumbo sacralis i još dva manja plexi.

Pasčimotana isteže i jača ove živce, dok istovremeno sprečava

funkcionalne poremećaje trbuha, jetre, slezene, bubrega i crijeva.

Kao preventiva protiv tvrde stolice i katara u crijevima ova je

vježba od neprocjenjive vrijednosti. Liječi gubitak apetita i nedo

voljnu aktivnost jetre i bubrega. Prema nalazima liječnika u

Institutu za istraživanje yoge u Lonavli, razvoj žuljeva i šećerne

bolesti (dijabetesa) bio je zaustavljen, te su ove bolesti čak i

YOGA + ŠPORT 175

izliječene. Ova vježba, kada se ponavlja, vrlo je djelotvorno

sredstvo za skidanje naslaga sa trbuha. Naprezanja mišića bokova

razvijaju dobro građene, skladne i vitke kukove. Spolni organi,

rektum (debelo crijevo), prostata (predstojna žlijezda), uterus

(maternica) i mokraćni mjehur, zajedno sa svojim živcima, obilno

se snabdijevaju krvlju, te im se stanje znatno poboljšava. Kičmeni

stup postaje gipkiji. - Početnicima, posebno muškarcima, ova će

se vježba činiti teškom. Marljivim će vježbanjem čak i najkruća

kralježnica postati gipkom i savitljivom. Zahvaljujući njezinom

višestrukom djelovanju i besprimjernoj gimnastici trbušnih mišića

nazvana je i „izvorom životne snage" yogina.

9. Padahastasana - stav rode (SI. 22)

Izvođenje - Isto kao i Pasčimotana, samo u stojećem položaju.

Terapijsko djelovanje - Isto kao kod Pasčimotane, ali je u ovom

položaju krv primorana strujati u većim količinama u glavu, te je

stoga djelovanje na mozak povećano.

10. Uddijana-Bandha - uvlačenje trbuha (SI. 24,25,26)

Uddijana znači „uspon", „uzlijetanje", a Bandha - „skupljanje",

„prepreka".

Izvođenje - U raskoračenom stavu, lako pognuti prema napri

jed, držimo ruke ispružene sa šakama na lako savijenim bedrima.


Nakon potpunog yoga-udaha polako izdišemo i duboko uvlačimo

trbušnu stijenku, podizanjem dijafragme što je moguće više,

upravo kao da su unutrašnji organi nestali. Ovakvo „upijanje"

trbuha može se još bolje postići ako se malo savijemo u struku, te

obje šake pritisnemo na bedra. U tom položaju recti, ravni trbušni

mišići, opuste se kao da je sabijeni zrak ugurao čitav trbuh.

Marljivim vježbanjem postajemo sve vještiji u „uvlačenju"

trbuha. To nije lako jer su mišići koji rade u ovoj vježbi obično

neovisni o našoj volji, te ili moramo učiniti „svjesnima" u njihovu

funkcioniranju. Odgovarajućom koncentracijom, međutim,

možemo to postići. Ovakvu vrstu asane uvijek valja izvoditi

isključivo s praznim želucem. - Ovo je jedna od najboljih vježbi!

Terapijsko djelovanje - Gotovo je svaka asana, u manjoj ih većoj

mjeri, i vježba savladavanja lijenosti crijeva. Ne zaboravimo da je

lijenost crijeva u većini slučajeva posljedica kroničnog katara debe

log crijeva. Dvije su asane, koje je Indija dala Zapadu kao

nenadmašni lijek protiv ove suvremene bolesti civilizacije,

Uddijana i Nauli. U ovim se asanama podižu debelo crijevo i

dijafragma, zajedno sa slijepim crijevom. Sadržaj crijeva izložen

je pritisku, peristaltika crijeva otpočinje, dok se otpadne tvari,

sakupljene u vijugama debelog crijeva, stavljaju u pokret. Živci,

koji upravljaju pokretima crijeva, gotovo se preporode nakon

vježbi Uddijane. Ova je vježba odlično sredstvo i protiv spuštenog

želuca, crijeva, maternice itd.

Uddijana se može vježbati i u Padmasani.

YOGA + ŠPORT 177

11. Nauli (SI. 27,28,29,30)

Ova je asana upravo suprotna Uddijana-Bandhi. Mogla bi se

nazvati i „središnjim izdvajanjem rectusa abdominisa, ravnih

trbušnih mišića". Ima četiri varijante: Nauli-Madjama, središnje

izdvajanje abdonunisa; Dakšina-Nauli, izdvajanje rectusa na des

noj strani; Vaman-Nauli, izdvajanje rectusa na lijevoj strani, i

naposljetku, Nauli-Krija, savijanje rectusa abdominisa.

Nauli je jedna od najtežih vježbi jer rectus abdominis (ravne

trbušne mišiće) i ostale mišiće potiskujemo prema naprijed dok

ih skupljamo, tako da tvore neku vrstu grebena sredinom trbuha,

a većina ovih mišića uglavnom ne ovisi o našoj volji.

Izvođenje - U stojećem stavu, kao i za Uddijanu, snažno

izdahujemo, te načinimo Uddijanu. Istovremeno skupljamo

trbušne mišiće - oba rectusa - i ispupčimo ih snažnim pokretom

prema naprijed. Kada izdvajamo lijevi ili desni rectus naginjemo

se na lijevu ih desnu stranu. Pritiskanjem šaka na bedra možemo

znatno potpomoći izdvajanje ovih mišića. Kao varijante, Dakšina-

Nauli i Vaman-Nauli mogu se vježbati na isti način kao i Nauli-

Madjama, samo što primjenjujemo naizmjeničan pritisak šakama

na bedra. Kada mišić rectus treba povući na desnu stranu

(Dakšina-Nauli), desnom se šakom odupiremo jače o desno bedro,

dok lijevu ruku opuštamo; obratno ćemo postupiti za Vaman-

Nauli. - Nauli se može naučiti za nekoliko tjedana, dok će u nekim

slučajevima biti potrebno možda i nekoliko mjeseci. Marljivim i

ustrajnim vježbanjem, kao i pažljivim promatranjem trbušnih

mišića ovu asanu možemo naučiti čak i bez učitelja. - Četvrta je


varijanta Naulija, Nauli-Krija ili kruženje mišićima najteža vari

janta. Postiže se laganim i dugim opisivanjem kruga kukovima,

kao kod trbušnog plesa „Hula-Hula" na Havajima, prenoseći

zatim taj ritmički kružni pokret na izdvojene ravne trbušne mišiće.

- Ova se vježba vrši i bez disanja, tj. nakon izdaha, te se udah vrši

nakon završetka vježbe.

Terapijsko djelovanje: Slično kao kod Uddijana-Bandhe, ali

duboko postavljeni mišići leda, koji drže trbušne mišiće na svome

mjestu, jačaju se i regeneriraju obilnim priljevom krvi. Svi organi

u trbušnoj šupljini dobijaju automatsku masažu, njihova se dje

latnost povećava, te se dovode u stanje ravnoteže. Uddijana i

Nauli, kada se vježbaju naizmjenično, rastežu kičmeni stup,

posebno u predjelu križa. Pored svojih naročitih prednosti, obje

asane predstavljaju veliku pomoć onima koji svoju cjelokupnu

energiju usredsreduju na duhovni razvoj, te stoga vode suzdržan

način života jer ove vježbe sprečavaju polucije u snu.

12. Trikonasana - stav trokuta (SI. 31)

Izvođenje - U raskoračnom stavu dižemo ruke po strani s dla

novima na gore do visine ramena. Tijekom cijele vježbe držimo

ruke tako ispružene u visini ramena. Dok dižemo ruke u ovaj

položaj, vršimo potpuno yoga-disanje. Prilikom izdisaja trup

postavljamo u desnu stranu, sve dok prstima desne ruke ne

dotaknemo prste desne noge. U ovom položaju ispružujemo ruke

vertikalno, te lice okrećemo prema gore. Dok se ispravljamo

YOGA + ŠPORT

vršimo udah, a potom, nakon vrlo kratke pauze, polako se savi

jamo u lijevu stranu i istovremeno izdišemo. Nakon kraće pauze

iznova se uspravljamo, istovremeno vršeći udah, a žarim polako

opuštamo ruke niz tijelo dok izdišemo. Svijest usmjeravamo u

kralješnicu.

Terapijsko djelovanje: Ova vježba omogućuje bočno savijanje

kičmenog stupa. Bočni se mišići trupa naizmjence skupljaju i

ispružuju. Tijelo se savija na lijevo i desno, te svi leđni mišići koji

drže kralježnjake, počinju raditi. Bočni mišići i kralježnica se

vitaliziraju. Kralježnjaci su izloženi bočnom stezanju i istezanju.

Kralježnica postaje gipka, a njezini kralježnjaci, kosti i mišići

kukova dolaze na svoje pravo mjesto. Nakon zaraznih bolesti, ova

asana ubrzava potpuno ozdravljenje jer potpomaže rastvaranje

toksičnih naslaga u organizmu. Mnogobrojne latentne infekcije

odstranjuju se iz organizma.

13. Bhudžangasana - stav kobre (SI. 32)

Bhudžanga znači „kobra": ova je asana tako nazvana jer tijelu

pridaje stav nalik kobri s uzdignutom glavom.

Izvođenje - Ležeći licem okrenuti prema podu, stavljamo obje

šake s dlanovima nadolje na pod ispod ramena. Punim yoga-

udahom polako dižemo glavu što je moguće više. zatim, zatežući

leđne mišiće, podižemo ramena i trup sve više unatrag bez

pomoći ruku. Ruke koristimo samo toliko da se ne bismo iznova

vratili na pod. Dok izvodimo ovu vježbu, osjećamo kako se


pritisak na vratne kralješke postepeno širi sve niže niz kralježnicu.

U posljednjoj fazi možemo koristiti i ruke kako bismo tijelo savili

unatrag. Moramo, međutim, paziti da nam trbuh ostane na podu.

Nakon što ostanemo u tom položaju i zadržimo disanje 7-12

sekundi, polako izdišemo i postepeno se vraćamo u prvobitni

položaj. Tijekom vježbe ponajprije usmjeravamo svijest na štit

njaču, a zatim, kako nam se kralježnica sve više savija, svijest

pokrećemo sve niže dok naposljetku ne dospije u donji dio

kralježnice, u predjelu bubrega. Kao varijanta, svijest se može

usmjeravati i duž cijele kralježnice.

Terapijsko djelovanje - Dok se nalazimo u stavu kobre, intra-

abdominalni se pritisak povećava, a oba trbušna mišića rectusa

se zatežu. Uslijed obilnog priljeva krvi u kičmeni stup i simpatički

živčani sustav, regeneriraju se gornji i donji dio tijela. Postepeno,

marljivim vježbanjem, savladavamo krutost kralješnice i sve even

tualne nepravilnosti. Ova asana vrlo povoljno djeluje i na trbušne

i leđne mišiće koji su smješteni dublje u tijelu. Svaki kralježnjak,

žila ili tetiva zateže se i radi. Kada pomislimo da se od kičmenog

stupa grana trideset i jedan par živaca i da su dva glavna snopa

simpatičkog živčanog sustava smještena u mišićima s obje strane

kralježnice, tada možemo lako shvatiti kakvo blagotvorno djelo

vanje ovaj stav očituje na cjelokupni živčani sustav.

I bubrezi se regeneriraju i dobivaju obilan priljev krvi. U Indiji

ova se asana uglavnom koristi za sprečavanje stvaranja kamenca

u bubregu. Prilikom vježbanja krv se istiskuje iz bubrega, ali u

trenutku kada se tijelo vrati u prvobitni položaj, snažan priljev

krvi ih ispunja i ispire sav talog iz njih. Štitna žlijezda se podstiče

YOGA + ŠPORT

na rad, dok se funkcionalni poremećaji odstranjuju. Osobe koje

boluju od povećanja štitnjače, ne smiju izvoditi ovu vježbu!

Bhudžangasana, kao i ostale asane yoge, razlikuju se od špor

tova na Zapadu time, što izvjesno vrijeme ostajemo u napetom

položaju, a upravo u tome i leži tajna njezina blagotvornog dje

lovanja. Ova će vježba koristiti i onima koji se žele osloboditi

„kompleksa manje vrijednosti" jer povoljno utječe na razvijanje

samopouzdanja.

14. Ardha-Bhudžangasana (SI. 33,34)

Izvođenje - Kleknemo na lijevo koljeno izbacujući desno sto

palo na taj način da potkoljenica stoji uspravno. Izvršimo potpuni

yoga-udah. Pri izdisanju težinu tijela prenosimo sa lijevog koljena

na desno stopalo, polako spuštajući trup sve dok na dolje

opuštenim šakama ne dotaknemo pod. Kralješnicu valja držati

uspravno. U tom položaju ostajemo 3-7 sekundi, zadržavajući

dah, a zatim se ponovno polako podižemo, dok vršimo potpuni

yoga-udah. Ovu vježbu ponavljamo tri puta, a zatim promijenimo

stopala.

Druga varijanta: upravo kao i u prvoj vježbi, ali tijekom

prenošenja težine tijela na desno stopalo, okrećemo tijelo u lijevo,

okrećući i glavu u istu stranu; malo razmaknutih ruku i dlanova

okrenutih prema naprijed dotičemo pod prstima. Nakon što ovu

vježbu izvršimo tri puta, promijenimo stopala i istu vježbu pono

vimo u desnu stranu.


Terapijsko djelovanje - Povećava se savitljivost i gipkost cije

log sustava kostiju u tijelu. Sprečava se stvaranje masnih naslaga

oko kukova, a povećava se i osjećaj ravnoteže.

15. Salabhasana - stav skakavca (SI. 35)

Salabha na sanskrtu znači „skakavac". U ovom stavu

podižemo noge kao skakavac, te otuda i naziv.

Izvođenje - Legnemo licem okrenuti ka podu tako da nam čelo

i nos dodiruju pod, a šake budu također na podu pored samih

bedara. Izvršimo potpuni udah, zadržimo dah i, opirući se šakama

o pod, podignemo ispružene i sastavljene noge što je moguće više

prema gore. Nakon što u tom položaju ostanemo nekoliko trenu

taka, vraćamo se u početni položaj i izvršimo izdah. Ova vježba

zahtijeva veliki napor, ali je njezino djelovanje zapanjujuće. Svijest

je koncentrirana na bubrežnu karticu i donje kralješnjake.

Terapijsko djelovanje: Kao posljedica neprirodnog načina

života, veliki postotak čovječanstva pati od opstipacije (zatvora).

Naš sjedeći način života slabi stijenke crijeva jer nedovoljno

kretanje stvara slabu cirkulaciju krvi, te ne dozvoljava živcima u

crijevima da vrše svoju podsticajnu funkciju. Većina asana yoge

blagotvorno djeluje na rad crijeva, a među njima je Salabhasana

najdjelotvornija. Budući vrlo snažno podstiče unutrašnje organe,

liječi i najupornije slučajeve zatvora. Koncentrično naprezanje

mišića djeluje na probavne žlijezde koje se nalaze u raznim pro-

bavnim organima i povećava priljev krvi u sluzokožu.

