82972517 Zane Grey Jahaci Rumene Kadulje

7/23/2019 82972517 Zane Grey Jahaci Rumene Kadulje

http://slidepdf.com/reader/full/82972517-zane-grey-jahaci-rumene-kadulje 1/155

Zane Grey - Jahaèi rumene kadulje 1. LASSITER

Postepeno se gubio topot kopita, a onda sasvim nestade, dok su se oblaci guste p ra ine dizali ispod topola, rasplinjava-juæi se, malo-pomalo, iznad kadulje. Jane Wi thersteen je zami ljenim i uznemirenim oèima gledala dolje, niz prostrani crvenkasti obronak. Prije nekoliko trenutaka joj je konjanik, koji se sada udaljavao, doni o poruku koja ju je zabrinula i gotovo ra alostila. Sad je mogla oèekivatidolazak p ripadnika mormonske crkve i njihove prijekore to prijateljuje s nevjernikom genti lom. Stavit æe joj do znanja da taj njen odnos neæe trpjeti. I pitala se, Jane, neæe l i prilike i nju natjerati da se umije a u nemire i borbe, to su u posljednje vrijem e potresali malo naselje Cottonwoods. Pomisliv i na to, uzdahnu prisjeæajuæi se da je vlasnica prostranih poljskih dobara i pa njaka to ih je u neku ruku njezin otac stv orio tamo dolje, u onoj usamljenosti krajnjeg ju nog dijela Utaha, velikog ranca W ithersteenovih. Njoj su, stvarno, pripadali tereni i najveæi dio graðevina. Witherst een House bio je njen, njene su bile tisuæe glava stoke, njeni najbr i konji u pokra jini. Njen je, najzad, Amber Spring, bogati izvorkoji je oploðivao tlo oko naselj a i omoguæavao ivot u irokom prostranstvu to se pru alo svuda naokolo po purpurnim bre u jcima. Ne, nije se mogla nadati da æe ostati po strani od svega onoga to se dogaðalo i dogaða u Cottonvroodsu. Te, 1871. godine, desile su se promjene koje su utjecale na ivot miroljubivih mormona nastanjenih na tom dijelu granice. Glaze, Stone Bri dge, Sterling, mjesta vi e na sjeveru,bila su se podigla protiv najezde gentila, i protiv lopovskih dru ina to su im krale stoku. Sad se i Cottonwoods poèeo uznemirav ati zbog istih razloga. Jane je molila nebo da njen mir i vedru ljupkost njena iv ota po tedi potresa i nevolja,

eljna da sve do kraja ivi u toj idiliènoj mirnoæi koja jo j je bila toliko draga. Meðutim, premda je veæ mnogo uèinila za svoje ljude i imala na mjeru jo vi e uèiniti, plaila se da æe neprijateljstvo izmeðu mormona i gentila stvoriti d nje nesretno i jadno biæe. I ona je bila roðena mormonka ali je to nije prijeèilo da se iska e milostivom i prijateljski raspolo enom prema onim gentilima za koje je zn ala da su nesretni i siroma ni. eljela je ivjeti u miru i èiniti dobroèinstva. Zato je èe ala zbunjena i zabrinuta, gledajuæi kao kroz maglu prostrani obronak, koji se prem a sjeveru gubio sve do nejasne tamne linije kanjona nad kojima se uzdizala gomil a stjenovitih bre uljaka, crvenkastih pod zrakama zalazeæeg sunca i tu i tamo ispres ijecanih sna nim sivim crtama, koje su obilje avale urvine. Onda je tr e topot kopita.Pojavila se grupa jahaèa, koji se pribli i e kasom i sja-ha e. Bilo ih je sedmero. Njih ov voða, Tuli, visok i tamnoput èovjek, bio je jedan od starje ina bratov tine kojoj je Jane pripadala Da li ste primili moju poruku? kratko je upita. Jesam o

dgovori dj evojka. Dao sam do znanja onom Ventersu da u roku od pola sata doðe dolje u mjesto , ali on nije do ao. On ni ta ne zna o tome odgovori Jane. Ja mu nisam priopæila va og. Ostala sam ovdje da vas doèekam. Gdje je Venters? Kad sam ga ostavila, nalazio se u dvori tu. Ti, Jerry zovnu Tuli obraæajuæi se jednom od svojih ljudi poði s osta a potra iti Ventersa, pa ako bude potrebno i vezana ga dovuæi ovamo. estero ljudi se udalji zveckajuæi dugim mamuzama, i uskoro nestado e u umarku topola. to namjeravate t akvim naèinom postiæi, starje ino Tuli? upita Jane. Ako hoæete uhapsiti Ventersa, budit barem ljubazni i prièekajte da napusti moju kuæu, jer æete, postupajuæi drugaèije, poèinit ne samo nepravdu prema njemu veæ æe to predstavljati i napna moj dom. Naime, nep ravedno je optu iti Ventersa da je sudjelovao u onoj gunguli to se noæas dogodila u n aselju u kojoj je, rekli su mi, ispaljeno nekoliko hitaca. Nepravedno, ka em vam, jer se on u to vrijeme nalazio ovdje, sa mnom, a da i ne spominjem kako se njego vo oru je nalazilo u pohrani kod mene. Vi se samo

izgovarate. Dakle, to namjeravate uèiniti s Venersom? Odmah æu vam kazati; ali mi najprije recite za to branite tog ned ostojnog jahaèa? Nedostojnog! uzviknu Jane a-dito. To se, zaista, ne mo e za njega r eæi. On je najbolji jahaè kojeg sam dosada imala i ne znam za to ga ne bi trebalo bran iti. Dapaèe, svi me razlozi navode na to da se stavim u njegovu obranu. Stid me, s tarje ino Tuli, da moja za tita i moje prijateljstvo navlaèe na njega neprijateljstvo moga naroda. S druge strane, dugujem mu vjeènu zahvalnost, to je spasio ivot mojoj F



ay. Da, poznato mi je da volite Fay Larkins i daje namjeravate pokæeriti. Ali, ima jte na umu, Jane Withersteen, daje ta djevojèica gentil! Toèno je; ali ni mormonska djeca nisu manje draga zato to volim jednu djevojèicu gentila. Da, pokæerit æu Fay Lark ins ako njena majka bude htjela dati. Tome se mnogo ne protivim, tim vi e to æe djevo jèica tako dobiti mormonski odgoj; ali mi se ne sviða to oko vas stalno vidim onog Ve ntersa. To treba da prestane. Toliku brigu pokazujete prema tim bijednim gentili ma da sam poèeo vjerovati da je to zato to volite Ventersa. Tuli to reèe surovo kao m ormon koji poznaje svoju moæ i zavidno kao èovjek obuzet ljubomorom. Jane istodobno osjeti i strah i ljutnju. Ipak odgovori: Mo da je tako kako ka ete.U svakom sluèaju, nikad jo nisam mislila na to. Siroti Venters! Zaista mu je potrebno da netko suos jeæa s njim. U tom se trenutku iz topola pojavi e Tullovi ljudivodeæi izmeðu sebe vezan og, visokog i lijepo graðenog mladiæa irokih, mi iæavih ramenaad ugleda Tulla, u mladiæ vom pogledu za-plamsa vatra prezira i prkosa. Jane po prvi put postade svjesna t ko je, zaista, njezin tiæenik i upita neæe li se na kraju zaljubiti u tog sjajnog mla diæa. Onda se njeno uzbuðenje smiri i ona sve svoje sposobnosti usmjeri na to da pro naðe izlaz iz tog sukobom bremenitog stanja. Venters reèe bez okoli anja Tuli hoæete smjesta i zauvijek napustiti Cottonwoods, Za to? upita mladiæ. Jer hoæu da bude tako. Venters se hladno, prezrivo nasmija, dok se o tro crvenilo pe-njalo u starje inine o braze. Ako ne odete, upozoravam vas da æe to biti va a propast. Propast? uzviknu Ven ters. Pa zar me veæ niste upropastili? to vinazivate propa æu? Prije godinu dana posje dovao sam konje i stoku i ugledno ime u Cottonwoodsu, a sada hu kate na mene svoje ljude, lovite me, kao da sam neka zvijer, progonite me, kao da sam razbojnik. P ropast! to jo mogu izgubiti osim vlastitog ivota1? Dakle, hoæete li ili ne? napustiti Utah Oh, znam, znam da pomisao n

