Alice Hoffman - Kralj rijeke(Knjiga ima 235 strana)

Željezna kutijaINTERNAT HADDAN SAGRAÐEN JE 1858. NA KOSIM OBALAMA RIJEKE Haddan, blatnom i nesigurnom terenu koji se pokazao pogubnim od samog poèetka. Te prve godine, dok je cijeli gradiæ mirisao na blanje cedrovine, podigla se oluja strašnih razmjera s vjetrovima toliko jakim da su iz pliæaka trsja usisali na desetke riba pa ih podignuli iznad sela u svjetlucavom oblaku krljušti. Bujice vode sruèile su se iz neba, i rijeka se do jutra izlila iz korita, pa su svježe obojene bijele školske zgrade, obložene daskama, slobodno plutale po mutnom moru vodene leæe i alga.Uèenike su tjednima prevozili na nastavu èamcima somovi su plivali kroz poplavljene vrtove trajnica gledajuæi na nepogodu hladnim, staklastim oèima. Svake bi veèeri, u sumrak, školski kuhar balansirao na dasci jednog od prozora na prvom katu i ribièkim štapom upecao tucet srebrnih pastrva, onu vrstu koju se može naæi samo u strujama Haddana, slatki mesnati varijetet posebno slastan kad ga se poprži na ulju i ljutikama. Kad se voda povukla, pet centimetara crnog mulja prekrivalo je tepihe u spavaonicama u ravnateljevoj kuæi komarèi su se poèeli leæi po umivaonicima i bideima. Ljupki vlažni vidici ovog zemljišta, krajolik bogat vrbama i lopoèem, zaveli su nepromišljene èlanove upravnog odbora da grade preblizu rijeci, nikad ispravljena arhitektonska pogreška. I dandanas se može naæi žabe u instalacijama posteljina i odjeæa, pohranjene u ormarima, prepoznatljivo odišu korovom, kao da je svaki predmet opran u rijeènoj vodi i nikad temeljito osušen.Nakon poplave, podove i krovove kuæa u gradu morali su preslagati, javne zgrade su srušene, a potom ponovno sagraðene od podruma do stropa. Cijeli su dimnjaci plutali Glavnom ulicom iz nekih se još izvijao dim. Sama Glavna ulica postala je rijeka, s vodama dubozemlje, prepuštajuæi metalne stupove u obliku strijela vodenom toku. Konji su se utapali, mazge su kilometrima bile nošene stihijom, a kad bi ih spasili, odbijale su jesti išta osim celera i vodene leæe. Otrovnu rujevinu išèupalo je iz zemlje zajedno s korijenjem i naplavilo u sanduke s povræem, pa je zabunom skuhana zajedno s mrkvama i zeljem, recept koji je prouzroèio nekoliko preuranjenih smrti. Risovi su se pojavljivali na stražnjim trijemovima mjauèuæi i u oèaju tražeæi mlijeko nekoliko ih je zateèeno pokraj dojenèadi u kolijevkama kako sišu iz njihovih boèica i predu kao da su kuæne maèke puštene u kuæu na ulazna vrata.Plodna polja koja su okruživala gradiæ Haddan bila su tada u vlasništvu dobrostojeæih farmera koji su uzgajali šparoge i luk te neobiènu vrstu žutog kupusa poznatu po svojoj velièini i finom mirisu. Ti bi farmeri znali ostaviti naèas svoje plugove i zagledati se u djeèake kako pristižu iz svih zakutaka Commonvvealtha da se smjeste u školu Haddan, no i najimuæniji meðu njima nisu mogli priuštiti svojim sinovima školarinu. Domaæi deèki morali su se zadovoljiti prašnjavim hrpama knjiga u knjižnici na Glavnoj ulici i onim osnovnim znanjima koja su mogli steæi u svojim domovima i na poljima. Još i danas mještani Haddana posjeduju rustikalno znanje kojim se ponose. I djeca mogu prognozirati kakvo æe biti vrijeme ili prstom pokazati i imenovati svako zviježðe na nebu.Desetak godina nakon što je sagraðen internat Haddan, podigli su državnu srednju školu u susjednom gradiæu Hamiltonu, što je znaèilo klipsanje na nastavu dobrih osam

kilometara u dane kad je snijeg bio do koljena a vrijeme tako hladno da su se i jazavci zadržavali u svojim jazbinama. Svaki put kad bi neki djeèak iz Haddana pješaèio kroz nevrijeme do državne škole, njegovo neprijateljstvo prema internatu bi poraslo, poput prištiæa na koži zle volje spremnog puæi pri najmanjem dodiru. Tako se iskovala kruta netrpeljivost, a osjeæaji pakosti jaèali svakom godinom sve dok se izmeðu polaznika internata i mještana moglo baš i podiæi ogradu koja bi ih razdvajala. Uskoro se onoga tko bi se usudio prijeæi tu crtu smatralo muèenikom ili budalom.U jednom se trenutku ujedinjenje tih odvojenih svjetova èinilo ostvarivim, kad je doktor George Howe, cijenjeni ravnatelj kojeg su smatrali najboljim u povijesti internata, odluèio uzeti za ženu Annieèovjek, vlasnik imanja tamo gdje se danas Route 17 spaja s meðudržavnom autocestom, i on je odobrio taj brak, no uskoro nakon vjenèanja postalo je oèito da æe Haddan ostati podijeljen. Doktor Howe, koji je bio ljubomoran i osvetoljubiv, tjerao je domaæe ljude sa svog praga. Èak su i èlanovi Anniene obitelji ubrzo otpravljeni. Njezin otac i braæa, jednostavni ljudi s blatom na èizmama, ostali su zabezeknuti onih nekoliko puta koliko su došli u posjet, kao da su od skupocjenog porculana i u kožu uvezenih knjiga zanijemjeli. Nije prošlo dugo a ljudi iz grada namrzli su Annie, kao da ih je ona na neki naèin iznevjerila. Ako misli daje uhvatila Boga za bradu, u toj otmjenoj kuæi pokraj rijeke, djevojke s kojima je odrasla smatrale su da imaju razloga da joj vrate milo za drago, pa bi prošle na ulici pokraj nje bez rijeèi. Èak bi i njezin pas, lijeni goniè po imenu Šeæer, pobjegao kevæuæi u onim rijetkim prigodama kad bi Annie svratila na oèevu farmu.Ubrzo je postalo jasno da je taj brak užasna pogreška svatko malo iskusniji od Annie uvidio bi to od samog poèetka. Na vlastitom je vjenèanju doktor Howe zaboravio šešir, pouzdan znak da æe taj muškarac kadtad poèeti šarati. On je bio od ljudi koji žele posjedovati svoje žene, ali tako da oni njima ne pripadaju. Bilo je dana kad bi jedva progovorio koju reèenicu u vlastitom domu, i noæi kad bi se vratio tek u zoru. Samoæa je nagnala Annie da poène raditi u vrtovima internata, koji su do njezina dolaska bili zapuštene, uništene parcele prepune bršljana i beladone, tamnih penjaèica koje su gušile poljsko cvijeæe što bi možda izraslo na tankom tlu. Pokazalo se da je Anniena samoæa bila sretna okolnost za internat jer je ona osmislila staze poploèene opekama u obliku pješèanog sata i, uz pomoæ šest krupnijih uèenika, pobrinula se da se zasade tužne breze ispod èijih grana mnoge djevojke i dandanas dobivaju svoj prvi poljubac. Annie je donijela matièni par labudova da se nastane u okuci rijeke iza ravnateljeve kuæe, mrzovoljne kukavne primjerke spašene iz ruku nekog farmera iz Hamiltona èija je žena èupala njihovo krvavo perje za mekane, debeljuškaste pokrivaèe. Svake veèeri, prije jela, kad bi svjetlo iznad rijeke kupalo zrak zelenom izmaglicom, Annie bi izašla iz kuæe s pregaèom punom starog kruha. Èvrsto je vjerovala da rasipanje krušnih mrvica donosi sreæu, stanje koje ona nije osjetila od danaIma ih koji se kunu da labudovi donose nesreæu, a pogotovo ih preziru ribolovci, no Annie je obožavala svoje ljubimce mogla ih je dozvati samo jednim povikom. Na zvuk njezina milog glasa ptice bi se postrojile pristojno poput uglaðene gospode jele su iz njezinih ruku a da je nijednom nisu ogreble do krvi najdraže su im bile kore raženog kruha i slani keksi od integralnih žitarica. Kao posebnu poslasticu, Annie im je èesto donosila cijele pite, ostatke iz blagovaonice. U košari od pruæa naslagala bi kolaèe od jabuke i divljih malina koje bi labudovi progutali gotovo cijele, tako da bi im kljunovi bili umrljani grimizom, a trbusi poprimili oblik lopte.

I oni, koji su bili uvjereni da je doktor Howe pogriješio pri odabiru svoje nevjeste, morali su se diviti Annienim vrtovima. Zimzeleni rubovi vrlo su se brzo popunili rumeno ružièastim naprstkom i blijedožutim ljiljanima, a svaki je visio poput privjeska, skupljajuæi rosu na svojim satenskim laticama. No najviše sreæe Annie je imala sa svojim ružama i, meðu zavidnijim èlanovima vrtnog društva Haddan, osnovanog baš te godine u pokušaju da se gradiæ uljepša, govorkalo se da je takva sreæa neprirodna. Neki su èak otišli tako daleko da su rekli kako Annie posipa prah od smrvljenih maèjih kostiju oko korijena svojih penjaèica, ili da možda prolijeva vlastitu krv po grmlju. Kako bi inaèe njezin vrt mogao procvjetati u veljaèi dok su ostale okuænice goli kamen i suha zemlja? Massachussetts je poznat po kratkoj sezoni rasta i ubojitim ranim mrazovima. Vrtlar nigdje ne može naiæi na tako nepredvidivo vrijeme, što zbog suša i poplava ili najezde nametnika koji su znali poharati cijele kvartove pune zelenila. Nijedna od tih pošasti nije nikad zadesila Annie Howe. Pod njezinom brigom i najosjetljiviji hibridi održali bi se nakon prvog mraza, tako da su u studenom u internatu još cvale ruže, iako bi tada rub svake latice èesto bio prekriven slojem leda.Veæi dio ruènog rada Annie Howe uništen je one godine kad je umrla, no nekoliko primjeraka najotpornijih vrsta je ostalo. Posjetitelji školskog naselja mogu naæi slatku, aromatiènu Blagodat, kao i Ofeliju Penjaèicu i one divne egipatske ruže koje za kišnih dana mirišu na klinèiæe, ostavljajuæi na vrtlarevoj ruci slatki miris još satima pošto je obrezao grane. Meðu svim tim ružama zasigurno su najljepše bile nadaleko poznate bijele Polarnice gospode Howe. Slapovi bijelih cvjetova snivali bi cijelo desetljeæe da bi procvjetali i obavili metalnuKRALJ RIJEKEkao da je sve to vrijeme bilo potrebno ružama da povrate snagu. Svakog rujna, kad bi pristigli novi uèenici, ruže Annie Howe èudno su utjecale na neke djevojke, one osjetljive koje nikad prije nisu napustile dom i koje su bile podložne utjecajima. Kad bi te djevojke prošetale pokraj krhkih stabljika u vrtovima iza Svete Ane, osjetile bi nešto hladno u dnu kralježnice, teži oblik žmaraca, kao da ih netko upozorava budite oprezne koga volite i tko vam uzvraæa ljubav.Veæinu pridošlica upoznaju s Annienom sudbinom èim stignu u internat Haddan. Prije nego što se kovèezi raspakiraju i odaberu predmeti, svi znaju da iako se golema svadbena torta od zgrade koja služi kao paviljon za djevojke službeno zove paviljon Hastings u èast nekog davno zaboravljenog èovjeka èija je priglupa kæerka svojim upisom u školu na temelju izdašne donacije otvorila vrata uèenicama nitko taj paviljon ne zove tim imenom. Uèenici kuæu zovu Sveta Ana u èast Annie Howe koja se objesila o krovnu gredu jedne blage ožujske veèeri, samo nekoliko sati prije no stoje divlji iris poèeo nicati u šumi. Uvijek æe biti djevojaka koje, kad èuju tu prièu, odbijaju popeti se na tavan Svete Ane, kao i onih drugih koje æe, u potrazi za duhovnom obnovom ili za brzim uzbuðenjima, kadtad upitati smiju li boraviti u sobi u kojoj je Annie okonèala život. U dane kad se za doruèak poslužuje slatko od ružinih latica, prema Annienu receptu kojeg se osoblje kuhinje pažljivo pridržava, i najodvažnijim djevojkama može se zavrtjeti u glavi nakon što žlicom namazu tu mješavinu na prepeèenac moraju sjediti s glavom meðu koljenima i duboko disati dok im se metabolizam ponovno ne ustabili.Na poèetku semestra, kad se nastavno osoblje vraæa u školu, uvijek ih se podsjeti da ne ocjenjuju prema Gaussovoj krivulji i da ne preprièavaju Annienu prièu. Upravo takve besmislice rezultiraju napuhanim prosjecima ocjena i slomovima živaca, a ni na jedno od

toga se u internatu nije gledalo blagonaklono. Usprkos tome, ta prièa uvijek procuri i administracija to nièim ne može sprijeèiti. Pojedinosti Anniena života jednostavno su opæepoznate uèenicima, dio životne rutine u internatu Haddan koliko i put ptica pjevica koje uvijek poèinju svoju seobu u to doba godine, slijeæuæi na grmlje i krošnje, dozivajuæi jedna drugu po širokom nebu.Èesto je vrijeme neoèekivano toplo poèetkom semestra, posljednji trijumf ljeta koje se još jednom želi pokazati u punoj ljepoti. Ružeskim daskama, dremljive od sunca i vruæine. Èak i najodgovorniji prosvjetni radnici znaju zadrijemati dok doktor Jones drži svoj pozdravni govor. Ove godine mnogi meðu nazoènima zadrijemali su u pretoploj knjižnici tijekom te govorancije, a nekoliko je nastavnika potajno zaželjelo da uèenici i ne doðu. Vani je rujanski zrak bio zamamno mirisan, žut od polena i raskošne limunaste sunèane svjetlosti. Duž rijeke, blizu spremišta za kanue, šuštale su tužne vrbe i odbacivale rese na blatno tlo. Jasan zvuk spore vode mogao se èuti èak i ovdje u knjižnici, možda zato što je sama zgrada bila isklesana iz rijeènog kamena, od sivih ploèa prošaranih svjetlucavom mikom koju su ovdašnji deèki vukli s obale za dolar na dan, težaci kojima su ruke krvarile od napora i koji su poslije uvijek proklinjali internat Haddan, èak i u snu.Kao i obièno, ljudi su pokazivali više znatiželje za one netom zaposlene nego za stare, pouzdane kolege koje su veæ poznavali. U svakoj maloj zajednici, nepoznato je uvijek intrigantnije, i Haddan nije bio iznimka tom pravilu. Veæina ih je veæ veèerala s Bobom Thomasom, tustim dekanom i njegovom zgodnom ženom Meg nebrojeno puta sjedili su za barom motela Haddan s Dickom Johnsonom, trenerom veslaèkog tima i nogometne momèadi, koji bi se uvijek ganuo nakon treæeg piva. Povremena romansa izmeðu Lynn Vining, nastavnice likovnog, i Jacka Shorta, oženjenog nastavnika kemije, bila je veæ prokomentirana i secirana. Njihova je veza bila potpuno predvidiva, kao i mnoge ljubavne veze koje su zapoèele u internatu pipanje u zbornici, potajni zagrljaji u automobilima koji rade u praznom hodu, poljupci razmijenjeni u knjižnici, razlazi potkraj semestra. Svaðe su bile mnogo zanimljivije, kao u sluèaju Erica Hermana antièka povijest, i Helen Daviš amerièka povijest, proèelnice odsjeka za povijest, žene koja je na školi predavala više od pedeset godina i za koju se govorilo da je svakim danom sve zagriženija, poput vrèa mlijeka ostavljenog da se zgruša na podnevnom suncu.Usprkos vruæini i dosadnom predavanju doktora Jonesa, istom govoru s kojim bi se razmetao svake godine, usprkos zujanju pèela iza otvorenih prozora, gdje je živica šibljastih kineskih ruža još rasla, okupljeni su zamijetili novu instruktoricu fotografije Betsy Chase. Na prvi se pogled vidjelo da æe Betsy biti predmetom više traèeva i i.oin wada. Nisu samo Betsvn groznièavi izrazKRALJ RIJEKEpoglede. Nazoèni nisu mogli povjerovati koliko je neprikladno odjevena. Ona je bila zgodna žena ali oèito bez imalo zdrave pameti, odjevena u stare, sportske crne hlaèe i izblijedjelu crnu majicu kratkih rukava nemarna odjeæa koja se jedva tolerirala na uèenicima, a kamoli na nastavnicima. Na nogama je imala najjeftinije plastiène natikaèe koje bi pljaskom objavile svaki korak. Imala je èak i kuglicu žvakaæe gume u ustima, pa je i napuhala balon kad je mislila da nitko ne gleda i oni u zadnjem redu knjižnice èuli su šeæerni prasak. Dennis Hardy, nastavnik nacrtne geometrije, koji je sjedio toèno iza nje, reèe poslije da je Betsy mirisala na vaniliju, tinkturu koju je upotrebljavala kako bi s kože

odagnala vonj fotokemikalija, smjesu koja je toliko podsjeæala na kolaèe da bi oni koji su je èesto susretali dobivali strašnu želju za keksima ili kolaèima.Prošlo je tek osam mjeseci otkako su angažirali Betsy da snimi fotografije za godišnji školski album. Internat joj se nije svidio na prvi pogled i otpisala ga je kao snobovski i previše nalickan. Kad ju je Eric Herman pozvao da izaðu, bila je iznenaðena tom ponudom, ali i oprezna. Imala je i više nego dovoljno propalih veza, no ipak je pristala otiæi na veèeru s Ericom, uvijek u nadi, usprkos statistikama koje su joj obeæavale bijednu i usamljenu starost. Eric je bio mnogo staloženiji od muškaraca na koje je bila navikla, svih onih muèaljivih tipova i umjetnika u koje se nisi mogao pouzdati da æe se na vrijeme pojaviti na vratima, a kamoli da razmišljaju toliko unaprijed da planiraju mirovinu. Prije nego je Betsy shvatila što se dogaða, prihvatila je ponudu za brak i dala molbu za posao na likovnom odsjeku. Vrbina Soba u motelu Haddan veæ je bila rezervirana za njihovo vjenèanje u lipnju, i Bob Thomas, ravnatelj, zajamèio im je da æe dobiti jednu od traženih kuæa za nastavnike èim se vjenèaju. Dotad æe Betsy biti nadzornica u Svetoj Ani, a Eric i dalje stariji proktor u paviljonu Chalk, muškom paviljonu, smještenom tako blizu rijeke da su oni užasni haddanski labudovi èesto svijali gnijezdo na stražnjem trijemu, ujedajuæi prolaznike za nogavice dok ih ne bi otjerali metlom.Proteklog mjeseca, Betsy je istovremeno planirala i svoju nastavu na Haddanu i svoje vjenèanje. Savršeno racionalne aktivnosti, a ipak je èesto bila sigurna daje zabasala u alternativni svemir, onaj u koji nikako ne spada. Danas, na primjer, ostale žene prisutne u dvorani odreda su u haljinama, muškarci u ljetnim odijelima i kravatama.sigurno prva u beskonaènom nizu njezinih pogrešnih društvenih procjena. Loše procjenjuje situacije, tome nema pomoæi od djetinjstva naglavce skaèe a da ne pogleda postoji li ispod mreža koja bi joj ublažila pad. Naravno, nitko se nije potrudio obavijestiti je da su pozdravni govori doktora Jonesa sveèane prigode svi su rekli da je on prastar i bolestan i da je zapravo Bob Thomas glavni. U nadi da æe izbrisati loš dojam svoga modnog gafa, Betsy sad pretraži ruksak ne bi li pronašla ruž i par naušnica, kao da bi to moglo pomoæi.Preseljenje u malo mjesto doista je ostavilo Betsy dezorijentiranu. Bila je naviknuta na velegradski život, na rupe na asfaltu i džepare, kazne za nepropisno parkiranje i dvostruke brave. Bilo jutro, podne ili noæ, jednostavno se nije mogla snaæi tu u Haddanu. Krenula bi prema drogeriji u Glavnoj ulici ili sendvièbaru Selenas na uglu Borove ulice, a došla na gradsko groblje iza vijeænice. Zaputila bi se prema tržnici u potrazi za kruhom i èajnim pecivom i onda shvatila da je zalutala u krivudave sporedne ulièice koje su vodile prema ribnjaku u Ulici šeste zapovijedi, dubokom bazenu u okuci rijeke gdje su rasle preslica i divlji celer. A jednom kad bi zalutala, najèešæe bi prošli sati prije no što bi se uspjela vratiti u Svetu Anu. Mještani su se navikli da neka lijepa crnka luta naokolo i pita školarce i prometnike za smjer, no svejedno uporno pogrešno skreæe.Iako je zbunjivao Betsy Chase, gradiæ Haddan nije se mnogo promijenio u posljednjih pedeset godina. Samo selo bilo je dugaèko tek tri ulice koje su za neke njegove žitelje znaèile cijeli svijet. Osim sendvièbara Selena s, u kojem su cijeli dan posluživali doruèak, tu je bila i drogerija iz èijeg se automata mogao popiti najbolji frape od limete i malina u Commonvvealthu, te željeznarija koja je nudila svašta, od èavala do lažnog baršuna. Bila je tu i prodavaonica cipela, banka 510 Cent i cvjeæarnica Sretan dan, poznata po svojim mirisnim girlandama i vijencima. Bila je tamo crkva Svete Agate, sa svojom granitnom

fasadom, te gradska knjižnica s prozorskim vitražima, prva koja je sagraðena u okrugu. Gradska vijeænica, koja je dvaput izgorjela do temelja, napokon je nanovo sagraðena od kamena, i govorilo se da je neuništiva, iako bi ovdašnji deèki svake godine prevrnuli kip orla s njegova postolja.Duž cijele Glavne ulice nizale su se velike bijele kuæe, odmaknute nd ceste, èiii su široki travnjaci bili opasani crnim željeznim ogradamaKRALJ RIJEKEupozorenja koja su jasno poruèivala da su trava i rododendroni iza ograde privatno vlasništvo. Na prilazu gradiæu, bijele su kuæe postajale sve veæe, kao daje komplet kocaka za slaganje modeliran od dasaka i opeke. Na drugoj strani gradiæa nalazila se željeznièka stanica, a nasuprot njoj benzinska crpka i minimarket, zajedno s kemijskom èistionicom i novim supermarketom. Zapravo je gradiæ bio presjeèen na dva dijela, odvojen Glavnom ulicom na istoènu i zapadnu stranu. Oni koji su živjeli na istoènoj strani obitavali su u bijelim kuæama oni koji su radili za pultom sendvièbara Selena s ili prodavali karte na željeznièkoj stanici živjeli su u zapadnom dijelu.Iza Glavne ulice gradiæ se prorjeðivao, lepezasto se šireæi u naselja novogradnji pa u oranice. U Zimzelenoj aveniji nalazila se osnovna škola i, ako bi netko pošao Zimzelenom na istok, u smjeru Route 17, došao bi do policijske stanice. Dalje sjeverno, na gradskoj meði koja je dijelila Haddan od Hamiltona, na nièijoj zemlji koju nijedan gradiæ nije svojatao, bio je bar koji se zvao Mlinski kamen, a nudio je živu glazbu petkom naveèer, zajedno s pet vrsti toèenog piva i žestokim svaðama na parkiralištu za sparnih ljetnih veèeri. Vjerojatno je šest razvoda dosegnulo svoj groznièav vrhunac upravo na tom parkiralištu, a toliko se alkoholom izazvanih tuènjava dogodilo unutar njegovih granica da, ako bi se tko potrudio pretražiti lovor uz rub asfalta, zasigurno bi pronašao nekoliko pregršti zuba zbog kojih se govori da lovor ima tu èudnu mlijeènu boju, boju slonovaèe s blijedoružièastim rubom, i cvjetovima u obliku usta ogorèena èovjeka.Onkraj gradiæa nalazilo se još mnogo hektara oranica te križaljka prašnjavih puteva gdje se Betsy izgubila jednog popodneva prije poèetka semestra, potkraj dana, kad je nebo bilo kobaltno plavo, a zrak sladak od mirisa sijena. Tražila je štand s povræem, za koji joj je Lynn Vining s likovnog odsjeka rekla da nudi najbolji kelj i krumpir, a naišla na golemu livadu plavu od smilja i glavoèike. Betsy je izašla iz auta sa suzama u oèima. Bila je samo pet kilometara od Route 17, ali je mogla baš biti i na Mjesecu. Izgubila se i to je znala, a da nije imala pojma kako se uspjela naæi u Haddanu, zaruèena s èovjekom kojeg je jedva poznavala.Mogla je ostati izgubljena do danas da nije odluèila slijediti kombi za isporuku novina do susjednog grada Hamiltona, prave metropole u usporedbi s Haddanom, s bolnicom i srednjom školom, pa iceste i onda naèinila krug natrag prema Haddanu po Route 17. Još dugo nije mogla zaboraviti kako se tad potpuno izgubila. I dok je ležala pokraj Erica u postelji trebala je samo zatvoriti oèi pa da i dalje vidi poljsko cvijeæe na onoj livadi, svaki pojedinaèni cvijet toèno boje neba.Kad se sve uzme u obzir, što fali Haddanu? To je ljupki gradiæ, opisan u nekoliko turistièkih vodièa, poznat po odliènom ribolovu na pastrve i iznimnom razmetanju jesenskih boja koje bi ukrasile krajolik svakog listopada. Ako se Betsy stalno gubi na ulicama tako èistog i sreðenog gradiæa, možda bi je ona blijedozelena svjetlost koja se

diže s rijeke svake veèeri mogla odvesti na pogrešan put. Betsy je poèela nositi plan grada i bateriju u džepu, spremna za sluèaj nužde. Pazila je da se drži dobro utabanih puteva, uz koje su rasle stare ruže, ali i ražino grmlje doimalo se neugodnim kad bi naišla na njih u mraku. Svijeno crno granje bilo je skriveno crnim mrakom, trnje pritajeno duboko u sasušenom trsju, sve dok neki prolaznik ne bi, ništa ne sluteæi, prišao dovoljno blizu i porezao se.Usprkos policijskoj rubrici u Tribunu u kojoj se izvještavalo o zloèinima koji nisu bili teži od prelaženja preko Glavne ulice izvan obilježenog pješaèkog prijelaza ili ostavljanja vreæa punih lišæa na ploèniku utorkom, iako se dvorišno smeæe odvozi svakog drugog pet 11 ka u mjesecu, Betsy se nije osjeæala sigurnom u Haddanu. Èinilo se sasvim moguæe da u gradiæu poput ovog možeš šetati uz obalu rijeke nekog sunèanog popodneva i jednostavno nestati, progutan smršom grmlja bobica i kozje krvi. Iza rijeke prostirali su se hektari gusto zasaðeni javorom i borom, te su se šume tamno nadvijale u noæi, prošarane posljednjim krijesnicama ljeta.Još kao djevojèica, Betsy je mrzila prirodu. Bila je naporno dijete cendrala je i lupala nogama, odbijala poæi s roditeljima na izlet, a zbog svog mrzovoljnog ponašanja pošteðen joj je život. Tog je dana sedmero ljudi smrtno stradalo od udara gromova. Munja u obliku kugle zapalila je stupove ograda i hrastove, a zatim pojurila za ljudima preko livada i polja. Viðeno je i nekoliko raketnih munja koje bi grunule iz oblaka prema tlu u samo nekoliko sekundi, prizor u mnogo èemu nalik na eksploziju vatrometa u smrtonosnom bijelom bljesku. Umjesto da je bila na livadi uz svoje roditelje, da je ležala pokraj njih na sprženoj travi, Betsy se izležavala na kauèu, listala èašoKRALJ RIJEKEda se tijek dogaðaja mogao promijeniti da je pristala pratiti svoje nesretne roditelje. Možda bi potrèali koliko ih noge nose umjesto što su bili zateèeni, previše zbunjeni i skamenjeni da se pomaknu. Mogli su slijediti Betsvn primjer i imati toliko pameti da èuènu iza zida od kremena, koji bi se toliko užario kad bi primio udar namijenjen njima da bi se mjesecima nakon toga moglo peæi jaja na najvruæem kamenu. Otad Betsy muèi krivnja preživjelog i èesto traži kaznu. Juri kroz crveno i vozi s mjeraèem koji pokazuje daje rezervoar prazan. Hodala je velegradskim ulicama poslije ponoæi i izlazila za olujnih dana bez zaštite kabanice ili kišobrana, odavno odluèivši oglušiti se na svakog Samaritanca koji bi je upozorio da æe takvo nepromišljeno ponašanje znaèiti da æe je kadtad udariti grom, spaliti je od prstiju ruke do nožnih prstiju.Prije no što je srela Erica, Betsy je plovila kroz život na rubu prevrnuæa, nemajuæi mnogo toga za pokazati osim snopova fotografija, crnobijeli dnevnik krajolika i portreta natrpanih u fascikle i albume. Dobar fotograf treba biti i dobar promatraè, nijemi sudionik koji je tu da zabilježi, no negdje na tom putu Betsy je postala promatraè vlastitog postojanja. Ne obraæajte pažnju na mene, rekla bi svojim modelima. Pretvarajte se da nisam ovdje i nastavite sa svojom uobièajenom rutinom. Dok je to radila, vlastiti joj je život nekako izmaknuo ona nije imala rutinu, svakodnevnu ili neku drugu. Kad je došla u Haddan, bila je prilièno loše. Previše muškaraca ju je razoèaralo, prijatelji joj nisu pružali podršku, provalnici su joj upadali u stanove dok je spavala. Nipošto nije oèekivala promjene u svom životu onoga dana kad je došla snimiti fotografije za godišnji album internata Haddan, a možda ih ne bi ni bilo da nije sluèajno èula kako jedan uèenik pita drugog Zašto su kokoši otišle iz internata Haddan? Znatiželjna, osluhnula je, a kad je èula odgovor Jer im se gadila kenjaža, Betsy se nasmijala tako glasno da su se labudovi na rijeci preplašili i odletjeli, obiruæi površinu vode i podižuæi oblake vodencvijeta.

Eric Herman se okrenuo i ugledao je baš u trenutku kad je njezin osmijeh bio najširi. Gledao ju je kako slaže nogometnu momèad prema velièini i tada joj je uvjeravao ju je poslije da mu je to bio prvi spontani postupak u životu prišao i pozvao na veèeru, ne sljedeæe veèeri ili one poslije nje nego baš tad, tako da nijedno nije imalo vremenaEric je bio od privlaènih, sigurnih muškaraca koji privlaèe ljude bez pol muke, i Betsy se pitala nije li se možda naprosto našla u njegovu vidokrugu u trenutku kad je odluèio da mu je krajnje vrijeme da se oženi. Još nije mogla shvatiti što bi on želio imati s nekim poput nje, ženom koja æe rasipati cjelokupan sadržaj svojeg ruksaka na pod utihle dvorane dok pokušava kradom iz nje izvuæi èešalj. Nije bilo èlana nastavnog osoblja internata Haddan koji nije èuo kako se kovanice i kemijske kotrljaju niz prolaz, i koji zatim nije osjetio daje njegovo prvobitno mišljenje o Betsy potpuno opravdano. Dugo nakon što bi doktor Jones završio predavanje, svi su skupljali njezine stvari ispod svojih stolica i podizali pojedine predmete prema filtriranoj svjetlosti kao da prouèavaju strane i tajanstvene rukotvorine, a zapravo su držali blok ili boèicu tableta za spavanje ili tubu kreme za ruke.Ne brini, Eric joj je prišapnuo. Ponašaj se normalno, savjetovao joj je, iako ju je normalno ponašanje uvijek uvaljivalo u nevolje. Da je Betsy vjerovala svojim instinktima, kao što je Eric predložio, zasigurno bi podvila rep i pobjegla prvi put kad je prošla kroz vrata djevojaèkog paviljona gdje je trebala biti mlaða nadzornica. Ledeni žmarci prostrujili su joj niz kralježnicu kad je stupila preko praga, hladna ruka zebnje koja èesto prati lošu odluku. Betsvne tijesne odaje u podnožju stuba bile su upravo užasne. U njima je bio samo jedan ormar, a kupaonica tako mala da je bilo nemoguæe izaæi ispod tuša a ne udariti koljenima u umivaonik. Boja se ljuštila sa stropova, okna starog, grbavog stakla na prozorima propuštala su propuh, ali ne i sunèanu svjetlost, pretvarajuæi i najbljeðe zrake u maglovito zelene. U takvu okruženju Betsvn je namještaj izgledao tugaljivo i strano kauè je bio preširok da bi prošao kroz uska ulazna vrata, naslonjaè je izgledao olinjalo, radni stol nije želio stajati na mjestu na kosom borovom podu, veæ bi zaglavinjao poput pijanca svaki put kad su se negdje zalupila vrata.Prvog tjedna u internatu, Betsy je veæinu noæi provela u Ericovu stanu u paviljonu Chalk. Valjalo je iskoristiti tu priliku sad, jer kad stignu polaznici, morat æe pripaziti na vlastito ponašanje kao i ono svojih štiæenika.A postojao je i drugi razlog zašto je Betsy izbjegavala spavanje u Svetoj Ani. Svaki put kad bi prenoæila u vlastitim odajama, u paniciKRALJ RIJEKEtako smuæenima kao da se probudila u tuðem krevetu i sad je prisiljena voditi neèiji tuði život. Noæ uoèi poèetka škole, na primjer, Betsy je prespavala u Svetoj Ani i sanjala da se izgubila na poljima u okolici Haddana. Kamo god da je skrenula, nije dospjela dalje od parcela neobraðene zemlje. Kad se othrvala tom snu, Betsy je oteturala iz kreveta dezorijentirana, mirišuæi na sijeno. Trenutak se osjeæala kao daje ponovno djevojèica ostavljena u neèijem èudnom, pregrijanom stanu da se brine sama za sebe, toèno ono što se dogodilo kad su je obiteljski prijatelji uzeli k sebi nakon nesretne pogibije njezinih roditelja.Betsy je brzo upalila svjetla i shvatila daje tek prošlo deset. Nekakvo se lupanje èulo iz smjera stubišta, a radijatori su klopotali od izljeva ujednaèenog mlaza topline, iako je veèer bila neuobièajeno topla. Nije ni èudo da Betsy nije mogla spavati, u njezinoj je spavaæoj sobi bilo 32 stupnja i temperatura je još rasla. Orhideja, koju je tog popodneva

kupila u cvjeæarnici Sretan dan, cvijet naviknut na tropske klime, veæ je izgubila veæinu latica vita zelena stabljika bila je svinuta od vruæine i nije mogla držati ni najnježniji cvijet.Betsy se umila, našla žvakaæu gumu da ublaži suhoæu u ustima, navukla svoj kuæni ogrtaè i otišla k starijoj nadzornici. Pretpostavljala je da djelatnici internata pretjeruju kad Helen Daviš zovu sebiènom starom vješticom, primjerenom vlasnicom ružnog crnog maèka za kojeg se govorilo da jede ptice pjevice i ruže. Ta prosudbe u ovom internatu su prestroge, jer nije li mnogo ljudi veæ i Betsy proglasilo èudakinjom nakon fijaska za vrijeme pozdravog govora? Nisu li Erica zvali Gospodin Savršeni oni koji sami nisu uspjeli udovoljiti njegovim visokim kriterijima te ga zauvijek poslije namrznuli? Betsy je posljednja osoba koja bi prihvatila tuðe mišljenje, no kad je pokucala na vrata gospoðice Daviš nitko se ne javi, iako je bilo oèito da s druge strane nekoga ima. Betsy je doslovce osjeæala negodovanje gospoðice Daviš što je se uznemiruje dok je starija žena škiljila kroz špijunku. Betsy ponovno pokuca, ovaj put snažnije.Halo! Možete li mi pomoæi? Treba mi savjet u vezi s mojim radijatorom.Helen Daviš je bila visoka i silno impozantna, èak i kad je otvorila vrata u spavaæici i papuèama. Držala se kako se èesto drže žene kojesebe istodobno, a najmanje je osjeæala potrebu da bude uljudna prema neželjenoj gošæi koja joj je došla u tako kasni posjet.Moji radijatori, objasni Betsy. Buduæi da je došla ravno iz kreveta, Betsvna oštucana kosa stršala je u zrak, a oko oèiju je imala kolutove od maškare. Naprosto se ne žele ugasiti.Izgledam li ja kao vodoinstalater? Podsmijeh Helen Daviš, kako su mogli potvrditi mnogi njezini ðaci, nije bio ugodan prizor. Od njezina neodobravanja èovjeku se mogla slediti krv, a bilo je i sluèajeva kad su se osjetljiviji prvaši rušili u nesvijest na podu njezine uèionice kad bi im ona postavila najjednostavnije pitanje. Gospoðica Daviš nije podnosila pametnjakoviæe kao ni obièaj žvakanja žvakaæe gume, niti je pozivala goste u svoje odaje.Uprava internata zaboravila je spomenuti Betsy da nijedna njezina prethodnica nije izdržala duže od godinu dana, pa je Betsy tako grlom u jagode zatražila pomoæ dok bi se svatko drugi pokunjeno povukao. Vjerojatno imate iskustva s grijanjem, reèe Betsy. To zasigurno nisu strogo povjerljive informacije.Gospoðica Daviš zapilji se u nju srdito. Žvaèete gumu? oštro upita.Ja? Betsyju je odmah progutala, ali joj je guma zapela u dušniku. Dok je davala sve od sebe da se ne uguši, pokraj nje protrèi neko užasno cvileæe stvorenje. Instinktivno, Betsy se priljubi uza zid i dopusti mu da proðe.Bojite se maèaka? upita gospoðica Daviš. Nekoliko mladih nadzornica koje su otišle tvrdile su da su alergiène na njezina ljubimca, lako Betsy nije bila ljubiteljica nikakvih zvjerki, ukljuèujuæi maèke, uvidjela je da æe život u Svetoj Ani biti podnošljiv samo ako pridobije Helen Daviš na svoju stranu. Eric je èesto ismijavao naviku Helen Daviš da citira Bena Franklina kada bi god htjela nešto dokazati, i sad Betsy iskoristi taj podatak u svoju korist.Nije li Ben Franklin rekao daje najbolji pas maèka?Ben Franklin nije ništa takvoga rekao. Ipak, gospoðica Daviš je znala kad joj se laska, a nitko nije rekao daje laskanje zloèin. Prièekajte u hodniku i donijet æu što vam treba, naredi ona.

Stojeæi u mraku, Betsy je osjetila èudan ushit, kao da je upravo odradila ispit ili je prozvana miljenicom nastavnice. Kad se HelenKRALJ RIJEKEmijenile u posljednjih pedeset godina i sadržavale su zbirku starudije koju se zasigurno dugo skupljalo. Usprkos baršunastom dvosjedu visokog naslona i kvalitetnom afganistanskom sagu, stanje bio u ozbiljnom neredu. Knjiga je bilo posvuda, zajedno s napola punim šalicama èaja i zaboravljenim koricama sendvièa. Zaudaralo je po starim novinama i maèkama. Helen zatvori vrata za sobom. Ispruži ruku i stavi novèiæ od 25 centi na Betsvn otvoreni dlan.Tajna je u tome da se ispusti para. Odvrnite zavrtanj na stražnjem dijelu ovim novèiæem i svakako stavite lonac ispod da uhvatite kapljice. Nakon što ispustite paru, radijator æe se ohladiti.Betsy zahvali starijoj nadzornici, a onda joj, tipièno nespretno, novèiæ ispadne iz ruke pa se morala sagnuti da ga pokupi. Ugledavši je iz toga kuta, na sve èetiri, Helen Daviš napokon shvati daje njezina gošæa ista ona individua koja je napravila cirkus u dvorani tijekom govora doktora Jonesa.Vi ste djevojka Erica Hermana, izjavi Helen. Ta ste! Teško da sam djevojka, nasmije se Betsy. Da, teško. Prestari ste da vas on smota.O, zaista? Betsy je stajala s novèiæem u ruci. Možda su ljudi bili u pravu glede toga koliko je Helen Daviš opaka. Govorilo se da ocjenjuje prema negativnoj Gaussovoj krivulji, da namjerno ruši što više uèenika i da nikad nije promijenila nijednu ocjenu, ni kad je postojala prijetnja od sloma živaca ili samoranjavanja. Posljednja nadzornica koja je dijelila dužnost s njom u Svetoj Ani otišla je usred polugodišta na studij prava poruèila je da su rimsko i ustavno pravo maèji kašalj naspram Helen Daviš.Eric Herman je najnepošteniji èovjek kojeg znam. Samo mu pogledajte uši. Èovjek s malim ušima uvijek je nepošten i škrt. Svi veliki ljudi imali su velike uši. Za Lincolna su govorili da ih je mogao micati kadgod je htio, kao zec.Pa, meni se sviða muškarac s malim ušima. Svejedno, Betsy u sebi reèe da mora malo bolje promotriti Ericovu fizionomiju.On želi moj posao, Helen Daviš obavijesti Betsy. Najbolje da odmah znate daje cvilidreta i zanovijetalo. Takav èovjek nikad neæe biti zadovoljan.O, on je sasvim zadovoljan, reèe Betsy, iako je veæ imala priliDaviš, volio se on šaliti, trebalo bi najprije otpustiti, zatim giljotinirati, a onda njezinu glavu izložiti na jednom od željeznih kolaca ograda u Glavnoj ulici. Barem bi tad od te stare babe najzad bilo nekakve koristi jer bi plašila vrane a ne ðake. Sretan je kao leptir, objavi Betsy.Gospoða Daviš se na to prezirno nasmije. Draga moja, samo mu pogledajte uši, one vam sve govore.Betsy se zaškilji niz hodnik opet je bilo lupe na stubama. Kakvi su to grozni potmuli udarci?Nije to ništa. Helenin ton, koji je postao topliji dok je kritizirala Erica, odjednom postane oštar. Malo je ipak prekasno za ovakve ludorije, ako smijem primijetiti.Kad je gospoðica Daviš zatvorila vrata, Betsy zaèuje kako je brava škljocnula. Helen Daviš joj je barem podarila novèiæ nitko drugi na školi nije Betsy ponudio nikakvu pomoæ otkad je stigla. Èak je i Eric bio toliko zauzet pripremama za nastavu da je, istina, doista škrtario sa svojim vremenom. Ipak, bio je on dobar èovjek, i Betsy mu nije mogla zamjeriti što je koncentriran koliko i pouzdan. Noæas ni u kojem sluèaju nije trenutak da

ponovno razmisli o vlastitim mišljenjima u svjetlu primjedbi gospoðice Daviš, koje su zasigurno u najboljem sluèaju sebiène. Vjerojatno je prazan paviljon pobudio Betsvne sumnje, no ubrzo æe se i tome naæi lijeka. Sutra æe se hodnici napuniti djevojkama, a Betsyna æe zadaæa biti da utješi one koje pate za domom, obodri krotke i izaðe na kraj s divljima kako najbolje bude mogla. Bit æe odgovorna da se pobrine da se svaka od njih dobro naspava ispod ovog krova.Vraæajuæi se u svoj stan, Betsy osjeti miris ruža kako se širi stubištem, raskošno miomirisan u pretoplom hodniku. Naišla je na isti miris i u svojim sobama, istina nešto slabiji, no svejedno dovoljno uznemirujuæi daje požurila pustiti paru iz radijatora, opekavši pritom ruku. Kad se vratila u krevet, oèekivala je da æe se ponovno nemirno prevrtati po krevetu, no prvi put je duboko usnula. Zapravo je i zaspala, pa je ujutro morala na brzinu posrkati kavu kako bi bila spremna za prve nove uèenice. Tada Betsy primijeti zelene vitice s vanjske strane svog prozora. Nekoliko nagraðivanih bijelih ruža Annie Howe još je cvalo bile su velike kao glavice kelja, bijele poput snijega. Na ranojutarnjoj sunèanoj svjetlosti, njihove najskrovitije laticeKRALJ RIJEKEkako je bila glupa što je noæas bila tako nervozna. Za svaki èudan dogaðaj postoji racionalno objašnjenje, barem je u to oduvijek vjerovala. Ona pospremi stan, ode se odjenuti, smirena prizorom tih ruža. No da je zastala tek toliko da otvori svoj prozor, shvatila bi da Polarnice uopæe nemaju mirisa. Èak i pèele izbjegavaju te blijedožute pupoljke i više vole èièak i zlatice. Prinesi škare da odrežeš stabljike ovih ruža i latice æe otpasti pri dodiru. Pokušaj ubrati jednu golom rukom i svaki æe te trn ubosti do krvi.VLAK ZA HADDAN UVIJEK JE KASNIO PA TAKO NIovaj dan nije bio iznimka. Kakvo spektakularno popodne! Polja prepuna kasnocvatuæih zvjezdana i mljeèike, nebo široko i vedro poput nebesa. U borovima duž traènica jastrebovi su sjedili u najvišim granama crvenokrili kosovi obrušavali su se u daljini. Gajevi hrasta i gloga stvarali su džepove tamne šume gdje je još bilo puno jelena, a znao se naæi i pokoji los, dolutao iz New Hampshirea ili Mainea. Dok je vlak polagano klizio kroz susjedni grad Hamilton, nekoliko je djeèaraca potrèalo uz vagone neki su veselo mahali putnicima u vlaku, dok su drugi nepristojno plazili jezik i istezali lica u pjegave podsmijehe, grimase divljih anðela koji se nisu bojali šljunka i prašine koja bi se uvijek podigla dok se vlak kotrljao kroz grad.U vlaku je danas bilo više od desetak uèenika internata Haddan, spremnih za poèetak semestra. Djevojke duge, sjajne kose i djeèaci u svježe izglaèanoj odjeæi, koja æe se ubrzo poderati i isprljati na nogometnim utakmicama, okupili su se u vagonrestoranu. Njihova dobroæudna galama prostrujala bi kroz vlak kad bi kondukter otvorio vrata, no ta larma nije dopirala do zadnjeg vagona. Tamo je, na najudaljenijem sjedištu, djevojka po imenu Carlin Leander, koja nikad dosad nije napustila dom, gledala krajolik, uživajuæi u svakoj bali sijena i ogradi koji bi se na trenutak našli u njezinu vidokrugu kako se vlak kotrljao. Carlin se namjeravala maknuti iz Floride cijeli svoj život. Ništa nije mijenjalo na stvari to stoje bila najljepša djevojka u okrugu u kojem se rodila, blijede, pepeljaste kose i istih zelenih oèiju koje su njezinu majku dovele u nepriliku sa sedamnaest godina, trudnu i nasukanu u gradiæu gdje se putujuæi cirkus smatrao kulturnim dogaðajem, a svaku djevojku koja je mislila svojom glavom zastranjenjem prirodnog poretka stvari.Carlin Leander nije uopæe bila na svoju majku, i na tome je bila

jest. No biti susretljiv i meka srca nije bio Carlinin cilj. Koliko god njezina majka bila popustljiva i draga, Carlin je bila svojeglava i tvrdoglava od djevojaka koje bi hodale bosonoge usprkos svim upozorenjima da se pripaze zmija. Nikada nije ni najmanje pozornosti obraæala deèkima koji bije slijedili od škole do kuæe, mnogi tako oèarani i zatravljeni njezinom ljepotom da bi se biciklima zalijetali u stabla ili grabe. Carlin nije kanila biti uhvaæena u zamku, ne u kraju u kojem temperatura raste i nakon ponoæi, komarèi gnjave cijele godine, a veæina ljudi cijeni djevojèine slabosti i ne mari za njezine vrline.Neki se ljudi jednostavno rode na pogrešnom mjestu. Prvo što takvi pojedinci potraže je atlas, a drugo je karta za odlazak. Carlin Leander bila je spremna napustiti Floridu otkad je prohodala i napokon je uspjela pobjeæi uz pomoæ plivaèke stipendije za internat Haddan. lako ju je njezina majka nevoljko pustila sve do Massachussettsa, gdje su ljudi jamaèno nepošteni i izopaèeni, Carlin je na kraju dobila bitku služeæi se planom napada koji se u jednakoj mjeri sastojao od molbi, obeæanja i suza.Ovog divnog modrog dana, Carlin je bacila otrcani kovèeg ispod sjedala kao i ruksak krcat tenisicama i kupaæim kostimima. Vrlo je malo njezinih stvari ostalo kod kuæe, samo neke olinjale plišane životinje na krevetu i grozan kaput koji joj je majka bila kupila u butiku Lucilles Fine Fashions kao poklon za odlazak, èupavi užas od poliakrila koji je Carlin sakrila u šupu za alat, iza nekih starih guma. Namjeravala je zadržati svoju avionsku kartu kao suvenir, za sva vremena, ako se prije ne raspadne. Toliko joj je puta veæ prošla kroz prste da su se slova preslikala na kožu prala ju je i trljala, no na vršcima prstiju ostale su joj sitne sive toèkice èak i sad, znaci njezine ambicije.Cijelo vrijeme dok je avionom putovala na sjever, pa ponovno dok je vlak jurio mimo beskrajnih bostonskih gradilišta, Carlin je osjeæala kvržice sumnje kako joj se dižu ispod kože. Tko je ona daje umislila da æe iskovati za sebe potpuno drukèiji život? Odjevena je u jeftine traperice i majicu kratkih rukava koju je kupila u duæanu rabljene odjeæe, plavu je kosu prièvrstila metalnim kopèama zahrðalim od floridske vlage. Svatko je mogao vidjeti da se ne uklapa meðu ostale dobro odjevene putnike. Nema ni pristojan par èizama, a kosu joj nikad nije ošišao frizer, nego bi sama oštucala vrhove kad bi ih prevelika kolièina klora u vodi nagrizla. Imala je moèvarnu prašinuKRALJ RIJEKEmesa, kajgane i iznevjerenih obeæanja, mjesta gdje žena brzo nauèi da nema koristi od plakanja nad prolivenim mlijekom ili zbog modrica koje joj ostavi muškarac koji tvrdi da je voli prejako ili previše.No usprkos svojoj životnoj povijesti i svemu što je bila uvjerena da joj nedostaje, Carlin osjeti nadu kad su izašli iz grada. Prolazili su pokraj hektara kudjelje i pašnjaka na kojima su pasle krave. Bilo je doba selidbe pjevica i golema jata u niskom su letu letjela iznad livada, kružeæi amotamo kao da su jedno tijelo i mozak. Carlin se muèila da otvori èaðavi prozor kako bi uživala u rujanskom zraku i bude zateèena kad joj priðe visoki klinac, koji je teglio golemu okruglu platnenu torbu, da joj pomogne podiæi zaglavljeni prozor. Deèko je bio premršav, s èupom neposlušne kose koja gaje èinila izduženim, pomalo sliènim rodi. Imao je na sebi dugi crni kaput koji je visio poput jutene vreæe na njegovu vretenastom kosturu, a radnièke èizme bile su mu odvezane, što je omoguæavalo njegovim stopalima da šljapkaju u njima poput riba. Nezapaljena cigareta visjela mu je iz širokih usta. Èak ni svježi zrak koji je strujao kroz otvoren prozor nije mogao prekriti èinjenicu da deèko smrdi po znoju.

Ti smeta ako sjednem? Ne èekajuæi odgovor, sjedne nasuprot Carlin, odloži svoju platnenu torbu u prolaz, ne hajeæi da bi torba mogla uzrokovati navigacijske probleme nekome tko bi želio proæi. Imao je prozirnu kožu koja se može steæi iskljuèivo provoðenjem mnogih sati u tamnoj sobi oporavljajuæi se od migrene ili mamurluka. Bože, ti idioti u drugom vagonu iz internata Haddan su me izludjeli. Morao sam pobjeæi.Carlin je primijetila da je malo nervozan u njezinoj prisutnosti. Primijetila je to po drhtaju pulsa ispod njegova oka. Dobar znak, jer bi se Carlin uvijek opustila kad bi zbunila nekog deèka. Prièvrsti odbjegli pramen kose jednom od srebrnih kopèi. Tamo ja idem, obavijesti svog suputnika. U internat Haddan.Ali ti nisi idiot. U tome je razlika. Neskladan deèko prekopa po svojoj opremi dok nije pronašao upaljaè Zippo. Kad mu je Carlin pokazala znak zabrane pušenja, slegnuo je košèatim ramenima i svejedno pripalio. Carlin se veselo nasmiješi, prvi put nakon odlaska od kuæe. Zavali se i prièeka da je taj original opet pokuša impresionirati.Predstavi se kao August Pierce iz New Yorka, kojega je u Hadcinka otkad se Gus rodio, jer je teret podizanja sina pao na njegova ramena nakon suprugine smrti. Stari je bio profesor biologije s visokim oèekivanjima za svog sina jedinca ima ljudi koji ustrajno navijaju za one koje vole dugo nakon što se razoèaraju skroznaskroz, a takav je bio sluèaj i s ocem Guša Pierca. Nižuæi jedan neuspjeh za drugim, Gus je vjerovao da duguje svom ocu još jedan, posljednji pokušaj. Što nije znaèilo da on sam oèekuje nekakav uspjeh. Zašto bi Haddan bio drukèiji od ostalih škola koje je polazio? Zašto bi mu se ikad dogodilo nešto dobro? Roðenje sedmog dana sedmog mjeseca i oduvijek gaje pratio peh. Mogao je držati fige, pokucati o drvo, a ipak bi glavom udario o svake ljestve, pogriješio na svakom koraku. Dok su ostali napredovali po glatkom, ravnom putu u buduænost, Gus je naglavce upadao u šahtove i jarke bez izgleda da se iz njih izvuèe.Svoj je život doživljavao kao zatvorsku kaznu, a svoje postojanje sudbinom osuðenika. Ljepota svijeta samo gaje zbunjivala i još više bacala u oèaj. Stoga je bio ugodno iznenaðen da ga je jedan tako jednostavan susret ispunio s toliko optimizma. Svalio se u sjedište nasuprot Carlinina, pun nervoze, napola oèekujuæi da æe ona pozvati konduktera da ga fizièki izbaci, kad gle, ona razgovara s njim. Prije bi oèekivao da mu vrabac izleti iz usta nego da mu ovako zgodna cura ponudi žvakaæu gumu. Cure poput Carlin najèešæe bi gledale kroz njega on postoji u nekom podsvijetu, svijetu gubitnika, svijetu boli, smještenom u podrumu stvarnosti, nekoliko razina ispod sfere lijepih lica i moguænosti. Ako se Carlin nagnula prema njemu i sluša njegovu krivotvorenu životnu prièu a da mu se ne smije u brk, svašta bi se moglo dogoditi kosovi bi se mogli prometnuti u paprenjake. Vrbe bi mogle planuti same od sebe.Odaberi neki broj izmeðu jedan i dvadeset, August Pierce predloži svojoj novosteèenoj družici. Nemoj mi reæi koji. Pokupio je nekoliko trikova da zadivi društvo, i sadašnji mu se trenutak uèinio prikladan da iskoristi svoje talente.Carlin uèini što joj je rekao, iako joj se izraz lica otvrdnuo u netremièan pogled nevjerice.Gus je zažmirio i izveo cijeli cirkus sa svojim èarobiranjem, napokon izvukavši jedan broj iz zraka. Sedam, reèe pobjedonosno, odnosno nadao se trijumfu buduæi da je iskušao opsjenu koja bi usKRALJ RIJEKEUsprkos uspjehu trika, Carlin nije bila oduševljena. Mrzila je biti prozirna, a još manje razotkrivena. Još je bila u procesu usavršavanja prièe koja æe izmijeniti njezino podrijetlo i stvoriti joj novi identitet. Namjeravala je ljudima govoriti da joj roditelji rade za vladu no iako se nisu nikad skrasili na jednom mjestu, uvijek su je podržavali u

njezinu plivanju, vozili je na natjecanja i ostala dogaðanja bez obzira na to gdje su u tom trenutku živjeli. Svakako bolja prièa od one da joj majka radi na blagajni Value Marta, da oca nije nikad vidjela i da je desetke puta morala autostopirati na plivaèka natjecanja. Imajuæi varku na umu, djeèak koji joj èita misli definitivno predstavlja rizik jer je zaista zamislila sedmicu.Posrijedi je zakon vjerojatnosti, objasni Gus kad je shvatio da trik nije zadivio Carlin. Veæina ljudi odabere tri ili sedam.Carlin ga osine pogledom punim prezira. Njezine su oèi bile nijansa zelene koja se zaèas mogla pretvoriti u sivu, poput plitke vode koja zrcali svaku promjenu vremena. Ja nisam veæina ljudi, reèe mu ona.Ne, složi se Gus Pierce. Èak je smušenjak poput njega mogao uoèiti tu razliku. Definitivno nisi.Vlak je zaglavinjao prema kolodvoru Haddan zaèuje se dug i plitak zvuk zviždaljke od kojeg se zatresu prozori kuæa najbližih pruzi i preplaše vrane u krošnjama i na telefonskim žicama. Carlin pograbi svoj ruksak. Imala je sto pedeset dolara u lisnici koje je namjeravala iskoristiti za povratnu kartu kuæi u lipnju, a dotad nije imala nikakva jamstva. Vjerojatno bi okrenula leða Gušu i da nije izveo svoj glupi trik s èitanjem misli, i on se nije iznenadio kad je požurila prema vratima prije no što se vlak zaustavio, izvukavši kovèeg ispod sjedišta. Kad se Gus ponudio da joj pomogne, Carlin ga je pažljivo odmjerila. Iskustvo ju je nauèilo daje najbolje reæi otvoreno kad zna da joj netko nikad neæe biti privlaèan. To uštedi toliko muke i zbrke na kraju.Da se razumijemo, reèe ona. Nisam zainteresirana. Gus kimne glavom. Zašto bi bila?Bio je tako zaprepašten pomišlju da bi uopæe mogao imati nekakve šanse kod nje, i tako iskren, da se Carlin morala nasmiješiti prije no što je krenula prema izlazu. Gledajuæi za njom, Gus shvatipredaleko da bi bile ucrtane ili imenovane. Zaljubio se u nju istog trenutka kad je zanijekao svoj interes. Kad se on i Carlin sljedeæi put sretnu, ona æe vjerojatno proæi pokraj njega kao da je otpadak ili smeæe. Ali možda i neæe èudne su se stvari poèele dogaðati otkad je krenuo za Haddan. U avionu iz New Yorka, na primjer, stjuardesa mu je dala besplatnu boèicu Chivasa, bez ikakvih pitanja. U vagonrestoranu zatražio je vreæicu èipsa, a blagajnica pridodala i sendviè od tunjevine na raèun kuæe. A najneoèekivanije i najèudesnije bilo je to stoje ova prekrasna djevojka ne samo razgovarala s njim, nego mu se i nasmiješila. Iskreno govoreæi, to je bio najbolji niz sretnih dogaðaja koji je ikad zadesio Augusta Piercea.Kad je sišao s vlaka, èinilo se da se njegova sreæa nastavlja. Dva maturanta internata Haddan Seth Harding i Robbie Shaw, zgodni, ozbiljni mladiæi kakvi se nikad ne bi družili s Gušom ni u kakvim okolnostima držali su podignut natpis s njegovim imenom. Kad im je prišao, zgrabili su njegovu platnenu torbu i potapšali ga po leðima kao da im je davno izgubljen brat. Vani na mirisnom seoskom zraku, s tim plavim nebom iznad glave i pjevicama koje žvrgolje u svakom grmu, Gušu se zavrtjelo u glavi od zbunjenosti i od neèega što bi, da je bio bilo tko drugi, lako prepoznao kao radost.Jeste li sigurni da trebate baš mene? upita Gus dok su mu njegovi kolege trpali stvari u BMW koji je u praznom hodu èekao uz rub ploènika.Maksimum bodova na testovima sposobnosti? Urednik školskih novina u osmom razredu škole Henlev u New Yorku? Ti si taj, tvrdili su Seth i Robbie.

Gus ugura svoje duge noge na stražnje sjedište Sethova auta, iako je bilo jasno da su podaci koje su prikupili o njemu u najboljem sluèaju bili površni, raštrkani dijelovi njegove autobiografije izvuèeni iz njegove molbe za upis u internat Haddan, portret u kojem je brižljivo izostavio svoju sklonost depresiji i buntovništvu te èinjenicu da je dobio ukor u školi Henslev zbog lijenosti i neposluha. Pa što? U najgorem sluèaju dobio je besplatnu vožnju do škole, a kad su prošli pokraj Carlin koja je vukla svoj teški kovèeg niz opekom poploèan ploènik, okrenuo se i tugaljivo zagledao u nju, zaželjevši da ga ona vidi u pratnji njegovih neoèekivanih kolega.Za vrijeme kratke vožnje do internata, Guša su obavijestili daKRALJ RIJEKEdokuèiti zašto je njemu pripala ta èast ni razumjeti što je tako poželjno u ruševnoj staroj kuæi pred koju su stigli. Izvana se Chalk nije razlikovao od ostalih paviljona. Oniže zdanje slièno kutiji bilo je obloženo bijelim daskama sprijeda je bio široki trijem, unereðen razbacanim rolama i štapovima za hokej, a straga se nalazio rešetkasti ulaz gdje su kante sa smeæem stajale tik do skupih bicikala. U prizemlju je bilo nekoliko elegantnih soba koje su se dièile drvenarijom od mahagonija i pravim kaminima, ali bi se njih uvijek dodijelilo uèenicima viših razreda, koji su veæ prošli svoj križni put prvaši su bili prognani u potkrovlje. Uz stražnji zid kuæe nakalemili su još dva stana. U jednom je živio trener, Duck Johnson, èije je hrkanje znalo potresti prozorska stakla u drugom je živio Eric Herman, koji je više vremena provodio u svom kabinetu u zgradi za društvene znanosti nego u svojim odajama.Zbog blizine rijeke, paviljon Chalk bio je najvlažnija zgrada. Premaz plijesni prekrio bi svaki predmet ostavljen u tuševima preko noæi, a naveèer su puževi ostavljali sluzavi trag po hodnicima i zidovima. Svako polugodište donijelo bi djeèake koji ne bi mogli odoljeti a da se ne popnu na krov gdje bi usmjerili mokraæu ravno u rijeku Haddan s vrha svog opasnog vidikovca. Nijedan od tih djeèaka nikad nije imao uspjeha u tome i, na sreæu, nitko nije pao u tom pokušaju, ali se èak i udruga bivših polaznika, nikad promicatelj promjena, složila da je zgrada konstrukcijski nepouzdana. Prošlog proljeæa napokon je izgraðena ograda oko krova. Svejedno je zgrada bila u jadnom stanju, s užasnim sustavom opskrbe elektriènom energijom koji je žmirkao za nevremena te prastarim vodoinstalacijama koje su brundale i zaèepljivale se. Meðu zabatnim gredama, u dnu vlažnih ožbukanih zidova, živjeli su cijeli naraštaji mrzovoljnih rakuna koji su se noæu gložili i trèkarali amotamo, tako da se njihovo prepredanje i rezanje uvlaèilo u snove prvaša u potkrovlju, i nijedan od tih djeèaka ne bi se dobro naspavao prije završetka prvog polugodišta.No nitko se ne bi usudio predložiti da se ta èasna starina od kuæe sruši, i veæina je zavidjela njezinim stanovnicima. Prièalo se da ðaci mogu kupiti mjesto u njoj i nagaðalo da su neèiji izgledi da bude izabran da stanuje u Chalku znatno veæi ako je neèiji otac ili bratiæ u njemu stanovao. Doista, oni koji su stanovali u paviljonu Chalk nedvojbeno su uživali povlastice. U svim drugim paviljonima ðaci suna bivših polaznika plaæala èistaèicu dolazila je svake srijede sortirati rublje, a èetvrtkom bi presvlaèila posteljinu. Djeèaci iz Chalka imali su prednost pri odabiru predmeta, a buduæi da je paviljon imao vlastito parkiralište, starijim uèenicima bilo je dopušteno da imaju automobile. Takva povlaštenost oèito se isplatila. Više od stotinu godina stanari Chalka maturirali su s najboljim ocjenama, a u svijet povlastica izvan internata uveli bi ih njihovi prethodnici. Bivših stanara Chalka bilo je u veæini komisija za prijeme na

fakultete, u vanjskom su svijetu drugi bivši ðaci jedva èekali da mogu zaposliti brata koji je živio u staroj kuæi pokraj rijeke, toj ruševnoj gomili drva i cigle gdje je vjetar štropotao niz dimnjake a labudove su na jedvite jade mogli otjerati s trijema.Uèenici koje nisu izabrali za Chalk, oni koji su živjeli u paviljonima Otto ili Sharpe, osjetili bi neku vrstu gorèine veæ prvog dana u školi, kao da su prije no što ih je itko vidio ili im èuo ime, proglašeni manjkavima, predodreðenima da pripadaju nižem rangu u kojem æe uvijek biti drugorazredni, posljednji birani za momèadi, nikad neæe izlaziti s najzgodnijim curama iz Svete Ane ili se usuditi nadati poljupcu ispod tužnih bukvi. No te sitne zavisti javljale bi se poslije, tijekom polugodišta u prvih nekoliko tjedana nastave vladao je prijateljski duh dok su se svi još privikavali. Drveæe je još bilo zeleno, a veèeri tople posljednji cvrèci dozivali su se po livadama, neprekidna pjesma koja je mnogima godila jer ih je podsjeæala da još postoji svijet izvan granica Haddana.Neki su se lako uklopili u školski život, ali bi svake godine neizostavno bilo onih koji se nisu mogli prilagoditi ili uklopiti, zato što su bili ili zlovoljni, ili preplašeni, ili sramežljivi. Na mjestu gdje su se timski rad i raspoloženost visoko cijenili, samotnjake je bilo lako uoèiti, a Carlin Leander je oèito bila jedna od njih. Iako je bila lijepa i ubrzo se dokazala kao vrijedna èlanica plivaèkog tima, bila je æudljiva i provodila previše vremena sama da bi bila prihvaæena u društvo. Èim bi trening završio, pokupila bi se, poput nekog risa za koje se govorilo da još lutaju po šumama, zvijerki prenapetih i sumnjièavih da bi se družile s pripadnicima svoje vrste.Takav je bio sluèaj s veæinom nesretnih ðaka izbjegavali su ijedni druge, toliko usredotoèeni na vlastitu nesreæu da ne bi primjeæivali ostale izgubljene dušice oko sebe. Ti bi uèenici èesto odlazili uKRALJ RIJEKEposlijepodne, naruèivali šalicu za šalicom kave, skupljali hrabrost da kupe cigarete. Oèito nisu imali pojma da Pete Byers, ljekarnik, u životu nije prodao duhan nekom maloljetniku. Onaj tko je tražio takvo što, imao bi više sreæe u minirnarketu, gdje je Teddy Humphrev klincima iz internata bio spreman prodati gotovo sve. Sto se njega tièe, neka se nose, ali ne i njihov novac. Ako drži vješto krivotvorenu osobnu u ruci, Teddy je smatrao da nije na njemu da se pita zašto, veæ da naprosto proda gajbu piva Samuel Adams ili Petes Wicked Ale svakoj mušteriji koja stane u red.Veæina mještana nije obraæala pažnju na polaznike internata. Svake su godine pristizali novi, pa iako bi svaki naraštaj prvaša donio ozraèje velikih nada i još veæe energije, otišli bi za èetiri godine, zapravo dok si okom trepnuo u odnosu na dugotrajnu povijest gradiæa poput Haddana. U tom se mjestu veæina ljudi nije nikamo micala najdalje što bi se neki mještanin preselio bilo bi u kuæu iza ugla nakon vjenèanja ili, naposljetku i nažalost, u staraèki dom u Aveniji Riverview.Svakog rujna, kad bi se novi ðaci smjestili, došli bi kupiti èizme u Hingramovu prodavaonicu cipela, a zatim otvorili raèun u banci 510 Cerit gdje je dražesna Kelly Avon, uvijek tako uslužna, nauèila zadržati ozbiljan izraz lica kada bi god neki èetrnaestogodišnjak izjavio da želi uložiti nekoliko tisuæa dolara. Nikki Humphrey, koja je predugo ostala u braku s Teddvjem iz minimarketa, nikad ne bi shvatila osobno kad bi grupice djevojaka iz internata uplovile u njezin sendvièbar, naruèile kave s mlijekom i pogaèice od borovnice, oèekujuæi brzu uslugu, kao daje Nikki robot ili sluškinja. Vrlo brzo tih djevojaka više ne bi bilo, a Nikki je ostala u Haddanu, korisno trošeæi novac,

potrošen na kave s mlijekom i pogaèice, na preureðenje kuhinje ljupke kuæice koju je kupila na Odvojku nevjestinog vijenca nakon razvoda.Neki su se mještani zapravo veselili rujnu uživali su promatrati kako sva ta mladost preplavljuje njihove ploènike i duæane. Lois Jeremy, iz vrtnog kluba, èesto bi petkom popodne sjedila vani na svom trijemu sa zabatima s pogledom na Glavnu ulicu samo da promatra djeèake i djevojèice iz škole Haddan. Suze bi joj navrle u oèi kad bi se sjetila vlastitih oèekivanja glede svog sina A.J.a, i na trenutaktravom radije nego kupovnim zaštitnim sredstvom za zaštitu pupoljaka od ranih mrazeva.Nisu li divni? Lois bi doviknula svojoj najboljoj prijateljici, Charlotte Evans, svojoj prvoj susjedi, koja je i sama imala tešku godinu japanski balegari uništili su joj pola vrta, a mlaða kæi prolazila je kroz gadan razvod od onog dragog psihologa, Phila Endicotta, za kojega nitko nikad ne bi rekao daje od muškaraca koji bi imao žensku sa strane.Ne mogu biti slaði. Charlotte je èistila svoje ljiljane od uvelih cvjetova i izvlaèila vlažno lišæe izmeðu zapletenih stapki. Naslonila se na grablje da bi bolje zagledala djeèake iz internata u njihovim kaki hlaèama na putu prema gradu i sve te ljupke, mlade djevojke koje su hodale za njima. Djevojke su je podsjetile na vlastitu kæer Melissu, onu koja je stalno plakala i pila Prozac i svako drugo sredstvo protiv depresije kojeg se mogla doèepati.Uživaju kao nikad dosad. Usne Lois Jeremv zadrhte dok ih je gledala. Dvije djevojke poènu skakati, praveæi se važne pred djeèacima njihova duga kosa njihala se iza njih i hihotale su, no njihov djetinji korak jedva je mogao prikriti njihove ženstvene noge.O, i ja bih rekla, složi se Charlotte, osjetivši i sama laganu vrtoglavicu, možda od tolikog grabljanja ili od prevelikog razmišljanja o Melissinu razvodu. Nije li lijepo vidjeti sretne ljude?Naravno, od gospoðe Jeremv i gospoðe Evans nije se moglo oèekivati da bi mogle pretpostaviti koliko se djevojaka iz Svete Ane uspavljuje plaèem. Tuga kao da se udvostruèuje kad je zarobljena pod jednim krovom. Promjene raspoloženja bile su èeste ponašanje obilježeno poluistinama i tajnama. Jedna visoka, tamnokosa djevojka po imenu Peggy Anthonv odbijala je krutu hranu i umjesto toga odluèila piti iskljuèivo mlijeko, pojaèano èokoladicama koje je skrivala u kovèegu ispod svog kreveta. Bila je tu i jedna maturantica po imenu Heidi Lansing, koju su molbe za upis na fakultet èinile tako nervoznom da si je poèupala pola kose na glavi prije nego što je uopæe poèela pisati prijemne sastave, i uèenica drugog razreda Maureen Brown, koja je palila crne svijeæe na svojoj prozorskoj dasci prije odlaska na spavanje i toliko uznemirila svoje cimerice zloèestim razgovorima koje je vodila u snu da su te zabrinute djevojke odluèile noæitiKRALJ RIJEKEpodnim ploèicama, tako da su one koje su se htjele istuširati ili otiæi na zahod morale preskakati preko njihovih usnulih tijela.Carlin Leander nije se uspavljivala plaèem ni izgladnjivala, pa ipak ju je nezadovoljstvo prožimalo, èak i kad bi zaronila u hladnu vodu bazena. Zapravo, nije se imala na mnogo toga potužiti dobila je veliku, prozraènu sobu na drugom katu, a cimerice su joj bile sasvim ugodne. Nisu one bile krive što su imale više od Carlin više novca, više odjeæe, više iskustva. I Amy Elliot i Pie Hobson napunile su svoje ormare èizmama, vunenim jaknama i haljinama tako skupima da je jedna od njih koštala više no što je Carlin potrošila na cjelogodišnju garderobu koju je uglavnom kupila u prodavaonicama rabljene

odjeæe i na sajmištu Sunshine, gdje se pet majica kratkih rukava moglo kupiti za dolar, ako se zanemare rašiveni šavovi ili rupe od moljaca.Da se cimerice ne bi prema njoj odnosile kao prema socijalnom sluèaju, Carlin je razradila prièu koju je smislila u vlaku jedino dijete oca i majke, koji putuju po svijetu, ima puno važnije stvari na pameti od odjeæe. Za razliku od svojih cimerica, nije imala priliku da nešto priželjkuje ili gomila. Ona i njezina obitelj nisu bili ljudi koji su imali vremena da stjeèu privatno vlasništvo ili da puste korijenje. Oni su bili iznad toga, dala je naslutiti njezina prièa, nadmoæni na neki dubok i moralan naèin. Dosad nitko nije posumnjao u njezinu prièu, a zašto i bi? Istina je imala vrlo malo veze s imidžem djevojaka iz Svete Ane tu su one bile ono što su tvrdile da jesu. One koje se nikad nisu poljubile širile su prièe da su seksualno pustopašne, a one koje su prošle kroz više ruku no što su se željele sjetiti, uporno su tvrdile da æe ostati djevice do dana vjenèanja. Identitet je bio promjenjiva stvar, ogrtaè koji se navlaèio i svlaèio, ovisno o okolnostima ili mjeseèevim mijenama.Carlinini jedini neugodni trenuci bili su vezani uz plivaèku ekipu, i to zato što je bila dovoljno budalasta da zaboravi na oprez. Da je dvaput razmislila, nikad ne bi povjerovala Christine Percy, maturantici kojajoj je rekla da sve plivaèice moraju obrijati svoje intimne dijelove. Poslije su sve zadirkivale Carlin, kao i Ivy Cooper, još jednu novu djevojku, zbog naivnosti. Bilo je šala na raèun toga kako æe odsad Carlin i Ivy biti malo hladno. Sve su djevojke prošle kroz to isto šikaniranje vjerovalo se da gubitak koje dlake i malo ponosa jaèa pokao prave èlanice ekipe na proslavi uz malo prokrijumèarenog vina, kupljenog u minimarketu s Christininom lažnom osobnom. No Carlin se još više povukla ostale su djevojke uskoro shvatile da ju je bolje ostaviti na miru.Svake noæi, Carlin je èekala sat kad æe pobjeæi iz Svete Ane. Nakon gašenja svjetla, ležala bi nepomièno u krevetu, dok disanje njezinih cimerica ne bi napokon poprimilo duboki, ujednaèeni ritam tek tada je bila spremna za bijeg kroz prozor, usprkos trnovitim viticama koje su omatale protupožarne stube i ostavljale krvave tragove na njezinim prstima dok se spuštala na zemlju. Istog èasa bi se osjetila slobodnom, puštenom s lanca u slatku, poput tinte crnu noæ Massachusettsa, daleko od grijanja i skuèenosti Svete Ane. Isprva je ostajala vani tek toliko da na brzinu popuši cigaretu pokraj starih ružinih grmova, proklinjuæi trnovite penjaèice kad bi se sluèajno ubola a zatim posisala krv s jagodica prstiju. Jedne noæi bez mjeseca, kad je nebo bilo sasvim crno, obuzela ju je potreba za lutanjem. Vrpca izmaglice spustila se na obzor pa se protegnula i zavijugala meðu grmljem. U glatkom mirnom zraku, rubovi stvari su se rasplinjavali i išèezavali u dubokoj noæi, tako da bi se stablo brijesta moglo nenadano pojaviti na stazi, a šumska patka neoèekivano poletjeti s travnjaka. Iako su Carlinine cipele propadale u blato, pazila je da ostane u sjeni da je ne bi netko uhvatio vani nakon što bi se zakljuèala vrata paviljona.Zrak je bio iznenaðujuæe prohladan, barem za nekog s rijetkom floridskom krvi. Premda je Carlin na sebi imala vunenu jaknu na stalnoj posudbi od cimerice Pie, svejedno je drhtala od zime. U tami nije mogla razabrati istok od zapada, a kad je stigla do ruba školskog naselja, uèinilo joj se da je najbolje da slijedi rijeku. Veèer je bila olovna, sa sivim nebom i prijetnjom kiše, ali sad, dok je Carlin prelazila preko igrališta i našla se na nekoj livadi, oblaci su se poèeli razilaziti, dopuštajuæi da nekoliko blijedih zvijezda zasjaji na nebu. Prošla je ispod starog voænjaka gdje bi se u ovo doba godine èesto okupljali jeleni. Glavice èièka skrivene u visokoj travi hvatale su joj se za odjeæu poljski

miševi, uvijek tako odvažni u hodnicima Svete Ane nakon ponoæi, pobjegli bi kad bi im se ona približila. Više od stotinu godina, polaznici internata Haddan išli su tim istim putem, zalazeæi s onu stranu obala rijeke i livada u potrazi za mjestom gdjeKRALJ RIJEKEkroz trnjake kupina i divlji lješnjak. Zeèevi su se èesto služili tom stazom, i njihovi tragovi dvije male šape utisnute jedna do druge, a zatim krupnije stražnje šape izbaèene postrance kako bi doskoèile sprijeda utabali su vidljivu stazu u travi.Prvi mještani pokopani na groblju internata Haddan bila su èetiri mladiæa koji su dali život u Graðanskom ratu i svaki je rat poslije toga uveæavao taj broj. Profesori kojima bi se više svidjelo to groblje nego ono crkveno u gradu takoðer su mogli biti sahranjeni unutar tih vrata, iako nitko nije zatražio tu povlasticu veæ više od dvadeset godina, nakon što je doktor Howe preminuo u dobi od devedeset i sedam godina, odveæ tvrdoglav da bi se prepustio smrti dok nije došao nadomak stoljeæu. To samotno mjesto nudilo je privatnost kakvu je Carlin tražila kad bi mogla birati, radije bi bila u društvu mrtvih nego trpjela djevojke iz Svete Ane. Pokojnici barem ne traèaju i ne prosuðuju, i ne priželjkuju ikoga iskljuèiti iz svojih redova.Carlin podigne zasun na vratima od kovanog željeza i uvuèe se unutra. Nije shvatila da nije sama dok bljesak šibice nije osvijetlio ne samo golemi brijest na sredini groblja, veæ i lik ispod njega. Na trenutak Carlin osjeti kako joj se srce nadima u grudima, no zatim shvati daje to samo August Pierce, onaj šašavac iz vlaka, ispružen na ravnoj, crnoj mramornoj ploèi.Ma vidi ti tko je ovdje. Gus je bio oduševljen stoje vidi. Iako je dolazio na groblje od svoje prve noæi u Haddanu, bio je nervozan u mraku. Neka grozna ptica na velikom brijestu smijuckala se i dozivala, a svaki put kad bi nešto šušnulo u grmlju, Gus bi dobio želju da pobjegne. Bio je stalno na oprezu, strahujuæi da bi se možda morao obraniti od bijesnog oposuma ili izgladnjela rakuna spremnog na borbu za štangicu Snickersa koju je Gus bio pohranio u unutarnjem džepu kaputa. Sreækoviæ kakav je bio, najvjerojatnije daje posrijedi tvor u zasjedi, spreman da ga obavije gadnim oblakom smrada. Oèekivati sve te užasne stvari, a umjesto njih ugledati Carlin, bilo je više od olakšanja. Bio je na sedmom nebu.Automatsko iskljuèenje ako nas uhvate da pušimo, obavijestio ju je dok su uvlaèili dim.Ja se ne dam uhvatiti. Carlin je sjela na rub nadgrobne ploèe Hosteousa Moorea, drugog ravnatelja internata Haddan, koji je usumro od upale pluæa u èetrdeset èetvrtoj godini. Usto je bio i pušaè, i popušio bi lulu duhana svaki dan, prije jutarnjeg plivanja.Gus se nasmiješi, zadivljen Carlininim razmetanjem. On nije imao ni trunke hrabrosti, ali bila je to osobina kojoj se on silno divio u drugih. Ugasi cigaretu na zemlji ispod živice s Nebeskim ružama. Odmah zatim pripali drugu. Pušim jednu za drugom, prizna. Loša navika.Carlin odmakne svoju blijedu kosu i zagleda se u njega. Na svjetlosti zvijezda izgledala je srebrnkasto i tako prekrasno da se Gus morao prisiliti da svrne pogled.Kladim se da to nije jedina loša navika koju imaš, nagaðala je Carlin.Gus se nasmije i protegne na crnoj mramornoj ploèi. Eternus Lwc bilo je uklesano ispod imena doktora Howea. Vjeèna svjetlost. Kako si u pravu. Zastane da ispuhne savršeni kolut dima. Ali za razliku od tebe, mene uvijek uhvate.Carlin je to mogla i pretpostaviti. Bio je tako ranjiv, sa svojim širokim, budalastim osmijehom, djeèak koji bi si odrezao stopalo da se oslobodi željezne zamke, previše

usredotoèen na svoje muke da bi primijetio da je kljuè cijelo vrijeme ležao pokraj njega. Trudio se koliko je mogao da izgleda kako ga njihov sluèajni susret nije uzbudio, ali je Carlin praktièki mogla vidjeti kako mu srce lupa ispod teškog crnog kaputa. Toliko se rastrojio da gaje zapravo bilo milo gledati. Dragi Gus Pierce, uvijek kažnjavan i izopæivan, mogao bi biti istinski i vjeran prijatelj, to je bilo oèito, a Carlin je bio potreban saveznik. Koliko god to bilo èudno, koliko god neuobièajeno, Gus je bio prva osoba s kojom se doista osjeæala ugodno od dolaska u Massachusetts. A August Pierce? Što se njega ticalo, nakon što su se zajedno vratili uz rijeku, bio je spreman umrijeti za Carlin da je netko to od njega zatražio. Toèno gaje proèitala za jedan jedini èin ljubaznosti, za uzvrat æe joj ostati zauvijek vjeran.Carlinine cimerice i ostatak djevojaka iz Svete Ane nisu mogle shvatiti to prijateljstvo, ni razumjeti zašto Carlin provodi toliko vremena u Gusovoj sobi u paviljonu Chalk, gdje bi se izležavala na njegovu krevetu, glave položene u pregib njegovih leða, dok je èitala udžbenik o drevnim civilizacijama za predavanje gospodina HermaKRALJ RIJEKEvojke vrtjele su glavama i pitale se ima li Carlin imalo mozga. Mladiæi koje su one htjele bili su oni koje nisu mogle imati, maturanti iz Chalka, na primjer, poput Harrvja McKenne, koji je bio tako zgodan i slatkorjeèiv da bi od jednog od njegovih poznatih osmijeha upuæenih nekoj dragoj, bezazlenoj djevojci njoj zaklecala koljena, ili Robie Shaw, koji je na Haddanu povalio toliko uèenica prve godine daje dobio nadimak RoboRobbie, zbog neljudske izdržljivosti i pomanjkanja emocija.To što djevojke iz Svete Ane nisu shvaæale što bi trebalo cijeniti a što odbaciti, nije ni najmanje iznenadilo Carlin. Mogla je lako zamisliti što bi uèinile kad bi se dokopale stvarnih pojedinosti iz njezina života prije Haddana. Zar ne bi procvale kad bi znale da joj se veèera èesto sastojala od sendvièa naèinjenih od bijelog kruha i maslaca? Ne bi li ih zabavilo kad bi otkrile da je za pranje kose upotrebljavala tekuæi deterdžent jer je jeftiniji od šampona i da su svi njezini ruževi ukradeni s pulta s kozmetikom u Kmartu? Cure iz Svete Ane s užitkom bi danima traèale kad bi to znale, pa zašto bi se onda njihovi komentari imalo ticali Carlin? Odluèila je ne obazirati se na zlobne Amyne opaske kad bi joj Gus ostavio poruku u njihovu zajednièkom ormariæu ili poslao email ne bi ni trepnula kad bi zazvonio zajednièki telefon na hodniku a Peggy Anthony ili Chris Percy doviknule da je ponovno zove njezin odani rob i bi li mu, molim lijepo, mogla reæi da ne zauzima dugo liniju.Carlin se osobito veselila porukama koje bi joj Gus uspijevao krišom ostaviti za vrijeme plivaèkih treninga. Kako se provukao pokraj nadzornice bila je naprosto misterija, ali je nekako uspio osigurati ono o èemu je veæina djeèaka na Haddanu mogla samo sanjati slobodan pristup gimnastièkoj dvorani za djevojke. Znao je svakojake korisne trikove, pa je tako alkoholom utrljao prostaèku poruku na Amyno zrcalo koja je iskrsnula jednog dana kad je zrak bio osobito vlažan. Mogao je otpiraèem otkljuèati vrata menze poslije ponoæi, a kad bi ušao, uspio bi obiti lokot na škrinji i poèastiti sebe i Carlin besplatnim voænim i mlijeènim sladoledom. Teddyju Humphreyju iz minimarketa platio bi kutiju cigareta, ali bi izašao kroz vrata s kovanicama još uvijek na dlanu ruke. Ali najzadivljujuæi i najnevjerojatniji pothvat bilo je to što je Gus Pierce uspijevao nasmijati Carlin.Ne kužim, reèe Amy Elliot kad se Gusova nepristojna porukaMoje cimerice te ne kuže, reèe Carlin Gušu dok su hodali duž rijeke prema groblju. Pitala se hoæe li reagirati na to. Nije se iznenadila kad je shvatila da ne mari.