YOGA + ŠPORT

U ovom se stavu zatežu svi mišići opružači (ekstensori), dok

se savijači (fleksori) opuštaju, pritisak u trbušnoj šupljini se

povećava, a živci u predjelu križa i bokova, kao i oni u donjim

kralješcima, jačaju. Ova asana predstavlja jednu od najboljih vježbi

za leđne mišiće. Ostali efekti su kao i kod Bhudžangasane,

posebno u pogledu pročišćavanja i pomlađivanja bubrega.

16. Ardha-Salabhasana (SI. 36)

Izvođenje - Isto kao i kod Salabhasane, samo što ne podižemo

obje noge istovremeno, već prvo jednu, pa zatim drugu.

Terapijsko djelovanje: Nešto umanjeno, ali djelovanje je iste

vrste kao i kod Salabhasane. Ova asana zahtijeva mnogo manje

napora.

17. Dhanurasana - stav luka (SI. 37)

Tijelo zauzima stav napetog luka. Na sanskrtu „Dnaur" znači

„luk".

Izvođenje - Legnemo na pod licem okrenutim prema dolje,

polako udahnemo, posegnemo rukama prema nazad, te uhva

timo članke nogu; izvijemo se u struku i ostanemo u tom stavu

što je duže moguće. Tijekom vježbe dišemo polako i svijest

usmjeravamo u predio karlice.

Terapijsko djelovanje: Ova vježba izrazito podstiče žlijezde s


unutrašnjim izlučivanjem. Počevši od štitne žlijezde djeluje na

prsnu žlijezdu (thymus), hilus, jetru, bubrege i nadbubrežne

žijezde, na pankreas, a posebno na spolne žlijezde, izrazito ih

jačajući i povećavajući njihovu aktivnost. Ova je vježba iznimno

korisna u slučajevima nedovoljne aktivnosti štitne žlijezde, kao i

za ostale endokrine žlijezde, drugim riječima, u slučajevima dija

betesa (Šećerne bolesti) i kod pojave simptoma nepravilnog rada

spolnih žlijezda. Kako kod muškaraca, tako i kod žena u velikoj

je mjeri usporeno javljanje simptoma prijelaznog doba (klimak

terija), te se tako mladost može sačuvati do duboke starosti. Djeca

koja teže shvaćaju i uče valja da vježbaju svakodnevno jer stalno

podsticanje štitnjače na rad pogoduje njezinom razvoju, čime se i

mentalna aktivnost znatno povećava. Ova asana ima iznimno dje

lovanje na žene u slučajevima menstrualriih poremećaja, posebno

u zakašnjelim periodima. Cijela kralježnica i svi živčani centri se

jačaju, čime se održava njihova gipkost. Zahvaljujući podsticaj-

nom djelovanju na rad endokrinih žlijezda, kao i ispruživanju i

skupljanju mišića, ova vježba sprečava stvaranje masnih naslaga;

znači, najbolje je sredstvo protiv bolesne gojaznosti! Djelovanje se

ove asane još može i pojačati ako se u tome stavu njišemo. U

početku će Vam možda biti zamorna sve dok kralješnica ne

postane dovoljno savitljiva, ali nakon odgovarajućeg perioda vjež

banja kut savijenja će se sve više povećavati. Za ljude koji žive

sjedećim načinom života, ova vježba je blagodat jer odstranjuje

bolove koji nastaju uslijed zamora. - Dhanurasana se ne smije vjež

bati u slučaju pojačane funkcije štitnjače ili pretjeranog rasta bilo

koje druge žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem. S vježbanjem valja

YOGA + ŠPORT 189

započeti vrlo obazrivo, te tek postepeno smijemo povećavati

dužinu trajanja asane. Pleksus Solaris - „sunčani splet" - ispunja

se novom životnom snagom.

18. Majurasana - stav pauna (SI. 38, 39)

Na sansktru riječ „majura" znači „paun". Ova se asana naziva

„stav pauna" jer nas podsjeća na pauna raširenog repa.

Izvođenje - Kleknemo na pod rastavljenih koljena. Dlanovi su

položeni na podu s prstima okrenutim prema stopalima; sjedimo

na petama. Laktove nastojimo što više približiti i njima podbočiti

trbuh. Naginjući se prema naprijed, dodirnemo pod čelom i time

dolazimo u ravnotežu, oslonjeni na dlanove, dok istovremeno

podižemo stopala i ispružujemo noge. Zatim podignemo i glavu,

tako da su nam oslonac samo ruke. Ova vježba pripada težim

asanama, te zahtijeva dužu praksu.

Terapijsko djelovanje: Odlična vježba za ravnotežu. Reguliranje

pozitivnih i negativnih snaga mora se potpomoći unutrašnjim

doživljavanjem. Regeneriraju se zakržljali živci donjeg dijela tijela

i trbušne šupljine, rad probavnih organa se podstiče, dok lijenost

crijeva i opstipacija nestaju. Ova asana povećava i intraabdomi-

nalni pritisak, te je stoga njezino djelovanje na organe trbušne

šupljine vrlo blagotvorno. Uslijed pritiska laktova na abdomen,

iznimno se usporava krvotok u trbušnoj aorti, a čim vježba

prestaje, priljev svježe krvi ispire i čisti probavne organe. Zbog

toga, kao i uslijed povećanja pritiska unutar trbušne šupljine,


probavni organi jačaju, te postaju zdraviji. Drugo je važno ljeko

vito djelovanje ove asane njezin velik utjecaj na gušteraču (pank

reas). Ona je, dakle, i sredstvo za sprečavanje i liječenje šećerne

bolesti.

19. Sarvangasana - stav svijeće (SI. 40a, 40b)

Na sanskrtu „sarva" = „cijeli", „anga" = „tijelo", te je stoga

Sarvangasana „asana cijeloga tijela". Ovaj se stav sastoji od četiri

dijela, te pripada najvažnijim asanama. Ova je vježba toliko

korisna za cijeli organizam da bi je svatko trebao vježbati neko

liko puta dnevno. Tajna njezina iznimno povoljnog djelovanja

sastoji se dijelom u tome, što u ovom položaju primamo suprotna

zračenja. Poznato je da Zemlja emitira negativna zračenja, dok iz

svemira primamo pozitivna zračenja. U normalnom, uspravnom

položaju primamo, dakle, negativna zračenja kroz stopala, dok

pozitivna upijamo kroz glavu. U naredne tri vježbe - Sarvangasani,

Viparita-Karani i Siršasani, djelovanje je obrnuto, odakle i nastaje

njezino veliko terapijsko djelovanje jer je cijeli organizam u obr

nutom položaju. Djelovanje ove vježbe daleko nadilazi kratke

valove, kao i ostala slična zračenja.

Izvođenje - Ležeći na leđima, sa rukama ispruženim uz tijelo

i dlanovima na podu, polako udišemo i podižemo ispružene noge,

ne savijajući koljena, sve dok nam noge ne dospiju iznad nas. Čim

dospijemo u ovaj položaj, izdižemo trup rukama na taj način da

nam se kukovi oslanjaju na šake. Odatle potiskujemo trup nagore,

YOGA + ŠPORT 193

sve dok ne dode u istu liniju s nogama vertikalno iznad nas. Brada

je čvrsto pritisnuta o grudi. Dišemo trbuhom (donje disanje) i u

ovom položaju ostajemo koliko nam je ugodno i bez napora.

Početnici ovaj stav trebaju prakticirati kraće vrijeme, te trajanje

postepeno povećavati. Vježbu završavamo laganim spuštanjem

trupa, a zatim i nogu, na pod. Nikako ne dozvohte da se na pod

spustite nalik kakvoj vreći! - Zatim nekoliko trenutaka ostajemo

u ležećem stavu, dišući mirno i ravnomjerno, kako bi se krvotok

vratio u normalno stanje. Nikako nemojte prenaglo ustajati! To

može biti vrlo štetno po srce. Kao što vidimo, najvažnija asana,

Sarvangasana, tako je jednostavna da je može izvesti svako dijete.

Dvomjesečno vježbanje ove asane daleko je korisnije za krvotok,

metabolizam i duhovnu svježinu od djelovanja najskupljih

lijekova ili odlaska na oporavak jer izaziva duboke pozitivne

promjene.

Terapijsko djelovanje: U pogledu fiziološkog djelovanja asana

yoge, čitatelj je već mogao steći mišljenje na osnovi rezultata koje

je postigao Institut za istraživanje yoge u Lonavli, tako da pri ana

lizi Sarvangasane i sam može shvatiti njezino odlično terapijsko

djelovanje.

Da bismo pravilno shvatili neprocjenjivo djelovanje Sarvan

gasane, razmotrimo njezin utjecaj na tijelo. Kao što je već spome

nuto, Sarvangasana nam daje, u prvom redu, strujanja koja dolaze

iz Zemlje i svemira u obrnutom položaju, ali u ovom položaju i

sila gravitacije djeluje obrnuto na naše tijelo. Oni organi, koji su

u normalnom položaju tijela u gornjem dijelu, te stoga imaju sla

biji priljev krvi - jer srce mora savladavati sile zemljine teže kako


bi krv otpumpalo do glave i u ostale organe u predjelu vrata - u

ovom se položaju nalaze na najnižoj točci. To znači da krv, usli

jed svoje težine sama pritječe u ove organe bez i najmanjeg otpora

srca. Uslijed toga, opterećenost srca se smanjuje i sve dok smo u

Sarvangasani srce se odmara, u početku kraće, a kako produža-

vamo trajanje vježbe sve duže, i to tako dobro, kako se nikada ne

može odmoriti u ležećem položaju.

Istovremeno, pluća i svi ostali organi u predjelu vrata nalije

vaju se i čiste svježim priljevom krvi. Budući je brada čvrsto pri

tisnuta na grudi, onemogućena je navala krvi u glavu, a putem

trbušnog disanja vene se stežu, čime se izbjegava sakupljanje krvi

na jednom mjestu. Ali i, pored toga, vratne se žile ispunjaju krvlju

tako da štitnjača, krajnici, usne žlijezde, hilus, prsna žlijezda i

pluća dobijaju svježu hranu. Zbog toga je Sarvangasana najdje

lotvornije sredstvo za liječenje i pomlađivanje ovih organa.

Bhudžangasana i Dhanurasana izrazito podstiču štitnu žlijezdu.

Suprotno tome, Sarvangasana, Viparita-Karani i Siršasana umiruju

i jačaju ne samo štitnu žlijezdu, već i ostale spomenute organe.

Ove su tri spomenute asane, dakle, dopuna asanama koje služe

podsticanju. Štitnjača je organ o kojem ovisi naš osjećaj za vrijeme.

Štitnjača, dakle, određuje da li govorimo, hodamo, opažamo i

shvaćamo brzo ili sve ove funkcije vršimo polako. Osobe

nedovoljno aktivne štitne žlijezde ne mogu držati korak s ostalim

ljudima, uvijek su u zakašnjenju jer nemaju ispravan osjećaj za

vrijeme. Kucanje srca, probava, kao i sve ostale njihove životne

funkcije spore su. S druge strane, osobe s prekomjerno aktivnom

štitnjačom uvijek žure, dišu ubrzano, rad srca im je ubrzan, kao i

YOGA + ŠPORT 195

probava, a način je njihovog govora često nerazumljivo brbljanje.

Ove nepravilnosti odstranjuju se vježbanjem ove tri asane u kojima

je tijelo u obrnutom položaju, a koje blagotvorno djeluje na ovaj

iznimno važan organ.

Organi donjeg dijela tijela, koji uslijed zemljine teže imaju obi

lan priljev krvi, jer krv u svojem tijelu nadolje širi krvne žile, nalaze

se iznad ostalih organa u trenutku vježbanja Sarvangasane. Na

taj način, svi ovi organi oslobađaju se suviška krvi. Krvne se žile

iznova skupljaju i stiču gipkost. Medicinskim je pokusima

utvrđeno kako sustav krvnih žila posjeduje iznimnu moć obnav

ljanja. Osobe, koje pate od proširenih vena, mogu se vlastitim

iskustvom uvjeriti kako vježbanje Sarvangasane ili drugih dviju

asana u obrnutom položaju - makar i samo nekoliko minuta

dnevno - ima čudotvorno djelovanje na žuljeve i teške slučajeve

proširenih vena. Bolesno nabrekle vene splasnu, a njihove se

stijenke skupe do normalne veličine. Čak se i najteži slučajevi

proširenih vena mogu izliječiti ako ove asane vježbamo tri puta

dnevno. Osobe, koje zbog svog poziva moraju dugo stajati, kao

na primjer zubari, kipari, stolari, konobari itd. mogu spriječiti

proširenje vena, ako ovu asanu prakticiraju nekoliko puta dnevno,

a posebno nakon rada, odnosno, stajanja.

U žena Sarvangasana uklanja uvijek prisutnu opasnost od

nadraženja i upala maternice. Suvišne količine krvi, koja sporo

cirkulira, odvode se dalje, što predstavlja umirenje i olakšanje za

ove organe. Posebno mladima u vrijeme puberteta, kao i onima

koji žele voditi suzdržan život, ove vježbe pružaju veliku pomoć.

Nepoželjne obline količine krvi odvode se od spolnih organa,

1 % Yesudian • Haich

raspoređuju se na blagotvoran način u organe u grudima i vratu,

te nam ne odvlače misli i želje u erotskom pravcu. Opasnost

noćnih polucija, koja mlade ugrožava u razvoju, potpuno nestaje

ako se ove asane vježbaju prije odlaska na počinak. Za vrijeme

sna, nepoželjna suvišna krv, koja je odvedena iz onih dijelova u

kojima nije potrebna, odlazi prema glavi, te tim više pomaže raz

voju umnih sposobnosti.

Ako želimo da nam se djeca dobro razvijaju u psihičkom i

svakom drugom pogledu, trebali bi vježbati Sarvangasanu,

Vipariti-Karani ili Siršasanu najmanje tri puta dnevno - ujutro, u

podne i navečer. Njihov rast velikim dijelom regulira prsna žli

jezda (thymus), a i na ovu žlijezdu iznimno djelovanje imaju već

spomenute tri odlične i istovremeno najvažnije vježbe Hatha yoge.

I odrasli bi trebali vježbati ove vježbe do duboke starosti kako bi

sačuvali svoje zdravlje, mladalačku svježinu i gipkost; duboka

starost ne mora značiti neizlječive bolesti i oronulo tijelo. Dokaz

su tome indijski Hatha yogini, kao i mnogi učenici yoge na Zapadu

koji su, nakon praktične spoznaje ljekovitog djelovanja Hatha

yoge, uspjeli sačuvati savršenost svoga tijela do u duboku starost.

Sarvangasana nema nikakvog štetnog djelovanja. Davno

izgubljena mladost, životna snaga i jednom rasuta energija vraćaju

se i u tijela starijih ljudi koji se osjećaju kao nanovo rođeni.

Funkcioniranje endokrinih žlijezda u kojima je nastupio pore

mećaj uslijed nepravilnog rada štitnjače, iznova postaje normalno,

a organizam koji se počeo boriti protiv nastalih bolesti, dobija

novu snagu. Sarvangasana je najsavršenija vježba za pomlađivanje

i jačanje živaca.