a lijepu i bogatu Jane Wit-hersteen, prijatelji cu sirotog gentila, izaziva kodvas tjeskobu. Shvaæam, cijelu je hoæete za sebe, za mormone mnogo ence, a zajedno snjom i Withersteen House, i Amber Spring, i sedam tisuæa glava stoke! Tuli ste e vilice dok su mu se na vratu, poput konopa, nadimale i le. Po posljednji put uzvikne on stisnutih zuba hoæete li otiæi ili ne? Ne! Onda s dati izbièevati do krvi i izbacit æu vas odavde. Ako se opet vratite, bit æe jo gore. Ventersovo se lice ukoèi i postade sivkasto. Jane se nije mogla savladati i iskor aèi. Starje ino Tuli! uzvikne. Ne smijete uèiniti to to ka ete. Bit æe kao to rek mormon prijeteæi joj prstom i tresuæi se od gnjeva i uèinit æu vama za inat. Ta shvatit e veæ jednom da vam neæemo dozvoi da spram ovog 8 èovjeka gajite prijateljstvo koje vrijeða na eg biskupa. Jane Wit-hersteen, va vam je otac ostavio bogatstvo i moæ koji su vam toliko udarili u glavu da ste potpuno zaboravili kakvo vam mjesto pripada kao mormonki. Poku ali smos vama raspravljati, i uvjeriti vas; strpljivo smo èekal i, podnosili smo va e mu

ice, pu tali vas slobodnu, bili obzirni prema vama vi e nego pr ema ijednoj drugoj mormonki. Ali vi se niste opametili. Zato vam sad, jednom zau vijek ka em, da ova prièa mora zavr iti. Venters æe biti i iban i protjeran iz Utaha, shvaæ te li? Oh, ne ibajte ga, ne ibajte ga! Bila bi to odvratna podlost! zavapi Jane os jeæajuæi kako je napu ta hrabrost. Taj Tuli ju je uvijek ispunjavao strahom, a ona se samo naizgled dr ala hrabro. Pa i sad se sva tresla od u asa jer je starje ina bio ne samo ljubomoran veæ i èovjek koji je u sebi utjelovljavao onaj tajanstveni des-potiz am to ga je upoznala jo u djetinjstvu, onu skrivenu moæ svoje sekte. Venters hladno nastavi Tuli poput nekog suca hoæete li da vas se i iba ovdje ili tamo u kadulji? Ak o je to neizbje no, vi e volim da to bude ovdje odgovori Venters. Ali, dovraga, Tuli , uèinili biste bolje da me odmah ubijete, vjerujte mi. Ovo æete bièevanje skupo plati ti i vi i svi va i pobo ni momci, jer æete od mene stvoriti drugog Lassitera! Nekom se moglo uèiniti da je Tuli imao strogo dr anje zato to je bio pon

osan na te ku du nost to u je obavljao meðu mormonima, to je samo donekle bila istina, no u ovom je sluèaju bi lo oèito da ga je opasnim i neumoljivim èinila prije mr nja nego fanatizam. Jane zadrh ta. Njen vjerski osjeæaj i odgoj koji je dobila bijahu je navikli na poslu nost, te su i sada lomili njenu elju za otporom. Starje ino, ja... kajem se zbog svojih rijeèi reèe slomljenim glasom. Onda pro aputa: Ali, po tedite toga mladiæa! Sad ga vi e ne spasiti odgovori Tuli kripavo. Ona prikloniglavu pred neizbje nim. Nije bila pokor ena. Uzmicala je, a ipak, reklo bi se da u njenu srcu nisu bile uni tene sve nade, jer se i sama iznenadi gdje mrmlja rijeèi psalmopisca: »Podi em oèi k planinama da vidi m otkuda æe mi doæi pomoæ.« I I upram trenutku Tullovi ljudi ispuste mladiæa kojega bijahu veæ pograbili. Uslijedi dugo



mrmorenje, nemirno tapkanje nogama, a onda uz vik: Pogledajte, tamo dolje! Jedan od ljudi pru io je ruku prema zapadu. Neki jahaè!



reèe drugi. Jane se naglo okrene i stvarno spazi kako se, prema plamenom nebu na zapadu, ocrtava konjanik koji je brzo napredovao uz obronak. Vjerojatno ga zbog sunèevih zraka iza njegovih leða nisu prije primijetili. Da li je to bio odgovor na njezino zazivanje, Poznajete li ga, Jane? Zna li tko od vas tko je taj jahaè? brzoupita Tuli. Ljudi su ga gledali i gledali, onda jedan za drugim odmahnu e glavom. Vidi se da dolazi iz daleka reèe jedan od njih. I da ima dobrog konja dodade drug i. Jasno, to je neki stranac. Znakom ruke, koji je nareðivao ti inu, Tuli istupi nap rijed, namjestiv i se tako da sakrije Ventersa. Jahaè se, sa svoje strane, zaustavi nedaleko i vrlo brzim pokretom skoèi na zemlju, ne pre-stajuæi ni za trenutak biti p otpuno okrenut prema ljudima, koji su se nalazili pred njim. Gledajte pro apta jed an mormon ima za pojasom dva pi tolja sa crvenim dr kama, jedva se vide, nisko ih no si, crne se na crnim nogavicama. Zacijelo neki revolvera ! odgovori drugi, takoðer ap atom, i dodade: Momci bolje ne mrdajte rukama. Stranac se primicao polako, korak om koji je mogao znaèiti nemarnost ili nenaviknutost na hodanje, ba kao èovjek koji n ajveæi dio vremena provodi na konju. Ali on je namjerno napredovao tako, i to zato to nije htio ni na trenutak izgubiti iz vida ljude kojisu se nalazili pred njim , nadziruæi svaki njihov pokret. Zdravo, strance! uzviknu Tuli, ali u njegovim se rijeèima nije osjeæao prizvuk dobrodo lice, nego samo nestrpljiva radoznalost. Prido lic a odgovori samo kratkim pokretom glave. Lice mu se gotovo i nije vidjelo buduæi da je bilo zasjenjeno obodom prostranog 10 sombrerakoji je bio crne boje ba kao i k o nato mu odijelo. Nekoliko je trenutaka pa ljivo gledao Tulla i njegove ljude, onda , zastav i, pozdravi Jane skinuv i sombrero pokretom kojemu nije nedostajalo otmjeno sti. Dobar veèer, gospoðo. Jane ljubaznoodzdravi, promatrajuæi ga ipak veoma pa ljivo. Imao je osobine èovjeka naviklog da i

vi na svje em zraku: suhonjavo i opaljeno lice, sporost pokreta, pod kojima se nasluæivala maèja gipkost; ali ono to je nadasve privu klo djevojèinu pa nju, bila je snaga i o trina pogleda, a u isto vrijeme ne to u sivim oèi ma to je ostavljalo dojam da tra e ne to to jo ne bijahu na le. Svojim enskim nagonom J je letimiènim pogledom naslutila da je taj Èovjek nosio u sebi neku tajnu i da se n jegovo normalno du evno stanje moralo sastojati u i èekivanju i tuzi. Jane Withersteen , zar ne,gospoðo? upita on zatim. Da. Ova voda je va a? Da. Dozvoljavate li mi d apojim konja? Svakako. Pojilo je tamo, pogledajte. Hvala, ali kad bi znali tko s am, mo da... Oklijevao je, zadr avajuæi pogled na ljudima, koji su slu ali pa ljivi i tih , onda nastavi: ... mo da mi ne biste dozvolili, premda, najzad ni ta ne tra im za samo g sebe. Ma tko da ste, strance, napojite samo svog konja. A ako ste gladni i edni , uðite bez ustezanja u moju kuæu. Hvala, gospoðo. Rekoh da za sebe ni ta netra im, ali a svog konja, koji je umoran... Uèini nekoliko koraka i pri tom, po to