Malo njih me kuži, prizna Gus.To je pogotovo bilo istina glede stanara paviljona Chalk. Za Chalk se govorilo da je kao bratstvo, ali kao što je to sluèaj s nekim krvnim srodnicima, Gus svojoj braæi nije bio drag. Nakon tjedan dana žarko su ga se željeli riješiti. Još deset dana i potpuno su ga prezreli. Kao što se èesto dogaða na tako skuèenim prostorima, Gusovi kolege nisu skrivali svoje gaðenje nije prošlo dugo a potkrovlje je poèelo zaudarati od njihovih osjeæaja jer su mu ostavljali darove koji su objavljivali njihov prezir stare sendvièe od salate s jajima, trulo voæe, hrpe neopranih èarapa.Ove godine u potkrovlju su živjela tri uèenika prvih razreda David Linden, èiji je pradjed bio guverner Commonvvealtha, Nathaniel Gibb iz Ohia, pobjednik meðudržavnog natjecanja iz prirodnih predmeta, i Gus, greška nad greškama, èija je prisutnost potvrðivala èinjenicu da, iako statistièki podaci o nekom pojedincu mogu izgledati dobro na papiru, u stvarnosti mogu biti prava katastrofa. Što se Guša tièe, došao je na Haddan bez imalo poštovanja prema ljudskom rodu i ne gajeæi nikakva oèekivanja glede svojih bližnjih. Bio je potpuno spreman suoèiti se s prezirom dovoljno èesto su ga dosad kinjili i vrijeðali pa je nauèio zaboraviti na to u tren oka.No ipak, svako toliko uèinio bi iznimku, kao sad s Carlin Leander. Sviðalo mu se sve na njoj i živio je za trenutak kad bi ostavili knjige i iskrali se na groblje. Èak ni vrana koja se ugnijezdila na onom brijestu nije ga mogla odvratiti od njegove misije, jer kad bi bio pokraj Carlin, Guša bi obuzimao èudan optimizam na svjetlosti njezina sjaja i ostatak svijeta bi poèeo blistati. Nakratko su nepovjerenje i ljudska slabost mogli biti zaboravljeni ili, barem, privremeno zanemareni. Kad bi došlo vrijeme da se vrate u svoje sobe, Gus bi hodao iza Carlin niz stazu, želeæi zadržati svaki trenutak, trudeæi se koliko je mogao da razvuèe vrijeme. Dok je stajao u sjeni ružiènjaka i promatrao Carlin kako se penje natrag po požarnim stepenicama Svete Ane, srce gaje boljelo. Shvaæao je da æe poslije biti oèajan, ali je veæ bio nemoæan. Carlin bi se uvijek okrenula i mahnula prijeKRALJ RIJEKEpoput najobiènije budale, idiota od djeèaka koji bi uèinio sve samo da joj ugodi.Od dolaska u potkrovlje, kad se raspakirao vratolomnom brzinom, ako bi se tako moglo nazvati nasumièno nabacivanje stvari na hrpu u ormar, Gus je znao da je njegov dolazak u internat Haddan bio pogreška. Jedno popodne, Harry McKenna pokucao mu je na vrata i objavio da æe se te veèeri održati sastanak paviljona, hladno predloživši Gušu da doðe toèno na vrijeme. Gus, kojem se nije sviðao bahati ton starijeg djeèaka, a i inaèe nije osjeæao pobudu da sluša neèije naredbe, odmah je odluèio propustiti ono što æe jamaèno biti dosadna veèer, kakvu bi želio što prije izbjeæi.Umjesto toga našao se s Carlin na groblju pa su zajedno gledali kako se Orion diže na istoènom nebu, visoko iznad obrisa jablana i javora. Bila je prekrasna noæ i jadni je Gus osjetio kako se u njemu budi nešto slièno nadi, premda ta euforija nije dugo potrajala. Gus nije shvatio da ono što mu je Harry McKenna ponudio nije bio poziv, veæ mandat. To je shvatio nakon povratka u svoju sobu. Neprimijeæen je prošao kroz ulazna vrata Chalka, gotovo dva sata nakon što su zakljuèali vrata, i bez problema se popeo uza stube, no èim je stigao u potkrovlje, znao je da nešto nije kako treba. Vrata njegove sobe bila su širom otvorena i, iako se nije sjeæao da ih je zatvorio kad je otišao, u paviljonu je bilo previše tiho, èak i za tako kasni sat. Netko je želio biti siguran da æe on nauèiti svoju lekciju, a ona je bila vrlo jednostavna neki se pozivi ne smiju ignorirati.

U njegovoj sobi, posteljina i odjeæa bile su nabacane na hrpu, a onda popisane. Žarulje su bile izvaðene iz svjetiljke, smrvljene i posipane po prozorskoj dasci, gdje je staklo ljupko svjetlucalo, poput pregršti dijamanata izloženih na oguljenoj drvenoj dasci. Gus se ispruži na svom madracu s gorkim okusom koji mu se nadimao u grlu i zapali cigaretu usprkos zabrani pušenja, pa se zagleda kako dim vijuga prema gore, prema pukotinama u stropu. Iskustvo ga je nauèilo moraš skupo platiti za sve što je slatko. Provedi veèer s prekrasnom djevojkom, prošetaj kroz šumu u svježoj, ugodnoj noæi, legni spokojno na grob drugog èovjeka i zagledaj se u tri sjajne zvijezde Oriona, i uskoro æe ti stiæi poruka da te podsjeti s èime se moraš nositi.Gus se prevrne na trbuh i ugasi cigaretu na podu ispod kreveta. Digne se kovitlac crvenih iskri, od èega mu zasuze oèi, ali nije mario40 A lice Hoffmankosti bole opruge madraca. Iako je bio umoran, znao je da neæe moæi spavati, ni noæas a vjerojatno ni ijedne druge noæi. Kad bi netko odvagnuo ljepotu mjeseèine u odnosu na dubinu ljudske okrutnosti, što bi prevagnulo? Mjeseèinu se ne može držati na dlanu ruke, ali okrutnost može zasjeci duboko. Tko bi mogao pokušati opisati boju mjeseèine nakon stoje zamijeni jasna danja svjetlost? Tko bi mogao reæi da je uopæe postojala, daje ikad bila išta više od sna?Nakon što je Gus pomeo razbijeno staklo a rublje oprao u kadi, ode se prijaviti u stacionar. Njegova glavobolja i muènina bile su stvarne, kao i povišena temperatura. Istini za volju, nije ih bilo puno u internatu kojima je nedostajao. Njegovim je profesorima laknulo zbog njegove odsutnosti bio je naporan uèenik, èas bi ometao nastavu i izazivao, a èas bi se pak dosaðivao i povlaèio se u sebe. Carlin se jedina zabrinula za njega i uzalud ga je tražila, na groblju i u kantini. Kad mu je napokon ušla u trag, školska medicinska sestra, Dorothy Jackson, obavijestila ju je da u stacionaru nisu dopušteni posjeti. I tako Carlin nije vidjela Guša osam dana, sve dok nije bio gore u svom krevetu, kaputa omotanog oko sebe poput pokrivaèa. Na mutnoj svjetlosti buljio je u strop. Upravo je šakom probio rupu u staroj žbuki, djelo nekoga bez ikakvog plana osim trenutaène destrukcije. Komadiæi žbuke zaprašili su pod i madrac. Kad ga je našla, Carlin se bacila pokraj njega na krevet da bi prosmotrila rezultate njegova bijesa. Vidjelo se oblake kroz rupu u krovnim gredama kvadrat plavog neba škiljio je u njih izmeðu trulih ploèica šindre.Ti si poludio, Carlin reèe Gušu.No zapravo je njegov èin imao opravdan razlog. Nakon povratka, spotaknuo se na dar koji su mu braæa ostavila dok je bio u stacionaru. Krvava zeèja šapa, tako svježa da je još bila topla na dodir, bila je ostavljena na njegovu stolu. Gus ju je pipkavo podigao, zamotao u papirnatu maramicu i položio taj užasni talisman u kantu za smeæe. I tako je postao oèajnik, djeèak koji buši rupe u žbuci, ponižen nepravdom i sramom.Zar si mislila da sam normalan? upita on Carlin. Tijekom boravka u stacionaru nije se uopæe presvukao. Njegova majica kratkih rukava bila je užasno prljava, a kosa nepoèešljana. Èesto se zakljuèavao u kupaonicu stacionara, gdje je popušio toliko cigareta da je na koži još imao sloj nikotina, a bjelooènice su mu imale žuækastiKRALJ RIJEKENisam mislila lud u negativnom smislu, Carlin povuèe što je rekla.A tako. Gusova usta svinu se u smiješak usprkos njegovu oèaju. Carlin je mogla izazvati takvu reakciju, razveseliti ga i u najdubljem jadu. Mislila si lud u pozitivnom smislu.

Carlin se stopalima uprla o zid, dugaèkog tijela ispruženog pokraj Gusova još dužeg. Podigne ruku prema sunèanoj svjetlosti koja se slijevala kroz strop, nesvjesna da joj se ten pozlatio od sunca.Što æeš uèiniti kad padne snijeg? upita.Gus je okrenuo glavu k zidu. Nemoguæe, nemoguæe bio je na rubu plaèa.Carlin se podigne na lakat i zagleda u njega. Mirisala je na klor i sapun od jasmina. Jesam li nešto pogrešno rekla?Gus zavrti glavom nešto gaje steglo u grlu i zvuk koji je ispustio slièio je glasanju one grozne vrane na groblju jauk tako malodušan i slomljen da se jedva poèeo izvijati iz njegova grla. Carlin se ponovno opružila na krevetu, a otkucaji srca ubrzali su ritam dok je èekala da on prestane plakati.Više neæu biti ovdje kad poène padati snijeg, reèe Gus.Ma hoæeš. Ne budi smiješan, ti velika bebo. Carlin ga zagrli i zanjiše naprijednatrag, zatim ga poškaklja, znajuæi da æe ga to nasmijati. Što bih ja bez tebe?To je bilo ono zbog èega se Carlin nikad nije željela vezati za nekoga. Kad je bila mlaða, nikad nije zatražila psa i bila je odveæ nepodobne æudi da bi imala kuænog ljubimca. Tako je lako biti uvuèen u to prije nego što postaneš toga svjestan, odgovoran si za neko bespomoæno stvorenje.Zar je netko bio okrutan prema tebi? Carlin legne na Guša. Isprièaj mi sve i ja æu se pobrinuti da plate za to. Ja æu te braniti.Gus se okrenuo i sakrio lice. Postojala je granica poniženju koje je èak i on mogao podnijeti.Carlin se uspravi u sjedeæi položaj, leða podboèi o zid, lopatice joj u obliku andelovih krila. U pravu sam. Netko je okrutan prema tebi.Dolje u podrumu, gdje su se punoglavci legli u æurku podzemnebili popravci, Harry McKenna i Robbie Shaw bili su dovukli dva sanduka za prijevoz naranèi do otvora za ventilaciju. Oba djeèaka bili su zgodni, plavokosi i privlaèni, ali je Harry McKenna imao doista izvanredno lice. Njegova kosa boje slame bila je ošišana vrlo kratko, frizura koja je isticala njegove izražajne crte lica. Djevojke bi hvatala nesvjestica kad bi ga ugledale i govorilo se da ga nijedna ne može odbiti kad bi on ukljuèio svoj šarm. No sad, dok je sjedio u podrumu paviljona Chalk, uopæe nije bio zadovoljan i njegova je ljutnja ostavila traga. Njegova lijepa usta bila su iskrivljena u mrkoj grimasi i neprestano je pucketao prstima, kao da bi taj jednostavni pokret mogao izbrisati ono što je èuo kroz ventil, plosnati komad metala koji se protezao od poleðine ormara u mansardnim sobama do ovog podruma. Kroz ventil se mogla èuti gotovo svaka rijeè koja bi se gore izgovorila. Èak bi i šapat odjeknuo kroz tu cijev kašalj ili poljubac mogao se uhvatiti i rašèlaniti u svrhu prouèavanja ili zabave. Stariji stanari Chalka uvijek su prisluškivali nove stanare i za taj obièaj nisu se nikome isprièavali. Kako lakše saznati na koga se mogu osloniti, a kome je potrebna dodatna lekcija?Pierce je baš tog trenutka dokazivao da je mlakonja, otvorio je srce nekoj curi, jada se kao neki gubitnik. Harry i Robbie prisluškivali su veæ dosta dugo, zgureni, dok Harrvjeve dugaèke noge nisu spopali grèevi. Sada se uspravi i protegne. Obièno su mu se sviðale prednosti koje mu je pružala njegova visina, i s djevojkama i na igralištu. Sviðala mu se svaka prednost koja bi mu se ukazala, a ovo je trebala biti godina njegovih prednosti. Bio je maturant zadužen za paviljon Chalk, i u tom je svojstvu zadržao èast da stanuje u sobi koja je nekad bila ured doktora Howea, prije izgradnje nove upravne

zgrade. Središnja toèka sobe bio je zgodan kamin od hrastovine siæušne recke bile su izrezbarene u dasci kamina, oznake za koje se prièalo da predstavljaju žene s kojima je doktor Howe spavao, pa ako se moglo vjerovati reckama na kaminu, bilo ih je poveliko mnoštvo.Harrvju se sviðala soba doktora Howea, cijenio je i ostale svoje povlastice. Bio je u jednakoj mjeri zahvalan i pohlepan. U svakom sluèaju neæe dopustiti da neki kreten poput Augusta Piercea doðe i sve uništi. Svijet je okrutan i hladan, nije li? Svijet koji se okreæe kroz mrak, bez obeæanja ili jamstava. Moraš uzeti ono što želiš ili æe te svi preteæi, okolnosti pregaziti. Nigdje to nije bilo istinitije nego u pitoKRALJ RIJEKEkazuju da se veæinu okolnosti ne može kontrolirati. Stanari Chalka bili su i te kako svjesni u kakav se brodolom život može pretvoriti, što su nažalost imali prilike vidjeti polaznici onog davnog prvog godišta, djeèaci koji su pretrpjeli najgori gubitak u poplavi koja se dogodila prije tolikih godina. U kaosu nadiruæih voda, ocjene svih djeèaka iz paviljona Chalk isparile su iz ravnateljeva imenika. Jedan brižan momak iz Cambridgea otkrio je tu nesreæu dok je brisao ravnateljev poplavljeni ured i otrèao priopæiti ostalima što je otkrio prije no što to doznaju profesori.Sve njihove teško zaraðene petice iz biologije, èetvorke iz latinskog i grèkog nestale su, slova isprana u plavim lokvama tinte koje su zamrljale podne daske užasnom kobaltnom bojom koja se nikako nije dala oprati bez obzira na to koliko puta je se prebrisalo krpom. Stanari Chalka upitali su seje li rijeka baš njih izabrala da ih stavi na takve muke. Zašto se to dogodilo njima a ne i ostalima? Zašto su njihovi životi i karijere morali biti žrtvovani? S obzirom na tu katastrofu, iskrsnuo je prijedlog, moguænost izreèena tako zatajno da nitko nije bio sasvim siguran èija je to ideja bila. Preokreni sudbinu, to je bila zamisao, zamisao koju su odmah prihvatili, svi djeèaci do jednoga. Pretvori propast u prednost. Uzmi ono što ti je bilo uskraæeno.Bila je proljetna noæ, trinaestog svibnja, kad su djeèaci iz paviljona Chalk promijenili svoje ocjene. Gatalinke su se glasale u naletu vlažne glazbe iz svakog poplavljenog kutka internata mjesec je plovio iznad knjižnice na nebu crnom poput èaðe. Djeèaci su se uvukli u ravnateljev ured, gdje su upisali svoja imena umjesto imena stanara paviljona Otto i Sharpe, prisvojivši ocjene koje nisu zaslužili. Zadatak je bio lako izvršen, najèešæi oblik maloljetnièkog kriminala spretno izveden uz pomoæ bravarskog šila i nešto tuša, jednostavan trik obmane, ali tako djelotvoran da su se odluèili prozvati maðionièarima, iako nisu posjedovali prave vještine osim te jedne.Na kraju polugodišta djeèaci iz drugih paviljona, koji su dotad bili sigurni da æe se upisati na Harvard ili Yale, lutali su po naselju, malodušni koliko i zbunjeni. Ti su se ðaci pitali što se dogodilo sa svim njihovim satima uèenja jer su sve njihove ocjene išèeznule od tog dana pojam ferpleja bio je izbrisan iz njihova rjeènika. Od onih djeèaka iz Chalka koji su svoju sudbinu povjerili Klubu maðionièara, tražila se samo potpuna odanost. Ako netko meðu njima nijebili nepouzdani, ostali bi odvukli na livadu gdje su se domili zeèevi i premlatili ih na mrtvo ime. Štiteæi sebe i svoju braæu, djeèaci su nauèili važnu lekciju o jedinstvu. Istina, pravila èvrsto spajaju ljude, ali ih kršenje pravila spaja još èvršæe.Tu su filozofiju protumaèili Daveu Lindenu i Nathanielu Gibbu, a zatim i Gušu kad je nevoljko prisustvovao prvom službenom sastanku u polugodištu. Krug je formiran na èistini iza rijeke, iako je bila istina da je vrijeme oduvijek bilo više neprijatelj nego prijatelj èlanovima Kluba maðionièara. Moglo se raèunati da æe trinaestog dana svakog

mjeseca biti loše vrijeme, s visokim snijegom, grmljavinom ili obilnim kišama. Tog rujanskog dana kad je održan sastanak, polja su bila vlažna a nebo poprimilo metalnosivu nijansu, s maglom koja je svojim pokrivaèem prekrila polja. Vidjelo se samo komadiæe boje nešto zelene božikovine u šumi, nekoliko vitica duda na penjaèicama, preplašeni divlji puran koji je izletio iz šipražja u bljesku zlatne i crvene boje, uznemiren upadom. U zraku se osjeæala studen i ljubièasti cvjetovi rascvjetalog siromahova korova poèeli su modriti, što je uvijek bio znak da nadolazi hladna i nevesela zima. Djeèaci su posjedali u nepravilnom krugu, neki su se izvalili na travu, neki sjeli na stari panj koji je èesto služio kao skrovište za prokrijumèareni viski i pivo. Oni koji su znali što æe se dogoditi, koji su prošli kroz to, bili su dobre volje, èak i buèni. Ali, naravno, oni su veæ prošli svoju kušnju iskusili su strepnju koju su jamaèno osjetili Dave Linden i Nathaniel Gibb, pa èak i taj idiot Gus Pierce, koji se izvalio na leða, kako se približavao trenutak njihove inicijacije.Da bi se postalo èlanom, pravilo je bilo jednostavno. Moralo se izvršiti nekakvu nepodopštinu. Mogla je biti odmetnièka ili zabranjena, nemoralna ili protuzakonita, no morao se izvesti neki odvratan pothvat jedna crvena nit koja se isprepleæe kroz neèiju sudbinu, vezujuæi ga s njegovom braæom. Kad im se reklo što moraju uèiniti, Nathaniel Gibb i Dave Linden okrenuli su se i pogledali u zemlju. Svi su znali da skrivaju suze, što nije znaèilo da im se zamjera na tom izljevu osjeæaja. Ako ništa drugo, to znaèi da su inicijaciju shvatili ozbiljno. Ono što ih je puno više zabrinjavalo bio je dokoni naèin na koji je Gus Pierce otpuhivao kolutove dima i pogledom bludio kroz tamne, lišæem prekrivene grane iznad sebe.Postojao je samo jedan naèin da se izbjegne inicijacija a ipakKRALJ RIJEKEHowe zahtijevao da njegova žena izvrši u zamjenu za svoju slobodu. Tko je mogao zamjeriti Annie Howe što je htjela raskinuti njihovu zajednicu, s obzirom na one recke u kaminu i okrutan naèin na koji je bila odsjeèena od obitelji i prijatelja? Ali doktor Howe nije bio glup jedini naèin na koji æe pristati na njezine zahtjeve bio je da pred nju postavi jedan nemoguæi zadatak. Može ga napustiti kad želi sve što treba uèiniti jest uzeti jedan od svojih najdražih cvjetova, one ledeno bijele ruže koje su rasle pokraj djevojaèkog paviljona, i pred oèima svog supruga uèiniti da promijeni boju u crvenu.Radije se ubila, stariji djeèaci rekli bi onom tko još nije bio upuæen u Annienu sudbinu. Tako da ti ne bismo savjetovali da to pokušaš.Umjesto toga, predložili su novopridošlicama da potraže nekog zeca kakvih je bilo po livadama i u šumi. Ta mala, plaha stvorenja bilo je lako uhvatiti uz malo strpljenja i uz pomoæ ribarske mreže. Potreban je samo komad èvrste žice da se omota oko prednje šape, i taj krvavi suvenirèiæ bit æe dovoljan da zajamèi pristup klubu. No najbolji pristupnici bili su znatno kreativniji od toga odbili bi lov na zeèeve i umjesto toga se upustili u igru nadmetanja tko æe izvršiti najoriginalniju ili najilegalniju psinu. Titula najodvažnijeg u povijesti Chalka još je bio neosvojeni naslov. Jedne je godine neki šaljivae iz Baltimorea ruènom pilom sredio ravnateljevu stolicu u blagovaonici, pa kad je Bob Thomas sjeo da veèera, pao je na pod u gomili krhotina i govedine. Prošle jeseni, Jonathan Walters, miran djeèak iz Buffala, umoèio je prste u školsku datoteku, pretražio sve preporuke za upis na fakultet koje nisu bile pozitivne i promijenio kljuène ulomke teksta kako bi osigurao da svako pismo sadržava oduševljene pohvale. Raspon inicijacijskih aktivnosti bio je širok, od kraða do neslanih šala tražilo se samo da izvršeni

èin bude takav da bi mogao uvaliti èovjeka u gadne nevolje ukoliko bude otkriven. To je bila nit koja ih je vezala svi su bili za nešto krivi.Istina, neki bi djeèaci iskoristili ritual inicijacije za vlastite izopaèene svrhe. Prije tri godine Robbie Shaw popeo se uz požarne ljestve koje su vodile do sobe u kojoj je sad spavala Carlin bio je praznièni vikend i mnogi su uèenici otputovali kuæama, situacija koje je Robbie bio i te kako svjestan, jer je bio pažljivo isplanirao svoju misiju. Rekao je èetrnaestogodišnjoj djevojèici koju je odabrao za svojNo ispostavilo se da nije bilo potrebe za daljnju prisilu djevojèica se iduæeg tjedna premjestila u neki internat na Rhode Islandu. Robbieju su prigovorili daje otišao predaleko sa svojim zadatkom, ah su mu u sebi èestitali na odvažnosti i sposobnosti da tako dobro izabere svoju žrtvu, jer iako je djevojèica znala tko je bio njezin napadaè, nikad to nikome nije rekla.Nažalost, odluka o izboru Augusta Piercea nije bila jednako pametna. Tijekom cijelog sastanka Gus je šutio bilo je nemoguæe prozreti što je osjeæao dok je ležao opružen na vlažnoj travi. Poslije je otišao bez rijeèi i ostali djeèaci su se pažljivo zagledali za njim. Bilo je onih koji se ne bi iznenadili da je Gus Pieree otišao ravno k ravnatelju i prijavio ih, kao i onih koji bi pretpostavili da æe odjuriti ravno u grad u policiju ili možda jednostavno nazvati kuæi i zamoliti taticu da doðe po njega. Ali Gus zapravo nije uèinio ništa od toga. Možda bi netko drugi njegovih uvjerenja otišao te iste noæi, spakirao torbe i autostopirao do Route 17, ali je Gus bio tvrdoglav, kao i uvijek. A možda je bio i ponosan jer je pomislio da bi mogao pobijediti u toj igri.Gus je lagao Carlin o svom ocu stariji Pieree nije bio sveuèilišni profesor, nego srednjoškolski nastavnik koji je vikendom zabavljao djecu na roðendanskim proslavama. Gus je i protiv svoje volje prilièno toga nauèio tih nedjeljnih popodneva dok je mrzovoljno jeo tortu pripravljenu u èast roðendana nekog neznanca. Znao je da se progutana kovanica ne može ponovno pojaviti na tvome dlanu poslije nekoliko sekundi. Ptica probodena strijelom ne može se tek tako stresti pa odletjeti. Pa ipak, dobro je znao da se neki èvorovi mogu lako razriješiti jednim dodirom i da grlice sasvim lako stanu u staklenke s lažnim dnom. Znao je satima sjediti za kuhinjskim stolom sa svojim ocem, promatrajuæi ga kako unedogled ponavlja isti trik, dok se ono što je u nekom trenutku bio nespretan pokušaj nije preobrazilo u teènu vještinu. Guša su cijeli život uèili da za svaki trik postoji praktièno objašnjenje i ta se škola može pokazati korisnom. Nakon takvog odgoja, Gus je znao da postoje moguænosti koje bi nekom drugom promaknule ili bi ih uzeo zdravo za gotovo ili se jednostavno ne bi obazirao na njih. U jedno je bio siguran za svaku zakljuèanu škrinju mora postojati kljuè.Igle i konacU MJESECU LISTOPADU, KAD BI BRIJESTOVI GUBILI lišæe, a hrastovi odjednom zažutjeli, miševi iz visoke trave onkraj rijeke došli bi u potrazi za skloništem. Djevojke iz Svete Ane èesto bi ih našle sklupèane u ladicama komoda ili kako se gnijezde u cipelama ostavljenima ispod kreveta. I ose su tražile toplinu, pa bi prolaznici èuli njihovo zujanje iz panjeva i stupova ograda. Šuma je bila prošarana šipražjem kupinjaka koje je dotad bilo skriveno zelenim lišæem kiša, kad bi stigla, padala je kao u vjedrima. Bilo je to doba godine kad bi ljude obuzela neraspoloženost, kinjila glavobolja i zadesila nesreæa. U vlažna jutra pobunili bi se elektrièni ureðaji. Automobili ne bi palili, usisavaèi bi rigali prašinu, aparati za kavu poèeli bi pijuckati a zatim se gasiti. Prvog tjedna u mjesecu

toliko je ljudi stajalo u redu u sendvièbaru da kupe kavu za van u ranojutarnjim, hladnim satima, a živci bili tako tanki, da nije bilo neobièno da izbije i tuènjava izmeðu nekog skromnog mještanina koji èeka u redu i neke neotesane usijane glave, poput Teddvja Humphrevja èija je vlastita žena Nikki, još dok su bili u braku, bila dovoljno pametna da mu se nikad ne obraæa prije no što bi popio jutarnju kavu, pogotovo ne u crne dane listopada.Jedne hladne veèeri, dok su labudovi na rijeci brzo veslali kako se ispod njih ne bi zaledilo, Betsy je otišla na veèeru s Ericom u motel Haddan. Taje veèer trebala biti posebna prigoda napokon sami. Naruèili su janjetinu i restani krumpir, no u pola obroka Betsy odjednom izgubi apetit isprièa se i izaðe van da udahne malo svježeg zraka. Sama na trijemu motela zagleda se prema Glavnoj ulici i njezinim bijelim kuæama koje su poprimale boju lavande na blijedeæoj svjetlosti. Veèer je bila savršena drozd je sjedio na stupu ograde i pjevao predivnu pjesmu, izmišljenu ili ukradenu, zaista nije bilo važupitati nije li ono davno nevrijeme koje je nagnalo ljude u trk preko livada i polja nekako uspjelo pogoditi i nju, iako je bila na sigurnom kod kuæe. Neki su njezini osjeæaji tad sagorjeli u njoj i nikad joj nisu nedostajali. Ta ima sve sastojke potrebne za sreæu. Sto bi mogla više poželjeti nego èovjeka u kojeg se može pouzdati, stalan posao, osiguranu buduænost? Zašto osjeæa takvu neodluènost, kao da je u ovaj život koji je poèela voditi gurnuta strahom, a ne željom?Na svu sreæu, dok se vratila za stol da naruèi biskvit od kupina i kapuèino, u glavi joj se razbistrilo. Ovaj je motel mjesto gdje æe se sljedeæeg lipnja udati ovo su tanjuri na kojima æe poslužiti njezin svadbeni ruèak, iz tih æe èaša nazdraviti njihovoj sreæi.Drago mi je da æemo tu imati primanje, reèe Ericu kad su odlazili, no nije zazvuèala uvjerljivo koliko je mogla.Nije previše uštogljeno?Vrlo haddanski, reèe Betsy i oboje se tome nasmiju jer je sama rijeè odisala osjeæajem reda i predvidljivosti. Usprkos svom tradicionalnom stilu, motel je bio najzgodnije mjesto u gradu. Sobe su veæ bile rezervirane za goste koji dolaze izvan grada, a Ericova majka, izbirljiva žena koju su muèila leða, zamolila je za iznimno tvrd madrac. Betsy je prije nekoliko dana otišla u motel isprobati krevete i pronašla savršeni model u sobi na prvom katu, s madracem tako tvrdim da bi se i jaje baèeno na njega prepolovilo.Da bar možemo noæas ostati ovdje, reèe Eric Betsy kad su krenuli natrag prema školi.Pa ostanimo onda. Možemo se iskrasti u ponoæ i prijaviti u motelu. Nitko neæe saznati. Betsy je vukla štap po metalnim rešetkama ograde gospoðe Jeremy dok se svjetlo na trijemu nije naglo upalilo. Odbaci štap kad je gospoða Jeremy provirila kroz erker s ojaðenim izrazom na svom uskom licu. Klinci stalno brišu. Zašto ne bismo i mi? Betsy je dosad shvatila zašto su sobe s požarnim ljestvama u Svetoj Ani bile tražene ona blijeda djevojka, Carlin, bila je posebno vješta u besumnom pentranju po metalnim preèkama nakon što bi se zakljuèalo ulazna vrata Svete Ane.Mi bismo trebali služiti kao uzor, podsjeti je Eric.Betsy ga pogleda da vidi ruga li joj se, ali ne, na njegovu zgodnom, ozbiljnom licu vidjela se samo briga. Nije on bio muškarac kojiRptKRALJ RIJEKEsy te veèeri vratila. Nakon povratka, u mraènom salonu zatekne dvadeset djevojaka stisnutih jedna uz drugu, koje nisu znale što da uèine. U Svetoj Ani èesto bi pregorjeli osiguraèi i nitko, osim Maureen Brovra s njezinom zalihom svijeæa, nije znao što uèiniti.

Betsy odmaršira u odaje Helen Daviš umjesto da priskoèi u pomoæ, starija nadzornica pijuckala je èaj u sobi osvijetljenoj jakom baterijom kao da joj je dobrobit njihovih djevojaka zadnja stvar na pameti.Poslije nekoliko dana, dogodi se još jedan incident koji je Helen Daviš izvoljevala ignorirati. Amy Elliot, cimericu Carlin Leander, ugrizao je cariæ koji se nekako zavukao u paviljon, letio iznad djevojaèkih kreveta, udarao o stropove i zidove. Užasna sudbina navodno zadesi svakoga koga ta ptica ugrize, a još gora ako ugrizena osoba ubije pticu napadaèa, baš ono što je Amy uèinila. Tresnula je cariæa udžbenikom iz antièke povijesti i istog mu trena smrskala lubanju i kralježnicu. Za nekoliko je minuta Amyna noga otekla i pocrnjela. Morali su nazvati njezine roditelje u New Jersey, dati joj nešto protiv bolova, staviti hladne obloge. A gdje je Helen Daviš bila dok je Betsy trèala okolo kao luda, odvezla Amy na hitnu u Hamilton i silno pažljivo prevezla natrag preko izrovanih haddanskih cesta? Helen se vratila svom štivu ako je i èula kako ženka cariæa kucka po njezinu prozoru, oglušila se na to i taj je zvuk sasvim nestao èim je naveèer pustila maèka van.Zar nismo mi odgovorne? Zar im ne bismo trebale pomoæi? Betsy se požalila Helen te iste noæi. Nije li to naš posao?Bila je prava muka zbrinuti Amy, koja je urlala cijelim putem do bolnice, prestravljena da bi zbog ugriza ptice mogla izgubiti nogu, iako su na kraju bili potrebni samo antibiotici i ležanje. Veèer je najviše iscrpila Betsy jer je nakon povratka u Svetu Anu morala iskopati grob za izmrcvarenog malog cariæa, sad pokopanog ispod nekih borovica. Kad je pokucala na Helenina vrata, ruke su joj bile blatne, a lice poplavjelo od zime. Možda se Helen Daviš sažalila na mladu ženu zbog njezina jadnog izgleda.One su velike djevojèice, draga moja. Vrijeme je da nauèe stvarèicudvije, nije li tako? Naš je posao da im pomognemo odrasti, a ne da ih mazimo. Predugo si izložena utjecaju tinejdžera. Usprkos Heleninoj odluènosti da nikad ne bude prijazna, zavoljela je Betsy. Škola poput ove iscrpit æe te do kraja ako to dopustiš, a tinejBilo je, èini se, nešto u haddanskom zraku što je razvodnjavalo zdravu pamet. Betsy je primijetila da je nekoliko njoj povjerenih djevojaka postupno podivljalo. Sve ih se više iskradalo noæu kroz prozor negoli ostajalo u krevetima, a neke su toliko otvoreno kršile pravila da je Betsy zahtijevala da oèiste dnevni boravak za kaznu što su tako kasno ostajale vani i neodgovorno se ponašale. Zapravo je postojao razlog za takvu nediscipliniranost djevojke iz Svete Ane najèešæe bi se zaljubljivale u listopadu. Svake bi ih godine preplavio val romantike od prvog do posljednjeg dana tog mjeseca, nesuzdržano zaljubljivanje na prvi pogled koje se dogaðalo s takvim intenzitetom da bi se pomislilo kako se na svijetu nitko još nije zaljubio. Takva je ljubav bila zarazna i širila se poput gripe ili ospica. Parovi bi ostajali vani do jutra, kad bi ih pronašli u spremištu za kanue, isprepletene jedno drugom u naruèju. Djevojke bi prestale jesti i spavati ljubile bi svoje deèke dok im usnice ne bi poplavjele, a zatim drijemale na nastavi i sanjarile dok su padale na testovima i ispitima.Zaljubljene djevojke imale su èudne apetite, jeli su im se kiseli krastavci ili buènica, a neke od njih bile su uvjerene da su brzopleti postupci prihvatljivi ako su uèinjeni u ime ljubavi. Maureen Brown, na primjer, nije bilo ni najmanje neugodno kad je Betsy našla djeèaka iz paviljona Chalk skrivenog ispod njezina razbacanog kreveta. Uvijek bi bilo djevojaka s tako nezajažljivim žudnjama da bi okretale leða zdravom razumu i dobrim namjerama i odricale se svega osim ljubavi. Ma što, pa i Helen Daviš jednoæ je bila lak plijen ljubavi. Sad možda svi na školi tvrde daje gospoðica Daviš tako hladna da i

najmanji dodir njezine ruke može zalediti vodu u èaši, no to nije bilo uvijek tako. Tijekom njezine prve godine na Haddanu, kad je imala dvadeset èetiri godine a mjesec listopad bio posebno lijep, Helen je šetala goredolje po hodnicima svake noæi dok njezini koraci nisu izlizali stazu u tepihu. Bila se zaljubila u doktora Howea u samo jedno poslijepodne, puno prije no što ju je poèeo zvati po imenu. Tog listopada mjesec je bio naranèast, treperio je od svjetlosti i možda je njegov sjaj bio zasljepljujuæi jer je Helen zanemarila èinjenicu da je doktor Howe oženjen. Trebala je biti pametnija, trebala se suzdržati, no prije isteka mjeseca pristala je sastati se s njim u njegovu uredu kasno jedne noæi, nedovoljno pametna da shvati da nije ni prva niKRALJ RIJEKESramežljivu Helen, uvijek tako ozbiljnu i suzdržanu, tad su satirale vlastite èežnje. Unutar te mreže strasti, supruga doktora Howea bila je tek crvenokosa žena koja je radila u vrtovima, samo prepreka koja se isprijeèila na putu Helenine odluènosti da osvoji èovjeka kojeg voli. Cijele zime Helen je ignorirala Annie Howe ne bi podigla pogled kad bi prošle jedna pokraj druge na puteljcima, i to je bio razlog da je Helen posljednja doznala da Annie oèekuje dijete tog proljeæa, iako ni takva situacija nije mogla sprijeèiti doktora Howea da bude nevjeran.Helen nije uopæe razmišljala o Annie do onoga dana u ožujku kad su sve ruže bile posjeèene. Tog je poslijepodneva sluèajno dolazila iz knjižnice, noseæi nekoliko knjiga, kad je primijetila da gospoða Howe èuèi s vrtlarskim škarama iz šupe školskog vrtlara u rukama. Annie je veæ sredila veæi dio školskog naselja puzavaca i grana bilo je posvuda, kao da je prošla oluja i ostavila samo trnje i èvornatu crnu koru. Annie je bila visoka žena i u trudnoæi se još proljepšala. Kosa joj je bila boje vatre, koža poput satena, prozirna i blijeda. No s vrtlarskim škarama u rukama izgledala je opasno Helen je zastala kao ukopana dok je Annie kresala gole grane cimetnih ruža penjaèica koje su rasle uz knjižnicu. Helen je bila samo mlada i budalasta djevojka, svjedok dogaðaja za razumijevanje kojeg joj je manjkalo sposobnosti i iskustva, no i ona je shvaæala da se našla licem u lice s pravom tugom. Stojeæi pokraj tužnih bukvi, u strahu za vlastiti život, Helen shvati, po prvi put, da bi ona mogla zapravo biti krivac.No Annie Helen uopæe nije zanimala. Previše usredotoèena na svoj zadatak, nije nikoga vidjela. Tog dana nije bilo vjetra i miris klinèiæa bio je tako jak kad se Annie prebacila na mirisne ruže mjeseèarke koje su rasle pokraj blagovaonice i uništila svaku vi tièu tako temeljito da više nikad neæe procvjetati. Nije primjeæivala da po rukama ima posjekotine i ogrebotine dok se pomicala po središnjem èetverokutu u smjeru djevojaèkog paviljona. Tamo se nalazila sjenica za èiju je gradnju Annie angažirala osoblje zaduženo za ureðenje okoliša, te polarne ruže koje je bezuspješno uzgajala deset godina sve do sada. Jer tog mraznog ožujskog jutra pregršt bijelih ruža procvjetao je mjesece prije vremena, a svaka je treperila od hladne, srebrne svjetlosti. Annie je poèela sjeæi vitice, no bila je neoprezna, i prije no stoje shvatila stoje uèinila, odsjekla sije vrh prstenjaka. Isposegnula je za jednom od odrezanih ruža. Usprkos trnju, èvrsto ju je privinula, puštajuæi da joj krv curi po laticama. Ako se Helen nije prevarila, Annie se smiješila držeæi taj cvijet koji je poèeo poprimati crvenu boju.Kad su labudovi opazili svoju gospodaricu na travnjaku, pojurili su prema njoj, cokæuæi uznemireno, èupajuæi si pera. Njihova je galama, èini se, trgnula Annie iz snatrenja, pa se zagledala u štetu koju je uèinila kao da je mjeseèarka koja nema pojma kako je uspjela odlutati tako daleko. Prst joj je još krvario, a krv tekla sve gušæa. Ruža je veæ bila toliko

natopljena da joj se poèela raspadati u ruci pa ju je ponovno pažljivo složila, grimiznu laticu po laticu. Dotad je cijeli Haddan doznao za Annieno mahnitanje. Jedna od profesorskih žena pozvala je organe reda i otrèala sve do policijske stanice, strahujuæi za svoj život. Dvojica od trojice haddanskih policajaca bili su pred mirovinom, pa je tako zapalo Wrighta Greya, mladog poruènika, da požuri do internata.Annie je poznavala Wrighta cijeli svoj život. Kao djeca zajedno su išli u školu, pješaèili do Hamiltona za sparina išli su se kupati na ribnjak Šeste zapovijedi. I tako, kad ju je Wright pristojno zamolio da poðe s njim u bolnicu u Hamiltonu, Annie ga je poslušala. I nakon tolikih godina, Helen Daviš se još sjeæa kako je pažljivo Wright pomogao Annie ustati s trave primijetila je njegove plave oèi i zabrinut izraz kad je Annie inzistirala da on ne omota svojim rupèiæem njezinu ranjenu ruku, kako je on to oèito želio, nego umrljanu bijelu ružu.Za manje od tjedan dana, Annie se vratila iz bolnice, no nije izgledala isto. Sad je kosu isplela u jednu jedinu pletenicu, kao što to èesto èine žene u koroti. Bila je teža i kretala se sporije kad bi joj se netko obratio, izgledala je zbunjeno, kao da je izgubila sposobnost razumijevanja najjednostavnijih uputa. Vjerojatno je razlog tome bilo to što je iskreno vjerovala da æe je muž pustiti da ode ako jednu bijelu ružu pretvori u crvenu, no on se nasmijao kad je ona odmotala platneni rupèiæ koji je posudila od svog starog školskog prijatelja. S vremenom ono stoje grimizno postane crno, a latice osušenih ruža izblijede u pepeljastosivu boju. Annie Howe mogla je svom suprugu isto tako umjesto ruže natopljene svojom krvlju dati i pregršt èaðe.Helen se više nije mogla pretvarati daje doktor Howe njezin, niti zanemariti èinjenicu da æe uskoro postati otac. Kad bi je poljubio,KRALJ RIJEKEèula bi krièanje labudova. Trudila se izbjegavati ga do jednog jutra, kad je nebo još bilo tamno, a djevojke u paviljonu spokojno snivale u svojim krevetima. Helen zaèuje korake na stubama. Navuèe ogrtaè i krene prema vratima, pretpostavljajuæi da nekoj od njezinih štiæenica treba njezina pomoæ, no umjesto toga zatekne doktora Howea u hodniku.Vrati se u krevet, reèe on Helen.Helen žmirne stojeæi na pragu. Je li moguæe da on tamo stoji? Možda ga je samo prizvala mislima, pa æe ga jednako tako moæi i odagnati. Ali ne, bio je to doktor Howe glavom i bradom Helen je to znala po težini njegove ruke na svojoj.Zatvori svoja vrata, reèe doktor Howe. Zbog ozbiljnosti njegova tona i kasnog sata, Helen je to i uèinila, no ostala se pitati, zauvijek, što bi se bilo dogodilo da ga nije poslušala. U najmanju bi ruku doznala istinu.Poslije nekoliko sati, dvije èetrnaestogodišnje djevojèice našle su Annie Howe na tavanu. Njihovi krikovi probudili su cijeli paviljon i toliko prestrašili zeèeve u grmlju da su, obuzeti porivom bijega, mahnito pojurili preko travnjaka usred bijela dana, da bi ih šèepali crvenorepi jastrebi koji su èuèali na bukvama u oèekivanju upravo takvih trenutaka panike. Annie se objesila o pojas Helenina kaputa, ostavljenog na vješalici u hodniku pokraj njezinih stražnjih vrata. Kaput, nedavno kupljen u Lord Taylour, bio je prilièno skuplji no što sije Helen mogla priuštiti, ali je to nije sprijeèilo da ga tog istog popodneva baci u kantu za smeæe iza knjižnice.Buduæi da si je Annie Howe oduzela život, nije bilo mise zadušnice ni ispraæaja, niti na školskom groblju ni na crkvenom groblju iza vijeænice. Tjednima nakon toga, kuæa u kojoj je umrla mirisala je na ruže, iako je vrijeme bilo sumorno i ništa nije cvjetalo. Miris

se osjeæao na stubištu, u podrumu i u zakucima svih soba. Neke djevojke poèele su patiti od migrena izazvanih tim mirisom, nekima je znalo i pozliti, dok bi treæe briznule u plaè na najmanji povod, bilo na uvredu ili na uništenu nadu. I kad su prozori bili zatvoreni a vrata zakljuèana, miris se svejedno osjeæao, kao da su ruže nikle kroz podne daske pregrijanih hodnika. Gore na tavanu, miris je bio posebno snažan, i kad se nekoliko djevojaka krišom popelo do mjesta zloèina, odmah su pale u nesvijest, pa su ih morali odnijeti dolje i poleæi u krevet gdje su tjeSamo je Helen Daviš bila otporna na miris. Kad bi ona hodala kroz paviljon, osjeæao se samo reski miris sapuna, jetkost laštila za cipele, zasitan miris kolonjske vode od ljubica. Helen bi zabila lice u zavjese i tepihe, otišla na tavan i duboko udahnula, oèajno želeæi osjetiti miris ruža, no nikad ga nije našla, ni u toj kuæi ni igdje drugdje. I sad, kad bi Helen prišla nekom obiènom grmu ruža u gradu, recimo ružama Baršunasta aroma, èiji su tamni grimizni pupoljci širili tako jak miris da bi namamili svaku pèelu u okrugu, Helen nije ništa mogla osjetiti. Mogla je proæi pokraj slavnih ruža Lois Jeremv, poznatih po njihovu limunastom mirisu, a udahnuti samo miris pokošene trave i èistog seoskog zraka.U spomen na neroðeno dijete Hovvejevih, na školskom je groblju postavljeno kameno janje, a neke žene iz grada još kite vrat tog kipa vijencima u nadi da æe tako odagnati bolest i zaštititi vlastite kæeri i sinove. A zašto takve èarolije ne bi bile moguæe? Do danas se miris ruža osjeæa u Svetoj Ani i u vrijeme kad nikakvo cvijeæe ne cvjeta, što pogaða najnapetije i najosjetljivije djevojke. Amy Elliot, na primjer, alergiènu na ruže, morali su nakon dolaska u Svetu Anu poslati specijalistu u Hamilton, koji joj je prepisao inhalator zajedno s injekcijama kortizona. Nekoliko djevojaka u potkrovlju, ukljuèujuæi Maureen Brown i Peggy Anthonv, dale su se u potragu za uzrokom osipa u obliku ruža koji im je prošarao ruke. Ispraznile su pisaæe stolove i pretražile ormare, no nisu našle ništa osim zalutalih komadiæa jakog konca i mrvica tosta koje su ostavili miševi.Stare kuæe redovno imaju mane radijatore koji lupaju, neobjašnjive mirise no imaju i svojih prednosti. Primjerice, Sveta Ana bila je zaèuðujuæe intimna, zidova prekrivenih debelom žbukom koja je bila izvrsna zvuèna izolacija. Mogao je biti tulum u prizemlju a da djevojke u potkrovlju ne bi ništa èule, zahvaljujuæi izolaciji i debelim hrastovim vratima. Samo je nekoliko ljudi znalo da se Carlin Leander noæu èesto iskrada van, još ih je manje slutilo da Peggy Anthonv kopa po svom kovèegu i traži èokoladice kojima se prežderava, a najmanje ih je znalo da Maureen Brovra ima cijelu èetu deèki koji krišom noæe kod nje. Zbog takve razine privatnosti Helen Daviš je posljednje dvije godine mogla zadržati svoju bolest za sebe. Patila je od poremeæaja rada srca uzrokovanog nedovoljnim protokom krvi, pa iako su lijeènici u Bostonu uèinili sve što su mogli operaciKRALJ RIJEKEHelenino stanje postupno se pogoršavalo. Njezino srce, oslabljeno napadom reumatske groznice u djetinjstvu, nije pumpalo dosta krvi njezina su pluæa veæ bila preoptereæena i cijele je noæi kašljala.Na kraju su i njezini lijeènici priznali da se više ništa ne može uèiniti. U svjetlu konaènosti te dijagnoze, njezin život se rasplitao, kao daje ona tek špula konca, ispletena od tijela i duha. U cijelom Haddanu jedina osoba koja je znala za njezino stanje bio je Pete Byers, ljekarnik, no njih dvoje nikada nije razgovaralo o njezinu zdravstvenom stanju. Pete je jednostavno uzimao Helenine recepte i razgovarao o vremenu, uvijek zamišljenog izraza lica, bez obzira na to je li mušterija bolovala od raka ili izgorjela od sunca. Iako nikad ni rijeèi nije rekao, Pete je primijetio koliko je Helen oslabjela.

Posljednji put kad je došla po svoj lijek bila je toliko iscrpljena daje Pete zatvorio drogeriju i odvezao je natrag u internat.U posljednje vrijeme Helen je postao problem obuti cipele ili zakopèati bluzu odveæ naporno napuniti posudicu s hranom za ptice ili staviti na pod posudu vrhnja za maèku. Prošlog joj se tjedna dogodilo dotad nešto najneugodnije otkrila je da ne može podiæi svoju vreæicu s knjigama nakon nastave, jednostavno nije mogla podnijeti toliku težinu. Ostala je za katedrom, tužno gledajuæi kako se uèionica prazni, proklinjuæi olupinu od svog slabog srca. Zavidno je gledala kako uèenici i uèenice tegle teške ruksake preko ramena, kao da nose perje ili slamu. Kako bi uopæe i mogli zamisliti kako je to kad ti se svaki predmet odjednom pretvara u kamen? Stavi kamen u dlan djeèakove ruke i on æe ga zavitlati preko rijeke. Daj djevojèici kamen i ona æe ga smrskati potpeticom svoje cipele a potom nanizati krhotine u ogrlicu za oko vrata, kao da su posrijedi dijamanti ili biseri. No za Helen je kamen bio kamen i ništa više svaka knjiga na njezinoj katedri, svaka olovka i kemijska, oblaci, nebo, vlastite kosti, sve se to pretvorilo u kamen.Betsy Chase mogla je biti jedna od onih koja nikad ne bi pretpostavila da nešto nije u redu daje Helen nije pozvala na èaj. Bio je to poziv nepromišljeno upuæen, promašeni pokušaj uljuðenosti koji joj se kadtad morao osvetiti, kao što se ubrzo i dogodilo. Betsy je èekala u dnevnom boravku, no tad zaèuje kako èajnik, ostavljen bez nadzora zviždi, a s obzirom na to da gospoðica Daviš nije reagirala, Betsy se zabrinula. Ode u kuhinju gdje zatekne Helen za stolom nijervl o nctoli oo cf 11 r56 A lice Hoffmannju hrpe novina na podu i neoprano suðe u sudoperu. Usprkos svakodnevnoj nazoènosti maèka gospoðice Daviš, miševi samo što nisu zavladali kuhinjom, trèali su kroz kuhinjske ormariæe i smoènicu, neustrašivi poput vukova. Hladnjak je bio gotovo prazan veæ dosta dugo gospoðica Daviš nije jela ništa osim kruha i maslaca. Zapravo, nakon što je pozvala Betsy i pristavila vodu, shvatila je da nema ni èaja. Tako joj i treba kad je toliko budalasta kako je pomislila da može imati gosta društvo, kao što æe vam reæi svatko razuman, uvijek donosi samo nevolje.Sve je u redu, reèe Helen kad je ugledala zabrinutost na Betsynu licu. Na njemu se oèitovalo sažaljenje, ono što je Helen najmanje trebalo.Betsy ode iskljuèiti èajnik i pritom pomisli na Carlin Leander, lijepu stipendisticu koja je gotovo svaki dan imala na sebi istu odjeæu i nikada nije vikendom izlazila s ostatkom društva. Mislim da bi vam trebalo malo pomoæi i znam nekoga tko bi bio idealan za to. Njoj treba novaca, a vama par snažnih ruku.Ništa ne želim manje od pomoæi. Helen se vrtjelo u glavi, ali joj je uz puno napora pošlo za rukom da zazvuèi gotovo uobièajeno mrzovoljno. No ovaj put nije uplašila Betsy koja je poèela pretraživati police i najzad našla nešto upotrebljivo, staklenku instant kave.Iako je kava koju je Betsy skuhala bila užasna, Helen doista malo živne nakon što je popila gutljaj. Da ju je sad netko zamolio, vjerojatno bi mogla tog èasa odpješaèiti do odsjeka za povijest i natrag. Mogla bi podiæi tu svoju vražju vreæicu s knjigama iznad glave, zar ne? Zapravo, sad se toliko bolje osjeæala da nije primijetila kako Betsy njuška po smoènici.Gdje su ruže? pitala je Betsy. Moraju tu negdje biti.Nema nikakvih ruža. Kao i obièno, ona nije osjeæala njihov miris. Helen više nije ni pomišljala na to da bi ikada mogla doživjeti ono što ju je zaobišlo, kao što se nije ni

nadala da æe joj biti oprošteni mladenaèki grijesi. Nije to ništa. Neki osvježivaè zraka. Stari mirisni jastuèiæ.Dok je govorila, Helen se sjetila daje Annie Howe bila poznata po jednom receptu, anðeoskom kolaèu od ruža, koji je pekla samo u posebnim prigodama. Za Uskrs, na primjer, ili za proslavu ðaèkihKRALJ RIJEKEredno prije nego što bi se kalupi ubacili u peænicu, i možda je zato Anniena kuhinja mamila uèenike sa svih strana školskog naselja, a odvažniji bi pokucali na njezina stražnja vrata moleæi zalogaj. Sad više nitko ništa ne peèe, a kamoli da dodaje ruže i vaniliju smjesi za kolaèe. Ljudi su potpuno zadovoljni kupovnim desertima, brzim razvodima i vodnjikavom instant kavom. Možda je Helen predugo poživjela svakako ima dana kad se tako i osjeæa. Toliko se toga promijenilo više nije ista ona djevojka koja je došla u Haddan, ono naivno dijete koje je mislilo da toliko toga zna. Radila je po cijele noæi znala je doèekati izlazak sunca. A sad može biti sretna ako uspije prohodati od kuhinje do spavaæe sobe a da je noge ne izdaju. Bila je preslaba da ode do tržnice i nije više mogla donijeti namirnice kuæi. U posljednje bi vrijeme ponekad noæu poželjela neèije društvo ili da drži nekoga za ruku.U redu, ako inzistirate, reèe Helen Daviš. Pošaljite tu djevojku.HARRY MCKENNA ODLUÈIO JE DA ŽELI CARLIN ÈIMju je spazio na ulazu knjižnice jednog kišnog popodneva. Na niskim granama tužne bukve sjedio je par feba, ptica koje nalaze partnera za cijeli život, a glasaju se neuobièajeno nježnim pjevom. Veæina ptica skriva se za kiše, ali ne i ove febe, i djevojka zelenih oèiju pokazivala ih je Gušu Pierceu kojemu se nekako uspjelo posreæiti da bude pokraj nje u trenutku kad ju je Harry prvi put ugledao.Carlin se smijala, ne obaziruæi se na kišu kosa joj je bila vlažna i srebrnkasta. Harry je znao daje mora imati, ne posumnjavši ni trenutka da æe, kao i sve ostalo što je ikad poželio, i ona uskoro biti njegova. Poèeo je odlaziti na plivaèka natjecanja, gledati je s tribina, toliko joj žustro pljeskati da se uskoro u ekipi poèelo šuškati o Carlininu ne baš tako tajnom obožavatelju. U blagovaonici bi je gledao s obližnjeg stola, tako oèito zainteresiran i zagrijan da su djevojke oko njega venule od te vruæine.Pripazi se, Gus Pierce reèe Carlin kad je primijetio Harrvja McKennu. On je èudovište.Naravno, èim je èula tu opasku, Carlin je uèinila ono što bi uèinila i svaka druga razumna djevojka, i sama ga pogledala. Oèekidiæa kojeg je ikad vidjela. Da, znala je da netko navija za nju na plivaèkim mitinzima, znala je da je netko slijedi, a èula je i kako Amy i Pie govorkaju o njezinu Harrvju, kako je prekrasan, kako nedostupan. No Carlin je imala veæ toliko obožavatelja da nije obraæala ni najmanje pažnje ovome, barem ne do sada. Na trenutak se nasmiješi Harrvju McKenni, no i taj jedan pogled bio je dovoljan da ga uvjeri da æe, uz pravu kolièinu strpljenja i upornosti, dobiti ono što želi.Harry je oduvijek bio vrlo vješt u zavoðenju imao je dara za to, kao daje roðen s komplimentima koji mu klize s jezika. Dosad je veæ bio sa svim najljepšim uèenicama viših i nižih razreda. Bilo je djevojaka kojima je uništio život i onih koje su ga uporno nazivale dugo nakon što je njegova nezainteresiranost postala oèita, te onih koje su postojano èekale da im se vrati i bude vjeran. Takve su mu djevojke bile dosadne i bio je spreman za izazov, pa ga je zabavljalo to što èeka Carlin pred sportskom dvoranom. Kad bi izašla s drugim plivaèicama, on bi bio tamo, toliko oèitih namjera da bi se ostale cure gurkale laktovima i izmjenjivale ljubomorne primjedbe. Uskoro se Carlin vraæala u

Svetu Anu s njim. Uhvatili su se za ruke prije nego su si pogledali u oèi, poljubili se prije no što su progovorili. To što je znala kako joj ostale djevojke iz Svete Ane zavide nije trebalo Carlin donijeti nikakvo zadovoljstvo, no upravo se to dogodilo. Koža bi joj ljupko porumenjela kada bi god osjetila njihove zavidne poglede na sebi. Ako ništa drugo, postala je još ljepša. U mraku bi žarila kao da plamti od prezira i èežnje ostalih djevojaka.Naravno, Harrvju nije ništa rekla o svom pravom podrijetlu nije imao pojma da nema novca ni za šalicu kave kod Selene, da ima jedva dovoljno za knjige i da joj je garderoba vrlo oskudna. Nije imala poštenih èarapa, ni zimske odjeæe, ni èizama. Bila je prisiljena prihvatiti prijedlog gospoðice Chase i poèela je raditi za Helen Daviš, dvadeset sati tjedno odlazaka u nabavku, èišæenja i obavljanja ostalih zaduženja. Što se gospoðice Daviš ticalo, shvatila je da nije tako grozno to što ima Carlin pri ruci kao što je zamišljala da bi moglo biti. Djevojka je bila tiha i hitra. Za razliku od veæine razmaženih uèenika u Haddanu, znala se služiti krpom i metlom. Carlin je poèela gospoðici Daviš pripremati veèeru, ništa posebno, možda pržena pileæa prsa, spremljena s limunom i peršinom, poslužena s peèenimKRALJ RIJEKEharica, nikad upotrijebljenih, pa je tako poèela eksperimentirati s desertima jedne je veèeri spravila puding od grožða, sljedeæe kompot od brusnica i sušenih šljiva, a petkom èokoladnu sirnicu.Te su veèere bile najukusniji obroci postavljeni na stol gospoðice Daviš nakon dugo vremena. Posljednjih se petnaest godina svake veèeri hranila juhom iz konzervi i slanim keksima radije nego da se suoèi s metežom školske menze. Nadam se da ne misliš da æu ti zbog ovoga povisiti ocjenu, rekla bi svaki put kad bi sjela za stol da veèera.Carlin je prestala podsjeæati svoju poslodavku da nije u njezinu razredu, jer je imala peh daje rasporede gospodinu Hermanu iz starovjeke povijesti èija su joj predavanja bila silno dosadna. No nikad nije uzvraæala na opaske gospoðice Daviš. Ostala bi kod sudopera prati posuðe, uspravna držanja, pepeljaste kose na mutnoj svjetlosti. Rijetko bi nešto rekla. Samo bi miješala lonac juhe na stražnjoj ploèi štednjaka, skoro gotove za sutrašnji ruèak, i sanjala o èizmama koje je vidjela u izlogu Hingramove trgovine cipela, od crne kože sa srebrnim kopèama. Razmišljala je o tome kako laže Harrvju McKenni, ne samo o svojoj obitelji, nego i o vlastitom ljubavnom iskustvu. A istina je bila da je prije njega još nitko nije poljubio. Bježala je od ljubavi baš kao što je njezina majka uletjela u nju, bezglavo i ništa ne sumnjajuæi. Njezina veza s Harrvjem potpuno ju je izbacila iz ravnoteže. Krenula je stazom koju nije ni poznavala ni razumjela, a kako je bila naviknuta da sve ima pod kontrolom, sad joj se èinilo da joj cijeli svijet u vrtlogu izmièe.Što se to s tobom dogaða? upita je Helen jedne veèeri. Carlin je tad veæ radila za nju nekoliko tjedana i nije rekla više od nekoliko rijeèi. Maca popapala jezik?Helenin èangrizav maèak, Ponoæ, sjedio joj je u krilu i èekao komadiæe piletine. Maèak je bio prastar, i premda ranjavan u mnogim bitkama, i dalje je tražio da ga se svake veèeri pusti van. I sad skoèi s Helenina krila i zagrebe po vratima dok ga Carlin nije pustila. Suton se spuštao ranije i niski se oblaci bojili grimizom u sumrak.Kladim se da si zaljubljena. Helen je bila prilièno zadovoljna svojom sposobnošæu da pogodi koje bi se djevojke svakog listopadaHtjeli ste šato? Carlin se vrati do štednjaka. S vanilijom i smeðim šeæerom.Ne želeæi priznati da joj je oèajnièki potreban novac, Carlin je svima rekla da pomaže gospoðici Daviš umjesto obvezatnog volonterstva. Namjeravala je to isto reæi i Gušu,

ako joj se ikad pruži prilika da razgovara s njim, jer kao da ju je poèeo izbjegavati. Kad bi primijetio da mu ona prilazi, nekako bi mu pošlo za rukom da se izgubi iza živice ili stabla, šmugne niz stazu ili odvojak prije no što bi ga Carlin uspjela sustiæi. Nije mu se uopæe sviðao Harry, u tome je bio problem, a u posljednje se vrijeme èinilo da mu se ni Carlin ne sviða. Zapravo, držao se podalje zbog jednog prizora. Jednog poslijepodneva, Carlin se nagnula preko vrtnih vrata Svete Ane da poljubi Harrvja na rastanku, iako je trebala znati da se ne ljubi preko vrata, èin za koji se vjerovalo da æe izazvati raskol izmeðu djevojke i njezina dragog prije isteka dana. Kad je podigla pogled, Carlin opazi da je Gus gleda. Prije no što ga je uspjela zazvati, on išèezne, poput onih nepromišljenih pomagaèa u maðionièarskim nastupima koji se uvlaèe u sanduke da ih prepile i ponovno sastave. Za razliku od njih, Gus se nije ponovno pojavio.Govorilo se da jede u svojoj sobi i da se ne presvlaèi, a bilo je i onih koji su tvrdili da se ne odaziva ni kad ga se zazove po imenu. Doista, izostajao je s nastave i radije vrijeme provodio lutajuæi kroz grad. Upoznao se s topografijom Haddana, osobito napuštenih podruèja pokraj rijeke, gdje su mramorni salamanderi legli jaja u zelenim vodama ribnjaka Šeste zapovijedi. Hodao je niz odvojke, promatrajuæi velika jata kosova kako lete iznad njega. Mnogi mještani Haddana u to doba godine uživali su u boravku na svježem zraku. Jesenje su boje bile na vrhuncu, livade i šume nudile zadivljujuæe palete žutog, modroljubièastog i crvenog. Polja su bila prepuna rosulje u cvatu i zrelog divljeg grožða po cijelom gradu, na trijemovima i u stražnjim dvorištima bilo je lonèanica krizantema i astera u nijansama grimizne i zlatne boje.Usprkos svojim lutanjima, Augusta Piercea nije previše privlaèio krajolik njegove šetnje prirodom više su služile izbjegavanju internata Haddan. Dok bi ostali uèenici bili na jutarnjoj nastavi, Gus je veæ sjedio na svom stalnom mjestu za šankom zalogajnice u drogeriji i naruèivao crnu kavu. Zgrbljen za šankom rješavao je križaljke èestoJ mtiiro tilKRALJ RIJEKEkoji su se motali u njegovoj drogeriji za vrijeme nastave, no Gus mu se svidio i suosjeæao je s njim zbog njegovih muka u školi. Pete je bio upuæen u privatni život ljudi više no itko u gradu poznavao je prohtjeve i slabosti ljudi daleko bolje nego njihovi vlastiti supružnici, a takoðer mu je bio dobro poznat i privatni život polaznika Haddana.Ljudi koji su dobro poznavali Petea znali su da on nikad ne ogovara i ne osuðuje. Bio je jednako uljudan prema Carlin, kad bi došla po èepiæe za uši kako bi sprijeèila upalu uha, kao i prema starom Rexu Harlevju koji je svraæao u njegovu drogeriju cijeli svoj život i koji je volio poprièati s njim sat vremena kada bi god došao po Coumadin koji mu je trebao sprijeèiti još jedan moždani udar. Kad je otac Mary Beth Tosh vodio bitku s rakom debelog crijeva, a novac od osiguranja kasnio, Pete bi dao Mary koji god lijek bi zatrebao bez naplate i strpljivo èekao da mu se plati. U svojoj dugoj karijeri, Pete Byers se nagledao previše bolesnih i umiruæih ljudi, puno više, mogao se okladiti, no oni mladi lijeènici u poliklinici u Hamiltonu. U današnje vrijeme ljudi kao da dvaput zaredom ne odu k istom lijeèniku, jer fondovi zdravstvenog osiguranja premještaju pacijente kao da nisu važniji od igraæih karata. Doktor Stephens koji je imao ordinaciju u Glavnoj ulici više od èetrdeset pet godina, bio je sjajan starac, no zatvorio je ordinaciju i preselio se na Floridu, ali i prije nego što je otišao u mirovinu, ljudi su dolazili Peteu kad bi poželjeli s nekim poprièati a, zapravo, dolaze i danas.

Pete nikad ni sa kim nije razgovarao o informacijama koje su mu bile povjerene, èak ni sa svojom suprugom Eileen. Nije mu padalo na pamet da joj kaže koji èlan vrtnog kluba ima kurje oèi ili tko isprobava Zoloft zbog slabih živaca. Jednom, prije dosta godina, Pete je angažirao knjigovoðu iz Hamiltona po imenu Jimmy Quinn, no èim je otkrio daje njegov novi pomoænik za ruèkom poèeo èitati povijesti bolesti mušterija, Quinn je dobio otkaz, bio otpušten tog istog dana. Otad Pete drži svoje poslovne knjige pod kljuèem. Ni njegov neæak Sean, kojeg su poslali iz Bostona da se napokon opameti i završi èetvrti razred u srednjoj školi u Hamiltonu, nije imao pristup dokumentima. Sean nije bio tip kojemu se moglo vjerovati. On je bio tamnokos, zgodan momak od sedamnaest godina kojemu je pošlo za rukom da si poprilièno upropasti život, odnosno toliko da njegova majka, Peteova najdraža sestra Jeannette, zakljuèi da se moratljiva i više voljela ljude ostaviti na miru. Sean je ukrao dva automobila i s jednim su ga uhvatili. Zbog toga je stavljen pod brižno oko svog ujaka, podalje od pogubnog utjecaja velikog grada, ostavljen negdje Bogu iza nogu. Kad bi Sean došao na posao nakon dana provedenog u srednjoj školi u Hamiltonu, uvijek je bio zahvalan na Gusovu društvu. Barem još jedna osoba u Haddanu koja taj grad mrzi koliko i on.Možda bismo nas dvojica trebali zamijeniti mjesta, Sean predloži Gušu jednog dana. Bilo je kasno popodne i Seanu je za oko zapeo stol pun uèenica iz internata Haddan, od kojih mu nijedna ne bi rekla ni koliko je sati, usprkos njegovoj privlaènoj vanjštini. To stoje radio u drogeriji znaèilo je da za takve djevojke on istog trenutka postaje nevidljiv. Ti kreni u državnu srednju školu i dolazi ovamo prati suðe, a ja æu sjediti u tvom razredu i buljiti u sve te zgodne komade.Gušu su drhtale ruke od pretjerane konzumacije kofeina i nikotina. Nakon dolaska u Haddan, izgubio je pet kilograma od svoje ionako mršave graðe.Vjeruj mi, Gus je uvjeravao Seana Bversa, ja bih bolje prošao. Internat bi te dotukao. Skoèio bi kroz prozor dok si rekao keks. Molio bi za milost.Zašto bih ti vjerovao? nasmije se Sean. Njemu je uvijek trebao dokaz, pogotovo kad je u pitanju bilo povjerenje. Živio je životom koji mu je ubrzo pokazao daje èovjek koji traži vjeènu odanost upravo onaj koji æe te najvjerojatnije ubiti.Gus odluèi prihvatiti Seanov izazov i dokazati da mu se može vjerovati. Naruèio je vruæe pecivo koje je netom izašlo iz peænice, upravo ono što mu treba za sljedeæi trik. Daj mi sat, zatraži on, i premda se Seanu baš i nije žurilo da mu ga da, zainteresirao se. Iako je Sean puno toga prošao, na neki je naèin ostao prostodusan, pa je bio idealna žrtva.Ne želiš li saznati možeš li mi vjerovati? upita Gus.Seanov ruèni sat bio je poklon njegove majke koji mu je dala onoga dana kad je otputovao u Haddan. Bila je to jedina vrijedna stvar koju je posjedovao, pa ipak je otkopèao remen i položio sat naKRALJ RIJEKEprije no što je Sean uspio shvatiti što je Gus uèinio, sata više nije bilo. Èak su i one školarke poèele obraæati pažnju.Kladila bih se da gaje progutao, izjavi jedna.Da mu prisloniš uho na pupak, vjerojatno bi èula kako kuca, doda druga.Gus se ogluši na njih i usredotoèi se na svoj trik. Misliš li da sam izgubio tvoj sat? podbadao je Seana. Možda sam ga ukrao. Možda si uèinio veliku pogrešku ukazavši mi povjerenje.