YOGA + ŠPORT 197

20. Viparita-Karani (SI 41)

Viparita na sanskrtu znači „obrnut", a Karani znači „djelo

vanje". Naziv ove asane, dakle, ukazuje na tri stvari: 1. na činjenicu

spomenutu u opisu prethodne asane, da zračenja iz zemlje i sve

mirskog prostora primamo u obrnutom položaju i pravcu, 2. na

položaj tijela i 3. na obrnuto djelovanje vremena. Kada smo u

uspravnom položaju, starimo, dok se u stavu Viparita-Karani

pomlađujemo!

Izvođenje - Ležeći na leđima polako udišemo, podižemo noge

i podupirući kukove rukama postepeno izdižemo trup sve dok

ne dospije u takav položaj da se oslanja na lopatice. Noge i sto

pala nagnuta su malo preko glave, te je u tome upravo i razlika

između Viparita-Karani i Sarvangasane. Druga je razlika u tome

što podupiremo kukove rukama, a ne trup. Laganim trbušnim

disanjem sprečavamo pretjeran priljev krvi. U ovome položaju

ostajemo dok nam je ugodno, tj. bez napora. Za to vrijeme

načinimo 3-4 puta Dživabandhu (vidi Simhasanu). Zatim se

polako vraćamo u ležeći položaj na leđima, da bismo se potom

odmorili i umirili yoga-disanjem prije no što ustanemo.

Terapijsko djelovanje: Vrlo slično Sarvangasani. U Indiji se ova

vježba uspješno koristi za liječenje gušavosti, Bazedovljeve bole

sti, pa čak i slaboumnosti u djece. Ako sustavno vježbamo, izbjeći

ćemo oboljenja dišnih organa. U mnogim se slučajevima liječe

prehlada i upale krajnika u početnoj fazi ili se ubrzava tijek bole

sti. Ovo je omiljena vježba žena jer odstranjuje i sprečava bore na

licu. Viparita-Karani izaziva priljev krvi u kožu i mišiće lica, što


je korisnije od bilo kakve masaže ili električne terapije! -

Usporedite je s terapijskim djelovanjem Sarvangasane.

21. Siršasana - stoj na glavi (SI. 42-48)

Ovaj je stav tijela najvažnija asana. „Sirša" na sanskrtu znači

„glava", te možemo reći kako je ova asana „stoj na glavi".

Izvođenje - Kleknemo, isprepletemo prste i ruke postavimo

ispred sebe na pod. Naginjujući se naprijed, stavimo glavu u šake

s isprepletenim prstima. Opirući se stopalima na pod polako

podižemo kukove. Zatim izdižemo i stopala, savijajući koljena,

sve dok ne dođemo u ravnotežu dubeći na glavi. Lagano

ispružujući noge, cijelo tijelo dovodimo u ravnu, okomitu liniju.

U ovom položaju ostajemo koliko možemo izdržati bez napora.

Disanje je mirno i lagano. Da bi se spustili na pod iz ovog stava,

savijamo se ponajprije u kukovima i koljenima sve dok ne dospi

jemo u klečeći položaj na podu. U ovom položaju zauzimamo stav

za odmaranje na taj način da šake stavimo jednu preko druge na

pod, a čelo na gornju šaku. - Posebno treba paziti da slučajno ne

padnemo na leđa jer bi takav udarac korist cijele vježbe mogao

svesti na ništicu. Iz istog razloga, kada smo u stavu odmaranja na

podu, ne smijemo naglo skočiti, već u tom položaju moramo ostati

kraće vrijeme, kako bismo krvotoku omogućili da se vrati u svoje

normalne tijekove.

Terapijsko djelovanje: Ova se asana razlikuje od prethodne

dvije u tome što je ovdje naglašeno djelovanje na mozak priljevom

YOGA + SPORT 201

krvi i prane. Siršasana osigurava snabdijevanje mozga krvlju i

pranom.

Najvažniji organ za našu egzistenciju na zemlji je mozak, stalno

sjedište naše svijesti i snažni izvor energije o čijem besprijekornom

funkcioniranju ovise svi oblici našeg očitovanja i naša vrijednost

kao ljudskog bića! Pa ipak, kako mu malo pažnje posvećujemo!

Ako pomislimo da naše intelektualne sposobnosti, naš vid, naš

sluh, rad ostalih osjetila, zapanjujuće precizno funkcioniranje cije

log našeg živčanog sustava, pravilni pokreti naših udova, snaga

naših spolnih organa - a otuda i osobine naše djece u budućnosti

- sve to ovisi o kvaliteti živčanih centara smještenih u glavi. Uvidjet

ćemo, dakle, kako ovaj veličanstveni dar prirode, ovaj prekrasni

mehanizam zaslužuje veću pažnju.

Od svih asana Siršasana je vježba koja kod djece osigurava

savršeno razvijanje mozga, a u odraslih njegovo održanje u dob

rom zdravstvenom stanju.

U normalnom položaju tijela glava je gore, što prouzrokuje

srcu najteži posao pumpanja krvi nagore, protiv sile zemljine teže,

u mozak. Već u ležečem položaju rad srca je znatno olakšan. I

ovdje je civilizacija pokvarila čovjeka, te ga udaljila od drvenog,

prirodnog načina ležanja. Cijelom gomilom jastuka sprečava da

barem za vrijeme noćnog odmora njegov iscrpljeni mozak dobije

obilan priljev krvi, koji tako žudno iščekuje, a vežinu živčanih

poremećaja, koji pustoše civilizirani svijet, prouzrokuje nedovolj

na ishrana mozga. Ponajprije se javlja brzi zamor, kasnije počinje

popuštati pamćenje, javlja se nervozno drhtanje ruku i glave,

osjetila počinju otupljivati, kao na primjer vid i sluh, nastaju


poremećaji osjećaja ravnoteže, vazomotorne smetnje, neurastenija,

histerija, melankolija, depresije, strah od mjesta (klaustrofobija),

ljudi i razne druge fobije, kao i cijelo mnoštvo drugih raznih bole

snih stanja koja svoj osnovni uzrok imaju u zapuštenom stanju

mozga.

A onda nastaje „čudo"! Nakon dugog uvjeravanja neurastenik

počinje ravnodušno i s nevjericom vježbanje Siršasane. Pri prvom

pokušaju ne uspijeva stajati na glavi, već samo podići kukove;

noge mu se čine tako teškima, kao da su prikovane o pod. I bez

obzira na to, već se ponešto osjeća bolje. Osjeća se svježim. -

„Slučajnost", kaže on samome sebi...Narednog dana novi pokušaji,

ponajprije uz pomoć zida, te naposljetku uspijeva podići noge sa

poda. Još ih uvijek ne može uspraviti prema gore, iako nastoji i

rita se kao tvrdoglava koza! - Konačno posustaje, uspravlja se na

nogama i - kakvo ga divno osjećanje obuzima! - Osmjehuje se!...I

brzo pokušava još jednom... ali mu noge još uvijek otkazuju

poslušnost. Iznova otvara knjigu, koja mu je pri ruci, te čita:

„Početnik ne smije izvoditi Siršasanu više od tri puta uzastopce."

- „Šteta", kaže on i s nestrpljenjem iščekuje novi dan. Ponovno je

napredovao! Sada već gotovo može dubiti na glavi! I tako, iz dana

u dan, vježba sve marljivije sve dok mu jedne večeri ne pode za

rukom da stoji na glavi nekoliko sekundi. Idućeg dana, taj čovjek

koji je patio od kompleksa manje vrijednosti, odjednom postaje

odvažan. Ponosan na svoju novostečenu sposobnost hvali se kole

gama na poslu, a svojoj obitelji i prijateljima popodne, pokazujući

im Siršasanu. Njegov je uspjeh izvanredan. Dive mu se i zavide

mu. Ponosno odlazi kući, udobno se zavaljuje u svoj naslonjač

YOGA + ŠPORT 203

kako bi pregledao novine. Poseže rukom za naočalama, koje je

neprestance koristio pri čitanju otkako mu je počeo popuštati vid.

Ali, odjednom s iznenađenjem primjećuje kako može čitati i naj

manja slova bez poteškoća. Ne može povjerovati svojim očima,

okreće i gužva novine i naposljetku samome sebi mora s radošću

priznati kako je dosad mogao „dosta dobro" vidjeti, ali da su mu

ruke „vjerojatno bile malo prekratke". No, sada vidi odlično i

može čitati najsitniji tisak bez naočala i najmanjeg napora.

Odjednom shvaća kako već nekoliko dana nema uobičajenog

zujanja u ušima, kao i da su svi ostali simptomi neurastenije

nestah. Sinoć je bio toliko pospan da je zaboravio uzeti tablete za

spavanje, a ipak je čvrsto spavao do kasnog jutra.

Ovo nije nikakvo pretjerivanje! Čak i prvi pokušaj sa Siršasa-

nom izaziva obilan priljev krvi u mozak, oči, uši, nos, usta,

krajnike, adenoide, štitnjaču, vrhove pluća itd. Srce se oslobađa

velikog dijela svoga tereta, te se ispunja novom snagom... Ne

mogu se ni navesti svi sjajni rezultati postignuti vježbanjem

Siršasane. Bezbrojni učenici u školama yoge, pomlađeni ili mladi,

koji su vratili svoju radnu energiju, kao i osobe u srednjim i pood-

maklim godinama, koje su patile od najrazličitijih simptoma i neu

rastenije, kojima nikakvo liječenje nije pomagalo, mogu dokazati

kako vježbe Hatha yoge - ali prvenstveno Siršasana - imaju

iznimno ljekovito djelovanje.

Ovdje, međutim, valja ispraviti jedno pogrešno uvjerenje koje

mnoge starije osobe sprečava da vježbaju vježbe u obrnutom

položaju tijela. „Ne smijem dubiti na glavi, može mi prsnuti neka

krvna žila u mozgu!", kažu oni. Nemojte se bojati! Ovu tvrdnju


ne može potkrijepiti nijedan takav slučaj. Čovjeka može udariti

kap dok leži, stoji, hoda ili u bilo kojem drugom položaju tijela,

ali ne zbog toga što je bio u nekom određenom položaju, već zato

što su u njegovom organizmu već postojali ozbiljni poremećaji u

raspodjeli pozitivnih i negativnih strujanja, stvaranja hormona i

drugim vitalnim funkcijama. Mnoge starije osobe vježbaju u

Institutu za yogu u Lonavli. Osobno sam u svojoj školi yoge imao

prilike vidjeti mnoge starije osobe, koje su svakodnevno vježbale

Siršasanu, a među kojima je bio i čovjek kojem je bilo preko 80

godina! - Ni u jednom slučaju nije došlo ni do najmanjeg štetnog

djelovanja. Naprotiv, rezultati su bili odlični. Većina velikih

yogina, po europskim shvaćanjima, nalazi se u nevjerojatno dubo

koj starosti, ali nijednom od njih nikada ne bi palo na pamet da

izbjegava asane u obrnutom položaju, „zato što bi mu mogla

prsnuti neka žilica u mozgu". Za takvo nešto čuo sam samo u

Europi gdje su se ljudi u mnogome udaljili od Majke Prirode. U

Indiji je, na primjer, uobičajena sljedeća vježba koncentracije: kon

centrira se na vrh nosa na taj način da sa oba oka promatramo vrh

nosa. Ovu vježbu izvode mnogi bez ikakvog straha i nikome oči

nisu „tako ostale"; naprotiv, očni mišići jačaju i postaju „vitalizi-

rani". U Europi se ljudi toga boje, te stalno djeci govore „da ne

škilje jer im oči mogu ostati razroke!" Pitao sam mnoge da li su

ikada vidjeli nekoga da je postao razrok jer je gledao ukrštenih

očiju. „Ne", odgovorili su, „ali ljudi tako kažu". - Isto je tako i s

dubljenjem na glavi i krvnom žilom koja bi mogla prsnuti u

mozgu. Nitko nije nikoga vidio da ga je udarila i oborila kap jer

je dubio na glavi. Naprotiv! Tko bude vježbao ove vježbe imat će

YOGA + ŠPORT

krvne žile tako gipkih stijenki da će mu nestati i sklonost ka

prskanju krvnih žila.

Ipak, jedno je sigurno: osobe sa isuviše visokim krvnim tla

kom ne smiju vježbati asane u obrnutom položaju tijela. Ponajprije

se visoki krvni tlak mora svesti na normalu odgovarajućim vježba

ma pranajame i asanama. Čim je prestao visoki krvni tlak, može

se otpočeti s vježbanjem triju najkorisnijih asana. Ponavljam ono

što sam već rekao u prethodnim poglavljima: oboljele osobe ne

smiju vježbati yogu bez odgovarajućeg stručnog učitelja.

Zdravi je mogu vježbati bez ikakvog oklijevanja!

Na kraju ne smijemo propustiti upozoriti kako ove tri asane u

obrnutom položaju, pored svog čudotvornog djelovanja na naše

zdravlje, imaju i tu veliku prednost, zbog koje ih indijski yogini

toliko cijene kao važne asane:

I medicinska je znanost na Zapadu potvrdila da u našem

mozgu postoje živčani centri koje ljudi na prosječnom stupnju raz

voja ne koriste, odnosno, koji počivaju u nekom latentnom stanju

i čiju svrhu medicinska znanost još nije otkrila. Ovi su centri vrlo

dobro poznati indijskim yoginima jer su istraživanjima tijekom

tisuća godina pronašli način njihova buđenja i aktiviranja. Sve

vježbe Hatha yoge, a posebno Sarvangasana, Viparita-Karani i

Siršasana, htjeli mi to ih ne, djeluju podsticajno na spomenute cen

tre, te nas dovode u posjed takvih sposobnosti koje su prosječnom

čovjeku sasvim nepoznate i u čiju mogućnost postizanja ne vje

ruje. Ovdje pripada stvaranje telepatskih veza, vidovitost (clair

voyance), gledanje u prošlost i budućnost i ostale tzv. okultne

(ekstrasensorne) sposobnosti, koje svatko može postići ako


ozbiljno vježba Hatha yogu. Tko u sve to sumnja može se uvjeriti

čim utroši dovoljno vremena i strpljenja za razvoj svojih živčanih

centara iznad stupnja kojeg je dostigao prosječan čovjek!

U vezi s ovime, pogledajte još jednom „Terapijsko djelovanje"

Sarvangasane. Yogini je nazivaju „kraljem svih asana".

22. Halasana - stav pluga (SI. 49, 50,51)

Ova se asana naziva „stav pluga" jer nalikuje indijskom plugu.

„Hala" na sanskrtu znači „plug".