se Tullovi lj udi nisu micali, spazi zarobljenika. Ah! Ah! Mo da sam poremetio... Vidim da ste i mali nekoga posla ovdje reèe. Da odgovori Jane, a u glasu joj je bilo ne to poput su zdr anog jecaja. Ona opazi da je prido lica bacio pogled na vezanog Ventersa, pa na ljude koji su ga okru ili, i najzad na njihova starje inu. Najzad reèe: 11 Dogaða se da u ovom kraju kradljivci stoke, razbojnici, re-volvera i, jednom rijeèju svi probisvj eti, pripadaju rasi gentila. Kojoj od tih kategorija pripada ovaj mladiæ, gospoðo? N i jednoj, to je èastan mladiæ. Jeste li sigurni u o, gospoðo? Da... Oh, da! Pa to j nda lo e uèinio, te je vezan? Njegovo precizno pitanje, upuæeno jasnim glasom i Jane i Tul-lu, ostade nekoliko trenutaka bez odgovora. Najzad djevojka jednostavno reèe: Pitajte njega. Stranac se udalji od Jane istim onim korakom, koji bi se mogao n azvati opreznim i odmjerenim, i stade izmeðu nje i Tulla. Govorite, mladiæu reèe Vente rsu. Nisu to va i poslovi, strance umije a se Tuli i ne upliæite se u ono to vas se tièe. Ponuðeno vam je da jedete i pijete, a to

je èak i vi e nego to ste mogli oèekivati u ma kojem drugom naselju na granici Utaha. Napojite konja i onda produ ite svojim p utom. Polako, polako prijatelju... Jo se ne upliæem... odgovori jahaè i njegov glas o djeknu drugaèije, kao da je potjecao od nekog drugog; bio je hladan i zajedljiv u odnosu na ljubazan, skoro nje an,kojim se obraæao Jane. Kako se èini, stigao sam da p risustvujem nekom pomalo èudnom dogaðaju. Sedam naoru anih mormona i jedan vezani gent il, za èiju èast garantira jedna ena! Èudno, èudno, zar vam se ne èini? Bilo èudno ili n je stvar koja vas se ne tièe zdljivo odbrusi Tuli. U kraju u kojem sam se rodi o, rijeè jedne ene predstavlja zakon, a ja to jo nisam zaboravio. Tuli je lebdio izm eðu zabezeknutosti i gnjeva. Onda jo za-jedljivije odgovori: Mi imamo ovdje zakone koji ne ovise o hirovima ne



ke ene, a to su zakoni mormona...! Dobro pazite da ih i vi ne prekr ite! Do vraga va i zakoni, mormone! Taj odluèni odgovor bio je popraæen pr



omjenom u dr anju stranca, koje se pretvori u jasnu prijetnju. Izgledalo je da se Tuli 12 zanjihao i zamucao zbog tog psovanja mormonskih zakona koji su za njega predstavljali ne to najsvetije. Jerry, koji je dr ao konje za uzde, od silnogiznenaðe nja ispusti vodice. Ostali ljudi se uko-èi e, u stavu i èekivanja, netremicegledajuæi str anca. Ovaj kao da uopæe nije vodio raèuna o njima, produ i okrenuv i seVen-tersu: Hajde , recite mladiæu, t ste uèinili da su vas tako vezali? To je nepravedna uvreda! prasn u Venters. Ni ta lo e nisam uèinio. Ovaj starje ina mormona izgleda da je uvrijeðen samo ato to se gospoðica odnosi dobroæudno prema meni. Da li je to istina, gospoðo? upita j haè, obraæajuæi se Jane, ali ni za trenutak ne ispu tajuæi iida grupu ljudi. Da, istin je, èista istina odgovori djevojka. Onda, mladiæu, biti prijatelj jedne ovakve ene, izgleda mi savr eno prirodna stvar, a vjerujem da nebi to mogli uèiniti drugaèije ni kad biste htjeli. Ka ite, ta su vam htjeli uèiniti da bi vas kaznili za taj zloèin? Htj eli su me i ibati, a vi dobro znate to to znaèi u Utahu! Znam polako odgovori stranac . Svi su utjeli u i èekivanju to æe dalje biti. Ali onda Tuli prekide ti inu smijehom, sm jehom bez ivota, kojim je lo e prikrivao svoj strah. Hajde, odlazimo! zapovjedi obr aæajuæi se svojim ljudima. Jane se ponovo obrati neznancu. Strance zamoli zar zbilja ni ta ne mo ete uèiniti da spasite Ventersa? Gospoðo, tra ite od mene da ga spasim... od va ih vlastitih ljudi? Da li tra im? Ja vas molim! Ali ne znate kome upuæujete tu molb u! Oh, gospodine, spasite ga! Spasite! Oni su mormoni, a ja... Spasite ga, pod.. . po svaku cijenu, jer... jer mi je stalo do njega! Tuli se naceri. 13 Dobra, do bra ludice, oboljela od ljubavne bolesti! uzvi-knu. Otkrijte mu svoje tajne. Haj de, vi ostali, odlazimo, kad vam ka em! Mormoni, mladiæ æe ostati ovdje reèe stranac, a njegov glas zaustavi Tulla poput metka. to ka ete? Ka em da æe mladiæ ostati ovdje. æe me sprijeèiti da

a ne odvedem? On je moj zarobljenik! uzviknu Tuli. Strance, jo vas jednom upozoravam da se ne mije ate u na e stvari. Veæ sam i previ e bio strpljiv. O dlazite svojim putom, inaèe... èujte, vi! Mladiæ ostaje ovdje! U tihom i mirnom stranèev om glasuosjeæao se zvuk potpune sigurnosti, to nadasve iznenadi starje inu. On ipak odgovori: Pa tko ste vi? I zar ne vidite da nas je sedmero ovdje? Stranac uèini je dva primjetan pokret i kao nekom magijom stvori e mu se dva pi tolja u ispru enim ruka ma. Onda, uvijek mirno, odgovori: Lassiter. Èuv i to èudesno ime, Venters ispustikrik . Tullu se opusti e ruke, a oèi mu potamni e, kao da je oèekivao smrtonosni hitac. Ali s mrt, koja je lebdjela nad njegovom glavom, ne spusti se na njega. Lassiter je uz alud èekao da njegovi dr æuæi prsti polete k pi tolju koji je imao za pojasom. Onda se Tul i okrenu svojim pratiocima, koji su ga èekali blijedih lica i krenu prema konjima. 14 2. COTTONWOODS Po to je odmah odvezan, Venters je bio previe uzbuðen a da bi moga o izraziti zahvalnost koja mu se èitala na licu, ali se Jane

obrati oslobodiocu i stisnu mu ruke, osmjehujuæi mu se i plaèuæi u isto vrijeme, na njegovo veliko iznenaðenj e. Zatim, kad se donekle smirila, posveti svoju pa nju Lassiterovom umornom konju. Hoæu sama ga sama napojiti reèe i odvede konja k poji-li tu podignutom pod starom top olom. Prstima, koji su joj jo drhtali, skide mu valei uzde. Konj stane pohlepno p iti. Jane se okrene strancu: Mnogo je kasao, zar ne? Da, gospoðo. ezdesetak, mo da i sedamdesetak milja. To je dugo jahanje, jahanje koje... Oh, pa ova sirota ivotinj a je slijepa! Da, gospoðo odgovori Lassiter. Zaboga! Pa tko ju je oslijepio? Neki su ga ljudi jednom uhvatili lasom, svezali ga i pro li preko bjelooènica u arenim eljez om. Ljudi, ka ete? Pa to su morali biti demoni... Da nisu to, mo da, bili va i neprija telji mormoni? Ba oni, gospoðo. Osvetiti se na jednom konju! Lassiteru, ljudi moje vjere postali su okrutni, moram to priznati s velikim bolom u du i! Ganjani su i z lostavljani, sve dok im se srca nisu tako stvrdnula. Ali, mi ene se jo uvijek nada mo i molimo se bogu da sr