Sad je Seana jednako zanimalo to kako æe se sat ponovno pojaviti koliko i sam sat. Cijeli je život mislio da zna pravila igre. Sredi onog drugog prije no što on sredi tebe živi brzo i žestoko. No sad je shvatio da nije uzeo u obzir ostale moguænosti. Možda svijet i nije tako jednostavan kako je on oduvijek bio uvjeren. Položi obje ruke na hladni šank nije hajao je li ga koja mušterija pozvala da plati ili zatražila kavu za van. Pažnja mu je bila prikovana. Hajde, reèe Gušu. Povuci potez.Gus uzme nož sa šanka i razreze pecivo na svom tanjuru. Izmeðu polovica je ležao sat, pušeæi se od vruæine.Èovjeèe. Sean je bio impresioniran. Strašan si. Kako si to uèinio?Gus samo slegne ramenima i ode po recept koji mu je Pete ispunio. Nije namjeravao Seana upoznati s detaljima trika. Moraš paziti što æeš otkriti, no tu i tamo èak i oni najoprezniji moraju zažmiriti i pokloniti nekome svoje povjerenje. Poput mnogih prije njega, osoba koju je Gus izabrao bio je Pete.A što je s mojim drugim problemom? upitao je ljekarnika dok je potpisivao formular za svoj lijek. Bio je trinaesti dan u mjesecu i Gus se nadao da bi mu Pete mogao pomoæi glede problema u paviljonu Chalk.Radim na tome, utješi ga Pete. Imam nekoliko ideja. Znaš, kad bi išao u školu umjesto što tu sjediš cijele dane, pokazao bi ostalima koliko si pametan, i dobio bi bitku. To stalno govorim i Seanu.Jesi li mu rekao i za dobru vilu? I za istinu i pravdu i kako æe krotki naslijediti kraljevstvo nebesko?Gus je veæ bio uvjeren da krotki neæe naslijediti nikakvo kraljevlodvor. Nije imao namjeru sudjelovati u barbarskim ritualima Kluba maðionièara. U trenutku kad je Nathaniel Gibb odmotavao krvavu zeèju šapu iz pamuènog rupèiæa koji mu je baka poklonila za Božiæ, Gus je èekao vlak za Boston s polaskom u osam i petnaest. Veèer je bila prohladna, s nagovještajem mraza. Èekajuæi vlak, Gus je razmišljao o svom ocu i velikim nadama koje je Pierce stariji još gajio. Razmišljao je o tome koliko mu sati treba do New Yorka i koliko je puta veæ mijenjao škole, i kakvo razoèaranje on predstavlja. A tada, prije no što se uspio sprijeèiti, pomisli na srebrnkastu kosu Carlin Leander i na to kako miriše na sapun i bazene. Malo prije osam pokraj njega proðe policijski automobil i jedan od policajaca gurne glavu kroz prozor i upita Guša što èeka. Gus nije pojma imao pa uzme kovèeg i vrati se pješice u internat, dužim putem, kroz grad. Proðe pokraj vrta Lois Jeremv, gdje su krizanteme bile velièine tanjura za kolaèe, pokraj sendvièbara koji je Nikki Humphrev upravo zatvarala. Naposljetku skrene na stazu koja æe ga odvesti pokraj tužnih bukvi koje je nekoæ davno zasadila Annie Howe. Uèinio je to nevoljko, vraæajuæi se na mjesto kojeg se najviše bojao, u svoju vlastitu sobu, jer ove crne, plave noæi prije promjene vremena, August Pierce nije imao kamo drugdje otiæi.SREDINOM TOG POPODNEVA, MAUREEN BROWNprimijeti busen krvave trave na dalekoj livadi. U želji da potraži primjerke koji su joj trebali za pokuse iz biologije, pogotovo sramežljivu pjegavu žabu, zaputila se dalje, prošla pokraj breza i borova, i naposljetku, provlaèeæi se centimetar po centimetar ispod èešljika i trnja, stigne do mjesta gdje pronaðe truplo zeca kojem je jedna šapa bila odsjeèena. Bilo je to doba godine kad lišæe na grmlju divlje borovnice postaje plamteæe crveno, a drvenastih stabljika kudjelje bude posvuda, na poljima, u vrtovima i u odvojcima. Duboko potresena, Maureen legne u krevet nakon svog užasnog otkriæa. Morali su je odnijeti u njezinu sobu na drugom katu Svete Ane, a poslije se odbijala

vratiti na nastavu dok joj nisu dopustili da se ispiše s biologije. Iako se to dogodilo na polovici polugodišta, dopustili su joj da se upiše na Fotografiju 1, kamo je donijela povrijeðen izraz lica i nimalo talenta. No s obzirom na okolnosti, Betsy nije imala srca odbiti je. Eric nije mogao shvatiti njezino sažaljenje.Zamisli da naðeš nešto takvo, reèe Betsy Ericu dok su hodaliiio rrrrrcr ni Voæni rirniraV 11 nHilill llilltm lgVau èrlrKRALJ RIJEKEBio je to samo zec, reèe joj Eric. Kad malo bolje promisliš, u motelu imaju zeèevinu na jelovniku. Kuhaju ih i pirjaju svako popodne i nitko se tome ne èudi, ali nadi jednog u šumi i to je važan dogaðaj.Vjerojatno si u pravu, reèe Betsy, iako nije baš bila razuvjerena.Naravno da sam u pravu, uvjeravao ju je. Smrt zeca, ma koliko tužna, teško daje sluèaj za FBI.Posljednjih nekoliko tjedana Eric i Betsy bili su toliko zatrpani obvezama da su se jedva viðali. Istini za volju, oboje su bili prezauzeti da bi pronašli vremena za intimnosti, a u internatu kao daje bilo nemoguæe ugrabiti malo privatnosti. Kad bi bili u Ericovu stanu, uvijek je postojao strah da æe neki uèenik pokucati na vrata i omesti ih. U onih nekoliko prigoda kad im je i pošlo za rukom malo nježnosti, bilo im je nelagodno, kao da su stranci koji su otišli malo predaleko na prvom izlasku. Možda je njihovo otuðenje bilo neizbježno i ono malo energije što su imali trošili su na uèenike poput Maureen na èije je traumatièno iskustvo u šumi otišao veæi dio Betsvna tjedna.Je li ti ikada palo na pamet, reèe sad Eric, da bi ta tvoja djevojka mogla biti razmaženo derište?Za èovjeka s doktoratom iz starovjeke povijesti bilo bi doista smiješno da se uplete u društveni život adolescenata koji nisu mogli prebroditi ni najmanju nepriliku, Betsy se morala složiti s tim. O, kako je Eric želio predavati na fakultetu, gdje se studenti sami brinu za svoje nevažne probleme, a potraga za znanjem im je najpreèa briga. Te je godine njegov najproblematièniji uèenik bio August Pierce, koji oèito nije bio za internat. Gus se nekoliko dana motao pred Ericovim vratima, oèito želeæi nešto. Na kraju ga je Eric upitao ima li problema, znajuæi da s uèenicima poput Guša uvijek postoji nekakav problem i da je najbolje da se po veæini tih problema ne èaèka.Kad je Gus propustio sastanak trinaestog listopada, cijena je bila prilièno visoka. Kad su ga dohvatili, odvukli su ga u dnevni boravak i zakljuèali vrata. Harry McKenna prislonio mu je upaljenu cigaretu na ruku, žig koji gaje trebao podsjetiti da su pravila pravila. Danima nakon toga Gus nije mogao izbiti miris svog sprženog mesa iz glave osjeæao se kao da još uvijek gori, èak i sad, ispod pulovera, ispod kaputa. Danima je prikupljao hrabrost da se obrati nadzorniku. Mogu li uæi na minutu? upitao je gospodina Hermana. Mogu li sNaravno da je dobio negativan odgovor. Pozivanje uèenika u vlastiti stan stvara prisnost i prezir, nipošto u skladu s pravilima ponašanja na Haddanu. Gus Pierce je stoga bio prisiljen kaskati uz Erica dok je ovaj žurio u knjižnicu. Djeèak je kašljao i pijuckao i ispredao nekakvu nevjerojatnu prièu o svom zlostavljanju. Bilo mu je mrsko obratiti se Ericu kao tužibaba s igrališta, a Eric nije imao druge nego poslušati kako iz djeèaka izlaze detalji. Sunce nije bilo jako, no Eric je ipak osjetio curak znoja na èelu. Nitko od nastavnog osoblja nije volio takve prièe bile su protivne haddanskom duhu, bombastiène trièarije koje pokreæu sudske tužbe i uništavaju karijere.

Zapravo, klinac koji tvrdi daje žrtva maltretiranja viši je od metar osamdeset, ne baš tipièna žrtva. Kad je Gus podigao košulju, Eric jest primijetio modrice na njegovim leðima i rebrima kao i svježu opeklinu za koju je Gus tvrdio daje nedavno nanesena, no stoje to dokazivalo? Nogomet je lako mogao biti uzrok takvih ozljeda, kao i grublja igra ragbija. Vjerojatnije je da su te ozljede posljedica samoranjavanja, djelo uèenika koga su mnogi u internatu veæ proglasili nestabilnim. August Pierce je imao neprolazne ocjene iz nekoliko predmeta baš prošli tjedan održan je sastanak na kojem su njegovi nastavnici i ravnatelj raspravljali o njegovu slabom uspjehu. Iskreno reèeno, loše mu se piše i nekoliko njegovih nastavnika nije vjerovalo da æe Gus proæi polugodište.Možda bi trebao preuzeti odgovornost za vlastite postupke, reèe Eric. Ako ti netko dosaðuje, odupri mu se, èovjeèe.Eric je vidio da ga djeèak ne sluša.Pokušavam ti pomoæi, Gus, reèe Eric.Odlièno. Djeèak kinine glavom. Velika vam hvala.Gledajuæi kako Gus grabi krupnim koracima, Eric osjeti zadovoljstvo što je izvršio svoju obvezu prema djeèaku. Nikako ne želi postati Gusov zagovornik, èak i da ostali deèki zaista loše postupaju s njim. Vrlo je vjerojatno zaslužio tu èašu žuèi. Svima ide na živce i prenaporan je. Sto je oèekivao? Da æe mu se cimeri diviti, da æe biti presretni što je meðu njima? Eric je znao da u paviljonu Chalk postoji hijerarhija, baš kao što je postojala i kad je on išao u srednju školu, i poslije kad se pridružio bratstvu u koledžu. Deèki su deèki, ne glasi li tako ona izreka? Neki su zli, drugi dobri, a ostali negdje izmeðu, priklanjajuæi se èas jednoj èas drugoj strani, ovisno o okolnosKRALJ RIJEKETakoðer, ljudi razlièito reagiraju na pritiske. Dave Linden, na primjer, nikad se nije požalio na to što mora èistiti sobe starijih uèenika ili lagati za njih, ali je poèeo mucati. S druge strane, Nathaniel Gibb je poèeo patiti od noænih mora jedne noæi se probudio i shvatio da stoji pokraj svog prozora, licem okrenut prema neosvijetljenom travnjaku ispod sebe, kao da bi netko s njegovim dobrim izgledima uopæe i pomislio skoèiti s prozorskog izbojka. Gusova metoda odgovora na napade djeèaka iz Chalka bila je pružanje pasivnog otpora. Bilo da su ga palili ili prekoravali, zamišljao je samo prazan prostor, kako se proteže u beskraj i kako su sva ljudska biæa tek zrnca prašine. Ni najmanje ga nije iznenadila nespremnost Erica Hermana da mu pomogne više se stidio samog sebe što je uopæe i zatražio pomoæ.I tako je dopustio da ga pobijede bez borbe istina, nije ni vjerovao da bi borba mogla donijeti uspjeh. Poèeo je izbjegavati internat još više nego prije i provoditi gotovo sve vrijeme u gradu. Otišao je tako daleko da bi si noæu prostro vreæu za spavanje u ulièici iza drogerije i cvjeæarnice Sretan dan. Sean Byers bi ga èesto tamo naveèer sreo, jer su njih dvojica sklopili savez utemeljen na uzajamnom preziru prema okolini. Pušili bi marihuanu u toj ulièici, udisali težak smrad kontejnera zajedno sa slatkom aromom konoplje. Gušu je toliko laknulo što nije u paviljonu Chalk da mu nisu smetali ni štakori koji su živjeli u ulièici, tihe sjene stvorenja koja su prekapala po smeæu za ostacima hrane. Iz ovog ugla, vidio je kako se Orion diže na istoku u ponoæ i obasjava sve u gradiæu groznièavim svjetlom. Veliki kvadrat Pegaza visio je na nebu, poput fenjera iznad njegove glave dok je on sklupèan ležao u ulièici. Kad god bi Gus popušio travu ispod tog silnog obzora, osjetio bi se iskrièavo i slobodno, no to je bio samo privid i on je to znao. Postao je uvjeren daje njegova jedina šansa za bijeg usavršiti trik koji još nikome

dotad nije uspio. Pokuša li, možda bi mu moglo poæi za rukom ono što nije Annie Howe, da ruže napokon postanu crvene.BIO JE OBIÈAJ DA ZA NOÆ VJEŠTICA ŽITELJI VELIKIHbijelih kuæa postave osvijetljene bundeve na svoje prednje trijemove kao poziv djeci kojoj inaèe ne bi bilo dopušteno da proðu ni kroz vrtna vrata. Najmlaðe maškare krenule bi kasno popodne, prerušene u gusare i princeze tražile bi slatkiše ispred jednih vrata, pa pohrlilevrata posude s besplatnim bombonima, a u sendvièbaru postojala je tradicija besplatne kave s mlijekom. U motelu su za veèeru posluživali besplatnu buènicu, a u Mlinskom kamenu su gosti, koji bi taj dan obilježili tako da bi navukli plastiène maske i klaunovske nosove, redovno bili oni koji bi toliko popili da bi ih se na kraju moralo otpratiti kuæi.U samome mjestu, Noæ vještica èesto je donosila nevolje. Dežurali su dodatni policajci, jer je uobièajeni zdrug od osam redarstvenika pojaèan s nekoliko mještana angažiranih za tu veèer koji bi bili plaæeni po satu. Cesto bi bilo dovoljno da se policijski automobil parkira na uglu Lovewellove i Glavne kao prijetnja koja bi svela neslane šale i prijestupe na minimum. Svejedno je bilo i onih koji bi te noæi uvijek zabrijali, bez obzira na posljedice. Uvijek je bilo onih koji bi omotali stabla toaletnim papirom, što bi posebno uzrujalo Lois Jeremv èija su stabla kineske trešnje bila posebno krhka, te onih koji bi uporno jajima gaðali ulazna vrata kuæa i prolazeæe automobile. Jedne je godine netko razbio izlog sendvièbara, a druge je netko sjekirom sasjekao stražnja vrata cvjeæarnice. Takve su psine znale uzrokovati više nevolje no što im je bila namjera moglo se dogoditi da vlasnik trgovine ima oružje iza pulta, èak i u Haddanu. Automobil pun tinejdžera vozio bi prebrzo i neprilagoðenom brzinom skrenuo u Šumsku ili Borovu cestu, a njegovi bi putnici završili u bolnici kartonske kutije s jajima koje su ponijeli sa sobom ostale bi zaboravljene i zdrobljene.Ima ih koji koriste svaku priliku da puste brigu na veselje, osobito u tamnim noæima kad duhovi lutaju Glavnom ulicom, ruku ljepljivih od èokolade i šeæera. Ove je godine zapuhao istoènjak, prema prièanju ribièa uvijek loš znak, i prihvatio se posla otresajuæi posljednje lišæe s grana. Noæ je bila mutna, s prijeteæim nebom pokrivenim prugastim bijelim oblacima, no to nije omelo stanare Chalka koji su svaku Noæ vještica prireðivali tulum u šumi. Bila je to prigoda samo za pozvane, s dvije baèvice piva koje je Teddy Hymphrey pristao dostaviti za sto dolara nadoplate te još pedeset da im dotegli teške baèvice u šumu.Carlin Leander bila je naravno pozvana zvijezda trenutka, najzgodnija djevojka pokraj koje su svi htjeli biti. Istina, imala je prosjek ocjena pet nula i smatrali su je najdarovitijom plivaèicom u ekipi, noKRALJ RIJEKEse na jednoj jedinoj èinjenici imala je Harryja McKennu. Pojavila se niotkuda i osvojila ga bez pol muke, razbjesnivši nekoliko djevojaka koje su ga ganjale godinama. Amy Elliot bila je toliko zavidna da bi sjedila u podnožju Carlina kreveta i molila je da joj isprièa ulomèiæe pojedinosti. Zatvara li Harry oèi kad je poljubi? Šapæe li u tim trenucima? Uzdiše li?Amy nije bila jedina djevojka u Svetoj Ani koja je željela biti na Carlininu mjestu i bilo ih je koje su poèele oponašati Carlin kupile su iste èizme u Hingramovoj trgovini cipela koje je kupila i ona, brzo odbacivši svoje èizme od teleæe kože kupljene po trostruko višoj cijeni. Maureen Brown poèela je vikendom plivati u bazenu, a Peggy Anthony

uèvršæivati svoju kosu srebrnim kopèama. Prije nekoliko dana Carlin je primijetila da Amy nosi crnu majicu bez rukava istu kao što je i njezina. Kad je ta majica bila baèena u košaru za rublje, Carlin shvati da je to zaista njezina majica i da ju je Amy ukrala iz njezine komode, preokret koji joj je prièinio veliko zadovoljstvo, jer je taj toliko traženi odjevni predmet koštao toèno dva dolara i devedeset devet centi i vjerojatno bio najjeftiniji komad tkanine koji je Amy ikad stavila na sebe.No bilo je trenutaka kad se Carlin pitala je li nadmudrila samu sebe. Harry je bio njezina prva ljubav, no svako toliko ne bi ga prepoznala. Ugledala bi ga na drugoj strani središnjeg travnjaka i žmirnula. Mogao je biti bilo koji od maturanata koji joj maše i doziva je. Carlin se prisjeti kako je njezina majka èesto izgledala usamljeno, usprkos nizu ljubavnika koje je imala. Na vlastitu muku, Carlin sad shvati taj tip usamljenosti jer joj je nedostajao Gus Pierce. Njegova odsutnost ju je boljela osjeæala ju je kao što bi netko osjeæao otvorenu ranu ili slomljenu kost. Ali što da uèini? Harry ju je uvjerio da je nemoguæe sprijateljiti se s Gušom. Pierce je sam sebi kopao jamu svojom odbojnošæu. Nijedan uèenik nije htio sjediti s Gušom u onim rijetkim prigodama kad bi se pojavio na nastavi, zaudarao je i mrmljao si nešto u bradu, a njegovo ponašanje je svakim danom bivalo sve èudnije. Najbolje ga je izbjegavati, jer tko zna kamo bi ga njegovo èudno ponašanje moglo odvesti?Carlin je poslušala Harryjev savjet i nije Gušu rekla za tulum za Noæ vještica, ali joj se sad to što je na zabavi bez njega èinilo pogrešnim. Odjevena je u kostim koji je posudila od gospoðice Daviš, uopju krivnje. Punèu su dodali petinu ruma, a jedna od baèvica piva veæ je presušila. Maureen Brown, koja se naljoskala od samo dvije èaše piva, pokazivala je svoje prigodne naranèaste svilene gaæice svakome tko bi poželio vidjeti taj prizor. Za Carlin su to sve skupa bili dosadni pijanci, mnogi od njih u kostimima, s plastiènim vampirskim oènjacima, crnim perikama i bijelim puderom, artiklima koje se u ovo doba godine moglo kupiti u drogeriji.Zapalili su kriješ i zvuk pucketajuæeg drva razlijegao se udolinom. Svaka sjena pripadala je nekom koga je Carlin željela izbjeæi ponajprije onu užasnu Christine Percy iz plivaèke momèadi, pa užasnog Robbieja Shawa koji nije mogao držati ruke k sebi. S mjesta gdje je stajala, na tamnim rubovima zabave, vidjela je Harrvja, zaokupljenog održavanjem vatre, koji bi glasno zaurlao sa svojim prijateljima svaki put kad bi pregršt žeravice prhnuo u nebo. I Harry je bio pijan i Carlin pretpostavi da mu ona neæe nedostajati ako se na neko vrijeme izgubi. Riješi se svoje plastiène èaše piva, koje je i tako bilo toplo i prije no što je itko primijetio, potrèi u smjeru groblja i društvu za koje je bila sigurna da æe biti puno zanimljivije.Starinska crna haljina koju je Carlin posudila od gospoðice Daviš bila je sašivena od starinskog sifona, i suknja se hvatala za glavice èièka koji su trgali tkaninu dok je prelazila preko livade. Èak je i tu èula raskalašenu zabavu koju je ostavila iza sebe iz krijesa je u nebo frcalo tisuæe iskri. Na njihovoj ogavnoj, zadimljenoj svjetlosti Carlin shvati da je Gus toèno tamo gdje je i oèekivala da æe ga naæi, ispružen na nadgrobnoj ploèi doktora Howea. On podigne pogled kad mu se približila.Zabavljaš se na orgiji? vikne on. Osim iskri koje su osvjetljavale nebo, te je noæi bilo crno kao u rogu i Carlin nije mogla razaznati ni njegov izraz lica ni namjere.Nije to baš orgija, samo baèva piva i neki idioti koji plešu oko vatre. Zrak je imao gorak miris, kao kozja krv ili vlažan korov. Bilo je kasno automobili puni lokalnih tinejdžera

veæ su se provozali Lovevvellovim odvojkom, prskajuæi jablanove i živice šimširovine kremom za brijanje.Sigurna si da smiješ razgovarati sa mnom? Iskrenost je boljela i Gušu nije pretjerano bilo stalo do nje, no bio je ozbiljno povrijeKRALJ RIJEKEnjegova, no èinjenica da je izabrala Harrvja duboko ga je povrijedila, kao da krvari iznova svaki put kad bi ih vidio zajedno. Možda bi ti bilo bolje da se vratiš igri?Carlin sjedne na grob Hosteousa Moorea. Sto ti je? Doðem ovamo da te vidim, a ti me napadaš.Zar te nije strah da æe nas tvoj deèko vidjeti zajedno? Gus zgnjeèi èik i žar se razleti po nadgrobnoj ploèi doktora Howea u visoku travu, gdje je živica ruža još slabašno cvjetala. Zloèesta curica, bockao ju je Gus. Siguran sam da æeš biti kažnjena jer nisi uèinila što su ti rekli.Baš u tom trenutku, usred svaðe, Betsv sluèajno zabasa na stazu. Otišla je sa zabave za nastavnike da udahne malo svježeg zraka. Bila je to glupava zabava, èak su je i kostimi razoèarali. Toga doktora Jonesa bila je izraðena od kupaæeg ogrtaèa, a odjenuo ju je na odijelo. Bob Thomas i njegova supruga došli su kao nevjesta i mladoženja, nakiæeni u vlastitoj vjenèanoj odjeæi, odjeæi koja bi svakog potaknula da prstom upre u Betsv i vikne Sad si ti na redu, kao da je u lipnju èeka giljotina, a ne lijepi banket u Vrbinoj dvorani. Betsv je izašla na trijem samo nakratko, no èim je to uèinila, vjetar kao da ju je potjerao naprijed. Koraèala je živahno, a zvuk vlastita disanja ispunio joj je glavu trudila se najviše što je mogla da ne bude razoèarana Ericom. Istina, pobrinuo se daje sa svima upozna i donio joj je piæe, no kad se sve zbroji, èinilo se da ga puno više zanima razgovor s doktorom Jonesom nego s njom. Najprije je spazila vatru, i u prvi mah pomislila da se zapalila šuma. No odmah zatim su joj glazba i smijeh potvrdili da se radi o zabavi. Vjerojatno je trebala otiæi onamo i pokvariti veselje, no umjesto toga krenula je preko livade pa niz stazu, ne primijetivši da je netko na groblju dok zamalo nije nagazila na njih. Betsv je prepoznala djeèaka. Bio je to onaj visoki, krakati uèenik prvog razreda kojeg bi povremeno susretala kako luta gradom za vrijeme nastave. Srdita djevojka koja je pušila cigaretu bila je Carlin Leander. Toliko se pravila prekršilo te noæi da bi Betsv, daje bila tome sklona, imala valjani razlog zatražiti da oboje uèenika odmah iskljuèe iz škole.TS.TrMislio sam da si pametnija, Carlin, èula je kako djeèak kaže.Njegove rijeèi su je jamaèno zapekle, jer je u Carlininim oèima bilo suza. Ti si samo ljubomoran jer tebe nitko ne želi na svojim zabavama, Carlin odbrusi. Nitko èak i ne želi razgovarati s tobom, Gus. Ne žele sjediti pokraj tebe jer si tako odvratan.Zar i ti tako osjeæaš? reèe Gus. Prijateljice.Da, i ja tako osjeæam! Da te bar nikad nisam upoznala! Carlin zaplaèe. Da sam ti bar rekla da me ostaviš na miru kad si mi poèeo dosaðivati još u vlaku!Gus je ustao, dugih ruku obješenih uz bokove. Izgledao je kao da je grogi, kao da ga je netko pogodio šakom ili strijelom. Gledajuæi ga, Betsy osjeti val tuge znaèi takva je ljubav, pomisli, to ti uèini.Nisam tako mislila, Carlin brzo povuèe što je rekla. Rijeèi su joj navrle u usijanju boli, ispleæuæi se u zajedljive sulice prije no stoje imala vremena odmjeriti ih ili biti pravedna. Gus, zaista, nisam tako mislila.

O da, jesi. Izraz njegova lica jasno je pokazivao da ga se ne može uvjeriti ni u što drugo. Svaku rijeè si mislila.Vjetar s istoka je jaèao, tjerao šumske miševe i livadske voluharice da se sakriju, podižuæi iskre od krijesa još više prema crnom nebu. Pastrve u rijeci veæ su pronašle put do najhladnijih zakutaka ribnjaka Šeste zapovijedi i tamo se smjestile za poèinak, u džepovima tako dubokim daje vjetar prolazio iznad njih ne dotaknuvši ih.Carlin je drhtala od hladnoæe u svojoj posuðenoj crnoj haljini, osjeæala se smrznutom izvana i iznutra. Gus je previše oèekivao, od nje i od svih. Možda bi bilo bolje da više ne razgovaramo jedno s drugim, reèe mu. Sad su oboje bili povrijeðeni, ranjeni onako kako samo mogu biti oni kojima je stalo. Za naše obostrano dobro. Možda bismo trebali malo pauzirati.U pravu si, reèe Gus. Duboko ti zahvaljujem na brizi.Okrene se i pobjegne. Iako su vrata bila otvorena, preskoèi preko ograde, u prevelikoj žurbi da bi krenuo do staze. Sreæom za Betsy, krenuo je kroz drveæe. Sad više nitko nije mogao ništa uèiniti osim gledati za njim kako trèi, poput strašila koje je pobjeglo sa svog polja, krivudajuæi kroz sjene i izvan njih, a crni mu kaput vijori za njim. Nosio je u sebi toliko patnje da se ona širila od njega u valovima. Tuga je70 caKRALJ RIJEKEbom beskrajan trag boli. Noæ je bila tamna a šuma gusta od kupinjaka, no Gus se nije osvrtao na to. Nekim je ljudima suðeno da budu pobjednici, a nekima gubitnici i on je toèno znao kamo on spada. On je bio djeèak koji se spoticao o vlastita velika stopala, onaj èije je srce bubnjalo o grudni koš dok je bježao u šumu, onaj kojeg ona nikad neæe voljeti.Kukavna noæ, ali još nije završila, a i gubitnik poput njega može još dobiti koju rundu. Gus je hodao s vjetrom u leða, uništen i osnažen u isti èas. Znaèi, Carlin se više ne želi družiti s njim ta ga je odluka na neki naèin oslobodila. Sad više nije imao što izgubiti. Bilo je kasno i ulice su se veæ ispraznile, a veæina maškara bila je veæ kod kuæe u krevetu, sanjajuæi o neslanim šalama i slatkišima. Klape razuzdanih tinejdžera dovršile su svoje prazniène rukotvorine objesili su stare tenisice na grane brijestova duž Glavne ulice, provukli vrpce toalet papira kroz šiljke ograde gospoðe Jeremv. Ušeæereni kukuruz rasut po ploènicima, a ono što vjetar ne otpuše, uskoro æe pohlepno požderati vjeverice i cariæi. Prozorski kapci su lupali, a kante za smeæe kotrljale se u jarke. Ispred vijeænice, kip orla izgledao je dojmljivije nego inaèe, jer ga je u crno obojila grupica ovdašnjih mladiæa koji su potom morali oprati izdajnièku odjeæu u mrzlim vodama ribnjaka Šeste zapovijedi u najboljem pokušaju da unište dokaz, no otkrili su da se neke stvari nikad ne mogu oprati.U šumi, vlažne hrpe lišæa vrtložile su se sa svakim hladnim naletom vjetra, plašeæi i zeèeve i lisice. Gus Pierce zviždao je u hodu neku škrtu melodiju koju je ubrzo zameo vjetar. Razmišljao je o tome da popuši malo trave, da ublaži napetost, no odluèi da ipak neæe. Vidio je kriješ kroz drveæe, èuo svoje školske kolege kako se zabavljaju. Zbog toga je izbjegavao èistinu dok je hodao duž obale rijeke. Zaèuje šumske štakore u blizini, tapkanje nožica a onda prskanje vode dok su šljapkali u pliæacima, bježeæi od njegovih koraka. Ti su štakori bili dovoljno pametni da proðu kroz vrt Lois Jeremv, pa preko Glavne ulice da bi prerovali po kontejneru u potrazi za hranom bili su preoprezni da bi ih djeèaci iz paviljona Chalk uhvatili kao svake godine one nesretne zeèeve.

Gus je razmišljao o Carlin u njezinoj crnoj haljini i kako ju je natjerao u plaè. Razmišljao je o svim svojim neuspjesima. Nije obraæaomožda posljednja šansa, a oglušio se i na klepac svoje sudbine. Bio je spreman dokazati se, baš ove od svih noæi. Cijelog života August Pierce bio je u bijegu, no sada, u ovom hladnom i surovom èasu, poèeo je usporavati, spreman ne uzmaknuti. Jer tajna koju je nedavno otkrio bila je da ima mnogo više hrabrosti nego što je ikad mogao zamisliti, i on zahvali svojim sretnim zvijezdama na tom neoèekivanom daru.Prsten i grlicaNAŠLI SU GA PRVOG JUTRA U STUDENOM, KILOMEtar nizvodno, zapletenog u rogoz i trsku, vedrog modrog dana kad na nebu nije bilo oblaèka. Sve osim njegova crnog kaputa bilo je pod vodom, tako da je u prvi mah izgledalo kao da je nešto krilato palo odozgo, golemi šišmiš ili vrana bez perja, ili možda anðeo koji je posrnuo, a zatim se utopio, u suzama ovog jadnog umornog svijeta.Dva tamošnja djeèaka, markiranta iz škole, našla su tijelo, i nakon tog dana više nikad nisu izostajali s nastave. Ti su djeèaci samo htjeli uloviti pastrvudvije, no tad su naišli na nešto što je plutalo u pliæaku u okuci rijeke gdje se nalazio jedan stari nasad vrba. Jedan od njih najprije je pomislio da je posrijedi samo velika plastièna vreæa koja pluta nizvodno, no drugi je djeèak primijetio neki predmet tako bijel da se lako moglo pomisliti daje to lopoè. Tek nakon što su ga nekoliko puta gurnuli štapom, ispostavilo se da je cvijet u stvari ljudska ruka.Kad su djeèaci shvatili što su našli, otrèali su kuæi i zabubnjali šakama po ulaznim vratima, vriskom dozivajuæi majke i zaklinjuæi se da æe od danas zauvijek biti dobri. Nakon dvadeset minuta, dva pripadnika gradske policije probila su se kroz bobice i božikovinu do obala rijeke Haddan gdje su tjeskobno èekali da stigne ekipa forenzièara iz Hamiltona. Oba su policajca zaželjela da tog jutra nisu ustali iz kreveta, premda nijedan ne bi taj osjeæaj priznao naglas. Bili su to odgovorni ljudi koji su držali svoje osjeæaje pod kontrolom, što toga dana nije bio lak zadatak. Usprkos visini tijela, u glib pokrivaèa vodene leæe zapravo se uhvatio djeèak koji je trebao poèinjati život, hodati ispod vedrog plavog neba tog rijetko viðenog i predivnogPozvani detektivi èinili su toèno èetvrtinu haddanskih policijskih snaga i bili najbolji prijatelji još od drugog osnovne. Abel Grey i Joey Tosh pecali su na tom mjestu kad im je bilo osam godina istini za volju, u svoje su vrijeme i oni èesto izostajali s nastave. Lako su mogli naæi najbolja mjesta za iskopati crve i bilo bi teško zbrojiti sate koje su proveli èekajuæi da mamac zagrize neka pastrva kapitalac koja je obitavala u dubokom, zelenom središtu ribnjaka Šeste zapovijedi. Poznavali su rijeku Haddan bolje no što veæina ljudi poznaje vlastitu okuænicu, no danas su Abe i Joey poželjeli biti daleko od nje željeli su ponovno biti u Kanadi gdje su proveli dio prošlog srpnja kad je Mary Beth, Joevjeva žena, dopustila Joeyju da ode dva tjedna sam s Abeom. Posljednji dan njihova izleta, gnjurci su ih odveli do jednog od njihovih najboljih lovišta. Tamo, na srebrnkastom odsjeèku jezera u istoènoj Kanadi, èovjek bi lako mogao zaboraviti sve brige. Ali neke se stvari ne mogu tek tako gurnuti u stranu, primjerice snaga vodenog vira kad su pružili dva dugaèka stapa da okrenu tijelo. Boju hladne, blijede kože utopljenog djeèaka. Zvuk udisaja dok su ga povukli bliže obali, kao daje moguæe da mrtvi udahnu posljednji dah.Jutro je krenulo naopako od poèetka sluèaj nije trebao biti dodijeljen toj dvojici detektiva, no oni su se zamijenili za smjenu, kako bi Drew Nelson mogao otiæi na vjenèanje u drugom gradu, i taj èin prijateljstva uèinio ih je skrbnicima mrtvog djeèaka. Pomisao da

bi se kljunaste kornjaèe ili somovi mogli uskoro prihvatiti djeèakovih posmrtnih ostataka nagnala ih je da brzo nešto poduzmu. Obojica su znali i da jegulje posebno vole ljudsko meso i laknulo im je da se nijedna veæ nije poèela gostiti mekšim dijelovima tijela nos i jagodice prstiju bili su omiljena mjesta, zajedno s mekanim dnom grla.Kad ga nisu mogli privuæi štapovima, Joey Tosh otrèi u auto po polugu za gume iz prtljažnika i njome oslobode nogu koja je zapela ispod stijene. Sunce je tog jutra bilo jako, no voda je bila hladna kao led. Kad su tijelo nasukali na obalu, oba policajca bili su promrzli do kosti, njihova odjeæa natopljena vodom, a cipele pune mulja. Abe si je porezao prst na oštru stijenu, a Joey istegnuo rame, a jedini plod tako kostolomnog rada bio je visok, mršavi djeèak èije su mlijeène oèi bile tako uznemirujuæe da je Abe otišao u auto po kabanicu koKRALJ RIJEKEKakav poèetak dana. Joey obriše nešto blata s ruku. Imao je trideset osam godina, sjajnu ženu, troje djece, još jedno na putu i lijepu kuæicu na zapadnoj strani Haddana, u ulici Belvedere, ulicu dalje od mjesta gdje su on i Abe odrasli. A imao je i hrpu raèuna. Radi dodatne zarade, nedavno je poèeo vikendom raditi kao zaštitar u trgovaèkom centru u Middletovvnu. Ono što mu zasigurno nije trebalo bio je leš i sva ona papirologija koju æe to iziskivati. No èim je poèeo jamrati o tome koliko ga toga èeka na uredskom stolu, Abe ga prekine toèno je znao kamo Joey smjera.Neæeš se lukavo izvuæi iz pisanja izvješæa, reèe mu Abe. Vodim evidenciju. Definitivno si sad ti na redu.Abe je imao obièaj preduhitriti svog prijatelja i biti prvi u mnogo èemu, pa tako ni današnji dan nije bio iznimka. Kad su pohaðali srednju školu u Hamiltonu, Abea su htjele sve cure. Bio je visok, tamne kose, blijedoplavih oèiju i tiha držanja koje je lako moglo uvjeriti žene da ih on doista sluša, premda on zapravo ne bi èuo nijednu njihovu rijeè. Sad je bio još zgodniji nego kao srednjoškolac, toliko da bi neke žene iz grada, odrasle žene, s dobrim brakovima, sjedile u svojim parkiranim automobilima i èekale da Abe u vrijeme ruèka od nekog svog kolege preuzme dužnost prometnika ispred osnovne škole. Neke su žene pozivale policijsku stanicu zbog najmanje provokacije rakun na prednjem trijemu reži i èudno se ponaša, kljuèevi sluèajno zakljuèani u automobilu a sve to u nadi da æe oni poslati Abea, a one ga moæi ponuditi šalicom kave u znak zahvalnosti nakon što bi im otjerao rakuna ili otkljuèao automobil. Ako bi nakon svega što je za njih uèinio, kojim sluèajem poželio nešto više od kave, i to bi bilo u redu. To bi zapravo bilo sjajno, iako je istina bila ta da je bilo krajnje teško privuæi pažnju Abela Greya. Žena je mogla stajati polugola pred njim a Abe bi nastavio sa svojim poslom, upitao kroz koji je prozor provaljeno u kuæu ili gdje su se posljednji put èuli sumnjivi koraci.Usprkos privlaènoj vanjštini Abela Greya i naèina na koji su mu se žene nabacivale, Joey se oženio, a Abe je još bio sam. U Haddanu se znalo da æe se žena koja traži stalnu vezu kadtad razoèarati u Abeu. Bio je previše nesreðen da bi izgubio srce zbog bilo koga bio je ravnodušan u najgorem sluèaju, a rezerviran u najboljem, i sam je to priznavao. Nijednom nije opovrgnuo optužbu neke žene daje izPozvani detektivi èinili su toèno èetvrtinu haddanskih policijskih snaga i bili najbolji prijatelji još od drugog osnovne. Abel Grey i Joey Tosh pecali su na tom mjestu kad im je bilo osam godina istini za volju, u svoje su vrijeme i oni èesto izostajali s nastave. Lako su mogli naæi najbolja mjesta za iskopati crve i bilo bi teško zbrojiti sate koje su proveli èekajuæi da mamac zagrize neka pastrva kapitalac koja je obitavala u dubokom, zelenom središtu ribnjaka Šeste zapovijedi. Poznavali su rijeku Haddan bolje no što veæina ljudi poznaje vlastitu

okuænicu, no danas su Abe i Joey poželjeli biti daleko od nje željeli su ponovno biti u Kanadi gdje su proveli dio prošlog srpnja kad je Mary Beth, Joevjeva žena, dopustila Joeyju da ode dva tjedna sam s Abeom. Posljednji dan njihova izleta, gnjurci su ih odveli do jednog od njihovih najboljih lovišta. Tamo, na srebrnkastom odsjeèku jezera u istoènoj Kanadi, èovjek bi lako mogao zaboraviti sve brige. Ali neke se stvari ne mogu tek tako gurnuti u stranu, primjerice snaga vodenog vira kad su pružili dva dugaèka stapa da okrenu tijelo. Boju hladne, blijede kože utopljenog djeèaka. Zvuk udisaja dok su ga povukli bliže obali, kao daje moguæe da mrtvi udahnu posljednji dah.Jutro je krenulo naopako od poèetka sluèaj nije trebao biti dodijeljen toj dvojici detektiva, no oni su se zamijenili za smjenu, kako bi Drew Nelson mogao otiæi na vjenèanje u drugom gradu, i taj èin prijateljstva uèinio ih je skrbnicima mrtvog djeèaka. Pomisao da bi se kljunaste kornjaèe ili somovi mogli uskoro prihvatiti djeèakovih posmrtnih ostataka nagnala ih je da brzo nešto poduzmu. Obojica su znali i da jegulje posebno vole ljudsko meso i laknulo im je da se nijedna veæ nije poèela gostiti mekšim dijelovima tijela nos i jagodice prstiju bili su omiljena mjesta, zajedno s mekanim dnom grla.Kad ga nisu mogli privuæi štapovima, Joey Tosh otrèi u auto po polugu za gume iz prtljažnika i njome oslobode nogu koja je zapela ispod stijene. Sunce je tog jutra bilo jako, no voda je bila hladna kao led. Kad su tijelo nasukali na obalu, oba policajca bili su promrzli do kosti, njihova odjeæa natopljena vodom, a cipele pune mulja. Abe si je porezao prst na oštru stijenu, a Joey istegnuo rame, a jedini plod tako kostolomnog rada bio je visok, mršavi djeèak èije su mlijeène oèi bile tako uznemirujuæe da je Abe otišao u auto po kabanicu koKRALJ RIJEKEKakav poèetak dana. Joey obriše nešto blata s ruku. Imao je trideset osam godina, sjajnu ženu, troje djece, još jedno na putu i lijepu kuæicu na zapadnoj strani Haddana, u ulici Belvedere, ulicu dalje od mjesta gdje su on i Abe odrasli. A imao je i hrpu raèuna. Radi dodatne zarade, nedavno je poèeo vikendom raditi kao zaštitar u trgovaèkom centru u Middletovrau. Ono što mu zasigurno nije trebalo bio je leš i sva ona papirologija koju æe to iziskivati. No èim je poèeo jamrati o tome koliko ga toga èeka na uredskom stolu, Abe ga prekine toèno je znao kamo Joey smjera.Neæeš se lukavo izvuæi iz pisanja izvješæa, reèe mu Abe. Vodim evidenciju. Definitivno si sad ti na redu.Abe je imao obièaj preduhitriti svog prijatelja i biti prvi u mnogo èemu, pa tako ni današnji dan nije bio iznimka. Kad su pohaðali srednju školu u Hamiltonu, Abea su htjele sve cure. Bio je visok, tamne kose, blijedoplavih oèiju i tiha držanja koje je lako moglo uvjeriti žene da ih on doista sluša, premda on zapravo ne bi èuo nijednu njihovu rijeè. Sad je bio još zgodniji nego kao srednjoškolac, toliko da bi neke žene iz grada, odrasle žene, s dobrim brakovima, sjedile u svojim parkiranim automobilima i èekale da Abe u vrijeme ruèka od nekog svog kolege preuzme dužnost prometnika ispred osnovne škole. Neke su žene pozivale policijsku stanicu zbog najmanje provokacije rakun na prednjem trijemu reži i èudno se ponaša, kljuèevi sluèajno zakljuèani u automobilu a sve to u nadi da æe oni poslati Abea, a one ga moæi ponuditi šalicom kave u znak zahvalnosti nakon što bi im otjerao rakuna ili otkljuèao automobil. Ako bi nakon svega što je za njih uèinio, kojim sluèajem poželio nešto više od kave, i to bi bilo u redu. To bi zapravo bilo sjajno, iako je istina bila ta da je bilo krajnje teško privuæi pažnju Abela Greya. Žena je mogla stajati polugola pred njim a Abe bi nastavio sa svojim poslom, upitao kroz koji je prozor provaljeno u kuæu ili gdje su se posljednji put èuli sumnjivi koraci.

Usprkos privlaènoj vanjštini Abela Greya i naèina na koji su mu se žene nabacivale, Joey se oženio, a Abe je još bio sam. U Haddanu se znalo da æe se žena koja traži stalnu vezu kadtad razoèarati u Abeu. Bio je previše nesreðen da bi izgubio srce zbog bilo koga bio je ravnodušan u najgorem sluèaju, a rezerviran u najboljem, i sam je to priznavao. Nijednom nije opovrgnuo optužbu Na obalama Haddana, stražareæi nad utopljenim djeèakom, Abe osjeti val emocija, što nije bilo nalik na njega. Vidio je on veæ mrtvih tijela prije nepunih mjesec dana morao je izvlaèiti dvojicu muškaraca iz prometne nesreæe u Glavnoj ulici, i na kraju ustanovio da nijedan nije preživio. U gradiæu poput Haddana, policajce su èesto zvali da provjere što je sa starijim mještanima kad se ne bi javljali na telefon ili kuæno zvono. Abe je nekoliko puta bio taj koji bi pronašao nekog postarijeg susjeda ispruženog na kuhinjskom podu, žrtvu kapi ili aneurizme.Dosad je najgora smrt koju je Abe vidio u svojstvu policajca bila ona od prošlog proljeæa, kad su njega i Joevja pozvali u pripomoæ u Hamilton. Tamo je neki tip pretukao svoju ženu na smrt, zatim se zabarikadirao u svojoj garaži za dva vozila gdje si je pucao u glavu prije no što su uspjeli razvaliti vrata. Poslije je bilo toliko krvi da su morali oprati kolni prilaz vatrogasnim šmrkom. Jedan od forenzièara, Matt Haris, koji je odrastao malo niže u istoj ulici kao i ubijena žena, otišao je u polje iza kuæe povratiti, dok su se ostali pretvarali koliko su mogli da ga ne primjeæuju, kao ni svu tu krv i miris smrti u blagom travanjskom zraku.Taj incident u Hamiltonu nekako je posebno pogodio Abea. Izašao je van i napio se pa nestao na tri dana dok ga Joey napokon nije našao na djedovoj napuštenoj farmi kako spava na podu u gomili sijena. S obzirom na to kako se govorilo da se u malim mjestima nikad ništa ne dogaða, Abe se nagledao puno toga, no jedini leš tinejdžera koji je vidio prije ovog današnjeg bio je onaj njegova brata Franka. Nisu mu dopustili da ga pogleda, ali ga je ipak vidio, na podu njegove spavaæe sobe i tada, kao i uvijek poslije toga, poželio je da ga nije vidio. Poželio je da je bar jednom poslušao oca i prièekao vani, na dvorištu, gdje su se dozivali cvrèci, a lišæe gloga usukavalo u oèekivanju kiše.Ovaj djeèak na obali rijeke bio je samo nekoliko godina mlaði od Abeova brata te užasne godine, one o kojoj Abe i Joey još nisu razgovarali. Mještani se sjeæaju te godine kao vremena kad nije bilo pastrva mogao si pecati satima, cijeli dan ako si htio, i ne ugledati nijednu. Nekoliko struènjaka za zaštitu okoliša došlo je iz Bostona da istraže taj sluèaj no nitko nikad nije odredio uzrok. Èinilo se daje toj prekrasnoj vrsti srebrne pastrve bilo suðeno da izumre, i mjestasKRALJ RIJEKEproljeæa pastrve su se ponovno pojavile, samo tako. Pete Byers iz drogerije prvi je to primijetio. Iako je bio prenježna dušica da bi išao u ribolov i znao je pasti u nesvijest kad bi vidio crva prerezanog napola, Pete je obožavao rijeku i šetao duž njezinih obala svakog jutra, tri kilometra od grada i tri kilometra natrag. Jednog lijepog dana, dok se vraæao kuæi, rijeka je izgledala srebrno i, zaista, kad je kleknuo, bilo je toliko pastrva da ih je mogao i golim rukama uhvatiti da je htio.Mrzim ovako èekati, reèe sad Joey Tosh dok su njih dvojica stajali na straži. Bacao je kamenèiæe u rijeku, plašeæi klenove koji su šibali ispod trske. Emily ima plesni recital danas popodne i ako ne pokupim svoju punicu do tri i ne odvezem je u baletnu školu, Mary Beth neæe nikad prestati to spominjati.Ova okuka rijeke bila je blatnjava, dubine djeèjeg bazena nije to bilo mjesto za utapanje. Abe klekne da malo bolje pogleda i koljena mu propadnu u mulj. Iako je djeèakovo lice bilo pokriveno, Abe je znao da pokojnik nije odavde. Ako su na neèemu mogli biti

zahvalni, bilo je to što se Joey i on nisu morali odvesti do kuæe nekog prijatelja ili susjeda, možda nekog od ljudi s kojima godinama idu u ribolov, i priopæiti im vijest o gubitku sina. Nije odavde.Abe i Joey poznavali su gotovo svakog tko se rodio i odrastao u Haddanu, iako je zbog tih silnih novogradnji na rubovima grada, i toliko obitelji koje su se doselile iz Bostona, bilo teško smjestiti lica i imena. Donedavna je svaki mještanin bio dobro upoznat sa svaèijom obiteljskom poviješæu, što je lako moglo iæi na uštrb pojedinca koji je u mladosti imao problema. Abe i Joey, primjerice, bili su raspušteni djeèaci. Kao tinejdžeri, vozili su prebrzo, pušili marihuane koliko su mogli nabaviti, služili se falsificiranim osobnim iskaznicama za kupnju alkoholnih piæa u Hamiltonu gdje ih nitko nije znao po imenu. Možda zbog toga što su bili sinovi policajaca, kao da im je bilo suðeno da se uvale u što više nevolja. Nitko ih naravno nije morao nagovarati na loše ponašanje oni su im više nego rado izlazili u susret. Ernest Grey, Abeov otac, bio je šef policije do prije osam godina kad je otišao u mirovinu i odselio na Floridu krenuo je koracima svog oca, Wrighta, koji je prije njega bio šef trideset godina a usto i nešto poput lokalnog heroja. Ne samo daje Wright bio najbolji ribolovac u gradu, veæ je bio poznat i kao spasitelj trojice nepromišljenih80 A lice Hoffmanneuobièajeno toplog sijeèanjskog dana, djeèaka koji bi zasigurno stradali da nije stigao Wright s uzetom i sa svojim tvrdokornim odbijanjem da ih pusti utopiti se.Pell Tosh, Joevjev otac, bio je takoðer dobar èovjek ubio ga je pijani vozaè dok je sjedio u svom zaustavljenom policijskom vozilu na Božiæ one iste užasne godine o kojoj još uvijek nisu razgovarali, iako su sad bili odrasli muškarci, stariji nego Pell kad je poginuo. Franka Greya su izgubili u kolovozu, Pella u prosincu, i nakon toga su se deèki potpuno oteli kontroli. Tko zna kako dugo je to moglo potrajati da ih nisu uhvatili u kraði u kuæi doktora Howea u internatu Haddan? Kad se doznalo za njihov lopovski život, žitelji zapadne strane osjeæali su se iznevjereni, a oni istoène osveæeni. Ti im djeèaci ionako nisu bili simpatièni ne bi ih pustili preko svog kuænog praga.Digla se velika prašina oko te provale, a trzavice izmeðu mještana i polaznika internata dosegnule su vrhunac. Uskoro su izbile tuènjave na parkiralištu iza motela, ozbiljna, krvava kreševa izmeðu djeèaka iz grada i polaznika Haddana. Jedne noæi, usred osobito usijanog sukoba, granitni orao ispred vijeænice bude prevrnut, a njegovo lijevo krilo zauvijek okrhnuto. Svaki put kad bi se Abe provezao pokraj tog orla, sjetio bi se te godine, i to je bio razlog zašto bi uvijek u grad išao zaobilaznim putem, niz Kolodvorsku aveniju pa ravno na Brijestov prilaz, izbjegavajuæi time i kip i svoja sjeæanja.Neke bi druge deèke možda bili poslali u popravni dom za maloljetnike, ali je Wright Grey zamolio suca Aubrevja, svog ribièkog kompanjona, da ima milosti. Kako bi se iskupili za svoje prekršaje, Abe i Joey morali su pristati na godinu dana volonterstva, mesti podove u vijeænici i prazniti koševe za otpatke iz knjižnice, što je vjerojatno drugi razlog zašto se Abe kloni obaju tih mjesta. Usprkos toj kazni, Abe i Joey su nastavili pljaèkati kuæe kroz cijelo razdoblje volonterstva. To im je bilo poput ovisnosti, ilegalni melem koji je blažio duše i obuzdavao gnjev. Buduæi da se nijedan nije znao nositi sa svojim jadom, èinili su ono što im se u to vrijeme èinilo ne samo razborito nego i potrebno nisu se obazirali na svoj gubitak. Nisu ništa govorili i nastavili su kršiti zakon. Abe pogotovo kao da nije mogao prestati. Slupao je nekoliko automobila i dobio tri ukora

u srednjoj školi u Hamiltonu u jednom polugodištu, rekord koji još nije srušen. On i njegov otac nisu mogli biti u istoj sobi a da izmeðu njih ne izbiKRALJ RIJEKEtemelji na jedinoj stvari u kojoj su im se mišljenja podudarala daje umro pogrešan sin.Na kraju se Abe preselio djedu i ostao na Wrightovoj farmi gotovo dvije godine. Wrightova kuæa bila je naherena, imala male krivudave stepenice koje su vodile na kat, sagraðena u vrijeme kad su ljudi bili niži, a njihove potrebe manje složene. Kuæa je bila rustikalnija nego kuæe u gradu. Zahod je tek nedavno bio nataknut na stražnji hodnik a kuhinjski sudoper od kamena masnika bio dovoljno širok da se u njemu komotno moglo oèistiti pastrvu ili oprati velikog psa. Svakog proljeæa, jata kosova gnijezdila bi se na imanju, prežderavajuæi se borovnicama.Kako možeš podnijeti živjeti ovdje? upitao bi Joey kada bi god došao u posjet. Najviše bi vremena potrošio na namještanje antene u pokušaju da uhvati nekakav signal na Wrightovu starom aparatu, no uvijek bezuspješno.Abe bi samo slegnuo ramenima na to pitanje, jer bila je istina da se ni njemu nije baš sve sviðalo u djedovoj kuæi. Nije mu se sviðalo pješaèiti dva kilometra do školskog autobusa, ni konzervirana hrana koju su jeli šest veèeri u tjednu. No sviðao mu se naèin na koji suton poliježe po poljima, u letvicama svjetla i sjene. Sviðao mu se zvuk uzlijetanja kosova kad bi zalupio stražnjim vratima i kad bi se cijela prestrašena jata vinula u nebo. Za blagih veèeri, Abe bi otišao na livadu gdje je oko travnatog komada zemlje bila podignuta ograda, ukrašena samo s nekoliko kamena prošaranih rijeènom mikom. Unutar ograde nalazio se neobilježeni grob, posljednje poèivalište nekoga koga je njegov djed davno poznavao, žene koja je oduvijek tražila mir. Tu su mir mogli naæi i živi i mrtvi, i Abe bi volio daje i njegov brat pokopan na toj livadi. Naravno, njegov otac to nikad ne bi dopustio, jer to bi bilo priznanje da je Frank sam sebi oduzeo život. Abeovi su roditelji tvrdili da je Frankova smrt bila nesretan sluèaj.Ako i jest bilo ljudi u gradu koji su mislili drugaèije, držali su jezik za zubima. Došlo je do samo jednog nezgodnog trenutka u pogrebnom zavodu kad je Charlie Hale, èija je obitelj više od stotinu godina pripremala mještane za odlazak na drugi svijet, dao do znanja da ukop na posveæenom tlu možda neæe biti dopušten zbog okolnosti smrti. Ernestu Grayu nije trebalo dugo da Charlieja privede pameti. Ernest gaje odveo van, gdje ga djeèakova majka nije mogla èuti, i repetljala u odluku o posljednjem poèivalištu njegova sina. Nakon toga, pogreb je prošao prema planu, i pola je gradiæa došlo odati posljednju poèast. Svejedno bi Abeu bilo draže da su Franka ukopali na ovoj livadi, gdje visoka trava miriše slatko i èisto, a divlje se ruže penju po ogradi. Bilo je samotno tamo vani na travi, no jednog popodneva Abe podigne pogled i spazi djeda na stražnjim vratima kako ga gleda. Bio je vjetrovit dan i rublje na užetu njihalo se naprijednatrag pucketajuæi, kao da se nešto lomi na slatkom modrom zraku.Sve to vrijeme Joey nikada nije upitao Abea je li on šakom razbio neki izlog od debelog stakla ili zapoèeo neku tuènjavu na parkiralištu Mlinskog kamena. Nije morao pitati zašto. Pa iako su od te užasne godine prošla dvadeset dva ljeta, Abe i Joey nastavili su voditi svoje živote na isti suzdržan naèin Abe je osobito bio èvrsto uvjeren da je najbolje ostaviti stvari na miru kakve jesu. Ne miješaj se, nije bilo samo njegovo geslo, bio je to njegov kredo, barem do sada. Tko zna zašto tuga èovjeka pogodi baš jedan dan, a ne neki drugi. Tko može reæi zašto odreðene okolnosti slome èovjeku srce. Nije bilo razloga da Abe otkopèa crni kaput mrtvog djeèaka, no uèinio je upravo to. Znao je da je najbolje ne dirati tijelo dok ne stignu forenzicari, no on preklopi tešku, vodom natopljenu tkaninu

kaputa a onda otkrije djeèakovo lice, usprkos onim široko otvorenim oèima. Kad je to uèinio, nadme se povjetarac, premda hladno vrijeme nije bilo neobièno za ovo doba godine tko god je odrastao u Haddanu znao je da zahlaðenje prvoga studenog znaèi da æe loše vrijeme potrajati sigurno do proljeæa.Što ti kažeš? Joey klekne pokraj Abea. Klinac iz internata?Joey bi razmišljanje uglavnom prepuštao Abeu. S tolikim pritiscima kod kuæe, ima dosta na pameti i ne treba se dodatno optereæivati pretpostavkama i teorijama.Rekao bih da jest. Izbliza, djeèakova je koža izgledala plavo. Na èelu je imao ljubièastu masnicu, tako tamnu da je bila gotovo crna. Najvjerojatnije je lubanja udarila o stijene dok je struja nosila tijelo nizvodno. Jadni klinac.Šipak je jadan. Momcima sa sudske medicine nije se žurilo, i kad je Joey pogledao na sat, znao je da æe propustiti Emilyn plesni recital njegova æe punica grintati i jadikovati kako nikad ne misli ni1. 1,rT. no 00K0 o Mom Rth æp tnirliti Ha on np rvntii7i štnKRALJ RIJEKEnikad ne provodi vrijeme s djecom, zbog èega æe se on samo još gore osjeæati. Nitko iz internata nije jadan.Kleèeæi tako na obali rijeke, Abe je osjeæao kako mu se hladnoæa uvlaèi kroz odjeæu. Njegova tamna kosa bila je predugaèka i sad je bila vlažna pa je možda zbog toga drhtao od zime. Uvijek se ponosio svojom tvrdokornošæu, no ova gaje situacija nekako uzdrmala. Mrtvi je djeèak bio gotovo Abeove visine, no tako mršav da mu se bijela košulja zalijepila za rebra, kao da je veæ kostur. Nije imao više od šezdesetak kila. Abe je zakljuèio daje bio i pametan, poput Franka, koji je održao maturalni govor u ime svih uèenika srednje škole u Hamiltonu i koji je trebao te jeseni krenuti na Sveuèilište Columbia. Cijeli je život bio pred njim, u tome je bila stvar nije imalo smisla da sedamnaestogodišnjak uzme djedovu saèmaricu i podigne je na sebe.Joey ustane i zakloni rukom oèi, napinjuæi se da vidi cestu kroz lug divljih maslina. Još nema ekipe iz Hamiltona. Kad bi barem sve te klince iz internata lansirali raketom natrag u Connecticut ili New York ili odakle veæ dolaze.Abe nije mogao ne primijetiti da je u Joevju, usprkos njegovim èvrstim obiteljskim vrijednostima i savjetima koje bi mu udijelio o tome koliko bi Abe bio sretniji da se skrasi, i dalje èuèao onaj isti stari ratoborni odmetnik. Joey je bio svadljivac, oduvijek. Jednog vruæeg proljetnog popodneva, kad su još bili klinci, Joey je skoèio na glavu u ribnjak Šeste zapovijedi, kao od majke roðen, ne znajuæi da se grupa klinaca iz internata sakrila u blizini, èekajuæi priliku da mu ukradu odjeæu. Joey je drhturio od hladnoæe kad ga je Abe najzad našao, no te im je iste veèeri Joey potkurio. Poveli su sa sobom i Teddyja Humphrevja koji je bio voljan potuæi se s bilo kime, bilo kad, bilo gdje. Ubrzo su zaskoèili grupu uèenika s Haddana na putu do kolodvora uhvatili su ih nespremne i premlatili na mrtvo ime, i tek se dugo nakon toga Abe upitao zašto je njemu i Joevju bilo svejedno je li to bio isti zdrug odgovoran za kraðu na ribnjaku.Još gubiš vrijeme mrzeæi klince s Haddana? Abe se èudio fanatiènosti svog prijatelja.Do jednoga. Malo manje ako su mrtvi, prizna Joey.Obojica su se sjeæali kako ih je doktor Howe gledao kad je njihova provala došla na sud, kao da su kukci, puka zrnca u njegovu svemiunijeti u sudnicu, no imao je snage da ustane i nazove ih huliganima, a zašto i ne bi? Zar nisu to i bili? No nekako su ujedno bili i oni koji bi se osjetili uvrijeðenima svaki put kad bi ih u gradu prepoznao neki polaznik

internata i prešao na drugu stranu ulice. Možda bi i ovaj mrtvi djeèak postupio isto tako da je bio njihov vršnjak možda bi i za njega oni bili samo zrnca prašine.Koja je tvoja pretpostavka? Joey je pomislio na samoubojstvo, ali ni u snu nije kanio izreæi tu rijeè naglas pred Abeom. Iako se govorkalo da je bilo takvih sluèajeva na Haddanu uèenik prvog razreda koji bi se slomio pod težinom akademskih zahtjeva ili društvenih pritisaka o takvim stvarima se uvijek šutjelo, kao što je bio sluèaj i s Francisom Grevom, sinom šefa policije i unukom lokalnog heroja. Nije bilo autopsije ni istrage mrtvozornika, samo zatvoreni lijes. Nije bilo nikakvih pitanja.Rekao bih sluèajno utapanje. Zašto to i ne bi bila Abeova prva pretpostavka? Ta nesreæe se dogaðaju, stalno. Pogledaj u stranu i možeš se spotaknuti, pasti niza stube, razbiti si glavu o kamen, uzeti u ruke pušku misleæi da nije puna. Možeš naciljati i povuæi obaraè prije no što imaš vremena promisliti. To se zove smrt nesretnim sluèajem. Smrt greškom.Aha. Joey kimne, s olakšanjem. Vjerojatno si u pravu.Abeu i Joevju više bi odgovarala jednostavna nesreæa nego komplicirana zbrka, kao smrt Francisa Greya. Ljudi u gradu na kilometar udaljenosti kleli su se da su èuli pucanj. Još se sjeæaju gdje su se nalazili u tom trenutku, brali grašak u vrtu, ili bili na katu u kupaonici, puštali hladnu vodu u kadu. Bila je užarena sredina kolovoza, uvijek nemilosrdnog mjeseca u Haddanu, pa su bukve i grmovi kupina bili prašnjavi od vruæine. Prognozirali su nevrijeme i osjeæao se miris kiše u zraku susjedi su prekinuli posao, privuèeni na prozore i prednje trijemove. Mnogi su pomislili da je ono što su èuli tog poslijepodneva bila grmljavina. Odjek je visio u zraku iznad gradiæa punu minutu, koja se nekim ljudima èinila kao vjeènost, jeka koju još èuju kad zatvore oèi.Nekoæ davno, u selima Massachusettsa, stavljalo se kamenje na grobove onih koji su bili odgovorni za vlastitu smrt za te se oèajne duhove prièalo da hodaju po svijetu, jer ne mogu diæi ruke od svijeta živih, istoga onog koji su sebi uskratili. U gradiæima Cambridge iKRALJ RIJEKEzeo život, a ukopali su ih na brzinu u zemlju koja bi nakon tog dana redovno postala jalova. Ima onih koji vjeruju da se onoga tko si istinski namjerava oduzeti život nikad ne može u tome sprijeèiti. Oni koji žive pokraj rijeka i jezera tvrde da spasiti neznanca od utapljanja donosi peh, i uvjereni su da æe se taj kadtad okrenuti protiv svog spasitelja. No neki ljudi ne mogu tek tako stajati skrštenih ruku pokraj lesa opruženog na obali, pa tako ni Abe nije mogao biti na miru i èekati forenzièare. Zadigne djeèakovu natopljenu bijelu košulju i ugleda niz tankih krvavih crta po trbuhu i grudnom košu. Stijene u rijeci Haddan su oštre, a brzaci tako snažni da je bilo lako moguæe da tijelo bude izudarano tijekom nizvodne plovidbe. Èudno je bilo to što se èinilo da krv još curi iz djeèakovih rana.Što se dogaða? Joey je žarko želio da je sad negdje drugdje. Više bi mu odgovaralo daje ostao u krevetu s Mary Beth, no kad veæ nije mogao imati to, radije bi regulirao promet na Route 17 nego da stoji tu s Abeom.Nije još prestao krvariti, reèe Abe.Zaèuje se pljusak vode i obojica se okrenu kao daje netko zapucao na njih. Ispostavilo se daje buèni krivac samo rovka u potrazi za objedom, no mala ih je zvijer pošteno preplašila. No nije ih uznemirila samo rovka. Obojica su znali da leševi ne krvare.Kladim se da se voda zavukla ispod ogrebotina i posjekotina i pomiješala s krvlju pa sad sve to curi. Nabubrio je od vode, Joey reèe pun nade.

Abe je èuo da krv ubijenog uvijek ostane tekuæa umjesto da se skori, i kad se bolje zagledao, uoèi nekoliko tamnih, masnih lokvica koje su se veæ stvorile na zemlji. Najvjerojatnije je miris te krvi privukao rovku.Reci mi da sam u pravu, reèe Joey.Nije se èulo ništa osim proticanja rijeke i glasanja šumskog drozda. Grmovi gloga i hrastovi bili su gotovo goli i premda je bilo još nešto gredica rascvjetalog divljeg lješnjaka, pupoljci su bili tako suhi da bi se mrvili kad bi zapuhao vjetar. Moèvarne obale rijeke veæ su poprimile smeðu boju, a onkraj guštika duda i gorèike, polja su bila još više smeða. Ovdje se osjeæao okus smrti, kao da gutaš kamenje.Dobro, reèe Joey, evo još jedne moguænosti. Vjerojatno smovari. Joey je uvijek bio nervozan u blizini mrtvaca, imao je osjetljiv želudac i sklonost muènini. Jednom, kad su ih poslali po tijelo novoroðenèeta, brižljivo zamotano u ruènik i ostavljeno u kontejneru sa smeæem iza internata Haddan, Joey je pao u nesvijest. Obdukcijom je utvrðeno daje dijete umrlo prije poroda, no pomisao da bi se netko mogao riješiti novoroðenèeta na tako bešæutan naèin uznemirila je cijeli grad. Nikad nisu otkrili tko je bio odgovoran za taj èin. No iako je doktor Jones iz internata tvrdio da je bilo tko iz grada mogao doæi i ostaviti dijete u kontejneru, Društvo bivših polaznika internata Haddan zaviještalo je gradiæu rekreacijski centar te iste godine.Takve bi donacije uvijek uslijedile nakon nekog nezgodnog dogaðaja u internatu. Novo krilo gradske knjižnice sagraðeno je nakon što su se neki klinci s Haddana, divljajuæi po cesti, zabili u karavan Sama Arthura dok se vraæao kuæi sa sastanka gradskog vijeæa, pa je Sam završio u bolnici s dva slomljena rebra i nogom koju su morali ponovno spojiti metalnim vijcima. Novi gradski teniski tereni bili su rezultat zapljene droge u koju je bio umiješan sin jednog kongresmena. Ti darovi poklonjeni gradiæu vrlo su malo znaèili Abeu. Nije koristio knjižnicu, a od jedne veèeri pingponga s Joevjem i njegovim klincima u rekreacijskom centru zaboljela bi ga glava. Ne, Abea je puno više zanimala ljubièasta modrica na djeèakovu èelu. Zanimala ga je rana koja nikako da prestane krvariti.Abe je sad imao èudan osjeæaj u dnu grla, kao da je nešto oštro tamo zapelo. Bila je to kost neèije smrti koja nije pripadala njemu, no svejedno se tamo nalazila. Abeove su oèi veæ imale prazan pogled, uvijek znak da je na putu da uništi još jedan dio svog života. Stao bi na žulj svom šefu Glenu Tilesu jer bi odbio pustiti starog suca Aubrevja samo s opomenom kad su ga zaustavili na povratku kuæi iz Mlinskog kamena jer je vozio s povišenim postotkom alkohola u krvi, ili bi napisao gradonaèelniku kaznu zbog prekoraèenje brzine, premda je svaki murjak u Haddanu znao da ga treba pustiti uz dobronamjernu opomenu. Ti tvrdoglavi postupci bili su tipièni i za Abeov privatni život. Prekinuo bi s nekom ženom koja je bila luda za njim, kao recimo s onom zgodnom Kelly Avon koja je radila u banci 510 Cent, ili bi zaboravio platiti raèune i ne bi primijetio da su mu iskljuèili struju sve dok se ne bi skisalo mlijeko u hladnjaku. Da ga Joey tu i tamo nije izvukao, vjerojatno bi veæ dobio otkaz, bez obzira na renin riorrrrG rtn i Hirfla TQnQc Viin 7pr rnnr mitaKRALJ RIJEKEsilama trudio oraspoložiti Abea u u jednoj od njegovih sumornih faza. Treba promijeniti temu, povesti razgovor o neèem optimistiènijem.Što se dogodilo sinoæ? upita Joey. Znao je da je Abe izveo novu žensku, neku koju je upoznao na mjestu prometne nesreæe na Route 17. Abe je dosad veæ bio s veæinom

slobodnih žena i u Haddanu i Hamiltonu i sve su znale da se on nikad neæe vezati. Morao je iæi sve dalje u potragu za ženama još voljnima da mu pruže šansu.Nije išlo. Željeli smo razlièite stvari. Ona se htjela razgovarati.Možda ti to nitko nije rekao, Abe, ali razgovor sa ženom ne znaèi da je tražiš da odredi datum vjenèanja. Kako da onda posredno preko tebe živim uzbudljivim životom? Tvoj ljubavni život ne pruža mi nikakva uzbuðenja. Previše prigovaranja, nedovoljno seksa. Kao da si oženjen.Što da ti kažem? Pokušat æu imati više smislenih avantura, tako da te mogu o neèem izvještavati.Sad zaèuju sirene, pa Joey krene prema cesti da mahne forenzièarima iz Hamiltona.Ako ikako može, dovikne Joey veselo, penjuæi se uz brežuljak.Abe je ostao pokraj djeèaka, iako je znao daje to riskantno. Njegov ga je djed upozorio da se svatko tko predugo ostane pokraj mrtvaca izlaže opasnosti da preuzme njegov teret na sebe. Zapravo, Abe i jest osjeæao nekakav pritisak, kao da je zrak pretežak i usprkos svojoj kožnoj jakni i dalje je drhtao od hladnoæe. Tog prvog dana studenoga shvatio je koliko želi biti živ. Želi slušati rijeku i èuti pjesmu ptica i osjeæati bol u svom bolesnom koljenu koja bi se uvijek javila po vlažnom vremenu. Htio se napiti i poljubiti neku ženu koju bi doista želio. Ovaj djeèak nad kojim drži stražu neæe nikad uèiniti ništa od toga. Njegovi su izgledi otplavljeni bujicom u najdublje zakutke rijeke, mjesta gdje se skrivaju najveæe pastrve, goleme ribetine, barem tako ljudi prièaju, svjetlucavih peraja koje odbijaju sunèanu svjetlost prema površini, zasljepljujuæi ribolovce i neizostavno si osiguravajuæi siguran bijeg.Kasnije tog jutra, nakon što je internat Haddan potvrdio nestanak jednog od svojih polaznika, utopljeni djeèak zamotan je u crnu plastiku, zatim obložen ledom kako bi izdržao put do Hamiltona, buduæi da u Haddanu nije bilo uvjeta za poštenu obdukciju. Abe jeambulantna kola. Wrightov stari policijski automobil bio je parkiran pokraj mjesta za utovar, zadržan uglavnom iz sentimentalnih razloga, iako bi ga svako malo Abe provozao. Djed mu se volio voziti po neravnoj cesti uz rijeku i, dok je Abe odrastao, Wright bi èesto poveo svog unuka sa sobom, iako djed nije uvijek tragao za pastrvama. Ostavio bi Abea u autu i vratio se s pregrštima plavog cvijeæa, autohtonih perunika koje su rasle na obalama. Ti su cvjetovi izgledali tako sitni u Wrightovim krupnim rukama, poput ljubièastih zvjezdica ubranih na nebu. Nekom je djetetu bilo gotovo moguæe povjerovati da bi to cvijeæe, baèeno u zrak dovoljno visoko, moglo nikada ne pasti.Neki drugi krupan muškarac možda bi izgledao kao budala kad bi brao poljsko cvijeæe, ali ne i Wright Grey. Dok bi se vozili natrag na farmu, Abe bi uvijek dobio uputu da pažljivo drži cvijeæe i da ga ne gnjeèi. Svako malo, nekog vruæeg proljetnog dana, pèela bi pošla za perunikama u automobil pa bi morali otvoriti sve prozore. Nekoliko puta pèela je ostala s njima cijelim putem, zujala bi kao luda i bacala se na buket, toliko su slatko mirisale te perunike. Wright cvijeæe nikad ne bi unio u kuhinju gdje je Abeova baka Florence spremala veèeru. Otišao bi iza kuæe, u polja gdje je rasla ona visoka trava i gdje je ona žena koju je davno poznavao našla spokoj. Možda je tad Abeom ovladala njegova sumnjièava priroda. Èak i tad, èinilo se kao da postoji istina koju nije nikako mogao dokuèiti i sad se upita zašto se nije više potrudio da je dozna i da postavi najjednostavnije i najteže pitanje Zašto?