Izvođenje - Ležeći na leđima, s rukama ispruženim u stranu i

dlanovima okrenutim ka podu pored bedara, polako izdišemo i

podižemo obje noge, upravo kao u Viparita-Karani, ali ih preno

simo preko glave sve dok prstima ne dotaknemo pod. Ruke ostaju

na podu s dlanovima okrenutim prema dolje. Ovo je prvi dio

Halasane. U početku, u ovom stavu ostajemo 10-15 sekundi

ritmički dišući bez napora. - Drugi je dio nešto teži. Dok u prvom

dijelu stavljamo nožne prste na pod, bliže glavi, u ovoj varijanti

pomičemo stopala koliko možemo još unatrag. Duboko dišemo i

stalno trebamo paziti da nam noge uvijek budu ispružene u kolje

nima. U drugom dijelu pritisak se u kralješnici pomiče dalje prema

gornjem dijelu kičmenog stupa, dok u trećem dijelu vježbe dolazi

i do vratnih kralježnjaka, tako da je cijela kralježnica obuhvaćena

ovom gimnastikom očvršćavanja i jačanja. U trećem dijelu vježbe

stopala potiskujemo s potpuno ispruženim nogama u koljenima

još dalje iza nas, povlačimo ruke na gore i šake postavljamo ispod

YOGA + ŠPORT 209

vrata. U ovom položaju ostajemo nekoliko sekundi, koliko nam

je ugodno bez naprezanja, a zatim se počinjemo polako „odmo

tavati" dovodeći stopala u početni položaj.

Terapijsko djelovanje: Od svih asana, Bhudžangasana,

Dhanurasana i Salabhasana izazivaju skupljanje vanjskog dijela

kralježnice i istezanje unutrašnjeg dijela. Halasana i Psčimotana

djeluju upravo suprotno, skupljajući unutrašnji i istežući vanjski

dio kralježnice. Ove vježbe iznimno povoljno djeluju na sve

kralježnjake jer je u njihovim pojedinim fazama svaki dio

kičmenog stupa podvrgnut istezanju ili skupljanju. Na taj se način

krvotok potpuno osvježava, te se osigurava svjež priljev krvi u

najvažnije živčane centre i stanice duž cijelog kičmenog stupa, kao

i u izlaznim dijelovima živčanih spletova. U tome je objašnjenje

zapanjujućeg djelovanja Halasane. Kod iscrpljenosti ili zamora

odmah se možemo uvjeriti kako Halasana u trenutku otklanja ove

neugodne simptome - osjećamo se odmah osvježeni, kao i da nam

se u potpunosti povratila snaga.

Ova iznimna vježba ne pogoduje samo živcima duž kičmenog

stupa, već i samim kralježnjacima. Kod nepravilnog držanja tijela

ili kod osoba sa sjedećim načinom života, gdje su kralježnjaci

dospjeli u nepravilan položaj uslijed neprekidnog sjedenja, ovom

se asanom mogu vratiti u normalan položaj. U djece ova vježba

ispravlja iskrivljenja kralježnice na izniman način. Simetrija se

tijela dovodi do savršenstva, a istovremeno stvaranje pozitivnih

i negativnih strujanja se uravnotežuje. Istezanjem i skupljanjem

leđni se mišići regeneriraju i obnavljaju. Organi trbušne šupljine

izloženi su snažnom pritisku, te im se priljev krvi povećava. Ova


asana pomlađuje spolne žlijezde, gušteraču, jetru, slezenu,

bubrege i nadbubrežne žlijezde. Kod menstrualnih poremećaja,

kako pokazuje iskustvo, postignuti su iznimni rezultati, a u teškim

slučajevima šećerne bolesti često je dolazilo do potpunog ozdrav

ljenja bez liječenja inzulinom.

Halasana nadalje sprečava stvaranje masnih naslaga, a već

stvorene naslage oko trbuha i kukova potpuno nestaju, tako da

glumci i glumice, kao i svi ostali koji moraju paziti na svoj stas,

svakodnevnim vježbanjem mogu sačuvati svoje mladalačke

forme. Na organe u grudnom košu i predjelu vrata također poka

zuje okrepljujuće djelovanje, te uslijed toga, kao i zahvaljujući

uzajamnom djelovanju, cijeli se sustav žlijezda s unutrašnjim

izlučivanjem - uključujući i moždane žlijezde - pomlađuju.

Halasana podstiče rad mozga i liječi poremećaje uzrokovane

moždanom anemijom. Glavobolja, na primjer, često odmah pre

staje. Halasana je jedna od najboljih vježbi za razvoj kralježnice i

leđnih živaca. Ako imamo na umu da je u mladih osoba savitljiva

kralježnica, a da su kruta leđa često popratna pojava u starosti,

tada odmah možemo shvatiti iznimno djelovanje ove asane.

Osobe s isuviše krutom kralježnicom moraju biti oprezne kada

započinju s ovom vježbom. Unatrag se valja savijati polako i

oprezno, a ne odjednom, kako mišići ne bi pretrpjeli neko

oštećenje uslijed prevelikog napora. Nakon nekoliko tjedana mar

ljivog vježbanja čak i najkruća kralježnica „popušta", te pomalo

postaje gipkijom.

YOGA + ŠPORT

23. Bru-Madja-Drišti (Fiksiranje korijena nosa),

Nasagra-Drišti (Fiksiranje vrha nosa),

Pokretanje očiju, Kolutanje očima

Ovo su četiri odlične vježbe za očuvanje normalnog vida i raz

vijanje sposobnosti koncentracije.

Prva se vježba izvodi na slijedeći način: sjedeći u Padmasani,

duboko udišemo, a zatim, dišući ravnomjerno, pogledom fiksi

ramo korijen nosa. Osjetimo li i najmanji zamor, odmah presta-

jemo, odmaramo se i potom ponovimo vježbu, ali ovoga puta fik

sirajući vrh nosa. Dišući ravnomjerno u tom položaju ostajemo

sve dok ne osjetimo zamor. Zatim udahnemo i odmorimo se.

Odmah nakon ove vježbe dobro je izvesti sljedeće dvije vježbe

koje izuzetno jačaju oči i pri svakodnevnom vježbanju doprinose

očuvanju mladalačke svježine i gipkosti očiju do duboke starosti.

Te su vježbe: pokretanje očiju i kolutanje očima.

Pokretanje se očiju izvodi na sljedeći način: sjedeći u

Padmasani usmjeravamo pogled prema naprijed. Zatim, dok

duboko udišemo, pogled skrećemo što je moguće više udesno.

Dok lagano izdišemo, vraćamo pogled u početni položaj, tj. ispred

sebe. Odmah zatim, tijekom dubokog i laganog udisanja, pogled

skrećemo što je moguće više ulijevo, a potom, polako izdišući,

vraćamo pogled u početni položaj. Ovo ponavljamo tri puta.

Kolutanje očima izvodimo na sljedeći način: isprva uperimo

pogled prema naprijed, zatim, prilikom izdisanja, pogledamo

prema dolje, zatim, dok polako udišemo, počinjemo opisivati krug

očima udesno i nagore, sve dok ne dođu u gornju najvišu točku.


U toj točci počinjemo izdah, te nastavljamo kruženje očima uli

jevo i nadolje sve dok iznova ne dođemo u donju najnižu točku

gdje iznova započinjemo udah i produžavamo udesno i nagore

itd. dok na taj način ne opišemo puni krug tri puta. Nakon toga,

nakon kraćeg odmora, počinjemo sa kruženjem u suprotnom

pravcu. Zamorene oči oslabljenog vida snažno se regeneriraju

nakon nekoliko tjedana stalnog vježbanja. Tko ove iznimne vježbe

bude vježbao još od svoje mladosti, naočale mu neće biti potrebne

do duboke starosti!

Kod svih je ovih vježbi od velike važnosti da ih vježbamo uz

punu pažnju, svjesno i sasvim polako, s potpunim uživljavanjem.

Jedino će nam tako biti od stvarne koristi.

24. Simhasana - stav lava

Hatha yoga ne zapostavlja nijedan važan mišić tijela. Kako

bismo onda mogli zaboraviti jezik čija nas posebna gimnastika

štiti od mnogobrojnih bolesti grla i ždrijela! Simhasana se vježba

u Padmasani ili Sidhasani uz ravnomjerno disanje.

Izvođenje - Izvijemo jezik unazad tako da vrhom jezika vršimo

pritisak na nepce. Zatim spustimo glavu nadolje na taj način da

bradom upremo o grudi, te jezik ispružimo što je više moguće

napolje. Zatim uvlačimo jezik i ponovno vrhom jako upiremo o

nepce. Uvlačenje i izbacivanje jezika valja na ovaj način ponoviti

10-12 puta i svaki puta jezik saviti prema gore i vrhom uprijeti o

nepce.

YOGA + ŠPORT 217

Terapijsko djelovanje: Civilizirani čovjek na Zapadu u odras

loj dobi više ne ispružuje jezik, izuzev kada mu liječnik naredi.

To je velika greška! Upravo kao što samo hodanje nije dovoljno

za mišiće bedara i listova, ako želimo ostati potpuno zdravi, tako

je i našem jeziku potrebno više vježbanja od onog koje dobiva

govorom i radom prilikom žvakanja. Kako je dokazano istraži

vanjima Srimad Kovalajanande u Lonavli, Simhasana očituje

naredno terapijsko djelovanje: dobra gimnastika vratnih mišića

odmah im povećava priljev krvi. Vratni živci i žlijezde postaju

jači i zdraviji. Grlo i grkljan dobivaju posebnu masažu. Štitna žli

jezda sa svojim pomoćnim žlijezdama jača. Poboljšava se sluh, a

lučenje salive (sline) je potpunije; ždrijelo se pročišćuje, a even

tualna upala krajnika u početnom se stadiju povlači.

Dživa-Bandha ili „jezična pregrada" naziv je prve faze

Simhasane u kojoj je jezik izvijen i upire se o nepce. Ovu vježbu

kombiniramo s vježbanjem asane Viparita-karani (vidi „Viparita-

Karani").

25. Savasana - stav potpunog mira (SI. 66)

„Sava" na sanskrtu znači „uspokojeni". Ova se asana naziva

stavom potpunog, savršenog mira. To je posljednja asana, te služi

za odmaranje nakon vježbanja.

Izvođenje - Legnemo na leđa i obje ruke ispružimo uz tijelo.

Pete su nam lako spojene, a noge potpuno ispružene. Bez ikak

vog napora usporavamo disanje koliko je više moguće: mirujemo.


Počevši od stopala opuštamo sve mišiće jedan za drugim.

Postepeno usmjeravamo svijest u sve mišiće tijela, u mišiće sto

pala, listova, koljena, bedara, trbuha, ruku, ramena, vrata i glave,

te potom istovremeno povlačimo svijest iz svih mišića kako bi svi

bih i ostali potpuno opušteni. Cijelo tijelo mora biti toliko opušteno

da ga jednostavno ne osjećamo. Zatim svijest povlačimo u srce,

te doživljavamo samo najdublji mir i potpuni odmor koji donose

savršeno zdravlje.

Terapijsko djelovanje: Živčani sustav u potpunosti miruje. Ovo

je savršena vježba za odmaranje. Trebalo bi, naime, znati kako je

opuštanje mišića podjednako tako važno za njihov razvoj kao i

njihovo pokretanje! Krvotok dospijeva u stanje savršene ravno

teže, dok je raspodjela krvi ravnomjerna. Protjek krvi U venama

postaje lakši, a visoki krvni tlak naglo opada. Srce je rasterećeno

jer mu je rad višestruko olakšan. Deset minuta odmora u ovoj

asani usporenog disanja i sviješću, usredotočenom na savršeni

odmor, više vrijedi od odmora tijekom cijele noći. Savasana bi se

mogla nazvati i „aktivna pasivnost" jer se svjesno povlačimo iz

svih dijelova tijela u srce, te dospijevamo u isto stanje, kao i u snu,

samo što smo budni.

Ovim se stavom završava popis asana. Yoga svim ljudima pre

poručuje dnevno vježbanje asana bilo da su stari ih mladi, žene

ili muškarci. Prije no što bili počeo opisivati dnevni plan učenja

yoge, dozvolite da na trenutak razmotrimo jednu stvar koju čovjek

na Zapadu, u svom grozničavom brzom životu, dosad nije pozna

vao i nije joj pridavao važnost - što u indijskom smislu riječi znači

odmoriti se!

YOGA + ŠPORT 221

Naše je tijelo nalik nekoj tvornici, opremljenoj strojevima.

Otpadne tvari, otrovi i proizvodi sagorijevanja, koji se svakod

nevno nakupljaju, izbacuju se iz organizma za vrijeme sna, upravo

kao i u tvornici kada strojevi moraju stati nakon višesatnog rada,

zbog čišćenja i popravka.

Pored okrepljujućeg sna čovjek, međutim, mora iznova naučiti

davno zaboravljenu vještinu odmaranja koja je dobro poznata

samo primitivnim narodima i životinjama, onaj savršeni mir koji

se u Hatha yogi naziva „opuštenost mišića". Podignimo nekog

psića ili mačku dok se odmaraju! Imat ćemo osjećaj kao da držimo

neku krpu u ruci. Mišići su im opušteni i meki poput tijesta. To

je upravo ono što yogini podrazumijevaju pod pravim odmorom.

Ljudi na Zapadu uglavnom žure i onda kada nemaju što raditi

i kada se, po njihovu mišljenju, odmaraju u prirodnoj neaktivno

sti. Osvježavajuće strujanje prane i tijek snage koja regenerira

organizam počinju, međutim, tek onda kada postignemo savršeni

odmor od nekoliko minuta. U spomenutom Institutu za istraži

vanje yoge u Lonavli nedavni su pokusi pokazali kako 15 minuta

savršenog yoga-odmora čisti krv od štetnih toksina.

Ujutro prije ustajanja i navečer prije spavanja treba vježbati

ovaj položaj odmaranja. Čak i tijekom dana vrlo često možemo

naći priliku za vježbu odmaranja. Ne samo medu Istočnjacima,

koji se satima mogu odmarati u prirodnoj neaktivnosti, već i među

Europljanima postoje izuzetni ljudi koji se i usred vreve i buke

života, čak i u pauzi između dva poslovna pregovora, mogu

potpuno isključiti i u bilo kojem položaju tijela sasvim prepustiti

potpunom odmoru.


Odavna je poznato pravilo da svatko mora imati godišnji

odmor svake godine. Najmanje mjesec dana čovjek mora prove

sti zbog tjelesnog i psihičkog oporavka kako bi sakupio dovoljno

energije i vitalnosti za sljedeću godinu. Pogledajmo sada koliko

sve to ima veze s „odmorom" ljudi na Zapadu. Većina Europljana

i Amerikanaca tek se onda počinje zapravo ozbiljno živcirati kada

počinje ljetnji odmor. Ponajprije izbor mjesta za odmor, potom

grozničave pripreme, pakiranja, raspravljanja s nosačima, iznaj

mljivanje auta itd, a zatim još i putna groznica! U suvremenom

odmaralištu nesretni gost ima sve osim - mira! Njegovi društveni

nagoni dolaze ovdje do punog izražaja. U odmaralištu je osigu

rana zabava i iz pristojnosti svaka žena i muškarac, koji drže do

sebe, silaze u 5 sati na čaj i večernju zabavu. Narednog se dana ti

gosti zamaraju izletima ih na plaži jer nisu navikli na takve tjele

sne napore, a navečer treba još ići na ples. Da i ne spominjemo

one koji pola sata nakon dolaska već igraju bridž umjesto da uži

vaju u planinskom ili morskom zraku, bogatom ozonom i pra

nom, sjede u istom duhanskom dimu kao i kod kuće. Umjesto da

odmorom i opuštanjem smanje napetost živaca, svoje živce

„umiruju" jakom kavom i još jačim alkoholom. Spavanje se svodi

na samo nekoliko sati! Slijedećeg dana ponovo izlaze na vruće

sunce premorenog srca! Zbog svega toga vraćaju se s godišnjeg

odmora svom svakodnevnom poslu preplanuli, ah i jako iscrpljeni.