ca na ih ljudi ispuni blago æu. Oprostite mi, gospoðo, ako vam ka em da... da to vrijeme nikad neæe doæi. Oh, doæi æe! Vi dakle, Lassiteru smatrate da s mormonske ene nevajale? Da li ste, mo da, podigli svoju ruku na njih? 15 Naprotiv , gospoðo. Mormonku smatram najèestijim, najboljim i najstrpljivijim biæem, ali isto t ako i najzadrtijim i najnesret-nijim meðu svim enama na zemlji. Ah! uzviknu djevojk a, uputiv i mu zami ljen i ozbiljan pogled. Ako je tako, hoæete li prelomiti pogaèu sa m nom? Lassiter se oèito nije nadao takvom pozivu. Nekoliko se trenutaka kretao s ne lagodno æu, okreæuæi meðu prstima svoj som-brero. Najzad odgovori: Gospoðo, bojim se da v dobr va eg srca prikazuje stvari u krivom svjetlu. Mo da u ovom kraju nisam dovol jno poznat; ali tamo gore, na sjeveru, poèivaju ne ba malobrojni mormoni, koji bi s



e od zaprepa tenja okrenuli u svojim grobovima, kad bi saznali da sjedam za va stol . Ne vjerujem. Ali ma kako bilo, recite, pristajete li? uporno æe djevojka. Ali, m



o da imate brata, nekog roðaka, koji bi mogao banuti svakog trenutka i uvrijeditise , videæi me ovdje; a ne bih elio... Nemam nikakvog roðaka u Utahu, koliko znam, i nit ko nema pravo da sudi o mojim postupcima. Onda, osmjehujuæi se, ona se okrenu Vent ersu: Bern, doðite i vi s Lassiterom. Mirno æemo jesti ono to imamo, dok to mo emo. Al , ne bih elio da onaj- Tuli i njegovi prijatelji podignu naselje protiv nas opet primijeti Lassiter koji je izgledao sklon pristanku. Da, Tuli æe to uèiniti, ali tek nakon to neko vrijeme provede u molitvi odgovori Jane. Doðite, dakle. Vodeæi konja z a uzdu obavijenu oko mi ice, ona povede dva mladiæa prema kuæi, pro av i najprije kroz jed nu umicu i onda iduæi dugaèkom stazom zasjenjenom velikim topolama niskih grana. Uz s tazu je tekao kanaliæ kojim je uborila voda izazivajuæi osjeæaj ugodne svje ine i mirnoæe. Kuæa je bila zdepaste konstrukcije i dugaèka, sazidana od crvenog kamena, s neotesan om verandom, iz èije sredine je izbijao izvor koji je opskrbljivao kanaliæ svojom vo dom. Jasno se vidjelo da je tu grubu graðevinu podigao èovjek koji se elio za tititi od napada i nevremena; ali cvijeæe to je raslo uz rubove kanala i 16 verande, u èijem s e jednom kutu vidjela viseæa postelja i stol prekriven snje nobijelim stoljnjakom, b ija e dokazom da je kæi toga èovjeka svim tim stvarima dala peèat svoje ljupkosti i daje ona tu ivjela mirnim i sreðenim ivotom. Janepusti Lassiterova konja neka slobodno pase bujnu travu. Onda se obrati Lassiteru: Smatrala sam da najvi e volite da vam je nadohvat ruke, inaèe bih ga odvela na livadu s djetelinom. Lassiter potvrdi gla vom, skoro s po tovanjem, a onda Jane zovnu. Na njezin doziv pojavi se nekoliko ena , koje se odmah prihvate posla okospremanja stola, a ona sama, po to se isprièala g ostima, uðe u kuæu. Rijetko je Janeulazila u svoju udobnu sobu a da se ne pogleda u ogledalo. Nije krila ni pred sobom ni pred drugima da joj je bilo ugodno gledat i u njemu odra enu ljepotu koja

je jo od djetinjstva izazivala svaèije divljenje. Nje ni roðaci, njeni prijatelji,a kasnije gomile laskavaca, mormona i gentila, o ivjeli su u njoj prirodnu ta tinu tako da se sa dvadeset i osam godina vi e brinula za svo ju ljepotu, nego zablagotvoran utjecaj koji je mogla imati u maloj zajednici, z ahvaljujuæi moæi i bogatstvu koje joj je, u stvari, otac ostavio u nasljedstvo. Ovog puta, meðutim, ona se pogleda s najveæom pa njom, i to ne iz uobièajene navikee. U stva ri, pitala se da li æe njenu ljepotu uoèiti taj Lassiter, èije je ime odjekivalo prost ranim krajem, po naseljima i ravnima kadulje, taj lijepi mladiæ blagog glasa i tu no g lica, tajubica mormona. Zbog toga zamijeni svoje jahaæe odijelo bijelom haljino m, promatrajuæi zatim dugo svoj vitki lik, nje ne ljupke obrise, lijepo lice rumenih usana, tamno-modre, duboke, prkosne i strastvene oèi. »Kad bih na neki naèin uspjela da ga zadr im ovdje nekoliko dana, pomisli, jednu sedmicu, na primjer, sigurna sam da nikad vi e u svome ivotu ne bi ubio ni jednog mormona. Lassiter...! Jo uvijek se na

je im pri pomisli na to ime; ali, gledajuæi tog èovjeka zaboravljam tko je i skoro... da, skoro nalazim daje simpatièan i ugodan. I onda, ne smijem zaboraviti da jespasio Berna i da, kako izgleda, mora da je mnogo pretrpio. Ali za to...? Tko zna nije li nekad volio neku mormonku i... Kako li se samo uznosio govoreæi o nama,ne shvaæenim i jadnim mormonkama. On nekako zna mnogo toga.« 17 Onda se Jane vrati svoj im gostima i pozva ih da sjednu za stol. Udalji ene eleæi da ih sama poslu i.Bila je to rasko na veèera za te krajeve. Desno do Jane nalazio se Venters, poderan i napola ogladnio koji joj je, kako je bilo oèigledno, na neki naèin donosio zadovoljstvo, i koji je stalno nalièio èovjeku protjeranom iz vlastite kuæe i oko kojeg kao da je leb djela propast kojom mu je Tuli prijetio. Slijeva je sjedio Lassiter,s izgledom èo vjeka koji se na ao u polo aju o kojemu nije ni u snu sanjao. Nije pokazivao teka, n ije govorio; samo se s vremena na vrijeme pomicao, nespokojan,a pri tim pokreti ma pi tolji, to ih je imao za pojasom, udarali su o noge stola

, podsjeæajuæi ostalo dvo je da je njihov prijatelj za stolom bio Lassiter, to su oni i bez toga imali stal no na umu. Jane je bila ta koja je govorila za sve, osmjehujuæi se i otkrivajuæi pri tom sve one dra i kojima se svaka ena slu i za postizanje nekog cilja. Kad zavr i veèera i kad mu karci odgurnu e stolice malo nazad da bi se udobno smjestili, ona se preko stola na e Lassiteru gledajuæi ga ravno u oèi. Za to ste do li u Cottonwoods? upita ga ao da je to pitanje trgnulo Lassitera iza sna. Ustade naglim pokretom kao da se iznenada neèeg va nog sjetio i pobojao da æezakasniti vi e nego je elio. Gospoðo, tra i po cijelom ju nom Utahu i Nevadi... ne to. A po va em imenu najzad sam doznao gdje æu t o naæi: ovdje, u Cottonvroodsu. Moje ime! Ah, da, sjeæam se! Kad ste me oslovili, veæ ste ga, zaista, znali. Recite mi



od koga ste ga èuli i gdje? U jednom malom naselj u... U Glazeu, mislim da se tako zove.. Pedesetak milja odavde prema zapadu. Kaz