Veæ dugo priželjkuje da postoji naèin da razgovara s mrtvima. Neizvjesnost je nešto što èovjeka proganja prati ga desecima godina, jednu za drugom, dok se sluèajno i namjerno ne isprepletu u jedno viseæe uže sumnje. Sve što je Abe želio bilo je deset minuta s nekim djeèakom koji si je odluèio oduzeti život. Jesi li zaista namjeravao to uèiniti? Samo je to želio upitati. Jesi li zavapio, a tvoj se glas razlegao u visinu kroz krošnje i oblake? Jesi li na kraju ugledao plavo nebo ili samo crni zastor koji se brzo spušta? Jesu li ti oèi ostale širom otvorene jer još nisi završio sa životom i znao si koliko još toga ostaje da se vidi, godine, desetljeæa, tisuæu noæi i dana koje više neæeš imati?Dok æe utopljenog djeèaka voziti u Hamilton, zasigurno æe putem poplavjeti, baš kao i srebrna pastrva nakon što je se upeca i baci u torbu s priborom, pokraj praznih boca piva i neiskorištenih mamadtKRALJ RIJEKEèak i da se nema što dokazati, no djeèakove su ga rane kopkale. Abe sjedne u djedov automobil i odluèi poæi za vozilom hitne pomoæi, barem neko vrijeme. Uèinio je to iako je bio posve siguran da bi mu život bio puno jednostavniji kad bi se okrenuo i vratio.Zar dobivamo pratnju? dovikne vozaè ambulantnih kola kroz otvoreni prozor kad su se zaustavili na izlazu iz mjesta. Abe prepozna vozaèa Chrisa Wytecka, jer su zajedno išli u srednju školu. Wyteck je igrao bejzbol i uništio si ruku u èetvrtom razredu. Nije još bilo vrijeme popusta na piæe, ali je neasfaltirano parkiralište ispred Mlinskog kamena veæ bilo napola puno. Istini za volju, Abeov je automobil èesto bio parkiran meðu kamionetima i Chevroletovim kombijima, èinjenica koju je Joey Tosh pokušavao sakriti od Glena Tilesa, kao da se u ovom gradiæu bilo kakva tajna mogla dugo èuvati. No tog popodneva u studenom, Abe nije imao ni najmanju potrebu da zauzme svoje stalno mjesto kod šanka. Èudno je to s istinom kad se èovjek odluèi slijediti je, mora nastaviti bez obzira na to kamo ga èinjenice odvele.Nego što, dovikne Abe Chrisu. Pratim te cijelim putem.Dok je vozio, Abe se sjeti kako mu je djed uvijek govorio da æe se èovjek koji zna poslušati èesto zapanjiti što sve može doznati bez imalo truda. Dubinski pronicava osoba može leæi pokraj rijeke i èuti kamo ribe plivaju pastrve gotovo daju upute svakome tko ih je voljan prouèiti. A buduæi da mu je djed bio najbolji ribolovac u gradu i da je uvijek davao dobre savjete, Abe je odmah poèeo slušati. Razmišljao je o tamnom biljegu na djeèakovu èelu, masnici boje divlje perunike, i odluèio da æe jednom u životu obratiti pozornost. Osluhnut æe što mu ovaj utopljeni djeèak ima reæi.VIJESTI SU SE BRZO ŠIRILE HADDANOM I DO PODNEva je veæina mještana znala da se dogodila smrt. Nakon poèetnog protoka nagaðanja i govorkanja, ljudi su se zasitili glasina i jednostavno ušutjeli. U cijelom je internatu vladao muk na neoèekivanim mjestima. U kuhinji se nije èula lupa lonaca i tava u društvenim prostorijama nije bilo razgovora. Nastavnici su otkazivali nastavu nogometni trening otkazan je prvi put nakon puno godina. Bilo je onih koji bi najradije nastavili s poslom, no veæina ljudi nije mogla tako lako ignorirati ovu smrt. Mnogi su upoznali Guša u školi i veæia bilo ih je cijelo mnoštvo oni koji nisu željeli sjediti za istim stolom s njim u blagovaonici, oni koji mu ne bi posudili bilješke s nastave koju bi propustio, koji su ga ogovarali iza leða, koji su mu se smijali u lice, koji su ga prezirali, ignorirali ili se nikad nisu ni potrudili saznati kako se zove. Djevojke, koje su se smatrale predobrima da bi s njim razgovarale, završile su u krevetu s glavoboljom. Djeèaci, koji su ga gaðali loptom za odbojku na nastavi tjelesnog odgoja, smrknuto su šetkali po svojim sobama. Uèenici, koji su uživali gaðati laku metu,

sad su strepili da su njihova bivša nedjela veæ upisana u neku nebesku knjigu neizbrisivom crnom tintom.Gusovi kolege nisu bili jedini koji su osjeæali žalac grizodušja nekolicini profesora toliko se smuèilo kad su doèuli za Pieræeovu smrt da se nisu mogli prisiliti da pojedu ruèak, iako je za desert bio poslužen uvijek omiljeni èokoladni nabujak. Ti nastavnici, koji su mu šakom i kapom dijelili slabe ocjene i negodovali zbog neurednog rukopisa i mrlja od kave koje su pratile sve Gusove pismene uratke, sad su otkrili da se ispod šlampavog rukopisa krio bistar i originalan um. Lynn Vining, koja se veselila što æe srušiti Guša kao osvetu za seriju crnih slika koje je naslikao, izvadila je ta platna iz ostave i zaprepastila se ugledavši svjetlucave niti boje koje dotad nije primijetila.Sazvan je sastanak uèenika i nastavnika i kasno popodne cijela se škola okupila u velikoj dvorani da bi poslušala kako Bob Thomas govori o Gusovoj smrti kao o nesretnom sluèaju, no glasina se veæ proširila i svi su govorili daje posrijedi samoubojstvo. Struènjaci za žalovanje postavili su stolove ispred knjižnice a Dorothv Jackson, školska medicinska sestra, dijelila je sredstva za umirenje zajedno s ledenim oblozima i pojaèanim Tvlenolom. Osobito su se zabrinuli za stanare paviljona Chalk koji su bili najbliži pokojniku, a bivši zet Charlotte Evans, psiholog Phil Endicott, pozvan je da održi posebno predavanje prije veèere. Sastanak je održan u dnevnom boravku paviljona Chalk, a taj je potez oèito bio potreban. Prvaši koji su dijelili potkrovlje s Gušom izgledali su osobito potreseni, a Nathaniel Gibb, mekša srca od ostalih, izašao je usred predavanja premda je Phil Endicott objasnio tek dvije od pet faza tugovanja. Na kraju predavanja Duck Johnson preporuèio je svojim štiæenicima da izlaze i žive punim životom, ali ga nitko nije poslušao. Zbog tankih zidova i prastarih instalacija, svi su èuli kako Nathaniel povraæa u obližnjojKRALJ RIJEKENa drugoj strani travnjaka, djevojke u Svetoj Ani koje s Gušom nikad nisu izmijenile ni rijeè, sad su jecale u jastuke i željele da mogu promijeniti prošlost. Svaki mladiæ koji umre tajanstvenom smræu lako može postati predmetom snova djevojke mogu slobodno zamišljati što se moglo dogoditi da su barem šetale uz rijeku te posljednje noæi u listopadu. Mogle su ga zazvati i spasiti, ili su se možda mogle i one utopiti, povuèene u dubinu usred svog nesebiènog djela.Carlin Leander gadio se taj iznenadni izljev lažnog suosjeæanja. U njoj je kiptjelo složenac bijesa i kajanja. Odbila je prisustvovati ravnateljevu skupu umjesto toga zakljuèala se u kupaonicu gdje je èupala svoju blijedu kosu i grabljala po koži neravnim, izgrizenim noktima. Neka drugi misle što hoæe, ona dobro zna tko je kriv za Gusovu smrt. Njezini bijedni postupci u Noæi vještica uništili su i Guša i njihovo prijateljstvo i stvorili nešto hladno i okrutno na mjestu gdje bi trebalo biti Carlinino srce. Da ispusti sve zlo iz sebe, ona posegne za britvom s police ormariæa za lijekove. Jedan potez i poènu se stvarati kapljice krvi još jedan, i grimizni potok sjuri joj niz ruku. Sve u svemu, Carlin se zarežala šest puta. Njezino je vlastito tijelo metar kojim kani mjeriti sve što je loše uèinila. Prvi zarez bio je za škrtost, drugi za gramzivost, sljedeæi za bijedan užitak koji joj je donosila zavist ostalih djevojaka, zatim jedan za taštinu i kukavièluk te posljednji i najdublji za izdajstvo prijatelja.Te noæi kad je Gus umro, Carlin je sanjala razbijena jaja, uvijek navještaj nesreæe. Kad je rano ujutro ustala iz kreveta, prišla je svom prozoru i prvo stoje ugledala bio je tucet razbijenih jaja na stazi. Bila je to samo neslana šala, neki su ovdašnji djeèaci gaðali Svetu

Anu jajima, kao i svake Noæi vještica. No gledajuæi u tu stazu, Carlin je shvatila da ima stvari koje nikad neæe moæi vratiti na staro, bez obzira na to koliko se trudila. No kad su objavili vijest, nije mogla povjerovati da Guša više nema. Odjurila je u paviljon Chalk, napola se nadajuæi da æe se sudariti s njim na hodniku, iako je zgrada bila prazna kad je Carlin stigla, jer su mnogi djeèaci željeli izbjeæi osjeæaj sputanosti u paviljonu. Nitko je nije zaustavio kad je krenula u potkrovlje ni primijetio kad je ušla u Gusovu sobu. Sklupèala se na njegovu uredno složenom krevetu. Dotad su se veæ sav bijes i žestina iscijedili iz nje, pa su Carlinine suze bile ledene i plave. Njezini su jecaji bili tako jadni da su otjerali vrapce s vrba zeèevi u kupinama zadrhtali su i ukopali seBilo je skoro vrijeme veèere kad su stigla dva policajca. Nijedan se od njih nije osjeæao ugodno na terenu internata i obojica su se žacnuli kad su zalupili vratima automobila. Abe se veæ odvezao do Hamiltona i natrag, Joey podnio izvješæe. Sad su došli ovdje na sastanak s Mattom Farrisom sa sudske medicine te na brzinu pregledali pokojnikovu sobu. Abel Grey je primijetio, kao i prije, da tragedija èesto stvara odjek. Primjerice, dok bi se vozio na mjesto nesreæe po zaleðenoj cesti, èuo bi zvuke koje dotad nije primjeæivao lišæe koje pada, škripa šljunka ispod guma, siktaj krvi dok otapa snijeg. U internatu je èuo zrak kako se kreæe u valovima. Èulo se dozivanje ptica, sušanj grana bukvi, a ispod svega toga, netko je plakao, tanka vrpca tjeskobe koja se dizala iznad vrhova krovova i drveæa.Jesi li èuo? upita Abe.Joey kimne glavom prema djeèaku koji je projurio pokraj njih na biciklu koji je vjerojatno koštao koliko i mjeseèna radnièka plaæa. Zvuk novca? Aha, èujem ga.Abe se nasmije, no imao je neki neugodan osjeæaj u želucu, strepnju kakvu bi osjetio kasno noæu kad bi gledao kroz prozor i èekao svog maèka da se vrati. Nije želio tu maèku, naprosto je stigla jedne veèeri i udomila se kod njega, no sad bi se Abe zabrinuo kad je ne bi bilo na trijemu kad bi se vratio kuæi s posla. Nekoliko ju je puta ostao èekati do poslije ponoæi, dok se prokleti maèak najzad nije izvolijevao pojaviti na vratima.Hej, dovikne Abe nekom klincu koji je prolazio pokraj njih. Djeèak stane kao ukopan. Djeèaci njegova uzrasta uvijek mogu prepoznati murjaka, èak i dobri deèki koji ništa ne skrivaju. Koja je od ovih zgrada paviljon Chalk?Djeèak ih uputi prema zgradi tako blizu rijeke da su se grane tužnih vrba vukle po krovu. Kad su stigli do kuæe, Abe otrese nešto blata s èizama, no Joey se nije ni potrudio. Unutra je bilo još nekoliko onih skupih bicikala nemarno spuštenih na pod. Haddan nije bio mjesto gdje se bicikle trebalo zakljuèavati, kao što se ni na ulazna vrata nije morao navlaèiti zasun, osim možda u vrijeme kad su Abe i Joey haraèili pa su mještani masovno odlazili u željezariju i kupovali brave Yale i sigurnosne zasune.Nakon što su njih dvojica stupili u polutamu paviljona Chalk,A kaKRALJ RIJEKEdok su provaljivali u kuæe Nitko nas ne zaustavlja. To ga je oduvijek iznenaðivalo. Nitko ne pazi.Matt Farris èekao je u dnevnom boravku i pušio cigaretu služeæi se papirnatom šalicom kao pepeljarom.Gdje ste toliko dugo? upita on mala šala, jer su obièno on i njegov partner Kenny Cook kasnili. Ugasi cigaretu i baci cijeli taj smrad u smeæe.Ti si stigao na vrijeme samo zato što Kenny nije s tobom, našali se Joey.

Pokušavaš zapaliti vatricu? upita Abe gledajuæi u tinjajuæi koš za otpatke.Zapaliti internat? Nije loša ideja. Matt je bio ovdašnji mladiæ, pun lokalnih predrasuda prema internatu i veselo se zagledao u otpatke kako se puše pa ih tek onda zalio šalicom vode.Nema fotografija? upita Abe. Mattov partner Kenny bio je zadužen za fotografiranje, ali je imao još jedan posao, u Fotomatu u Middletownu, pa nije mogao uvijek biti na raspolaganju u hitnim sluèajevima.Glen je poruèio da se ne zadržavamo previše, reèe Matt. Da ne trebamo trošiti previše vremena na ovo.Abe je uspio zaviriti u neke sobe dok su prolazili po prvom katu sve su bile predvidljivo neuredne i bazdile po neopranoj odjeæi. Oni produže, zgurivši se dok su se penjali uza zadnji niz stepenica, trudeæi se da ne udare glavom o niski strop. Bilo je još nužnije prignuti se kad su stigli u zeèevu jazbinu od potkrovlja, zidova tankih kao papir a stropnih greda strmih tako da se èovjek Abeove visine morao cijelo vrijeme grbiti. Èak se i Joey koji je sezao do jedva metar sedamdeset dva uskoro poèeo osjeæati klaustrofobièno. Svih tih godina, za koje su zamišljali kako živi ova druga polovica, nikada nisu zamišljali nešto takvo.Kakva bijedna rupa, reèe Joey. Tko bi pomislio.Oduvijek su bili uvjereni da polaznici Haddana žive u raskoši, u krevetima od perja i s kaminima. Sad se èinilo daje ono na èemu su bili zavidni tek skuèena mansarda, s podnim daskama koje se ugiba94 A lice HoffmanKad su se približili Gusovoj sobi, Abe ponovno zaèuje onaj plaè. Ovaj put ga zaèuju Joey i Matt.Samo nam je to trebalo. Neko razmaženo derište koje je dobilo histerièni napad. Joey je imao manje od dvadeset minuta da se vrati kuæi, pojede nešto, umilostivi Mary Beth zbog svih onih kuæanskih poslova koje je zaboravio ili æe uskoro zaboraviti i stigne na posao u trgovaèki centar. Mogli bismo sad otiæi, predloži on. Vratiti se sutra.Aha, da ne bi. Abe izvadi nekoliko Rolaidsa iz džepa i ubaci ih u usta. Da svršimo s tim.Ono kopkanje koje je muèilo Abea sad se pretvorilo u žgaravicu. Nikad nije mogao podnijeti neèiji plaè, iako se veæ dosad trebao na to naviknuti. Nagledao se odraslih ljudi kako jecaju dok mole za još jednu šansu kad bi ih zaustavio zbog vožnje pod utjecajem alkohola. Žene bi mu se naslonile na rame i plakale zbog lakših prometnih nezgoda ili izgubljenih pasa. Usprkos tom iskustvu, Abe nikad nije bio spreman za izljeve emocija, i situacija se dodatno pogoršala kad je otvorio Gusova vrata i shvatio daje osoba koja plaèe djevojka, ne puno starija od Joevjeve kæeri Emily.Carlin Leander nije èula da se netko približava, i kad je ugledala Abea, bila je odmah spremna potrèati. Tko bi joj mogao zamjeriti? Abe je bio ljudeskara, a izgledao je osobito krupan u tom potkrovnom sobièku. No zapravo se Abe nije previše osvrtao na Carlin. Puno gaje više zaintrigirala vizualna informacija koja gaje iznenadila više nego uplakana djevojka soba je bila besprijekorno èista.Carlin je ustala zakljuèila je da je Abe policajac i prije no što se predstavio, i u trenutku zbunjenosti pomislila je da æe je uhititi, možda i optužiti za ubojstvo. Abe umjesto toga priðe ormaru, gdje naðe košulje uredno obješene na vješalice, uredno složene cipele. Je li Gus držao svoju sobu u ovakvom stanju?Ne. Odjeæa mu je obièno bila razbacana po podu.

Joey je bio vani na hodniku s Mattom Farrisom. Kad je zavirio u sobu, nije mu se svidjelo to što je ugledao. Još jedna haddanska bogatašica, prema njegovoj procjeni, razmaženka koja vjerojatno brižne u plaè kad god ne može nešto dobiti.A daje povedemo u stanicu? Ispitamo je tamo. Joey je imao nall 1KRALJ RIJEKEPrije no stoje Abe uspio reæi Carlin da ništa takvoga neæe uèiniti, ona jurne iz sobe. Strci niz hodnik, sjuri niza stube preskaèuæi dvije odjednom.Briljantan potez. Abe se okrene Joevju. Možda je nešto znala, a ti sije baš morao preplašiti.Joey priðe zaviriti u ormar opipa gornju policu. Pun pogodak. Skine plastiènu vreæicu s marihuanom, koju dobaci Abeu. Ako neèeg ima, ja æu to naæi, ponosno reèe.Abe tutne marihuanu u džep možda æe je predati, a možda i neæe. U svakom sluèaju, nije mogao shvatiti kako je u tako urednoj i pospremljenoj sobi vreæica trave mogla biti tako nemarno ostavljena. Dok je Matt Farris zaprašivao sobu u potrazi za otiscima, Abe priðe prozoru da pogleda kakav se vidik pružao utopljenom djeèaku bili su tako visoko da se moglo vidjeti ptièja gnijezda u vrbama, kosove kako se dižu nebu pod oblake, iznad crkvenog zvonika. S ovog visokog položaja, šume na drugoj obali rijeke èinile su se beskrajne, jutra gloga i božikovine, divlje jabuke i bora. Nema prašine na prozorskoj dasci, primijeti Abe, a ni packi od prstiju na oknima.Dva scenarija. Joey je prišao i stao pokraj Abea. Ili se klinac ubio ili se naduvao i nesretnim sluèajem utopio.Ali ti se ne bi kladio na teoriju nesretnog sluèaja, reèe Abe.Po onome što sam èuo, tip je bio gubitnik. Shvativši implikaciju svojih rijeèi, Joey se brzo ispravi, iz poštovanja prema uspomeni na Franka. Ne ubijaju se samo gubitnici. Nisam tako mislio.Bilo bi mi draže da su poslali Kennvja. Abe nije kanio razgovarati o Franku. Ne ovdje. Ne sada. Svejedno bih volio imati nekoliko fotografija ove sobe, a znam i kako æu do njih doæi.Dolje na puteljku bio je vidio ženu s fotografskim aparatom, pa kimne Joevju da doðe pogledati.Nije loša, reèe Joey. Super dupe.Htio sam da vidiš fotografski aparat, tikvane.O da, siguran sam daje i tebe privukao fotografski aparat.Dok je hodala preko središnjeg travnjaka, Betsy Chase se upita je li ona meðu posljednjima koja je Guša Piercea vidjela živog. Nije nikako mogla zaboraviti trenutak kad se prebacio preko ogradespasi? Što da ga je zazvala kad je nestao u šumi ili da je ušla u groblje? Je li mogla promijeniti ono što se trebalo dogoditi? Je li jedna rijeè mogla preusmjeriti sudbinu tog jadnog djeèaka, kao što jedna zvijezda može izvesti putnika iz oluje?Fotoaparat joj je lupkao o rebra na svoj uobièajen, utješan naèin, no osjeæala se ošamuæeno i smušeno, možda posljedica prelaska s polutamnog, sjenovitog puteljka na posljednje zrake sunca. U sjeni nedavne smrti, i od najbljeðih ti se zraka moglo zavrtjeti u glavi. Betsy se nasloni na jednu od tužnih bukvi da bi vratila ravnotežu. Na nesreæu, u blizini se nalazilo labuðe gnijezdo. To su bila stvorenja tako osjetljiva na svoj teritorij da bi svatko s imalo pameti nastavio put, no Betsv podigne fotoaparat i poène izoštravati sliku. Više je voljela promatrati svijet kroz objektiv, no prije nego što je nastavila, netko

je zazove. Betsv rukom zakloni oèi. Na prednjem trijemu paviljona Chalk stajao je neki muškarac i njegov je pogled poèivao na njoj.Je li to fotoaparat? vikne.Pa to je barem oèito, no ništa oèitije od èinjenice da su mu oèi bile blijedo, prozirno plave i da je imao pogled koji te mogao zadržati na mjestu, nesposobnog ili nevoljnog da se pomakneš. Betsv se osjeæala poput onih zeèeva na koje bi nailazila za svojih šetnji u sumrak iako je bilo jasno da bi trebali pobjeæi, ostali bi na mjestu, skamenjeni, i kad je bilo oèito da su baš na putu nevolji.Abe je krenuo prema njoj, tako da bi bilo glupo šmugnuti. Kad je izvadio svoju znaèku, Betsv pogleda sliku. Takve su fotografije obièno smiješne, poput portreta iz gulaga ili radnog zatvora, no ovaj je èovjek bio zgodan èak i na službenoj fotografiji sa znaèke. Bolje da ne gleda predugo ako zna što je dobro za nju. On je bio najzgodniji èovjek kojeg je vidjela u Haddanu, a od zgodnog èovjeka nikad ne možeš oèekivati da išta cijeni koliko vlastiti odraz u zrcalu. Pa ipak, Betsv nije mogla ne primijetiti nekoliko osnovnih podataka dok je skenirala njegovu znaèku datum roðenja, zajedno s imenom i bojom oèiju, za koje je veæ znala da su zapanjujuæe plave.Abe je objasnio što mu treba i poveo je prema paviljonu Chalk. Hodajuæi pokraj njega, Betsv je držala labudove na oku, oèekujuæi da æe nasrnuti, siktati i potezati kapute i obuæu, no to se nije dogodilo. Jedan se samo navirio iz gnijezda, dok je drugi krenuo za njima nizIcnrnkKRALJ RIJEKESinoæ sam vidjela Guša Piercea, Betsy zaèuje kako govori detektivu. Vjerojatno neposredno prije nego stoje završio u rijeci.Abe je èesto primijetio da ljudi daju više podataka nego što se od njih traži bez imalo nagovora odgovore baš na pitanje koje je trebalo biti postavljeno, važan detalj koji ti još nije pao na pamet.Bio je s jednom uèenicom. Betsy baci nekoliko mrvica iz džepa na puteljak, no labud se nije obazirao na njezine darove i požuri za njima, plivaæim kožicama šljapkajuæi po betonu. Na svu sreæu, stigli su do paviljona.Plavuša? upita Abe.Betsy kimne glavom, iznenaðena time da on zna. Svaðali su se na starom groblju.Dovoljno žestoko da se on zbog toga ubije?Ovisi. Što joj je? Kao da ne može zašutjeti, kao da bi šutnja mogla biti opasnija u društvu ovog èovjeka nego razgovor. Teško je reæi kako æe zaljubljeni ljudi reagirati.Govorite iz vlastita iskustva?Boja joj šikne u vrat i obraze i Abe se osjeti èudno dirnut njezinom nelagodom. Primakne joj se bliže, privuèen najslaðim mirisom, koji ga je podsjeæao na domaæe kolaèe. Abe, muškarac koji nikad nije previše mario za deserte, sad osjeti silnu glad za njima. Došlo mu je da tu ženu poljubi, na tom puteljku.Nemojte odgovoriti na to pitanje, reèe. Nisam ni namjeravala, Betsy ga uvjeri.Zapravo uopæe nije imala predodžbu što bi to zaljubljeni ljudi mogli uèiniti, osim budale od sebe samih.Vi ovdje predajete? upita je Abe.Prvu godinu. A vi? Jeste li vi išli ovdje u školu?Nitko iz grada ne ide u internat Haddan. Ne volimo èak ni stupiti na njegov teren.

Došli su do ulaznih vrata, koja su se zakljuèala iza Abea svom težinom se nasloni na drvo, a zatim provuèe svoju kreditnu karticu ispod zasuna, zaobišavši šifriranu ulaznu bravu.Vrlo dobro, reèe Betsy.Betsy osjeti tako ludo snažnu privlaènost prema njemu, kao da se sila teže poigravala s njom u nekoj maloj smicalici. Glupost, zaista, to kako ne može doæi do daha. Ta je privlaènost bila jednaka onoj kad se pita kakvi su poštarevi poljupci ili kako vrtlar koji njeguje ruže izgleda bez košulje. Ona i Eric æe se sigurno tome poslije smijati, kako ju je za policijski zadatak vrbovao èovjek plavih oèiju. Ta bila je to njezina graðanska dužnost. Kako bi sve ostalo strogo poslovno, naplatit æe policijskoj upravi film i razvijanje.Vidim da si nabavio fotografa. Matt Farris predstavi sebe i Joevja kad je Betsy dovedena u potkrovlje. S toliko ljudi u Gusovoj sobi, ona je izgledala još manja. Matt predloži da izaðu u hodnik i puste Betsy da obavi posao. Nije loša, prokomentirao je Abeu kad su izašli.Joey istegne vrat da dobro pogleda dok je Betsy vršila pripreme u Gusovoj sobi. Prepametna i prelijepa za tebe, reèe Abeu, tako da se neæu ni u što kladiti.Mještani su se rado šalili da je devedeset postb žena u Massachusettsu zgodno, a da ostalih deset posto predaje u internatu Haddan, no ti ljudi još nisu upoznali Betsy Chase. Nije bila ljepuškasta koliko zanimljiva, tamnokosa, oštrih jagodiènih lukova obrve su se dizale pod èudnim nagibom, kao da se u nekom trenutku iznenadila, tek dolazi k sebi. Blijedeæa svjetlost koja je dopirala kroz mansardni prozor osvjetljavala ju je tako da se Abe èudio kako je veæ i prije nije zamijetio u gradu. Možda je tako i bolje nema smisla uzbuðivati se zbog Betsy koja nije ni izbliza njegov tip, premda Abe nije ni pronašao svoj tip. Žena bez ikakvih oèekivanja, to je oduvijek tražio. Neka poput Betsy samo bi ga uèinila jadnim i na kraju odbacila. Usto, bilo je prekasno za njega da se sad upušta u ozbiljnu vezu vjerojatno to ne bi mogao i da pokuša. Bilo je noæi kad bi sjedio sam u svojoj kuhinji, slušao zvuk vlaka na putu za Boston, i zabadao pribadaèe u dlan, samo da izazove nekakvu reakciju. Mogao se zakleti da nije ništa osjetio.Možda bih ti mogac nabaviti njezin broj, reèe Joey.Ne znam, Joe, Abe mu vrati istom mjerom. Èini se da si se ti zainteresirao za nju.ATono nrata vanirnn nnVna Inpv Ali amn ristn teoretskiKRALJ RIJEKESva trojica su se tomu od srca smijali kad je Betsy završila i pridružila im se u hodniku. Abe predloži da ona njemu povjeri rolu filma, što u nje izazva sumnju. Možda je tome bio uzrok i taj muški grohot, za koji je ispravno pretpostavila da je bio na njezin raèun.Sama razvijam svoje filmove, reèe Abeu.Perfekcionist. Abe zavrti glavom. Definitivno nije njegov tip.Kako želite. Betsy je znala kad je netko vrijeða. Ako želite uzeti film, uzmite ga. Kako želite.Ne, sve u redu. Vi razvijte fotografije.Ljubavna prepirka? Joey umiljato upita dok su napuštali paviljon Chalk.Ne, oboje odgovore istovremeno. Zagledali su se jedno u drugo, zbunjeniji no što su bili spremni priznati.Joey se nakesi. Baš ste ko dva oka u glavi.

No zapravo je kucnuo èas da poðu svatko svojim putem. Matt Farris krene u laboratorij u Hamiltonu, Joey izaðe na trijem da s mobitela nazove ženu, Betsy krene natrag niz puteljak kojim je hodala kad ju je Abe zazvao.Fotografije možete poslati u stanicu. Abe se nadao daje to rekao nezainteresiranim tonom. Ne mora ganjati svaku ženu koju sretne, kao da je neki nedisciplinirani lovaèki pas. Veselo odmahne, dobar policajac koji želi jedino pravdu i istinu. Nemojte zaboraviti priložiti raèun.Kad je otišla, ostao je na mjestu malko sneveseljen i nije primijetio da mu se približava labud dok mu nije bio gotovo za petama. Briši, reèe Abe. Mièi se, reèe stvorenju.No labud priðe još bliže. Haddanski labudovi bili su poznati po svom èudnom ponašanju, vjerojatno zato što su bili zarobljenici Massachusettsa cijele zime, u potrazi za mrvicama ispred vrata blagovaonice poput prosjaka ili lopova. Golema jata kanadskih gusaka prolazila su iznad gradiæa, a zaustavila bi se samo da pasu na travnjacima, ali su labudovi bili prisiljeni ostati, gnijezditi se u korijenju vrba ili stisnuti ispod živice lovora, pijuckajuæi na led ili snijeg.Prestani me gledati, Abe reèe labudu.Po naèinu na koji ga je ptica mjerkala, Abe je pomislio da gaAbe ostane neko vrijeme gledati, a onda i on ode do stražnjeg zida paviljona. Nije želio razmišljati o ženama i samoæi, bolje da se usredotoèi na stazu koja je vodila od stražnjih vrata paviljona Chalk do rijeke.Kada je Joey završio svaðu s Mary Beth o tome mora li ili ne mora biti prisutan kad njezini roditelji doðu na veèeru u nedjelju, Abe mu da znak da doðe. Nešto ovdje nije kako valja.Bilo je moèvarno i vlažno u ovoj udolini pa iako danima nije padala kiša, u travi su se stvorile lokve.Aha, složi se Joey i ubaci mobitel natrag u džep. Smrdi. Ništa ne vidiš?To da su im se opažaji toliko razlikovali oduvijek je èudilo Abea. Joey bi se usredotoèio na oblake iznad Hamiltona, a Abe bi jedino bio svjestan da u Haddanu pada kiša. Joey bi vidio sudar automobila, a Abe bi zapazio samo jednu kap krvi na cesti.Vidim da nas gleda onaj glupi labud.Labud se smjestio na stražnjem trijemu, lepezasto raširenih krila da zadrži toplinu. Imao je crne oèi boje kamenja i sposobnost da ne trepæe, ni kad bi putnièki zrakoplov proparao tišinu tamneæeg neba.I ništa drugo? upita Abe.Joey promotri trijem, samo da udovolji prijatelju. Metlu. Bi li mi to trebalo nešto znaèiti?Abe ga povede do prasne staze koja je vodila do obale rijeke. Bila je brižljivo njegovana zapravo, izgledala je kao pometena. Kad su se vratili na trijem, Abe okrene metlu naopako sloj blata obrub ljivao je šibe.Pa što? Manijaci èistoæe, reèe Joey. Metu stražnji trijem. Vi dio sam i èudnijih stvari.A puteljak? Jer èini se da je netko i njega pomeo.Abe sjedne na stražnje stube i zagleda se kroz drveæe. Rijeka jel tu bila široka i brza. Nije bilo maca, ni vodene leæe ili trske, ništa što bi zaustavilo predmet koji plovi nizvodno.Je li ti itko ikad rekao da imaš sumnjièavu narav? upita Joey. Ljudi su mu to govorili cijeli život, a zašto i ne bi bio? PremaKRALJ RIJEKE

namjerava podrobno razmisliti o svojoj situaciji. On, koji je uvijek pazio da se ne miješa ni u èija posla, veæ se preduboko upleo. Nakon što je odbacio Joevja do kuæe, uhvati se kako razmišlja o djeèacima koji su prerano umrli i ženama koje su previše htjele, i uskoro se izgubi na ulicama koje je poznavao cijeli život. Pogrešno skrene na Glavnoj i ponovno na Šumskoj, pogreške koje bi mogao uèiniti svaki muškarac kojem je lijepa žena pomutila pamet, i prije nego što je postao toga svjestan, vozio se pokraj mosta gdje bi se njegov djed parkirao, mjestu gdje su rasle divlje perunike. Nakon toliko godina Abe je još mogao pronaæi to mjesto, još je mogao precizno odrediti toèku gdje rijeka teèe spora i duboka u ribnjak Šeste zapovijedi.ERICA HERMANA I DUCKA JOHNSONA ZAPALA JEdužnost da te veèeri doèekaju djeèakova oca na aerodromu, dužnost koju nitko ne bi dobrovoljno izabrao, a najmanje Duck, kojemu se veæ i razgovor èinio neèim neprirodnim. Krenuli su nakon veèere i odvezli se do Bostona u tišini. Walter Pierce èekao ih je ispred terminala US Airwaysa. Iako nimalo nije slièio svome sinu, Eric i Duck su ga odmah prepoznali mogli su osjetiti njegovu tugu i prije no što su mu prišli da se rukuju s njim.Odnesu njegov kovèeg do Ericova automobila, starog Volva koji je prešao previše kilometara. Dok su se vozili, porazgovaraju nakratko o prevrtljivosti vremena, koje je bilo besprijekorno kad su krenuli s Logana, no koje je postajalo oblaèno i vjetrovito dok su se vozili po 193 zatim su prokomentirali kratkoæu leta iz New Yorka. Izašli su iz grada potkraj poslijepodnevne prometne špice, i kad su skrenuli na Route 17, cesta je bila prazna, a nebo ponoænoplavo. Gospodin Pierce ih je zamolio da stanu u Hamiltonu, u laboratoriju gdje je izvršena obdukcija, kako bi mogao vidjeti tijelo.Iako æe Guša prevesti natrag u Haddan gdje æe ga kremirati u Pogrebnom zavodu braæe Hale, a njegove posmrtne ostatke pripremiti za prijenos u New York, i iako su i Eric i Duck bili iscrpljeni i umorni od cijelog dogaðaja, naravno da su pristali. Tko bi mogao ožalošæenom ocu uskratiti još jedan, posljednji, pogled? No, Eric je želio daje Betsy pošla s njima. I sama je doživjela sliènu nesreæu, izgubila oba roditelja kao mala. Vjerojatno bi otišla u laboratorij sa starijim Piercem i rekla mu nekoliko utješnih rijeèi, onih koje prenije bilo dovoljno svjetla ni osoblja i gdje je tijelo njegova sina locirano tek nakon nekoliko pokušaja.Dok su èekali na parkiralištu, Eric i Duck su gunðali i jeli kikirikije koje je Eric pronašao u odjeljku za rukavice, a poslije toga podijelili kaloriène èokoladice koje je Duck uvijek držao pri ruci. Blizina nesreæe uèinila bi neke ljude gladnima, kao da ih proces punjenja želuca može zaštititi od zla. Obojici je laknulo to što ih gospodin Pierce ne smatra odgovornima za smrt njegova sina s obzirom na to da su oni bili zaduženi da se brinu za njega. Iako su Eric i Duck zajednièki dežurali kao nadzornici u paviljonu Chalk veæ pet godina, nikad nisu osjetili potrebu da komuniciraju. Sad se nije imalo što reæi, osobito kad se gospodin Pierce vratio u automobil. Èuli su ga kako plaèe dok su se vozili niz cestu prema Haddanu, asfaltnu vrpcu koja se u toj crnoj noæi èinila beskrajnom. Iznebuha, gospodin Pierce upita zašto se to dogodilo njegovu sinu. Glas mu je bio hrapav i jedva razumljiv. Zašto sad, kad je djeèakov život tek poèinjao? Zašto Gus, a ne sin nekog drugog èovjeka? No kako ni Duck ni Eric nisu znali odgovor, nisu rekli ni rijeèi, pa gospodin Pierce nastavi plakati cijelim putem do grada.Odveli su ga u motel Haddan, i odahnuli kad su najzad izvadili njegov kovèeg iz prtljažnika i poželjeli mu laku noæ. Nakon što su smjestili gospodina Piercea na sigurno,

Eric i Duck Johnson otišli su ravno u Mlinski kamen. Veæina nastavnika internata posjeæivala je motel, gdje je martini bio skup, a sherrv èetrdeset posto voda. Neka im bude, uvijek bi rekli ljudi roðeni i odrasli u gradu, ako su visoke cijene i loša usluga ono što raja iz internata Haddan želi, ali sad su Eric i Duck željeli viski i pivo, i naæi tihi kutak gdje im nitko neæe smetati. Trebala im je okrjepa nakon susreta kakav su upravo doživjeli, ali njihovo uobièajeno sastajalište u motelu ni u kojem sluèaju nije dolazilo u obzir, jer bi stariji Pierce mogao zakljuèiti da i njemu treba piæe, pa su se zaputili prema Mlinskom kamenu, lokalu koji su uvijek prezirali, iako su se brzo udomaæili kod šanka.Osoblje internata Haddan malokad su bili mušterije Mlinskog kamena, uz rijetke iznimke, na primjer Dorothv Jackson, školske medicinske sestre, koja je bila škrta i voljela je happy hour kad bi se dva piæa dobila po cijeni jednog. Neki su mještani okrznuli novoprinriconKRALJ RIJEKEŠteta što Gus Pierce nije bio smješten u paviljon Otto, Eric reèe nikome posebno. Niti je mario niti je cijenio mišljenje Ducka Johnsona pa se osjeæao slobodnim da kaže što god mu se prohtije pred njim, pogotovo nakon što je popio svoje prvo piæe, Johnnv Walker, èist, bez vode, bez leda. Bio bi to onda problem Dennisa Hardvja, reèe za nastavnika nacrtne geometrije i nadzornika paviljona Otto, èovjeka koji nikome nije bio previše simpatièan.Možda smo trebali posvetiti više vremena Gušu. Trebali smo razgovarati s njim. Duck da konobaru znak i naruèi još jednu rundu. Trenera je obuzeo nelagodan osjeæaj kao ponekad kad bi izveo kanu na rijeku rano ujutro prije svanuæa, doba dana kad se ptice glasaju kao da je svijet njihov. U to je doba bilo tako mirno da bi Duck osjetio svoje samotnjaštvo, golemi crni teret koji ga nije puštao na miru. Èovjeku samom na rijeci mogle su pasti na pamet neželjene misli mogao je otiæi tako daleko da poène sagledavati svoj život. Kad god bi se to Ducku dogodilo, uvijek bi okrenuo kanu i krenuo natrag na obalu.Ja i jesam razgovarao s njim! Eric se morao nasmijati prisjetivši se kako je djeèak bio jednako nerazgovorljiv izvan razreda kao i na Ericovim predavanjima iz povijesti za prvu godinu, iako je pitanje je li Gus bio zaista nazoèan na nastavi ovisilo o toèki gledišta. Klinac ne bi skidao sunèane naoèale, a nekoliko puta je drsko pojaèao svoj walkman tako jako da je cijeli razred morao trpjeti treštavi bas koji je odjekivao iz slušalica. Eric je jedva èekao da sruši Guša Piercea, i na neki se naèin sad osjeæao osujeæenim u svojoj namjeri.No Ericova najveæa briga bilo je nastavnièko vijeæe. Brinuo se da bi ovaj fijasko s Gušom Pierceom mogao imati stanovite posljedice. Èinjenice su èinjenice Eric je bio stariji nadzornik, a njegov štiæenik je mrtav. Premda se nije moglo reæi da je Eric, ili netko drugi, nemarno obavljao svoju dužnost. Svim uèenicima prvog razreda je teško, zar ne? Nedostaje im roditeljski dom ili imaju previše za uèiti, a naravno, uvedeni su i u domski život, nisko pozicionirani na totemskom stupu dok se ne bi dokazali. Nije li Eric upravo to rekao djeèaku? Nije li Gušu savjetovao da se ponaša malo odgovornije i pribere se?Oca mi je stvarno žao. Duck Johnson bio je potišten kao nikad u životu. Èovac pošalje klinca od kuæe u školu, i prije nego štoK.WA lice Hoffman

To su svi govorili, a èak je i Dorothv Johnson priznala da je, gledano unatrag, bilo znakova upozorenja tijekom njegova boravka u stacionaru depresija, glavobolje, odbijanje jela.Tko ga ne bi žalio? složi se Eric, djelomièno da smiri Ducka jer je bilo lako moguæe da nakon još jednog piæa trener bude obliven suzama. Eric naruèi zadnju rundu, iako je to znaèilo da æe on i Duck zakasniti na prozivku. No, imaju se pravo malo opustiti. Paviljonu Chalk veæ se dogodila tragedija, zar ne? Ta statistika æe se pobrinuti da zgrada bude noæas sigurna i bez njihove prisutnosti.Da su Duck i Eric te veèeri odluèili otiæi na piæe u motel, naletjeli bi na Carlin Leander i bili prisiljeni prijaviti ravnatelju da je prekršen kuæni red. No sreæom za Carlin, bili su na drugoj strani grada. Gradiæ je djelovao osobito tiho kad se zaputila prema motelu malo poslije devet. Drogerija i Selenas veæ su bili zatvoreni i promet je bio vrlo slab, samo bi prošao pokoji automobil, a njegova prednja svjetla zarežala bi kroz mrak pa izblijedjela u tami. Grane hrastova u Glavnoj ulici bibale su se na vjetru, lišæe je padalo, a onda se skupljalo u neuglavljenim hrpama pokraj ograda i parkiranih automobila. Uliène svjetiljke, dizajnirane tako da slièe nekadašnjim plinskim, svojim preteèama, bacale su duge sjene koje su se kosile preko ulica u žutim rešetkama svjetlosti. Bila je to noæ kad bi svatko tko bi hodao sam instinktivno ubrzao korak i stigao do svog odredišta malo uzdrman, èak i kad njegov posjet ne bi bio potaknut grizodušjem i krivnjom.Predvorje motela bilo je prazno, osim žene za recepcijom koja je bila tako mrzovoljna da je samo pokazala na interni telefon kad ju je Carlin zamolila da pozove jednog od gostiju. Carlin je bila u svojoj jedinoj pristojnoj haljini, od krutog plavog satena, koju joj je majka kupila na rasprodaji u butiku Lucille. Haljina joj je loše stajala i bila tako lagana da bi drhtala od zime i da je odjenula kaput umjesto lagane crne veste istoèkane malim perlicama.Kad je gospoðica Green, ravnateljeva tajnica, spomenula da je Gusov otac stigao u grad, Carlin je istog trena znala da se mora naæi s njim. Sada su joj se ruke znojile dok je birala broj njegove sobe. Na trenutak je pomislila da æe spustiti slušalicu, ali prije no što joj se ukazala prilika, javio se gospodin Pierce, i Carlin ga je ni pet ni šest zamolila da se naðe s njom u baru. Tamo nije bilo nikog osimKRALJ RIJEKEda se nasadi na barski stolac, iako je bilo oèito da nije punoljetna. U motelu se oèekivalo propisno ponašanje osoba drukèijih namjera bolje bi prošla u Mlinskom kamenu, koji je u posljednjih nekoliko godina dvaput izgubio dozvolu za služenje alkoholnih piæa. U motelu se nije igrao pikado, kao u Mlinskom kamenu nije bilo buènih natjecanja u pokazivanju snage, nije bilo pržene ribe i krumpiriæa, niti bivših žena koje bi došle utjerati zakašnjelu alimentaciju. Istina, u neosvijetljenim separeima u dnu bara ponekad bi sjedili ljudi èiji partneri te veèeri nisu bili njihovi supružnici, no veèeras su i ti separei bili prazni svi preljubi koji su se tog trenutka dogaðali u Haddanu, dogaðali su se negdje drugdje.Gospodin Pierce bio je u krevetu kad je Carlin nazvala i prošlo je petnaest minuta, a možda i više, prije no što je sišao u bar. Lice mu je imalo naborani izgled èovjeka koji je plakao.Drago mi je što ste se sastali sa mnom, s obzirom na to da me i ne poznajete. Carlin je bila svjesna da zvuèi kao brbljava glupaèa, ali bila je odveæ nervozna da bi se zaustavila,

sve dok mu nije pogledala u oèi i ugledala kako joj tuga uzvraæa pogled. Sigurno ste umorni.Ne, drago mi je što ste me potražili. Gospodin Pierce naruèi viski s vodom. Sretan sam što mogu upoznati nekog Gusova prijatelja. Uvijek se ponašao kao da nema nijednog.Carlin dopije svoje gazirano piæe i bude joj neugodno kad opazi krug od èaše na drvenom šanku. Pretpostavila je daje uprava motela naviknuta na rješavanje takvih stvari vjerojatno postoji laštilo koje obriše krug tako da nitko poslije ne bi mogao pogoditi da je tu uopæe bio trag od vode.Mislim da biste trebali znati daje ono što se dogodilo moja krivnja, reèe Carlin, jer je došla objaviti to priznanje. Usprkos drhtavici, lice joj je plamtjelo od srama.Tako znaèi. Walter Pierce posveti Carlin svu svoju pažnju.Posvaðali smo se i bila sam grozna prema njemu. Cijela stvar je bila glupost. Izvrijeðali smo se i ja sam bila tako bijesna da sam ga pustila da ode. Nisam èak ni pošla za njim.Ti nikako nisi mogla biti uzrok onome što se dogodilo te noæi. Gospodin Pierce iskapi svoj viski. Ja sam za sve kriv. Nisam gavidi što se dogodilo. Walter Pierce da znak barmenu, i kad je imao svoje drugo piæe u ruci, ponovno se okrene prema Carlin. Ljudi govore da to nije bio nesretan sluèaj.I nije. Carlin je zvuèala sigurna u sebe. Stalno mije ostavljao poruke bez ikakva razloga. Da je kanio nešto uèiniti, pisao bi mi. Carlin se rasplakala. Mislim da je pao. Bježao je od mene i pao.Ne od tebe, reèe gospodin Pierce. Bježao je od neèega. Možda od sebe.Buduæi da se èinilo da ona neæe moæi prestati plakati, Walter Pierce ispruži ruku i izvadi srebrni dolar iza Carlinina uha, trik koji ju je toliko iznenadio da je zamalo pala sa stolice. No trik je postigao željeni efekt zbunjenost je otjerala suze iz njezinih oèiju.To je samo iluzija. Kovanica se cijelo vrijeme nalazi u dlanu ruke. Gusov otac izgledao je krajnje izmoždeno na prigušenom osvjetljenju lokala. Ove noæi neæe moæi spavati, a vjerojatno ni nekoliko sljedeæih. To je moja druga profesija, reèe Carlin.Zaista?Nije ti rekao? Radnim danom predajem na srednjoj školi, ali vikendom radim kao zabavljaè na djeèjim proslavama.U New Yorku?U Smithtovrau. Na Long Islandu.Tipièno za Guša da zakuha neku lažnu životnu prièu, baš kao i Carlin. Cijelo su si vrijeme lagali, i zbog te joj je spoznaje, Gus još više nedostajao, kao da ih je svaka neistina koju su jedno drugome izrekli èvršæe povezala nevidljivom sponom.Gospodin Pierce predloži da Carlin uzme nešto što je pripadalo Gušu, kao malu uspomenu koja æe je podsjeæati na njega. Iako nije namjeravala ništa tražiti, Carlin nije oklijevala. Željela je Gusov crni kaput.Tu grozotu? Kupio ga je u trgovini rabljene robe i jako smo se posvaðali oko toga. Jasno, on je pobijedio.Policijska uprava Haddana vratila je odjeæu koju je Gus imao na sebi kad je pronaðen, i ti su predmeti sad bili pohranjeni u sobi gospodina Piercea. Carlin je prièekala u hodniku da on donese kaput,KRALJ RIJEKESigurna si da ne bi radije nešto drugo? Knjigu? Ruèni sat? Kaput je još vlažan. To je smeæe. Što æe ti to? Jamaèno æe ti se raspasti.

Carlin gaje uvjerila da želi samo kaput. Dok su se opraštali, gospodin Pierce zagrli Carlin, što je iznova rasplaèe. Plakala je cijelim putem niz stube i u predvorje, a okrenula se na drugu stranu dok je prolazila pokraj one zloèestoæe na recepciji.Lakne joj kad se najzad sjurila niza stube pregrijanog motela i ponovno izašla na svježi zrak. Hodala je praznim ulicama gradiæa, a njezini su koraci toptali po betonu. Proðe pokraj spuštenih roleta na izlozima duæana, pa presijeèe iza jedne od velikih bijelih kuæa u Glavnoj ulici, probaza kroz nagraðivani vrt Lois Jeremv i zaðe u šumu.Vrijeme se promijenilo, kako se èesto dogaðalo u Haddanu, i temperatura se spustila za punih deset stupnjeva. Do jutra prvi æe mraz ostaviti ledenu pokost na travnjacima i livadama i Carlin osjeti kako drhti u svojoj tankoj odjeæi. Bilo je logièno zaustaviti se i navuæi Gusov kaput, iako je gospodin Pierce imao pravo, vuna je još bila vlažna. Usto je bio i glomazan i prevelik, no Carlin zavrne rukave i ogrne se èvrsto njime, tako da joj se nabrao u struku. Odmah se osjeti utješeno. Stvarala je manje buke kad je zašla dublje u šumu, kao daje zaogrnula ogrtaè tišine koji joj je omoguæavao da klizi izmeðu živica i drveæa.Prošlo je jedanaest, i da se sad otkrije da je nema u Svetoj Ani, zapisali bi je zbog kršenja kuænog reda. Za pokoru bi morala cijeli vikend èistiti stolove u menzi, ništa èemu se mogla veseliti, no Carlin se nije žurila. Godilo joj je biti vani sama, a i nikad se nije posebno bojala mraka. Šuma je možda gusta, ali ne skriva opasnosti kao moèvarišta na koje je bila navikla na Floridi. U Haddanu nema krokodila, ni zmija, ni moguænosti da naiðe pantera. Najopasnije stvorenje s kojim si se mogao susresti bio je neki od dikobraza koji su živjeli u šupljim panjevima. Kojoti su se tako plašili kontakta s ljudima da bi se okrenuli i pobjegli od samog mirisa, a onih nekoliko risova koje nisu ulovili bili su još plahiji, skrivali se ispod grebena i u peæinama, s pravom u strahu od pušaka, pasa i ljudi.Jedina životinja na koju je Carlin noæas naišla bio je mali smeði zec, strašljivo stvorenjce tako užasnuto njezinom pojavom da se nijerati zeca koji se napokon dao u trk, pobjegavši takvom brzinom kao da je za dlaku izbjegao da mu ne oderu kožu i bace ga u lonac. Kad je nastavila put, Carlin pripazi kako staje trebat æe joj neko vrijeme da se navikne na to da joj se kaput ornata oko nogu, u protivnom æe se spotaknuti i pasti na nos. Natopljena tkanina jamaèno je plutala raširena poput lopoèa dok je Gus bio u vodi, težak i nepomièan. Kao plivaèica, Carlin je dobro poznavala svojstva vode. Kroz nju se kreæe sasvim drukèije nego kroz zrak. Da se ona namjeravala utopiti, najprije bi skinula kaput uredno ga složila i ostavila na obali.Veæ je prošla pokraj drvenog znaka koji je objavljivao teren internata Haddan, èula rijeku u blizini i osjetila jetki miris njezinih blatnih obala. Èula je i kako nešto prska u vodi, vjerojatno neka srebrna pastrva, uznemirena naglim padom temperature. Na rijeci, šumske su se patke stisnule da se ugriju, i Carlin ih zaèuje kako gaèu na prohladnom zraku. Dizala se izmaglica, osobito iz onih dubokih džepova gdje se moglo naæi najveæe ribe. Srebrnih je pastrva bilo tako puno da bi se rijeka, da se svaka pastrva pretvorila u zvijezdu, kupala u svjetlu netko u lakom èamcu mogao bi otploviti od Hamiltona, sve do Bostona, voðen svjetlucavim pojasom vode.Rijeka Haddan bila je iznenaðujuæe duga. Prestajala je tek tamo gdje se raèvala na dva ogranka jedan se miješao s crnim vodama rijeke Charles pa zatim slijevao u poluslane plime bostonske luke, a drugi vijugao kroz njive i livade u obliku tisuæu bezimenih rjeèica i potoka. Èak i za vjetrovitih noæi, gotovo posvuda u gradiæu, moglo se èuti proticanje rijeke, i možda su i zbog toga stanovnici Haddana spavali tako èvrstim snom.

Neki muškarci nisu se mogli probuditi ni kad bi im budilica zabrenèala pokraj uha, a male se bebe obièno ne bi budile prije devet ili deset ujutro. U osnovnoj školi, dnevnici su bili prošarani kašnjenjima, a uèitelji su i predobro znali da su ovdašnja djeca pospanci.Naravno, moralo se naæi i onih koji su patili od nesanice, èak i u Haddanu, i ispostavilo se da je Carlin jedna od njih. Sad kad Guša više nije bilo, najviše èemu se mogla nadati bio je lagani san na mahove budila se u dva, pa u tri i petnaest pa u èetiri. Kako je zavidjela svojim cimericama, djevojkama koje su uspijevale spavati tako dubokim snom, bez ijedne brige na ovome svijetu. Što se tièe Carlin, draže joj je biti po noæi vani u šumi, iako joj je prebujno rastv nntiiKRALJ RIJEKEdrvenastog planinskog lovora i crnog jasena, i srušenih debla. Prije no što se uspjela snaæi, spotakne se o rub crnog kaputa, pogrešan korak koji je odbaci preko zapetljanog korijenja vrbe. Iako je brzo povratila ravnotežu, zabolio ju je gležanj. Platit æe za ovaj izlet u šumu na sutrašnjem treningu postizat æe slabije rezultate i vjerojatno æe morati do stacionara gdje æe joj Dorothv Jackson sigurno preporuèiti ledene obloge i elastiène zavoje.Carlin se sagne da protrlja bolno mjesto i opusti mišiæe. U tom trenutku, tako sagnuta, dok je još proklinjala zavojito korijenje vrbe, ugleda deèke okupljene u šumi. Škiljeæi kroz mrak, Carlin prestane brojiti poslije sedam. Zapravo je bilo više od dvanaest djeèaka koji su sjedili na travi ili na srušenim deblima. Nebo je poprimilo olovni izgled, kao da je neka kupola èvrsto poklopila površinu zemlje, a hladnoæa je postala iznenaðujuæe surova. Carlin je imala èudan osjeæaj u ustima, onaj sumporasti okus koji se osjeti svaki put kad netko naiðe na nešto što je oèito trebalo ostati skriveno. Jednom, kad joj je bilo samo pet godina, banula je u spavaæu sobu svoje majke i zatekla Sue i nepoznatog muškarca, koloplet uspaljenog mesa. Carlin se iskrala van iz sobe i pobjegla niz hodnik. Iako nikada nije spomenula što je vidjela, tjednima poslije toga nije govorila mogla se zakleti da je spržila jezik.Isti taj osjeæaj obuzeo ju je sad u šumi. Disanje joj je odjekivalo u glavi i ona se sagne još niže, kao da je ona ta koja treba potajiti svoja djela. Mogla je proæi neprimijeæeno da se oprezno uspravila, tiho i sigurno produžila prema školi prije no što je vidjela više. Umjesto toga, Carlin prebaci težinu na drugu nogu da olakša bolni gležanj i pritom granèica pukne pod njezinom petom.U tišini koja je vladala, pucketanje drva odjeknulo je poput groma, glasno poput praska lovaèke puške. Deèki se dignu na noge kao jedan, blijedih lica u mraku. Livada koju su zauzeli bila je osobito turobno mjesto, gdje su vodencvijeti legli svoja biserna jajašca svakog proljeæa, a moèvarno zelje raslo u izobilju. Nešto od te pustopoljine kao da je prešlo i na deèke, jer u njihovim oèima nije bilo nikakva izraza, nikakve svjetlosti. Carlin je trebala osjetiti olakšanje kad je prepoznala deèke iz paviljona Chalk i biti još zahvalnija što je meðu njima ugledala Harrvja, jer mogla je isto tako lako nabasati na grupu opakih mladiæa iz grada. No Carlin je našla malo utjehe usjetio ju je na èopore divljih pasa koji su lutali šumama Floride. Kad bi Carlin kod kuæe izašla naveèer, uvijek bi ponijela štap u sluèaju da sretne jednog od tih pasa lutalica. O ovim deèkima s kojima je išla u školu pomislila je isto što i kad bi zaèula te pse kako zavijaju u šumi. Mogli bi mi nauditi kad bi htjeli.Da nadvlada strah, Carlin se s njim suoèi, i zato skoèi i mahne. Neki mlaði deèki, ukljuèujuæi Davea Lindena, s kojim je Carlin pohaðala predavanja iz nekoliko predmeta,

izgledali su užasnuti. Èak je i Harry izgledao smrknuto. Kao da nije prepoznao Carlin, iako joj je samo prije nekoliko noæi rekao da je ona ljubav njegova života.Harry, to sam ja. Carlinin je glas zazvuèao šuplje i tanko kad je viknula kroz vlažan zrak. To sam samo ja.Nije shvatila koliko je zaista bila uznemirena njihovim zurenjem dok je Harry nije napokon prepoznao i mahnuo joj. Okrenuo se prema ostalima i rekao nešto što ih je oèito umirilo, a zatim krene kroz šumu najkraæim putem, ne pazeæi kamo staje ili što bi mogao slomiti. Gole divlje borovnice i posljednji cvatovi divljeg lješnjaka budu zgnjeèeni pod petama njegovih èizama preslica i otrovna rujevina zgaženi. Harrvjev se dah dizao u hladnim, maglovitim oblaèiæima.Sto radiš ovdje? Uzme Carlin za ruku i privuèe je k sebi. Nosio je jaknu od grube vune a njegova ruka stegne je èvrsto poput kliješta. Nasmrt si nas preplašila.Carlin se nasmije. Nije bila od djevojaka koje bi priznale da se ona jednako prestrašila. Njezina blijeda kosa nakovrèala se na vlažnom, prohladnom zraku, a koža ju je pekla. U šipražju, jedan od preplašenih zeèeva približio im se, privuèen bojom njezina milog glasa.Sto ste mislili da sam? Strašno èudovište? Carlin se izvuèe iz njegova stiska. Bu, vikne.Ne šalim se. Dva su deèka pomislila da si medvjed. Dobro da nisu imali puške.Carlin frkne. Kakvi hrabri lovci!Nemoj se smijati. Nekad je bilo medvjeda u Haddanu. Kad je moj djed išao tu u školu, jedan je upao u menzu. Djed se kune da jeKRALJ RIJEKEvanilije prije no što su ga upucali. Još ima krvi na podu tamo gdje se sad poslužuju salate.Ništa od toga nije istina. Carlin se morala nasmiješiti. Harry je svojim šarmom raspršio njezine strepnje glede skupa u šumi.Dobro. Možda ne ono o salatama, prizna Harry. Ovije je rukama i privuèe ponovno k sebi. A sad ti meni reci istinu. Sto ti je da bauljaš po mraku?I ti i tvoji deèki ste tu. Imamo sastanak paviljona.Da ne bi. Došli ste ovdje odrezati repove nekoliko štenaca, jesti puževe ili što god veæ radite.Zapravo došli smo tu da popijemo sanduk piva koji je Robbie uspio maznuti. Moraš mi se zakleti da æeš èuvati tu tajnu, razumiješ?Carlin prinese prst usnama, u znak potvrde da nikad neæe nikome reæi. Onda se nasmiju svim pravilima koja su dosad prekršili i koliko su uzastopnih ukora veæ mogli dobiti. Proveli su nekoliko noæi u spremištu za èamce, i takve romantiène noæi, iako prilièno èeste meðu polaznicima, mogle su ih uvaliti u ozbiljne probleme da su njihovi nadzornici za to doznali.Harry je inzistirao da otprati Carlin natrag do internata. Iako je prošla ponoæ kad su stigli do školskog naselja, zastali su da se poljube u sjeni ravnateljeva kipa, mala nepristojnost kojoj su se voljeli prepustiti kad god bi prošli pokraj njega.Doktor Howe bi se zgrozio da nas sad vidi. Carlin pruži ruku i potapša stopalo kipa, èin za koji se tvrdilo da donosi sreæu u ljubavi.Doktor Howe da se zgrozi? Oèito nisi nikada èula životnu povijest tog èovjeka. Vjerojatnije bi te pokušao zavesti i još bih se trebao potuæi s njim. Harry poljubi Carlin još dublje. Morao bih mu slomiti vrat.

Lišæe bukvi šuštalo je poput papira, a miris rijeke bio jak, bogata mješavina divljeg celera i vodene leæe. Kad ju je Harry poljubio, Carlin se osjeæala kao da se i ona utapa, no kad je prestao, uhvati se kako razmišlja o Gušu na dnu rijeke kako je bilo hladno, tamo meðu trskom, kako su pastrve jamaèno stvarale brzace hrleæi prema HuhliorKao da je znao, Harrvjev izraz lica odjednom se skiselio. Proðe rukom kroz kosu, onako kako bi uvijek uèinio kad bi ga nešto ozlovoljilo, ali kad bi se trudio zadržati emocije pod kontrolom. Je li to Gusov kaput na tebi?Stajali su na puteljku u obliku pješèanog sata koji je Annie Howe osmislila za ljubavne parove, no više se nisu grlili. Crvene mrlje izbile su na Carlininim obrazima. Osjeæala je ono hladno unutar svojih grudi što je nastalo kad je Gus umro èegrtalo je i podrhtavalo kako bi je podsjetilo na ulogu koju je ona odigrala u tom gubitku.Imaš li nešto protiv toga? upita ona.Odmaknula se od njega i studen koju je osjeæala sad se uvukla i u njezin ton. Najèešæe bi djevojke s kojima je Harry izlazio bile tako zahvalne što su s njim da mu nikad ne bi odbrusile, pa je Carlinin odnos bio neoèekivan.Gledaj, zaista ne možeš hodati po svijetu u kaputu Guša Piercea. Obraæao joj se kao djetetu, nježno, ali s dozom stroge praviènosti.Zar mi govoriš što smijem a što ne smijem raditi? Bila je posebno lijepa, blijeda i hladnija od noæi. Harrvja je privlaèila više no ikad, baš zato što mu nije popuštala.Kao prvo, taj prokleti kaput je mokar, reèe joj. Pazi na sebe.Okrugle kapi vode izbile su na teškoj, crnoj tkanini i Harrvjeva jakna ovlažila se samo od toga što je Carlin privinuo k sebi. Ništa zato Carlin je veæ osjeæala snažnu privrženost kaputu i Harry je mogao vidjeti da ona neæe popustiti. Takoðer je znao da što isprike nekog mladiæa iskrenije zvuèe, to æe bolje proæi.Gledaj, žao mi je. Nemam ti pravo govoriti što da radiš.Carlinine zelene oèi još su bile natmurene, i nemoguæe je bilo u njima išta proèitati.Zaista, nastavi Harry. Ja sam idiot i ne krivim te što se ljutiš. Imala bi me pravo optužiti za glupost.Carlin osjeti kako se ono nešto hladno u njoj poèinje otapati. Još jednom se zagrle. Ljubili su se dok im usne nisu nabubrile i slasno se zagrijale. Carlin se pitala hoæe li možda ponovno završiti u snremištn za èamce, nn Harrv se otkine iz zaerliaia.KRALJ RIJEKETrebao bih se vratiti da vidim što deèki rade. Ne bih želio da netko noæas dobije ukor. Bez mene su izgubljeni, znaš.Carlin se zagledala za Harrvjem kako se vraæa putem kojim su došli. Zaustavio se, okrenuo i razvukao usta u osmijeh prije no što je ponovno zašao u šumu. Harry je u jednom imao pravo, kaput se zaista cijedio. Kod Carlininih nogu stvorila se lokvica na betonskoj stazi. Voda u njoj bila je srebrnkasta, kao da je satkana od žive ili suza. Nešto se u lokvi micalo i kad se Carlin sagnula, zabezeknula se ugledavši lijepog malog klena, kakvog se èesto može naæi duž obala rijeke Haddan. Kad je posegnula za njom, ribica se backala naprijednatrag na dlanu njezine ruke, hladna kao kiša, plava kao nebo, èekajuæi da je netko izbavi. Carlin nije imala izbora nego da otrèi natrag do rijeke, no imala je osjeæaj da je vjerojatno prekasno. Mogla bi zagaziti u pliæak u svojim finim cipelama, ne obaziruæi se na blato i travu koja joj je prianjala za haljinu, ali za klena bi veæ moglo odavno biti kasno. Srebrna ribica izmamila joj je suze na oèi dok je stajala tamo, uništivši

si najbolju odjeæu, a voda se valjala oko nje. Koliko god se trudiš, uvijek æe biti onih koje se može spasiti i onih èija je sudbina da potonu poput kamena.Hod po vatriBABLJE JE LJETO STIGLO U HADDAN USRED NOÆI kad nitko nije pazio, kad su svi spokojno spavali u svojim krevetima. Prije svitanja, izmaglica se digla na livadama, a blagi i klonuli zrak lebdio iznad polja i rijeènih obala. Iznenadna vruæina, toliko neoèekivana i toliko dobrodošla u ovo doba godine, natjerala je ljude da ustanu iz kreveta i širom otvore prozore i vrata. Neki su mještani izašli u svoja stražnja dvorišta malo poslije ponoæi iznijeli su jastuke i pokrivaèe i spavali ispod zvijezda, zbunjeni koliko i razdragani naglom promjenom vremena. Do jutra, temperatura se popela iznad dvadeset sedam stupnjeva i onih nekoliko preostalih zrikavaca dozivali su se puni nade, iako je trava bila smeða kao šiblje i više nije bilo nikakvog lišæa na drveæu.Bila je prekrasna subota i sati su se razvukli kao za ljetnih dana. Neoèekivana toplina èesto bi smanjila opreznost u ljudi, i to se dogodilo Betsy Chase, koja se tog jutra osjeæala kao da se iznenada budi iz dugog, zbunjujuæeg sna. Dok je prolazila pokraj starih ruža penjaèica u internatskom naselju, od kojih su neke još cvjetale ovog blagog dana u studenom, mislila je na Abela Greya i naèin na koji ju je gledao. Mislila je o njemu iako je znala da ne bi trebala. Znala je kamo takve zapetljancije vode. U ljubav na prvi pogled vjerojatno u nevolju sigurno. Draža joj je bila razumnija sklonost koju je osjeæala za Erica nije bila od žena koje bi se jako zaljubljivale i namjeravala je tako i nastaviti. Prema njezinu mišljenju, ljubav koja ti se dogodi naglo previše slièi padu u bunar. Sigurno bi udarila glavom kad bi tako pala gorko bi se pokajala.No koliko god pokušavala, Betsy se nije mogla otresti te privlaènosti. Kao da još gleda u nju, èak i sad, kao da ju je prozreo. Pokušala je misliti na svakodnevne stvari, brojeve telefona, na primjer, i na popis potrebnih namirnica. Govorila je naizust imena djevojakaKRALJ RIJEKEnjujuæi pristojnu Amy Elliot s nedokazanom Maureen Brovra, Ivy Coper, koja je uvijek plakala kad bi joj prosjek ocjena pao ispod minus pet, s Christine Percy, koja još nijednom nije otvorila udžbenik. Nijedna od tih metoda nije nimalo pomogla. Koliko god pokušavala, želju nije bilo tako lako eskivirati, ne u dan poput ovog, kad je studeni toliko slièio lipnju da se sve èinilo moguæe, pa i tako budalasta ideja kao što je prava ljubav.Rad æe joj pomoæi da se riješi dokonih misli. Uvijek bi uspio u tome, vratio Betsy natrag na kolosijek. Od njezina dolaska u Haddan, imala je tako puno posla oko uèenika da joj je ostalo malo vremena za njezine fotografije. Cijeli teret Svete Ane bio je na njoj, s obzirom na to da Helen Daviš nije bila ni od kakve koristi u tom pogledu. Betsy se posebno zabrinula za Carlin Leander, koja je bila najbliža mrtvom djeèaku. Iako je bilo raznih mišljenja o tome je li Gus sam sebi oduzeo život, oèaj zna biti zarazan bilo je sluèajeva da u nekoj grupi zavlada epidemija samoubojstava. Uvijek ima pojedinaca koji, u potrazi za izlazom, postanu uvjereni da su našli vrata koja vode kroz tminu. Kad bi netko prošao kroz njih, dveri bi se širom otvorile, mameæi ostale da ga slijede. To je bio razlog zašto je Betsy obilazila Carlin, jer je èula da odbija jesti i izostaje s nastave, i da su joj ocjene opasno niske. Betsy bi èesto zatekla Carlinin krevet prazan u doba redarstvenog sata, no premda se to kosilo s pravilima škole, nikad nije prijavila te prijestupe. Bila je i te kako svjesna naèina na koji bol može nepovoljno utjecati na one koji ostanu živi. Zar bi bilo tako iznenaðujuæe da si neka od Betsynih štiæenica utuvi u glavu da popije boèicu aspirina, ili si prereze vene, ili se popne na prozorsku dasku u

svojoj sobi? Bi li se od Betsy tad oèekivalo da krene za tom uèenicom, centimetar po centimetar duž krova, nastojeæi dohvatiti djevojku koja si je možda zamislila da može odletjeti od svoje tuge i svih zemaljskih briga?Betsy je, istini za volju, i sama imala takve misli nakon pogibije svojih roditelja. Poslali su je da živi s obiteljskim prijateljima u Boston i jedne veèeri, u sumrak, bila se popela na krov dok su se skupljali olujni oblaci. Meteorolozi su prognozirali olujno nevrijeme i upozorili graðane da ostanu u kuæama, no Betsy se popela na krov, bez zaštite kaputa i cipela, ruku podignutih prema nebu. Spustio se pravi potop, a vjetrovi su šibali tako jako da su trgali šindru s krovova i uskoro su se odvodi poèeli izlijevati. Kad je grom zaista udaCommonwealth kojoj su se uvijek divili zbog njezinih krupnih cvjetova velièine tanjuriæa, Betsy se veæ zavukla kroz prozor natrag u sobu. Bila je mokra do kože, a srce joj je bubnjalo. Sto je željela tamo vani na oluji? Da se pridruži roditeljima? Da umrtvi svoju bol? Da osjeti, makar nekoliko trenutaka, moæ da kroji vlastitu sudbinu? A ipak, usprkos izmorenošæu ovim svijetom, veæ prva munja natjerala ju je da panièno potraži spas u sigurnosti svoje sobe, siguran znak njezine privrženosti tom divnom svijetu živih.Ponovno, ovog neuobièajeno toplog dana, Betsy osjeti isti naboj kao i za vrijeme one davne oluje, kao da dosad nije bila potpuno živa pa se sad polagano šokovima vraæa u stvarnost, atom po atom. Otkljuèa fotolaboratorij, osjetivši olakšanje što se riješila djevojaka barem na nekoliko sati bilo joj je potrebno da malo bude sama. Imala je razviti samo jednu rolu filma, onu koju je ispucala u sobi Guša Piercea, èak i da Abel Grey nije bio naruèio te fotografije, potrudila bi se oko njih. Betsy se nikad nije žurila u tamnoj komori, dobro znajuæi da slikama može samo koristiti dodatna pažnja. Dah je davao život svemu ljudskom, ali svjetlost je bila sila koja je oživljavala fotografiju. Betsy je osobito željela osvijetliti baš taj niz snimki željela je da svaki gori u ruci Abela Greya, kao što je njegov pogled pržio nju. No u nekom trenutku, proces razvijanja krenuo je naopako. Isprva je Betsy mislila da je vid vara jamaèno je samo pitanje vremena dok joj se vid ne popravi. No ubrzo je shvatila da problem nije bio u njezinim oèima. Betsyn je vid i dalje bio savršen, kao i uvijek, njezin jedini pravi dar, i vjerojatno razlog zbog kojeg je uvijek vidjela ono što drugi ne bi ni primijetili. Svejedno, Betsy još nikad nije vidjela nešto ovakvo. Ostala je u laboratoriju još dugo, no vrijeme nije ništa mijenjalo. Mogla je èekati satima i danima, no prizor bi ostao isti na rubu kreveta, ruku uredno sklopljenih u krilu, sjedio je djeèak u ernom kaputu, iz kose mu se cijedila voda, a koža bila tako blijeda da se moglo providjeti kroz njega, u rijetki zrak.ABEL GREY, ÈOVJEK KOJI BI OBIÈNO SPAVAO KAO zaklan, nepomièno do zore, nije nikako mogao zaspati kad se vrijeme promijenilo. Osjeæao se kao da gori, i kad je napokon nemirno zadrijemao, sanjao je rijeku, kao da bi ga njezine vode mogle u snu ohladiti. Njegova je kuæa bila bliže pruzi nego Haddanu, i zvuk vlaka za Boston s polaskom u 545 èesto bi mu se uvukao u snove, noKRALJ RIJEKErojili duž obala, iako se te kukce nije moglo vidjeti prije blagih, zelenih dana proljeæa.U svom snu, Abe je bio u kanuu s djedom, a posvuda oko njih srebrna voda. Kad je Abe spustio pogled, ugleda svoj lik, no lice mu je bilo plavo, nijanse kao da se utopio. Njegov djed je odložio štap za pecanje i ustao kanu se ljuljao lijevodesno, no to nije zasmetalo Wrightu Greyu. On je bio starac, ali visok i uspravan i još u punoj snazi.Ovako se to radi, reèe Abeu u snu. Skoèi naglavce.

Wright je bacio kamen najdalje što je mogao i voda ispred njih se razlomi. Sad je postalo jasno da to srebro uopæe nije voda, nego tvar slièna zrcalu koja se pružala u beskraj. Gdje god pogledao, morao si vidjeti sebe, tamo meðu ljiljanima i šašom. Kad se Abe probudio, imao je jaku glavobolju. On nije bio èovjek nauèen na snove bio je odveæ prizeman i sumnjièav po prirodi da bi se oslanjao na neuhvatljive privide ili tražio znaèenje tamo gdje ga nije bilo. No danas ga zvonak djedov glas nije napuštao, kao da su netom razgovarali i bili prekinuti usred razgovora. Abe ode u kuhinju, pristavi vodu za kavu i proguta tri Tvlenola. Bilo je rano i nebo je bilo savršeno modro. Veliki maèak koji je našao Abea ushodao se tražeæi doruèak. Sve u svemu, izvanredan dan, jutro kad bi ostali muškarci mogli poèeti razmišljati o pecanju ili ljubavi, a ne o hirovitosti neobjašnjive smrti.Ne moraš histerizirati, reèe maèku dok je otvarao kuhinjski element. Neæeš umrijeti od gladi.U pravilu, Abe nije volio maèke, no ova je bila drukèija. Nije se ulagivao, grbio leða i molio za ostatke hrane, i bio tako samostalan da ni imena nije imao. Hej ti, zazvao bi Abe kad bi htio privuæi njegovu pažnju. Doði, kompa, rekao bi kad bi dohvatio jednu od onih preskupih konzervi maèje hrane za koje je nekoæ govorio da samo idiot može trošiti teško zaraðeni novac na njih.Ovaj je maèak jamaèno prošao puno toga, jer nije imao jedno oko. Bilo je nemoguæe reæi je li to bila posljedica kirurškog zahvata ili odlièje zasluženo u nekoj davnoj bitki. Ta ozljeda nije bila jedino maèkovo neprivlaèno obilježje crna mu je dlaka bila smršena, a njegovo kreštavo mjaukanje podsjeæalo je na graktanje vrane više nego na predenje njegove vrste. Preostalo oko bilo je žuto i mutnotini na volju, Abeu nije bilo žao što mu se maèak uselio. Samo ga je jedna stvar zabrinjavala Abe je poèeo razgovarati s tim stvorenjem. Još i gore, poèeo je uvažavati njegovo mišljenje.Kad je Joey stigao po Abea, kao i svakoga dana posljednjih èetrnaest godina, Abe je bio istuširan i odjeven, ali se još hrvao sa svojim snom.Sto izgleda kao voda, ali puca poput stakla? upita prijatelja.Je li to nekakva vražja zagonetka u pola osam ujutro? Joey si natoèi šalicu kave. Kad je pogledao u hladnjak, nije bilo mlijeka, po obièaju. Vani je tako vruæe da se ploènici puše. Imam predosjeæaj da æe me Mary Beth poèeti gnjaviti da vratim mrežice na prozore.Pokušaj pogoditi. Abe uzme mlijeko u prahu iz ormariæa gdje je držao maèju hranu i pruži kutiju Joevju. Izluðuje me.Oprosti, kompa. Nemam pojma. Iako je pribor za jelo bio neopran, a šeæera bilo samo u strugotinama na dnu zdjelice, Joey stavi punu žlicu u svoju kavu i uspe grudièasto mlijeko u prahu. Na brzinu ispije moænu mješavinu kofeina i saharoze, zatim u sudoperu odloži svoju šalicu na hrpu prljavog suda. Mary Beth bi se onesvijestila da je vidjela u kakvu stanju Abe drži svoju kuæu, no Joey je zavidio svom prijatelju na sposobnosti da živi u ovakvoj rupi. Ono što nije razumio bila je prinova od maèka, koji je sad skoèio na radnu plohu. Joey zamahne na životinju novinama, no maèak ostane na mjestu i mjaukne, ako se graktanje kojim se glasao moglo nazvati mjaukanjem. Zar si se sažalio na ovu životinju? Zato je držiš?Ne držim ga, reèe Abe za svog ljubimca, sipajuæi mlijeko u prahu u posudu kojem potom doda vode, a zatim postavi posudu na radnu plohu. On drži mene. Usprkos tabletama koje

je popio, tutnjalo mu je u glavi. U snu je toèno znao što je njegov djed želio reæi, no sad kad je bio budan, ništa nije imalo smisla.Što ti je danas s tim zagonetkama? upita Joey dok su hodali prema automobilu, a stražnja se vrata kuæe zalupila iza njih.Joe je na putu provezao svoj crni automobil kroz autopraonicu naslonjenu na minimarket i sad je sunèana svjetlost padala na kapljice vode na krovu, pa je crni metal slièio staklu. Zlatna se svjetlost slijevala niz Kolodvorsku aveniju a jedna je pèela lijeno lebdjela iznad Abeova neodržavanog travnjaka, nepokošenog od srpnja. Duž cijele ulice, ljudi su bili vani na svojim travnjacima, èudeæi se vremeKRALJ RIJEKEbile pristaše perilica sa sušilicama odluèile su svoje rublje izvjesiti na uže.Ma pogledaj ti ovo, reèe Abe ispod dubokog i sjajnog neba. Ljeto.Neæe potrajati. Joey uðe u automobil i Abe nije imao drugog izbora nego poæi za njim. Veèeras æemo se smrzavati.Joey pokrene motor a kad su krenuli, polukružno okrene i odveze se u grad, skrenuvši desno na križanju Glavne i Ðakonove ulice, gdje se nalazio motel Haddan. Sestra Nikki Humphrev, Doreen Becker, upraviteljica motela, objesila je nekoliko tepiha preko ograde, iskoristivši lijepo vrijeme da ih ispraši. Domahne im u prolazu, i Joey joj zatrubi u znak pozdrava.Što je s Doreen? Joey je gledao u retrovizor kad se Doreen sagnula preko ograde da preokrene jedan tepih. Ona bi mogla biti žena za tebe. Ima izvrsnu stražnjicu.To je dio koji uvijek zamijetiš, zar ne? Valjda zato što ti uvijek okrenu leða.Kako sam ja došao na tapetu? Razgovarali smo o tebi i Doreen.Hodali smo u šestom razredu, podsjeti ga Abe. Prekinula je sa mnom jer nisam bio spreman za ozbiljnu vezu. Morao sam birati izmeðu nje i juniorske bejzbolske momèadi.Bio si prilièno dobar bacaè, prisjeti se Joey.Abe nikad nije prolazio kroz grad ovim putem kad bi išao na posao. Više je volio presjeæi preko zapadne strane i tako potpuno izbjegao ovaj dio grada. Motel je uglavnom ugošæavao došljake, roditelje polaznika internata Haddan koji su dolazili u posjet preko vikenda ili turiste koji bi pristigli da vide jesensku paletu lišæa. Abea je motel podsjeæao na njegovu kratku i nesmotrenu vezu s jednom djevojkom iz internata. Imao je šesnaest godina, toèno u fazi njegova divljanja, one godine kad je Frank umro. U to je vrijeme bio lud, vani od jutra do sutra, lunjao po gradu u potrazi za nevoljom, a ispostavilo se da su nevolje upravo ono stoje i ta djevojka iz internata tražila. Bila je od onih uèenica po kojima je škola bila poznata u to vrijeme, lijepa i razmažena, djevojka koja nije zazirala da pokupi ovdašnjeg deèka iIako bi mu bilo draže da potpuno zaboravi tu zgodu i nikad to nije isprièao Joevju, Abe se sjeæao da se djevojka zvala Minna. Isprva je pomislio da je rekla Mina, i ona se tome veselo nasmijala. Pa ipak, prošlo je dosta vremena otkad se posljednji put sjetio kako je èekao na parkiralištu dok je Minna uzimala sobu. Dok su njih dvojica sad prolazili pokraj motela, sjetio se kako mu je dala znak s prozora sobe koju je unajmila, sigurna da æe doæi za njom, bilo kad, bilo gdje.Nisam stigao doruèkovati, reèe Joey dok su se vozili. Posegnuo je mimo Abea u odjeljak za rukavice, gdje je držao zalihu Oreo keksa. Ljudima je govorio da je to za njegove klince, ali njegova se djeca nikad nisu vozila u ovom automobilu i Abe je znao da Mary Beth ne dopušta svojoj djeci da jedu slatko. Svi to stalno rade, i što je u tome loše?