Štovani čitatelji, to uopće nije ljetnji oporavak, a još manje

odmor. To je najsigurniji način da prije vremena iscrpimo svoje

snage, a organizam, koji je već postao podložan neprikladnom

načinu života i u velikoj mjeri izgubio na svojoj vitalnosti, neće

YOGA + ŠPORT 223

biti u stanju izaći na kraj s raznim oboljenjima i drugim opasno

stima koje vrebaju na svakom koraku. Manji postotak ljubitelja

športa na Zapadu, koji ne polažu mnogo pažnje ljetnjim zabavama

i društvenim skupovima, zapadaju u drugu krajnost. Pripadaju

onoj grupi strastvenih izletnika i kajakaša koji svoju opremu i

šatore nose stotinama kilometara uzbrdo i nizbrdo, prelaze cijele

planinske lance kako bi dospjeli na vrh. Takvi športski podvizi

pod izgovorom „ljetne rekreacije" kasnije mogu dovesti do

iznenadnih proširenja srčanih zalisaka i drugih teškoća.

Krenimo na plažu nekog velegrada! Medu kupačima ima vrlo

malo takvih koji se povlače u tišinu nekog udaljenijeg mjesta kako

bi ležali na mekom pijesku i zatvorenih očiju, ne misleći ni na što,

predaju se čistom i blaženom zadovoljstvu savršenog odmora.

Ne! Većina gradskih stanovnika odlazi na plažu u skupinama ili

odlazi kako bi se susreli sa svojim krugom prijatelja. Stariji sjede

u toploj vodi i satima razgovaraju, dok se mladi igraju i zabav

ljaju. Sve se to odigrava na paklenoj žezi jer svi ti ljudi nemaju

pravilnu predodžbu o fiziološkom djelovanju sunčevih zraka. Ne

znaju kako su sunčeve zrake snažno terapijsko sredstvo ali samo

u malim količinama; ako ih upijemo više no što naš živčani sustav

može podnijeti, predstavljaju smrtonosni otrov! Da, ali upravo

taština zahtijeva da imamo preplanuli ten! Ah, vi mali, živčani

ljudi s kožom boje čokolade koji čak i cigarete pušite na plaži, tre

bali biste znati da pola dana provedenog na vrućem suncu

početkom ljeta podjednako štetno djeluje na vaše srce kao kada

bi neki novi, neistrenirani biciklist biciklom morao prijeći stotinu

kilometara. Kada biste samo znah koliko štetite svojem sustavu


žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, posebno štitnjači, svojim pret

jeranim, nepromišljenim sunčanjem!

Morska kupališta u Indiji - na kojima u danima velikih žega

nije mnogo vrelije od Srednje Europe - ne ožive kupačima sve do

predvečer jer ti ljudi iz iskustva znaju da je kupanje i plivanje naj

korisnije navečer. Tijekom dana, pod jarkim sunčevim zracima,

čovjek se također može sunčati, ali najduže do 10 minuta. Tek

kada koža počne tamnjeti, to vrijeme možemo povećati za neko

liko minuta. Indijci, sa svojom prirodno tamnom kožom u tom su

pogledu u povoljnijem položaju od bijelaca na Zapadu. No, i

pored toga, Indijci ne provode cijele sate odjednom na žarkom

suncu. Kada zažele plivati, plivaju predvečer, nakon sunčevog

zalaska. U Indiji svako dijete zna jer je tako odgojeno, da svako

povećano izlaganje tijela žarkim sunčevim zracima šteti orga

nizmu. Sunčati se poput krokodila satima neprekidno podjed

nako je tako štetno. U vezi s time, jedna stara indijska poslovica

ima simboličko značenje: „Samo budala hoda na žezi, kada može

sjedjeti u hladu." Na Zapadu ljudi uglavnom izbjegavaju kretati

na plažu kada je oblačno ili ako sunce ne sija dovoljno jako.

Smatraju da bi to bio bezvrijedan napor, te da je sunce isuviše

slabo da bi i najmanje moglo popraviti njihov ten. Naprotiv,

iskusni kupači i pravi ljubitelji plaža znaju da je djelovanje

sunčevih zraka najjače kada je nebo mutno, a sunce se tek nazire

kroz oblake. Tada koža tamni jednolično, a ne mjestimično. Kada

sunce sija možemo dobiti lijep ten ako koristimo samo zračno

kupanje u hladu. Čak i ako plivamo na nekom sjenovitom mje

stu, prelamanje zraka kroz vodu, koji su se prethodno filtrirali

YOGA + ŠPORT

kroz oblake, dat će nam podjednako tako dobar ten kao i nepos

redne sunčeve zrake.

Na jugu Indije uopće ne možemo shvatiti zbog čega ljudi na

Zapadu toliko žele pocrnjeti. Svi smo toliko maslinasto tamni, ali

se zbog toga ne osjećamo nimalo sretnijima ili vrednijima od sje

vernjaka koji su potpuno bijeli. Kada sam došao u Europu, sa

čuđenjem sam zapazio kako većina ljudi na Zapadu želi potam-

njeti kako bi se mogli pohvaliti i kako bi im drugi zavidjeli! Južnim

Indijcima niti ne pada na pamet da se hvale tamnijom puti od one

koju imaju njihovi sunarodnjaci na sjeveru Indije! Kakvo pravo

na slavu i počasti stječe čovjek zato što je crn? Još nisam naišao na

suncem opaljenog Eiuopljanina čija je koža tamna poput čoko

lade, koji bi mogao odgovoriti na to pitanje...

Vratimo se, dakle, pitanju „pravog odmora" o kojem smo već

ponešto rekli. To nije lako naučiti zbog povećane i neprekidne

živčane napetosti načina života na Zapadu. Ležimo na leđa, bez

neke teške ili tijesne odjeće, ispružimo ruke s dlanovima nagore

pored tijela, opustimo sve mišiće i ne mislimo ni na što na svijetu,

drugim riječima, svojim mislima dozvoljavamo potpunu slobodu,

ali tako da se s njima ne identificiramo sve dok im polet ne popu

sti, dok im se tijek sam po sebi ne uspori i naš se mozak konačno

„isprazni". Vjerojatno je svatko već doživio ovo posebno stanje

kada prenapeti živčani sustav, koji čezne za odmorom, svom sna

gom ovlada našim mislima. Usred najintenzivnijeg rada odjed

nom se zagledamo u prazan prostor, sve naše misli iščeznu i naš

se mozak pretvori u vakuum. Ako nam netko nešto govori, ne

odgovaramo ah ne zato što ne čujemo ili ne razumijemo. Nakon

2 2 6 Yesudian • Haich

nekoliko minuta mozak se iznova sam uključuje i mi se vraćamo

normalnom tijeku rada. Sada, međutim, osjećamo da ide lakše,

dolaze nam bogatije misli i opće stanje postaje bolje i svježije. To

nije ništa drugo nego isključivanje naših misli u trenutku kada

smo preopterećeni velikim umnim radom, to je odmaranje uma

i tijela tijekom jedne ili dvije minute.

Ovaj osvježavajući odmor, međutim, možemo stvoriti pod još

povoljnijim uvjetima, štoviše, valjalo bi ga vježbati barem četiri

do pet puta dnevno. Ležeći na leđima, potpuno opustimo sve

mišiće, te očekujemo stanje u kojem ni na što ne mislimo i pot

puno se odmaramo. Naša posljednja svjesna misao, naša „auto

sugestija", kada ponovno pokrenemo maštu, neka bude da ležimo

potpuno opušteni i smireni i da nam je svaki, čak i najmanji mišić

savršeno opušten. Ako bi nam netko podigao ruku dok smo u tom

stanju, pala bi poput beživotne krpe. Nakon takvog odmora od 4

do 5 minuta u potpuno opuštenom stanju, možemo osjetiti kako

se neki dio tijela - obično šaka ili stopalo - pomalo trza kao u

nekom grču. To je znak da smo se potpuno povukli iz svoga tijela,

prepuštajući njegovo daljnje funkcioniranje snagama prirode koje

redovito djeluju; time su neskladnosti našeg osobnog, nesavršenog

Ja isključene sa svim svojim ometajućim djelovanjem. Ova vježba

odmaranja, koja nas opušta i oslobađa umora, u trajanju od 5 ,10

do 15 minuta, ležeći na leđima, naziva se Savasana.

Kada god je moguće, treba je vježbati na svježem zraku, u šumi

ispod drveća ili na plaži, kao i ujutro ili navečer u postelji, ali bez

jastuka. Ako na umu imamo izlaganja o kralježnici u prvom pogla

vlju, shvatit ćemo zašto je toliko važno da kičmeni stup bude

YOGA + ŠPORT 227

ravan dok ležimo. Svaki puta kada tijekom dana imamo nekoliko

minuta na raspolaganju - čak i tijekom radnog vremena - možemo

vježbati ovu vježbu. Ne treba čekati da gotovo padamo s nogu od

umora!

Na kraju ovog izlaganja o Hatha yogi želimo dodati: tko bude

vježbao pranajamu i asane postići će ne samo potpuno tjelesno i

psihičko zdravlje, već će uzmoći shvatiti i najveću tajnu svijeta:

ČOVJEKA!

1 5 . Č U D O T V O R N O D J E L O V A N J E

V J E Ž B I S P O R I H P O K R E T A

Primitivnog čovjeka nije trebalo učiti tjelesnim vježbama.

Njegov jednostavni, prirodni način života i kretanje na svježem

zraku, kao i aktivnosti koje konkuriraju današnjim športovima,

lov, ribolov, trčanje, veranje po drveću, bacanje kamena, plivanje,

borba s divljim zvijerima, bacanje koplja itd. osiguravale su mu

najsavršenije tjelesno vježbanje i najveću moguću koncentraciju

pažnje. Primitivni čovjek morao je biti neka vrsta univerzalnog

genija jer je bio primoran podmirivati sve svoje potrebe svojim

trudom i snagom svojih ruku, u sklad sa zamislima koje je stva

rao vlastitim razmišljanjem.

To je značilo da se njegov dan, od ranog jutra do kasno u noć,

sastojao od neprekidnog vježbanja tijela. Uslijed toga, nije bio

samo zdrav, već su mu i mišići stjecali ogromnu snagu.

Čim se, međutim, počeo civilizirati, sam je sebe ograničio na

određene djelatnosti, odnosno dio posla kojeg je dotad isključivo

sam obavljao, prenio je na druge, te je tako jednoga dana došlo

do neprirodne situacije u kojoj jedan dio čovječanstva gotovo

uopće ne vrši nikakav fizički posao, dok je drugi dio preopterećen

bezdušnim i teškim fizičkim radom. Ako malo razmotrimo ovo

stanje superspecijalizacije, u vid jet ćemo osnovni uzrok bezbrojnim

oboljenjima koja haraju čovječanstvom zbog zloupotrebe životne

snage u čovjeka i s time povezanim protivprirodnim uvjetima


života.

Način života zaposlenih u uredima i raznim ustanovama težak

je zločin protiv vlastitog zdravlja. I pored toga, broj odraslih koji

osjećaju potrebu za športom i koji se njime u izvjesnoj mjeri i bave

barem svakog drugog dana vrlo je mali. Lako je shvatljivo da u

groznici suvremenog života oni, koji nemaju drugih mogućnosti,

te moraju zarađivati intelektuahum radom, gotovo da mri nemaju

vremena za šport, te žive u svojoj svakodnevnoj, monotonoj „men

talnoj rutini", ne pružajući svojem tijelu ono što mu je prijeko pot

rebno. Cjelokupno se kretanje svodi na malo hodanja od ustanove

do stana - ako se i za to ne koristi kakvo prijevozno sredstvo - i

na rukovanje priborom za jelo u vrijeme objeda. Nije, dakle,

nikakvo čudo što nam takav degenerirani način života tijekom

niza godina smanjuje životnu snagu i otpornost na stalne napade

na zdravlje i intelektualnog djelatnika koji živi u tjelesnoj nepo-

kretnosti, čini podložnim najrazličitijim oboljenjima. Poznata je

činjenica da redovno bavljenje nekim športom može osloboditi i

najokorjelijeg popodnevnog dremljivca omamljujućeg osjećaja

pospanosti, koji ga obuzima nakon ručka, a protiv kojeg bi se uza

lud borio da nastavi stari način života.

I za osobe koje rade samo fizički, ta je jednostranost veliki

nedostatak. Kosač, tvornički radnik, zidar, ma koliko radili od

jutra do mraka, nikada neće postići savršenu muskulaturu ili

besprijekorno zdravlje. Fizički rad uistinu može razviti djelo, te

ga učiniti otpornim jedino ako u sebi sadrži dovoljno promjena i

ako je raznovrstan tako da angažira svaki mišić ravnomjerno.

Prirodno tjelesno vježbanje i nagonska težnja ka športskim igrama

YOGA + ŠPORT 231

dio je čovjekovog nasljeđa. Dok je živio u prirodnim uvjetima,

Majka Priroda se brinula da se svaki čovjekov mišić razvija i jača.

I rad i igra bili su dio njegovog života, ali ne i rad koji danas oba

vlja veliki broj djelatnika. To je oblik rada koji ubija psihu. Ne,

nekada je to bila aktivnost primitivnog čovjeka, urođenika, voj

nika ili pionira koji je krčio nove puteve, koja je zahtijevala sto

tine svrsishodnih vježbanja i prirodnih tjelesnih pokreta u kojima

je psiha podjednako sudjelovala kao i tijelo.

Od športova na Zapadu svaki je, dakako, pogodan za razvi

janje muskulature, ali se s njima ipak ne smije pretjerivati. Pored

toga, sve vrste športova predstavljaju napor za srce. „Športsko

srce" je općepoznata opasnost za športaše. Izuzev toga, različite

vrste športova - uz neke izuzetke - jednostrano razvijaju musku

laturu. Mačevalac razvija desnu ruku i bedro, tenisač desnu ruku,

a klizač - bedra i listove. Ako želimo ravnomjerno razvijenu mus

kulaturu, moramo se istovremeno baviti s više športova. Tko ima

toliko vremena? Drevnim indijskim metodama za razvijanje

mišića svatko će moći izgraditi lijepo i ravnomjerno razvijeno

tijelo i to bez skupe športske opreme i velikog utroška vremena.

Potrebno je samo zrcalo i 15 minuta vremena dnevno. Pomoću

ovog sustava usporenih vježbi, koji ne propisuje vježbe kojima bi

se umrtvljivala psiha, već se sastoji od zdrave gimnastike, koja

pritom zahtijeva snažnu psihičku koncentraciju, za kratko se vri

jeme može razviti snažna muskulatura. Znači, svatko se može

baviti športom kod kuće. Ovaj nam sustav omogućuje u potpu

nosti da se svakodnevno bavimo korisnim vježbanjem.