ao mi je neki gentil koji je uz to nadodao da vi znate i da æete mi pokazati gdjese nalazi... to? upita ona blagim, ali istovremeno i zapovjednim glasom, kad jeL assiter naglo za utio. Odgovor sti e nakon nekoliko trenutaka, izgovoren apatom, nera do: Grob Milly Erne. Venters se okrenu prema Lassiteru, gledajuæi ga zapanjeno, a Jane, blijeda, polako ustade. 18 Grob Milly Erne? ponovi glasom, koji je zvuèao ma lo jaèe od mrmljaja. A to vi znate o Milly Erne, mojoj najdra oj prijateljici, koja.. . koja je umrla u mom naruèju. to ste vi njoj? Zar sam rekao da sam joj ne to? odgovo ri on. Posrijedi je netko... roðaci... koji su odavno eljeli doznati gdje je sahran jena. To je sve. Roðaci, ka ete? Ona mi nikad nije govorila daje imala rodbine, osim jednog brata kojega su joj ubili u Texasu. Lassiteru, grob Milly Erne nalazi se na jednom skrovitom mjestu na mom posjedu. A hoæete li me odvesti tamo? Znam da æet e tako uvrijediti mormone vi e nego dijeleæi sa mnom kruh; ali... Istina je, uvreda æe za njih biti veæa, ali æu vas ja ipak odvesti tamo. Samo, moramo tamo otiæi da nas ni tko ne vidi. Mo da sutra. Hvala, gospoðo Jane Withersteen odgovori jahaè i, na-kloniv i joj se, nagovijesti da odlazi s verande. Pa zar nebiste mogli ostati ovdje i... i spavati pod mojim krovom? upita Jane. Jo jednomvam zahvaljujem, gospoðo; ali je to nemoguæe. Uvijek spavam pod vedrim nebom; ali kad bih i uèinio izuzetak, treba oèe kivati da nas oni iz naselja, tamo dolje, svakogtrenutka mogu napasti. Ne, ne, idem u kadulju. Nadam se da neæete imati nikakvih neprilika zbog ljubaznosti to ste je meni iskazali. Lassiteru umije a se Venterss pomalo gorkim osmijehom i ja æu od sad spavati pod vedrim nebom. Mo da æemo se veèeras ponovno susresti. Mo da, ali su tere ni ovdje prostrani i neæu se ba blizu zaustaviti. Laku noæ. Na gospodarev zvi duk, crni konj odgovori rzanjem i krene naprijed, reklo bi se oprezno, obzirom na sljepoæu. Lassiter mu ne stavi uzde, nego poðe k

orakom uz njega vodeæi ga jednostavnim dodiro m ruke. Nestado e u sjeni topola. Jane, treba da idem reèe Venters, kad je ostao sam s njom. Molim vas, vratite mi moje oru je. Da sam ga imao... Da ste ga imali, ovo g trenutka bi ili moj prijatelj ili starje ina moje crkve bili mrtvi prekide ga on a. 19 Mo ete biti sigurni da bi to bio Tuli. Zar vas nikad neæu nauèiti to je to toler ncija, to je to milosrðe, divlji mladiæu? uzviknu Jane. Zar ne znate, Bern, kako je b o anstveno opra toti vlastitim neprijateljima. Pisano je: Ne dopu tojte da gnjevni doèek ate zalazak sunca. Dosta, Jane, ne govorite mi vi e o vjeri i o opra tonju, nakon on oga to se dogodilo danas. Neoèekivana Lassiterova intervencija spasila me sramote b ièevanja, zahvaljujuæi njemu ostao sam èovjek i kao èovjek æu umrijeti. Ponovo vas molim: dajte mioru je. Ona tiho uðe u kuæu i uskoro se vrati noseæi pu ku, pi tolj i te ki redeni Pru i to mladiæu i, dok je on opasivao redenik, gledala ga je u dirljivoj ti ini. Jane reèe on ubla iv i glas ne gledajte me tako. Ne idem ubiti nikog od va ih istovje

rnika, pa èak ni va eg starje inu. Dapaèe, poku at æu izbjeæi i njega i njegove ljude. li, zar ne imjeæujete da sam dospio do krajnje granice strpljivosti? Vi ste divnaena; dapaèe, n i jedna ena nije bila poput vas nesebièna i dobra, ali ste slijepa ujednoj jedinoj stvari... Slu ajte! Tamo, od umice, èuo se konjski galop. Netko odva ih ljudi nastav Venters. Vrijeme je da odem. Ispratite me, ako hoæete, do umice gdje mo emo izmijeni ti jo koju rijeè. Jo je bio dan, ali pod topolama su staze veæ zamrkle sjenom. Venters povede Jane popreènom stazicom, irokom jedva toliko da su dvije osobe mogle koraèati usporedo, a onda okrene i izvede je na bre uljak na rubu umice, u ravnini, nedalek o od njene kuæe. Tu se nalazila grubo istesana klupaskrivena meðu li æem, otkud se kroz granje nazirahu obronci pod kaduljom, zid stjenjaka i tamni obris kanjona. Ona jo nije izustila ni rijeèi, otkako ju je mladiæ s dosta odluènosti u glasu nagovorio da mu preda oru je, ali se za vrijeme kratkog hoda oslonila na njegovu ruku, a i sad a, kad se veæ zaustavio i prislonio pu ku na kl

upu, stiskala se uz njega. Jane, boji m se da vas moram ostaviti. Bern! uzviknuona. Da, izgleda da tako mora biti. Ne nalazim se u lijepom polo aju. Ne uspijeva mi da naðem moralnu ravnote u. Sve sam izg ubio... Dat æu vam sve to vam treba. Bern... 20 Slu ajte me, molim vas. Kad govorim o gubicima, mislim na gubitak volje da èinim dobro, na gubitak mog dobrog imena. Ka d toga ne bi bilo, jo bih mogao ostati u naselju, bez gorèine i bez mr nje. Sad je su vi e kasno... to se tièe buduænosti, mislim da æete uèiniti najbolje ako me pustite da ode . Tuli je nepomirljiv, a iz onoga to se danas desilo, morali biste vidjeti da... Ali ne, vi ne mo ete vidjeti; slijepi ste, rekao sam vam, a to to vas zasli-jepljuj e je va a prokleta crkva... Oprostite mi, Jane, to tako govorim; ali ogorèen sam i os jeæam da se ne to b



uni u meni. A onda, pla im se da ona nevidljiva ruka ne usmjeri svo je tajanstveno djelovanje na va u propast. Nevidljiva ruka? to to ka ete, Bern? Misli



m na va eg biskupa. Jane ustukne ali je Venters ne pusti da ode. Slu ajte me. Ovdje je zakon va biskup. On je bio taj, koji je izdao ukaz protiv mene i eto to sam pos tao. A sada ta ista ruka djeluje da prisili vas da se pokorite volji crkve. Nepr avedni ste prema biskupu Dyeru. Tuli se danas, znate, pokazao okrutanim, ali tre ba misliti i na to da me on godinama voli. Eto, kao i obièno, va a vjerai va e nastoj anje da opravdate sve i svakoga. Vi ne mo ete, meðutim, vidjeti onoto ja znam, a da to i vidite, ne biste to htjeli priznati ni za spas ivota. To je zato to ste prava mormonka. Te starje ine i ti biskupi ne uzmièu ni pred èim u svom nastojanju da ojaèaju crkvu bogatstvom i moæi, stvarajuæi ono to predstavlja vlast.Razmislite o svemu ono me to su uèinili gentilima ovdje, o onome to su meni uèinili...! Razmislite o sudbini Milly Erne. Milly! Kako znate za nju? I to znate? Dosta znam. Mo da sve, osim imena onog mormona, koji ju je doveo ovamo. Ali nije sadprilika da unedogled produ ava mo ovaj razgovor. Ona mu ste e ruku umjesto svakog odgovora i sjedo e zajedno. Vente rs je utio po tivajuæi tu ti inu, pogaðajuæi da je puna enstvenog uzbuðenja. Onda Jane, k e zami ljeno gledala pred sebe, iznenada uzviknu. Pogledajte! Jedan konjanik! Da n ije to opet Lassiter? 21 Venters takoðerpogleda u smjeru njene ispru ene ruke put z apada i stvarno spazi konjanika kako se ocrtava crn na obzorju i kako je zatim u ronio u rumenilo kadulje. Mo da odgovori ali nije vjerojatno. Bit æe to, mo da netko d va ih ljudi. Da, sad to jasnovidim. A eno i drugog... Da, vidim ih. Jane, kako izgleda, imate mnogo ljudstva. Samo juèer sam sreo petoricu na stazi koja vodi za Deception Pass. Pratili su »bijelo stado«. Kako, zar jo idete u taj kanjon, Bern? Htj ela bih da se okanite toga,vidite, jer se tamo, na nekom mjestu, skrivaju 01-dr ing i njegova lopovska druina. to bi >to trebalo znaèiti? Znaèi da je Tuli veæ ne to io o ovim va im posjetama u