Veæina ljudi nabacuje se malim lažima, kao da je istina jednostavno jelo, kao jaja na oko ili pita od jabuka.Recimo da to nije bilo ni samoubojstvo a ni nesretan sluèaj, ostaje nam samo jedno. Možda se pogled na djeèakove otvorene oèi toliko dojmio Abea morao si se pitati što su moždane sinapse posljednje registrirale, što je djeèak vidio, osjetio i znao.Èovjeèe, ti si jutros zaista sav u zagonetkama. Bilo je rano i ulice su bile prazne, pa Joey pritisne gas još bi ga uveseljavalo prekoraèivati ogranièenje brzine od èetrdeset kilometara na sat. Da vidimo hoæeš li pogoditi ovu Emilvnu. Što je to plavo i okreæe se?Abe odmahne glavom. Bio je ozbiljan, a Joey odbija èuti zabrinutost u njegovu glasu. Nije li izmeðu njih oduvijek bilo tako? Ne zapitkuj, ne govori, ne osjeæaj ništa.Policajac, njijenja žarulju. Joey ubaci još jedan keks u usta. Kužiš?Samo želim reæi da uvijek postoji moguænost zle namjere, èak i u Haddanu. Stvari nisu uvijek kakvima se èine.Pèela je uspjela uletjeti u automobil kroz otvoreni prozor uporno se zalijetala u vjetrobran.Aha, a nekad su toèno onakve kakvima se èine. U najboljem sluèaju, klinac je imao peh, ali ja ne mislim da se to dogodilo. Pregledao sam njegov školski dosje. Svako je malo bio u stacionaru zbog migrena. Uzimao je Prozac i tko zna kakve sve zabranjeneKRALJ RIJEKEPola mještana vjerojatno uzima Prozac, no to ne znaèi da æe skoèiti u rijeku ili pasti u nju, ili što god bismo trebali povjerovati. A što je s masnicom na njegovu èelu? Zar se sam udario po glavi da se bolje utopi?To je kao da pitaš zašto pada kiša u Hamiltonu a ne u Haddanu. Zašto se netko posklizne na blatu i razbije glavu, a nekome drugome ne padne ni dlaka s glave? Joey dohvati svoj paketiæ keksa i prignjeèi pèelu o staklo. Pusti to, reèe Abeu bacajuæi zgnjeèenu pèelu kroz prozor. Okreni novu stranicu.Kada su stigli u stanicu, Abe je nastavio razmišljati o svom snu. Najèešæe bi ostavljao stvari na miru zadovoljavao se time da krene dalje bez kajanja, osobina koju je veæina slobodnih žena u Haddanu mogla sa sigurnošæu posvjedoèiti. No tu i tamo i on bi se zaglavio, i to se sad dogodilo. Možda je vrijeme utjecalo na njega jedva je disao. Klima ureðaje službeno bi se iskljuèilo u skladu s uredbom gradskog poglavarstva svake godine petnaestog rujna, tako da je u uredima bilo užasno sparno. Abe olabavi kravatu i pogleda u šalicu koju je bio uzeo iz hladnjaka u hodniku. Vodu ne možeš vidjeti, ali svejedno znaš da je tu.Još je to premetao po glavi kad si je Glen Tiles privukao stolicu do njegova stola kako bi pregledao raspored za sljedeæi tjedan, prostrt u hrpi na Abeovu stolu. Glenu se nije sviðao izraz na Abeovu licu. Nešto se kuhalo Glen je sve to veæ vidio. Da je bilo po njegovu, Abea nikad ne bi ni zaposlili. Prvo, tu je bila njegova prošlost, a drugo, još je oèito nepouzdan, u dobroj staroj svakodnevici. Tjednima bi radio prekovremeno, a onda se ne bi pojavio u vrijeme predviðeno rasporedom dok ga Glen ne bi nazvao da ga podsjeti da je gradski službenik, a ne vojvoda, ni princ i da nije nezaposlen, barem ne još. S Abeom nikad nisi bio naèisto. Charlotte Evans samo bi opomenuo kad bi palila lišæe iako je kao starosjedilac trebala poznavati gradske propise a onda bi oderao pridošlice iz onih skupih kuæa blizu Route 17 zbog kršenja tog istog propisa. Da Abe nije unuk Wrighta Greya, Glen bi mu veæ dao otkaz samo zbog æudljivosti. Ovako je Glen o toj moguænosti samo prilièno èesto razmišljao.

Nisam baš siguran da se onaj deèko iz internata ubio, Abe je govorio Glenu, posljednja stvar koju je šef želio èuti tako prekrasnog jutra poput ovog. Vani, ptice neselice, vrapci, grlice i cariæi, pjevale su kao da je ljeto. Pitam se postoji li moguænost da je netkoNemoj uopæe ni razmišljati na takav naèin, reèe mu Glen. Ne stvaraj problem tamo gdje ga nema.Abe je i sam bio èovjek kojem su trebali dokazi pa je shvaæao Glenovu neodluènost. Èim je zgotovio papirologiju, Abe ode iza stanice po krš od službenog automobila koji je vozio njegov djed pa krene prema cesti uz rijeku. Kad je izašao, zaèuje žabe kako krekeæu sa suncem ugrijanih stijena. Pastrve su se praæakale u pliæacima, hraneæi se zadnjim komarcima te godine, koji su naglo živnuli u neoèekivanom toplinskom udaru.Abeu se sviðalo to kako se sav taj život obnovio na obalama rijeke u doba kad obièno zamire. Cariæi su lepršali pokraj njega, lagani poput perca, sjedeæi na zibajuæim granama ruskih maslina koje su tu rasle u obilju. U najhladnijem razdoblju zime, rijeka bi se zaledila i moglo se klizajuæi stiæi do Hamiltona za manje od trideset minuta dobar klizaè mogao je stiæi do Bostona za manje od dva sata. Naravno, uvijek je postojala moguænost iznenadnog otapanja, pogotovo za produženih hladnih, vedrih razdoblja sijeènja i nestabilnih tmurnih tjedana veljaèe. Nesreæa je mogla zadesiti svakog klizaèa, kao što se dogodilo onim polaznicima internata prije puno godina. Abe je imao samo osam godina kad se to dogodilo, a Frank devet. Ceste su tog dana bile skliske, no zrak zaèuðujuæe blag, kao danas magla se dizala s asfalta i bršljana i s hladnih travnjaka krhkih od mraza. Svi su mogli naslutiti kako život èeka ispod leda navještaj proljeæa javio se u obliku mekih, zažutjelih grana vrbi, u mirisu vlažne zemlje i oblacima ošamuæenih kukaca koje su sunèana svjetlost i toplina dozvali natrag u život.Wright se sasvim sluèajno provozao pokraj rijeke baš tog dana kad je led poèeo pucati. Starac je kutiju s mamcima i nekoliko ribièkih štapova držao u prtljažniku, za sluèaj povoljne vremenske prognoze za ribolov, i kad bi povoljni vremenski uvjeti nastupili, bio je spreman. Potražimo pastrve, reèe djeèacima, no umjesto toga našli su tri polaznika internata kako vrišteæi mole za milost itonu u ledene dubine, s klizaljkama još prièvršæenima za noge.Abe i Frank ostali su u automobilu i nisu ni mišiæ pomaknuli, toèno kako im je djed naredio. No nakon nekog vremena, Abe više nije mogao sjediti na miru on je bio onaj neposlušni brat pa se tako prebacio na prednje sjedište kako bi imao bolji pogled, podigavši se da gleda preko volana. Ugleda rijeku, pokrivenu ledom. UgledaKRALJ RIJEKENaljutit æe se na tebe, Frank mu je rekao. Frank je bio tako dobar djeèak, nikad mu se ništa nije moralo dvaput reæi. Ne bi se smio micati.No na prednjem sjedalu Abe je mogao puno bolje vidjeti što se dogaða. Vidio je kako je djed izvadio dugaèko uže koje je držao pokraj ribièkih štapova u prtljažniku i kako juri niz zaleðene obale, dovikujuæi utopljenicima da se èvrsto uhvate za nj. Dvojica su se uspjela izvuæi na obalu, ali se treæi previše uspanièio ili pothladio, pa je Wright morao skoèiti u rijeku. Abeov djed skinuo je vuneni kaput i bacio pušku na zemlju okrenuo se prije no što je skoèio na glavu, misleæi možda da mu je to posljednji pogled na ovaj divan svijet. Opazio je kako ga Abe promatra i kimnuo mu glavom usprkos Frankovu upozorenju, nije uopæe izgledao ljut. Doimao se savršeno smiren, kao da se sprema zaplivati za ljetnog dana i da ga èeka samo piknik na travi.

Èim je Wright skoèio u vodu, kao da je sve stalo, iako je led puknuo pod njim, smrskavši se u tisuæu krhotina, iako su prijatelji utopljenika vikali s obale. Abe se osjeæao kao daje sam pod vodom èuo je samo zvuk leda koji puca i tišinu crne, mirne vode a tada, vuš, djed je izronio kroz rupu u ledu, s djeèakom u rukama. Nakon toga, sve je bilo strašno glasno, i Abeu je u ušima zvonilo od djedova dozivanja u pomoæ.Oni polaznici internata na obali nisu bili ni od kakve koristi, odveæ preplašeni i smrznuti da bi mogli misliti, no sreæom je Abe bio bistar deèko, barem je njegov djed tako uvijek govorio. Èesto se igrao u djedovu službenom automobilu pa je znao kako pozvati postaju i zatražiti da pošalju vozilo hitne pomoæi i pojaèanje. Poslije je Wright tvrdio da bi poplavio na toj obali rijeke i da bi mu onaj budalasti klinac iz internata umro na rukama, da njegov najmlaði unuk nije bio pametan i pozvao hitnu pomoæ.Nisi uèinio ništa posebno, Frank je poslije šapnuo svom bratu i Abe se morao s tim složiti. Njihov je djed postao junak tog dana i najzad su se ljudi iz internata i mještani mogli u neèemu složiti. Prireðena je sveèana proslava u gradskoj vijeænici na kojoj su Wrightu dodijelili nagradu èlanova upravnog odbora internata. Stari doktor Howe, ravnatelj emeritus, tada veæ blizu osamdesete, sjedio je na podiju. Obitelj djeèaka koji je propao kroz led darovala je donaciju gradu, a taj novac iskorištenje za gradnju nove policijske postaje naAbe je pljeskao zajedno s ostatkom grada, no mjesecima nakon toga nije se mogao otresti prizora kako njegov djed izranja iz vode s ledom u kosi. Nisam imao nikakve posljedice, Wright je uvijek uvjeravao djeèaka, no od tog dana, njegovi su nožni prsti bili plavi, kao da mu hladna voda teèe žilama i možda je i zbog toga bio najbolji ribolovac u gradu, a po Abeovu mišljenju i najbolji èovjek. Èak i sad, kad bi mu netko želio dati kompliment, trebao je samo reæi da se uvrgao na djeda, premda Abe nikad ne bi prihvatio tu tvrdnju kao istinitu. Istina, imao je iste plave oèi i visinu, i grickao je usnu baš kao što je Wright èinio kad bi vas slušao, no Abea se u životu nije moglo uvjeriti da æe ikad biti tako dobar èovjek. Pa ipak, pitao se je li mu napokon pružena prilika s ovim djeèakom kojeg su našli, s njegovim utapanjem.Tog rijetkog i prelijepog dana kad su ljudi ranije odlazili s posla kako bi se vratili kuæi i vodili ljubav sa svojim ženama, a psi odlutali daleko u polja, loveæi jarebice i kevæuæi od veselja, Abe je hodao duž rijeke. Da barem njegov djed još živi pokraj Route 17 i da ga može savjetovati. Razmišljao je o snu koji je usnio i srebrnoj rijeci od stakla. Pobrojao je sve što se moglo razbiti brava, prozor, srce. Nije shvatio dok se nije odvezao kuæi, kasnije tog dana, kad je nebo poèelo tamnjeti usprkos toplom vremenu. Zaustavio je automobil ispred svoje kuæe, odviše umoran, gladan i ojaðen da bi nastavio razmišljati o zagonetkama, kad je napokon shvatio znaèenje svog sna. Istina je ta koja je uvijek bistra poput vode dok joj se ne namreška površina a tad ostane samo laž.MJEŠTANI GRADIÆA HADDANA IMALI SU DOBROpamæenje, ali bi najèešæe opraštali prijestupe. Tko od njih nije pogriješio? Tko se nikad nije ogriješio o zdrav razum i jednostavna objašnjenja? Rita Eamon, voditeljica baletne škole i ugledna župljanka Svete Agate, toliko se napila u Mlinskom kamenu za prošlu Staru godinu da je plesala na šanku i skinula bluzu, ali joj to nitko nije zamjerio. Teddy Humphrev bio je umiješan u cijeli popis nezgoda, od toga da je još u srednjoj školi nehotice pogodio svog profesora tjelesnog odgoja u streljani do toga da se zabio džipom u Hondu Accord svog susjeda Russella Èartera nakon što je otkrio da Russel izlazi s njegovom bivšom ženom.

Onima koji su zvali Joevja i Abea huliganima kad su bili mladiKRALJ RIJEKEse itko mogao sjetiti vremena kad bi ti djeèaci bez novèiæa u džepu naruèili Colu i pomirite u drogeriji, a zatim pojurili prema vratima, napola oèekujuæi da æe Pete Byers potrèati za njima sa sjekiricom koju je, navodno, držao pokraj blagajne, za sluèaj požara. Umjesto toga, Pete je prièekao da oni sami shvate svoju zabludu. Jednog jutra, na putu do škole, Abe je svratio k njemu i platio njihov dug. Nekoliko godina poslije toga, Joey je priznao da je on uèinio to isto pa su se šalili kako sad Pete Byers njima duguje novac, plus dvadeset ili više godina kamata.Drugog dana toplinskog vala Abe je razmišljao o diskreciji s kojom se Pete odnosio prema tom dogaðaju kada bi god Abe svratio u drogeriju, što je bilo èesto, radi starih dobrih vremena, i na gablec. Za stražnjim stolom, uživajuæi u èaju i pogaèicama, sjedile su Lois Jeremy i Charlotte Evans iz vrtnog kluba. Obje mu žene mahnu kad su ga ugledale. Obièno su željele da se nešto uèini za njihov dragi klub, koji se sastajao svakog petka u vijeænici, i Abe bi èinio sve što je mogao da im pomogne. Osjeæao bi se posebno užasno kad god bi vidio gospoðu Evans, iz èije su kuæe on i Joey jednom prilikom ukrali tri stotine dolara koje su našli u limenci skrivenoj ispod kuhinjskog sudopera. Kraða nije nikad prijavljena policiji ni spomenuta u Tribunu, i Abe je poslije shvatio da je novac bio tajna skrivena od supruga gospoðe Evans, poznatog grubijana i dosadnjakoviæa. Danas Abe odbija Charlotti Evans naplatiti kaznu za parkiranje, èak ni onda kad njezin auto blokira hidrant ili kad parkira na pješaèkom prijelazu. Nikad ne ide dalje od toga da je opomene, kaže joj da se veže pojasom i poželi joj ugodan dan.Nešto ne valja sa sigurnosnim mjerama u ovom gradu, vikne Lois Jeremy od svog stola. Ne vidim razloga zašto ne možemo dobiti redarstvenika da stražari ispred vijeænice za vrijeme naše dobrotvorne priredbe. Odnosila se prema Abeu kao prema svim gradskim službenicima, kao da su oni njezini osobni najamnici. U Glavnoj æe ulici nastati gužva ne bude li nitko ne bude regulirao promet.Vidjet æu što mogu uèiniti, umiri je Abe.Kao djeèak, Abe bi se znao uvrijediti zbog najmanjeg omalovažavanja, no više se nije vrijeðao kad bi mu se ljudi iz istoènog dijela grada obraæali svisoka. Kao prvo, njegov posao omoguæio mu je da zaviri iza fasade Glavne ulice. Znao je, primjerice, da se sin gospojer su nekoliko puta pozvali policiju da ga smire kad bi previše popio i poèeo ludovati pa je gospoða Jeremv bila izvan sebe od straha.Pete Byers, èija je žena Eileen bila poznata po svom vrtu, iako još nije bila pozvana da postane èlanicom vrtnog kluba, suosjeæajno pogleda Abea kad je gospoða Jeremv završila s njim.Te bi se dame bavile vrtlarstvom i da ih spustiš na Mjesec, reèe Pete stavljajuæi šalicu kave s puno mlijeka ispred Abea. A da se njih pita, pogledali bismo noæu u nebo i ugledali narcise umjesto zvijezda.Abe zapazi novog pomoænika za pultom, tamnokosog, napetog klinca, problematiènog izraza koji je Abe poznavao.Poznajem li ga? upita Petea Bversa. Mislim da ne.Mladiæ je radio kod roštilja, ali je jamaèno osjetio težinu Abeova pogleda hitro podigne pogled, pa još hitrije pogleda u stranu. Imao je rakunski izraz mladiæa koji zna da mu sudbina visi o koncu. Imao je ožiljak ispod jednog oka, koji je trljao poput talismana, kao da se želi podsjetiti na nešto što je davno izgubio.

Mali moje sestre iz Bostona, reèe Pete. Sean. Živi s nama od ljeta i sad je maturant u Hamiltonu. Djeèak je poèeo ribati roštilj, posao na kojem mu nitko ne bi zavidio. Bit æe sve u redu s njim.Pete je znao da Abe razmišlja treba li pripaziti na mladiæa ukoliko bi netko nekoj od gospoða iz vrtnog kluba ukrao automobil ili kasno noæu provalio u neku od kuæa u Glavnoj ulici. Nakon što je prouèio dnevni meni iznad roštilja, a to je danas bila salata od tunjevine na raženu kruhu i juha od školjki, koja je bila na meniju svakodnevno posljednjih osam godina, Abe se zagleda u mladiæa dok je pio kavu. Imala je èudan okus pa Abe mahne Peteovu neæaku dobar razlog da vidi kako deèko diše.Što bi ovo trebalo biti?To je cafe au lait, reèe mu djeèak.Otkad je kava tu postala tako cifrasta? Abe je zakljuèio da se Sean uvalio u nevolje u Bostonu i da ga je zabrinuta obitelj udijelila njegovu ujaku na selo, gdje je zrak svjež a kaznena djela malobrojnija. Što je sljedeæe? Sushi?Ukrao sam auto, reèe Sean. Tako sam se našao tu. Imao jeKRALJ RIJEKEbit æe shvaæeno kao izazov svaki æe odgovor biti varijacija jedne te iste misli Briga me što kažeš ili što misliš. Živjet æu svoj život kako hoæu i ako ga upropastim, to je takoðer moj izbor. Je li to priznanje? Abe promiješa svoju mlijeènu kavu.Vidim po naèinu kako me gledate da želite znati. Pa sad znate. Zapravo, ukrao sam dva, ali su me uhvatili samo s jednim.U redu, reèe Abe, impresioniran iznenadnim poštenjem takvog odgovora.Ljudi zaista mogu iznenaditi. Baš kad pomisliš da znaš što možeš oèekivati od neke osobe, dogodit æe se potpuni preokret ponudit æe ti suosjeæanje tamo gdje si oèekivao ljutnju, milosrðe gdje je dotad postojala samo ravnodušnost i gramzivost. Betsy Chase se jednako iznenadila rasponom mišljenja koja su ljudi imali o Abelu Greyu. Neki, poput Teddvja Humphrevja u minimarketu gdje je Betsy kupovala jogurt i instant hladni èaj, rekli su da je duša svake zabave i da u Mlinskom kamenu ima barska stolica u koju samo da nije urezano njegovo ime. Zeke Harris, vlasnik kemijske èistionice kamo je Betsy nosila svoje veste i suknje, izjavio je da je Abe pravi gospodin, ali Kelly Avon iz banke 510 Cent nije se s tim složila. Izgleda sjajno i sve to, ali vjeruj mi, reèe Kelly, znam iz iskustva emocionalno je mrtav.Betsy nije planirala spominjati Abea dok je obavljala poslove po gradu, no njegovo ime bi stalno iskrsnulo, možda zato što joj je bio na pameti. Tako ju je uznemirila fotografija koju je razvila, da je odmah otišla potražiti Abeov broj u telefonskom imeniku Haddana. Dvaput je nazvala, pa poklopila prije no što se uspio javiti. Nakon toga, èinilo se da ne može prestati razgovarati o njemu. Vodila je razgovor o njemu u cvjeæarnici, gdje je svratila kupiti bršljan u lonèanici za svoju prozorsku dasku i tamo usput otkrila da Abe uvijek kupuje vijenac za Božiæ umjesto drvca. Od Nikki Humphrey doznala je da voli kavu s mlijekom, ali bez šeæera, i da je kao klinac bio lud za èokoladnim princes krafnama kojih se sad klonio u korist jednostavnih kifli s maslacem.Iako je Betsy oèekivala da æe doznati dodatne pojedinosti o njemu kad je ušla u drogeriju kupiti Tribune, nije oèekivala da æe tamo zateæi njega osobno za šankom, kako pije svoju drugu cafe au lait. Uèinilo joj se kao da gaje prizvala mozaikom koji je sastavila od pokoji su ga poznavali cijeli život znala je i koje èarape najviše voli nositi, informacija koju joj je dojavio prodavaè u Hingramsu. Nema koristi od skrivanja, vikne Abe kad je

primijetio kako se sakrila iza police s tiskom. Betsy doðe do šanka i naruèi kavu, crnu iako je inaèe pila kavu sa šeæerom i vrhnjem, uèinilo joj se da bi joj nerazrijeðeni kofein mogao pomoæi da barem donekle zadrži oprez. Sreæom, imala je ruksak sa sobom. Imam fotografije za vas. Pruži Abeu vreæicu savršeno uobièajenih snimaka koje je nosila sa sobom.Abe ih pregleda, grizuæi usnu, toèno kao što je obièavao èiniti i Wright kad je o neèemu napregnuto razmišljao.Imam još jednu fotografiju koju sam snimila taj dan. Rumen se pojavi na Betsvnu licu. Vjerojatno æete misliti da sam luda. Još se ustruèavala predati tu jednu snimku, bojala se pokazati je, no uvjerivši se koliko je seriozan, predomislila seskušajte me, nagovarao ju je Abe.Znam da zvuèi ludo, ali mislim da imam fotografiju Guša Piercea.Abe kinine glavom, èekajuæi nastavak.Nakon što je umro.U redu, Abe æe razumno. Pokažite mi.Betsy je prouèavala tu fotografiju, èekala da lik išèezne, ali je još bio tu, nakon toliko dana, djeèak u crnom kaputu. Na gornjim rubovima fotografije ostali su zabilježeni odbljesci svjetla. To nisu bile greške u procesu razvijanja, koje bi se najèešæe pokazale u mrljama bijele boje, veæ jasno osvjetljenje koje je lebdjelo ispod stropa sobe, kao da je u njemu bilo zarobljeno polje energije. Betsy je oduvijek žudjela da ode dalje od oèitog i otkrije ono što drugi možda ne vide. A sad je upravo to uèinila, jer je vjerovala da je ono što je predala bio portret duha.Film je zapeo, Abe brzo zakljuèi. Neka stara fotografija preslikala se povrh one koju ste snimili u njegovoj sobi. To bi bilo objašnjenje, zar ne?Mislite dvostruka ekspozicija?Tako je. Na trenutak gaje zbunila. Veæ je osjetio hladnu ruku za koju ljudi kažu da posegne za tobom kad se otvori granica izmeðu ovog i drugog svijeta. To je samo greška.Postoji jedan problem s tom teorijom. Voda. Mokar je do koKRALJ RIJEKEZagledaju se u fotografiju. Potoci vode tekli su niz Gusovo lice, kao da se digao iz rijeke, kao daje dolje bio zarobljen predugo i veæ poplavio. Vlati korova provlaèile su mu se kroz kosu, a odjeæa mu bila toliko natopljena vodom da mu se pod nogama stvorila lokva na podnim daskama.Slobodno je zadržim neko vrijeme?Kad je Betsy pristala, Abe pospremi fotografiju u džep jakne. Naravno, to je samo njegova mašta, ali gotovo kao da je osjetio vlažan obris lika na rebrima. Ona djevojka koja je bila u sobi prije no što ste snimili fotografije, mislio sam da bih trebao porazgovarati s njom.Carlin, kimnula je Betsy. Obièno je na bazenu. Mislim da je bila jedini Gusov prijatelj.Katkad je jedan dovoljan. Abe plati njihove kave. Ako je prava osoba.Izašli su na sunce gdje je nekoliko pèela brundalo oko bijelih krizantema koje je Peteova žena Eileen posadila u glinenu lonèanicu ispred trgovine. Preko puta se nalazila baletna škola Rite Eamon gdje je Joevjeva kæi Emily išla na satove, te kemijska èistionica Zekea Harrisa, utemeljena prije više od èetrdeset godina. Abe je poznavao sve vlasnike trgovina i svaki ugao ulice, baš kao što je znao da netko roðen i odrastao u ovom gradiæu, a tko je lud da se spetlja s nekim iz internata Haddan zaslužuje posljedice koje æe ga snaæi.

Mogli bismo jednom prilikom na veèeru, predloži Abe. Odmah se predomisli glede poziva, koji je zazvuèao preozbiljno i preslužbeno. Ništa posebno, ispravi se on. Samo malo hrane na tanjuru.Betsy se nasmije, ali joj izraz lica ostane neveseo. Zapravo, mislim da se ne bismo više trebali viðati.Eto, uspio je, napravio je potpunu budalu od sebe. Spazi jednog od onih prokletih labudova iz internata kako se gega po ploèniku i sikæe na Nikki Humphrev, koja je bila krenula prema banci uložiti novac, ali se prestrašila i odustala.Udajem se, Betsy objasni. Bila je dovoljno pametna da zna da sve što želiš nije nužno i dobro za tebe. Što bi bilo da sjedne i poždere desetak èokoladica? Što kad bi pila crno vino do besvijesti?Na drugoj strani ulice, Nikki Humphrey je mlatarala rukama, trudeæi se otjerati labuda. Abe je trebao otiæi do nje i pomoæi joj, ali je ostao na pragu drogerije. Puno ljudi isplanira svoje vjenèanje, ali ne proðe svako toèno po planu.if Ne tražim da me se pozove na svadbu, reèe. Dobro. Betsy se nasmije. I neæete biti pozvani.Luda je što stoji tu s njim bolje bi joj bilo da je bilo gdje drugdje. No èak i ovako lijepog dana bilo je nemoguæe predvidjeti neèije ponašanje, ljudsko ili neko drugo. Primjerice, labud preko puta ulice, razdražen gužvom i vruæinom, podivljao je. Prestrašio je Nikki Humphrev toliko da se sklonila u cvjeæarnicu Sretan dan i sad je prelazio Glavnu ulicu na crveno. Nekoliko automobila naglo zakoèi uz škripu koènica. Oni koji nisu mogli vidjeti labuda, sjeli su na trubu, želeæi da nekakav prometnik regulira promet. Abe je trebao uvesti reda u taj metež netko bi mogao stradati zbog tog labuda koji lepeæe krilima nasred ceste ali se nije maknuo s mjesta.Mogli biste me pozvati na nešto drugo, reèe on, kao da je muškarac koji redovno izaziva žene da mu daju košaricu. Sve drugo osim vjenèanja, i ja æu doæi.Betsy nije mogla ocijeniti stoji li zaista iza te izjave ili ne. Zurila je u labuda koji je stao nasred ceste, èistio si perje i pritom prouzroèio zastoj i kolonu do Ðakonove ceste.Razmislit æu o tome, reèe ona vedro. Javit æu vam.Nemojte zaboraviti, reèe Abe kad je ona krenula. Bilo mi je drago, vikne on, kao da su njih dvoje samo srdaèno razmijenili recepte ili savjete o održavanju kuæanstva, predložili ocat protiv opeklina od sunca, možda, ili maslinovo ulje za ošteæenu drveninu.Miles Randall, predsjednik banke 510 Cent izašao je na ulicu samo u košulji kratkih rukava, držeæi sako u ruci. Priðe labudu i zatrese sakoom kao da je posrijedi plašt matadora sve dok tvrdoglava ptica nije napokon odletjela, sikæuæi dok se dizala uvis i još pijuckajuæi srdito kad je prizemljila na pješaèkom prilazu ispred kuæe gospoðe Jeremy.Hej, Mike zazove Abea kad ga je ugledao, sanjarskog i smušenog ispred drogerije, kako stoji u kvadratu sunèane svjetlosti i žmirka oèima poput zaljubljenog školarca. Sto si èekao? IzravniKRALJ RIJEKEPrije sudar vlakova kakav je Abe vidio dok je bio klinac a vlak za Boston iskoèio iz traènica. Tjednima poslije toga komadi odjeæe i obuæe bez potpetica mogli su se naæi uz prugu. Abe je pratio svog djeda u potrazi za osobnim predmetima, kao što su lisnice i kljuèevi. Nesreæa je bila neizbježna i nezaustavljiva zadesila je ljude nespremne, kad su zavezivali cipele ili drijemali, potpuno nespremni za ono što je uslijedilo.

Kasnije tog dana, kad je nebo poprimalo boju tinte, a posljednje guske proletjele iznad Haddana na putu prema jugu, Abe se bio odvezao do internata i parkirao na mjestu najbližem rijeci. Tad se vrijeme veæ poèelo mijenjati, kao što su svi znali da hoæe. Uskoro æe svaki trag toplog vala nestati. Abe zaobiðe lokvu blata koja æe se do jutra zalediti. Znao je put do sportske dvorane ovdašnja su djeca oduvijek bila zavidna polaznicima internata zbog košarkaškog igrališta, a posebno su priželjkivali natkriveni bazen. Jedne noæi, kad su bili maturanti, Abe, Joey i Teddy Humphrev, zajedno s još desetak deèki s kojima su se družili, proveli su veèer opijajuæi se, smišljajuæi nove psine. Iz nekog su razloga odabrali internatski bazen kao svoju metu. Upali su za vrijeme plivaèkog treninga kao da je bazen njihov, pijani od piva i bijesa, nabijeni onom vrstom hrabrosti kakvu donosi brojèana nadmoæ. Skinuli su se do gola i skoèili u bazen, vièuæi i prostaèeæi, uživajuæi kao prasci, goli kao od majke roðeni.Polaznici internata koji su tad trenirali izašli su iz bazena najbrže što su mogli. Abe se još sjeæa izraza lica jedne djevojke, prezira u njezinu užeglom pogledu. Za nju su oni bili svinje, ništa više, kreteni koje vesele njihovi glupi pothvati i od kojih nikad ništa neæe biti. Jedan od njih, Abe se više ne sjeæa tko, bio se popeo na ljestve i popisao u duboki dio bazena, na èemu su mu oni luðaèki zapljeskali. Tada je Abe shvatio da se slaže s djevojkom koja ih je smatrala ogavnima.Prvi je izašao iz bazena navukao je traperice i majicu kratkih rukava na mokro tijelo, i sreæa po sve njih što je to uèinio jer je netko pozvao policiju i Abe je èuo sirene. Upozorio je prijatelje, oni su dali petama vjetra i zbrisali iz dvorane prije no što je ušao Ernest i okrivio Abea za sve, kao što je tad redovno èinio.Veèeras, Abe je imao pravo da u svojstvu policajca potraži Carlin na bazenu, no osjeæao je istu strepnju kao i prije svih onih godina. Prošao je kroz poploèani hodnik dok nije stigao do staklenemomèadi sve su imale na sebi crne kupaæe kostime i kape, no odmah je prepoznao Carlin. Razlikovala se od ostalih po odnosu prema plivanju. Bila je snažna plivaèica, oèito najbolja u momèadi imala je dara, no najvjerojatnije ju je pokretala ambicija, jer kad su ostale djevojke izašle iz bazena, Carlin je nastavila plivati, trudeæi se na naèin na koji ostale djevojke to nisu èinile.Ostale njezine kolegice veæ su se istuširale i obukle kad se Carlin izvukla iz bazena. Sjela je na rub i skinula plivaèke naoèale u crnoj plivaèkoj kapi njezina je glava izgledala glatko poput tuljanove. Njihala je nogama naprijednatrag u vodi i zatvorila oèi koje su je pekle srce joj je lupalo od napora, ruke je boljele.Kad je èula da netko kuca po staklu, Carlin pogleda. Oèekivala je da æe ugledati Harrvja, no umjesto njega spazi Abela Greya. Carlin je trebalo zasmetati što ju je policajac došao tražiti, no zapravo joj je laknulo. U posljednje joj je vrijeme bilo naporno biti s Harryjem kad su bili zajedno, morala je skrivati dio sebe svu svoju tugu, svu svoju bol. Prestala je odlaziti u kantinu u vrijeme jela, djelomice zbog toga što je hrana nije zanimala, ali i da bi izbjegla Harryja. Nažalost, on je još oèekivao od nje da bude ista onakva kao kad ju je vidio na stubištu knjižnice, no ona više nije bila ta djevojka. Sad je bila ostavljena prijateljica, ona koja se nije mogla prestati pitati kako bi bilo vidjeti svjetlost koja se prosijava u dubinu, udisati lopoèe i kamenje umjesto zraka.Harry te tražio, Amy bi neizbježno rekla kad bi se Carlin noæu vratila sa šetnje stazama kojima je hodao Gus, duž sporednih putova i kroz sporedne ulièice. Ne znam zašto se tako ponašaš prema njemu.

Èesto, kad bi Harry nazvao ili navratio, Carlin bi zamolila Amy da mu kaže da spava ili pati od migrene. Jako si èudna, èudila se Amy. Zato te vjerojatno i želi. Odrastao je s djevojkama poput mene.Biti s Harryjem iziskivalo je previše napora, pretvarati se da se život sastoji od provoda i igara, dok je Carlin razmišljala o tuzi i rijeènoj vodi. S ovim je policajcem barem mogla biti kakva jest, hladna i daleka.Što želite? doviknula je Abeu, a glas joj se odbije od poploèeKRALJ RIJEKEAbe rukom naèini znak da želi razgovarati, kao da je u kazalištu sjena.Carlin pokaže na vrata. Prièekajte me vani.Ode u svlaèionicu, obriše se a zatim odjene, ne gubeæi vrijeme na tuširanje. Abe ju je èekao vani pokraj kipa doktora Howea. Bilo je pola pet, no nebo je veæ tamnjelo, osim daleko na obzoru gdje se još vidjela jedna opojna vrpca modrog. Vrijeme se vratilo na uobièajenu hladnoæu studenog, dovoljno hladno da se ledeni kristaliæi formiraju na Carlininoj mokroj kosi. Bilo je to glupo, znala je, no negdje duboko u duši, nadala se da ju je ovaj policajac došao potražiti da bije obavijestio kako se dogodila greška i da su Guša pronašli. To je Carlin željela èuti daje u rijeku pao i utopio se neki drugi nesretni djeèak.Abe potapša stopalo na kipu doktora Howea. To donosi sreæu u ljubavi, èuo je, iako nikad nije polagao previše nade u takve prièe. Kakav èudak je taj èovjek bio, reèe Abe o štovanom ravnatelju. Pravi stari kenjac.Navodno daje poševio sve do èega je mogao doæi. Onaj hladni kamen koji je tištao Carlin još od Gusove smrti sada joj zaštropota u grudima. Zar niste znali? Bio je ženskar.Doktor Howe? Mislio sam da je bio knjiški moljac.I oni se seksaju. Samo loše. Barem je to vrijedilo za Harrvja koji je postajao sve sebièniji, dok se nije èinilo da ne haje s kim je, samo ako je posrijedi živa, uzdišuæa djevojka koja bi èinila što joj se reklo.Carlin izvadi cigarete i predloži Abeu da prošetaju iza gimnastièke dvorane da može pušiti. Dok je hodao za njom, Abe prepozna njezin kaput isti onaj koji je mrtvi djeèak imao na sebi kad su ga našli.Pušenje æe usporiti tvoje plivanje. Usprkos Carlininoj mrzovolji, Abe ju je žalio. Izgledala je tako izgubljeno u tom velikom kaputu nisi joj mogao ni ruke vidjeti.Ma da. Carlin pripali. Ona hladna èahura pulsirala joj je tik do srca. Nitko mi to dosad nije rekao.U redu. Ako tako želiš, samo naprijed. Ne daj se smesti. Imaš moje dopuštenje.Usprkos Gusovu teškom crnom kaputu, Carlin je drhtala.Tresla se, ili od napora plivanja ili jer nije ništa pojela od doruèka. Naprosto se nije mogla prestati osjeæati loše, koliko god se trudila. Svako malo iskrala bi se u kupaonicu i zarežala žile na ruci. Ona hladna jezgra u njoj pustila je korijenje i promijenila je u pakosnu djevojku èija je kosa poèela pljesnivo zelenjeti na vrhovima i koja je željela nekog ozlijediti, najviše sebe.Došao sam s tobom razgovarati jer pokušavam otkriti što se dogodilo tvojem prijatelju.Carlin se nasmije kratko i promuklo, a zatim brzo rukom pokrije usta.Zar je to smiješno? Nešto sam propustio?Carlin treptanjem potisne suze. Uspostavio je kontakt sa mnom. Gus ili njegov duh, ili što god to bilo. Znam da zvuèi glupo. Ja èak i ne vjerujem u takvo što. To je ludo, zar ne?

Izgledala je tada tako zdvojno, sa svojom blijedom kosom i još bljeðim licem, da joj Abe nije mogao reæi za fotografiju u svom džepu iz straha da je još više ne uznemiri. Nije joj mogao reæi koliko se puta njegov brat njemu obratio noæ za noæ, èuo je glas svog brata i, štoviše, to je i želio. Èak je i sad bilo trenutaka kad bi Frankovo ime izgovorio naglas u tami, još se nadajuæi odgovoru.Ostavlja mi stvari. Carlin je naglašavala rijeèi kolutovima dima. Kamenje. Lopoèe. Pijesak. Stalno nalazim ribe, male srebrne. I to nije sve. Èujem ga kad je tiho. Zvuèi kao voda, ali znam da je to on.Abe je pristojno prièekao da Carlin obriše oèi nadlanicom, a zatim pripali još jednu cigaretu onom koja je veæ dogorjela do filtera. Gledajuæi je, Abe je bio zahvalan što više nije mlad.Možda ti ostavlja stvari a možda i ne, no mene zanima kako je umro, reèe Abe djevojci kad se pribrala. Imam potrebu da budem siguran, a kad je rijeè o Gušu, nisam ni u što siguran. Previše pitanja, premalo odgovora. Pa možda mi ti možeš na neka odgovoriti. Je li spominjao samoubojstvo?Nikad, reèe Carlin. Veæ sam rekla gospodinu Pierceu, Gus bi mi ostavio oproštajno pismo. Makar samo zato da se još gore osjeæam, nešto bi napisao.Naravno, Abe je znao da svatko ne razgovara o takvim planovii JKRALJ RIJEKEkadar. Carlin je, pak, cijenila to što je Abe nije pokušavao tješiti kao što bi uèinila veæina ljudi. Bio je iskren i njegove sumnje poklapale su se s njezinima. Abe izvadi blok iz džepa i napiše broj svog telefona.Nazovi me doèuješ li nešto o svom prijatelju. Ako je jeo usoljenu kosanu govedinu te veèeri kad je umro, želim znati. Svaki detalj, bez obzira na to kako se nevažan èinio, želio bih èuti o tome. Takve stvari dovedu do neèeg kad se sve zbroji. Iznenadila bi se.U redu. Carlin je otkrila da se više ne osjeæa tako pakosno. Njezina mokra kosa ledila se u neuredne pramenove, a crni joj se kaput svijao oko nogu dok je hodala s Abeom kroz školsko naselje.Kad im se Sveta Ana našla u vidokrugu, Abe ugleda po svemu sudeæi prozor Betsy Chase. Vrlo je vjerojatno da Betsy nije palo na pamet da bi trebala zakljuèati prozore, ne ovdje u Haddanu gdje su noæi tako sigurne. Na trenutak se Abeu uèini da ju je vidio, ali je to bila samo gospoðica Davis na trijemu, koja je pokušavala napuniti svoju hranilicu za ptice sjemenkama.Moram iæi, reèe Carlin. Ja radim za nju.U tami koja se spuštala, èulo se kako gaj dunja pokraj vrata gospoðice Davis podrhtava od zeba, u gnijezdima koja trepere u išèekivanju. Abe je vidio da je Helen Davis bolesna nisu to odavale njezine godine, nego pažnja s kojom je dizala svaku pregršt sjemenja, kao da su to preteške stvari da bi netko od krvi i mesa s njima baratao.Oprostite što kasnim, viknula je Carlin. Neæe imati vremena da spravi puding od sira i voænu salatu koje je namjeravala poslužiti gospoðica Davis morat æe se zadovoljiti dinjom narezanom na kriške i svježim sirom.Helen zaškilji u tamu. Naravno da kasniš ako provodiš vrijeme u skitnji s nepoznatim muškarcima. Možda se obraæala Carlin, ali je netremice gledala u Abea.On je iz policije, Carlin obavijesti Helen Davis kad je ušla da stavi veèeru na stol. Bila sam u sigurnim rukama cijelo vrijeme.

Abe odmah primijeti da na prozorima gospoðice Davis nema brava. Ode pregledati njezina vrata. Baš kao što je i mislio, jedan od onih beskorisnih baba i deda brava koje bi svaki šestogodišnjakUvijek ste takav panièar? Helen Daviš se zainteresirala. Smiješno, ali je zapravo ostala bez daha u nazoènosti ovog muškarca.Ne, gospoðo, reèe Abe. Ja sam bio provalnik.Doista? Helen nagne glavu da ga bolje vidi kroz sjene. Ne morate brinuti za mene. Nitko mi se ne bi usudio dodijavati. Sve sam ih preplašila. Helen je bila gotova s hranilicom za ptice, trebala je uæi i veèerati, ali se nije mogla sjetiti kad se tako zgodan muškarac posljednji put pojavio na njezinu stražnjem trijemu.Abe se nasmije rijeèima gospoðice Daviš. Volio je kad bi ga ljudi iznenadili, a Helen Daviš ga je iznenadila. Oèekivao je neku osornu kiselu babu, no bilo je jasno da se prevario.Kad bi tko provalio, slabo bi mu se isplatio njegov trud, Helen reèe Abeu.Iza guštika dunja, neko nepomièno stvorenje ležalo je u zasjedi ispod hranilišta za ptice.Ma vidi ti njega. Abe zazviždi, a zatim se okrene prema Helen. Eno mog maèka.To je Ponoæ, ispravi ga Helen. Moj maèak. Vraški slièi mome. Hej ti, zazove ga Abe.Maèak se prezrivo okrene prema njemu i pogleda užeglim pogledom. Gadna narav i jedno žuto oko. Nema greške.Aha, reèe Abe. To je moj maèak.Vidim da vas prepoznaje. Samo što ne skaèe od veselja.Maèak si je poèeo umivati šape, baš kako bi èinio svakog dana po povratku kuæi. On živi sa mnom, tvrdio je Abe. Linja mi se po cijelom pokuæstvu.Teško vjerojatno. Imam ga dvanaest godina. Mislim da poznam vlastitog maèka.Prošlo je puno vremena otkad je Helen primijetila kako plave mogu biti oèi nekog muškarca, ali sad je to primijetila. Razgovarati sa strancem na svom stražnjem trijemu protivilo se njezinoj prirodi, ali je uèinila svakojakih èudnih stvari otkad je saznala da je bolesna. Odonda se nekako smekšala. Stvari kojima dotad nije obraæala pozornost sad bi je se snažno dojmile stalno su je preplavljivali valovi emocija. Kad bi izašla na svoj stražnji trijem, miris trave mogao ju je rasplakati. Pri pogledu na zgodnog muškarca poput Abela GreyaKRALJ RIJEKEzvijezde na istoènom nebu bio je opravdan razlog za slavlje. Noæas, na primjer, opazila je tri svijetle zvijezde Oriona kako se dižu dok dnevna svjetlost blijedi. Prije nije primjeæivala takve pojave.Val vruæine je prošao, temperatura je padala, pa premda bi se Helen trebala brinuti za svoje slabo zdravlje, u noæima poput ove brinula bi za Ponoæ. Abel Grey je takoðer zabrinuto pogledavao prema njezinu kuænom ljubimcu, kao da ima jednaka prava da brine.Moj maèak, podsjeti ga Helen. Imam i raèune od veterinara kao dokaz. Kad je izgubio to oko, doktor je rekao da se bio potukao s drugim maèkom, no ja mislim da je to netko uèinio iz zlobe. Kad god ugleda tinejdžera, poène bježati, pa što vam to onda govori?Da je jako pametan?Helen se nasmije, razdragano. Zloba. Vjerujte mi.Ima je puno na svijetu.

Još se mogao vidjeti plavi potez na tamnom nebu a svjetla oko središnjeg travnjaka upalila su se i naèinila krug žutih kugli, poput krijesnica u mraku.Mislite što hoæete, reèe Helen dok su se pozdravljali, ali to nije vaš maèak.U redu, popusti Abe i krene prema svom parkiranom autu. Mahne joj prelazeæi travnjak. To mu vi recite.KAD JE DOŠAO PETAK, A VIKEND SE PRUŽAO PRED njim bez planova ili zaduženja, Abe nije bio jedan od onih koji su krenuli put Mlinskog kamena da se naliju kako bi zaboravili da ih od ponedjeljka dijele samo dva dana. Nije bio ugodno društvo, to je bilo oèito èak je i Russel Èarter, najblagonakloniji u njihovu krugu prijatelja primijetio Abeovu mrzovolju kad su sinoæ haklali košarku u dvorani osnovne škole.Ne znam. Russel je zatresao glavom. Abe je psovao nakon svakog propuštenog šuta. Veèeras kao da nisi svoj, Abe.A tko sam onda?Možda si Teddy Humphrey, èovjek od tisuæu svaða. Bez uvrede, dodao je Russel.Tko god da je bio, Abe je u petak poslije posla svratio u minimarket uz benzinsku crpku i kupio šest piva Samuel Adams. NjegovnlotA lice Hoffmanizaæi i nešto pojesti. Bio je živ i zdrav, sretan što ima slobodnu veèer s jednim otvorenim pivom i još pet na èekanju, ali što se više zadubljivao u izvješæe, to su ga više muèili detalji. Kontuzije na djeèakovu èelu i duž leða protumaèene su kao ozljede nastale dok je bio nošen rijeènom strujom. Bio je zdrav kao dren, iako je toksikološki nalaz bio pozitivan na THC, što znaèi da je pušio marihuanu u razdoblju od èetrdeset osam sati prije smrti.Abea je srdila sigurnost tih službenih izvješæa nad èinjenicama bi se uvijek zamislio, s obzirom na to da je toliko toga ovisilo o tome tko ih je ustvrdio i kakav je njegov odnos prema tome što se dogodilo. Jedan ga je detalj posebice muèio dok je pio drugo pivo, u tolikoj mjeri da je odnio ostatak piva u kuhinju i nazvao oca na Floridu. Ernest Grey poznavao je rijeku Haddan bolje nego mnogi. Njegovi su se prijatelji šalili da æe ga jednog dana kirurškim putem morati odvojiti od njegova ribièkog štapa na zaprepaštenje Abeove majke. Na Floridi si je kupio èamac, i poèeo loviti sabijane. No to se nije moglo mjeriti s pastrvama i Ernestu je i dalje nedostajala rijeka Haddan. Jedne godine, još kao djeèak, Ernest je ulovio najveæu srebrnu pastrvu zabilježenu u povijesti okruga, ulov prepariran i obješen na zid, još izložen u gradskoj vijeænici, toèno iznad vrata koja vode u sudnicu za prometne prekršaje.Abe najprije porazgovara sa svojom majkom, Margaret, uvijek lakša zadaæa jer kad bi njegov otac preuzeo slušalicu, izmeðu njih bi neizbježno zavladao neugodan muk. No napetost razgovora oslabila je èim je Abe spomenuo da se utopio polaznik internata Haddan.Užasna situacija, reèe Ernest.Najviše me muèi to što su pronašli fekalije u njegovim pluæima. Misliš na ljudski izmet? Ernest je sad zaista bio zainteresiran. Da ne može biti ljudskiji.Abe naène treæe pivo. Osjeæao je da barem na to ima pravo bio je petak i bio je sam. Uskoro æe se maèak pojaviti na stražnjim vratima, zagrepsti po zaštitnim vratima, sretan ko sam vrag što je došao kuæi, usprkos tome što tvrdi Helen Daviš.

To što ti ta obdukcija govori je nemoguæe, reèe Ernest s potpunom sigurnošæu. Takvo nešto neæeš naæi u Haddanu. Kada su onomad išèeznule pastrve provedena je ekološka studija. Tad jeKRALJ RIJEKEthu. Nijedan nije spomenuo što se još dogodilo te godine, kako su im se životi raspali iz razloga koje još uvijek ne razumiju, kako im je svemir eksplodirao baš pod njihovim krovom. Nekoliko ljudi u Glavnoj ulici moralo je instalirati potpuno nove septièke sustave, nastavi Ernest. Stajalo ih je cijelo bogatstvo i nisu baš bili presretni zbog toga. Paul Jeremv je tad bio jednom nogom u grobu i digao galamu, ali smo mi inzistirali na spasu rijeke i odonda teèe èista. Pa mi nemoj reæi da u Haddanu ima ljudskih govana, jer nema.Abe razmisli o toj informaciji, pa nazove Joevja, i zatraži da se sastanu u drogeriji, odmah.Nadam se da je važno, reèe Joey kad je stigao. Naruèi kavu i dva uštipka s džemom, ne skinuvši kaput. Nije se imao vremena raskomotiti ne namjerava se zadržati. Mary Beth i ja trebali smo kvalitetno provesti zajednièke trenutke kad klinci odu na spavanje. Tako pizdi na mene što me nikad nema doma da me više ne pušta ni u pseæu kuæicu.Pas je bio mali terijer kojeg je Joey mrzio, dar za Emilvn prošli roðendan, a živio je, ne u dvorištu ili u pseæoj kuæici, nego u Joevjevu najdražem naslonjaèu.Što ako nešto nije u redu s obdukcijskim izvješæem? reèe Abe tiho.Na primjer?Što ako se nije utopio u rijeci Haddan?Treba ti samo jedna stvar da me uvjeriš, reèe Joey. Dokaz.Još ga nemam.A što onda imaš, kompa? Ništa?Abe položi Gusovu fotografiju na šank.Što bi to trebalo biti? upita Joey.Ne znam. Duh?Joey se tako glasno nasmije da su ga mogli èuti u prolazu s galanterijom. Možeš mislit. Gurne fotografiju natrag preko šanka. A ja sam reinkarnacija Johna F. Kennedvja. Zagrize u uštipak s pekmezom. Mlaðeg.Mislim da je to vraški loša fotografija. Mislim da bi se ti trebao nadati da je ona ženska iz internata na koju si bacio oko bolja u krevetu nego što barata s fotografskim aparatom.Možda je lik na toj fotografiji proizvod polja energije koje je za sobom ostavio pokojnik. Abe je odbijao odustati. Sjeæao se kako su stari policajci, njegovi kolege, tvrdili da se ubijeni ljudi mogu zaglaviti negdje izmeðu ovog i onog svijeta. Vjerojatno su samo pokušavali prestrašiti Abea kad su mu rekli da svaki put kad zapuše vjetar, da je to neki mrtvac, da grebe po vratima, zarobljen meðu živima.Ti se šališ, je li? reèe Joey. Reci mi da ne vjeruješ u te gluposti.Ne èini mi se da ti imaš neko bolje objašnjenje.Zato što ga i nema, Abe. Ti želiš vjerovati da onaj tko umre na neki naèin i dalje živi, shvaæam to dovraga i ja sam izgubio neke ljude. Ali ako me želiš uvjeriti u nešto, daj mi dokaz. Nešto što mogu vidjeti, opipati, osjetiti. A ne duhove.Joey je reagirao isto kao i nekad davno kad mu je Abe rekao da èuje Frankov glas. Èim je tad vidio izraz Joevjeva lica, Abe je shvatio da mu je bolje da zašuti. Tako se i sad osjeæao.

Joey je još imao vremena da svrati do minimarketa, kupi bocu vina i pokuša odobrovoljiti Mary Beth, pa se pozdravi, prepuštajuæi raèun Abeu. Kad je otišao, Abe popije još jednu kavu, a Pete Byers u stražnjoj sobi potraži jednu od steriliziranih boèica u kojima su mušterije nosile urin u polikliniku u Hamiltonu. Abe je previše popio i sad gaje boljela glava. No to bubnjanje u lubanji nije ga sprijeèilo da krene èim je dobio onu staklenu boèicu od Petea. Bila je olujna noæ, oblaci su brzo plovili osvijetljeni mjeseèinom. U ovakvim veèerima Frank nikada ne bi mirovao. Ljudi su govorili da je Abe nemiran, da ima previše energije, ali posljednjih se godina Abe pitao nije li u tome možda bilo još neèega straha od mraka ili od sebe samog ili onog što god mu se motalo po glavi. Kad su se kao djeca igrali skrivaèa, Frank je uvijek nosio bateriju i nikad nije zalazio dublje u šumu. Jednom je Abe zatekao brata u dvorištu iza kuæe kako gleda u tisuæe zvijezda na nebu kao da se veæ izgubio meðu njima, bez ikakve nade da naðe put kuæi. Abe dotad nije vidio takvu usamljenost, iako je Frank bio samo nekoliko koraka od stražKRALJ RIJEKEZbog razmišljanja o tim stvarima Abe zamalo propusti skrenuti u prvu sporednu ulicu koja ga je trebala odvesti do ceste uz rijeku. Parkira se na pješèanom nasipu, zatim prošeta do zemljišta internata Haddan, iako je znao da mu Glen i Joey to nikad ne bi odobrili. Tražio je mjesto najbliže onome gdje je Gus mogao doæi u prvi susret s rijekom pa je tako krenuo do trsja najbližeg paviljonu Chalk. Abe se nije osjeæao kao uljez nisu mu se znojile ruke, niti je osjeæao nervozu u želucu. Proveo je više vremena na ovoj rijeci nego što veæina ljudi provede u svojim dnevnim sobama i još se sjeæao plovidbe kanuom s ocem i djedom kad mu nije moglo biti više od tri ili èetiri godine. Sjenice zelenog lišæa nadvile su im se nad glave, a èulo se i zapljuskivanje vode dok su plovili nizvodno. Kad god bi zaustio da nešto kaže, odrasli bi ga ušutkali, upozoravajuæi ga da bi mogao prestrašiti ribe. Tog su dana bili tako dugo na rijeci da je Abe zaspao na dnu èamca i probudio se prekriven ubodima komaraca. Nitko mu poslije nije vjerovao kad se zakleo da je èuo ribe kako plivaju ispod njih dok je spavao.Abe je stigao do stare plosnate stijene koja je njemu i Joevju služila za skakanje na glavu tih davno prošlih ljeta krišom su dolazili ovamo kad nije bilo nastave i nikoga tko bi ih mogao uhvatiti na privatnom posjedu i potužiti se njihovim roditeljima. Bilo je više šaša nego što je Abe pamtio i guštici trnovitog grmlja cupkali su mu nogavice. Svejedno se popeo na stijenu èizme su mu se smoèile, a kad je kleknuo, ubrzo su mu se natopile i traperice. Zagrabio je vodu u onu sterilnu staklenku, zatim je èvrsto zatvorio i vratio u džep jakne.Sad je noæ veæ bila tako hladna da je Abe vidio svoj dah u zraku. Uskoro æe se stvoriti pokrov leda u pliæacima, sloj tako tanak da može ostati nevidljiv dok ga se ne pogodi kamenom. Buduæi da je veæ došao tako daleko, Abe nastavi hodati pokraj spremišta za èamce. Smiješno kako ljudi mogu sami sebi tajiti stvari, no on zaista nije znao kamo se zaputio dok se nije našao ispred Svete Ane. Živica je šuštala na vjetru, a tanki, mjeseèinom obasjani oblaci promicali su na nebu. Jasno je vidio Betsy kroz prozor. Imala je na sebi pamuèni kuæni ogrtaè i kosu mokru od tuširanja sjedila je u izlizanoj tapeciranoj stolici, gole je noge podvukla pod sebe i pregledavala uèenièke mape. Svjetiljka u sobi bacala je slabo svjetlo tako da je gledati unutra bilo kao da zaviruje u uskršnje jaje, u kojem je oslikan neki prizor za svakoga tko ga želi držati na ruci i pogledati galarl crrr mn CL nrnfitnp

142 A lice HoffmanPromatrajuæi je, Abe osjeti da je tu s predumišljajem, baš kao i prije puno godina kad je krao po kuæama. Još jednom je bio žrtva želje i okolnosti. Èuo je djevojaèke glasove iz paviljona osjeæao je miris rijeke, jetku mješavinu plijesni i truleži. Odmakne viticu koja mu je zakrivala pogled. Razlika izmeðu sada i tada bila je u tome što je sad odrastao muškarac koji sam donosi odluke, a ne djeèak koji provaljuje u ravnateljevu kuæu. Nitko ga nije silio da ostane stajati ispod Betsvna prozora nije bilo ni brave ni kljuèa. Razuman èovjek bi se okrenuo i pobjegao, ali ova noæ nije imala ništa zajednièkog s razumom. Kad god bi Abe nekog uhitio, uvijek bi pokušavao dokuèiti prijestupnikove motive. Gdje ti je bila glava, èovjeèe? pitao bi svaki put iznova dok je èekao ambulantna kola s nekim tinejdžerom koji je slupao oèev automobil ili dok bi vozio u zatvor u Hamiltonu muškarce koji su svoje žene šamarali preèesto ili prejako. Baš nedavno imao je posla s dva klinca koji su uhvaæeni u kraði šteka cigareta iz minimarketa. Gdje vam je bila glava? upitao je kad je zavirio u njihove ruksake. Djeèaci su bili prestravljeni i nisu mu odgovorili, ali je sad napokon znao odgovor nisu uopæe razmišljali. Jedne su minute stajali u mraku bez namjere da uèine bilo što neuobièajeno, a veæ sljedeæe su slijedili svoj poriv, srljajuæi bez ijedne misli u glavi osim Želim ili Treba mi ili Moram to sad imati.Uvijek je moguæe vratiti se i razmisliti o putu kojim nisi krenuo gledano unatrag, loše odluke i pogreške toliko iskaèu da bi i najnerazumnija osoba naposljetku uvidjela svoje propuste. Poslije, Abe se pitao bi li on bio tako nerazborit da nije tako rano naèeo ona piva ili da nije svratio u drogeriju ili da je odgodio odlazak do rijeke da zagrabi vode. Jedna izmjena u njegovu ponašanju mogla je sprijeèiti sve ostalo, cestu posutu lošim izborima koja gaje dovela do Betsvna prozora i držala ga tamo prikovanog.Razmišljao je o djeèaku koji je umro, preminuo tako mlad da nikad neæe ovako krišom promatrati ženu, sav zgrèen, zarobljenik vlastitih apetita. Zagledan u ono žuto svjetlo, prouèavajuæi Betsvno prekrasno, umorno lice, Abe osjeti vlastitu glad bila je silna i mrzio se zbog toga, ali nije je mogao poreæi. Da je ostao još trenutak duže, možda bi zaobišao zgradu kako bi je mogao gledati dok se sprema na spavanje, a tko bi on tad bio? Jedan od muškaraca s kakvima se baktao veæ sto puta, ili na mjestu prometne nesreæe ili na parkiralištu AF1incVrrr Ifampnfl rrmèVrtrr Vmi mr? kontroliratiKRALJ RIJEKEPrisilivši se da se okrene, Abe pomisli na sve one situacije kad mu nije bilo stalo djevojke u školi koje je ljubio tako nepromišljeno, žene s kojima je išao na kupanje u rijeci za vruæih ljetnih noæi. Bilo ih je previše bilo je neèega èak i s Mary Beth jedno Silvestrovo kad su oboje previše popili, uspaljena otrcana epizoda koju su oboje odluèili pristojno zaboraviti. Nije mario ni za jednu od tih žena, pravi uspjeh za muškarca opreznog poput Abea, nešto èime se ponosio, kao da je osvojio medalju za èast jer nije nikog volio. Pa ga je silno iznenadilo kad je shvatio da je sposoban nekoga željeti koliko je želio Betsy. Mislio je da može proživjeti život bez boli mislio je da æe mu samoæa pružiti utjehu i štititi ga do kraja života, ali se prevario. Djed mu je uvijek govorio da ljubav nikad ne stiže uljudno, kucajuæi na ulazna vrata poput ljubaznog susjeda, pitajuæi smije li uæi u kuæu. Naprotiv, zaskoèi te kad joj se najmanje nadaš, kad su sve brane spuštene, pa i najtvrdokornija osoba, ma kako tvrdoglava ili nevjerna, nema izbora nego se predati kad takva ljubav pokuca na vrata.Žena s velom

POTKRAJ MJESECA, POÈELA JE POSTOJANO PADATI hladna kiša, sat za satom, sve dok njezin ritam nije bio sve što se moglo èuti. To nije bila obièna kiša, jer su oborine bile crne, kiša algi, neobièna pojava koje su se neki mještani sjeæali iz vremena kad su još bili djeca. Gospoða Evans i gospoða Jeremy, primjerice, igrale su se na toj crnoj kiši kao djevojèice, i njihove su ih majke s pravom kaznile kad su dotrèale kuæi u mokrim, èaðavim haljinama. Sad su te dvije susjede stajale ispod zaklona svojih prednjih trijemova i dovikivale se kako su sretne da nije proljeæe jer bi tad njihove vrtove upropastila ova èudna tvar trandovilje i kokotiæi bili bi skliski od tog crnog blata, a lišæe bi potamnjelo poput ugljena.Ljudi su navukli kabanice i šešire, pretrèavali razmak od svojih automobila do kuæa ili trgovina. Otiraèi su bili postavljeni kod stražnjih vrata, no usprkos svim mjerama opreza, crni su tragovi nogu ostajali na podnim daskama i sagovima uništeno je na desetine kišobrana i moralo ih se baciti u smeæe. Ispred internata Haddan, crte lica na kipu doktora Howea postale su zamišljene i turobne, i oni koji bi mu prišli nadomak, brzo bi produžili dalje, žurno šljapkajuæi kroz lokve koje kao da su bile od tinte. Betsy Chase bila je možda jedina osoba u gradu koja se okoristila crnom kišom odluèila je poslati svoje uèenike da fotografiraju gradiæ u tim nesvakidašnjim okolnostima. Iako su razvijene fotografije veæinom bile tek mutne mrlje, bilo je i nekoliko dojmljivih prizora, primjerice kako Pete Byers mete crnu kišu s ploènika ispred svoje drogerije, kako Duck Johnson, gol do pasa i smrknut, crijevom ispire kanue kod spremišta za èamce, i dva crna labuda, koji se skrivaju ispod drvene klupe.Kad je kiša napokon prestala, odvodni jarci bili su preplavljeni algama, a gradiæ je zaudarao na plijesan i ribu. Poplavila su uobièajena mjesta uleknuæe oko gradske vijeænice, stražnja dvorišta onih knii su zivieli naiblize nrni. vlažan nodrum naviliona Chalk. ÐoniKRALJ RIJEKEjeta je hidraulièka crpka i dok su se svi uzmotali oko toga kako da se najbolje isisa mulj koji se skupio u podrumu paviljona Chalk, zabrinuti zbog posljedica sljedeæeg ozbiljnog nevremena po statiku zdanja, Betsy je iskoristila priliku da se popne u potkrovlje, u sobu Guša Piercea, sad praznu, osim kreveta i stola. Prozorska su okna bila poprskana crnim algama i samo su se trake blijede svjetlosti boje ribe probijale kroz njih. Kiša se zavukla ispod prozora i ostavila tamne mrlje na prozorskoj dasci. Usprkos polutami, Betsy ispuca rolu filma, snimivši svaki kut sobe.U tamnoj komori, Betsy je bila spremna na svaku neobiènost koja bi mogla iskrsnuti, ali je film zabilježio samo stropove i vrata, bijele zidove i onaj jednostruki krevet, neprostrt i nezanimljiv. Te veèeri kad je izašla s Ericom na veèeru, Betsy se pitala što je to drukèije uèinila s prvom rolom filma. Shvati da je razoèarana što se na ovom filmu nije pojavio ponovno još jedan lik.Razmišljaš li ikad o tome što slijedi nakon ovoga? upita Erica za veèerom. Zbog doba godine, kuhinja je posluživala pureæu juhu i pitu od krumpira i poriluka. Blagovaonica je bila ukrašena hodoèasnièkim šeširima koji su se njihali sa stropa na uzicama.Proèelnik odsjeka, reèe Eric bez oklijevanja. Jednog dana i mjesto na fakultetu.Mislila sam nakon smrti. Betsy promiješa svoju juhu. Komadiæi mrkve i riže podignu se na površinu mutne mesne juhe.Sreæom, oboje možemo biti pokopani na groblju internata. Betsy razmisli o ovome, a zatim odgurne svoju zdjelicu.Kako si znao da sam ja prava osoba za tebe? upita ga iznenada. Zašto si bio tako siguran?

Prije no što je Eric mogao odgovoriti, Duck Johnson doklati se do njih noseæi krcati pladanj. Hoæeš pojesti svoj voæni kolaè? upita, uvijek gladan repeta.Pogodi tko je pozvan kod Boba Thomasa za Dan zahvalnosti? objavi Eric dodajuæi mu svoju porciju deserta.Èestitam. Duck veselo kimne glavom. Kapa dolje.Samo se proèelnike odsjeka pozivalo na veèeru kod ravnatelja internata ove godine, kad je Helen Daviš odbila poziv, Eric je uskoèio na njezino mjesto. No taj je dogovor bio novost za Betsy kojaBilo bi dobro malo pobjeæi, ne samo od internata nego i od moguænosti da nabasa na Abela Greya dok obavlja poslove po gradu.Uvijek stignemo u Maine, uvjeravao ju je Eric.Da je barem nisu podsjetili na Helen Daviš i njezino upozorenje. Ali, ta tko ne gaji sumnje tu i tamo? Parovi se ne moraju uvijek slagati u svemu i provoditi svaki trenutak u zanosu sreæe. Pogledaj samo Carlin Leander, kojoj bi trebalo biti drago što je Harry McKenna tako zaljubljen u nju. Ostale djevojke iz Svete Ane hodaju za njim kao jato dresiranih ptica, ali ga je Carlin poèela izbjegavati. Osjeæala je Gusovo neodobravanje svaki put kad bi bila s Harryjem i uskoro poèela primjeæivati osobine na koje ju je Gus upozorio smiješak koji se pali i gasi po volji, sebiènost, uvjerenost da su njegove potrebe u samom središtu svemira. Sve se više udaljavala od Harrvja. Ako bi joj donio èokoladne slatkiše, rekla bi da ne podnosi slatko. Kad bi došao po nju, poslala bi neku od cimerica da mu kaže da je veæ u krevetu, preumorna ili bolesna da s nekim razgovara.Harry, uvijek tako naviknut da dobije što poželi, samo ju je još više želio što se ona više povlaèila.Zabrinut je za tebe, Amy Elliot reèe Carlin, jer joj se Harry poèeo povjeravati. Amy je znala slušati kad je to služilo njezinim ciljevima. Amy je imala glas curice, u neskladu s njezinom odluènošæu da dobije što želi, što je u ovom sluèaju bio Harry. S obzirom na to da ga je Carlin veæ imala, Amy je poèela poprimati stil svoje cimerice, nadajuæi se da æe je zapasti dio Carlinine sreæe. Nosila je srebrnu kopèu u kosi, a i njezin nov novcat crni vuneni kaput podsjeæao je na kroj Gusova starog kaputa. Što ne valja? upitala je Amy. Jer ako ti više neæeš Harryja, vjeruj mi, ima nas puno koje ga hoæemo.Djevojke poput Amy vjerovale su da æe im se ispuniti svaka želja, samo ako naèine figu ili nešto kad ugledaju zvijezdu padalicu, ali Carlin nije. Nosila je bol u sebi nije je se mogla riješiti. Betsy je to primijetila kad je fotografirala plivaèku momèad za školsko glasilo za bivše polaznike. Dok je razvijala tu fotografiju, Betsy je poželjela da je Abel Grey pokraj nje, kako bi vidio ono što se poèelo pojavljivati u pladnju s tekuæinom za razvijanje. Ljubav je poput svjetlosti osvjetljava ono što nitko nikad ne bi mogao naslutiti u mraku. Carlin Leander stajala je na kraju vrste nasmijanih djevojaKRALJ RIJEKEprekrižila, a od mrštenja su joj usta bila spuštena u kutovima. Premda je stajala po strani, Carlin nije bila sama. On je stajao tamo pokraj nje, naslonjen na hladne, plave ploèice, satkan od jednakih omjera tekuæine i zraka, riba izvan vode, djeèak bez zemaljskog oblièja, utopljen i u ovom i u onom životu.KADA JE MATT FARRIS FAKSIRAO IZVJEŠÆE IZ LABOratorija, rezultati su bili toèno onakvi kakve je Abeov otac predvidio. Voda je bila èista i bistra, ikra i alge samo u tragovima i ništa više.Ne gnjavi me, reèe Joey kad mu je Abe donio izvješæe. Pišem izvještaj o našim mjeseènim izdacima.

Abe je stajao, izvuèene košulje, s izrazom lica zbog kojeg bi èovjek pomislio da nikad dotad nije èuo za mjeseène izdatke. Nakon veèeri kad je gledao kroz prozor Betsy Chase, bio je rastresen i više nego zbunjen. Tako bi èesto zaboravio iznijeti smeæe da se ono gomilalo u stražnjem hodniku nije još nijednom pregledao poštu, tako da su se zalutali raèuni i obavijesti poèeli prelijevati iz sanduèiæa pokraj vrata. Jutros je zabunom uzeo jedno od djedovih starih odijela iz stražnjeg dijela ormara. Kad je navukao sako na svoj vitki torzo, bio je iznenaðen kad je shvatio da mu pristaje. Nije mislio da je visok kao djed, no ispostavilo se da jest, a buduæi da je kasnio, otišao je tom odijelu na posao.Zgodno odijelo, primijeti Joey. Samo što nije u tvom stilu.Abe stavi laboratorijsko izvješæe na vrh brojki na kojima je Joey radio. Joey pogleda u ispis, a zatim se zavali u stolicu.Pa?Klinac u pluæima ima ljudskog izmeta, ali ga u rijeci Haddan uopæe nema.Ponavljam. Joey otpije hladne kave i strese se od gorkog okusa. Pa?Ima li to tebi smisla?Ne više od èinjenice da moram vikendom raditi kao zaštitar da bih zaradio za posjet Disneylandu. Ništa mi nema smisla. Zašto bi ovo imalo? To ništa ne znaèi.Joey je gledao u svog starog prijatelja kao daje lud, a možda je i bio. Nedvojbeno je sve što je Abe uèinio proteklog tjedna išlo u prilog takvoj ocjeni.Znaš zašto to misliš? Zato što se zaista dugo nisi poševio, pa ti i mozak nema drugog posla nego smišljati besmislene scenarije utemeljene ni na èemu. Joey mu dobaci izvješæe natrag. Ostavi se toga.Kad bi barem mogao urudžbirati izvješæe iz laboratorija i ne petljati se u ono što ga se ne tièe, ali Abe nije bio takav èovjek. Malo prije podneva, ode u ured Glena Tilesa na razgovor. Abe je izabrao pogrešan trenutak. Glen je imao visok tlak i žena ga je izgladnjivala, s najboljim namjerama na njegovu se stolu nalazila posudica svježeg sira i samotna jabuka. Abe je trebao znati da vrijeme objeda nije najbolji trenutak da se obrati šefu, ali je on to svejedno uèinio. Glen pregleda laboratorijski nalaz, pa pogleda u Abea. Tražiš od mene da èitam o govnima dok jedem ruèak?Tražim da proèitaš o nepostojanju govana.Abe je sjedio nasuprot Glenu i gledao ga kako èita. Kad je proèitao, Glen mu vrati nalaz i odmah se baci na svoj svježi sir.Mislim da se klinac nije utopio u rijeci Haddan, reèe Abe.Aha, Abe, možda je bio izvanzemaljac. Jesi li ikad na to pomislio? Glen je jeo poput izgladnjela èovjeka. Ili je možda sve ovo samo san. Možda ja sve to samo sanjam i ti uopæe nisi ovdje, samo si dio mog sna. Što znaèi da ti mogu narediti što hoæu. Mogu te prisiliti da stojiš na glavi i kokodaèeš kao kokoš kad bih to želio.Mogao je biti ubijen negdje drugdje, pa baèen u rijeku, Abe nije odustajao. Razgovarao sam o tome s Ernestom. Znaš daje on posljednja osoba koja bi se složila sa mnom, no èak i on misli da nešto nije u redu.To me ne iznenaðuje. Tvoj se otac veæ i prije hvatao za slamke. Nastupi neugodna tišina i na kraju Glen nije imao drugog izbora nego da se isprièa. Oprosti, reèe. To je bilo neumjesno.Nije ovdje rijeè o Franku, znaš. Ovdje je rijeè o Gušu Pierceu, mrtvom, s govnima u pluæima u rijeci koja je èista više od dvadeset godina. To je vjerojatno najèišæa voda u cijelom vražjem Comonwealthu.