Najstarije indijske vježbe za razvijanje mišića „Dhandhal i


Bhaski" razlikuju se od gimnastike na Zapadu suštinski u tome

što se ne sastoje od nesvjesnih ponavljanja određenih pokreta, već

od „vježbi naglašenih pokreta" koje se izvode uz veliku psihičku

koncentraciju. Isto kao što u nekom zanimljivom poslu ili nekoj

napetoj igri sudjelujemo svojom psihom, a ne samo mišićima, tako

i yogin izvodi svoje vježbe s velikim zanimanjem, te promatra uz

angažiranje volje, odnosno, snažne mašte, dio tijela koji je upravo

u pokretu i u svojim ga mislima obasipa snagom prane.

U svjesnom izvođenju vježbi potrebna nam je sposobnost ima

ginacije ili snaga zamišljanja (mašta) kako bismo odstranili smet

nje koje dolaze iz podsvijesti: naše sumnje, skepsu. Ako, na

primjer, lako sa vijemo desnu ruku, taj pokret cijelo vrijeme stalno

promatramo i snagom mašte sebi predstavimo da u tom trenutku

velika količina prane struji u biceps i da ova prana istovremeno

bogato snabdijeva krvlju cijelu ruku, tada smo već postigli željeni

rezultat! Vidi također poglavlje „Stvaralačka snaga svijesti".

Nakon nekoliko tjedana marljivog vježbanja ovog jednostavnog

postupka s koncentracijom misli s iznenađenjem ćemo zapaziti

kako nam je taj mišić nadlaktice toliko narastao kao da smo neko

liko mjeseci neprestance radili neki težak posao. Stvaralačka snaga

svijesti omogućuje mišiću da dostigne onaj oblik i veličinu koju

sebi snagom mašte predstavimo. Iskušajmo ovu metodu na

ostalim dijelovima tijela: usmjerimo snage mašte (imaginacije)

životnu silu u određeni dio tijela, mislimo neprestance na to kako

se mišići toga dijela tijela brzo jačaju i razvijaju, te promatrajmo

neposredno ili u zrcalu raskošnu igru mišića - i za kratko ćemo

vrijeme izgraditi divno tijelo koje će izazvati divljenje i u športaša.

YOGA + ŠPORT

Tajna trajnog djelovanja „vježbi sporih pokreta" na mišiće i

cijeli organizam leži u stvaralačkom radu svijesti. Kako je već bilo

rečeno u poglavlju o usmjeravanju svijesti, tanani živčani za vršeći,

koji dopiru do svih tkiva, snagom svjesne volje ispunjaju se ener

gijom. Tijekom vježbe ovi mali rezervoari napune se izvjesnom

količinom prane tako da se izgradnja tvari, odnosno, mišića nasta

vlja ne samo tijekom samog vježbanja, već i nakon njega, čak i za

vrijeme sna, ispunjavajući oblike koje je stvorila naša mašta,

gotovo prema našem diktatu.

U djeteta i mladih, koji još uvijek rastu, snaga je svijesti u stanju

da do izvjesnog stupnja izmijeni čak i sustav kostiju prema našoj

volji. To mogu shvatiti samo oni koji to osobno pokušaju iskusiti

ne u teoriji, već u praksi. Nakon kraćeg vremena vježbanja moći

će osjetiti stvaralačku snagu svijesti u svojem vlastitom tijelu. Ove

vježbe, izvedene pomoću autosugestije i koncentracije misli, dje

luju uslijed psihičkog utjecaja neusporedivo snažnije na mišiće i

organizam od bilo kojeg športa bez sudjelovanja psihe.

Indijski sustav vježbanja usporenim tempom daje zapanjujuće

rezultate u slučaju da ga svakodnevno vježbamo. Pritom nam nisu

potrebne nikakve naprave jer yoga propisuje prirodna, drevna

vježbanja za tijelo koja su izvjesna podražavanja svakodnevnih

„športova" čovjeka koji je živio u prirodi. Kao primjer, opisat ćemo

prvu vježbu.

Bacanje koplja (SI .67) - Stisnimo šaku desne ruke tako, kao da

držimo koplje. U raskoračnom stavu i s lijevom rukom ispru

ženom u stranu cijelo tijelo povlačimo unatrag, kao da se pri

premamo baciti koplje. Desnu ruku povlačimo unatrag i lako


zabacujemo tijelo unatrag. Ovo je osnovni položaj. Sada otpo-

činjemo s pokretima bacanja koplja, sve do posljednje faze, kada

je desna ruka, koja drži koplje, ispružena ispred nas, dok se lijeva

nalazi iza. Tijekom cijelog ovog pokreta vršimo odgovarajući

pokret nogu, tako da nam u završnoj fazi desna noga dode na

prijed, kao kod mačevaoca. Obratimo posebnu pozornost da nam

pokreti djeluju plastično i umjetnički. Vrlo je važno da ovu i

naredne vježbe izvodimo potpuno bez odjeće ili samo u kupaćim

gaćicama, po mogućnosti pred zrcalom u kojem možemo vidjeti

odraz cijeloga tijela. Posebno prilikom vježbanja u sobi zrcalo je

vrlo važno jer pomoću koncentracije misli možemo neprekidno

pratiti sami sebi, kao i sklad naših pokreta i igru mišića.

Sada ustvari dolazi vježba yoge: „vježbanje usporenim rit

mom". Pred zrcalom zauzmemo osnovni stav bacača koplja, te ga

izvodimo s apsolutnom napregnutošću svih mišića koji sudjeluju

u tom pokretu, svaku fazu bacanja koplja tako polako kao da sami

sebe promatramo u nekom usporenom filmu. Pokreti moraju biti

tako spori da vježba, koja bi u normalnim uvjetima trajala svega

2 do 3 sekunde, traje od pola minute do jedne cijele minute. Za to

vrijeme, nagnuvši malo glavu ustranu, promatramo sami sebe,

kao i sve savršeniju igru mišića koji bujaju i pokoravaju se našoj

volji, dok snagom mašte pranu šaljemo u njih. Nakon završetka

cijele vježbe, odnosno, pokreta, ostajemo u posljednjoj fazi cijelu

minutu, nepomični kao kip, te se potom iznova lagano vraćamo

u početni položaj. Cijelu vježbu ponavljamo 2-3 puta. Na kraju,

brzim pokretom, kao da nešto stresamo, oslobađamo sve upo

trijebljene mišiće i potpuno ih opuštamo. Vježbu završavamo s

YOGA + ŠPORT 235

nekoliko serija yoga-disanja.

Mnogi športaši i treneri na Zapadu smijat će se ovim vježbama.

Prije no što izraze svoje mišljenje, međutim, neka sami ispitaju

djelovanje vježbi sporih pokreta najmanje tijekom tjedan dana, te

će doživjeti zapanjujuće rezultate. Svijest „crta" oblike novih

mišića, nabijenih snagom, prema našoj želji, ako svoju energiju

šaljemo u tijelo svjesno i uz punu pažnju. Nema takvih pluća, ma

kako slaba bila, koja neće odgovoriti na djelovanje snage samo

svijesti, te čak i kod odraslih pokazati znake razvoja. Sve ovisi o

našoj mašti, volji, kao i o tome imamo li vjere. Sve, u što uložimo

vjeru, uspijeva. Jer, moramo vjerovati u ono čega nema kako bi

ga moglo biti. - Imaginacija je stvaralačka snaga u našim rukama.

Druga je vježba, koju svakodnevno valja vježbati, gađanje

lukom i strijelom. (SI. 68)

U raskoračnom stavu okrenemo se malo u stranu, te načinimo

pokret kao da držimo luk u lijevoj ruci. Čvrsto stojeći, zatežemo

mišiće bedara i ruku, te držeći lijevu ruku ispruženu, desnom

rukom povlačimo zamišljenu tetivu luka, a zatim je opustimo.

Cijela vježba mora trajati oko jednu minutu, a završavamo je stre

sanjem i opuštanjem mišića uz nekoliko yoga-udaha.

Mačevanje - Zauzmemo stav za mačevanje. Kao da držimo

mač u ruci, skačemo naprijed i nazad, zadajući udarce lijevo i

desno, ali sve usporeno poput puža!

Dizanje utega - Saginjemo se prema naprijed, uhvatimo

rukama zamišljene utege i podižemo ih u visinu ramena. Savivši

koljena lakim poskokom, dolazimo u stav za potisak s raširenim

nogama, zatim potiskujemo teret do iznad glave raširenim


rukama. Stojeći pred zrcalom i promatrajući svoje pokrete, ovu

vježbu izvodimo tako polako da traje cijelu minutu. Na kraju, kao

i uvijek, zbog postizanja opuštenosti, stresemo mišiće i vježbu

završimo dubokim udahom.

Cijepanje klade - Ovo je jedna od najvažnijih drevnih vježbi.

U raskoračnom stavu obje ruke podižemo pred zrcalom,

zamišljajući da u šakama, koje su jedna iznad druge, držimo drške

teške sjekire koju dižemo i spuštamo kao da cijepamo neku kladu.

Usporeno izvođenje u trajanju 1 do 2 minute. Stresanje mišića i

disanje.

Bacanje kugle - (Vidi SI. 69).

Trčanje (SI. 70) - Također drevni šport čovjeka u vrijeme kada

je živio u prirodi. Pred zrcalom prolazimo kroz pojedine pokrete

trčanja, a da se ne pomičemo sa mjesta. Polako dišući usmjera

vamo pranu u sve mišiće koji sudjeluju u ovoj vježbi. Vježbu

završavamo stresanjem mišića i disanjem.

Boks - Zauzmemo pognuti stav boksača pred zrcalom, kao da

ćemo se boriti sa samime sobom. Zadamo nekoliko direktnih

udaraca lijevom i desnom rukom, a zatim, nagnuvši se prema

naprijed, nekoliko udaraca sa strane. I u ovoj vježbi sve izvodimo

što je moguće sporije, s potpunom koncentracijom cjelokupne

pažnje i napetošću svakog mišića koji sudjeluje u pokretu.

Završetak vježbe: stresanje mišića i duboko disanje.

Plivanje - Ova vježba odgovara treningu plivanja kakav se

prakticira u Europi. Ležeći na trbuhu na uskoj klupi ili visokoj

stolici, vršimo pokrete plivanja, neprestance pazeći na uskla

đivanje disanja. Zatim legnemo na leđa i plivamo leđno. Važnost

YOGA + ŠPORT 239

plivanja kao prirodnog športa već je razmotrena u vezi s

pranajamom, te iznova naglašavamo kako pored svih tjelesnih

vježbanja, svatko mora plivati barem pola sata dnevno.

Košenje - Podjednako dobra vježba za razvijanje leđnih i

trbušnih mišića, kao i za očuvanje gipkosti kralješnice. Pokreti u

lijevu i desnu stranu povoljno djeluju na živce koji se granaju od

kičmenog stupa. Vršimo pokrete košenja u lijevu i desnu stranu,

a potom, sagnuvši se, „sječemo srpom" kratku travu sporim

pokretima. Završetak vježbe: stresanje mišića i disanje.

Penjanje uz uže - Vrlo važna vježba za izgrađivanje tijela koja

se može vježbati na više načina. Svrha joj je podražavanje prirod

nih pokreta pri penjanju na drvo, uz lijane itd. Vrlo je jednosta

vna. Ako vježbamo u prirodi, uhvatit ćemo se za neku jaku granu,

dok će u našoj sobi dobar biti i okvir vrata. Ponajprije nekoliko

sekundi nepomično visimo, te postepeno povećavamo ovo vri

jeme za nekoliko sekundi. Zatim, nakon što se odmorimo za tre

nutak, ponovno se uhvatimo za granu ili okvir vrata, te polako

izdižemo do brade onoliko puta koliko možemo.

Hodanje četveronoške - Civilizirani, odrasli ljudi ovu vježbu

mogu smatrati nedostojnom, ali je ona ipak vrlo korisna. Hodanje

četveronoške samo pet minuta ima podjednako blagotvorno dje

lovanje na krvotok, mozak i endokrine žlijezde kao i asane u obr

nutom položaju. U hodanju četveronoške ne smijemo hodati na

koljenima, već na ispruženim nogama i rukama, tako da nam

glava visi. Fiziološko djelovanje ovakvog stava razmotreno je još

u ranijim poglavljima. Jednu do dvije minute hodamo četve

ronoške sa što krućim i što ispravljenijim nogama i rukama; zatim,

Yesudian • Haich

mnogo sporije, ali sa nešto savijenim udovima, te konačno

završavamo s puzanjem na laktovima. To je tzv. „indijansko

puzanje". Ako se izvodi nekoliko minuta, jedna je od najboljih

vježbi za razvijanje mišića.

Izvlačenje vode iz bunara (SI. 72) - U raskoračnom stavu, pred

zrcalom, lako pognuti prema naprijed, izvodimo pokrete

izvlačenja na užetu teškog vjedra punog vode iz bunara. S jed

nom rukom povijenom u laktu, a drugom ispruženom, poseg-

nemo nadolje i uhvatimo zamišljeno uže, te ga potom povučemo

nagore tako da, dok nam je lijeva ruka savijena i šakom dodiruje

same grudi, desnom rukom posežemo gotovo do poda kako

bismo uhvatili naredni dio užeta. Zatim vučemo uže desnom

rukom, dok lijevom posežemo nadolje. Stresanjem mišića i s neko

liko dubokih udaha završavamo vježbu.

Potezanje užeta (SI. 73) - U raskoračnom stavu ispred zrcala

ispružimo desnu ruku, uhvatimo zamišljeno uže, te ga vučemo

svom snagom dok tijelo zaokrećemo u desnu stranu. Zatim lije

vom rukom vučemo u lijevu stranu. Ovi naizmjenični pokreti

jedna su od najboljih vježbi za mišiće leda. Niti ovdje, međutim,

ne smijemo smetnuti s uma da je najvažnije što sporije vršiti poje

dine pokrete kako bismo mogli sviješću upravljati svakom fazom

vježbe. Naši pokreti moraju biti posve skladni.

Penjanje uz uže - Ova je vježba ista kao i prethodna samo što

naše zamišljeno uže visi okomito. Vršimo, dakle, pokrete

povlačenja užeta nadolje kako bismo se uz njega popeli.

Rvanje (SI. 74) - Ispred zrcala rvemo se sa zamišljenim protiv

nikom. U ovoj vježbi naši spori pokreti djeluju iznimno lijepo. S

YOGA + ŠPORT 241

vremena na vrijeme, između raznih zahvata, izvodimo Kumbhaku

u kojoj dah nikada ne valja zadržavati duže od 7 sekundi.

Pokreti za nogomet, klizanje na ledu, tenis, skijanje i bacanje

kugle također se mogu vježbati tempom usporenog filma.

Zašto je potrebno zrcalo u kojem se može vidjeti cijela naša

figura u ovim vježbama sporih pokreta? To je ustvari olakšica za

Europljane koji vježbaju kod kuće. Indijski yogini omogućuju svo

jim učenicima da ove vježbe „Dhandal i Bhaski" uvijek izvode

točno po pravilima zajedno sa svojim guruom (učiteljem). S istom

visokokvalitetnom psihičkom koncentracijom promatraju izvan

rednu igru mišića svoga učitelja koji posjeduje besprijekorno raz

vijenu muskulaturu. Znači, vježbaju prema uzoru. U podsvijesti

im se urezuje slika jednog savršenog tijela, koje je pred njima i

koje je upravo putem ovakvih vježbi dostiglu sadašnju savršenost.