Deception Pass. Shvaæate li? Shvaæam. Venters se nasmija. Vidjet æete da æe me na kraj optu iti i za kraðu stoke. Ali, pomislite, Jane, da na ped eset milja od va eg imanja nigdje nema vode osim u tom kanjonu, a ipak je potrebno da se napijem i danapojim konja. Gledajte, eno jo nekih ljudi! Ali kao da se ti udaljavaju. Da, toèno! Vodili su stado prema Deception Passu. Nadam se da neæe sres ti Lassitera. Bern iznenada reèe Jane zami ljenog izgleda pa tko je, zapravo, taj La ssiter? Za mene je samo ime... stravièno ime i ni ta vi e. Tko je? Ne znam, Jane, i ni kad nisam èuo da netko zna tko je. Prema naglasku bi se reklo daje iz Texasa, kao Milly Erne, da li ste to primijetili? Da. Zapravo je èudno da znade za Milly! Uz t o je onaivjela ovdje deset godina, a veæ su pro le dvije otkako je mrtva. Ali, recit e mito znate o Lassiteru? Za to ste rekli Tullu prijeteæim glasom da æete postati popu t Lassitera? Jane, samo sam neodreðeno èuo o njemu. Poku avao sam, to vi e, da ne vjeruj m u to. U Glazeu, na primjer, njegovo je ime bilo poznato, ali ga nitko nika

d ni je vidio. U Stone Bridgeu nisam èuo da ga se spominje dok sam, meðutim, èesto slu ao o n jemu u Sterlingu i drugim naseljima Sjevera. A zatim, ono to se govori 22 0 njemu , èesto je proturjeèno. Ima ih koji tvrde, na primjer, daje s pucnjavom dolazio u ov o ili u ono mormonsko naselje, dok drugi to porièu. Sklon sam vjerovanju da je tu i tamo stvarno pucao, to tim vi e to znam kako su mormoni skloni da sakriju istinu. Ali, u jednoj jedinoj toèki svi se sla u: smatraju Lassitera najspretnijim revolver a em koji postoji, kako to vi ovdje ka ete. Zaista je izvanredno brz i toèan u upotreb i pi tolja. Sada, meðutim, kada smo ga vidjeli, znam ne to vi e o njemu. Lassiter je neu stra iv. Vjerujem da je, uzviknuv i onako svoje ime, spasio ivot Tullu, jer bi ovaj i naèe polo io ruku na pi tolj èime bi, ustvari, bio zapeèatio svoju sudbinu. Jane zadrhta. U ti ini, koja uslijedi, zaèu se zavijanjejednog kojota. Iz daljine mu odgovori dru gi. Evo kojota reèe Venters. Ne volim ih slu ati kad zavijaju odgovori Jane. Pone noæu, dok sam budna, slu ajuæi to opako za

vijanje, pomi ljam na vas i osjeæam kako mi se srce ste e. Jane, niti vi mo ete èuti ugodniju muziku, niti ja mogu imati bolju postel ju. Treba li govoriti o tim stvarima, Bern? Pa ljudi poput vas 1 Lassitera nemaj u kuæe, nemaju udobnosti, ni mjesta gdje da se odmore... Strpljenje. Mo da se Tullov bijes smiri i vrijeme pobolj a stvari. Mogli biste, na primjer, dobiti neki posao u naselju... Tko zna? Pa pretpostavimo da otkrijete skrovi te Oldringa i njegovih bandita, skrovi te toje dosad ostalo nepoznato, zatim to svoje otkriæe povjerite mo jim ljudima? To bisasvim razoru alo Tulla a vama bi bilo od velike koristi. Godin ama su moji ljudi pratili tragove pokradenih ivotinja, ali uzalud. I vi znate da su mi krali stoku! Oldring je odvodi u taj zapleteni kanjon, a otuda na sajmove po Utahu. Zato,



ako je potrebno da ponekad odete u Deception Pass, poku ajte pronaæi te tragove.Mislio sam o tome, Jane, i poku at æu. A sada, Bern, moram se vratiti u



kuæu. ao mi je to, kad god vas ostavljam, ne mogu biti sigurna da æu vas opet vidjeti . Hoæete li barem sutra doæi. Sutra da, svakako. Potra it æu Lassitera i doæi æu s nj a, laku noæ. 23 Ona ga ostavi rasplinjuæi se u pomrèini. Venters prièeka dok ga dalekitr opot zalupljenih vrata ne uvjeri da je Jane u la u kuæu; onda ponovno dograbi pu ku i tiho mugnu medu granje i d bunje, dr eæi se ruba umice kako bi ostao u sjeni topola. Neb o se sad od sivog pretvaralo u crno, i to prvo crnilo veæ su osvjetljavale prve zv ijezde. S prostrane ravni ispred umice puhao je svje vjetar, bremenit miomirisom k adulje. Dr eæi se ruba umice, Venters se be umno i hitro kretaou pravcu zapada. Ali, um ica je bila prostrana i on jo nije dospio do njena drugog kraja, kad zaèu ne to zbog èe ga naglo stane. Po muklom topotu pogodio je da to idu konji. Mladiæ se sakri i prièe ka. Ali prije nego se to moglo oèekivati, barem sudeæ prema udaljenosti otkuda je d olazio zvuk, a na njegovo veliko iznenaðenje, nedaleko se pojavi e dva konjanika i p roðo e ispred njega. Jahali su uz rub kadulje, a konji su im imali omotana kopita. S vjetlost zvijezda bila je prilièno slaba, ali je Venters imao o tor vid, tako da je, oprezno isturiv i glavu, mogao prepoznati grubi obris i bradato Oldringovo lice. Uz njega je jahao njegov pomoænik, vitaki okretan èovjek, lica pokrivena krinkom. N jih dvojica proðo e i u tren se izgube kao da ih je pomrèina progutala. Uto daleko na obronku, Venters opazi smeðu i èvrstu mrlju. Bila je to druga grupa konjanika koja p roðe tiho, poput aveti, i takoðer se raspline u pomrèini. 24 3. AMBER SPRING Za Oldrin ga i nekog od njegovih nije predstavljalo ni ta neobièno da banu u Cottonwoods usred dana; ali to to je u pomrèini i ao uokolo, a konji mu imali umotana kopita, znaèi da s e sprema ne to sumnjivo. Ono to je Ventersu izgledalo jo opasnije, predstavljala je prisutnost zamaskiranogjahaèa. Taj èovjek je stvarno bio okru en velikom tajanstveno æu. Rijetko je prolazio

naseljem i uvijek galopom; danju ga se rijetko susretalo. Nj egovu su pojavu uvijek pratili mraèni i tajanstveni dogaðaji, poput maske koju je no sio, jer se Oldringova banda nije ogranièavala samo na kraðu stoke. Venters neko vri jeme ostade u sjeni topola, a onda se iznenada vrati natrag. Stigav i jednom na gl avni put, skrene prema naselju. Prilièno irok put koji je vodio do njega, bio je oi vièen visokimtopolama pod kojima je kroz dva kanala tekla voda nastala iz Ja-nino g izvora. Tu i tamo kroz li æe je zasjalo poneko svjetlo, a dalje su se pojavljivali osvijetljeni prozori duæana. Nije se meðutim, moglo vidjeti uobièajenih dokolièara, koj i su prvodili mnoge sate po uglovima ulica ili sjedeæi na neotesanim klupama pod topolama. Stalno se dr eæi sjene, mladiæ je i ao naprijed, dok ne zaèu glasove; ali nije m ogao razabrati to se govorilo. Prepozna i neke mormone, ali ne ugleda Tulla ili n ekog od njegovih ljudi, ma kako pa ljivo gledao. Zakljuèi da Oldringova banda nijep ro la kroz naselje. Èuo je stalno uzbuðene, mada tihe glasove i zakljuèi da se govor