Ti možda nisi zadovoljan, Abe, ali internat Haddan je vrlo zaKRALJ RIJEKEfond bivših polaznika uplatio je donaciju našem susretljivom društvu. Misle da smo dobro obavili posao i ja se slažem. Klinac se utopio u rijeci. Kraj prièe.Abe presavine nalaz na pola, pohrani ga u džep sakoa, zajedno s fotografijom mrtvog djeèaka. Nisi u pravu. U krivu si do daske.Je li to na tebi Wrightovo odijelo? dovikne Glen Abeu na odlasku. Pitam jer, èovjeèe, preveliko je za tebe.Abe ode u minimarket gdje pokupi nešto za ruèak, pa nastavi vožnju. Nije morao misliti kad se vozio po Haddanu, znao ga je tako dobro da ga je mogao i sanjati. Mogao je jesti sendviè, razmišljati o seksu i ubojstvu i kormilariti ulicama sve u isto vrijeme. Izaðe na Route 17 da razmisli o opcijama koje su mu na raspolaganju instinkt ga odvede prema djedovoj kuæi. Zajedno s Wrightovim odijelom, našao je i tanku, crnu kravatu u dnu ormara, koja ga je poèela gušiti olabavi je i otkopèa gornje puce na košulji te naposljetku poène malo lakše disati.To je bio dio Haddana koji se najviše promijenio od Abeova djetinjstva. Tamo gdje su nekad bila samo polja, sad su kuæe, a market Stop Shop tamo gdje su se nekad na Hallevjevu štandu prodavale mahune i kelj. Neasfaltirana cesta gdje je Abe obièavao èekati autobus za školu sad je bila asfaltirana, ali su barem polja iza djedova imanja ostala ista. Imanje je glasilo na Abea i on se nije mogao odluèiti da ga proda nekome od graðevinskih poduzetnika koji su rutinski ispipavali situaciju, posjeæivali ga i nudili sve veæe iznose. Kad je stigao na imanje, Abe se zaustavi i dovrši ruèak pa se zagleda u pjevice koje su letjele tako nisko preko livade da su im krila kresala visoku travu. Danas se Abe osjeæao sam na svijetu. Živi ovdje cijeli život, odrastao je s Joevjem, Mary Beth i Teddvjem Humphrevjem i ostalima, pa ipak nikoga od njih nije namjeravao pitati za savjet. Kad bi barem mogao porazgovarati s djedom, u tome je problem. Wrightu Greyu si se mogao povjeriti. Sto bi mu rekao nije išlo dalje nije volio ljude koji su o svojim privatnim problemima raspravljali u javnosti ili se žalili na svoju sudbinu i znao je slušati.Abe izaðe iz automobila i krene prema polju. Trava na livadi, iako smeða, slatko je mirisala. U tom je trenutku cijeli svijet Abeu izgledao kao misterij i razmišljao je o svemu onome što još nije napravio. Želja za Betsy pustila je s lanca mnoštvo drugih moguænosti i sad je bio èovjek prepušten na milost i nemilost vlastitoj èežnji. Biloodijelo i Abe ga osjeti na koži kao daje gol. Cesta i polje bili su odijeljeni ogradom, ali se Abe popne preko nje na drugu stranu. Tu mu je trava sezala do struka, no ipak on legne u nju poleðuške. Pogleda u oblake i nebo iznad sebe. Ovdje je èuo sjeverni vjetar, ali ga nije osjeæao prolazio je iznad njega. Osjeæao se nekako sretnim, prvi put nakon vrlo dugo vremena. Nitko na svijetu ne zna gdje je, a on je tu u travi i razmišlja o ljubavi i kako je uletio u nju, malo kasno u životu, i koliko je na tome zahvalan, koliko potpuno i krajnje iznenaðen.Nije bilo godišnje doba za ljubav dani su bili tamni i ništa nije raslo, osim nekoliko odmetnièkih glavica kelja zaostalih iz vremena kad su veæinu Haddana èinila obradiva polja. Prodavaonica cipela Hingrams veæ je izložila zimske èizme u prednjem izlogu, a duž Glavne ulice vrtovi su bili goli, a najnježnije biljke rododendroni i ružièaste azaleje osjetljive na mraz umotane u grubo platno. S obzirom na predstojeæi produženi praznièni vikend, gradiæ je opustio. Veæina polaznika internata Haddan otišla je kuæi za Dan zahvalnosti ostalo ih je samo nekoliko, ukljuèujuæi Carlin Leander koja je odluèila ne

otiæi u Connecticut s Harrvjem kako bi mogla objedovati s Helen Daviš. Harrvju se uopæe nije sviðao takav izbor molio je i kumio, ali se Carlin nije htjela predomisliti pa je na kraju Harry kuæi za praznik poveo Amy Elliot i Robbieja Shawa.U èetvrtak ujutro više nije bilo vozila na Glavnoj ulici, a sve su trgovine bile zatvorene, osim minimarketa koji je ostao otvoren do ponoæi. Nakon razvoda Teddy Humphrev više nije slavio praznike. Umjesto toga je postao neka vrsta anðela èuvara, èekao spreman u sluèaju da nekome ponestane vanilije, maslaca ili likera od jaja, a svega je toga bilo na njegovim policama po cijeni dvostruko višoj no inaèe.Abe je odjenuo Wrightovo odijelo na veèeru za Dan zahvalnosti kod Joevja i Mary Beth, usprkos èinjenici da bi uvijek sjeo na pod i igrao se s petogodišnjim Jacksonom i trogodišnjom Lily i najèešæe završio s glinom ili kredom u kosi. Cijela obitelj Mary Beth bila je tamo, njezini roditelji i njezina dva brata te sestrièna iz New Jerseyja, zgodna plavuša, nedavno razvedena, koju je Mary Beth smatrala savršenom partijom za Abea.Nisam zainteresiran, Abe reèe Mary Beth dok joj je pomagao napuniti pladnjeve puretinom i nadjevom od brusnica i jabuka, njeij.lta.u.KRALJ RIJEKEMa daj. Ti si uvijek zainteresiran, našali se Mary Beth kad je dovršila s rezanjem purice. Kad se Abe nije nasmijao ni uzvratio šalom, ona ostane s nožem u zraku i promotri ga. Mary Beth je ponovno bila trudna, ali je izgledala isto kao i u srednjoj školi, tamne kose stegnute u rep, svježeg nenašminkanog lica. Veæ imaš nekog, izjavi.U tome se varaš, gospoðice gataro, reèe joj Abe.Kada je veèera završila, finale s buènicom i sladoledom od vanilije bilo je savršeno tempirano da se poklopi s poèetkom prijenosa treæe nogometne utakmice tog dana. Dok su se posluživale repete deserta, Joey upita Abea bi li htio udahnuti malo svježeg zraka. Abe je pretpostavio da æe iæi prošetati i nije oèekivao da æe Joey krenuti prema Mary Bethinu starom karavanu. Miroljubivo sjedne u nj i pokupi zalutale krumpiriæe i grožðice sa suvozaèkog sjedišta. Joey ubaci u prvu i skrene u ulicu Belvedere.Idemo kupiti pivo, nagaðao je Abe. Da se barem sjetio i donio nekoliko piva kad je dolazio. No oni proðu pokraj minimarketa ne zastavši. Zaustavili su se tek ispred internata Haddan. Parkirali su na parkiralištu izmeðu dekanove i ravnateljeve rezidencije, gdje je sad živio stari doktor Jones, koji je tu kuæu naslijedio od doktora Howea u dugoj povorci uglednih pedagoga sve tamo do Hosteousa Moorea. Nemoj mi reæi da æemo opet provaliti u ravnateljevu kuæu.Moglo bi se to i tako nazvati. Joey ostavi upaljen motor i izaðe, a Abe ostane sjediti i razmišljati o Joevevim rijeèima. Grijaè automobila bio je pokvaren i uskoro Abeov dah zamagli vjetrobran. On ugasi motor, a zatim izaðe protegnuti noge. Drveæe je bilo golo a tanki premaz leda prekrivao je puteljak kojim je Joey otišao do stražnjih vrata dekanove kuæe. Taj je dio bio rezerviran za smještaj profesora, kuæice složene u nizu za oženjene nastavnike i njihove obitelji. Kuæa Boba Thomasa bila je prva i najveæa, katnica u viktorijanskom stilu s dvostrukim dimnjakom i širokim stražnjim trijemom gdje su Joey i dekan stajali i razgovarali.Bob Thomas bio je krupan èovjek koji je uživao u svojoj veèeri izašao je na trijem bez zaštite kaputa ili šešira, dok se u kuæi slavlje nastavilo bez njega. Abe došeta bliže i smjesti se pokraj živice šimširovine gdje su se brgljezi ugnijezdili za tu noæ lepetali su krilima

ta ljudi. Jelo je bilo odneseno, ali su gosti još uživali u ajerkonjaku zaèinjenim rumom i kuhanom vinu.Abe nije mogao ne vidjeti Betsy ona i neki èovjek bili su zajedno. Abe pretpostavi da je to zaruènik i zaista, Betsyn partner izgledao je kao da je izašao iz glasila bivših polaznika. Zguren pokraj šimširovine u djedovu starom odijelu, neošišan i neobrijan, Abe osjeti kako gori od srama. Što si je zamislio? Kad bi pokucao na kuhinjska vrata, jamaèno bi mu ih zalupili pred nosom. Istini za volju, želio je Betsy i njezinu savršenom zaruèniku bijedan praznik. Nadao se da æe se ugušiti kolaèiæima koje je Meg Thomas sad posluživala, slatkom smjesom od èokolade i marcipana koje su lako mogle nekome zapeti u grlu.Abe je Joevja èekao na blijedeæoj svjetlosti, a njegova mrzovolja bila na razini æudi onih bijednih internatskih labudova. Pehist kakav je bio, par koji je u blizini savio gnijezdo kao da se zainteresirao za njega jedan se veæ poèeo primicati preko smrznute trave.Ne prilazi mi, Abe upozori labuda. Skuhat æu te, zaprijeti mu. Hoæu.Joey napokon završi razgovor s dekanom. Vratio se veseo kao malo kad. S druge strane Abe osjeti kako se njegova zlovolja pogoršava. Sunce je zalazilo i grimizni oblaci lepezasto se raširili po maglièastom nebu. Labud je još piljio u njega i Abe je iz iskustva znao da se te ptice ne boje napasti. Bio je dežuran jednom takvom prigodom, kad je krupan mužjak labuda zalutao na posjed gospoðe Jeremy. Njezin sin, AJ, pokušao ga je otjerati, ali je završio s desetak šavova na èelu.U pravi èas, reèe Abe kad je Joey stigao do njega.Joey je bio rumen u licu okrijepio ga je hladan zrak i upravo obavljeni posao. Držao je kuvertu u ruci kojom lupne po svom otvorenom dlanu. Ovo æe te razveseliti.Posvuda po Haddanu, ljudi su završili s jelom što se Abea tièe, neæe moæi nešto staviti u zube iduæih dvadeset Èetiri sata. Nije to bilo samo od Mary Bethina jelovnika, nego i muènine koju je poèeo osjeæati kad je spazio kuvertu u Joevjevoj ruci.Grad je dobio puno od internata, zašto ne bismo mi dobili nešto zauzvrat? reèe Joey. Dovraga, ponašaju se kao da smo miKRALJ RIJEKEAbeu se zaista smuèilo. Nije bio naviknut na hranu bogatu kalorijama i još bogatije nagrade. Volio je da su stvari jednostavne i èiste i unutar granica zakona. Nemoj mi pokazati što je u toj kuverti. Stavi je negdje, èovjeèe, ili æu te morati prijaviti Glenu.Misliš da on ne zna? Joey se nasmije kad je ugledao izraz na Abeovu licu. Probudi se, prijatelju. To traje godinama. Još prije nego što ti je otac otišao u mirovinu. Te su mu se usluge dogaðale ispod nosa i nikada ništa nije znao o tome.A u èemu se sastoje te naše usluge?Ne èaèkamo tamo gdje nam nije mjesto, a to znaèi da kad se neki klinac iz internata ubije, mi to ostavimo na miru.Joey je ušao u automobil i upalio motor. Motor u praznom hodu zakašljuca, a ispušni plin zavijuga u zrak. Kad se Abe nije pomaknuo, Joey spusti prozor.Ma daj. Neæeš valjda biti krepostan kao što ti je bio stari, ha? Zato te Glen isprva i držao podalje od svega ovog.Abe je odluèio da mu ne treba prijevoz, ne sad. Bolje da prošeta nakon obilnog jela malo tjelovježbe neæe mu škoditi. Kad je krenuo, Joey ga zazove i zatrubi promuklom trubom, ali Abe nastavi hodati po zamrznutoj travi. Izaðe sa zemljišta internata, zatim skrene u Glavnu ulicu. U vrtu gospoðe Jeremy bilo je vitica kozje krvi i gorèike koje su se oplele

oko crnih ograda od kovanog željeza i sjajne živice od božikovine, više od metar osamdeset. Da su okolnosti bile drukèije, Abe bi svratio da provjeri je li AJ mrtav pijan u sigurnosti svog kreveta, ali na današnji blagdan gospoða Jeremy morat æe sama rješavati svoje obiteljske probleme.Prošlo je puno vremena otkad je Abe pješice prošao istoènom stranom grada, i osjeæao se nelagodno kao i dok je bio djeèak. Zveket kante za smeæe, lavež psa u neèijem dvorištu, najmanji sušanj i bio je spreman potrèati.U Haddanu su uvijek postojale podjele, crte izmeðu onih koji imaju i onih koji nemaju i možda je postojao dug koji je odavno trebalo namiriti. Tko je Abe da osuðuje Joeyja, ili bilo koga drugoga? On sam nije uvijek bio uzoran, no i kad je on kršio zakon, znao je razliku izmeðu dobra i zla. Sjeti se svog djeda, koji je iskreno vjerovao da je èovjekov najvažniji poziv služiti svojim sugraðanima. Wright je zaronio u zaleðenu rijeku kad bi se veæina muškaraca odveæ zabrinulaIduæi kuæi, Abe se osjeæao kao da je i on nasukan na toj obali, nesposoban da se odluèi na skok, kao da je crno rijeèno blato živi pijesak koji ga vuèe dolje. Muènina koju je poèeo osjeæati bivala je sve gora, baš kao i onda kad je Frank umro. Najviše ga je uznemirio osjeæaj da nije uopæe poznavao svog brata i da su svi oni živjeli u laži. Abe se uvijek divio svom bratu, no je li ga ikad razumio? Najpametniji polaznik srednje škole u Hamiltonu, koji je subotom savjesno prao oèev automobil i cijele noæi uèio, bio je ista osoba koja se popela stepenicama i ustrijelila tog vruæeg kolovoskog dana kad je ribnjak Šeste zapovijedi bio savršen za plivanje. Kako se mogao odreæi svega toga, tog prašnog, užeglog popodneva kad su mogli pecati na jednom od tajnih mjesta koja im je djed pokazao, na stjenovitim grebenima koji su nadvisivali duboke hladne bazene gdje se moglo naæi najveæe pastrve?Frank koji je svakog jutra silazio na doruèak i Frank koji je sakrio saèmaricu ispod svog madraca nekoliko sati prije svoje smrti, bili su ista osoba, kao što Joey nije bio samo odrastao muškarac koji prima mito, nego i djeèak koji je stajao pokraj Abea na Frankovu ispraæaju. Joey bi dopješaèio do Wrightove farme u dane kad je bilo tako hladno da bi mu se u rukavicama nakupio led pa je morao stajati ispred peænice da se odledi. Ponovno je Abe uzeo zdravo za gotovo da je upuæen u sve što se o nekoj osobi moglo znati, baš kao što je poznavao i sam gradiæ, ali se pokazalo da se ponovno prevario. Kao daje netko uzeo sve gradske ulice i bacio ih visoko u nebo, pa pustio da padnu gdje god, u neprepoznatljivoj slagalici.Abe prijeðe preko pruge, pa je neko vrijeme hodao Šumskom ulicom, a onda skrenuo u Kolodvorsku kad se poèeo spuštati sumrak, poput zastora èaði. Ove blagdanske veèeri nebo je bilo osobito tamno i ljudi su uživali u udobnosti i toplini svojih domova. Abe je vidio svoje susjede kroz njihove uliène prozore. Proðe pokraj kuæe Pete Byersa i uredne kuæice Mikea Randalla, premalene za njegovo petero djece, ali dobro održavane, s novim trijemom i svježe olièenu. Ugleda Billvja i Marie Bishop za njihovim velikim hrastovim stolom, okružene sa šestero unuèadi. Kad je stigao do svoje kuæe, ugleda maèka kako èeka i Abe se sagne da ga poèeška iza uha. Ta, èak i ovaj stvor ima tajni život, provodi popodneva u sunèanom izlogu cvjeæarnice Sretan dan, a dijeli objed s gospoðicom Daviš.Nadam se da si se puretine najeo negdje drugdje, Abe reèemorini AKq 10 Ttr lnl i loVn frrvi 7 liti lriin i 7Qtn Gf TliVrl T111KRALJ RIJEKE

trudio zakljuèavati vrata. Ionako nije imao ništa vrijedno za ukrasti televizor je bio na izdisaju, a posljednji put kad mu je video prestao raditi, odnio ga je na popravak u Hamilton i nikada ga nije došao preuzeti. I zvono na vratima bilo je u kvaru, zbog èega je Betsy Chase morala lupati po vratima kad je došla.Dan je bio pun iznenaðenja za Abea, no Betsvn je dolazak bilo jedino ugodno iznenaðenje. Spremao se popiti još koje piæe i zavuæi u krevet, dotuèen i zgaðen današnjim dogaðajima, no ovo je bio najbolji dokaz da kad god èovjek pomisli da zna što mu buduænost donosi, nešto æe ga zapanjiti. Stajao je i gledao Betsy kao kad su se prvi put sreli, i to joj izmami rumenilo na lice. Kad god bi ga vidjela, zbunila bi se, kao da nema više mozga od djevojaka iz Svete Ane.Uèinilo mi se da sam vas vidjela u internatu, reèe Betsy, ali je to zapravo bila laž bila je sigurna u to. Vidjela gaje kroz prozor dekanove kuæe, tamo pokraj šimširovine, odjevenog u isto tamno odijelo koje je i sad visjelo na njegovu košèatom tijelu.Abe je širom otvorio vrata da Betsy uðe u hodnik. Ostavila je kaput u automobilu koji je parkirala na njegovu kolnom prilazu i bila u odjeæi prigodnoj za veèeru u dekanovoj kuæi, crnoj haljini i finim cipelama s visokim potpeticama. No sada se osjeæala neudobno u toj odjeæi, kao daje sama sebi stranac. Hodnik je bio tako skuèen da su bili prisiljeni stajati blizu. Kao da to nije bilo dovoljno teško, cipele su je žuljale mislila je da bi se mogla prevrnuti. Vjerojatno je luda što je došla, pod utjecajem zelene svjetlosti s rijeke koja bi je uvijek smutila u ovo doba dana.Donijela sam neke fotografije, reèe Abeu poslovnim tonom. Lupne po torbi s aparatom, prebaèenoj preko ramena.Kad su ušli u kuhinju, Abe je shvatio kakav nered vlada u njegovoj kuæi hrpe posuða u sudoperu i novine posvuda po podu. Cijela jedna košara rublja bila je ostavljena na stolici, neoprana i zaboravljena Abe je makne da Betsy može sjesti za stol. Kad je sjela, prstom pokaže na radnu plohu po kojoj je crni maèak setuckao amotamo, mjaukao na ormariæ u kojem je stajala maèja hrana. To je maèak Helen Daviš.Neæe biti. Nakon što je izvadio dva piva iz hladnjaka, Abe sjedne u stolicu nasuprot Betsynoj. On je moj.Stalno ga viðam u internatu. Betsy poène piti pivo, iako jojnosti. Oèi su mu slièile ledu koji se nedavno uhvatio na pliæacima rijeke, tekuæe i blijede. Gledajuæi u njih, Betsy je imala osjeæaj da bi mogla pasti kroz njih i nastaviti padati. Brzo izvadi fascikl s fotografijama. Željela sam èuti što vi mislite o ovome.Abe ih poène pregledavati, najprije odsutno, zatim sa sve veæim zanimanjem. Nakon što je razvila fotografije plivaèke ekipe, Betsy je snimila još fotografija. Na svakoj se iza Carlin nalazila sjena, nesumnjiv obris visoka djeèaka.Dobri ste. Abe se netremice zagleda u Betsy tim svojim blijedim oèima. Ove izgledaju prave.I jesu prave. To se pojavljuje samo kad se služim brzom ekspozicijom. I kad je na slici Carlin.Na jednoj od fotografija sjenkine crte lica bile su osobito jasne široka usta, široko èelo, tužan izraz nekoga tko je uskraæen i nesretno zaljubljen. Èak i u najmutnijem obliku, sjenka je izgledala mokra do kože bilo je lokvi vode na svakoj slici, i na namještaju i na podu. Abe vrati fotografije u fascikl. Djevojka mi je rekla da joj on ostavlja stvari. Možda osjeæa potrebu za komuniciranjem, pa se mota oko nje. Onako kao vi oko mene, doda on.

Puste želje. Betsy se nasmije i podigne ruku, pokazavši svoj zaruènièki prsten kako bi ga podsjetila na svoju situaciju.Stalno mi pokazujete taj prsten, a tu ste. Abe primakne svoju stolicu bliže njezinoj.Istog trenutka Betsy ustane i skupi svoje fotografije. Vi ste nekakav egomanijak, što li? Mislila sam da vas zanima Gus Pierce.Krenula je niz hodnik i Abe poðe za njom. I zanime me. reèe joj on.Slike?Više me zanimate vi.Betsy je premjestila torbu s aparatom tako da se sad našla toèno izmeðu njih, u samoobrani, samoodricanju. Kakva je toèno njezina situacija? Prije samo nekoliko dana riješila je s Doreen Becker problem deserta za svoje vjenèanje u motelu. Doreen je nastojala progurati bijele piškote, tvrdeæi da èokoladne svadbene torte poput one koja se sviðala Betsy redovno donose peh. Govorilo se da neKRALJ RIJEKEvodne parnice naruèuje da se slièni kolaèi dostave crkvama i restoranima da bi si osigurali dovoljno posla.Kažete li svakoj ženi koju ovamo dovedete da vas zanima? ona upita Abea, shvativši pritom da joj se nije svidjela pomisao na druge žene ovdje s njim.Nikoga ne dovodim ovamo, reèe Abe. Nemojmo zaboraviti da ste vi došli ovdje svojom voljom. I drago mi je da jeste.I zato što je znala da je to istina, Betsy poljubi njega prva, tamo u tom mraènom hodniku. Namjeravala je da ostane na tom jednom poljupcu, ali se nije tako dogodilo. Poslije, govorit æe si da se zanijela, da nije znala što radi bilo je to zbog piva koje je naglo popila ili njezine nepredvidive reakcije na blagdane. Bez obzira na to, ljubila ga je vrlo dugo, predugo, iako je znala da silno griješi. Podsjeti je to na grom, koji udari tako iznenadno da nemaš vremena maknuti se izvan dosega dok nije prekasno i šteta veæ uèinjena.Betsy reèe sebi da æe to biti samo za jednu noæ, samo nekoliko strasnih sati, izbrisivih, nepamtljivih, ni u kojem sluèaju sa zlom namjerom. Nije ga zaustavila kad joj je skinuo crnu haljinu koju je tako pažljivo odabrala za blagdan. Bilo je to nepromišljeno i neoprezno, ali nije hajala. Ta, stoje želja, kad se pogleda na jasnoj danjoj svjetlosti? Je li to naèin na koji žena drugo jutro traži svoju odjeæu, ili naèin na koji je muškarac gleda dok sjedi pred zrcalom i èešlja kosu? Je li to blijedo praskozorje u studenom kad se na prozorskim oknima hvata led, a vrane se glasaju s golog crnog drveæa? Ilije to naèin na koji se netko prepušta noæi i kreæe stazom tako neoèekivanom da danja svjetlost više nikad neæe biti potpuno jasna?U OVO DOBA GODINE SNACKBAR DROGERIJE NUdio je svoje nadaleko poznate božiène èajne kolaèe, artikl koji se dodavao dnevnom meniju svake godine izmeðu Dana zahvalnosti i Nove godine, a koje je struèno pekla Eileen, supruga Petea Bversa. Ta mjesna poslastica, koja je okusom podsjeæala na kolaè od ðumbira, samo izdašnija i gušæa, postala je tako željeni artikl daje nekoliko stanara najveæih kuæa u Glavnoj ulici, dobro odjevenih žena koje najèešæe ne biste mogli vidjeti u snackbaru, stizalo rano ujutro kupiti pola tuceta ili više.Iako je snackbar u popodnevnim satima bio prepun polaznikare i aktualne dogaðaje pijuæi kavu satima, i do podneva bi prežvakali sve, od objava vjenèanja do živèanih slomova. Tu su se ljudi poèeli pitati je li se što dogodilo Abelu Greyu. Više ga se nije moglo vidjeti u Mlinskom kamenu, gdje je bio stalan gost nakon što je postao punoljetan, a nekoliko žena s kojima je povremeno izlazio Kelly Avon, na

primjer, iz banke 510 Cent, nije se javio tjednima. Doug Lauder i Teddy Humphrev, s kojima je èesto igrao biljar subotom naveèer preko u Middletownu, brinuli su se, a Russel Èarter, koji je objavio da je Abe prestao dolaziti na košarku, toliko se zabrinuo da je nazvao postaju da provjeri je li Abe još živ.Kao samci, ti su momci uvijek raèunali na Abeovu raspoloživost za partiju karata ili da æe pristati na ribièiju bez prethodnog dogovora no sad više nisu mogli do njega. Nisu imali pojma da se Abea može naæi kako leži u visokoj travi i razmišlja o sudbini ili da ga je toliko uzdrmala ljubav da je izgubio pojam o vremenu. On, koji se uvijek ponosio svojom toènošæu, ne samo što se pojavljivao u pogrešno vrijeme nego i u pogrešan dan došao bi regulirati promet ispred gradske vijeænice u èetvrtak ujutro, a svi su znali da se vrtlarski klub sastaje petkom popodne.Abeovi su susjedi posumnjali da u svemu tome ima prste neka žena kad su ga kasno naveèer vidjeli vani na trijemu kako gleda u zvijezde. Zakljuèili su da su ga proèitali kad je došao u Selenas sendvièbar zvižduæuæi ljubavne pjesme, potpuno zaboravivši što je kanio naruèiti, a posljednjih devet godina uvijek bi tražio puretinu u raženom kruhu. Neke gospoðe iz Glavne ulice kojima je Abe uvijek bio na usluzi, potapšale bi ga po leðima kad bi ga vidjele, zadovoljne daje najzad našao ljubav. Ta bilo je krajnje vrijeme. Zbog manjka samaca u Haddanu a nitko nije ubrajao Teddvja Humphrevja u tu kategoriju, jer svaki put kad bi se napio, kumio bi svoju bivšu ženu Nikki da ga primi natrag nekoliko se žena razoèaralo kad su èule da Abe više nije slobodan. Nekoliko njih, recimo Kelly Avon i sestrièna Mary Beth, ona koju su mu neuspješno namještali za Dan zahvalnosti, pokušale su izvuæi istinu od Joevja Tosha, koji je tvrdio da mora šutjeti kao zaliven, premda zapravo ni Joey nije puno znao.Nakon njihove nesuglasice za Dan zahvalnosti, Abe je izbjegavao svog starog prijatelja. Vozio se na posao u djedovu službenom automobilu i tražio zadatke koje nitko drugi nije želio, promet, primjerice, i obiteljske svaðe, kako bi bio siguran da æe raditi sam.KRALJ RIJEKEbi zabio glavu u papirologiju ili u Haddan Tribune. Imao je taj skroviti izraz lica koji je bilo nemoguæe proèitati, isti izraz kao i kad je Mary Beth prvi put zatrudnjela s Emily pa su se odluèili vjenèati a da nikome ne kažu.Tu i tamo, Abe bi uhvatio Joevja kako ga gleda, a jedno jutro Joey se zaustavio kod Abeova stola. Èovjeèe, ti si u posljednje vrijeme zaista ranoranilac.Smiješno da Abe nije nikad primijetio da Joey, kad je uzrujan, nateže desnu stranu lica.Nastaviš li tako, mi ostali ispast æemo neradnici.Abe se zavali u stolici. To te brine, Joe? Da æeš ispasti neradnik?Pogriješio sam na Dan zahvalnosti. Nisam te trebao povesti sa sobom. Nisam te trebao uvlaèiti u to. Baš kao što su svi rekli.A tako? A ja sam mislio da si pogriješio što si uzeo novac.Ljut si na mene jer se nisam s tobom složio u sluèaju malog Piereea. Želiš da kažem daje ubijen? Dobro, ubijen je. A možda je i Frank bio ubijen, kad smo veæ kod toga. Možda se netko popeo kroz njegov prozor i upucao ga. To želiš èuti?Ako misliš da je to ono što želim, onda me ne poznaš.Možda i ne. Na Joeyju su se vidjele njegove godine i izgledao je umorno, iako je Abe èuo da je ostavio onaj drugi posao u trgovaèkom centru. Možda i ne želim.

Na tome su ostali, na distanci, kao da cijeli život nisu bili najbolji prijatelji. Kad bi ljudi upitali Joevja gdje mu je kompa i zašto se Abea subotom naveèer više ne može naæi u Mlinskom kamenu, Joey bi samo slegnuo ramenima.Nisam ja njegov tjelohranitelj, rekao bi kad bi ga upitali. Abe ide svojim putem, ja svojim.Joey nikad ne bi doznao da se Abe viða s nekim da ga Mary Beth nije obavijestila o razvoju situacije. Ona i Kelly Avon sjele su u sendvièbaru s popisom svih neudatih žena u gradiæu i po tome zakljuèile da dotièna osoba nije netko koga poznaju. Mještani ne bi oèekivali da bi si Abe našao nekog iz internata. Tako su stvari stajale u gradiæu nakon svih tih godina stanari Glavne ulice mogli su raditi što ih je volja, i nekoliko ih je otišlo tako daleko da su poslali zapadne strane. Iako su bili vlasnici trgovina i opskrbljivali ostale mještane cipelama, krizantemama i sirom, od ljudi se oèekivalo da ostanu na vlastitoj strani gradiæa kad je u pitanju bio osobni život. A da je Joey i uspio predvidjeti da æe se Abe spetljati s tom nastavnicom iz internata, nikad ne bi pogodio koliko èesto Abe odlazi da se naðe s njom, uvijek kasno noæu, nakon što se zakljuèaju vrata paviljona, kad djevojke Svete Ane snivaju, a hodnici su tihi i tamni.Abe je toliko dobro poznavao taj put da se više nije spoticao o izlizani sag. Nauèio je oèekivati zalutale kišobrane i role iza vrata i naviknuo se na huk pare koja se dizala iz starih metalnih radijatora, kao i na miris ulja za kupanje i mošusa, aroma od kojih bi manje iskusan muškarac mogao izgubiti glavu. Abe bi se najèešæe parkirao kraj rijeke i pješice prešao ostatak puta, tako da nitko ne primijeti djedov automobil, iako nitko nije vodio evidenciju o tome tko ulazi i izlazi iz paviljona. U zgradi nije bilo nikakvog osiguranja Abe je morao samo okrenuti kvaku lijevodesno, navaliti se na vrata i bio bi unutra.Svaki put kad bi bili zajedno, Betsy bi si obeæala da je to posljednji. No bila je to prisega koju bi dala samoj sebi nakon što bi on otišao, prilièno ništavan pakt. Dok je Abe bio pokraj nje, željela ga je previše da bi ga pustila otiæi. Najèešæe bi se Abe sjetio da mora otiæi, brzo, prije no što zazvone zvona, a djevojke iz Svete Ane se probude i zateknu ga u hodniku, nezataknute košulje i s èizmama u ruci. Kako bi ga Betsy mogla pustiti? Svaki put kad bi joj vjetar pokucao na prozor, zaželjela bi da je to on. Katkad bi ga zaèula vani pokraj ruža, kako je gleda prije nego što bi ušao kroz prednja vrata, a spoznaja da je on tamo u vrtu uèinila bi je tako lakomislenom da je bila spremna na rizike koje prije nije mogla ni zamisliti. S vremenom je otkrila da se to što se dogaða izmeðu njih noæu prelijeva i u njezine dane. Za vrijeme nastave ili dok bi se tuširala, kuhala kavu ili ljubila èovjeka za kojeg se trebala udati, mislila je na Abea.Tek potkraj prosinca Betsy je shvatila koliko je opasna igra koju igra. Tad je shvatila da je odmah mora okonèati. Bilo je hladno jutro i zadržali su se u krevetu predugo, prespavali zvona kad su se probudili, veæ je prošlo devet. Poèeo je padati snijeg i srebrnkasta svjetlost prodirala je kroz prozor vjerojatno ih je to blijedo nebo uèinilo tako nepažljivima jer su Betsvne štiæenice veæ bile odjevene i krenule na predavanja. Betsy je èula kako se ulazna vrata otvarajuKRALJ RIJEKEreen Brovra kad se nagnula preko ograde trijema kako bi jezikom uhvatila pahuljice, te piskutavi jauk one grozne Peggy Anthonv kad su joj se kožne èizme poskliznule na zaleðenom stubištu. Kako su lako Abe i Betsy mogli biti uhvaæeni tog jutra. Recimo da je Peggy Anthonv slomila nogu na zaleðenoj stepenici. Recimo da je Amy Elliot dobila

jedan od svojih napada alergije i zalupala na vrata. Koliko bi trebalo da se vijest prenese do paviljona Chalk? Petnaest sekundi? Dvadeset? Koliko toèno prije no što bi si Betsy upropastila život?Prije ovoga u životu nikad nije izgovorila laž. Nije nikad vjerovala da je sposobna za takvo izmotavanje, za smišljanje isprika da se ne naðe s Ericom njezino pretvaranje oblikovalo se s takvom lakoæom da je samu sebe iznenadila. Sve što je željela, sigurnost njezina života ovdje u Haddanu, moglo bi biti uništeno njezinom vlastitom krivnjom ako sad ne prekine. Tog istog popodneva pozove bravara. Nakon što je nova elektronska brava postavljena na ulaznim vratima, Betsy sazove hitan sastanak paviljona. Neuvijeno reèe djevojkama da ni u kojem sluèaju ne daju šifru svojim deèkima ili dostavljaèima. Betsy zatim da da se zasun stavi na vrata njezine sobe, zasun za koji ju je bravar uvjeravao da je neprobojan osim za najiskusnije lopove, one koji ne prezaju ni od èega da bi došli do onog što žele.Abe se vrati sljedeæe noæi, noæi plave poput tinte, tako duboke i neizmjerne poput najudaljenijih predjela nebesa. Betsy ga je èula u vrtu, no umjesto da ode do prozora da mu mahne, navuèe zavjese. Mogla je zamisliti njegovu zbunjenost kad je otkrio da je stara brava zamijenjena bio je to èin ne samo samooèuvanja nego i okrutnosti. Betsy je to znala, ali nije imala snage suoèiti se s njim. I tako ga je pustila da stoji vani na trijemu dok, naposljetku, nije otišao. Nakon toga, èinila je sve da ga izbjegne. Ako bi je neki muškarac podsjetio na Abela Greya, ako je bio visok ili imao plave oèi, Betsy bi krenula drugim putem, sakrila se iza živice, pobjegla iz minimarketa prije no što bi roba koju je kupila bila obraèunata. Nije odlazila u drogeriju od straha da ne naleti na njega. Svaku je noæ provodila s Ericom, kao da je on terapija, lijek za neku neugodnu boljeticu, sliènu groznici ili prehladi.No Abea se nije tako lako dalo otpisati. Nikad sebe nije zamišljao kao zaljubljenog Èovjeka, no sad se ispostavilo daje baš to.jen u posao, skupljajuæi sve podatke o Gušu Pierceu do kojih je uspio doæi, nazivao djeèakova oca u New York, pregledavao školske zapise, pokušavajuæi odgonetnuti Gusove namjere. Zašto ljudi uèine što uèine, bilo u afektu ili promišljeno, uvijek je zagonetka. Djeèak u rijeci, saèmarica skrivena u sobi njegova brata, zakljuèana vrata Svete Ane. Naveèer bi Abe ostavio svoje spise i provezao se pokraj internata, puno više povrijeðen no što je ikad mogao zamisliti da æe biti. Kad mu je Kelly Avon predložila da se sastanu u Mlinskom kamenu, odbio je ostao je u svom parkiranom automobilu, na terenu internata, gdje mu nije bilo mjesto.Približavalo se doba božiènih blagdana i svjetlucave srebrne zvijezde prièvršæene su na semafore u znak prazniènog slavlja. U internatu Haddan, bijele žaruljice ukrašavale su balustrade na trijemovima. One veèeri kad je Abe napokon odluèio zatražiti objašnjenje od Betsy, znao je da je to loša odluka. Poèelo je sniježiti netom je završila veèera i školsko je naselje vrvjelo od uèenika. Abe nije mogao izbjeæi da bude viðen, premda ga nije bilo briga. Razmišljao je o svim onim situacijama kad su ga pozvali da smiri usijane strasti u sukobima koje nije shvaæao žestoke svaðe izmeðu muževa i žena pred razvodom, tuènjave meðu braæom, agonije izigranih ljubavnika koji bi prerezali gume svojim bivšima na parkiralištu Mlinskog kamena. Sve su to bili ljudi èija je ljubav postala èaša žuèi, srozala se na potrebu za osvetom ili pravdom i želju da povrijede osobu koja im je nanijela zlo. Abe je sad znao što su ti ljudi tražili željeli su neèiju ljubav i naumili su je dobiti na jedini naèin na koji su znali, baš onako kako je on to planirao veèeras.

Dvije su djevojke sjedile na stubištu trijema i puštale da snijeg pada po njima. Abe ih je morao preskoèiti kako bi došao do vrata.Kombinacija je tri, trinaest, trideset tri, reèe mu jedna od njih, zaboravljajuæi na Betsvn zahtjev za sigurnošæu i oprezom.Abe ukuca šifru i uðe. Bio je slobodan sat izmeðu veèere i uèenja kad je veæina uèenica navila radio do daske, a ton na televizoru u dnevnom boravku bio pojaèan. Abe se sudari s jednom djevojkom koja je teglila vreæu s rubljem i zamalo se spotakne o drugu koja je sjedila nasred hodnika, brbljajuæi nadugaèko i naširoko na javnom telefonu, nesvjesna bilo koga tko bi prošao pokraj nje. Sveta Ana izgledala je puno drukèije od tamne, tihe kuæe na koju je Abe bio navikao kad je dolazio u gluho doba noæi, iako ga prepuni hodnici nisuovTJJoJit Ho noctgin mit rrpma RtQnim nHaramaKRALJ RIJEKEZasun nije uvijek tako nesavladiv kako bravari žele uvjeriti kupca, ne ako lopov doðe spreman. Abe je ponio mali odvijaè kojim se najèešæe služio da uèvrsti rasklimani retrovizor djedova automobila u èas posla je obio zasun, nadajuæi se da ga Betsy nije skupo platila, s obzirom na to da je bio prilièno beskoristan u spreèavanju bilo kakve ozbiljnije kriminalne namjere. Dok je ulazio u njezin stan nepozvan, Abea obuzme isti onaj osjeæaj svrbeža kao kad je bio klinac. Teško je disao. Nije mogao sasvim povjerovati što je to uèinio, a ruke su mu se tresle baš kao i kad bi provaljivao u neku kuæu. Treba mu hladno pivo i prijatelj da ga osvijesti, ali kako nije imao ni jedno, nastavi hodati prema njezinoj spavaæoj sobi. Proðe rukom preko èipkastog ukrasa na njezinu pisaæem stolu, a zatim priðe noænom stoliæu. Betsy ima puno pravo više se ne viðati s njim. Nije li on na desetke puta uèinio to isto, ne bi nazvao neku ženu koja mu je dala do znanja da je on zanima, nemajuæi ni toliko pristojnosti da kaže razlog? Uzme naušnice koje je Betsy ostavila na pisaæem stolu nije bio siguran želi li je razumjeti ili kazniti. U svakom sluèaju, nije se baš iznenadio kad je èuo da su se vrata otvorila. S obzirom na svoj peh, to je i oèekivao.Betsy je odmah znala da je Abe tamo znala je to onako kako ljudi kažu da znaju kad æe ih pogoditi munja, ali nemaju snage da potrèe, nesposobni da izbjegnu svoju kob. Uhvatila ju je panika, kao što bi i svakog kad mu zaprijeti da æe se odvojeni dijelovi njihova života svakog trenutka sudariti i jamaèno ostaviti za sobom bol i krš. Istina da se odanost može izgubiti jednako brzo kao što je i naðena, razlog zbog kojeg neki inzistiraju da se ljubavna pisma uvijek pišu tintom. S kakvom bi lakoæom i najslaðe rijeèi isparile, pa ponovno bile ispisane prema diktatu nagona i zaljubljenosti. Kakva šteta što ljubav ne možemo pouèiti ili izdresirati, poput tuljana ili psa. Umjesto toga, ona je vuk u potrazi za plijenom, s vlastitom voljom, i krèi vlastiti put, ne obaziruæi se na uèinjenu štetu. Takva ljubav može pretvoriti poštene ljude u lašce i prevarante, kao što se sad dogodilo Betsy. Reèe Ericu da se mora presvuæi, no plavi vuneni komplet koji je odjenula na dekanov domjenak nije bio kriv što je osjetila slabost u ovim prezagrijanim prostorijama.A da razvališ usput i nekoliko prozora? dovikne Betsy na putu prema spavaæoj sobi, pazeæi da za sobom zatvori vrata. Gorjela je od vruæine i bila iscrpljena nije trebala popiti ono piæe u dekanovojna u odjeæu na koju nije bila navikla, s okusom viskija u ustima na koji nije bila navikla, pa se èinilo da je ona tu stranac a Abe, koji sjedi na rubu njezina kreveta, onaj koji ovdje pripada.

Snijeg je sad veæ padao sve gušæi, no to nije sprijeèilo Betsy da otvori prozor u svojoj spavaæoj sobi. Snijeg bude vjetrom otpuhan na sag, no Betsy nije hajala. Trnci su joj prolazili niz leða. Koliko je dobro poznavala ovog èovjeka koji se nalazi u njezinoj sobi? Kako je mogla znati što je sve kadar uèiniti?Ako se ne presvuèeš, pitat æe se zašto si mu lagala, reèe Abe.Jedino osvjetljenje dolazilo je s druge strane prozora, od uliène svjetiljke i svjetlucanja snijega. Na takvom svjetlu sve se èinilo udaljenim kao da su Abe i Betsy i to što je bilo izmeðu njih veæ otplovilo u prošlost. Upitat æe se što si mu još slagala.

Nisam mu lagala! Betsy je bila zahvalna na hladnom zraku koji je strujao kroz prozor. Gorjela je od stida, pokora zbog vlastite obmane. Iako je ona odbila njega, još se sjeæala kako je bilo ljubiti ga, kako ju je jedan tako jednostavan èin mogao raspametiti.Shvaæam. Samo mu nisi rekla istinu. Abe bi se tad nasmijao da mu je takvo što bilo zabavno. Jesi li to radila kad si bila sa mnom? Zaobilazila istinu? Je li to ono što se dogodilo izmeðu nas?Èuli su Erica u kuhinji kako pristavlja èajnik i otvara ormariæe tražeæi šeæer i šalice.Ništa se nije dogodilo. Betsvna usta su gorjela. Izmeðu nas nije bilo nièega.Bio je to jedini odgovor koji ga je mogao otjerati i to je bila Betsyna namjera. Abe izaðe kroz prozor udari bolesnim koljenom o prozorski okvir, zaradivši masnicu koja æe ga boljeti danima. Školsko naselje veæ je bilo pokriveno s petšest centimetara svježeg snijega, a pahuljice su bile krupne i vrtložile se u padu bio je to nagovještaj meæave koja æe potrajati. Do jutra doæi æe do prometnog kolapsa obilne snježne oborine u Haddanu nikad ne proðu bez barem jedne teške nesreæe, obièno gore kod meðudržavne autoceste, i nekog ovdašnjeg djeèaka koji se ozlijedi na sklepanim sanjkama ili posuðenom snowmobilu.Snijeg je bio zasljepljujuæi dok se Abe udaljavao od Svete Ane, pa ipak se sjetio onog vruæeg popodneva kad mu je umro brat. I tadKRALJ RIJEKEkako se trenuci stapaju jedan s drugim prije no što ih netko uspije dohvatiti i promijeniti. Odvrtio je film unatrag, kako je sve moglo biti drukèije da je potrèao uza stube. Da je pokucao na vrata, da je uletio u bratovu sobu kako se prošlost mogla promijeniti da je odbio bratov zahtjev da ode s njim na djedovu farmu tog jutra. Bio je to ljetni dan koji se bjelasao i svjetlucao na prašnoj sunèanoj svjetlosti poput èarolije, plava žega i beskrajni bijeli oblaci, pakleno sparno, tako tiho da je Abe èuo sebe kako diše kad ga je Frank podigao tako da se uzvere kroz prozor i uzme pušku.Poslije je to morao iznova èiniti, prisiljen ponoviti svoje lupeštvo. Barem su ga te kraðe spreèavale da razmišlja, ali sad je završio s provalama u tuðe domove. Od toga ionako nikakve koristi, nosio je svoju bol u sebi ona je još bila tu i ove snježne noæi. Možda je zato odluèio ostaviti automobil gdje je bio, parkiran pokraj rijeke, i vratiti se kuæi pješice. Nastavio je hodati, prošao pokraj svoje kuæe i prešao pola puta do Hamiltona, vrativši se tek pred zoru kad je autostopirao traktor koji je vozio Josh, najmlaði brat Kelly Avon.Sutradan je opet pješaèio, iako se trebao pojaviti na poslu, pa je Doug Lauder, redarstvenik koji je gunðao i kad bi sve bilo u najboljem redu, bio prisiljen preuzeti njegovu smjenu, i regulirati promet ispred vijeænice dok mu nožni prsti nisu poplavili. Ljudi iz grada uskoro su primijetili da je Abe prestao gledati u zvijezde. Zapravo, više

uopæe nije dizao pogled dok je hodao kroz gradiæ. Nije više zviždukao, a lice mu je bilo mrko. Poèeo je izbivati u sate kad je pošteni svijet veæ kod kuæe u krevetu. Nekolicina starosjedilaca, Zeke Harris iz kemijske èistionice i George Nicholas u Mlinskom kamenu, sjeæali su se daje i Wright Grey neko vrijeme radio to isto, prehodao toliko kilometara daje poderao svoje èizme i onda ih morao odnijeti u Hamilton da im se stave novi potplati.Sad se èinilo da je Abe naslijedio tu osobinu. I kad se vrijeme pogoršalo, sa iglièastom solikom i hladnim, plavim ledom, Abe je nastavio pješaèiti. Ljudi bi pogledali kroz prozor i ugledali njega, u Glavnoj ulici ili u Brijestovoj ili u Lovewellovu odvojku, èak i bez psa kao izgovora da klipše kroz bljuzgavicu. Odluèio je hodati dok mu se neke stvari ne razjasne. Kako je to moguæe, želio je znati, da se stvari tako brzo mogu preokrenuti iz ljubavi u zakljuèana vrata? Zbog toga se toliko dugo opirao ozbiljnoj vezi nije bio stvoren za ljubav. Strmoglavio se u nju, baš kao one budale kojima se uvijeknije mario za to izgleda li kao idiot parkirao bi se ispred Nikkine kuæe i pojaèao radio do daske, nadajuæi se da æe je sve srcedrapateljne pjesme koje je puštao podsjetiti na to da se izgubljena ljubav može ponovno naæi.Abe je žalio Teddvja Humphrevja, a sada je žalio i sebe. Nekih bi dana imao užasan osjeæaj u grudima koji naprosto ne bi nestao. Otišao je èak i u kliniku u Hamiltonu na pregled, buduæi da je AJa, sina gospoðe Jeremv, pogodio srèani udar prije dvije godine sa trideset sedam godina, ali su medicinske sestre uporno tvrdile da je sve u redu. Nabavi si nešto protiv žgaravice, rekle su mu. Prestani piti toliko kave. Prestani pješaèiti po takvom nevremenu i nosi rukavice i šal.Abe je iz klinike otišao ravno u drogeriju. Kakva je razlika izmeðu ljubavi i žgaravice? upitao je Petea Byersa koji je bio jedina osoba u gradu koja je sigurno znala nešto o tim stvarima.Daj mi minutu. Pete, uvijek brižan, pretpostavio je da æe mu trebati vremena da razmisli o tome. Zvuèalo je kao teška zagonetka, ali se ispostavilo da za odgovor nije trebalo dugo. Znam, objavi on. Nikakva.Na temelju tog savjeta, Abe kupi pastile protiv želuèane kiseline koje odmah proguta, zajedno s veæinom ponosa. Nije ni èudo da nikome dosad nije vjerovao nikad ne možeš znati što æe ljudi uèiniti u jednom trenutku ti se smiješe, a sljedeæeg ih više nema, bez objašnjenja ili barem uljudnog pozdrava. Nema odraslog èovjeka na ovoj planeti koji dobije sve što želi, pa što se onda Abe ima žaliti? Još je tu, zar ne? Budi se svakog jutra ispod neba, pije svoju kavu, oguli led sa svojih ulaznih stuba, mahne susjedima. Nije bio djeèak koji je bio izigran, koji nikad nije dobio priliku da odraste i donosi vlastite odluke, ispravne ili pogrešne. Ta razlika izmeðu tragedije i obiènog peha, može se lako odrediti od jednog se može otiæi i to æe Abe i uèiniti, koliko god kilometara iziskivalo ili koliko god pari èizama iznosio.Ruèni sat i hljebSNIJEG JE PADAO CIJELOG PROSINCA, PREKRIVŠI BOžiæno drvce ispred vijeænice bijelim pokrivaèem koji se nije otopio dok drvo nisu maknuli, kao i svake godine, prvu subotu poslije Nove godine. Bilo je to doba godine kad bi sjeverac bjesnio gradiæem, bacao kante smeæa na ulicu, drmao tendama trgovina. Dani su bili tako kratki da su završavali u èetiri sata, kad bi nebo pocrnjelo, a veèeri bile tako hladne da se ljudima ledio dah na kristalno èistom zraku. Izgledalo je kao da su rukoveti zvijezda baèeni iznad haddanskih krovova, osvjetljavajuæi gradiæ i u ponoæ. Neki su se šalili da

bi bilo pametno nositi sunèane naoèale nakon zalaska sunca, toliko je blještav bio snijeg sjao je na svjetlosti zvijezda, navodeæi i najozbiljnije ljude da bace oprez i suzdržanost u vjetar i skoèe u najveæe snježne nanose.Spremište za èamce internata Haddan, s pogledom na zavoj u zaleðenoj rijeci, nije se grijalo i bilo je puno propuha iako je bilo zatvoreno do proljeæa, ne znaèi da nije bilo neiskorišteno. Petkom naveèer baèvice piva bile bi postavljene pokraj kajaka i kanua pokrivenih ceradom, a nekoliko je djevojaka prvog razreda veæ izgubilo nevinost pokraj vesala. Iako se stidjela što je ista kao tolike druge, Carlin je provela puno vremena u spremištu s Harrvjem, ali potkraj polugodišta sve se to promijenilo. Sad, kad god bi bila s Harrvjem, našla bi kamenèiæ u džepu Gusova kaputa neki su bili crni, neki bijeli, a treæi kristalno plavosivi, boje leda koji se stvarao u pliæacima rijeke. Pod Carlinina ormara bio je pokriven zbirkom tog kamenja zaèegrtali bi svaki put kad bi posegnula za èizmama i ubrzo je primijetila da kamenje postaje svjetlije u kasne sate, tako da bi do ponoæi postali prozirni, gotovo nevidljivi golom oku.Kad je došlo vrijeme zimskih praznika, grupa uèenika dogovorila je sedmodnevni boravak u Harrvjevoj obiteljskoj kuæi u Vermontu. Podrazumijevalo se da æe Carlin iæi s njima i ona se izjasniNe misliš valjda ozbiljno. Harry je bio jako ojaðen. Sve smo isplanirali a ti sad ne ideš?To su zapravo bili njegovi planovi pa ipak se Carlin potrudila objasniti da bi joj bilo teško otiæi iz internata. Gospoðica Davis više ne može ustati sa stolice i èesto je preumorna za jelo pa zaspi za stolom, tanjura netaknutog ispred sebe. Gospoðica Davis bila je tako zahvalna za Dan zahvalnosti da Carlin nije mogla svoju poslodavku ostaviti samu preko raspusta.Baš me briga, reèe Harry. Ja sam sebièan i želim te tamo sa mnom.Ali Carlin se nije moglo uvjeriti. U pet sati sljedeæeg jutra bila je u krevetu kad je èula da Amy odlazi. Kombi koji je Harry iznajmio radio je u praznom hodu na parkiralištu, a njegova su prednja svjetla rezala mrak. Kad je Carlin pažljivije osluhnula, prepoznala je glasove nekolicine sretnika koje je Harry pozvao na skijanje. Držala je oèi zatvorene dok se kombi nije odvezao s parkirališta štropot motora udaljavao se pa skrenuo u Glavnu ulicu, prošao pokraj ograda ukrašenih bijelim žaruljicama, pokraj blistavog bora ispred vijeænice i groblja iza Sveta Agate, gdje su mnogi veæ položili vijence, obilježivši time blagdansko doba.Prvi dan raspusta, Svetu Anu napustili su svi osim miševa. Sve su djevojke otišle obiteljima ili prijateljima i u praznini koju su ostavile za sobom dogodio se trenutak u kojem se Carlin osjetila izgubljenom. Ode do javne govornice i nazove Sue, svoju majku, koja se rasplakala i rekla da Božiæ nije pravi Božiæ bez Carlin kod kuæe da zajedno slave. Premda je voljela majku, kad su završile razgovor, Carlin je bilo drago da je u Haddanu. Sue Leander poslala je Carlin na dar kolonjsku vodicu od bijelog mošusa koju je Carlin ponovno zamotala i poklonila gospoðici Davis.Sigurno misliš da pokušavam uloviti muškarca, reèe gospoðica Davis kad je vidjela dar, no dala se nagovoriti da isproba dašakdva na zapešæima. Eto, izjavila je. Sad sam komad i pol.Carlin se nasmijala i poèela pripremati premaz za gusku koju je naruèila kod mesara u Hamiltonu. Ispostavilo se da Carlin dobro kuha. Ona, koja je bila odgojena na smrznutoj hrani i makaronima sa sirom, sad je znala u tren oka tanko narezati paprike i mrkve jedno

popodne skuhala je tako ukusnu juhu od povræa da kad je njezin miomiris prostrujao paviljonom nekoliko je djevojaka oboljelo odKRALJ RIJEKEOrasi u nadjevu? onjuši gospoðica Daviš zavirivši preko Carlinina ramena. Grožðice? Glas joj je bio ozbiljan od sumnjièavosti.Carlin je podigla gusku za vrat i upitala bi li možda gospoðica Daviš htjela preuzeti kuhanje. Gospoðici Daviš guska je izgledala prilièno goluždravo i èudno a, istini na volju, pomisao da bi mogla spremiti išta složenije od sendvièa sa sirom bila je u najboljem sluèaju teško zamisliva, dok je pomisao da bi držala mrtvu gusku u ruci bila više nego smiješna. Brzo se predomislila. Kad se sve uzme u obzir, nadjev s orasima bit æe sasvim u redu.Helen nije željela da joj ta djevojka koja radi za nju bude simpatièna budalasto je sad se poèeti vezati za nekog, kad je prekasno za takvo što. Nikad ne bi priznala koliko joj je bilo drago što je Carlin ostala preko praznika. Djevojka je bila ugodno društvo i imala izniman dar za rješavanje problema koji su se Helen èinili nepremostivima. Primjerice, organizirala je da doðe taksi kako bi Helen mogla prisustvovati misi u Svetoj Agati umjesto da ide na službu koju je vodio doktor Jones u školskoj kapeli. Odgojena kao katolkinja, Helen je oduvijek željela iæi u Svetu Agatu, ali se bojala da æe mjesni župljani biti neprijateljski raspoloženi prema pridošlici, pogotovo izgubljenoj duši poput nje, koja tako dugo nije bila na pravoj misi. No, okupljena joj je pastva priredila toplu dobrodošlicu. Pete Byers odveo ju je do njezinog mjesta, a poslije ju je neki simpatièan mladi èovjek po imenu Teddy odvezao natrag u Svetu Anu. Kad je stigla kuæi, vidjela je da je Carlin poslužila pravi božièni objed, koji je podsjeti na blagdanske objede koje je znala pripremiti njezina majka, s jelima poput slatkog krumpira u karameli i prokulica i, naravno, guske sa slasnim nadjevom.Na pola veèere Helen Daviš pogleda kroz prozor i ponovno ugleda onog zgodnog muškarca. Abel Grey stajao je pokraj ružina grmlja, iako je padao snijeg. Bio je on jedan od najzgodnijih muškaraca koje je Helen ikad vidjela, i pomisli kako je trebala naæi takvog èovjeka kad je bila mlada, umjesto da se vuèe za onim niškoristi doktorom Howeom.Gle tko je ovdje, ona reèe Carlin i brzo pošalje djevojku po njega. Carlin potrèi kroz snijeg. Crni joj se kaput trapezasto širio preko bijele pregaèe i sveèane plave haljine.Hej, dovikne Abeu, kojemu kao da nije bilo drago što je otkriven. Gospoðica Daviš poziva vas da veèerate s nama. Baš bisteCarlin je skakutala da se ugrije no barem su èizme koje je kupila kod Hingrama bile na visini zadatka, a Gusov kaput bio pravi blagoslov po ovakvu vremenu. One krupne pahuljice još su padale i Abeova kosa je pobijelila. Izgledao je postiðeno ispod svog tog snijega, kao što bi izgledao svatko uhvaæen kako viri kroz tuðe prozore.Samo šetam, izjavi. Ne šuljam se.Gospoðica Chase otišla je u hotel u Maine s gospodinom Hermanom. Pa biste baš mogli ruèati s nama.Abe je veæ pojeo svoj božièni objed u Mlinskom kamenu dva toèena piva, hamburger i veliku porciju krumpiriæa.Doðite, nagovarala gaje Carlin. Ja æu se pretvarati da vas nikad nisam vidjela kako krišom izlazite iz Svete Ane u tri ujutro, a vi se možete pretvarati da ste pristojni.Što imate za jelo? Abe upita nevoljko. Gusku punjenu orasima i krumpire u karameli.

Abe se iznenadi. To si sve ti pripremila? Kad je Carlin kimnula, on podigne ruke u zrak. Mislim da si me nagovorila.Svjetlost je sad veæ poèela blijedjeti. Abe zaista nije oèekivao da æe Betsy biti kod kuæe, niti je smislio što bi rekao u sluèaju da jest. Bi li je molio da se predomisli? Je li tako duboko zabrazdio?Kad su došli nadomak Svete Ane, Helen Daviš otvori stražnja vrata ugledavši Abea, ona mu mahne.Mislim da joj se sviðate, povjeri mu Carlin.Siguran sam da æe mi dati nogu prije kraja veèere. Abe joj odmahne. Dobra veèer, Helen, pozdravi je. Sretan Božiæ! Onaj crni maèak šmugne na mrazni trijem. Eno mog kompe. Abe zakvoca kao da zove kokoši, ali se maèak ne obazre na njega nego se oèeše o Carlinine noge.Zgodan deèko. Carlin se sagne da ga pogladi po ušima.Ponovno vas vaš maèak nije prepoznao, primijeti Helen kad su svi odklipsali u kuhinju, zajedno s maèorom. Helen je poklopila krumpire i stavila tanjur na zdjelu s povræem da zadrži toplinu. Nekoliko manjih pokreta te oni kratki trenuci na trijemu potpuno su je iscrpili. Stojeæi tu za vlastitim stolom, držeæi se za naslon stolice, Helen je izgledala kao da æe svakog èasa kolabirati, baš kao Millie Adams iz Šumske ulice, koja je bolovala godinama prije no što jevi anilini i tr i 1vi I ci 1 nK o i Vi a roctr ci rm fiv. ri no iiKRALJ RIJEKEvratku kuæi da vidi je li Millie uspjela preživjeti još jedan dan. Sada je pomogao gospoðici Daviš da sjedne.Baš lijepo da ste bili u prolazu, reèe. Baš na vrijeme za veèeru.Još u crnom kaputu, Carlin požuri do kredenca po još jedan tanjur. Vrebao je.Vrebao, reèe gospoðica Daviš zadovoljno.Šetao sam. Sad kad je ugledao hranu pred sobom, Abe protrlja ruke poput izgladnjela èovjeka.Carlin je prekapala po ladici s priborom za jelo kako bi mogla postaviti pribor za još jednu osobu, kad osjeti kako joj se nešto mièe u džepu.Skini taj kaput i sjedni, naredi joj Helen Daviš. Ne možemo jesti bez tebe.Carlin odloži pribor za jelo na stol. Imala je èudan izraz lica. Zaboravila je umak od brusnica, no nije se pomaknula kako bi ispravila tu pogrešku. Ponoæ skoèi Heleni u krilo i poène presti, nisko u dnu grla.Što je? Helen reèe utihloj djevojci.Najgore kad ti je do nekog stalo je to što se prije ili poslije poèneš brinuti i primjeæivati detalje koji inaèe ne bi bili oèiti. Helen je, na primjer, sad opazila da je Carlin problijedjela, frulica od djevojke zamotana u taj stari crni kaput koji je uporno nosila.Što je? upita Helen.Carlin se maši za džep i izvadi ribicu, koju stavi na stol. Helen se nagne da bolje pogleda. Bio je to jedan od onih srebrnih klenova koje se može naæi u rijeci Haddan svjetlucava ribica borila se za dah. Helen Daviš bi možda ubacila ribicu u vrè vode da je Ponoæ nije zaskoèio i progutao je.Protiv svoje volje, Carlin se nasmije. Jeste li to vidjeli? Pojeo ju je.Ti zloèesti, zloèesti deèko, ukori ga Helen. Zloæko jedan.Rekla sam vam da mi Gus ostavlja stvari, Carlin reèe Abeu. Ali mi niste vjerovali.

Abe se zavalio u stolici, zbunjen, ali je Helen Daviš bila puno manje iznenaðena. Oduvijek je vjerovala da se bol može oèitovati u fiosula se crvenim prištiæima koji su je svrbjeli i pekli cijele noæi. Ovdašnji lijeènik joj je rekao da je alergièna na ruže i da više nikad ne smije jesti slatko od ružine vodice ili se kupati u ružinom ulju, no Helen je znala što je na stvari. Nije imalo nikakve veze s ružama. Bila je to bol koju je nosila sa sobom, bol koja je probijala kroz kožu.Sjeæanje na to vrijeme izazivalo bi u Helen neizmjernu bol ili je možda posrijedi bila bolest koja je tako utjecala na nju. Bol je bila tako strašna da se presavinula i Carlin je potrèala po tablete morfija skrivene u ormariæu sa zaèinima.Ništa mi nije, tvrdila je gospoðica Daviš, no nije se protivila kad su joj pomogli otiæi u njezinu sobu. Poslije toga, Carlin odvoji tanjur hrane za sutrašnji ruèak gospoðice Daviš, a zatim pojede svoju veèeru izmeðu napada pospremanja. Abe je na brzinu ubacio jelo u sebe, zatim provjerio spava li gospoðica Daviš. Hvala Bogu, spavala je, no Abea uznemiri njezin beživotni izgled, bila je blijeda kao najdeblji zimski led.Kada su Carlin i Abe otišli od gospoðice Daviš, zrak je bio tako studen da bi od disanja èovjeka zaboljelo grlo i pluæa nebo je bilo rasvijetljeno zviježðima koja su se vrtložila kroz mrak. Moglo se vidjeti Plejade, Atlasove kæeri postavljene na Mlijeèni put za njegovo vlastito dobro. Kako je bilo lijepo bez ljudi na vidiku i samo sa zvijezdama da ti prave društvo.Kako to da se tako rijetko vrzmate ovuda? Zar ne nedostajete gospoðici Chase?Ona ima zaruènika. Abe je od djeda nauèio o zviježðima i kao dijete bi usnio brojeæi ne ovce, veæ sve one svjetlucave pse, medvjede i ribe koje su svijetlile kroz prozor.To vas prije nije spreèavalo, podsjeti ga Carlin.Pretpostavljam da je pobijedio bolji. Abe se pokuša nasmiješiti, ali ga je lice boljelo na hladnoæi.Ja sam u seminaru iz povijesti kod gospodina Hermana. Vjerujte mi, on nije èak ni druga violina.Snijeg je prestao padati bio je od one svjetlucave vrste od koje škripi svaki korak.Božiæ. Abe je promatrao kako mu se dah pretvara u kristaliKRALJ RIJEKEBio bi u New Yorku, reèe Carlin bez oklijevanja. A ja s njim. Prežderavali bismo se i gledali tri filma zaredom. I možda se ne bismo vratili.Gus nije mogao staviti tu ribu u tvoj džep. Znaš to, zar ne?Recite to svom prijatelju. Carlin kimne glavom prema maèku koji je krenuo za njima iz stana gospoðice Daviš. Smrdi mu iz usta po ribi.Kasnije te noæi, Carlin je još razmišljala o Gušu na putu za gimnastièku dvoranu. Uðe uz pomoæ kljuèa koji je dobio svaki èlan plivaèke ekipe. Upali sigurnosna svjetla na ulazu, pa ode u svlaèionicu, presvuèe se u kupaæi kostim i dohvati kapu i naoèale. Abel Grey nije želio povjerovati da je riba na veèeri gospoðice Daviš stigla od Guša, ali Carlin je znala da neke stvari nikad sasvim ne nestanu, ostanu s tobom kako god.Dolje kod bazena, svjetlost se odbijala od ostakljenog prolaza, i to je bila dovoljna rasvjeta. Voda je izgledala zelena poput boce i kad je Carlin sjela na rub i prebacila noge u vodu, zaprepastila se kako je hladna. Oèito su grijanje iskljuèili preko praznika. Carlin sklizne u vodu, naglo udahnuvši od hladnoæe. Koža joj se naježila naoèale su joj se zamaglile èim ih je navukla. Poène preplivavati bazen, najtežim stilom, leptirom, i ležerno uhvati ritam. Plivanje bi joj donijelo olakšanje osjeæala se kao da je na puèini oceana, kilometrima od kopna i svih trièavih ljudskih briga. Mislila je na zvijezde koje je

vidjela na nebu i pahuljice koje su zaprašile kamene stazice i hladnoæu Nove Engleske koja bi te presjekla. Njezini su zamasi stvorili struju valiæi su zapljuskivali ploèice. Kad je prestala plivati, osloni se laktovima na rub bazena, skine naoèale, pa plivaèku kapu i rastrese kosu. Tad shvati da nije sama.Zelenkasta omaglica klora isparavala se s površine, i na trenutak Carlin se uèini da joj se samo prièinja da joj se netko približava, no tada lik naèini korak bliže. Ona se odgurne od ruba dokle god ostane u središtu bazena, nema naèina daje itko ulovi, ako je to ono što ova osoba želi. Tko god to bio, neæe biti brz kao Carlin u vodi.Oèi su je veæ pekle od klora ona zaškilji i pokuša raspoznati njegovo lice. Ne približavaj se! zapovjedi ona i tad se malo iznenadi kad je on posluša. Èuène i veselo se nasmiješi i tada shvati tko je to. Sean Byers iz drogerije. Carlin osjeti kako joj bilo usporava, no èudno je bilo to što joj je puls još divljao. Kako ti je palo na pamet darlnrteš mamo?To isto bih ja mogao reæi za tebe. Sean skine ruèni sat i pažljivo ga stavi u prednji džep svojih traperica. Ja sam ovdje dva ili tri puta na tjedan, nakon zatvaranja. Redovno dolazim. Što se ne bi moglo reæi za tebe.Zar? Ti plivaš?Obièno u bostonskoj luci, ali i ovo je dobro. Ne moram izbjegavati kolica ili napola potopljene èamce.Carlin je nastavila plivati gledala je kako Sean skida jaknu i baca je na ploèice. Skine pulover i majicu kratkih rukava, a zatim pogleda Carlin.Nemaš ništa protiv? upita, ruke iznad zatvaraèa. Ne bih te želio dovesti u neugodnu situaciju ili nešto slièno.Ma ne. Carlin zabaci glavu izazovno. Samo naprijed. Ne daj se smetati.Sean skine traperice. Carlin nije mogla ne pogledati kako bi provjerila ima li na sebi kupaæe gaæice i nasmiješi se kad je vidjela da ih ima. Sean ispusti pokliè kad je skoèio u duboki dio bazena.Ti si ovdje neovlašteno, reèe Carlin kad je doplivao do nje. Nadam se da to znaš. U dubokom dijelu bazena, voda je bila tako crna da se èinila bezdanom.Seanovo lice bilo je blijedo na prigušenoj rasvjeti. U ovom se gradu nema što raditi. Morao sam si pronaæi nekakvu zanimaciju. Pogotovo sad kad više nema Guša. Dobra si plivaèica, primijeti on.Ja sam dobra u svemu, reèe mu Carlin. Sean se nasmije. I tako skromna. Pa? Misliš da se možeš mjeriti sa mnom? Svakako, reèe on. Ako usporiš.Preplivavali su bazen zajedno i Carlin nije promijenila svoj tempo radi njega. Seanu je služilo na èast što je uspijevao održati korak nije lagao, doista je bio dobar plivaè, i premda mu je stil bio neelegantan i brzoplet, bio je brz i natjecateljski raspoložen. Bilo je lijepo biti u mraku, sama, a ipak ne sasvim. Carlin je mogla tako nastaviti unedogled, da nije primijetila odbljeske svjetla kako se svjetlucaju ispred nje. Prestane sjeæi vodu, misleæi da æe joj se vid razbistriti, no bili su tamo jato siæušnih klenova.Sean joj priðe. Njegova mokra kosa izgledala je crna a i oèi suKRALJ RIJEKEna automobil koji je ukrao, onaj koji je završio smrskan na sporednoj cesti u Chelseaju, zbog kojeg je dospio na sud za maloljetnike, a zatim u Haddan. Usprkos toj ozljedi, imao je lijepo lice, koje mu je uvijek donosilo više sreæe nego je zaslužio. U Bostonu je bio poznat po svojoj odvažnosti, no veèeras se osjeæao nelagodno. Bazen je bio puno hladniji

no inaèe, ali to nije bio razlog zbog kojeg je poèeo drhtati. Nekakvo gibanje lagano mu ju okrznulo kožu, peraja i škrge, hitro poput daha. Srebrna crta proðe pokraj njega, naèini krug pa se vrati k njemu.Što je ovo?Sean je želio biti nasamo s Carlin još otkako ju je prvi put vidio, ali je sad bio puno manje siguran u sebe no što je mislio da æe biti. Tu u vodi, ništa više nije izgledalo isto. Mogao se zakleti da vidi ribe kako poput strelica hrle kroz bazen, pomisao suluda koliko i ona da su zvijezde pale s neba kako bi svijetlile ispod njih, ledeno bijelim svjetlom.To su samo klenovi. Carlin uhvati Seana za ruku. Koža mu je bila hladna, no ispod nje je kljuèao. Carlin mu ispruži ruku zajedno sa svojom tako da su im ribe plivale kroz prste. Ne brini, reèe. Neæe nam ništa.PETE BYERS NIJE MOGAO NI NABROJITI KOLIKO JE puta morao skoknuti u drogeriju po meæavi, kamo bi ga pozvale uspanièene majke èije su bebe dehidrirale i gorjele od vruæice, ili starci koji su zaboravili podiæi prijeko potreban lijek bez kojeg možda ne bi uspjeli preživjeti noæ. Otvarao je drogeriju po potrebi, a zatvarao ovisno o okolnostima zakljuèao je vrata, na primjer, u znak poèasti djedu Abea Greya kad su Wrighta prevozili do posljednjeg poèivališta. Tog se dana pogrebna povorka protezala od Glavne ulice do knjižnice ljudi su stajali na ploènicima i plakali, kao daje netko njihov preminuo. Pete je došao poslije radnog vremena i onoga dana kad je Frank Grey pucao u sebe, da ispuni recept za sredstva za umirenje kako bi Frankova majka Margaret napokon uspjela malo odspavati.Pete je rekao Ernestu Greyu da mu neæe biti teško donijeti recept Greyovima, ali je Ernest vjerojatno imao potrebu izaæi jer je inzistirao da doðe osobno. Bilo je kasno i Ernest je zaboravio lisnicu pretražio je džepove, izvadio sitniš, kao da Pete ne bi ruku daoprvi put je Pete bio zahvalan što on i Eileen nisu imali djece. Možda je istina što ljudi govore, da svatko tko dovoljno dugo poživi na kraju shvati da je njihovo prokletstvo ujedno i blagoslov.Buduæi da se gradiæ posljednjih godina toliko promijenio, i toliko se novih ljudi doselilo, Peteu je bilo teško znati svakog po imenu, što je znaèilo da usluga nije bila kao nekad. Ali gradiæi ne ostaju isti, razvijaju se, sviðalo se to nekom ili ne bilo je èak i govora o izgradnji gradske srednje škole, blizu Wrightove stare farme, jer uskoro æe biti previše uèenika da ih se šalje u hamiltonski školski okrug. Nije to kao nekad, to sigurno, kad si subotom naveèer sretao iste ljude u Mlinskom kamenu, kao i nedjeljom ujutro u crkvi Svete Agate, dobro znajuæi što su došli ispovjediti i za što zahvaliti Bogu.U posljednje vrijeme Pete je razbijao glavu problemom povjerljivosti, i baš je o toj temi razmišljao kad Abe doðe na ruèak u subotu nakon Božiæa. Onih nekoliko stalnih mušterija Lois Jeremv i njezina družba iz vrtnog kluba te Sam Arthur, èlan gradskog vijeæa deset godina uzastopce pozdrave Abea.Sretni blagdani, odvrati im on. Ne zaboravite glasovati za semafor kod knjižnice. Spasit æete neèiji život.Svatko tko bi se bolje zagledao mogao je vidjeti da Abe nije ispavan. Za vrijeme ovih blagdana otišao je tako daleko da je nazvao šest hotela u Maineu, kao obièna budala, u potrazi za Betsy. U jednom hotelu bio je prijavljen gost pod imenom Herman i premda se ispostavilo da je posrijedi par iz Marvlanda, Abe je otad bio izvan sebe. S druge strane, Sean Byers je izgledao sasvim dobro. Zviždukao je dok je pripremao Abeovu narudžbu

koju je, kao i svatko u gradu, veæ znao napamet puretina u raženom kruhu, senf, bez majoneze.Zbog èega si ti tako sretan? Abe upita Seana, koji je isijavao veselje. Abeu nije trebalo dugo da shvati, jer kad je Carlin Leander ušla u drogeriju, Sean je zasjao poput božiènog drvca ispred vijeænice.Carlin je pak bila hladna i promrzla upravo je bila u bazenu i krajevi kose bili su joj blijede, vodnjikavo zelene boje.Išla si plivati bez mene? reèe Sean kad je prišla pultu. I opet æu iæi, potvrdi mu Carlin.Kada je Sean otišao odnijeti zdjelu variva Samu Arthuru, Carlin sjedne pokraj Abea. Abe je danas bio ovdje jer ga je Carlin nazvala. Iako mu nije rekla razlog, Abe se nasmiješi i kimne glavom nre.mn Se.anu. Tiubav ie èesto u nozadini veæine hitnih Doziva.

KRALJ RIJEKETko bi to pomislio.Nije ono što mislite. Samo zajedno plivamo. Znam da od toga nikad ne bi bilo ništa ne morate mi govoriti da ne gajim previsoke nade. Toliko glupa nisam.Nisam to namjeravao reæi. Abe odgurne svoj tanjur i popije kavu do kraja. Htio sam ti samo poželjeti sreæu.Ne vjerujem u sreæu. Carlin pregleda jelovnik obložen plastikom. Prvi put nakon dugog vremena od pomisli na hranu nije joj pozlilo. Èak je i razmišljala da pojede sladoled od mentola i èokolade. Ispod Gusova starog kaputa imala je traperice i iznucani stari pulover, no po Seanovu mišljenju nije mogla izgledati ljepše. Netremice je gledao u nju dok je pripremao frape od malina i limete za Sama Arthura koji je došao po svoj inzulin i kojemu bi bilo bolje da je naruèio kolu bez šeæera.Što æe onaj tvoj drugi deèko pomisliti ako se spetljaš sa Seanom Bversom? upita Abe.Harry? Carlin je odbijala misliti dalje od praznika. Svaki put kad bi se našla sa Seanom na bazenu, èinilo se kao da æe imati školu za sebe zauvijek. Neka druga djevojka bi se možda bojala ostati u praznom internatu, ali ne i Carlin. Sviðalo joj se kako su joj koraci odjekivali, sviðala joj se tišina koja bi je pozdravila na hodnicima i stubištu. Svi prozori Svete Ane bili su presvuèeni plavim ledom i, kad bi vjetar zapuhao, ledenice bi se otresle s krova uz zvuk koji je podsjeæao na slomljene kosti, no Carlin nije marila. Bila je sretna, no sreæa se èesto može raèunati minutama. Isprva je bilo sedam dana do poèetka škole, zatim šest, pa pet, a onda je Carlin prestala brojiti.Lako æu ja s Harrvjem, reèe Abeu.Ne, reèe Abe. Mislio sam na onog drugog. Na Guša.Lois Jeremv doðe platiti raèun prstom priprijeti Abeu. Nisi dežurao ispred vijeænice za vrijeme našeg posljednjeg sastanka. Prema Abeu, kao i prema ostalim pripadnicima haddanske policije, odnosila se kao da su njezini djelatnici, ali je bar bila pristojna prema njima kao najamnicima.Ne, gospoðo. No nadam se da æu sljedeæi put biti tamo.Ne mogu vjerovati. Carlin je bila zelena od bijesa. Obratila vam se kao sluzi.To je zato što im i jesam na usluzi. Abe ih službeno pozdravi dok su gospoða Jeremv i Charlotte Evans odlazile, i obje žene zahihoæu kad su mahnule na pozdrav.Carlin zavrti glavom, zaprepaštena. Toliko dugo veæ živite ovdje, a ne primjeæujete kad se netko ponaša kao snob.

Primjeæujem, ali ako poèneš mariti što drugi misle o tebi, onda si gotov. To je lekcija koju nauèiš u Haddanu. Abe se maši za svoj kaput. Hvala što si me pozvala. Pretpostavljam da me èastiš, pogotovo sad kad hodaš sa Seanom. Vjerojatno æe ti dati popust.