Ovaj visoki stupanj asocijacije i koncentracije prane može se

postići ako imamo zaista lijepo razvijenog učitelja. Budući se na

Zapadu to ne može uvijek postići, zrcalo se nudi kao odlična

zamjena. Ovdje moramo sami sebi lijepo razvijene oblike

upečatljivo zamišljati, bez uzora i primjera. Stoga može biti korisno

da naše zrcalo okružimo s nekoliko slika lijepo razvijenih atlets

kih tijela. Ako ne možemo nabaviti veliko zrcalo, problem

možemo riješiti pomoću svjetiljke pred koju ćemo stati i na zidu

promatrati svoju sjenku. Nastojimo stvarati samo lijepe slike od

naših raznih pokreta tijekom vježbanja! Važno je samoga sebe pro

matrati, bilo u odrazu zrcala, bilo u obrisu sijenke.

Ako se dosad nismo bavili nijednim športom, naše je tijelo,

naša muskulatura, nalik nekoj sirovoj masi, otprilike kao

Yesudian • Haich

neisklesanom bloku pred kiparem. Da li je netko ikada vidio

kipara da zatvorenih očiju stvara svoje djelo i da svoj rad kontro

lira i divi mu se tek kada je posvema gotov?

Podjednako tako kao što kipar stalno, tijekom rada promatra

postepeni razvoj svoga djela, te se tome raduje i iz toga stvara

uvjerenje, podsticaj, pa i oduševljenje, s velikom pažnjom prateći

oživljavanje mrtvog materijala, i mi se moramo diviti igri svojih

mišića, skladnim pokretima svoga tijela i brzom razvijanju naše

muskulature, sve dok se iz bezobličnog „sirovog materijala" ne

stvori živa statua atletskih mišića. Ovaj jedinstveni sustav drev

nih vježbi, koji objedinjuje uvjerenje, snagu volje i mašte sa tjele

snim vježbama, zaslužuje ozbiljnu pažnju i detaljno istraživanje

športskih učitelja.

1 6 . N I Š T A B E Z S V I J E S T I

Iako sam u ovoj knjizi iznio samo indijska pravila koja se

odnose na čovjekovu tjelesnu kulturu - prikaz filozofije tjelesne

yoge iznio sam u knjizi ,,Yoga u dva svijeta" - Hatha yoga je ipak

potpuno prožeta osnovnim elementima duhovne yoge. Stoga bih

i o tome morao reći nekoliko riječi.

Prije no što bih barem okvirno izložio osnovne postavke više

indijske filozofije, neka mi bude dozvoljeno da još jednom nagla

sim iznimno djelovanje koje tjelesne vježbe - vršene uz puno

sudjelovanje svijesti - mogu imati utjecaj na muskulaturu tijela.

Misli, koje su oblik očitovanja svijesti, svemoćne su i našu sud

binu oblikuju u naprednom ili nazadnom pravcu. U poglavlju o

međusobnom djelovanju psihe i tijela, mogli smo vidjeti da se

pomoću dobrih i pozitivnih misli može privući dobro, dok nas

negativne, loše misli i zla osjećanja guraju u zlo, bijedu i bolest.

Snaga misli upravlja našim životom, odnosima s drugim ljudima,

poslovima i navikama. Snaga koncentrirane misli, međutim - ako

je umijemo usredsrediti i na sugestivan način očitovati - toliko je

moćna da posredstvom nje upućeni može lako ovladati voljom

drugih ljudi. Yogin ne teži ovome cilju, već jedino želi spoznati

svoju istinsku suštinu.

U vezi s time na ovom bismo mjestu željeli spomenuti izniman

naučni pokus kojeg je izveo istaknuti profesor na američkom

sveučilištu Yale, W.G.Anderson u vezi s mjerenjem snage misli i

uma. Jednog je studenta postavio na vrlo osjetljivu vagu tako da


se težište njegova tijela nalazilo točno iznad središta same vage.

Potom je profesor studentu zadao matematičke zadatke, te je

studentu krv počela jače strujati prema mozgu, što je pokazala i

vaga naginjanjem u pravcu glave, uslijed promjene ravnoteže. Sto

su matematički zadaci bili teži, odnosno, što je student morao

dublje zamisliti se, to je i otklon vage bio veći. U nastavku

eksperimenta profesor je zamolio studenta da se intenzivno

koncentrira na tjelesne vježbe, te da zamišlja, na primjer, kako

izvodi 10-20 dubokih čučnjeva i da mu mišići stopala intenzivno

rade. Nakon nekoliko minuta vaga se pomaknula u pravcu nogu,

što je bio zapanjujući dokaz da je sama snaga svijesti dovoljna da

izazove skretanje krvotoka prema nogama, i to samo posredstvom

zamišljenih, dakle, u mislima izvedenih pokreta. Ovaj pokus izveo

je profesor Anderson sa još nekoliko svojih slušatelja i pritom

dobio slične zadivljujuće rezultate.

Kako bi još detaljnije ispitao zadivljujuće djelovanje svijesti na

tijelo i mišiće, profesor je mjerio snagu desne ruke jedanaestorici

svojih mladih studenata. Iznosila je u prosjeku 60 kg, dok je

prosječna snaga lijeve ruke iznosila 50 kg. Zatim je svojih jedana

est studenata podvrgao posebnom i vrlo brižljivo pripremljenom

treningu ali samo jedne, desne ruke. Nakon toga izvršena su točna

mjerenja koja su otkrila iznenađujuću činjenicu da, dok se snaga

desne ruke povećala za 3 kg, snaga vučenja i potiska neuvježba-

vane ruke povećana je za cijelih 3,5 kg u istom vremenu! Ovaj je

pokus pružio dokaz da je mozak, koji je upravljao vježbama što

su izvođene sa zanimanjem, slao krv ne samo u mišiće koji su

vježbani, već je jačao i razvijao i neaktivnu lijevu ruku.

YOGA + ŠPORT 245

Profesor Anderson konstruirao je i posebnu klupu u obliku

klackalice koja je bila u potpunoj ravnoteži kada bi na nju legao.

Ako bi stao zamišljati da pleše ili da izvodi američki narodni ples

jig, nakon nekoliko bi se sekundi dio klupe pod njegovim nogama

počeo spuštati. Njemački atlet osamdesetih godina prošlog

stoljeća, Eugen Sandow svojevremo je izjavio kako tjelesne vježbe

izvođenjem bez koncentracije misli i zanimanja, dakle, samo

mehanički, vrlo malo mogu doprinijeti razvijanju mišića. On i

profesor Anderson bili su prvi koji su nešto načuli o iznimnom

djelovanju jednog indijskog sustava vježbanja pred zrcalom; naža

lost, o njemu su mislili samo u vezi sa svojim vježbama, te je tako

ovo znanje ubrzo palo u zaborav.

Cjelokupni sustav Hatha yoge zasniva se na vraćanju prirod

nom načinu života, intuiciji koja čovjeka vodi njegovoj suštini.

Zasniva se na povratku plodovima uma i tako postaje jedan od

najdragocjenijih zaloga novog svijeta u nastajanju i naraštaja koje

će živjeti sretnim i prirodnim životom. Kada posve utihne zveket

oružja rodit će se novi, slobodniji svijet, te se približava vrijeme

kada će čovjek izliječiti svoje rane i početi razvijah na novi, zdraviji

i svjesniji način. Neka tri najveća dara Hatha yoge: ZDRAVLJE,

SNAGA I MLADOST, pripadnu tom novom naraštaju!

1 7 . K O R I S N I S A V J E T I

Z A U Č E N I K E Y O G E

Ustajte i odlazite na spavanje uvijek u isto vrijeme. Odlazite

na spavanje najkasnije do 10 sati jer kozmički položaj Zemlje do

ponoći živčanom sustavu omogućuje najpovoljnije zračenje za

njegov oporavak.

Naka Vaša prva pomisao nakon buđenja bude - ZDRAVLJE!

Misaono se udubite u suštinu zdravlja i snage tijela i duha.

Ako je moguće, okupajte se svakoga dana i oslobodite svoju

kožu nečistoće i opasnih otrova. Neka Vaša psihička i tjelesna

atmosfera uvijek bude čista.

Što je moguće češće oslobodite noge iz neprovjetrenog zatvora

obuće, te hodajte bosonogi šumom, livadom, obalom rijeke ili

mora jer kroz tabane upijate zračenja Zemlje koja osnažuju i

osvježavaju Vaš organizam na izniman način. Stanovnici se gra

dova zato tako lako umaraju što ih obuća, beton i asfalt razdva

jaju od ovoga zdravog izvora energije. Na selu ljudi mogu pješčati

više kilometara bez umora; štoviše, često skidaju obuću, te je nose

prebačenu preko ramena! Prije spavanja vježbajte prste na

nogama, pokrećite ih pojedinačno kako bi se vitalizirali i postali

svjesni. Vježbajte da njima možete uzimati grančice i kamenčiće.

Svakoga dana nekoliko minuta provedite posve bez odjeće.

Ovakvo Vam je zračno kupanje nužno jer je dodir sa zrakom one-

mogućen tijekom cijeloga dana, dok teška odjeća sprečava disanje


kože. Ako sa zračnim kupanjem započnete ljeti, te ga svakodne

vno vježbate, ubrzo ćete steći iznimnu otpornost.

Ujutro i navečer izvedite vježbe očiju kako nikada ne bi ste ovi

sili o naočalama.

Pazite da Vam nosnice uvijek budu čiste jer su one ulazna vrata

prane. Ujutro vršite ispiranje nosa ušmrkavanjem mlake, blago

zasoljene vode iz dlana. Ako ste prehlađeni ili imate upalu nosa,

ispiranje vršite tri puta dnevno. U posudu ulijte toliko toplu vodu

koliko normalno možete izdržati, te u njoj otopite čajnu žličicu

sode bikarbone, uronite klice i tu otopinu polako uvlačite u nos

sve dok ne dospije u usnu šupljinu. Zatim je izdahnite i izvedite

Sarvangasanu. Tako ćete se osloboditi i najupornije prehlade.

Prije i poslije svakog objeda valja isprati usta. Redovno perite

zube. Odsijecite grančicu hrasta, bora (jele, smreke itd) ili euka

liptusa jer tanin osvježava i jača Vaše desni, te sprečava stvaranje

zubnog kamenca, a time i kvarenje desni (recesija), ove tako česte

bolesti na Zapadu. Između dlačica četkice za zube bujaju milijuni

mikroba. Tanin u hrastovoj grančici djeluje kao odlično dezin-

fekcijsko sredstvo. Upotreba je grančice vrlo jednostavna: uzmite

jednu grančicu oko pola centimetra u presjeku, te grickajte kraj

sve dok se vlakna ne rascvjetaju u obliku male četkice. Zatim

očistite zube ovom četkicom iznutra i izvana u okomitom pravcu

kako bi se očistili i zubi i prostori između njih. Krunice zuba već

su se očistile grickanjem grančice. - Posebno pazite da ne nadražite

ili oštetite desni, štoviše, grančicu grickajte sve dok ne postane

potpuno i fino mekana. Svježa je grančica savitljiva, puna soka i

nije toliko čvrsta da bi nam ozlijedila desni. Na taj način zube

YOGA + ŠPORT 249

čistite svakog drugog dana. U ostale dane uzmite malo vlažne soli

na kažiprst i, kada se rastopi, prstom istrljajte zube i desni, što će

povećati cirkulaciju krvi, ojačati desni i korjenove zubi. Zubi će

Vam biti snježno bijeli, a dah svjež.

Hranu valja dobro žvakati. Dobro žvakanje nije važno samo

za probavu jer ono osigurava i obilan priljev krvi u zubne korje

nove.

Jelovnik se mora sastojati od što više sirove hrane. Ako ste jeli

mnogo mesa, ne vršite naglu promjenu bez prijelaznog perioda

jer biste mogli naškoditi organizmu. Prijelaz valja izvršiti poste

peno. Upotreba mesa do izvjesne manje granice opravdana je u

hladnim predjelima, te ne predstavlja nikakvu prepreku za yogu.

Prije svega umjerenost! Meso stvara isuviše mnogo otpadnih

tvari i otrova, te teško opterećuje probavne organe. Voće, povrće,

koštunjasti plodovi, žitarice, med, mliječni proizvodi moraju biti

vaša glavna hrana.

Pazite da svakodnevno imate urednu stolicu. Ako Vam je rad

crijeva nepravilan, potrebno je vježbati odgovarajuće asane:

Uddijana-Bandha, Pasčimotana, Yoga-Mudra, Nauli itd.

Na viknite crijeva na redovne pokrete pražnjenja u odgovarajuće

vrijeme ujutro ili poslije nekog obroka.

Ako želite postići ozbiljne rezultate u Hatha yogi, morate iz

bjegavati duhan, alkoholna pića i loše navike na druge opasne

poroke jer svi oni umrtvljuju živčane centre koje yoga upravo

nastoji probuditi.

Nikada nemojte dozvoliti da vam zavist, mržnja, oholost,

požuda, ljubomora ili neki drugi niski nagon obuzme duh. Takva


osjećanja stvaraju opasna strujanja u čovjeku, truju mu duh i tijelo,

a posljedica svega toga je bolest. Disciplinirajte svoje raspoloženje,

sačuvajte svoju duhovnu vedrinu i ne dozvolite vanjskim okol

nostima da na Vas utječu! Budite uvijek svjesni činjenice da ste na

nebu svojeg duha Vi jedino sunce!

Govorite samo onda kada imate što za reći. Nepotrebnim

govorenjem rasipaju se ogromne količine pozitivne energije.

Izbjegavajte pogrešno mišljenje, govorenje i djelovanje.

Vrlo je korisno po jedan dan svakog mjeseca, ponajbolje u vri

jeme mladog ili punog mjeseca, provesti u potpunom postu i

šutnji, tzv. Maunam. Brana, koju na taj način zatvarate, omogućuje

Vam skupljanje ogromnih količina energije, kao i povećanje

zdravlja i snage volje.

Yogu vježbajte uvijek u posebnoj prostoriji, ako je to moguće,

u kojoj je svjež i čisti zrak. Nemojte vježbati yogu u prostoriji

ispunjenoj duhanskim dimom i isparenjima alkohola u kojoj su

donedavno vodeni svakakvi razgovori! - Kada u svoju prostoriju

uđete zbog vježbanja, za sobom ostavite, zajedno s odjećom, sve

svoje nevolje, strahove, zlovolju i brige. Tada će Vaš dom zračiti

vedrinom i uzvišenom čistoćom. Yogu vježbajte na čistom sagu

ili prostirci, okrenuti licem prema istoku.

Vježbe započnite odstranjenjem svakog osjećaja straha, u

budućnost gledajte s punim povjerenjem, te započnite s dubokim

# disanjem uvjereni u ljekovitu snagu predstojećih vježbi. Neka vam

se duh ispuni mirom, radošću, strpljenjem i odlučnošću!