ilo o Lassiterovom dolasku u taj kraj. Smatrajuæi da malo mo e uoèiti na tom mjestu, Vente rs se vrati natrag. Proðe ispred crkve. Vidio je da je bila mraèna, kao to su bile mr aène obli nja biskupova kuæa i Tullova brvnara. Bilo je to, zaista, vrlo neobièno, stoga Venters i zamijeti tu stvar. Ponovo se peo obronkom to je vodio u umicu, kad osje ti kako se pribli avaju dva konjanika. Bio je spreman da se sakrije iz jednog drve ta; i ovaj put zahvaljujuæi svjetlosti zvijezda u dvojici 25 konjanika prepozna Tu lla i jednog od njegovih ljudi, Jerrvja. Napredovali su tiho i uskoro nestado e. V enters poðe dalje udubljen u misli. Eto, tamo dolje, za tom umom, stanovala je ena k oja je pokazala prijateljstvo prema njemu; a on je sada, put Indijanaca, tumarao oko njene kuæe, dr eæi u ruci stegnutu pu ku, skitnica bezsvojih, bez cilja. Nad njom se prijeteæi nadvila tajanstvena moæ, okrutna, prijeteæa,a ipak nijedna kraljica nije nikad svoje podanike obdarila tolikom dobrotom kaoto je to èinila Jane, i nijedna ena se ne pokaza tako plemenitom prema onima koje

su mrzili njezini istovjernici . Davala je koliko je mogla, a u zamjenu je tra ila jedino da se saèuva bo an-sko prav o svakog ljudskog biæa da ivi u slobodi i ljubi po elji vlastitog srca. Pa ipak, uza lud joj bila sva ta njena nada. Godinama, mislio je Venters, oluja se skupljala nad njenom glavom i Cottonwoodsom, a sadje, èini se, do ao trenutak da se svom snag om razulari. Te su veèeri stanovnici govorili po ulicama, lopovi su i li uokolo na k onjima èija su kopita bila uvijena ukrpe, Tuli je izgledao kao da dolazi s nekog tajnog pohoda, a tamo dolje, u kadulji, skrivao se èovjek èije je samo ime imalo str a no znaèenje: Lassiter! Venters proð crne topole, uðe u kadulju i stane se uspinjati p adinom. Naposljetku se zaustavi kraj umarka za koji mu se uèini da bi mogao predsta vljati dosta sigurno skloni t



e. Zavuèe mu se u sredinu i ispru i se po golom tlu. Le ao je tako neko vrijeme zagledav i se u zvijezdu to je svjetlucala pravo nad njim, sam



a na nebeskom svodu kao to je i on na zemlji bio sam. Probudi se u zoru, ukoèen od hladnoæe. Protegnu smrznute udove, onda skupi nekoliko suhih granèica i zapali vatru . U torbici je imao kri ke suhog mesa koje mu poslu i e za doruèak. Kad je s tim bio got ov, uputi se pravo k visokoj stjenovitoj litici u kojoj je, na est do sedam metar a visine, zjapila neka vrsta peæine; do nje se dolazilo vrletnom, ali ne i neproho dnom stazicom. Tu tiho zazvi da, a na taj zvi duk odgovori radostanlave . Bila su to dva njegova psa, Ring i Whitie; ovaj posljednji je bio potpuno bijel. Psi ga poz dravi e tektanjem i stresanjem uzica. Kad se stazicom popeo do njih, uze e mu lizati ruke. Tu, u toj peæini, nalazila se sva 26 njegova imovina, sve to je uspio od morm ona sakriti: njegovi psi, njegov konj, njegovo sedlo.Uskoro s litice primijeti konjanika u trku. Bio je to Lassiter. Odmah uspu e navrh stijene, na mjesto s koje ga se njegov lik jasno ocrtavao na vedru nebu. Uzemahati e irom i ubrzo privuèe Lass iterovu pa nju. Vrati se u peæinu, osedla konja i doviknuv i psima da ga slijede, poðe s trancu u susret. Odavno Ventersa nijedan mu karac nije prijateljski pozdravio; Las siterov pozdrav kao da je o ivio u njemu usnula osjeæanja. Kad je naèas stisnuo eljeznu stranèevu aku i pri tom mu zagledao u lice i oèi, shvati da su njih dvoje postali pr ijatelji. Poprièajmo, Venters, trenutak, prije nego nastavimo put reèe Lassiter. Ne ri mi se. Jesu li ono va a dva psa, tamo gore? Prekrasni su... Onda okom struènjaka razgleda Venter-sova konja, aline izrazi svoje mi ljenje i nastavi: Ka ite mi da li se to dogodilo tamo dolje,nakon to sam sinoæ oti ao? Venters mu isprièa ono to je vidi o Oldringu i njegovoj dru ini. Povukao sam se na takvo skrovito mjesto da ni ta nis am vidio odvrati Lassiter. Prema onom to znam, Oldring se ovdje prilièno dobro sna ao ... Ja i on banismo bili strani jedan drugome prije nekoliko godina, kada je on gonio stoku za

Bostil's Ford, na u æu Rio Virgin, ali je tamo poslije zapao u nepril ike. Poznavali ste Oldringa, Lassiteru? Ka ite mi, da li je on mormon ili gentil? Ne bih vam to znao reæi. Poznavao sam mormone, koji se izdaju za gentile. Niti jed an mormon to ne bi uèinio, osim ako nije lopov ili bandit izjavi Venters. Mo da jedn ostavno odgovori Lassiter. Tako, odluèio sam da odem iz Utaha. Moja majka ivi u Ill inoisu. Vratit æu se kuæi. Veæ me osam godina nema tamo. Oèigledna simpatija koju je pre m njemu pokazao Lassiter navede Ventersa da mu isprièa svoju pro lost. Napustio jeQuincy da potra i sreæu u rudnicima zlata, ali nije oti ao dalje od Salt Lake Citvja, radeæi sve moguæe poslove. Bio je pastir, vozaè kola, cowboy. Onda se zatekao u Cotton woodsu. Od u teðevine je na27 bavio nekoliko glava stoke i neko je vrijeme napredova o, dok ga sluèaj nije doveo na ranè Jane Withersteen. Nema potrebe da vam ka em ostalo , Lassiteru zakljuèi. Nije to novo za mene. Poznajem mormone. Dobro sam upoznao nj ihove ene, njihovu ljubav, njihovu strpljivost i po tovanje, i mirnoæu

, i ono to sam j a nazvao njihovom mahnito æu za bogom, kakvim ga one zami ljaju,ali nadasve poznajem podmuklost njihovih mu eva. Oni djeluju u ti ini i tami, ruku pod ruku i svi zajedno . Nitko im se ne mo e oduprijeti, osim ako to ne èini spi toljem u ruci, jer se mormo ni te ko odluèuju na umorstvo to je jedina dobra stvar njihove vjere. Vjerujte mi, Ve nters, tim ljudima nije glava ba potpuno na mjestu. Inaèe, recite, kako bijedan mor mon mogao o eniti drugu enu, kad veæ ima jednu, i nazivati to svojom du no æu. Mislim up o isto to i vi, Lassiteru. Ali onda, oprostite mi, kako to da vam nikad nije palo na pamet da pucate u Tulla ili u nekog drugog njegova èovjeka? radoznalo upita ja haè. Jane me stalno molila da budem strpljiv, da podnosim, da opra tom. Èak je stigla dotle da dr i moje oru je iz bojazni da ne to ne uèinim. A s druge strane na ao sam se u p olo aju da sam sve izgubio jo prije nego sam mogao postati svjestan onoga to se de ava lo govorio je Venters crveneæi se. Ali, slu ajte, Lassiteru, iz brodoloma sam spasio pu ku vinèester,