Nazvala sam vas jer sam nešto našla. Carlin raširi crni kaput i otkrije unutrašnji džep, za koji nije znala da postoji do jutros. Izvadi iz njega plastiènu vreæicu punu bijelog praha.I ponovno, Abe osjeti da njegov utopljeni djeèak nimalo ne slièi onim haddanskim uèenicima koje je njegov djed izvukao iz rijeke. Ovaj nikako da se utopi i svatko dovoljno lud da mu se približi mogao bi biti povuèen u dubinu zajedno s njim.Nisam vam to namjeravala pokazati, ali sam se tek sjetila da Gus više ne može imati problema. Mislim da to èak nije ni njegovo, jer ja bih znala da je imao posla s ovakvom vrstom droga.No Abe nije bio tako siguran. Zapanjujuæe je kako te temeljito netko do koga ti je stalo može obmanuti i koliko se možeš prevariti u njemu. Dok je Abe bio djeèak, on je bio taj koji se previše volio igrati oružjem. Kad god bi ih Wright odveo na polje da vježbaju gaðanje, Frank bi sjedio na bali sijena i rukama poklopio uši dok bi Abe pucao sve u šesnaest gaðao bi iz bilo èega, èak iz Wrightove velike, stare saèmarice, one koju su ukrali, puške tako jake da bi se nakon okidanja Abe èesto opružio na leðima zagledan u oblake na nebu.Abe otvori vreæicu, no baš kad je želio kušati malo, oèekujuæi gorak okus kokaina, Pete Byers ga zaustavi.Ja to ne bih jeo, sinko, reèe. Spržit æe ti dušnik.Abe je razmišljao što bi sve ovaj prašak mogao biti prašak za pecivo, arsen, prašina od krede, PCT, smjesa za kolaèe, heroin. Sam Arthur bio je na odlasku, èavrljao sa Seanom o tome kako Celticsima manjka timskog duha, tugujuæi za danima kad se uvijek moglo raèunati na Larrvja Birda da æe izvuæi pobjedu iz šešira. Nebo je prijetilo snijegom cijelo jutro, no palo je samo nekoliko pahuljica, ta Ha nnkriie zaleðene, ceste i uèini vožniu onasnom.KRALJ RIJEKEAko znaš što je to, Pete, reci mi, reèe Abe.Ljudi imaju pravo na vlastitu privatnost, zar ne? Odnosno, tako je Pete oduvijek vjerovao. Recimo, Abeov djed koji je potkraj života prestao uzimati lijekove, odbijao doæi u grad po ono što mu je lijeènik prepisao. Jedne noæi Pete se odvezao do farme pokucao je na vrata s tabletama nitroglicerina koje su danima ležale na pultu drogerije, no Wright nije svojom uobièajenim gostoprimstvom pozvao Petea da uðe. Pogledao je kroz mrežasta vrata i rekao Imam pravo to uèiniti, i Pete je shvatio da se mora složiti s njim. Kad èovjek poène povlaèiti crtu, odvajati dobro od zla, treba mu izdržljivost anðela na zemlji koji dijeli mudre savjete, a Pete Byers je znao da ih nema.Bilo je teško svih ovih godina nikada ne otkriti nešto reèeno u povjerenju, ležati pokraj Eileen u krevetu s glavom punom informacija o kojima ni sa kim neæe moæi porazgovarati. Kad odu u motel na novogodišnji bal, znat æe koja konobarica pije kontracepcijske pilule, znat æe da je Doreen Becker isprobala gotovo sve protiv osipa koji ima, baš kao što je znao da je AJ, sin gospoðe Jeremv, koji bi uvijek otišao u motel po plate sira i raèiæa za godišnju zabavu svoje majke, opet poèeo uzimati Antabuse u još jednom pokušaju da obuzda svoje pijanstvo.

Sve to znanje pretvorilo je Petea u èovjeka koji je malo što komentirao. Zapravo, kad bi èuo da su se izvanzemaljci spustili u Haddan i da jedu kelj na poljima i spremaju se za boj, rekao bi svojim mušterijama da ostanu kod kuæe, zakljuèaju vrata i provedu što je moguæe više vremena s onima koje najviše vole. Pete je znao samo to da svatko zaslužuje privatnost da svatko ima pravo živjeti i umrijeti kako smatra shodnim. Nikada nije komentirao neku mušteriju ili osobni život prijatelja, barem ne dosad. Privuèe stolicu i sjedne imao je pravo biti umoran. Proveo je najveæi dio svojih èetrdeset pet godina na nogama, a isto toliko je držao jezik za zubima. Udahne i ulašti naoèale bijelom pregaèom koju je imao na sebi. Katkad èovjek uèini pogrešnu stvar zbog ispravnog razloga, odluka koju se obièno donese na licu mjesta, poput skoka u hladno jezero za užeglog kolovoskog dana.Gus je dolazio ovamo svakog popodneva. Rekao mi je da mu djeèaci s kojima stanuje èine život nepodnošljivim. Jedanput sam mu predložio da uzme nekakav lijek jer nije mogao spavati. Najgone dio paviljona u kojem je stanovao. Rekao je da su mu dali zadatak za koji su mislili da nitko ne može izvršiti. Htjeli su da pretvori bijele ruže u crvene.I to je bila inicijacija? Abe je bio zbunjen. A ne opijanje do besvijesti? Ili vezivanje oèiju i noæi strave?Izabrali su nemoguæi zadatak, reèe Carlin. Tako da ne uspije i da ga se mogu riješiti.Ali to nije bilo nemoguæe. Pete podigne onaj paketiæ s praškom. Kristali anilina. Stari trik. Posipaš ih po bijelim ružama, prièekaš minutu, kapaljkom dodaš malo vode i eto ga. Nemoguæe je uèinjeno.Poslije, dok je Carlin išla prema školi, svrati u cvjeæarnicu Sretan dan. Zvono na vratima zabrenèi kad je ušla. Dok ju je posluživala Ettie Nelson, koja je živjela niže od Abea u Kolodvorskoj aveniji, Carlin je razmišljala o mnogim oblicima koje okrutnost može poprimiti. Popis koji je nanizala do trenutka kad je odabrala pola tuceta bijelih ruža, prekrasnih, blijedih cvjetova èije su stabljike bile ispresijecane crnim trnjem, bio je odviše dugaèak da bi ga zapamtila. Skup izbor za uèenicu, zbog èega Ettie upita je li buket namijenjen za neku posebnu prigodu.O ne, reèe joj Carlin. Samo dar za prijatelja.Carlin plati i izaðe. Nebo je izgledalo kao da pada. Padao je gusti snijeg. Nebo je bilo maglovito i sivo, s beskrajnim nakupinama gustih oblaka. Ruže koje je Carlin izabrala bile su bijele poput snježnih nanosa koji su se veæ skupljali na uglovima ulica, ali tako mirisne da su ljudi u cijelom gradu, èak i oni koji su se žarko nadali povratku ljepšeg vremena dok su èistili snijeg ispred ulaza i s automobila, prestali raditi i zagledali se u nju, prekrasnu djevojku u suzama koja nosi svoje ruže kroz snijeg.

PRVI DAN NOVE GODINE, KAD SE BLIŽILA PONOÆ,Harryjev rentacar zaustavi se na parkiralištu paviljona Chalk. Carlin ne bi ništa ni naslutila, jer su motor i svjetla bili ugašeni prije no što je kombi uklizao na zaleðeno parkiralište, no njezin san se poremeti kad je Amy okrenula kvaku uz škljocaj i štropot, a zatim se krišom uvukla u sobu zasigurno misleæi da je neèujna. Pie se vratila ranije toga dana, ali je imala tako èvrst san da ne bi nikad primii An A mr Annticl niitic Amanp ili Ha cp rnznrlipniiln i nr7iirilflKRALJ RIJEKEu krevet prije no što bi netko mogao vidjeti ljubavne ugrize po njezinim ramenima i grlu.

Dobro si se provela? zazove je Carlin promuklim, hladnim šaptom.Vidjela je kako se Amy lecnula, a zatim navukla pokrivaè do brade. Naravno. Sjajno.Nisam znala da znaš skijati. A mislila sam i da mrziš hladnoæu.Carlin se uspravila u sjedeæi položaj i naslonila na uzglavlje od kreveta kako bi bolje vidjela. Amyne tamne oèi sjale su u mraku, širom otvorene i zabrinute. Na silu glasno zijevne, kao da se ne može suzdržati da ne zaspi. Ima puno toga što ne znaš o meni.Amy se okrene prema zidu, misleæi da Carlin ne može primijetiti izdaju s leða, no takve se stvari beskrajno lako proèitaju. Carlin zakljuèi da bi trebala biti zahvalna Amy što joj je olakšala prekid s Harryjem, no ujutro je bila loše volje, onako kako se osjeæa netko tko je budalasto poklonio svoju ljubav. Harry se, pak, ponašao kao da se ništa izmeðu njih nije promijenilo. Kad su se sreli dok su prelazili preko središnjeg travnjaka, on zgrabi Carlin i zagrli je, ne zamijetivši njezinu nevoljkost.Trebala si doæi s nama. Harryjev je dah kuljao na hladnoæi. Izgledao je svježe i sigurniji u sebe no ikad. Snijeg je bio izvrstan. Ludo smo se zabavljali.Možda je Harry namjeravao imati njih obje. Ne bi bilo teško raditi Carlin iza leða i uvjeriti Amy da èini što može da prekine s Carlin, a onda mjesecima razvlaèiti njihov prekid. Mogao je reæi Amy da je džentlmen i da kao takav ne voli nikome slomiti srce ako nije nužno.Imam nešto za tebe, Carlin mu reèe izvlaèeæi se iz njegova zagrljaja. Doði poslije u moju sobu. Iznenadit æeš se.Ostavi ga tamo, znatiželjnog i zainteresiranijeg no za veæinu stvari, a to ga je i zaintrigiralo, zar ne? Koliko je drukèija bila od ostalih djevojaka. Kako ju je teško proèitati. Morat æe se slatkim rijeèima obraditi Amy i objasniti joj zašto se viða s Carlin, no Carlin je bila uvjerena da æe mu poæi za rukom isplesti uvjerljivu prièu. Dobar lažac uvijek naðe izgovor, a bilo je jasno da Harrvju takve stvaDošao je prije veèere, bacio se na Amyn krevet, u kojem je, a da Carlin ništa nije slutila, provodio prilièno vremena, pazeæi da joj zavodi cimericu u vrijeme kad Carlin pliva, što ne znaèi da mu je taj zadatak teško pao. Sviðala mu se ideja da ševi dvije cure u istom krevetu pa privuèe Carlin k sebi. Ona se ponovno odmakne.A ne. Rekla sam ti, moram ti nešto pokazati.Harry zastenje. Nadam se da je nešto važno, upozori je.Nije ni primijetio bijele ruže na pisaæem stolu u vazi posuðenoj od gospoðice Daviš. Kad ih je opazio, podigne se na laktove.Tko je ovo poslao?Sad su ruže veæ bile ocvale i manje savršene, rubovi lišæa su posmeðili pa ipak, u dražesnoj vazi gospoðice Daviš od brušenog stakla buket je bio dojmljiv, vjerojatno suparnikov dar.Kupila sam ih za sebe. Ali sam se predomislila. Znaš kako je kad odluèiš da želiš nešto novo. Skine crni kaput s vješalice u ormaru i navuèe ga na sebe. Shvatila sam da želim crvene ruže.Bljesak nepovjerenja pojavio se u Harrvjevu pogledu. On se uspravi kako bi bolje promotrio Carlinin aranžman. Nije volio da ga nasamare, no bio je dobro odgojen i smiješak koji je uputio Carlin nije bio neprivlaèan.Ako želiš crvene ruže, kupit æu ti ih. Kupi ih Amy, predloži Carlin.Harry proðe rukom kroz kosu. Èuj, ako je ovo zbog Amy, priznajem, pogriješio sam. Mislio sam, prijateljica ti je, nisam oèekivao da æe se nešto dogoditi, ali mi nije dala

mira, a ja je nisam odbio. Da si pošla u Vermont, ništa se od toga ne bi dogodilo. Amy mi ništa ne znaèi, uvjeravao ju je Harry. Doði k meni i zaboravimo na nju.A ruže? Carlin je zadržala distancu. Provodila je toliko vremena u vodi da su joj bijeli polumjeseci noktiju lagano poplavjeli put joj je bila tako blijeda da je izgledala kao da nikad nije vidjela sunca. Okrene mu leða i izvadi paketiæ s anilinom iz unutrašnjeg džepa kaputa. Imala je knedlu u grlu, no prisilila se da se okrene Haraju. Kristala je bilo dovoljno samo za jedan cvijet, ali prije no što je uopæe dodala vodu, kako ju je uputio Pete Byers, ta jedna ruža poène mijenjati boju, jedan žarki cvijet, grimizan meðu ostalima.Harry zaplješæe, polako. Smiješak mu se raširio, iako je CarlinKRALJ RIJEKEÈestitam, reèe Harry, impresioniran. Tko bi pomislio da kurvica kao ti ima toliko skrivenih aduta u rukavu?Harry siðe s Amyna kreveta veæ navlaèeæi jaknu. Uvijek je znao kad je vrijeme da ode i kad je iz neke situacije izvukao najviše što je mogao.Taj sam trik nauèila od Guša, reèe Carlin. Ali, naravno, ti si ga veæ vidio.Harry priðe dovoljno blizu Carlin da ga je osjetila, toplinu njegova tijela, njegov topli dah. Ako želiš reæi da sam ja imao veze s onim što se dogodilo Gušu, varaš se. Ne bih trošio vrijeme na njega. Naprosto ne mislim da je to bio neki veliki gubitak, a ti oèito misliš da jest, i to je razlika izmeðu nas.Kad je otišao, Carlin uzme ruže, zamota ih u novine i baci u smeæe. Osjeæala je gaðenje prema samoj sebi zato što je bila s Harryjem, kao da je na neki naèin bila okužena. Ode na kat u kupaonicu i zakljuèa vrata, pa sjedne na rub kade, pusti vruæu vodu da teèe dok se cijela prostorija nije zamaglila. Osjeæala se prljavo i glupo svi oni sati koje je potratila na Harrvja, vrijeme koje je mogla korisnije provesti s Gušom. Nije to mogla podnijeti, doista nije, i zato posegne za jednom od britvica na polici. No koliko æe se puta morati posjeæi da bi se osjeæala bolje? Hoæe li dvanaest poteza biti dovoljno, èetrnaest ili stotinu? Hoæe li biti sretna tek kad ploèice u kupaonici pocrvene od krvi?Britva je trebala biti hladna u njezinim rukama, ali ju je žegla i ostavljala joj male vruæe ožiljke na koži. Sjeti se ruža Annie Howe i koliko je beznadno diæi ruku na sebe. Naposljetku, uèini drugu dobru stvar. Oštuca si kosu i ne gledajuæi u zrcalo. Sjekla ju je dok umivaonik nije bio pun blijede kose, a britva tupa. Taj je èin trebao biti kazna, mislila je da æe biti ružna bez kose, jer bi to odgovaralo tome kako se osjeæala u duši. No umjesto toga se osjeti iznenaðujuæe laganom. Te se noæi popela na prozorsku dasku i dok je stajala tamo, pomislila je da može letjeti. Jedan iskorak s krova, jednom nogom onkraj oluka, sve je što joj je potrebno da poleti sa sjevernim vjetrom koji je puhao iz New Hampshirea i Mainea, donoseæi miris borova i svježeg snijega.Otad bi sjedila vani na prozorskoj dasci svaki put kad bi Harry došao po Amy. Jadna Amy, Carlin ju je žalila. Amy je mislila da jei svježija zapeti Harrvju za oko, i tad æe se saviti oko njega, poput vrba blizu rijeke da bi se održale na obali.Sad je moj, likovala je Amy, a kad je Carlin odgovorila neka se samo slobodno posluži, Amy je odbila povjerovati da Carlin nije uništio njihov prekid. Ti si samo ljubomorna, tvrdila je Amy, pa te odbijam žaliti. Ionako ga nisi cijenila.Jesi li to s kosom uèinila zbog Harryja? upita Pie jedne veèeri dok je gledala kako Carlin provlaèi èešalj kroz svoju skresanu kosu.

Uèinila sam to u afektu. Carlin slegne ramenima. Uèinila je to zato što je smatrala da zaslužuje biti rastrgana krivnjom.Ne brini, Pie reèe Carlin glasom slatkim od brige. Opet æe narasti.No neke se stvari nisu mogle tako lako popraviti noæu bi Carlin ležala u krevetu i slušala vjetar i zvuk tihog disanja svojih cimerica. Da je barem još ona osoba koja je bila prije nego dolaska u Haddan, te da i ona može spavati cijelu noæ. Kad bi ipak zaspala, za sive i ledene zore, sanjala bi Guša. U njezinim snovima, spavao je ispod vode, širom otvorenih oèiju. Kad bi ustao iz vode i zaputio se kroz travu, bio je bosonog i opušten. Bio je mrtav u njezinu snu i nosio sa sobom znanje umrlih, da je jedino važna ljubav, i na ovom i na onom svijetu. Sve ostalo se jednostavno raspadne. Carlin je vidjela da se pokušava vratiti kuæi da bi to uèinio morao se popeti uz drvenu rešetku prekrivenu penjaèicama, no ta mu prepreka nije smetala. Premda su penjaèice bile naèièkane trnjem, nije krvario. Premda je noæ bila tamna, pronašao je put. Popeo se u svoju mansardnu sobu i sjeo na rub svog raspremljenog kreveta, a vitice su došle za njim, zavijugale duž stropa i poda dok nije nastala živica trnja, a svaki trn poput ljudskog palca, svaki s vlastitim otiskom.Je li moguæe da se neèija duša zadrži na ovome svijetu ako tako želi, toèno na samoj granici našeg svakidašnjeg svijeta, dovoljno stvarna da mièe lonèanice bršljana po prozorskoj dasci ili isprazni posudicu šeæera ili lovi klenove u rijeci? Lezi pokraj mene, rekla je Carlin u svome snu tome što je ostalo od njega. Ostani ovdje sa mnom, molila je, zazivajuæi ga kako je unijela. Æula je vjetar vani, kako èegrta drvenom rešetkom osjeæala ga je pokraj sebe, kože hladne poput vode. Rubovi njezine posteljine postali su blatni i vlažp1in i IZ,KRALJ RIJEKErade, u šumu i duž staze. A buduæi da to nije uèinila, bio je još uvijek s njom, gdje æe ostati dok ga ona ne pusti.VRLO SE MALO LJUDI U GRADU JOS SJEÆALO ANNIE Howe. Imanje njezine obitelji rascjepkano je i prodano, a njezina su se braæa odselila na zapad, u Kaliforniju, Novi Meksiko i Utah. Neki od starijih mještana, George Nichols u Mlinskom kamenu ili Zeke Harris iz kemijske èistionice, pa èak i Charlotte Evans koja je bila dijete kad je Annie umrla, sjeæali su se da su je znali vidjeti u Glavnoj ulici, sigurni da više nikad neæe vidjeti ženu Anniene ljepote, ni u ovom životu, ni u sljedeæem.Jedino je Helen Daviš mislila na Annie. Mislila je na nju svakodnevno, onako kako pobožni ljudi izgovaraju molitvu, rijeèi prozborenih bez umišljaja. Stoga se nije ni najmanje iznenadila kad je jednog hladnog jutra pred sam kraj sijeènja osjetila miris ruža, dana kad je led prekrio svaku biljku, jorgovane, ljiljane i borove jednako. Carlin Leander je takoðer oæutjela isti miris, jer je nadjaèao aromu karamele u pudingu od kruha koji je pekla u peænici, nadajuæi se da æe desert probuditi apetit gospoðice Daviš. Gospoðica Daviš je legla u krevet prošle nedjelje i više nije ustala. Propustila je toliko nastave da su morali naæi zamjenu, a èlanovi odsjeka za povijest gunðali su zbog viška sati koji su morali preuzeti zbog odsustva gospoðice Daviš. Nijedan od njih, ukljuèujuæi Erica Hermana, nije znao da se ženu koje su se bojali i mrzili sve te godine sada moralo nositi na zahod, zadaæa koja se zamalo pokazala preteškom za zajednièke napore Carlin i Betsy Chase.Tako mije neugodno, rekla bi gospoðica Daviš svaki put kad bi joj pomogli otiæi do kupaonice, razlog zbog kojeg Betsy nije rekla Ericu koliko je Helenino stanje ozbiljno.

Neke stvari bolje je sakriti od pogleda javnosti i zato bi Betsy i Carlin, stojeæi ispred otvorenih vrata kupaonice, gledale u stranu, nastojeæi osigurati Helen malo privatnosti. No vrijeme za privatnost je prošlo, a s njim i pretvaranje da bi se zdravlje gospoðice Daviš moglo poboljšati. Ali kad je Betsy predložila odlazak u bolnicu ili poziv Centru za kuæne posjete, gospoðica Daviš se zgrozila. Tvrdila je da ju je pokosila obièna gripa, ali je Carlin znala da je stvarni razlog njezinu protivljenju bio taj što gospoðica Daviš nikad ne bi mogla trpjeti da je bockaju, štipkaju i održavaju živom duže no što joj je dosuðeno. Helen je znala štooprost, i oni koje snaga napušta drže se za materijalni svijet, grèevito se hvataju za rubove dok im kosti ne postanu krhke poput hostija a suze im se ne pretvore u krv. No napokon je ono što je gðica Daviš èekala stiglo ovog hladnog sijeèanjskog popodneva, jer je tad udahnula miris ruža, miomiris je bio tako jak kao da su penjaèice urasle kroz pod njezine spavaæe sobe i tu procvjetale i ponudile joj oprost za sve što je uèinila ili propustila uèiniti.Helen je pogledala kroz prozor vrt je bio isti kakav je bio kad je stigla u Haddan. Ona je osobno više voljela crvene ruže nego bijele, osobito one raskošne Lincolnice, koje bi svakim danom poprimale sve tamniju nijansu. Nije se uspanièila kao što se bojala da bi mogla kad kucne njezin èas. Iako je bila zahvalna za svoj život, tako je dugo èekala da joj bude oprošteno da je pomislila da nikad neæe iskusiti ono što je željela više od svega, a sad je to tu, u iznenadnoj bujici, kao da Božja milost i samilost teku kroz nju. Ovosvjetske stvari došle su na svoje pravo mjesto i izgledale jako daleke njezina ruka na jastuku, djevojka koja je došla sjesti pokraj nje, crni maèak u podnožju kreveta, sklupèan i usnuo, udiše, izdiše.Helen osjeti kako se u njoj nadima neka milovidnost i obuzima je vizija tako jasna kao da gleda u tisuæu zvijezda. Kako je brzo protekao njezin život jednog trenutka bila je djevojka koja se penje u vlak za Haddan, a sada je ovdje u svom krevetu i promatra suton kako se spušta kroz prozor i širi po bijelim zidovima u lokvicama sjene. Da je znala kako æe kratko biti njezino vrijeme na zemlji, više bi uživala u njemu. Kad bi barem djevojci pokraj sebe to mogla priopæiti željela je viknuti, ali je Carlin veæ otišla pozvati hitnu. Helen je èula kako zove vozilo prve pomoæi da doðe u Svetu Anu, no jedva je marila za Carlininu usplahirenost, jer je Helen od kolodvora do internata sad hodala, s kovèegom u ruci, jednoga dana kad su sva stabla divljeg kestena bila u cvatu, a nebo plavo poput porculanskih šalica u kojima je njezina majka posluživala èaj. Došla je za poslom s dvadeset èetiri godine i kad se sve uzme u obzir, uspjela je u životu. Djevojka koja se uzvrpoljila oko nje izgledala je smiješno i Helen je poželjela da joj to može i reæi. Panika u njezinu glasu, vani sirene, hladna sijeèanjska noæ, vlak iz Bostona, pa to kako se osjeæala u srcu onog dana kad je njezin život bio tek na poèetku. Helen da znak Carlin koja najzad sjedne pokraj njezina kreveta.Bit æete dobro, šapne Carlin. To uopæe nije bila istina i gospoKRALJ RIJEKEdjevojka problijedjela, onako kako se to ljudima dogaða kad su u brizi, kad im je zaista stalo do nekoga.Nemoj zaboraviti ugasiti peænicu, željela je Helen reæi djevojci, ali je promatrala ruže ispred svog prozora, one prekrasne crvene, Lincolnice. Èuo se dražestan zuj pospanih pèela, kao i svakog lipnja. Svake bi godine u to vrijeme studentsko naselje doživjelo erupciju traka crvene i bijele boje, vrpci boje breskve, ružièastih i zlatnih, a sve to zbog Annie Howe. Neki su govorili da pèele dolaze iz cijelog Commonwealtha, primamljene

ružama iz internata i ovdašnji je med bio nadaleko poznat kao neuobièajeno sladak. Nemoj zaboraviti uživati u ovom životu kroz koji kroèiš, željela je reæi Helen, no umjesto toga zadrži djevojèinu ruku u svojoj i zajedno prièekaju da doðu bolnièari.Bila je to ekipa dobrovoljaca, muškarci i žene dignuti od svojih veèera èim su ušli u sobu, svi su znali da noæas neæe spasiti nièiji život. Carlin je prepoznala neke èlanove bolnièarskog tima bila je tu žena koja je vodila plesni studio i èovjek koji je radio u minimarketu, i s dva domara pokraj kojih je Carlin mnogo puta prošla, no nikad ih zamijetila. Žena iz plesnog studija, Rita Eamon, izmjeri Helenin puls i posluša joj srce dok su na kolicima dovozili bocu s kisikom.To je pluæni edem, reèe Rita Eamon ostalima prije no što se okrenula prema Helen. Hoæete malo kisika, dušo? upita ona Helen.Helen odmahne rukom na tu ponudu. Iznad nje je bilo plavo nebo i to mnoštvo ruža, onih koje na kiši mirišu na klinèiæe i one koje ti ostave aromu limuna na prstima, one koje su bile boje krvi i one bijele poput oblaka. Odreži jednu i dvije æe izrasti umjesto nje, kažu vrtlari, i tako se i dogodilo. Svaka je bila još slaða od prethodne i crvena poput dragog kamena. Helen Daviš pokušala je reæi Pogledajte ih, no jedini zvuk koji je uspjela protisnuti naveo ih je da pomisle da se guši.Odlazi, reèe jedan od dobrovoljaca, èovjek koji je radio taj posao dovoljno dugo da nije ni trepnuo kad je Carlin zaplakala. Bio je to Brian, jedan od domara, sin Marie i Billvja Bishopa, koji je radio u internatu prilièno dugo i koji je zapravo nedavno popravio hladnjak gospoðice Daviš. Ljudi su govorili da je gospoðica Daviš grozna, ali Brian nikad nije vidio nikakvog dokaza za to pozvala ga jenatu ikad uèinio. Ponudila ga je èašom limunade tog vruæeg dana i sad joj je Brian Bishop vratio uslugu. Uhvatio je gospoðicu Daviš za slobodnu ruku i sjeo nasuprot Carlin kao da mu se veèera ne hladi na stolu kod kuæe, kao da ima vremena napretek.Odlazi lagano, reèe on Carlin.Netko iz ekipe hitne pomoæi jamaèno je ugasio peænicu kad su ušli u kuhinju da nazovu policiju i prijave smrt u internatu, jer je nakon nekoliko sati, kad se Carlin sjetila pudinga od kruha i požurila izvaditi tepsiju, puding bio besprijekorno ispeèen, a sirupasti preljev pjenušav i topao. U kuæi predsjednika upravnog odbora internata znali su da se nešto dogodilo kad je stiglo vozilo prve pomoæi. Doktor Jones pozvao je Boba Thomasa koji je otišao do vozila vidjeti što se dogaða, iznenadio se kad je prepoznao momka za volanom iako Bob Thomas nije znao odakle ga toèno zna, vozaè, Ed Campbell, bio je èlan službe za održavanje i kosio je travnjake i solio staze u internatu više od deset godina. Bila je tmurna veèer i loše su vijesti visjele u zraku.Bob Thomas je prièekao da ga nazovu iz bolnice u Hamiltonu i obavijeste internat da je potpisan smrtni list, pa zatim zamoli dežurnog domara da zazvoni zvonima u kapeli. Kad su se uèenici i profesori okupili u blagovaonici, objavljena je smrt Helen Daviš. Bila je tako dugo u internatu da ga nitko nije mogao zamisliti bez nje, osim Erica Hermana, koji je èekao više godina no što ima prstiju na rukama da preuzme njezino mjesto proèelnika odsjeka.Ako je bila toliko bolesna, onda je ovako bolje, reèe Eric kad je vidio koliko se Betsy uzrujala.No njegove rijeèi nisu bile nikakva utjeha. Betsy se osjeæala kao da je nešto baèeno u bunar, nešto dragocjeno i nenadomjestivo svijet se èinio puno manjim bez gospoðice Daviš. Betsy se isprièa i ode u Svetu Anu nebo je bilo crno i zvjezdano, hladno koliko i

duboko. Sjeverac je tresao drveæe, ali u sjenici iza Svete Ane par kardinala spavao je u guštiku, jedan sivi kao kora stabla, a drugi crveni poput najžarkije ruže.Carlin je još bila u kuhinji, èistila. Zavezala je jednu od bijelih pregaèa Helen Daviš oko struka i bila do laktova u sapunastoj vodi. Plaèuæi je ribala lonce. Veæ je strusila tri èaše Madeire pohranjene u ormariæu ispod sudopera i bila nacvrcana, koža joj je imala ružièasti preljev, a oèi bile obrubljene crvenim. Prvi put crni maèak nijeKRALJ RIJEKEnoj plohi i upitno mjaukao. Kad je Betsy ušla, prebacila je kaput preko kuhinjske stolice i promotrila polupraznu bocu Madeire.Možete me prijaviti ako želite. Carlin je obrisala ruke i sjela za stol preko puta gospoðice Chase. Naravno, ja vas nisam nikad prijavila kad ste primali muškarce u svojoj sobi.Gledale su jedna u drugu, omamljene mirisom ruža, njihova usta suha od tuge. Betsy si natoèi èašu vina, a ponovno napuni i Carlininu praznu èašu.Bio je to samo jedan muškarac, reèe Betsy. Iako se ne moram ja tebi isprièavati.Gospoðica Daviš se zacopala u njega. Pozvala ga je na božièni ruèak. Iako se to mene ne tièe, po mom mišljenju, on je definitivno bolji od onoga drugoga.Madeira je ostavljala težak, gorak okus u ustima, savršeno primjeren okolnostima. Prije nekoliko veèeri, Betsy je otišla do javne govornice u drogeriji i nazvala Abea, ali èim se javio, spustila je slušalicu, potpuno smetena zvukom njegova glasa.Sada je to gotovo i bilo bi mi draže kad nitko za to ne bi znao. Carlin slegne ramenima. Vi ste time izgubili.Što to miriši? upita Betsy, jer se miris ruža sad osjeæao posvuda. Miomiris je bio previše cvjetan da bi dolazio od pudinga posluženog na stolu. Betsy se iznenadila otkriæem da Carlin tako dobro kuha mislila je da više nitko ne radi domaæe deserte, sad kad postoje instanti za gotovo sve osim ljubavi i braka. Pogleda kroz prozor i ugleda kardinale kako sjede na grani, pa se zbuni na trenutak je bila uvjerena da su to ruže.Pustile su maèka van kad je zamjaukao pred vratima, a zatim zakljuèale vrata, iako nije bilo ništa za ukrasti. Za nekoliko dana radnici iz održavanja ogoljet æe stan do golog drva i zidova namještaj æe odvuæi do staretinarnice kod Svete Agate, a kutije s knjigama otegliti u antikvarijat u Middletownu. Sad je miris u stanu postao tako jak da je Carlin poèela kihati, a Betsy osjetila kako se ježi na najosjetljivijim dijelovima kože, u dnu grla, ispod koljena, na prstima, bedrima, nožnim prstima. Miris ruža prodirao je u hodnike, zavijao uz stubišta, strujio ispod zatvorenih vrata. Te noæi, sve djevojke koje su za neèim žalile, prevrtale su se po krevetu, u vruæici. Amy Elliot, koja je patila od užasnih alergija, osipala se, a MaureenRrnwn Voia niip morrin rinHniiVti mvin nalpn nrnKnHilo o thiA lice Hoffmanmrljama po jeziku koje je školska medicinska sestra dijagnosticirala kao ubode pèele, iako je takva boljetica bila nemoguæa u ovo doba godine.Misa zadušnica održana je u Svetoj Agati rano u subotu, posljednjeg hladnog jutra u mjesecu. Došlo je nekoliko mještana, ukljuèujuæi Mikea Randalla iz banke i Petea Bversa, koji je naruèio cvijeæe iz Sretnog dana i sjedio u prvoj klupi pokraj svog neæaka i Carlin Leander. Abe je došao potkraj mise, u starom djedovu kaputu, jer nije imao ništa svoga primjerenog toj prigodi. Ostao je u stražnjem redu gdje se osjeæao najudobnije. Kimnuo je na pozdrav Riti Eamon, koja je došla iskazati poèast, kao što bi uèinila za svakog pacijenta hitne pomoæi kojeg spasilaèka ekipa nažalost ne bi spasila. Mahne

Carlin, koja je izgledala poput vile iz pakla s tom svojom oèerupanom kosom i u tom iznošenom crnom kaputu koji se raspadao po šavovima.Nakon mise, Abe saèeka vani na cièem sijeèanjskom zraku, promatrajuæi župljane dok su izlazili iz crkve. Carlin je omotala zeleni vuneni šal oko glave, ali kad je sišla niz stube, izgledala je blijeda poput krede i promrzla do kosti. Sean Byers bio je uz nju dovoljno je bilo vidjeti izraz njegova lica da bi se shvatilo koliko je vezan za nju. Kad su vidjeli tog razmetnog mladiæa tako zabrinutog, prolaznici su ga sažalijevali, ali mu istodobno i zavidjeli. Pete gaje morao odvuæi natrag u drogeriju da bi ga odvojio od Carlin, a kad mu je to najzad uspjelo, Carlin priðe Abeu. Zajedno su gledali kako šest snažnih muškaraca iz pogrebnog zavoda nose lijes.Neæeš valjda slomiti srce Seanu Bversu, ha? Abe je vidio kako zaljubljeni djeèak još gleda preko ramena dok hoda za ujakom niz Glavnu ulicu.Po mome mišljenju, ljudi si sami slome srce. Iako se to vas ne tièe.Bio je lijep dan za pogreb, nemilosrdan i hladan. Ukop je bio na školskom groblju i Carlin i Abe krenu u tom smjeru. Carlin nije smetalo to što je s Abeom gotovo kao da je sama. Nije morala biti pristojna prema njemu, a i on se oèito osjeæao jednako. Kad joj je šal skliznuo s glave, on kimne prema onome što je uèinila s britvom. Pala si u kosilicu?Nešto takvo. Unakazila sam se.Dobro obavljeno. Abe se morao nasmijati. Ako te SeanRupts 7pli knH nvnkn ialpHaš nrihvntit æp tp hrin kakvuKRALJ RIJEKENije ni primijetio, prizna Carlin. Valjda misli da mi je kosa uvijek bila takva.Proðu pokraj kuæe Evansovih i Abe mahne Charlotti koja je virila kroz prednji prozor, znatiželjna da vidi tko hoda Glavnom ulicom po tako užasnom danu.Zašto ste joj mahnuli? Carlin zavrti glavom. Ja se ne bih trudila.Nije ona tako loša kako se èini.Neki ljudi su gori nego što izgledaju. Harry McKenna, na primjer. Mislim da je kriv za nešto. Ako ništa drugo, zna što se dogodilo Gušu. Ogavno je to kako nastavlja živjeti kao da se ništa nije dogodilo.Možda. Presjekli su kroz dvorište gospoðe Jeremv kako bi najbržim putem stigli do daleke livade. A možda i ne.Sad su se probijali kroz visoku, smeðu travu, hodajuæi stazom uz koju je rastao trnjak. Grobari su veæ obavili posao, jer je zemlja bila zamrznuta i trojici je trebalo prilièno vremena da razbiju tlo. Mali broj ožalošæenih okupio se pokraj otvorenog groba, pripadnici nastavnog osoblja koji su smatrali da bi bio red da iskažu poèast. Hrpa zemlje bila je nabacana ispred ograde i ledeni grumeni zameli su stazu.Razmišljala sam o tome da odem iz Haddana, Carlin reèe Abeu.Odlazak iz Haddana Abeu se uèinila dobrom idejom, pogotovo jer je morao gledati Betsy kako stoji izmeðu Erica Hermana i Boba Thomasa. Na sebi je imala onu crnu haljinu koju je nosila kad je došla k njemu i ostala cijelu noæ, ali je danas nosila sunèane naoèale, kosu je zategnula od lica, i izgledala sasvim drukèije nego te noæi. Sveæenik iz Svete Agate, otac Mink, krupan èovjek koji je znao zaplakati i na pogrebima i na vjenèanjima, stigao je da posveti tlo pa je krug ožalošæenih ustuknuo korak natrag kako bi naèinio mjesta za njegov obujam.Abe je gledao kako su prisutni pognuli glavu na blijedoj zimskoj svjetlosti. Možda bih i ja trebao razmisliti o odlasku.

Vi? Carlin odmahne glavom. Vi nikad neæete otiæi odavde. Roðeni ste i odrasli ovdje. Ne bi me iznenadilo da dobijete posebno dopuštenje da vas se pokopa na ovom groblju, samo da zeznete internatNije bilo teorije da Abe završi na tom groblju, ni danas a ni u trenutku kad bude spreman za svoje posljednje poèivalište. Radije bi stao pred lice svoga stvoritelja vani na otvorenom, kao i žena pokopana na Wrightovoj farmi, a tako æe i danas odati poèast, tamo na livadi. Kladim se da æu otiæi prije tebe.Ja se ne moram kladiti, reèe Carlin. Gospoðica Daviš ostavila mije novac, dovoljno da pokrije sve moje školske troškove.Upute u oporuci gospoðice Daviš bile su potpuno jasne. Njezina ušteðevina, koju je mudro investirao onaj simpatièni Mike Randall iz banke 510 Cent, služit æe za stipendistièki program potpore potrebitim uèenicima, i svako polugodište osigurati sredstva dovoljna da primatelj ne mora raditi i da može slobodno putovati za vrijeme praznika. Gospoðica Daviš odredila je da Carlin Leander bude prva korisnica te stipendije svi njezini troškovi trebali su biti podmireni do posljednjeg dana èetvrtog razreda. Ako bude željela odjeæu, knjige ili provesti polugodište u Španjolskoj, mora samo napisati molbu i predati je Mikeu Randallu, koji æe ispuniti èek i isplatiti joj potrebnu gotovinu.Nemam nikakvih financijskih briga. Carlin uèvrsti zeleni šal oko vrata. Ako ostanem.Prošli tjedan Carlin je navršila petnaest godina, iako nikome nije rekla da ima povod za slavlje niti je osjeæala da ga ima. Danas, naprotiv, izgledala je kao da joj je najviše dvanaest godina. Imala je prazan izraz nevjerice koji èesto prati prvi šok tugovanja za nekim.Ti æeš ostati. Abe je gledao u ono kameno janje, urešeno vijencem jasmina.Gospoðica Daviš mi je rekla da ljudi ovdje donose cvijeæe za sreæu, Carlin reèe kad je primijetila u što on gleda. To je spomenik djetetu doktora Howea, onome koje se nije ni rodilo jer je njegova žena umrla. Svaki put kad se neko dijete u mjestu razboli, majka donese jedan ovakav vijenac u znak molbe za zaštitu.To još nisam nikad èuo, a mislio sam da sam èuo sve. Možda niste nikad imali nekoga da ga zaštitite.Kad je Carlin nastavila put prema groblju na ukop, Abe ostane stajati na mjestu, a zatim se okrene i vrati stazom kroz livadu kojom su došli. Glas oca Minka bio je promukao i žaloban i Abe zakljuèi da bi radije èuo pijev ptica u spomen na gospoðicu Daviš koja bi, koliko eod bila bolesna, uviiek pticama ostavila loi i siemenke.KRALJ RIJEKEU ušima mu je zvonilo od hladnoæe, a još se morao vratiti do crkve gdje je parkirao automobil, no krene u suprotnom smjeru. To nema smisla, trebao bi se držati podalje od internata, no on svejedno nastavi hodati preko livade. Bilo je to dugo, sporo pješaèenje i smrzavao se kad je stigao do središnjeg travnjaka. Èvorci su sjedili na granama i zbog nejake sunèane svjetlosti, sjenica za ruže ispred Svete Ane bila je prepuna ptica. Abe ih nije vidio, ali ih je èuo, pjevaju kao da je proljeæe. Prepoznao je i cvrkut kardinala, a i crni je maèak èuo njihov zov. Ukipio se pokraj sjenice, nagnute glave, opèinjen parom ptica koje su se tamo ugnijezdile.Možda postoji još jedan jednooki crni maèak u Haddanu, ali taj ne bi nosio reflektirajuæu ogrlicu koju je Abe prošli tjedan nabavio u Petceteri u trgovaèkom centru Middletowna. Maèak Helen Daviš i njegov bili su bez sumnje jedan te isti. Da mu se nije pojavio na

vratima, Abe bi bio sretan što je sam, no sad je situacija bila drukèija. Angažirao se, kupuje ogrlice, brine. Sad je primjerice shvatio da mu je drago da vidi tog bijednog stvora, pa ga je pozvao zviždukom kao psa. Ptice se razlete, uznemirene zveckanjem zvonca na maèkovoj novoj ogrlici, ali maèak ne pogleda prema Abeu. Umjesto toga, ode u smjeru paviljona Chalk, kormilareæi preko leda i cementa. Zaustavio se tek kad se našao na putu djeèaku koji je krenuo ka rijeci gdje æe uskoro poèeti utakmica hokeja na ledu. Harrv McKenna pogleda u maèka.Makac, reèe grubo.Harrv je uvijek osjeæao potrebu da bude najbolji u svemu. Logièno da je nadmašio one budale koje su mislile za sebe da su hrabri kad bi u noæi njihove inicijacije u stupicu uhvatili bespomoænog zeca. On je umjesto toga odabrao crnog maèka i postao vlasnik suvenira puno originalnijeg od zeèje šape, spomen koji je držao u staklenoj epruveti ukradenoj iz biološkog kabineta. Sad je veæ to žuto oko postalo mlijeèno poput špekula kojima se Harrv nekoæ igrao kad bi zatresao epruvetu, zazveèalo bi poput kamena.Na putu za hokej, Harry je znao daje svršeno s Haddanom bio je siguran u to kao što je bio uvjeren da æe svaka momèad u kojoj on bude igrao pobijediti. Buduænost je bilo sve što ga je zanimalo. Odobren mu je rani upis na Dartmouth, no katkad bi imao noæne more u kojima bi se njegove završne ocjene presložile. Tad bi se probudio oznojen i s muèninom ni crna ga kava nije mogla razdvoiiti nrl nieonvih nnv TT ta Vi intra hi. nonmr,n x, i, u.A lice Hoffmanga iznenadili. Najmanja stvar mogla gaje izbaciti iz takta. Primjerice, ovaj crni maèak, na kojeg bi svako malo nabasao. Premda nemoguæe, èinilo se da ga maèak prepoznaje. Zaustavio bi se ispred njega, kao ovog sijeèanjskog popodneva, i odbijao se maknuti. Harry bi ga morao otjerati, a kad ni to ne bi imalo efekta, priprijetio bi mu dobro naciljanom knjigom ili nogometnom loptom. Bila je to odvratna životinja i Harry je smatrao da joj zapravo nije jako naudio. Njegova vlasnica, ona opaka stara Helen Davis, razmazila ju je još više nakon sakaæenja. Harry je smatrao da bi mu maèak vjerojatno trebao biti zahvalan jer mu je osigurao lagodan život sažaljenja i vrhnja. Sad kad gospoðice Davis više nema, maèak æe vjerojatno poæi njezinim stopama i on im oboma želi sretan put. Svijet æe biti bolji bez oboje.Èinilo se da crni maèak doista ima iznenaðujuæe dobro pamæenje zaškiljio je u djeèaka kroz svoje suženo oko, kao da ga dobro zna. S mjesta na kojem je stajao, Abe je vidio kako Harry pokušava otjerati maèka hokejskom palicom, vièe na njega da se nosi, no maèak nije otišao daleko. Okrutnost uvijek bude otkrivena na kraju nema naèina da pobjegneš od onoga što uèiniš. Premda je taj dokaz bio slabašan i nedovoljan, bio je sve što je Abeu trebalo. Tog hladnog popodneva kad su svi èvorci odletjeli, on je našao krivca.Djeèak koji nestajeISPLANIRALI SU NEŠTO SASVIM DRUGO, ALI PLANOVI èesto poðu po zlu. Pogledaj bilo koju nedavno sagraðenu kuæu, i uvijek se može primijetiti na desetke pogrešaka, usprkos arhitektovoj pažnji. Nešto uvijek mora biti nakrivo sudoper instaliran na pogrešnom zidu, pod koji škripi, zidovi koje se smatralo okomitima ne spajaju se pod pravim kutom. Harry McKenna bio je arhitekt njihova plana koji se, u poèetku, sastojao samo od zastrašivanja i straha. Nije li to korijen svake kontrole? Nije li to sila koja prisiljava i one najbuntovnije da se pokore pravilima i propisima i stupe u naše redove?

August Pierce bio je pogreška od poèetka. Bilo je toga i prije. Djeèaka koji vole igrati po vlastitim pravilima, koji nikad nisu bili èlanovi nijednog kluba pojedinaca koje je trebalo dosta uvjeravati prije no što bi nauèili da je u brojkama ne samo snaga, veæ i trajna moæ. A o tome je i rijeè u prisegama nauèiti lekciju, i to temeljito. Nažalost, Gus nikad nije mario za takve stvari kad bi bio prisiljen doæi na sastanak, navukao bi svoj crni kaput i prezriv izraz. Bilo je i onih koji su tvrdili da drži slušalice na ušima, skrivene ovratnikom kaputa, i da vrijeme provodi slušajuæi glazbu umjesto da bilježi pravila kao što su to èinili ostali uèenici prvog razreda. I tako su se latili toga da mu pokažu gdje mu je mjesto. Svaki su ga dan zasipali poslom i poniženjima, prisiljavali da èisti zahode i mete pod u podrumu. To maltretiranje, èiji je cilj bio da ga uvede u kodeks lojalnosti, obilo im se o glavu Gus se zainatio. Kad bi neki uèenik viših razreda tražio da Gus vrati pladnjeve u blagovaonicu ili pokupi posuðe, on bi odbio èak su i uèenici prvih razreda iz paviljona Sharpe i Otto znali da se to ne radi. Nije htio uèiti s drugima niti im davati svoje bilješke s predavanja, a kad su mu rekli da njegova osobna higijena ne zadovoljava mjerila paviljona Chalk, odluèio imni slao srijedom rublje na pranje. Njegova higijena pala je na još niže grane kad je grupici djeèaka palo na pamet da bi mu bila dobra škola kad bi mu zatvorili vodu dok se tušira. Stariji su uèenici èekali da on izjuri u hodnik jer æe ga šampon zapeæi za oèi zasukali su ruènike za strateške udarce po njegovu golom tijelu. Ali Gus nije uopæe izašao iz kupaonice. Stajao je pod tušem dobrih pola sata, smrzavajuæi se, èekajuæi da im dosadi èekati, i kad naposljetku jest, oprao se iznad umivaonika i nakon toga se odbijao tuširati.Usprkos ovakvom zlostavljanju, Gus je otkrio nešto o sebi što nije prije znao mogao je izdržati kaznu. Pomisliti da baš on posjeduje snagu bilo je da krepaš od smijeha iako, kad se sve uzme u obzir, možda je najjaèi èovjek u gradu, sudeæi po svemu što je preživio. Ostali prvaši iz Chalka nisu ni pomišljali odbiti nešto starijima i boljima od sebe. Nathaniel Gibb, koji nikad prije nije imao dodira s alkoholom, dopustio je da mu u grlo naliju toliko piva kroz crijevo koje je farmerima uz Route 17 služilo za šopanje gusaka i pataka, da u životu nije mogao osjetiti miris piva a da ne povrati. I Dave Linden takoðer se nije želio žaliti. Svakog bi jutra pomeo kamin Harrvja McKenne, iako je od èaði kihao trèao je tri kilometra svaki dan na zahtjev maturanata, bez obzira na to koliko vrijeme bilo užasno i vlažno, zbog èega je zaradio hripavi kašalj koji mu nije dao da zaspi duboko u noæ, zbog èega bi prespavao nastavu, pa su mu se ocjene drastièno pogoršale.Bilo je èudno da nitko nije primijetio što se dogaða u paviljonu Chalk. Medicinska sestra, Dorothv Jackson, nikad nije ništa posumnjala, usprkos sluèajevima trovanja alkoholom kojima je bila svjedokom te èinjenici da su svi prvaši patili od nesanice i osipa. Duck Johnson izgledao je kao osoba koju je lako nasamariti, ali Eric Herman, inaèe tako sitnièav, kako to da on nije primijetio da nešto nije u redu? Je li ga smetalo samo kad bi se njega omelo u radu? Je li tražio samo tišinu, a do vraga s ostalim što se dogaða na katovima iznad njega?Gus je oèekivao nekakvu pomoæ od odgovornih osoba i kad ga je gospodin Herman odbio saslušati, otišao je na razgovor prodekanu, no ubrzo je shvatio da neæe daleko dospjeti. Ostavili su ga èekati u vanjskom uredu gotovo jedan sat, i kad ga je tajnica, gospoðica Green, uvela na razgovor s Thomasom, Gusove su se ruke znojile. Bob Thomas bio je krupan èovjek koji je ravnodušno ostao sjediti uKRALJ RIJEKE

viljona Chalk. Gus je zazvuèao jadno i udvorno i samome sebi. Shvatio je da ne može pogledati Thomasu u oèi.Želiš li mi reæi da te netko napao? upita Bob Thomas. Jer, iskreno reèeno, izgledaš mi sasvim u redu.Nije to kao da vas netko pretuèe na ulici. Nije to izravan napad. Radi se o malim stvarima.Male stvari, zamišljeno odvrati Bob Thomas.Ali se ponavljaju i prijeteæe su. Zazvuèao si je kao cmoljava tužibaba s djeèjeg igrališta. Bacili su mi pijesak u lice. Nisu se igrali fer. Ozbiljnije je nego što zvuèi.Dovoljno ozbiljno da sazovem sastanak paviljona da sve tvoje kolege èuju tvoje pritužbe? Želiš li mi to reæi?Mislio sam da æe ova optužba biti anonimna. Gus shvati da zaudara po nikotinu i da ima pola džointa skrivenog u unutrašnjem džepu kaputa time što se isprsio s ovom optužbom, mogli bi njega istjerati iz internata. A to je bilo posljednje što je njegov otac imao na umu kad ga je poslao na Haddan.Anonimnost najèešæe ukazuje na nedostatak hrabrosti ili neispravni moralni kompas. To je citat Hosteousa Moorea iz vremena kad je bio ravnatelj internata i to je stajalište koje ja podržavam. Želiš li da odem doktoru Jonesu s tom prièom? Jer mogao bih. Mogao bih ga prekinuti, iako je na sastanku obrazovnih radnika u Bostonu, mogao bih ga dovesti natrag u internat i isprièati mu za te male stvari, ako je to ono što želiš da uèinim.Gus je izvukao deblji kraj u dovoljno situacija da zna kad neka borba nema smisla. Stoga je zadržao jezik za zubima u svakom sluèaju nije Carlin rekao ništa o tome, jer da jest, sigurno bi bila otrèala doktoru Jonesu, vjerojatno najviše od svega ogorèena zbog svih tih zeèeva pobijenih tokom vremena. Htjela bi voditi njegovu bitku, a Gus to nije mogao podnijeti. Ne, ima bolji plan. Nadigrat æe Klub maðionièara. Dovršit æe nemoguæi zadatak koji je doktor Howe davno zadao svojoj ženi.Pete Byers mu je rekao da se to može. Pete je znao nešto o ružama jer je njegova žena, Eileen, bila vrsna uzgajivaèica ruža. Èak bi i Lois Jeremv nazvala tu i tamo da je zapita za savjet, primjerice kako da se bez pesticida riješi japanskih buba najbolja je mješavina vode i èešnjaka ili žaba iz gredica s trajnicama one su dobrocvjetovi zadivljujuæe Veèernje zvijezde rasli su toèno ispred prozora Bversove spavaæe sobe, u srebrnoj boji zbog koje se èinilo da je mjesec uhvaæen u njihovu dvorištu.Pete je bio samo pomoænik u vrtu, rasipao gnojivo ili sadio sadnice. Prije nekoliko dana, listao je èasopis za hortikulturu, pokušavajuæi riješiti problem s gnojivom, no zapanji se kad ugleda èlanak koji je Eileen poslala o svojoj najdražoj temi bijelim vrtovima. To što je to uèinila a da mu nije rekla, šokiralo je Petea nikad nije pomišljao da bi Eileen mogla imati tajne, kao što ih ima on. Pažljivo je proèitao èlanak pa se tako sjetio da je Eileen napisala kako su u viktorijansko doba ljudi èesto punili svoje vrtove bijelim cvijeæem jer su rado zabavljali jedni druge upravo trikom za kakvim je Gus tragao.Gus zajuška kad je èuo da je ta pretvorba i te kako moguæa nagnuo se preko pulta i zgrabio Petea, pa ga nespretno zagrlio. Svaki dan poslije toga, Gus bi svratio da provjeri je li stigla njegova narudžba, i napokon, dan prije Noæi vještica, Pete mu preda kristale anilina.Te noæi Gus ode na groblje da smiri živce i prisjeti se svih maðionièara koje je vidio s ocem. Svima, i osrednjima i vrhunskima, bilo je zajednièko samopouzdanje. Gore u visokom brijestu, ona se vrana oglasi negodujuæi zbog Gusova zgurenog lika. Takva

ptica bit æe puno vještija u trikovima no što bi Gus ikad mogao biti, hitra poput tata. No Gus je znao da su najvažniji atributi uvijek nevidljivi golom oku i uvježbao je šutnju i strpljivost kad je Carlin Leander, koja ga je tjednima izbjegavala, došla niz stazu.Gus je trebao ostati nijem, ali je dao oduška svojoj boli u eksploziji gnjeva. Nakon što su se posvaðali a on se popeo preko željezne ograde, obuzme ga neobièna smirenost. Prošla je ponoæ kad se vratio u paviljon Chalk. Ostali su èekali. Bio je to sat trikova i duboke ogorèenosti, doba noæi kad ljudi teško usnu, iako je u gradiæu bilo tiho osim zvuka rijeke, koja se èinila tako blizu da bi netko tko nije iz grada mogao pomisliti kako njezino korito prati Glavnu ulicu.Gus ode u Harrvjevu sobu te svoje noæi zakletve. Djeèaci naèine krug oko njega, sigurni da æe do jutra Gus Pierce otiæi njegov ritual inicijacije doživjet æe neuspjeh, pa æe otiæi svojevoljno ili biti izbaèen iz internata kad predstavnici vlasti naðu marihuanu koju su Robbie i Harry stavili na gornju policu njegova ormara. Ovako ili onako, uskoro æe biti otpremljen na veèernji vlak i u haddansku poAliimam i7npnQrtpniPKRALJ RIJEKEstu oproštajnog poklona. Nisu imali pojma da Gus ima iznenaðenje za njih. Iako je u Harrvjevoj sobi bilo vruæe, Gus je imao na sebi svoj crni kaput, jer su u njemu bile skrivene one bijele ruže koje je kupio u cvjeæarnici Sretan dan. Bio je uvjeren da bi mu se otac ponosio stilom, jer je vježbao sve dok je ruže iz kaputa mogao izvuæi kiæenim pokretom dostojnim profesionalca. Ruže su se bjelasale u polutami sobe i najzad su ti idioti s kojima je Gus morao živjeti, te budale koje su toliko uživale ponižavati ga, zanijemile.Bio je to dug i prekrasan trenutak, tih i oštar kao staklo. August Pierce se zavrti na peti i okrene leða svojoj publici, brzo poprska anilin po ružama, a zatim se strelovito okrene natrag prema svojim muèiteljima. Njima pred oèima, ruže postanu grimizne, tako uznemirujuæe nijanse da su mnogi u sobi odmah pomislili na krv.Nitko ne zaplješæe nitko ne reèe ni rijeè. Tišina se spusti poput tuèe i u tom trenutku Gus shvati da je pogriješio, da je uspjeh posljednja stvar koju je trebao pokušati postiæi. U svjetlu Gusova malog trijumfa, nešto otrovno pokrene se u sobi. Da je Duck Johnson malo bolje razmislio o toj noæi, mogao se sjetiti muka u paviljonu sjetio bi se da nije bilo potrebe najaviti zakljuèavanje ulaznih vrata, premda je to bilo prilièno neobièno, no muèili su ga problemi s veslaèkom momèadi manjak vodstva, manjak duha pa nije obratio pozornost. Eric Herman ih je kasnije èuo, korake u hodniku i prijeke, prigušene glasove da ga se pritislo, morao bi priznati da mu je sve to išlo na živce, jer se èinilo da nikad nema mira ni tišine u paviljonu Chalk, ni poslije ponoæi, a on ima posla. Pojaèao je zvuk na liniji dok je ocjenjivao testove, zahvalan što ne èuje ništa osim violonèela i violine.Dva su djeèaka držala ruku na Gusovim ustima i, premda nije mogao vikati, uspio je ugristi nekoga za prste, tako jako da je progrizao kroz kožu. Odvukli su ga niz hodnik u kupaonicu bez sumnje je to bilo ono komešanje koje je Eric èuo prije no što je stavio slušalice na uši. Djeèaci iz Chalka nisu bili spremni dopustiti da Gusov uspjeh promijeni njihove planove da ga otjeraju. U sklopu priprema za to, svi su se poslužili zahodom, pa je bio pun i smradan. Podigli su Guša i gurnuli u školjku naglavce. Svi su trebali biti tiho dali su rijeè, no nekoliko njih moralo je pokriti usta i zatomiti nervozan smijeh. Gus se

isprva pokušao iskobeljati, ali su mu tad nabili glavu još dublje. Zaèulo se smijuljenje kad se poèeo ritati.tVGusove su se noge uskoro èudno trzale, kao da ih nije mogao kontrolirati, i zapravo je udario Robbieja Shawa po ustima. Prljava se voda prolila po ploèicama, a kad je Nathaniel Gibb naglo udahnuo zbog brutalnosti tog prizora, taj je zvuk odjeknuo kreštavim metalnim cilikom. Neka djela, jednom zapoèeta, nemaju kamo nego da ih se privede do kraja, poput opruge koja je èvrsto zategnuta i pritisnuta. Èak i oni koji su izmolili neizreèenu molitvu nisu sad mogli uzmaknuti bilo je prekasno za to. Držali su mu glavu u školjci dok se nije prestao batrgati. A to je i bio cilj, zar ne? Da se prestane opirati. Nakon što je bitka završila, izgledao je poput krpene lutke, sav od rašèihanog pamuka i konca. Namjeravali su ga prestrašiti i svesti ga na pravu mjeru, ali ono što su dobili kad su ga izvukli bio je djeèak koji je veæ poplavio, ugušen u njihovu izmetu i žuèi, nemoæan da udahne.Neke uèenike viših razreda, snažne, snalažljive polaznike koji su opako igrali nogomet i rugali se svakome koga su smatrali slabiæem, odmah je uhvatila panika i bili bi pobjegli da im Harry McKenna nije rekao da zaèepe i ostanu gdje jesu. Na Pierceovu èelu nalazila se ljubièasta masnica na mjestu gdje je glavom udario o unutrašnjost školjke onesvijestio se na poèetku igre i zbog toga nije pružio otpor kakav su oèekivali, barem ne do samog kraja kad je otpor bio refleksan i kad je bilo nemoguæe pobijediti.Harry udari Guša po leðima, pa okrene tijelo licem prema gore i pozove Robbieja. Robbie je radio kao spasitelj na bazenu posljednja dva ljeta, ali se nije dao nagovoriti da prisloni svoja usta na Gusova, ne nakon što je Pierce umoèen u sav taj izmet. Na kraju je Nathaniel Gibb bezglavo pokušao reanimaciju usta na usta, oèajnièki pokušao upumpati zrak u Gusova pluæa, ali je bilo prekasno. Vode i izmeta bilo je po cijelom podu, a mjeseèina se slijevala kroz prozor osvjetljavajuæi njihovo nedjelo mrtvog djeèaka visine metar i osamdeset, ispruženog na podnim keramièkim ploèicama.Dvojica najpraktiènijih momaka otrèali su u podrum po kante i krpe i uèinili što su mogli da operu i dezinficiraju pod kupaonice. Dotad su veæ stariji djeèaci iznijeli Guša Piercea iz paviljona. Dave Linden je dobio zadatak da mete stazu iza njih kako bi uništio njihove tragove dok su hodali u tišini, kroz stražnja vrata pa niz stazu do rijeke. Klipsali su kroz šumu do mjesta gdje se obala lagano spuštala. To je podruèje blago mirisalo na ljubièice koje su tu cvaleKRALJ RIJEKElonjske vode, zaplaèe. Bilo je to mjesto gdje su spustili tijelo, tiho, polako, tako da je nekoliko zelenih žaba koje su spavale u travi bilo uhvaæeno na spavanju i zdrobljeno pod neoèekivanim teretom. Harry McKenna kleknuo je iznad lesa i zakopèao crni kaput. Ostavio je oèi otvorene, jer je pretpostavljao da bi ostale otvorene da je netko odluèio zagaziti u rijeku po vedroj noæi punoj mjeseèine, s namjerom da se utopi. Zatim je došao kraj puta. Guša su odvukli niz nasip do obale koja se lagano spuštala u crnu vodu. Djeèaci su vijugali s njim oko trske i lopoèa i zašli do koljena u vodu, puštajuæi da pluta izmeðu njih poput crnog balvana, a onda ga pustili, svi odjednom, kao da su se dogovorili. Prepustili su ga struji i nijedan od njih nije ostao da vidi kamo æe ga odvesti ili koliko æe nizvodno morati otploviti prije no što naðe mjesto poèinka.DJEÈACI IZ CHALKA POÈELI SU POBOLIJEVATI PRVOG

tjedna veljaèe, jedan po jedan, i nakon nekog vremena moglo se predvidjeti koga æe sljedeæeg pogoditi groznica tako da im se pogleda u oèi. Neki od pogoðenih bili su tako letargièni da nisu mogli ustati iz kreveta drugi nisu mogli oka sklopiti. Bilo je djeèaka èiju je kožu zahvatio nemilosrdan osip te onih koji su potpuno izgubili apetit i mogli probaviti samo slane kekse i ðumbirovac. Pohaðanje nastave nikad nije bilo malobrojnije, a moral još niži. Aspirina je nestalo s polica stacionara, tražili su se ledeni oblozi, gutale tablete protiv žgaravice. Najgore su prošli novopridošli stanari potkrovlja, koji su trpjeli u tišini, da ne bi skrenuli pažnju na sebe. Dave Linden, na primjer, pretrpio je paralizirajuæe migrene koje su ga onemoguæavale da uèi, a Nathaniel Gibb osjeæao stalno stezanje u grudima i, premda se nije uopæe žalio, bilo je trenutaka kad se morao boriti da doðe do daha.Školska medicinska sestra priznala je da nikad nije vidjela nešto slièno ovoj pošasti pitala se nije li možda neka nova vrsta azijske gripe pogodila te djeèake. Ako je tako, razboljeli nemaju izbora nego èekati da im antitijela vrate zdravlje, jer nijedan lijek koji im je prepisan nije im ni najmanje pomogao. Zapravo, epidemija nije bila izazvana bakterijskom infekcijom ili virusom. Krivnja za epidemiju poèivala je iskljuèivo na Abelu Greyu, jer se tog prvog tjedna u veljaèi, dok je popodnevno sunce poticalo kamene mušice da se izležavaju na toplim stijenama uz rijeku, Abe stacionirao u školra r7rrv7afar rii co Vim nitirrrrtrrk rrA lice Hoffmannjegova se prisutnost svejedno posvuda osjeæala. Ujutro, kad bi se djeèaci štrcali niz stube paviljona Chalk, Abe bi se veæ udobno smjestio na obližnjoj klupi, doruèkovao i listao Tribune. Postavio bi se na vrata blagovaonice u podne, a tamo ga se moglo opet naæi za vrijeme veèere. Svake noæi, kad bi se spustio mrak, parkirao bi se na parkiralištu pokraj paviljona Chalk, gdje bi slušao radio u svom automobilu, jeo cheeseburger sa slaninom koji je kupio u Selenas, trudeæi se koliko je mogao ne zamastiti Wrightov kaput. Svaki put kad bi neki djeèak izašao iz paviljona, bilo na džoging ili da se žurno pridruži prijateljima u hokejaškoj utakmici, ugledao bi Abela Greya. Uskoro su i najsamouvjereniji i najdrskiji meðu njima poèeli dobivati simptome i obolijevati.Krivnja je èudna stvar, možeš je i ne primijetiti a veæ ti se uvukla pod kožu i poèela s radom, nagriza ti želudac i crijeva, a i savjest. Abe je bio dobro upoznat s potrebom za pokajanjem i pozorno je pratio znakove koji su ukazivali daje isplivala na površinu, izdvojivši nekoliko stanara koji su izgledali nervozniji od ostalih, vukli se za ostalima putem dok su išli na nastavu. Motrio je pokazatelje grizodušja rumen lica, drhtavicu, naviku pogledavanja preko ramena, i kad tamo nikog nema.Oèekujete da æe vam netko priæi i priznati? upita Carlin kad je shvatila što Abe radi. To se nikad neæe dogoditi. Ne znate vi te deèke.Ali je Abe znao kako je to kad èuješ mrtve kako govore i bacaju krivnju na one koji su ostali za sve što jesu ili nisu uèinili. Èak i sad, kad bi se provezao pokraj svoje stare obiteljske kuæe ponekad bi èuo bratov glas. To je tražio i ovdje u internatu osobu koja se trudi pobjeæi od onog što joj se dogaða u glavi.Dok je stražario u internatu, imao je zadovoljstvo usput promatrati Betsy Chase. Betsy nije izgledala kao da joj godi Abeova prisutnost u školskom naselju gledala je u zemlju, a ako bi uhvatila njegov pogled, okrenula bi se na peti i promijenila smjer, premda je to znaèilo da æe zakasniti na nastavu. Abe bi uvijek osjetio mješavinu nemira i sreæe kad bi

je ugledao, premda mu je postalo jasno da je nesretan u ljubavi, iako mu se sreæa nije smiješila ni u kartama, kad bi kartao poker u Mlinskom kamenu, premda je po svim pravilima trebao dobivati same asove, neprestance.Jednog jutra, kad je Abe u internatu proveo veæ više od tjedanarliolnsq svnifrnt iKRALJ RIJEKEzaputivši se ravno prema njemu. Abe je stražario na klupi ispred knjižnice nakon što je nazvao postaju i ponovno zatražio da mu promijene raspored. Osjeæao je da se Doug Lauder, koji ga je zamjenjivao, veæ poèinje ljutiti, iako se Doug nije žalio toliko da bi sprijeèio Abea da bude tu ispred internata i pije kavu s mlijekom koju je kupio u drogeriji. Iako su se izdanci lužnja pojavili u gredicama trajnica, a travnjaci bili istoèkani visibabama, jutro je bilo svježe i para se dizala iz Abeove papirnate šalice. Kroz izmaglicu kavinih para, uèinilo mu se da mu se prièinja da mu se Betsy poèinje približavati, u svojoj crnoj jakni i trapericama, no ona je zaista bila tu, stajala ispred njega.Misliš da nitko ne primjeæuje da si tu? Betsy podigne ruku da zakloni oèi nije baš mogla razaznati Abeov izraz lica na blijedoj, svjetlucavoj sunèanoj svjetlosti. Svi govore o tome. Prije ili poslije æe im sinuti.Sinuti što? Zagleda se ravno u nju tim svojim blijedim oèima. Nije ga mogla sprijeèiti da to èini.O tebi i meni.To misliš? Abe se veselo nasmiješi. Da sam ovdje zbog tebe?Sunèana se svjetlost pomaknula i Betsy shvati koliko je on povrijeðen. Sjedne na drugi kraj klupe. Kako to da joj svaki put kad ga vidi doðe da zaplaèe? To nije mogla biti ljubav, zar ne? To nije moglo biti ono što ljudi traže.Pa zbog èega si onda tu? Nadala se da ne zvuèi previše znatiželjno, ili još gore, oèajno.Pretpostavljam da æe mi prije ili poslije netko reæi što se dogodilo Gušu Pieræeu. Abe popije kavu do kraja i baci šalicu u obližnji koš za smeæe. Ja æu naprosto èekati dok se to ne dogodi.Kora žalosnih breza postajala je svjetlija, zeleni èvorovi nicali su duž sežuæih grana. Dva labuda oprezno su se primicala klupi, a s perja im se cijedilo blato.Iš, vikne Betsy. Odlazite.Buduæi da je provodio toliko vremena u školskom naselju, Abe se naviknuo na labudove i znao je da su ova dva par. ZaljubljeniLabudovi su se zaustavili pokraj kante za smeæe i poèeli se gložiti oko korica kruha.Ti bi to tako nazvao? nasmije se Betsy. Ljubavlju? Imala je predavanje i ruke su joj se smrzavale, ali je ostala sjediti na klupi.To je toèno to, reèe Abe.Nakon što je otišao, Betsy se zakune da æe ga se kloniti, ali nije bilo naèina da ga izbjegne. Za vrijeme ruèka ponovno je bio tamo, ponudio se neèime u salatabaru.Èula sam da Bob Thomas bjesni što se on mota ovuda, Lynn Vining reèe Betsy. Klinci se žale roditeljima zbog nazoènosti policije u krugu internata. Ali, Bože moj, kako je zgodan.

Mislila sam da si luda za Jackom. Betsy je mislila na onog oženjenog nastavnika kemije s kim je Lynn ljubovala nekoliko godina.A što je s tobom? reèe Lynn, ne spomenuvši da je veæ neko vrijeme nesretna, jer je shvatila da muškarac spreman prevariti jednu ženu ne bi prezao da prevari i drugu. Ne možeš skinuti pogled s njega.Abe je sjedio u dnu kantine i jeo svoju salatu, motreæi stanare paviljona Chalk. Trebalo mu je da samo jedan djeèak prizna umiješanost, a onda se nadao da æe ostali pasti poput domina, otimajuæi se za imunitet i razumijevanje. Vjerovao je da je uoèio znakove koje je tražio u Nathanielu Gibbu, za kojim poðe kad je djeèak bacio svoj nepojedeni ruèak u smeæe. Cijelo to popodne pratio je Nathaniela, stajao ispred kabineta za biologiju pa za matematiku, sve dok se proganjani djeèak naposljetku nije okrenuo i ustremio na njega.Što hoæete od mene? zavapi Nathaniel Gibb.Bili su na stazi koja je vodila duž rijeke, put koji su mnogi izbjegavali zbog blizine labudova. Ali Nathaniel Gibb imao je gorih strahova od labudova. U posljednje je vrijeme poèeo iskašljavati krv. Poèeo je sa sobom nositi veliki rupèiæ, krpu koje se sramio, no koja ga je ujedno podsjeæala na to kako krhko tijelo može biti.Abe je ugledao što je tražio, crtu straha iza oèiju. Želim s tobom razgovarati o Gušu, to je sve. Možda je ono što mu se dogodilo bio nesretan sluèaj. Možda ti nešto znaš o tome.Nathaniel je bio od djeèaka koji bi uvijek uèinili što se od njihKRALJ RIJEKEAbe je shvaæao koliko je teško živjeti s nekim prijestupima. Priznaj ih sebi, i bol prestaje. Priznaj ih glasno, i na pola si puta do ozdravljenja.Ako mi kažeš, nitko ti neæe ništa. Samo mi trebaš reæi što se dogodilo te noæi.Nathaniel pogleda, najprije u Abea, a onda iza njega. Harry McKenna se glupirao na stepenicama sportske dvorane s nekim svojim frendovima. Popodne je bilo puno prugaste žute svjetlosti i hladnoæa se zadržala u zraku. Èim je Nathaniel spazio Harrvja, poèeo je kašljati tim svojim užasnim kašljem i prije no što ga je Abe mogao zaustaviti, okrenuo se i otrèao niz stazu. Neko je vrijeme Abe lagano trèao za njim, no odustao je kad se Nathaniel izgubio u gomili ðaka.Te je veèeri Abe osjetio približavanje nevolje, baš kao kad je bio djeèak. I doista, veæ sutradan, dok se spremao napustiti svoje stražarsko mjesto kod internata i trknuti do Selenas po nekakav ruèak, Glen Tiles i Joey Tosh zaustave se pokraj Wrightova starog policijskog automobila na parkiralištu paviljona Chalk. Abe im priðe i prigne se da porazgovara s Glenom kroz prozor.Vidim da ovih dana sam sebi radiš raspored, reèe Glen.To je samo privremeno, uvjeravao ga je Abe. Nadoknadit æu sve propuštene sate.Glen je inzistirao da odvede Abea na ruèak, iako gaje Abe uvjeravao da to nije potrebno.Da, potrebno je. Glen ispruži ruku i otvori stražnja vrata. Uði.Joey je vozio, jedne ruke na upravljaèu. Njegov izraz lica bio je suzdržan nije micao pogled s ceste, nijednom. Odvezu se sve do Hamiltona, do Hunan Kitchen, gdje su naruèili tri porcije piletine General Gao za van, usprkos ogranièenom broju jela koje je Glen smio jesti.Jeli su u autu, na ulici koja je gledala na hamiltonsku bolnicu. Takav je ruèak jamèio privatnost, kao i probavne probleme.