Neka Vam pred očima neprestance lebdi mentalno oslobo

đenje. Nepokolebljivo težite njegovom ostvarenju. Naučite

YOGA + ŠPORT 251

nekoliko rečenica napamet iz učenja velikih učitelja svijeta. Ako

osjetite da Vas pritišće potištenost, odagnajte je svjetlošću misli

koja struji iz učenja velikih učitelja:

„Izbjegavaj dvije stvari, o putniče: beskorisne želje i pretjerano obuzda vanje tijela."

Buddha

„Kratkotrajno je zadovoljstvo, nalik blijesku munje; zašto, dakle, slijedim samo put zadovoljstva?"

Buddha

„Čovjeku valja vid okrenuti spram sebe sama kako bi mogao

krenuti najčudesnijim putem otkrića svijeta."

Brunton

„Snaga jednom narodu mora doći posredstvom odgoja."

Vivekananda

„Ako čovjek sebi predoči stvarnost, iz te će predodžbe stvar

nost i nastati."

E.H.

„Ako je tvar moćna, misao je svemoćna."

Vivekananda

„Spas svijeta leži u kulturnom čovječanstvu."

Pestalozzi


„Beskrajna je budućnost pred tobom, te uvijek moraš imati na

umu kako svaka tvoja riječ, misao ili djelo ima svoj vlastiti utjecaj

na tebe samoga, te kako su loše misli i djela spremne da te zaskoče

poput tigrova, tako postoji i ohrabrujuća nada da su dobre misli

i djela spremni uvijek pratiti te i neprestance braniti neizmjernom

snagom."

„Velika misao-vodilja glasi:"Pomoć, a ne napad", „Prilagodba,

a ne razaranje", „Sklad i mir, a ne razdor".

,,U snazi pojedinca leži snaga cijelog naroda."

„Snage su uma nalik zracima svjetlosti koja se rasipa; kada se

usredotoče, prosvjetljuju. To je naš jedini način spoznaje."

„Svatko može ukazati na zlo, ali je prijatelj čovječanstva samo

onaj tko pronalazi izlaz iz teškoće."

„Čovjek nikada ne napreduje od zablude k istini, već od istine

k istini, od manje istine k većoj istini."

„Zlo je željezni lanac, dobro je zlatni lanac; i jedno je i drugo

lanac. Budi slobodan i jednom zauvijek znaj da za tebe ne postoji

nikakav lanac. Uzmi zlatni lanac kako bi se oslobodio željeznog

lanca, a potom odbaci od sebe oba lanca!"

„Sto su okolnosti u većoj mjeri protiv vas, to se više očituje

vaša unutrašnja snaga."

„Istina je neizmjerno teža od neistine, a tako je i s dobrotom.

Ako ih posjedujete, prokrčit ćete sebi put svojom vlastitom teži

nom."

„Kako je stečeno sve znanje na svijetu, ako ne usredotočenošću

umnih snaga? Život nam je spreman otkriti svoje tajne samo ako

pokucamo ili pružimo odgovarajući podsticaj. Snaga i jakost

YOGA + ŠPORT 253

podsticaja dolazi putem koncentracije. Nema granica snazi ljud

skoga uma. Što je usredotočeniji, to više snage djeluje na jednoj

određenoj točci; u tome je tajna."

„Savršenstvo ne treba postizavati - ono je već u nama. Sreću

i zadovoljstvo ne treba stjecati - mi ih već posjedujemo, oduvijek

su bili naši. Ako misliš da si sputan, sputan ćeš i ostati. Ako smiješ

reći da si slobodan, slobodan si istoga trenutka."

1 8 . P L A N P R A K T I Č N I H V J E Ž B I

Svrha je Hatha yoge da nam tijelo učini svjesnim, da ga prožme

našim bićem! Ali to nije sve. Krajnji je cilj da budemo svjesni i u

svome umu ili psihi. Vježbanje asana, zajedno s pranajamom, tijelo

u potpunosti dovodi pod našu kontrolu; podjednako tako, isto

vremeno valja voditi računa o discipliniranju vlastitog uma.

Čovjek svoj um mora držati pod stalnom kontrolom, te svojim

mislima ne dozvoliti da besciljno lutaju; štoviše, mora nastojati

živjeti u stalnom miru i uravnoteženosti. Ako nama zavladaju

nekontrolirane misli, ne stojimo više na čvrstom tlu, te se bes

pomoćno prepuštamo svakoj nevolji. Tajna sreće ovisi o tome u

kojem stupnju vladamo svojim umom i tijelom.

Vježbe Hatha yoge podučavaju nas potpunom ovladavanju

tijelom i snagama koje u njemu djeluju. Kod vježbi koje sadrži ovaj

plan uočavamo kako, nakon devete vježbe u svakom tjednu, uvi

jek dolazi Savasana. Ona služi discipliniranju naših misli. U bud

nom stanju sjedište je svijesti mozak. Moramo je, međutim, prisi

liti da se na nekoliko minuta povuče i isprazni nam organ

mišljenja. Naš se misaoni centar odmara samo tijekom sna, kada

se priroda brine da se ovaj najvažniji izvor energije oslobodi svo

jih svakodnevnih opterećenja.

Sjedimo u Pamdasani, isključimo sve misli, usredotočimo se

na srce i disanje reguliramo sve dok ne postane sasvim lagano i

ravnomjerno. Kičmeni stup držimo ravno, te doživljavamo

savršeni mir. Pažnju usredotočujemo na srce, te se počinjemo

2 % Yesudian • Haich

osjećati kao da ulazimo u srce. Ostavivši svaki nemir pred ula

zom, zračimo savršenim mirom i spokojnošću...Pazi da nas ne

uznemiri nijedna druga misao. Ovu vježbu valja svakodnevno

vježbati 5 do 10 minuta! Vježba je posebno potrebna i korisna za

ljude na Zapadu koji žive isu više aktivnim načinom života.

Čuvajući spokojnost u srcu, legnemo na leda i vježbe završimo

uvijek Savasanom. Tko vježba Hatha yogu neka se usmjerava

prema cilju kojeg želi postići.

Zaposlenima u uredima, koji su isuviše angažirani, te yogu

vježbaju zbog očuvanja zdravlja, preporučuje se da rade vježbe,

navedene u „Planu praktičnih vježbi" predvečer, prije večere, ali

nikada s punim želucem.

Tko može više vremena posvetiti razvoju svoga tijela i samo

svijesti, mora vježbati vježbe sporih pokreta, a navečer vježbe yoge

ili, obrnuto, ujutro vježbe yoge, a navečer vježbe sporih pokreta.

Tko se još intenzivnije želi baviti yogom, najbolje će postupiti

ako potraži odgovarajućeg upućenog učitelja, te pod njegovom

kontrolom i nadalje prakticira yogu.

YOGA + ŠPORT

YOGA + ŠPORT 2 6 7

Kako je vidljivo iz ovoga plana, svaka serija vježbi traje ukupno

oko 25 do 40 minuta. Nakon završene serije svatko može vježbati

odgovarajuće vježbe pranajame i asane koje mu najviše odgova

raju i koriste. Nije preporučljivo, međutim, vježbah odjednom više

od jednog sata.

Kako pranajamu i asane, tako i drevni sustav koji sa tjelesnim

vježbama spaja uvjerenost, snagu volje i snagu mašte, toplo pre

poručujem športskim učiteljima na Zapadu. Doista je vrijedno

posvetiti svu dužnu pozornost ovoj štovanja dostojnoj prirodnoj

nauci, a i mladeži bi bilo vrlo korisno, još od najranijeg djetinjstva,

pružuiti sve blagodati Hatha yoge. Na taj bi način rastao novi

naraštaj obdaren novim snagama, samodiciplinom i velikom sna

gom volje jer:

tijelo je prikladni i poslušni instrument

očitovanja naše psihe samo onda kada je

zdravo!


Objašnjenje

sanskrtskih riječi i izraza

Ardha - pola, polu

Ardha-Bhudžangasana - polustav kobre

Ardha-Matsjendrasana - Nazvana po yoginu Matsyendri.

Budući da je originalna vježba vrlo teška, u Hatha yogu je preu

zeta pod imenom „Ardha" (polu) - Matsjendrasana.

Ardha-Salabhasana - Salabha na sanskrtu znači „skakavac".

Ardha-Salabhasana - polustav skakavca, tj. obje noge ne

podižemo odjednom, već naizmjence naprije jednu, a zatim

drugu.

Bhastrika - mijeh. Vrsta vježbe disanja kod koje zrak jako udah

nemo i odmah snažno izdahnemo. Ubrzano potpuno yoga-

disanje.

Bhudžangasana - Bhudžanga znači „zmija, kobra", tj. stav

kobre.

Bru-Madya-Drišti - Fiksiranje pogledom korijena nosa.

Dhanurasana - Dhanu: „luk". Stav luka.

Halasana - Ovaj se stav tijela naziva „stav pluga" jer nalikuje

indijskom plugu. „Hala" na sanskrtu znači: „plug".

Yoga-Mudra - Stav pečata. Zatvoreni stav.

Kapalabhati - Kapala, „lubanja", Bhati, „svjetlost". Riječ je o

pročišćavajućoj vježbi disanja za glavu; podstiče jasno mišljenje

i sposobnost koncentracije.

Kumbhaka - Pauza, zadržavanje daha nakon udaha ili izdaha.

YOGA + ŠPORT 269

Matsjasana - Stav ribe. Matsja - riba.

Majurasana - Stav pauna. Majura - paun.

Mudra - Pečat. Stav pečata, zatvoreni stav. Stav brave.

Nauli - Izdvajanje srednjih trbušnih mišića. Dakšina i Vaman

Nauli - izdvajanje desnog i lijevog trbušnog mišića.

Padahastasana - Stav rode.

Padmasana - Stav lotosa. Padma=lotos (lotosov cvijet)

Pasčimotanasana - Istezanje kralješnice (savijanjem prema

naprijed)

Salabhasana - Salabha znači „skakavac". Stav skakavca.

Sarvangasana - Stav svijeće.

Savasana - Stav potpunog mira. Sava = „uspokojeni".

Sidhasana - Stav duhovnog poniranja, udubljivanja u samoga

sebe.

Simhasana - Stav lava. Simha = lav.

Siršasana - Sirša = glava. Stoj na glavi.

Supta-Vadžrasana - Stav dijamanta za samosavladavanje i raz

vijanje snage volje.

Trikonasana - Stav trokuta

Uddijana-Bandha - Vezati, podići, pretvarati. Ovom se vjež

bom energija prane usmjerava u sredinu kičmenog stupa.

Vakrasana - Stav savijanja.


L I T E R A T U R A

1. Yesudian S., Haich E.: Yoga and Health, G.Allen & Unwin,

Ltd., London 1959.

2. Iyengar.B.K.: Light on Yoga - Yoga Dipika, G.Allen & Unwin

Ltd., London 1965.

3. Ramacharaka Y.: Hatha yoga or the Yogi Philosophy of

Physical Well-Being, Taraporevala, Bombay 1966.

4. Ramacharaka Y.: The Hindu Yogi Science of Breath,

L.N.Fowler & Co., Ltd. London 1960.

5. Rele V.G.: Yogic Asanas for Health and Vigour,

Taraporevala, Bombay 1956.

6. Ramacharaka Y.: The Philosophies and Religions of India,

L.N.Fowler & Co., Ltd, London 1936.

YOGA + ŠPORT

Bilješke

1 Čovječe, ti si jedina svoja tajna!

Tko može otvoriti tvoja vrata izuzev tebe samoga?

1 nitko kroz njih ne može proći osim tebe!

2 Otvori oči kako bi vidio

I zagledaj se ispod koprene sljepila

Kako ovo trošno tijelo pokriva...

VELIČANSTVENOG ČOVJEKA

3 Latinska sentenca: „Liječnik liječi, ali priroda izliječi."

2 7 2 Yesudian • Haich

Popis ilustracija

SI. br.

I, 2, 3, 4. Selvarajan Yesudian u 16. godini nakon jedno

godišnjeg vježbanja pranajame i asana

5. Kundalini i sedam čakri

6, 7, 8. Potpuno yoga-disanje: 6. Trbušno disanje (prva faza);

7. Srednje disanje (druga faza) 8. Gornje disanje (treća faza)

9. Padmasana

10. Padmasana, varijanta

I I . Yoga-Mudra

12. Yoga-Mudra, nastavak

13. Yoga-Mudra, varijanta

14. Supta-Vadžrasana

15. Supta-Vadžrasana, varijanta

16. Ardha-Matsjendrasana

17. Ardha-Matsjendrasana, druga faza

18. Vakrasana, naredna varijanta

19. Vakrasana, I. Način

20. Matsjasana

21. Pasčimotana

22. Padahastasana

24. Uddijana-Bandha

25. Uddijana-Bandha u sjedećem stavu

26. Uddijana-Bandha u sjedećem stavu

27. Nauli

28. Nauli

YOGA + ŠPORT

29. Dakšina-Nauli

30. Vaman-Nauli

31. Trikonasana

32. Bhudžangasana

33. Ardha-Bhudžangasana

34. Ardha-Bhudžangasana, varijanta

35. Salabhasana

36. Ardha-Salabhasana

37. Dhanurasana

38. Majurasana, početni stav

39. Majurasana, konačni stav

40a. 40 b. Sarvangasana

41. Viparita-Karani

42. Siršasana

43. Siršasana, nastavak

44. Siršasana, nastavak

45. Siršasana, završetak

46. Siršasana, završetak

47. Siršasana, varijanta I

48. Siršasana, varijanta II

49. Halasana, prva faza

50. Halasana, druga faza

51. Halasana, treća faza (konačni stav)

52. Pravilno i nepravilno držanje tijela

53. a)

54. b) Nastavak slike 53

55. - 56. Vježbe za naprednije učenike


66. Sawasana

67. Bacanje koplja

68. Gađanje lukom i strijelom

69. Bacanje kugle

70. Trčanje

71. Penjanje uz uže

72. Izvlačenje vode iz bunara

73. Potezanje užeta

74. Rvanje

KAZALO

Predgovor Dr. D.B. Desaia 7 Predgovor autora 9

PRVI DIO - UVOD U HATHA YOGU 1. Istinita priča o bolesnom dječaku 13 2. Što je Hatha Yoga? 19 3. Svaka bolest ima mentalne uzroke 29 4. Naša najveća pogreška: ne umijemo disati! 55 5. Što je „Prana"? 61 6. Potpuno disanje 67 7. Plivanje kao sredstvo savršene regulacije disanja 85 8. Civilizirani apetit 97 9. Kundalini i sedam čakri 113

DRUGI DIO - PRAKTIČNA HATHA YOGA 10. Stvaralačka snaga svijesti 119 11. Ljekovito djelovanje drevnih asana 127 12. Pranajama i asane - tajna dugog života 137 13. Vježbe disanja pranajama 141 14. Asane - položaji tijela 161 15. Čudotvorno djelovanje vježbi sporih pokreta 229 16. Ništa bez svijesti 243 17. Korisni savjeti za učenike Yoge 247 18. Plan praktičnih vježbi 255

Objašnjenje sanskrtskih riječi i izraza 268 Literatura 270 Bilješke 271 Popis ilustracija 272

Documents

74892963 Yesudian Selvarajan i Haich Elizabeth Yoga i Sport