Jesi li znao daje internat uplatio donaciju koja æe nam omoguæiti da poènemo gradnju medicinskog centra u Haddanu? reèe Glen. To æe se sveèano obilježiti sljedeæi vikend i da znaš, Sam Arthur i ostali gradski vijeænici popizdit æe ako se dogodi neki incidentkad je neki hitan sluèaj, ne mora prijeæi cijeli taj put do Hamiltona, veæ æe se isplatiti. Možda se moglo spasiti i Franka, da smo imali pristojnu ustanovu u gradu spremnu za saniranje rana od vatrenog oružja. Razmisli o tome.Abe odloži svoje kineske štapiæe u posudu zaèinjene piletine. Osjeæao je kako ga nešto steže, kao da mu netko prsni koš steže obruèem. Tako se znao osjeæati kad nije mogao ispuniti oèeva oèekivanja, što je bilo u veæini sluèajeva.Znaèi, sve što trebamo uèiniti da dobijemo medicinski centar jest da okrenemo glavu kad ubiju nekog klinca?Ne. Sve što trebaš uèiniti jest držati se podalje od internata Haddan. Bob Thomas je razuman èovjek i njegova je molba razumna. Prestani gnjaviti ðake. Kloni se školskog naselja.Vozili su se natrag po Route 17 u tišini. Nijedan nije pojeo hranu po koju su tako daleko otišli. Abea su odbacili do njegova automobila na parkiralištu paviljona Chalk, gdje je tanak pokrov leda prekrivao asfalt. I Joey izaðe iz automobila.Nastaviš li dosaðivati svemoguæima u internatu, svi æemo to osjetiti na svojoj koži, reèe Joey. Novac koji se dobiva od internata Haddan pripada ovom gradu. Zaslužujemo ga.pa, ja se ne slažem s tim.U redu. Onda ti radi po svom, a ja æu po svom. Ne moramo jebote biti jednojajèani blizanci, zar ne? Joey je veæ krenuo natrag prema svom automobilu, kad Abe vikne za njim.Sjeæaš se kad smo skoèili s krova? Abe je razmišljao o tom vremenu otkad su prošli izlaz za Wrightovu kuæu s Route 17.Ne.U kuæi mog djeda? Ti si mene izazvao, a ja tebe, i obojica smo bili dovoljno glupi da to i uèinimo.Nema teorije. To se nikad nije dogodilo.Ali jest, i Abe se sjeæao kako je modro bilo nebo tog dana. Wright im je rekao da pokose polja iza kuæe gdje je trava bila visoka gotovo koliko i oni, no umjesto toga su se popeli na šupu, pa skoèili na krov kuæe, hvatajuæi se za žljebove i puzeæi preko asfaltne šindre. Imali su dvanaest godina, ta nepromišljena dob kad veæina djeèaka vjeruje da se nikad neæe ozlijediti mogli bi skoèiti krozrrob Tifi i ri fF tviti i Vi ti lo ri iH ai tc Vacai tc o cfonl irv o i cv 7a,t æsin vKRALJ RIJEKEprizemljiti bez ijedne slomljene kosti, samo ostati bez zraka. Tada se djeèak mogao pouzdati u svog najboljeg prijatelja kao u zrak, ptice i zimzelen koji raste na poljima.Joey zavrne kvaku na vratima svog automobila i snažno je potegne, pa dovikne da nadglasa motor u praznom hodu Zamišljaš, kompa. Kao i uvijek.Nakon što su se odvezli, Abe sjedne u svoj auto i odveze se do Mlinskog kamena. Bilo je još rano i bar je bio prazan, možda razlog zbog kojeg se Abe osjeæao kao da je ušao u grad u kojem dotad nije bio. Kao prvo, radio je novi konobar, netko koga je George Nichols zaposlio a tko nije znao Abea po imenu i nije bio upoznat s èinjenicom da Abe više voli toèeno pivo od onog u boci. George Nichols je lokal naslijedio i smatrali su ga metuzalemom još kad su Joey i Abe prvi put pokušali varku s krivotvorenim osobnim

iskaznicama. Uhvatio ih je nekoliko puta, nazvao Abeova djeda kad god bi ih uhvatio da se motaju po parkiralištu, gdje bi moljakali starije muškarce da im kupe piæe. Kad je Abe živio s djedom, izgubio je cijeli jedan tjedan ljeta zatoèen u svojoj sobi nakon što ga je George Nichols zatekao u muškom zahodu Mlinskog kamena s prokrijumèarenim kiselišem od viskija. Nisi dovoljno lukav da proðeš nekažnjeno, Wright je tad rekao Abeu. Uhvatit æe te svaki put.Ali što je s djeèacima koje nisu uhvatili, to je Abe želio znati dok je zobao kikirikije iz zdjelice na šanku. Djeèacima koje toliko izjeda krivnja da dobivaju osip ili poènu kašljati krv, ali koji se uspiju izvuæi sa svojim zlodjelima, kako oni žive sami sa sobom?Gdje je George? Abe upita novog barmena, koji je jedva izgledao punoljetan. Na ribièiji?Na fizikalnoj je terapiji. Koljena ga više ne služe, reèe novi barmen. Stari kljakavac.Kada je Abe ustao s barske stolice, ni njegova ga koljena nisu najbolje služila. Izaðe i žmirne na suncu. Nije se mogao otresti osjeæaja da je stranac u gradu dvaput je pogrešno skrenuo na putu prema minimarketu i nije mogao pronaæi mjesto za parkiranje u Glavnoj ulici kad je otišao po jedan od Wrightovih sportskih kaputa u kemijsku èistionicu. Ta nije nikog ni prepoznao u kemijskoj, osim Zekea, još jednog starosjedioca kojemu je Abe bio simpatièan zbog èinjenice da je njegov djed sprijeèio jedinu oružanu pljaèku zabilježenu u gradu prije trideset pet godina baš u tom lokalu. Nijekaš je uperio pištolj u Zekea kad je Wright sluèajno naišao po neke vunene pokrivaèe. Zbog toga Abe dandanas ima popust od dvadeset posto, iako malokad ima nešto za oèistiti.Tko su svi ti ljudi? upita Abe, kad se red mušterija pred njim razrijedio i na njega došao red da podigne Wrightov kaput.Proklet bio ako znam. Ali to se dogaða kad se gradiæ poène širiti. Prestaneš poznavati svakog po imenu.No zasad je to još bio Abeov grad, a u njegovu gradu nije protuzakonito da graðanin koji uredno plaæa porez seta po terenu internata Haddan. Da je postojao takav zakon, mještani bi digli bunu prije no što bi se tinta na ukazu osušila. Zamisli da sina gospoðe Jeremy, AJa, izbace s nogometnog igrališta kad stigne sa svojim palicama za golf da bi poradio na kratkim udarcima. Zamisli da èlanovi jogakluba, koji se sastaju èetvrtkom ujutro veæ više od deset godina, budu izbaèeni s glavnog travnjaka kao da su posrijedi najobièniji kriminalci, a ne sljedbenici drevne discipline. Abe je znao da je malo pretjerao, ali trebalo mu je još samo malo vremena prije no što se Nathaniel Gibb slomi. Poène ponovno slijediti djeèaka.Samo razgovaraj sa mnom, reèe Abe hodajuæi za Gibbom.Sad je Nathaniela veæ uhvatila panika. Što mi pokušavate uèiniti? zavapi. Zašto me ne ostavite na miru?Jer mi možeš reæi istinu.Bili su na istoj onoj stazi pokraj rijeke gdje æe se uskoro odmotati dugaèke paprati Nathaniel doista nije imao kamo pobjeæi.Samo razmisli o tome, nastavi Abe. Ako se sutra naðeš ovdje sa mnom i kažeš mi da ne želiš razgovarati, neæu ti više dosaðivati. Bilo je doba godine kad je Abeov djed morao spašavati one uèenike, vrijeme kad se led na rijeci neiskusnom prolazniku èini debelim, ali kad se bolje zagleda, otkrije se da je površina prozirna umjesto plava, onakva kakav je rijeèni led prije no što poène pucati.Nisam bio ja, reèe Nathaniel Gibb.

Abe se svim silama trudio da ne reagira ne namjerava prestrašiti djeèaka, iako se osjeæao kao da æe mu glava svaki èas eksplodirati. To znam. Zato i razgovaram s tobom.Dogovorili su se da se sastanu sutra rano ujutro, u sat kad se bude kosovi, a veæina polaznika Haddana još spava u svojim kreveiiic Cioi ri.1ia Kir ip. nnc7iiHa ii 7iitp.rMtn korama vrha 11 knKalKRALJ RIJEKEtnoplavoj boji jutarnjeg neba. Iako je uskoro trebalo doæi do smjene godišnjih doba, bilo je prilièno svježe pa je Abe držao ruke u džepovima dok je èekao. Èekao je dugo, na stazi prema rijeci. U osam sati poèeli su se pojavljivati uèenici, na putu za doruèak ili knjižnicu, a do devet veæina je razreda bila puna. Abe ode do paviljona Chalk, proèeprka malo po bravi jednostavnoj na pritisak puceta koju je svaki poèetnik mogao svladati i uðe. U hodniku je bio izvješen raspored soba. Abea nije iznenadilo kad je vidio da Harry McKenna ima, èinilo se, najbolju sobu, a nije ga iznenadilo ni to da je Gibbova soba u potkrovlju.Hej vi, vikne Eric Herman kad je spazio Abea na stubištu. Eric je upravo sastavio ispitna pitanja za tromjeseène kolokvije sljedeæeg tjedna i žurio je na nastavu, ali je žrtvovao trenutak da stane i odmjeri Abea. Prodekan je zamolio da ga se obavijesti ukoliko se u internatu zatekne nekoga tko tu ne spada. Mislim da ste na pogrešnom mjestu.Mislim da nisam. Abe ostane na mjestu. Nikad se dosad nije našao licem u lice sa svojim suparnikom. Što je zamišljao? Da æe izazvati Hermana, da æe doæi do tuènjave, razmjene udaraca èiji je cilj nanijeti što više štete? Ono što je otkrio bilo je tek to da on i Eric Herman imaju nešto zajednièko obojica su zaljubljeni u Betsy. Tražim Nathaniela Gibba.Nemate sreæe. U stacionaru je.Abe je vidio po naèinu na koji Eric pilji u njega da od njega neæe više ništa doznati, ali na sreæu je Dorothv Johnson bila stalna mušterija Mlinskog kamena i puno susretljivija kad joj se Abe obratio usprkos dekanovu upozorenju da ne razgovara s Abeom, sestra mu dopusti da posjeti stacionar.Doživio je gadnu nesreæu na hokejaškom treningu. Pet minuta, dopusti ona Abeu. Ne više.Nathaniel Gibb ležao je na leðima na ležaju najbližem zidu. Obje su mu ruke bile slomljene. Odvezli su ga vozilom hitne pomoæi u Hamilton gdje su mu naèinili rendgen snimke i stavili mu gips, i sad je èekao roditelje koji su krenuli iz Ohija da ga odvedu kuæi. Mjesecima æe ga morati hraniti i oblaèiti, kao da je ponovno dojenèe, i nekako se èinilo primjerenim da je izgubio i moæ govora. Je li to bila posljedica toga što se ugrizao za jezik, zamalo ga pregrizavši kad gaje grupa djeèaka na treningu gurnula u zid, ili je ostao bezA lice HoffmanNe znam što hoæeš od ovog djeèaka, reèe Dorothv Jackson kad je donijela èašu gaziranog napitka. Ali vjerojatno neæe moæi govoriti još mjesec dana. A i tad æe mu neko vrijeme biti potrebna govorna terapija.Abe prièeka da sestra izaðe, a zatim priðe Nathanielu i podigne èašu kako bi djeèak mogao ugasiti žeð. Ali ga Nathaniel nije htio ni pogledati. Nije htio ni piti, iako mu je u jeziku, koji mu je na hitnom odjelu prišio neki specijalizant koji dotad nije obavio takav zahvat, potmulo kuckalo.

Žao mi je. Abe sjedne na obližnji ležaj. Još je držao èašu sa sokom. Bolnièka je soba mirisala na jod i dezinfekcijsko sredstvo. Vjerojatno sam pogriješio što sam te umiješao u ovo. Nadam se da možeš prihvatiti moju ispriku.Djeèak je proizveo grleni zvuk koji je mogao biti smijeh ili preziran frktaj. Nathaniel virne u Abea, koji je sjedio zgrbljen na metalnom krevetu preko puta njegovog. Sunèana se svjetlost slijevala kroz prozore, a pahulje prašine kovitlale u obliku tuljca. Za samo nekoliko sati Nathaniel Gibb i njegove stvari bit æe potrpane u automobil njegovih roditelja, spreman da ga odveze daleko od ovog mjesta. On je bio djeèak koji više nikad neæe trebati nogom stupiti u Massachusetts ili proživjeti još jednu od njegovih opakih zima. Bit æe kilometrima daleko, siguran u svojoj rodnoj državi, i zbog toga se prisili da otvori usta i pomakne svoj napaæeni jezik, napinjuæi se da izusti jedan inicijal, slovo abecede koje ga je najviše boljelo pri izgovoru, jasno i samo jedno H.SLJEDEÆEG JUTRA, ABE JE RAZRIJEŠEN DUŽNOSTI,prvi policajac u Haddanu kojeg su zatražili da da ostavku. Abe nije bio ni odjeven kad se Glen Tiles pojavio na njegovim ulaznim stubama da mu priopæi tu vijest. A što je i oèekivao? Desetak i više èlanova nastavnog osoblja u Haddanu vidjelo ga je kako vreba ðake, uzima hranu u blagovaonici, dosaðuje nastavnicima s pitanjima. A tu je bio i Eric, koji nije gubio vrijeme da obavijesti prodekana.Morao si pretjerati, reèe Glen. Nisi mogao poslušati moj savjet. Abe, nazvali su me iz ureda državnog pravobranitelja u vezi s tim. Netko tamo je bivši polaznik internata.Dvojica muškaraca stajala su licem u lice na hladnoj, jasnoj svjetKRALJ RIJEKEsu smatrala da se onaj drugi nikad neæe približiti starèevoj velièini. Barem se sad neæe morati viðati svakodnevno. Do ruèka, svi su u gradu znali što se dogodilo. Lois Jeremv i njezina prijateljica Charlotte Evans veæ su krenule u akciju, ali kad su pokušale obavijestiti Abea da su pokrenule peticiju da ga se vrati na posao, nije se javio na telefon. U Selenas, Nikki Humphrev napravila je sendviè kakav je Abe obièno naruèivao za ruèak i stavila ga sa strane da ga èeka, ali on se nije pojavio. Nije se ni potrudio odjenuti do poslije podneva. Tad je veæ Dougu Lauderu reèeno da je promaknut u detektiva i, istini za volju, Doug je to i zaslužio on je bio pristojan momak koji æe dobro raditi taj posao, iako mu on nikad neæe znaèiti koliko je znaèio Abeu.Na isteku dana, Abe se ode provozati. Još je imao Wrightov stari službeni automobil pa je pomislio da bi se mogao poslužiti njime u sluèaju da ga doðu rekvirirati. Ugleda Mary Beth u parku s djecom. Iako je nova beba trebala stiæi za nekoliko tjedana, MB je još izgledala izvrsno a i obje djevojèice na ljuljaèkama, Lily i Emily, najstarija, slièile su majci, s tamnom kosom i široko postavljenim bademastim oèima. Abe nije ništa znao o djeci, ali je znao da puno koštaju, i da æe im Joey htjeti pružiti sve što može, pa i više od toga. Problem je bio u onom više. Abe izaðe iz automobila pozdraviti Mary Beth.Hej, strance, reèe mu ona i zagrli ga.Izgledaš izvrsno.Lažljivèe. Mary Beth se nasmiješi. Pravi sam kit.Èovjek bi zaista mogao zamrziti život u veljaèi u ovom dijelu svijeta, premda klincima oèito nije smetalo turobno vrijeme vrištali su razdragano dok su se dizali sve više na ljuljaèkama. Abe se toèno sjeæao kako je to nemati straha. Ne misliti na posljedice.Ne tako visoko, Mary Beth dovikne djeci. Èula sam što se dogodilo na poslu, reèe ona Abeu. Mislim da je to sumanuto.

Jackson, sin Joevja i Mary Beth, bio je pravi manijak ljuljaèke vinuo bi se najdalje do neba koliko je bilo moguæe, a zatim se obrušio prema zemlji, bez daha i urlajuæi. Joey je bio lud za tim klincem kad se rodio, Joey je širom otvorio vrata Mlinskog kamena i pozvao sve na piæe, na svoj raèun.Èula sam od Kelly Avon. Joey mi nije uopæe rekao. Što se dogodilo izmeðu vas dvojice? upita Mary Beth.Tn ti meni reciMary Beth se na to nasmije. Nemoguæe. Više razgovara s tobom nego sa mnom.Ne više.Možda je samo odrastao. Mary Beth rukom zakloni oèi da bi pripazila na djecu na jenjajuæoj sunèanoj svjetlosti. Možda se to dogaða s prijateljstvima. Mislim da vidi da klinci odrastaju pa želi provoditi više vremena s njima. Da je sad kao prije, planirao bi ribièiju s tobom za uskršnje praznike, a sad svi idemo u Disnevland.Takav izlet bio je skup plan za Joevja, koji je prije èesto morao posuðivati novac od Abea da bi platio mjeseènu ratu kredita za kuæu. Dok je razmišljao o tome, Abe primijeti da je Mary Bethin krš od automobila zamijenjen novim minikombijem.Joey me iznenadio s tim, reèe Mary Beth za kombi. Tako sam se dugo vozila u onom starom karavanu da sam pomislila da æe me u njemu i pokopati. Uhvati Abea za ruku. Znam da nije više isto izmeðu vas, ali to neæe potrajati.Oduvijek je bila velikodušna glede njihova prijateljstva nikada se ne bi bunila kad bi se Abea ukljuèilo u njihove živote ili grintala zbog vremena koje Joey nije provodio s njom. Bila je ona dobra žena koja je zaslužila novi automobil i još puno više, i Abe je želio da može biti sretan zbog nje. No umjesto toga, osjeæao se kao da su oboje izgubili Joevja.Nadam se da æeš se boriti za povratak na posao, dovikne Mary Beth kad je krenuo natrag prema svom automobilu, iako im je oboma bilo jasno da to ne bi imalo smisla.Abe se odvezao do internata iz navike, poput psa koji uporno nastavlja kružiti oko istog komada zemljišta, uvjeren da ima ptica u travi. S obzirom na to da je imao velike izglede da ga uhite ako ga ulove u pokušaju upada na privatni posjed, Abe se parkira kod rijeke a ostatak puta prijeðe pješice. Osjeæao je kako mu srce posrèe u grudima, kao kad su Joey i on znali iæi tim putem. Tad nisu trebali govoriti znali su kamo idu i što namjeravaju postiæi. Proðe pokraj mjesta gdje ljubice rastu u proljeæe i duž nepoploèanog puteljka iza paviljona Chalk. Nije èak ni znao što želi dok nije došao do prozora kroz koji je mogao vidjeti stan Erica Hermana. Osjeti kako mu se glava puni neèim, krvlju ili ludilom, nije bio siguran èime. Nosio je rukavice, zbog hladnoæe u zraku ili je možda provala bila ono štoKRALJ RIJEKEšakom razbio prozor, smrskavši staklo, a zatim zavukao ruku da otkvaèi zasun.Podigne se preko ruba prozora nije bilo lako kao nekad. Kao prvo, bio je teži, a usto je morao paziti i na svoje bolno koljeno. Kad je ušao u Ericovu dnevnu sobu, teško je disao. Otrese staklo s odjeæe i osvrne se. Lopov može dokuèiti puno toga promatrajuæi neèije prebivalište i Abe shvati da Betsy neæe nikad biti sretna s èovjekom koji ovdje živi. Nije ju mogao zamisliti u ovoj urednoj sobi, ispod posteljine tog besprijekorno pospremljenog kreveta. Èak je i hladnjak pokazivao koliko Herman nije odgovarao Betsy u njemu je imao samo majonezu, bocu vode i pola staklenke maslina.Kad god bi Abe provalio u neèiju kuæu, uvijek bi naslutio gdje æe naæi najbolji plijen, imao je prirodnu sposobnost da nanjuši dragocjenosti i pokazalo se da nije izgubio taj

dar. U dnevnoj sobi, ispitna pitanja za tromjeseène kolokvije za Ericov viši kolegij iz povijesti, pet stranica pitanja o helenistièkoj kulturi. Natipkan popis uèenika bio je spojnicom prièvršæen za test. Brzo, Abe pogledom preleti niz stranicu dok nije našao što je tražio. Harrvjevo ime.On smota test i gurne ga u rukav jakne pa izaðe kroz vrata koja su se otvarala na hodnik paviljona. Bilo je vrijeme veèere i osim nekoliko oboljelih djeèaka, nije bilo nikog. Bilo je lako proæi niz hodnik i još lakše razabrati koja je soba bila nekadašnji ured doktora Howea okvir kamina s mnogim reckama, podovi od hrastovine i drveni namještaj s kojeg je prašinu brisala èistaèica svakog drugog tjedna, kao i pisaæi stol u koji Abe ubaci ono što je Harry McKenna zaslužio.CARLIN SE VRAÆALA S PLIVAÈKOG NATJECANJA U New Hampshireu kad ga osjeti pokraj sebe. Zasjela je na klupicu s dva mjesta u autobusu, zbacila sa sebe crni kaput, ne želeæi biti prisiljena voditi pristojne razgovore s nekom djevojkom iz ekipe. I dobro da je mjesto do nje bilo prazno jer je bilo dovoljno prostora da se ono što je ostalo od Augusta Piercea smjesti pokraj nje, kap po kap.Iako je na natjecanju postigla dobar rezultat, veèer je uglavnom donijela razoèaranje i u autobusu je bilo tiho, kao i obièno nakon poraza. Carlin se nije ni potrudila otuširati prije nego se odjenula njezina kratko ošišana kosa bila je mokra i mirisala po kloru, alinjezine kose, ni iz njezina mokrog kupaæeg kostima pospremljenog u njezinoj sportskoj torbi. Carlin pogleda da vidi je li prozor do nje ostao otvoren jer je vani padala kišica, ali su svi prozori bili zatvoreni a krov autobusa nije prokišnjavao. Tekuæina koju je Carlin opazila nije bila kišnica bila je mutna i zelena kad se razlila po sjedalu, vodeni žig koji je imao i težinu i oblik. Carlin osjeti kako joj srce mahnito tuèe, onako kad bi samu sebe natjerala do maksimuma tijekom utrke. Zagleda se preda se i izbroji do dvadeset, ali ga je još mogla osjetiti pokraj sebe.Jesi li to ti? Carlinin glas bio je tako slab da nitko u autobusu nije ništa primijetio ni Ivy Cooper koja je sjedila iza nje nije ništa èula.Carlin pomakne jednu ruku i dodirne crni kaput. Tkanina je bila natopljena vodom i toliko hladna na dodir da je odmah poèela drhtati. Osjetila je kako joj se hladnoæa penje uz ruku, kao da su joj u vene ubrizgali studenu vodu. Autobus je veæ ušao u Massachusetts i vozio na jug autocestom 93, prema izlazu za Route 17. Vani je bilo tako tamno i vlažno da se sve gubilo u izmaglici, ograde i drveæe, automobili i prometni znakovi. Carlin zavuèe ruku u džep crnog kaputa bio je pun vode. Bilo je u njemu i mulja, zavukao se u šavove, zrnato blato s dna rijeke, zajedno s nekoliko crnih kamenèiæa kakvi se èesto mogu naæi kad ribièki noževi raspore trbuhe srebrnih pastrva.Carlin pogleda na drugu stranu prolaza gdje je drijemala Christine Percy. U Christininu zamagljenom prozoru ugleda Gusov odraz. U crnome kaputu, bio je blijed kao voda za èaj, tako proziran da bi mu crte lica isparavale u bljesku nadolazeæih farova. Carlin zatvori oèi i nasloni glavu na sjedalo. Pojavio se pokraj nje jer je ona to poželjela. Dozvala ga je k sebi i još ga je zvala. I kad bi usnula, sanjala bi vodu, kao da se svijet okrenuo naglavce i sve do èega joj je bilo stalo izgubljeno u dubinama. Zaronila je kroz zelene valove širom otvorenih oèiju, u potrazi za svijetom koji je poznavala, ali taj svijet više nije postojao sve što je nekad bilo èvrsto, sad je bilo tekuæe i ptice su plivale pokraj riba.Carlin se probudila tek kad se autobus zaustavio na parkiralištu internata, uz cvilež mjenjaèa i škripu motora. Došla je k sebi trzajem, zamlataravši rukama, onako kako su

nauèili djevojke iz plivaèke ekipe da bi mogli uèiniti utopljenici, i val panike zahvati autobus. U tom trenutku, Carlin je proizvodila grgljajuæi zvuk u dnu grla,1J i 11KRALJ RIJEKEsebna brzo doda Carlin papirnatu vreæicu u koju je Carlin disala dok joj se boja nije vratila u lice.Smrzavaš se, reèe Ivy kad su im se dotaknule ruke dok joj je Carlin zahvalno vraæala papirnatu vreæicu. Možda si predugo bila u vodi.Carlin posegne za svojim crnim kaputom i svojom sportskom torbom, spremna odjuriti, no tad shvati da veæina djevojaka gleda u automobil parkiran na travi ispred paviljona Chalk. Usprkos rosulji i kasnom satu, Bob Thomas je bio tamo, s još jednim èovjekom kojeg nijedna djevojka nije poznala.Što se dogaða? upita Carlin.Gdje si bila dosad? Ivy Cooper je stajala pokraj nje. Izbacuju Harrvja McKennu iz internata. Našli su ispitna pitanja u njegovoj sobi. Juèer naveèer su ga saslušali i nije se uspio izvuæi. Èula sam da je provalio u stan gospodina Hermana da bi došao do testa. Razbio je prozor i sve to.I zaista, prtljažnik parkiranog automobila bio je pun kovèega i hrpe osobnih stvari nabacanih u žurbi. Sve što je Harry posjedovao bilo je tamo, njegovi puloveri, tenisice, knjige, svjetiljka. Neke djevojke iz plivaèke ekipe poèele su jedna po jedna izlaziti iz autobusa i veæ su trèale kroz kišu prema Svetoj Ani, ali Carlin ostane na mjestu, zureæi kroz prozor. Naposljetku je izašao Harry, kao da se žuri nekamo stiæi. Imao je na sebi majicu dugih rukava s kapuljaèom, tako da se nije moglo vidjeti njegovu plavu kosu ili lice.Baci se na suvozaèko sjedište oèeva auta, pa zalupi vratima. Carlin siðe s autobusa, posljednja. Još je vidjela Harryja s mjesta na kojem je stajala na parkiralištu, ali on nije pogledao u nju. Prodekan i Harrvjev otac nisu gubili vrijeme na rukovanje to nije bio prijateljski rastanak. Darthmouth je obaviješten o Harrvjevu izbacivanju i njegov upis na taj fakultet je poništen. Neæe ujesen krenuti na fakultet, a ni maturirati ove godine s obzirom na to da su zatražili da ode prije kraja polugodišta. Carlin poðe za automobilom Harrvjeva oca dok je polako prelazio preko ležeæih policajaca na parkiralištu, a zatim skrenuo u Glavnu ulicu. Krene kroz kišu koja je sad padala sve jaèe, bubnjajuæi po krovovima bijelih kuæa. Automobil je bio skupa limuzina, crna i elegantna i tako tiha da ga veæina mještela, ubrza, prskajuæi kroz lokve vode, ostavljajuæi tanak trag ispušnog plina koji dolebdi u središte gradiæa.Carlin se krišom uvukla u sobu nakon što su veæ zakljuèali vrata paviljona. Premda je bilo kasno, Amy Elliot sjedila je budna u krevetu i jecala.Jesi li sad sretna? plakala je Amy. Život mu je uništen.Carlin legne u krevet, odjevena. Nije uopæe bila sretna Harryjev odlazak neæe vratiti Guša. Gus neæe ujutro ustati iz rijeke i vratiti se u prošlost neæe se probuditi u svom krevetu, spreman za nastavu, željan da nastavi život. Kad je jutro ipak svanulo, Carlin nije otišla na nastavu. Kraj mjeseca bio je ružan i padale su obilne kiše, no ništa od toga nije sprijeèilo Carlin da ode do banke i porazgovara s Mikom Randallom, pa da autobusom ode u Hamilton u tamošnju putnièku agenciju gdje je iskoristila sredstva gospoðice Daviš da kupi avionsku kartu. Vrati se autobusom u Haddan kasno tog popodneva i ode ravno u drogeriju, gdje sjedne za pult. Tad je veæ prošlo tri i Sean Byers

je došao na posao. Bio je za sudoperom i ispirao èaše i šalice, ali kad je ugledao Carlin, obriše ruke i doðe do nje.Sva si mokra, reèe. Glas mu je bio mješavina èežnje i brige.Lokvice vode nastale su na podu oko Carlinine visoke stolice, a kosa joj se zalijepila za glavu. Sean joj natoèi šalicu vruæe kave.Osjetiš li ikad želju da odeš kuæi? upita ga Carlin.Iako je u drogeriji u to doba najèešæe bila gužva, pljusak kao da je zadržao ljude u kuæama i dalje od trgovina. Sam Arthur iz gradskog vijeæa bio je jedina mušterija u lokalu mozgao je o planovima za povijesnu proslavu polaganja kamena temeljca za novi medicinski centar, mrmljao si u bradu i uživao u frapeu od jagoda, neèime što se nikako nije moglo naæi na njegovu dijabetièkom jelovniku.To namjeravaš uèiniti? upita je Sean. Nije se èesto viðao s Carlin nakon božiènih blagdana, barem ne onoliko koliko je želio. Još se krišom uvlaèio u bazen, kasno naveèer, nadajuæi se da æe ona biti tamo, ali nikad nije bila. Kao da vrijeme koje su proveli zajedno postoji odvojeno od ostatka njihovih života, poput sna kojem prijeti opasnost da izblijedi èim se spavaè probudi. Bježiš?Ne. Carlin je drhtala u svojoj mokroj odjeæi. Letim. Pokaže mu jednosmjernu kartu.Èini se da si veæ odluèila.TVhnrili su TTnrrvia 17 šlrnl Carlin rerp SparniKRALJ RIJEKEMa nisu. Takve tipove nikad ni iz èega ne izbace. Ovoga jesu. Kasno sinoæ. Izbacili su ga zbog varanja.Sean se zlurado veselio. Izvede mali pobjednièki ples, što natjera Carlin da prasne u smijeh.Nisi lijep kad likuješ, reèe mu ona, ali se svejedno nasmije. Ti jesi, reèe Sean. Samo bih volio da nisi takva kukavica.Grupa ogladnjelih polaznika Haddana odluèila se hrabro suoèiti s kišom u potrazi za hamburgerom i pomfritom i oni pozovu Seana da naruèe jelo. Carlin je gledala kako on baca pljeskavice na roštilj i ukljuèuje fritezu. Èak i tu u drogeriji, Carlin se osjeæala kao daje zarobljena ispod vode. Vanjski svijet plutao je pokraj nje gospoda Jeremy sa svojim kišobranom, kamion dostave s hibiskusom koji se parkira ispred cvjeæarnice Sretan dan, družba puèkoškolaca koji trèe kuæi u kabanicama i èizmama.Nisam kukavica, reèe Carlin Seanu kad se ovaj vratio i ponovno joj natoèio šalicu crne kipuæe kave.Dopuštaš da te otjeraju. Kako bi ti to nazvala? Željom da odem kuæi.Zbog svojih iznimno tamnih oèiju, Sean Byers mogao je uglavnom sakriti što osjeæa. Uvijek je dobro lagao izvukao bi se iz situacija u kojima bi svatko drugi završio u zatvoru, ali sad nije lagao. Ovo si oduvijek željela. Zašto bi otišla ako te nitko ne tjera?Carlin baci nešto novca na pult da plati kavu, a zatim krene prema vratima. Krumpiri u fritezi su cvrèali, ali Sean svejedno poðe za njom. Doista ga nije bilo briga ako cijeli lokal izgori do temelja. Kiša je pljuštala tako jako da bi pri udaru o asfalt zazvuèalo kao da pucaju puške ili grme topovi. Prije no što je Carlin mogla zaroniti na ploènik, Sean je povuèe natrag pod nadstrešnicu drogerije. Bio je lud za njom, ali sad to nije bilo u pitanju. Kiša je pljuštala sve jaèe i jaèe, ali je Carlin èula Seanovo srce ispod tkanine njegove košulje i grube bijele pregaèe koju je imao na sebi. Vanjski svijet bio je tekuæ,

dovoljno da je povuèe u dubinu, pa se tako, nakratko, uhvatila èvrsto i pokušavala ne utopiti.ŠATOR JE BIO POSTAVLJEN NA POLJU IZA GRADSKE vijeænice, a iznad njega je podignuta zastava koja se vijorila na vjetru kako nikome u gradiæu ne bi promakla povijesna proslava. GradskoDoreen i Nikkin otac veæ buldožerom poravnali teren na kojem se moglo podiæi šator ne bi bilo dobro da se netko od starijih uzvanika, primjerice gospoða Evans koja se odnedavna poèela služiti štapom, spotakne na izrovanom tlu i slomi kuk ili nogu.Tog je popodneva svirao band Chazza Dixona, a dvadesetak violinista i flautista iz osnovne škole, uèenika gospodina Dbcona, dobilo je dopuštenje da izostanu s posljednjeg sata kako bi prisustvovali proslavi. Na sreæu, iako je bilo kišno doba, to je popodne bilo vedro i sunèano sa svježim, prilièno ugodnim zapadnjakom. Za svaki sluèaj, prijenosne grijalice postavljene su u šatoru, kako bi se osiguralo da nazoèni mogu uživati u sendvièima od lososa i okruglicama od svježeg sira koje je osoblje kantine internata Haddan serviralo na velikim pladnjevima. Nikoga nije zaèudilo što su mještani uglavnom gravitirali prema šanku, dok su se osoblje i nastavnici iz internata okupili oko stola s predjelima, sladeæi se punjenim jajima i kroketima od školjaka.Upravni odbor internata i gradsko vijeæe veæ su donijeli odluku da se medicinski centar nazove po Helen Daviš, pa je bronèana plaketa u koju je bilo ugravirano njezino ime veæ bila ugraðena u kamen temeljac. Prodekan je zamolio Betsy Chase da ovjekovjeèi prigodu jednom fotografijom i ona se našla tamo kako bi za buduæe naraštaje zabilježila trenutak kad se Sam Arthur rukovao s Bobom Thomasom svaki je stajao s jednom nogom na kamenu temeljcu. Betsy su tad zamolili da slika lijeènike koje su preoteli jednoj bostonskoj klinici, zajedno s novom ravnateljicom centra Janet Lloyd, roðakinjom Kelly Avon. Janet Lloyd bila je oduševljena što æe se vratiti u Haddan nakon osam godina izgnanstva u Opæoj bolnici Massachusetts.Na dolasku, Betsy je primijetila službeni automobil koji je vozio Abe, jedan od desetak automobila ostavljenih uz rub ploènika duž Glavne ulice gdje su znakovi zabrane parkiranja bili prekriveni platnenim navlakama. I protiv svoje volje, Betsy se zatekne kako ga traži pogledom, ali je vladala velika gužva, sve je bilo puno ljudi koje Betsy nije poznavala i Abea je ugledala tek kad je band Chazza Dbcona zasvirao svoj posljednji set. Stajao je pokraj improvizirane garderobe, na mjestu prema kojem se Betsy ionako morala zaputiti da podigne kaput.KRALJ RIJEKENaravno. Abe joj nazdravi i reèe Lijepo se zabavljaj, a zatim brzo krene dalje. Odluèio je prekinuti s praksom dobivanja košarica, pa se probio do šanka po još jedno pivo. Usprkos poèetnoj strci, ljudi su se sasvim dobro snalazili bez Abela Greya kao djelatnika policije. Primjerice, gospoða Evans poèela je nazivati Douga Laudera zbog rakuna koji joj je zalazio u dvorište i jeo sjemenje za ptice i zveketao kantama za smeæe. Zaposlili su novog policajca i moglo ga se ujutro vidjeti na pješaèkom prijelazu ispred osnovne škole. U dane kad se sastajao vrtni klub, dežurao je ispred vijeænice, usmjeravao promet i zahvalno prihvaæao termosice vruæe èokolade koje mu je Kelly Avon poèela donositi. Mještani koji su Abea uèinili sudionikom najosobnijih trenutaka njihovih života primjerice Sam Arthur, s kojim je Abe bdio kad je njegova žena Lorriane stradala u izravnom sudaru dok je bila u posjeti njihovoj kæerki Virginiji, te gospoða Jeremy, koja je plakala dok je Abe odgovarao AJa od namjere da skoèi s prozora na prvom katu jedne

užasne proljetne noæi, skoka koji bi vjerojatno samo prodrmao nekoliko AJovih kostiju s obzirom na to koliko je bio pijan sad bi se lecnuli kad bi nabasali na njega bilo im je neugodno zbog tajni u koje je nekoæ bio upuæen. Zapravo, ni Abe se nije ugodno osjeæao s veæinom ljudi, a kako i ne bi kad su ga Joey i Mary Beth izbjegavali, a svi oni smutljivci iz internata koji su ga prijavili zbog maltretiranja držali su ga na oku.Jedini razlog zbog kojeg se pojavio na proslavi bio je da oda poèast Helen Daviš. Veæ je popio dva piva u znak sjeæanja na nju i pomislio je da mu ni treæe ne bi škodilo. Popit æe još koje piæe pa se pokupiti, nikome ništa, ali kad se okrenuo, shvati da je i Betsy prišla šanku. Tražila je èašu bijelog vina i gledala prema njemu.Ponovno me slijediš, reèe Abe i bude iznenaðen kad ona to nije zanijekala. Daj joj nešto dobro, George, Abe reèe barmenu, Georgeu Nicholsu iz Mlinskog kamena.Internat plaæa ceh, reèe George. Vjeruj mi, nema nièeg dobrog.Èula sam da su te otpustili, reèe Betsy propustivši AJa do šanka.Više volim o tome razmišljati kao o trajnom godišnjem odmoru. Abe pogleda pokraj AJa i da znak Georgeu Nicholsu da doda samo malo votke duplom toniku s votkom koji je AJ naruèio. ÈiniBetsy odmaknula korak natrag da snimi Chazza Dixona, koji je jaukao na svom saksofonu žarom koji je šokirao mnoge njegove uèenike. Betsy se okrene i uhvati Abea svojim objektivom. Veæina modela bila je sramežljiva, uglavnom bi svrnuli pogled, ali se Abe zagledao u nju intenzitetom koji je zbuni i natjera da okine prije no što je bila spremna. Krivac su bile te njegove plave oèi, od samog poèetka.Sad sam ja na redu, reèe Abe.Nemaš pojma kako snimiti pristojnu fotografiju. Betsy se nasmije i pruži mu aparat.Tako æeš se uvijek sjeæati današnjeg dana, reèe joj Abe nakon što ju je uslikao. Nije li to što uvijek kažu za fotografiju?Bila je velika pogreška što nisu otišli svako na svoju stranu i to su oboje znali, ali su ostali stajati još malo zagledani u orkestar.Možda bi ih trebala angažirati da ti sviraju na vjenèanju, reèe Abe za glazbenike.Jako smiješno. Betsy je prebrzo pila svoje vino kasnije æe dobiti glavobolju, ali sad je nije briga.Uopæe ne mislim da je to smiješno. Pruži ruke prema njoj. Što to radiš?Betsy je bila tako sigurna da æe je poljubiti da je jedva disala. No umjesto toga, Abe joj pokaže novèiæ koji je izvukao iza njezina uha. Uvježbavao je to, pa iako je još na triku trebalo poraditi, u svojim mnogobrojnim slobodnim satima otkrio je da ima vješte prste. Veæ je za sto dolara smuvao Teddvja Humphrevja koji još nije mogao shvatiti kako Abe uvijek pogodi koju bi kartu Teddy izvukao iz špila.Ide to tebi, reèe Betsy. Baš kao i provaljivanje u stanove. Je li ovo službena istraga ili osobna optužba?Betsy se njihala u ritmu glazbe. Odbila je reæi još nešto, iako je èim je èula za provalu u Ericov stan odmah pomislila na Abea. I sad se upita je li izbaèeni ðak, Harry McKenna, možda nedužan za taj zloèin. Mislim da je šteta što Helen Daviš ne može biti ovdje.Mrzila bi sve to, reèe Abe. Gužvu, buku, loše vino.Našli su joj zamjenu. Kao novi proèelnik odsjeka, Eric je bio èlan odbora za natjeèaje. Izabrali su mladog povjesnièara ravno s postdiplomskog studija, nekog odveæ novog i nesigurnog da bi osKRALJ RIJEKEZa Helen. Abe podigne svoje pivo, a zatim ga dokrajèi u nekoliko gutljaja.

Betsy je imala sanjiv izraz na licu u posljednje je vrijeme postala iznimno svjesna kako jedan jedini izbor može promijeniti životni tok. Nije bila navikla piti vino popodne i možda je zato bila tako prisna s Abeom. Sto misliš da bi Helen promijenila da je odluèila drukèije proživjeti svoj život?Abe razmisli o tome, pa reèe Mislim da bi bila pobjegla sa mnom.Betsy vrisne od smijeha.Misliš da se šalim? veselo se nasmiješi Abe.O ne. Mislim da si ozbiljan. Vas dvoje bi definitivno bili zanimljiv par.Sad kad je Abe pružio ruke prema njoj, doista ju je i poljubio, tamo pred bandom Chazza Dixona i svima ostalima. Jednostavno se odvažio i to uèinio, a Betsy ga nije ni pokušala sprijeèiti. Uzvratila mu je poljubac istog trenutka sve dok joj se nije zavrtjelo u glavi, a noge je poèele izdavati. Eric je stajao kod stola doktora Jonesa s ostalim nastavnim osobljem internata i lako ih je mogao vidjeti daje pogledao iza sebe Lois Jeremy i Charlotte Evans prolazile su pokraj njih, trkeljajuæi o tome kako je došlo puno ljudi, no Betsy ga je i dalje ljubila. Mogla je tako nastaviti dovijeka da bubnjar Dbconova banda nije posegnuo za èinelama i ona se trgnula i odmaknula.Neki su nazoèni odluèili naèiniti plesni podij, iza garderobe, i nekoliko se mještana raspojasalo prije no što se bend spakirao. AJ Jeremy, koji se uspio naliti usprkos budnom majèinom oku, plesao je s Doreen Becker. Teddy Humphrey je iskoristio priliku da zamoli bivšu ženu da ga otprati do plesnog podija na sveopæe iznenaðenje Nikki je pristala.Opa, reèe Betsy, pokušavajuæi se sabrati nakon njihova poljupca. Usne su joj bile vruæe. Èemu to?Pogledala je u Abea, ali mu nije mogla vidjeti oèi. I bolje, jer da jest, znala bi toèno èemu poljubac. Barem je imala dovoljno pameti da ne gleda za Abeom kad je otišao. Jednom mu je veæ rekla da izmeðu njih nikad ništa nije bilo, i sad se trebala uvjeriti u to isto. Naruèi još jednu èašu vina, popije ga prebrzo, zatim uzme svoj kaput iketale amotamo na vjetru, popodnevno nebo poèelo je tamnjeti, a oblaci crnjeti. Bio je kraj proslave i dotad ju je Eric našao.Što je? upita je, jer joj se lice zažarilo i izgledala je nesigurno na nogama. Ne osjeæaš se dobro?Ne, dobro sam. Samo želim iæi kuæi.Prije no što su uspjeli otiæi, zaèuje se zvuk groma koji se dokotrljao s istoka, i nebo još potamni.Loše odabran trenutak, reèe Eric. Kroz tkaninu šatora vidjeli su vile munje. Morat æemo prièekati da proðe.Ali Betsy nije mogla èekati. Osjetila bi iskre elektriciteta kako joj struje kožom svaki put kad bi se nebo osvijetlilo i prije no što ju je Eric uspio zaustaviti, ona pohrli iz šatora. Dok je hodala duž Glavne ulice, na nebu zatutnji i još jedna crta munje proðe obzorom. Oluja se približavala, a nekoliko velikih hrastova u Glavnoj ulici i Lovewellovu odvojku bilo je osobito podložno udaru groma, ali to nije smetalo Betsy na putu do internata. Uskoro padnu prve kišne kapi i Betsy stane i podigne lice. Usprkos kiši koja ju je plavila, nije prestajala gorjeti nije se uspjela odgovoriti ni od èega.Bob Thomas ju je zamolio da požuri s fotografijama, pa je otišla ravno u kabinet za umjetnost. Bila je sretna što može raditi, nadala se da æe tako prestati misliti na Abea ispostavilo se da su fotografije koje je snimila tog popodneva ispale prilièno dobro. Jedna

ili dvije naæi æe se na naslovnoj stranici nedjeljnog broja Haddan Tribunea ona na kojoj se rukuju Sam Arthur i Bob Thomas, te ona na kojoj Chazz Dixon jauèe na saksofonu. Zapanjujuæe kako objektiv može uhvatiti informacije inaèe nevidljive golom oku. Primjerice sumnjièavost na licu Sama Arthura dok gleda u prodekana znoj na èelu Chazza Dixona. Betsy je pretpostavljala da æe je najviše uzdrmati Abeova fotografija, ali se on pomaknuo i slika je bila mutna. Nije uopæe dobro ispao. Ne, najviše ju je uznemirila fotografija na kojoj je Abe snimio nju. Betsy ostavi da negativ u posudi za razvijanje djeluje dosta dugo, sve dok fotografija ne protamni i ne prošara se prugama, ali je i tad bilo nemoguæe previdjeti to što je slika otkrivala. Prikazivala je, cijelom svijetu na znanje, zaljubljenu ženu.Vrtna sjenicaU NOVOJ ENGLESKOJ, NA BISERNOM NEBU OŽUJKA bilo je nebrojenih žalosti. Svijet je bio zatvoren tako dugo da se èinilo kao da se led nikad neæe otopiti. Sam manjak boja mogao je èovjeka uèiniti malodušnim. Nakon nekog vremena, crna kora drveæa za proloma oblaka izazvala bi valove melankolije. Jato guski koje plovi preko blijedog neba moglo je ljude rasplakati. Uskoro æe doæi do oživljavanja, sok æe opet nabujati u javorima, crvendaæi æe se ponovno pojaviti na travnjacima, ali se na takve stvari lako moglo zaboraviti na maglovitoj svjetlosti ožujka. Bilo je to doba oèaja i trajalo èetiri tmurna tjedna, i za to bi vrijeme u kuæanstvima gradiæa Haddana bilo uèinjeno više šteta nego ukupno u svim olujama koje su ikad prohujale gradiæem.U ožujku bi više razvoda došlo pred starog suca Aubreyja, a raskidalo se i više ljubavnih veza. Muškarci bi priznali ovisnosti koje pouzdano donose propast žene su bile toliko rastresene da bi sluèajno zapalile svoje kuæe dok bi kuhale slaninu ili glaèale stolnjake. Bolnica u Hamiltonu uvijek je u tom mjesecu bila popunjena, a zubobolje tako èeste da su oba zubara u Hamiltonu morali raditi prekovremeno. U to doba u Haddan nije dolazilo puno turista. Veæina mještana tvrdila je da je listopad najbolji mjesec za posjet gradiæu, s toliko èudesnog lišæa, zlatnih brijestova i crvenih hrastova koji se žare na jarkoj popodnevnoj sunèanoj svjetlosti. Drugi su govorili da je svibanj najbolji, to slatko zeleno vrijeme kad cvatu ljiljani, a vrtovi u Glavnoj ulici puni su šeæerno ružièastih božura i nizozemskih tulipana.No Margaret Grey bi se uvijek vraæala u Haddan u ožujku, usprkos nepredvidivom vremenu. Stizala bi dvadesetog u mjesecu, na roðendan svoga sina Franka. Doputovala bi jutarnjim letom iz Floride i prenoæila kod Abea. Od Abeova oca Ernesta nije se moglo tražiti da poðe s njom Margaret ne bi oèekivala od svog muža dabostonski aerodrom. Odvezla se vlakom do Haddana, promatrajuæi krajolik koji je nekad tako dobro poznavala sve joj se èinilo užasno nepoznato, kameni zidovi i polja, jata kosova, mnoštva ptica pjevica koja su se vraæala u ovo doba godine i obilježavala Frankov roðendan brišuæim letom preko hladnog, širokog neba.Kao i svake godine, Abe je doèekao majku na kolodvoru u Haddanu. Ali je on prvi put uranio, a njezin vlak zakasnio. Zastoj je izazvala krava na traènicama kod Hamiltona.Došao si na vrijeme, prokomentirala je Margaret kad joj je Abe prišao i zagrlio te uzeo njezin kovèeg, jer je bilo opæe poznato da bi redovno zakasnio prilikom ovih posjeta, odgaðajuæi tako tugu koja bi neizbježno popratila taj dan.Sad sam nezaposlen, podsjeti majku. Imam vremena na pretek.

Prepoznajem auto, reèe Margaret kad ju je Abe odveo do Wrightova automobila. Nije bio siguran za vožnju ni prije dvadeset godina.Zaustave se kod cvjeæarnice Sretan dan gdje Ettie Nelson zagrli svoju staru prijateljicu i reèe Margaret kako zavidi svakome tko živi na Floridi gdje je veæ ljeto dok se ovdje u Haddanu još bakæu s užasnim vremenom. Abe i njegova majka kupe buket narcisa, kao uvijek, iako je Margaret zastala zadivljena Ettienim vijencima.Neki se ljudi zaklinju na njih, reèe Margaret za vijence. Neki su bili naèinjeni od šimširovine i jasmina, drugi od borovih granèica, ili od vodenika, ispletenih u suk nebesko modrog. Sin Lois Jeremy, AJ, zamalo je kao dijete umro od upale pluæa pa je Lois odlazila na haddansko groblje dan za danom. Bilo je toliko vijenaca oko vrata onog janjeta, kao da je božièno drvce. Ali je možda upalilo AJ je izrastao u snažnog i zdravog muškarca.Nisam siguran u ono zdravog, reèe Abe dok je zahvaljivao Ettie i plaæao cvijeæe. Grubijan je i pijanac, ali možda si u pravu. U svakom je sluèaju živ.Franka su ukopali na novom dijelu crkvenog groblja. Svakog bi rujna Abe položio krizanteme u podnožje nadgrobne ploèe, a u proljeæe bi došao oplijeviti korov oko živice azaleja koju je Margaret posadila prve godine, kad joj je svaki dan zadavao bol, kao da su sunèana svjetlost, zrak i vrijeme instrumenti boli i tuge. Danas, dok je promatrao majku kako polaže narcise na grob, Abea osupne poKRALJ RIJEKEsedamnaest godina. Abe bi mogao imati sina te dobi da se uspio skrasiti.Trebala sam predvidjeti da æe se to dogoditi, reèe Margaret dok su stajali zajedno. Svi su znaci na to ukazivali. Mislili smo da je dobro to što se povlaèi od svijeta. Toliko je puno uèio i bio tako uspješan.Abeovi su se roditelji uvijek naizgled slagali u tome da je to što se taj dan dogodilo bio nesretan sluèaj djeèak koji je trebao znati da se ne smije igrati s puškom, jedan trenutak zle kobi. No oèito je Margaret posumnjala da je to bilo tako, ili možda prije nije imala srca priznati svoje sumnje.Gledano unatrag, sve izgleda kao znamen, ali to ne znaèi da i jest tako, reèe joj Abe. Pojeo je prepeèenac za doruèak, oprao auto, obukao bijelu košulju. Je li išta od toga bitno?Danas bi imao trideset devet godina. Vršnjak AJa Jeremvja. Obojica su se rodili dan uoèi poèetka proljeæa, reèe Margaret. Tog sam jutra znala da nešto nije u redu jer me poljubio, samo tako. Položio mi je ruke na ramena i poljubio me. Nije volio da ga se grli ni kad je bio mali. Što se toga tièe Frank nije bio društvena osoba. Uvijek je nešto radio na svoju ruku. Trebala sam istog trenutka shvatiti, bilo je to tako neuobièajeno. Poljupci nisu bili u njegovu stilu.Abe se sagne i poljubi majku u obraz.Ali jesu u tvome, reèe on i oèi joj se napune suzama.Postoje tajne koje se èuvaju radi osobnog interesa i one koje se èuvaju radi zaštite nedužnih, ali veæina ih nastaje radi mješavine jednog i drugog. Sve ove godine Abe nikome nije rekao za uslugu koju je uèinio svom bratu. Održao je obeæanje, baš kao i tog vruæeg ljetnog dana. Frank bi tako rijetko pokazao zanimanje za Abea ili ga ukljuèio u svoj život, pa kako mu je Abe onda mogao odbiti što god da je ovaj od njega zatražio?Ja sam s njim otišao po pušku. To je Abe želio reæi svojoj majci još od onog vruæeg popodneva, ali su rijeèi bile zapele u grlu, kao da je svaka od stakla, spremna porezati pri najmanjem priznanju. Èak ni sad Abe nije mogao pogledati u Margaret. Nije mogao

podnijeti optužbu izdajstva u njezinim oèima koju je zamišljao otkad je Frank umro. Rekao je da mu treba za vježbe iz.gaðanja. Pa sam to i uèinio. Popeo sam se kroz prozor i uzeo je.Margaretina usta skupila su se u tanku crtu kad je èula tu inforOd njega? Zar ne èuješ što ti govorim? Ja sam uzeo pušku. Jasno se sjeæao izraza Frankova lica kad se sagnuo da mu se Abe popne na ramena. Nikad Abe nije vidio takvu uvjerenost. Ja sam mu pomogao da to uèini.Ne. Margaret odmahne glavom. Prevario te.Iznad njih su na nebu klizila prema zapadu dva jastreba, presijecajuæi nebeski svod pun kotrljajuæih oblaka. Vrijeme se pokvarilo, kako se èesto dogaðalo na Frankov roðendan, nepredvidljiv dan u nepredvidljivom mjesecu. Margaret upita bi li mogli otiæi na Wrightovu farmu. Oduvijek je vjerovala da ljubaznost raða ljubaznost, ali da je istina složenija te da èovjeku donosi ono što on želi uzeti. Istina je èudna stvar, teško se uhvatiti za nju, teško ju je procijeniti. Da Margaret nije bila s Wrightom Grevom posljednji dan njegova života, nikad ne bi doznala da njezin muž Ernest nije pravi sin Wrighta i Florence.Ne budi smiješan, tata, rekla je Wrightu kad joj je rekao.Bila je mlada i nervozna u susretu sa smræu i sjeæala se kako je priželjkivala da se Ernest požuri i zamijeni je. Kad je èula kako se njegov automobil zaustavlja, bila je zahvalna.Našao sam ga, tvrdio je Wright. Kod rijeke. Ispod grmlja.Margaret se bila zagledala kroz prozor u Ernesta koji je izvlaèio bolnièki krevet iz prtljažnika svog auta, u nadi da æe uèiniti oèeve posljednje dane što udobnijima. Dok je Ernest rasklapao krevet u prednjem salonu, Wright je isprièao Margaret kako je našao dijete za koje je veæina ljudi u gradu mislila da nikad nije ugledalo svjetlo dana. To se dijete zaista rodilo i ostalo živo. Majka ga je prepustila labudovima, gurnula ga meðu korijenje vrba, daleko od pogleda, dok Wright nije došao potražiti doktora Howea. Želio je kazniti doktora za zlostavljanje koje je Annie propatila, ali nije prebio ravnatelja kako je kanio uèiniti, premda je smatrao da Howe to zaslužuje, jer ga je u namjeri omeo trag suza i krvi koji je vodio do vrbe gdje je dijete skriveno od oca.Veæ sljedeæeg jutra, Wright je propješaèio do Bostona s djetetom ušuškanim ispod svog kaputa. On je bio èovjek koji je uvijek sebe smatrao odgovornim, i kad odgovornost nije bila njegova. Prošao je kroz gradove u kojima dotad nije bio i sela koja su se sastojala samo od pošte i trgovine mješovitom robom. Najzad stigne nadomak gradu na obali rijeke Charles spazi mladu ženu i zbogKRALJ RIJEKEnjome. Priðe joj polako, da je ne prestraši. Dijete Annie Howe bilo je na toplom i sigurnom u njegovu kaputu, sisalo krpu umoèenu u kupljeno mlijeko. Wright sjedne pokraj Florence, dobroæudne i neugledne, koju dotad neki zgodan muškarac nije ni pogledao, a kamoli joj se izjadao. Odgojili su dijete kao svoje, jer je ono to i postalo. Nadali su se da djeèak nikad neæe upoznati bol, gubitak ili tugu, ali su te stvari dio prirodnog svijeta ne može im se pobjeæi ili ih poreæi.Margaret Grey udala se za mladiæa za kojeg je veæina ljudi vjerovala da se nikad nije ni rodio, pa je znala daje sve moguæe. Možda sam i ja trebala kupovati one vijence, kao stoje to èinila Lois Jeremy, reèe Abeu dok su se vozili prema farmi. Možda bi onda stvari bile drukèije.

Margaret je mislila na sve što je pouzdano znala, da dan uvijek slijedi noæ i da ljubav nikad nije potraæena, a ni izgubljena. Onog jutra kad se to dogodilo, Frank je otišao u trgovinu po mlijeko i kruh, i Margaret je gledala za njim cijelim putem. Ljudi uvijek kažu da svatko za kim se gleda dok ne nestane s vidika više nikad neæe biti viðen, i baš se tako i dogodilo. Nije se tu ništa moglo uèiniti, ni onda, a svakako ne sada. Da je stavila i tisuæu vijenaca oko vrata janjeta, to ga ne bi saèuvalo od nesreæe.Kad su stigli do Wrightove kuæe, Abe otvori suvozaèka vrata i pomogne majci da izaðe. Neki ljudi imaju sreæu sa svojom djecom, neki ne Margaret je imala i jedno i drugo. Abe je bio tako visok i snažan da ju je iznenadio. Ljudi su govorili da neæe završiti dobro, ali Margaret nije nikad vjerovala u to, razlog zbog kojeg mu je rekla tko su mu bili baka i djed. Nije joj isprva povjerovao, nasmijao se i rekao da nema osobe u gradu koja mu nije rekla koliko slièi Wrightu. Ali naravno, moguæe je daje oboje istina i da najviše pripadaš onima koji te vole.Wrightova kuæa glasila je na Abeovo ime. Još je bilo graðevinskih poduzetnika koji su dolazili njuškati, ukljuèujuæi i nekog tipa iz Bostona koji je želio to zemljište da na njemu sagradi trgovaèki centar poput onog u Middletovrau, ali im Abe nikad nije odgovarao na pozive. Route 17 toliko se izgraðivala da je izgledalo kao da ulaze u neko drugo vrijeme kad su skrenuli na neasfaltirani put koji je vodio do Wrightova imanja. Bilo je na desetke crvendaæa koji su se vraæali sa zimovanja u Carolinama i sjedili na jabukama koje su izrasle blizu Anniena groba, onoga na livadi, na koji je Wright donosio cvinije bio dopušten ukop na groblju internata Haddan, gdje je kasnije pokopan njezin suprug, kao ni na crkvenom groblju. Wright je došao po njezine posmrtne ostatke u pogrebni zavod braæe Hale, pa su on i Charlie Hale iskopali grob jednog vjetrovitog dana kad je prašina letjela posvuda, a na nebu nije bilo ni oblaèka. Voli nekog i zauvijek je tvoj, bez obzira na to koliko vremena proteèe, to je Margaret Grey znala. Nebo æe uvijek biti plavo vjetar æe uvijek ojaèati dok puše preko livade i vijuga kroz travu.U TRAVNJU SE PROÈULO DA ABEL GREY NAMJERAva otiæi iz grada, iako nitko nije povjerovao tim glasinama. Neki su ljudi predvidivi nikad ne odlutaju daleko. Susjedi poènu usklaðivati živote prema rasporedu takvih pojedinaca i žele da tako i ostane. Koliko se znalo, Abe bi izbivao iz grada samo kad je otišao u ribolov s Joevjem Toshom ili u posjet roditeljima na Floridi. Ljudi su smatrali da je vjerojatnost da æe on odseliti iz Haddana jednaka onoj da gol zapleše na ulicama, a jedna ili dvije mušterije Mlinskog kamena okladili su se u novac, i to u povelike uloge, da æe Abe ostati u svojoj kuæi u Kolodvorskoj aveniji do dana dok po njega ne doðu braæa Hale da ga odnesu na posljednji poèinak.A opet, èinjenice su èinjenice. Èovjek koji se sprema napustiti grad uvijek ostavlja trag jer svršava poslove, i to je bio sluèaj i s Abeom. Kelly Avon obavijestila je mještane da je zatvorio svoj raèun u banci 510 Cent, a Teddy Humphrey vidio ga je kako prekapa po reciklažnom kontejneru iza njegova minimarketa u potrazi za kartonskim kutijama, uvijek znak da se netko namjerava uskoro odseliti. Svakog bi jutra ljudi u drogeriji razglabali hoæe li Abe otiæi ili neæe. Lois Jeremy je smatrala da Abe nikad neæe otiæi iz mjesta u kojem mu je pokopan brat, ali Charlotte Evans nije bila tako sigurna. Nikad ne znaš kakav je tko ili što bi mogao uèiniti. Sjeti se samo onog simpatiènog Phila Endicotta za kojeg se njezina kæer udala, kako mu se narav potpuno promijenila tijekom razvoda. Pete Byers, koji nikad u životu nije ogovarao, sad je sav razdragan za veèerom razglabao o smjeru kojim bi Abeova buduænost mogla krenuti. Poèeo je ranije zatvarati drogeriju

kako bi otišao kuæi i raspravljao o Abeovim opcijama sa svojom ženom Eileen, za koju je nedavno otkrio da ima puno za reæi, jer je uštedjela dvadeset godina razgovora, tako da bi njih dvoje èesto probdjeli cijele noæi šapæuæi u krevetu.Betsy Chase èula je za Abea na sastanku u motelu Haddan sKRALJ RIJEKEèanje. Bio je prvi dan proljetnih praznika i Betsy je iskoristila tu priliku da ugovori detalje iz svog privatnog života. Veæ je dala Doreen do znanja da ne želi angažirati band Chazza Dixona, što nije znaèilo da nisu izvrsni glazbenici, kad je nazvala Doreenina sestra Nikki da joj javi da joj je Marrie Bishop rekla neka pogleda kroz prozor dnevne sobe i da æe vidjeti Abea kako slaže stvari u svoj auto, onaj stari Wrightov službeni automobil koji nijedan razuman èovjek ne bi zadržao.U motelu je bilo prevruæe i možda je zato Betsy pozlilo kad je èula vijest o Abeovu odlasku. Zamolila je Doreen èašu vode, ali nije pomoglo. Vani u živici, èvorak je slatko pjevao, prve note njegove proljetne pjesme, triler koji je bio uspavanka nekim ušima a drugima nemirni zov. Vrtovi gospode Evans i gospoðe Jeremv bili su puni lužnjeva i tulipana, a hrastovi u Glavnoj ulici prekriveni grozdovima svježih, zelenih pupoljaka. Bio je prekrasan dan i nitko nije pomislio da se nešto sprema kad su malo poslije ugledali Betsy kako ide niz Glavnu ulicu. Veæ su se navikli na njezina lutanja kroz grad, zapitkivanje za smjer i pogrešno skretanje, dok najzad ne bi pronašla put.Oni koji su mislili daje poznaju, primjerice Lynn Vining i ostatak likovnog odsjeka, nikad ne bi pomislili da æe Betsy otiæi kako je otišla, s na brzinu zakljuèenim ocjenama za svoje uèenike i pozivom tvrtki za skladištenje da doðu po njezino pokuæstvo. Lynn je morala obavljati dužnost nadzornice ostatak školske godine, posao od koje je imala trajnu migrenu. Nije ni èudo što je nakon toga Lynn Vining govorila svakome tko bi bio dovoljno blizu daje èuje kako je sad uvjerena da je nemoguæe spoznati pravu prirodu neke osobe. S druge strane, Eric Herman nije zapravo bio iznenaðen Betsynim iznenadnim odlaskom. Vidio je kako je gledala u munje, i svojim je najboljim prijateljima priznao da mu je laknulo.Crni se maèak veæ šetkao s unutarnje strane Abeovih vrata, bugareæi da ga se pusti van, kad je stigla Betsy. Ispostavilo se da ni Betsy ni Abe nemaju puno toga za spakirati. Ubacili su svoje stvari u prtljažnik Wrightova starog auta, zatim popili kavu u kuhinji. Bilo je oko podneva kad su krenuli, dovoljno vremena za svakoga koga muèe sumnje da odustane. S obzirom na to da je Abel Grey bio od ljudi koji vole povezati nepovezane niti, isplahnuo je lonac za kavu prije njihova odlaska i ispraznio tetrapake mlijeka i soka od naranèe da se ne pokvare u hladnjaku. Prvi je put u životu imao èistu kuPokušao je sve i sva da pridobije maèka da poðe s njima, ali su maèke teritorijalna stvorenja, a ovaj je bio pogotovo svojeglav. Nije ga se moglo navabiti na stražnje sjedište, ni s otvorenom konzervom tunjevine. Usprkos mitu o maèkama i ribama, maèak je tako nezainteresirano gledao u Abea da se Abe morao nasmijati i odustati. Kad su bili spremni za polazak, Abe èuène da pomiluje maèka po glavi kao odgovor na to, ono jedno maèkovo oko zaškilji, od negodovanja ili užitka, bilo je nemoguæe pogoditi. Istina, Abeu je od svih stvorova u Haddanu bilo najteže ostaviti tog maèka, i prièekao je neko vrijeme u upaljenom automobilu otvorenih stražnjih vrata, ali se maèak okrenuo i odšetao niz ulicu, ne osvrnuvši se.Odvezli su se iz grada, pokraj novosagraðenih naselja, pokraj minimarketa i benzinske postaje i polja smilja. Nastavili su dok nisu stigli do ceste koja je vodila prema kuæi

Abeova djeda. Dan je bio tako vedar daje Betsy pomislila da bi mogla staviti sunèane naoèale, ali je nebo bilo prelijepo i preplavo da bi ga propustila. U šumi su cvjetale ljubice, a jastrebovi se obrušavali iznad livada. Izašli su kad su stigli do farme, zalupili vratima, tako da su kosovi uzletjeli, šarajuæi iznad njih kao da vezu po nebu. Pèele su brundale oko jorgovana pokraj trijema, pa iako je farma bila kilometrima udaljena od moèvarnih obala rijeke, èuo se zov proljetnih gatalinki. Abe ode do groba da oda posljednju poèast buketom divljih perunika koje je ubrao uz rijeènu cestu. Osim ograde, nije bilo razloga da netko pomisli da je to neèije posljednje poèivalište bio je to samo još jedan komad zemlje na kojem bi trava narasla visoka a u jesen požutjela.Gledajuæi ga tamo, Betsy je zatomila potrebu da se maši svog aparata umjesto toga je stajala i èekala da joj se vrati. Trava kroz koju je hodao bila je netom iznikla i slatki mu se miris uhvatio za odjeæu. Na rukama je imao plave boje od divljih perunika. Bile su to stvari kojih æe se Betsy uvijek sjeæati da joj je mahnuo dok se vraæao kroz polje, da je osjeæala vlastito bilo, da je boja neba bila nijanse koju se ne bi moglo uhvatiti ni na jednoj fotografiji, baš kao što se nebesa ne mogu vidjeti iz zemaljskog kuta.Neko su vrijeme stajali i gledali staru kuæu, promatrali je dok su se sjene oblaka slijegale po poljima i cesti, a zatim su ponovno sjeli u automobil i odvezli se na zapad, prema državnoj autocesti. Prošli su dani prije no što je itko primijetio da ih nema. Carlin Leander je prva doznala da su otišli iz grada. Doznala je puno prije no što je Mike Randall iz banke 510 Cent dobio pismo da proda Abeovufc I1 tf fi 1KRALJ RIJEKEshvatio da bi trebao naæi nekoga da preuzme Betsvne razrede. Znala je prije no što je Joey Tosh svojim kljuèem ušao u Abeovu kuæu da vidi kakva je situacija iznenadio se kad je zatekao kuhinju urednu i èistu, kakva nikad dotad nije bila.Carlin je otputovala kuæi za uskršnje praznike, kao i veæina ðaka, s tom razlikom što nije imala sigurnih planova u vezi s povratkom u Haddan. Sean Byers posudio je ujakov automobil da je odveze na aerodrom Logan i primijetio da ima više prtljage nego veæina ljudi koji odlaze na samo tjedan dana. Spakirala je torbu s knjigama i ponijela èizme koje je kupila u Hingramsu, iako joj takve stvari neæe biti potrebne na Floridi. Usprkos svojim strepnjama da se ona možda neæe vratiti, Sean je držao jezik za zubima, što mu nije bilo lako. Ujak Pete pozvao gaje na stranu tog jutra i rekao da æe kad bude stariji razumjeti da je strpljivost podcijenjena vrlina, ona koju bi èovjek trebao njegovati, i onda kad je on taj kojeg se ostavlja.I tako, umjesto da poðe za njom, Sean je ostao sjediti u ujakovu parkiranom automobilu i gledati za njom kako odlazi. Još je mislio na nju kad je ona izašla na jarko, sparno floridsko popodne, i odmah osjetila vrtoglavicu od vruæine.Jesi luda, curo? Carlinina majka Sue upita dok ju je pozdravljala snažnim zagrljajem. Nosiš vunu u travnju. Jesu li te to nauèili u Massachusettsu?Sue Leander bila je pristojna glede Carlinine podrezane kose, iako joj je predložila odlazak u frizerski salon u Petoj ulici, tek toliko da kæerkina nova frizura živne od trajne ili minivala. Èim su stigle kuæi, Carlin skine pulover i suknju koje je kupila u trgovaèkom centru u Middletownu i zamijeni ih kratkim hlaèicama i majicom kratkih rukava. Ode sjesti na stražnji trijem, gdje popije ledeni èaj i pokuša se ponovo aklimatizirati na vruæinu. Bilo joj je tako dugo hladno da se nekako veæ i navikla na to, na onaj svježi zrak Massachusettsa koji nosi u sebi miris jabuka i sijena. No ipak joj je

bilo drago èuti majèin glas kroz otvoreni prozor vidjeti crvene jastrebove kako kruže iznad nje na nebu usijanom od vruæine. Kad je rekla majci da nije sigurna hoæe li se vratiti u internat, Sue je rekla daje to u redu, neæe time nikoga iznevjeriti, ali je Carlin znala da su ona i njezina majka oduvijek drukèije gledale na stvari i da je jedina osoba kojaJednog popodneva, poštar Carlin donese paket, poslan iz pošte u Haddanu. Bila je to majica internata Haddan, od onih koje prodaju u prolazu s galanterijom u drogeriji, zajedno sa šalicom za kavu internata Haddan i privjeskom za kljuèeve. Sve je to poslao Sean Byers. Carlin se nasmijala kad je vidjela te poklone. Odjenula je majicu s logom internata Haddan kad je izašla sa svojim starim prijateljem Johnnvjem Nevensom.Bula bula, reèe Johnnv kad je ugledao majicu.To je Yale. Carlin se nasmije. Ja sam u internatu. Haddanu. Prstom pokaže u slova ispisana preko grudi.Ista stvar. Johnnv slegne ramenima. Mala gospoðica Štreberica.Daj šuti.Carlin navuèe sandale. Prvi put u životu zabrinula se zbog zmija za koje joj je majka uvijek govorila da ispužu nakon zalaska sunca, u potrazi za kukcima i zeèevima.Ne kužim, reèe Johnnv. Sve ove godine govorila si mi koliko si pametna, a sad kad sam se najzad složio s tobom, to te ljuti.Ne znam što sam. Carlin podigne ruke prema nebu kao da moli za odgovor. Nemam pojma.Ali ja imam, reèe joj Johnnv. Kao i svi ostali u ovom gradu, pa se možeš opustiti, mudrice jedna.Otišli su do parka u Petoj ulici, jedinog mjesta u gradu za druženje osim McDonaldsa u Aveniji Jefferson. Bila je predivna noæ i Carlin sjedne na haubu Johnnvjeva auta. Pila je pivo i gledala u zvijezde. Posljednjih nekoliko mjeseci bila je sva u jednom grèu i sad osjeti kako se opušta. Cvrèci su se dozivali kao da je veæ ljeto i bilo je bijelih noænih leptiriæa na nebu. Mjeseèina je bila srebrnkasta, poput vode, i slijevala se po asfaltu i ulicama. Ljudi su bili ljubazni prema Carlin, a nekoliko djevojaka koje je poznavala iz osnovne škole priðu joj reæi kako izvrsno izgleda, usprkos frizuri. Lindsav Huli, koja Carlin nikad ni na što nije pozivala, otišla je tako daleko da ju je pozvala u kino u subotu s grupom koja je svakog tjedna redovno odlazila zajedno u trgovaèki centar.Nazvat æu te ako budem još u gradu, Carlin reèe Lindsav.Nije bila sigurna traži li naèin da odbije poziv ili zapravo još nije odluèila hoæe li ostati. Poslije su se ona i Johnnv odvezli do šume,KRALJ RIJEKEsu klinci i na Johnnyjevu vjeènu sramotu, on je prvi pobjegao. Carlin se, naprotiv, dernjala poput zloduha sve dok krokodil nije podvio rep i vratio se u lokvu ustajale vode, brže no što bi itko mogao pomisliti da tako veliko stvorenje može.Èovjeèe, zapiljila si mu se ravno u oèi. Johnnv se još ponosio Carlininim davnim okršajem. Prièao je o njoj na tulumima, o djevojci tako odluènoj i opakoj da i krokiæa može natjerati u bijeg u moèvaru.Vjerojatno sam bila prestravljenija od tebe. Noæ je bila ovdje tamnija nego u Massachusettsu, i mnogo življa, puna kukaca i noænih leptira. Samo sam bila preglupa da pobjegnem.A ne, uvjeravao ju je Johnnv. Ne ti.

Cijelog tog tjedna, Carlin je sjedila ispred televizora, ovisnica o kanalu s vremenskom prognozom. Nebo na Floridi bilo je vedro, ali Novu Englesku poharao je niz proljetnih oluja i Massachusetts je osobito stradao. Sue Lavander prouèavala je izraz lica svoje kæeri dok je slušala ovu vijest, i Sue je odmah znala da Carlin neæe ostati. Na kraju se Carlin vratila u internat dan ranije, i stigla u prazno naselje nakon što je najgora šteta od nevremena veæ bila uèinjena. Uskoèila je u taksi na Loganu, posluživši se novcem iz putnog fonda koji je utemeljila gospoðica Daviš. Bio je to luksuz u kojem Carlin nije nimalo uživala kad je stigla u Haddan i vidjela koliko je opustošen u njezinoj odsutnosti. Potoci nabujali od otopljenog snijega izlili su se iz korita, i polja su sad bila zelena od vode umjesto od kelja i graška. Nekoliko srebrnih pastrva nasukalo se na cesti, a njihove svjetlucave krljušti bile smrvljene u asfalt, pa su onima koji su putovali tim putem trebale sunèane naoèale i za najoblaènijih dana.Proljetne su nevere najgore, reèe taksist Carlin. Ljudi nisu nikad spremni za njih.Morali su zaobiæi Route 17, jer je oko metar i pol duboka lokva nastala ispod nadvožnjaka. Umjesto toga su krenuli dugaèkom, vijugavom cestom koja je prolazila pokraj poljoprivrednih štandova i nekoliko novosagraðenih naselja. Vlažan, zeleni zrak još je bio svjež i Carlin navuèe Gusov kaput. Bila ga je ponijela sa sobom na Floridu i držala u ormaru sve dok se njezina majka nije požalila zbog vode koja je curila po podu. Carlin je pomislila da æe odlaskom iz internata ostaviti za sobom ono što se dogodilo, ali na Floridi je i dalje pronalazila crne kamenèiæe na stražnjem trijemu, u kuhinjskom sudopena sunce, kao da ju je netko zalio vodom. Svakog bi se jutra probudila i shvatila da joj je posteljina mokra, da je platno grebe, kao da se pijesak razišao po pamuku. Carlinina majka krivila je vlagu u zraku za vlažnu posteljinu, ali Carlin je znala da to nije pravi uzrok.Kada se taksi napokon provezao kroz gradiæ, Carlin promotri štetu od nevremena. Nekoliko starih hrastova u Glavnoj ulici rascijepilo se popola, a orao ispred vijeænice trajno se otkotrljao sa svoje bronèane preèke. Na nekim velikim bijelim kuæama morat æe se preslagati krov, ali najveæe je štete pretrpio internat jer se rijeka digla metar i pol iznad svog najvišeg vodostaja i poplavila zgrade koje su na sreæu bile prazne zbog proljetnih praznika. Sad æe se promoèeni sag u knjižnici morati potrgati i maknuti, a parkiralište iza upravne zgrade još su isusivali crpkom gradskog javnog poduzeæa. Najgore je prošao paviljon Chalk, sagraðen tako opasno blizu rijeke. Zgrada se nagnula i nakrivila kako se rijeka dizala naposljetku su otplavljeni èitavi dijelovi temelja. Kad je pozvan Billy Bishop, gradski graðevinski inspektor, on je izjavio da se ništa ne može uèiniti osim da se cijeli taj krš sruši prije no što sam padne. Bio je to hitan sluèaj, sa stvarnom moguænošæu rušenja, tako da je zgrada sravnjena sa zemljom preko praznika. Dva popodneva i nekoliko buldožera obavili su posao i ljudi iz grada su se okupili ne samo da gledaju, nego i da zaplješæu kad su se grede uz tresak poèele rušiti, a nekoliko ovdašnje djece popalilo je pokoju ciglu kao suvenir.Uèenike koji su se vratili s praznika doèekala je rupa u tlu, pa iako se nekoliko djeèaka iz paviljona Chalk nije vratilo nakon praznika, još pogoðeni onom užasnom gripom, oni koji se jesu vratili smješteni su kod ovdašnjih obitelji do kraja školske godine, dok se ne izgradi novi paviljon. Neki su djeèaci gunðali zbog tih svojih novih životnih uvjeta, a dvojica su bili tako uvrijeðeni svojim smještajem da su napustili internat, ali ostali su se nekako smjestili, a Billy i Marie Bishop toliko su zavoljeli svog podstanara Davea

Lindena da su ga pozvali da ljetuje s njima, a on im je zauzvrat kosio travnjak i podrezivao živicu sljedeæe tri godine.Bez paviljona Chalk koji bi smetao, Carlin je sad imala pogled na rijeku. Bila je u svojoj sobi i uživala u prostranstvu vode i vrba, kad se onaj crni maèak popeo po drvenoj rešetki na njezinu prozorsku dasku. Bio je to sat kad nebo postaje indigoplavo a sjene padaju po travi u tamnim lokvama. Carlin je vidjela po tome kako se maèak ušetao i po vlasnièkom naèinu na koji se smjestio na njezinimgledu kad bi jedan vlasnik otišao, snašle bi se s onime tko bi im se našao pri ruci i katkad bi takav aranžman sasvim dobro uspio.Kada se maèak uselio, Carlin je znala da je Abe napustio grad. Nakon što je sišla u prizemlje i nitko joj se nije javio kad je pokucala na Betsvna vrata, bilo joj je drago kad je vidjela da se gospoðica Chase predomislila. Nedugo zatim, fotografija koju je Betsy snimila u Gusovoj sobi stigne poštom. Carlin ju je prilièno dugo držala u srebrnom okviru pokraj svog kreveta, sve dok onaj obris nije poèeo blijedjeti. Još je mislila na Guša dok je preplivavala bazen, a jednom ga je osjetila pokraj sebe, kako prati njezine zamahe, sijeèe vodu, ali kad je prestala plivati, shvati da je sama. Malo pomalo, postalo je pretopio da bi nosila njegov kaput i ništa se više nije pojavljivalo u džepovima, ni srebrne ribe ni crno kamenje.Na vrhuncu lijepog vremena, Carlin poène plivati u rijeci, u sat kad je svjetlost blijeda i zelena. Bilo je dana kad bi otplivala sve do Hamiltona, a kad bi se vratila u Haddan, nebo bi veæ bilo tamno. No uskoro se sumrak ne bi spustio do pola osam, a u lipnju je naveèer bio dan do osam sati. Dotad su se ribe veæ navikle na nju, i plivale su uz nju, na povratku kuæi.