dva pi tolja kolt i veliku kolièinu metaka. Sve sam odnio na skrovito mjesto u De-ception Passu i tamo sam, mo e se reæi, svakoga dana unazad est mjeseci v je bao u rukovanju pu kom, dok mi se cijev ne bi u arila u rukama. Satima i satima sam se vje bao u trzanju pi tolja. To je, zaista, vrlo, vrlo zanimljivo reèe Lassiter.D kle, da vidimo to ste nauèili? Venters uèini pokret brz poput blijeska i u ruci mu se pojavi pi tolj. Lassiter se osmjehnu, onda reèe: Vi æete ubiti Tulla. Nije to bilo pi tanje. Bila je to tvrdnja. Venters odgovori: Obeæao sam Jane da æu izbjegavati Tulla i odr at æu obeæanje. Ali prije ili kasnije mi æemo se sresti pa makar ga ne znam 28 I koliko izbjegavao i mogu vam reæi da æu u tom sluèaju pucati ako me samo i pogleda. Po tpuno sam uvjeren u to. Uslijedi kratka utnja. Èinilo se da Lassiter prat



i neku svo ju misao, a onda iznenada reèe: Venters, vidim da ste se preko mjere uzbudili. Ne bi li bilo bolje da za trenutak govorimo o neèem drugom. Hoæete li mi, na primjer, i



sprièati sve to znate o Milly Erne? Prigu eno uzbuðenje u Lassiterovom glasu odvrati Ve ntersa od njegovih misli i on odgovori: O Milly Erne? Ako hoæete, Lassiteru, reæi æu v am, dakako, samo ono to znam. Kad sam stigao u Cottonwoods, Milly Erne se veæ vi e go dina nalazila tu i najveæi dio onoga to æu vam isprièati potièe iz perioda k je pretho dio mom dolasku. Vrlo dobro sam je poznavao. Bila je veoma pobo na, ali sam imao d ojam da je u du i vi e bila gentil, nego mormon. Smatrali su je ipak mor-monkom i im ala je osobine ene te vjere, to jest znala je utjeti. Vidite, u svakom mormonskom naselju nalaze se ene koje nam izgledaju tajanstvene, ali je Milly bila ne to vi e od toga. Kad je do la u Cottonwoods, sa sobom je dovelai svoju lijepu djevojèicu koju je strastveno voljela. Uopæe se nije znalo da li je i ona bila ena nekog mormona i li ne, ali ja sam uvjeren da je bila. Mo da ju jekrivo gledala druga mormonova ena , ili pak ene. Takve se stvari dogaðaju u svim selima. Mormonke pokorno nose svoj j aram, ali su dozlaboga ljubomorne. U svakomsluèaju, ma kakav razlog bio ljubav il i vjerski fanatizam koji je Milly doveo ovamo, èinjenica je da se poslije pokajala . Isprava je bila uèiteljica u naselju, alionda vi e nije htjela ni èuti za to. Napus tila je crkvu i usprotivila se da djevojèicu odgaja u mormonskom duhu. tada je mor moni poèe e progoniti, ali onako potajno, svaki put sve jaèim okretanjem zavrtnja, veæ p rema njihovom obièaju. Najzad, jednog dana, nestade djevojèice. Govorilo se da se iz gubila i da je negdje zaglavila, ali sam siguran da su je mormoni ugrabili. Taj u asni bol potpuno dotuèe siroticu.Ipak ju je nada jo dr ala u ivotu. Sumnjala je, u st vari, i gonjena eljom da ponovo doðe do svog djeteta, pretvorila se u robinju, èineæi s ve to se od nje tra ilo.Vrijeme je, meðutim, prolazilo ali o djevojèici nikad nikakvih vijesti nije dobila.Tada Milly ne odoli vi e... Jo mi se èini da je 29 vidim lomnu, sasvim blijedu, pr

ozirnu, mogao si vidjeti kroz nju. A onda one njene oèi...! Sta lno vidim te oèi. Kad god ih se sjetim zadrhtim od suosjeæanja i u asa. Imala je samo jednu jedinu pravu prijateljicu, Jane Withersteen. Ali ni Jane, sa svom svojom n je no æu, nije mogla izlijeèiti njeno iskidano srce. Tako je Milly Erne i umrla... Kad j e Venterszavr io, Lassiter ne reèe ni rijeèi i ne okrenu glavu. Jedino, nakon nekog v remena, upita potmulim glasom: Tko je bio... èovjek... njen mu ? Nemam pojma tko je taj mogao biti, ali svakako neki mormon. Nijedan gentil u Cottonwoodsu to ne zna . Ali Jane Withersteen to mo da zna? Zacijelo zna, ali kad bi je i ivu pr ili, ne bi to rekla. Ne dodav i ni ta, Lassiter krenu dr eæi konja za uzdu, a Venters poðe zanjim. P ola milje daleko od obronka, koji je vodio u Withersteen House, uðo e u gustu vrbovu umicu, usred koje se nalazila ledina, prekrivena izvanredno zelenom izniklom tra vom, sliènom samtu. Cuo se ubor plahog toka vode i cvrkut ptica. Venters odvede pri jatelja na izvor, koji je izbijao iz litice prekrivene mahovinom i

poluskriven v isokom travom izraslom uokolo. Bio je to izvor Jane Withersteen,Amber Spring. L assiter kleèe i napi se jednom, pa odmah zatim jo jednom. Ne reèe ni rijeèi, a utio je i Venters, po tujuæi njegovu utnju. Osim svoga konja, jahaè kadulje najvi e voli izvor. A ovaj izvor bio je najbolji i najpoznatiji jahaèima s visoravni ju nog Utaha. Upravo je taj izvor stvorio od starog Withersteena najbogatijeg èovjeka u tom kraju, a nj egova je kæi sada vraæala iteljima kadulje u obliku dobroèistva od oca joj utjeranu vo darinu. Zatim se dva jahaèa uputi e prema Janinoj kuæi i upravo su ulazili kroz vrata ca ograde, koja su vodila na put, kad ih djevojkasusti e, vukuæi konja za uzdu. U svo m jahaæem odijelu, jednostavnoj bluzi i kratkoj suknji, u visokim èizmicama na malim nogama, Jane je mo da izgubila ne to od svoje ponosne ljepote, ali je dobila na lju pkosti; svojim je izgledom sada vi e podsjeæala na obiènu djevojku nego na gospodaricu Withersteen Housea i svega to mu je pripadalo. Bila je vesela, osmjehivala se a pozdrav to gaje uputila dvojici mu ka

raca, bio je topao i srdaèan. 30 Imam dobre vije sti objavi. Bila sam u naselju isve je mirno. Oèekivala sam... zaista ne znam to, ali sam se, sreæom, prevarila. Tuli je odsutan, oti ao je u Glaze. Tuli otputovao? z aèuðeno upita Venters. Ta vijestpobudi u njemu sumnje. Starje ina je vjerojatno otput ovao zato da izbjegne novi susret s Lassiterom, ali se to njegovo iznenadno izbi vanje moglo na neki naèin povezati i sa prisustvom Oldringa i njegove bande u bliz ini Cottonwoodsa. Da, otputovao je, hvala bogu odgovori Jane. Sad æu barem kratko vrijeme biti na miru. Lassiteru, htjela bih da bacite jedan pogled na moje konje . Vi ste izvrstan jahaè,prema tome lako æete shvatiti moju elju. Mnogi su arapske kr vi. Moj ih je otac kupio uglavnom od Indijanaca koji su tvrdili da vuku svoje po rijeklo od konja to



su ih panjolci doveli iz Evrope. Veæ ovog to dr ite na uzdi, gospo èovjek bi odmah zapazio meðu tisuæama odgovori Lassiter, gledajuæi oèima struènjaka lije



konja vitkih nogu i male, oholo podignute glave. Gdje su moji ljudi? upita ondaJane i zovnu: Jerd, Paul, gdje ste? Pustite konje da iziðu. Zaèu se zvuk te kih drveni h kraèuna koji su padali na tlo i kroz vrata obli nje staje izaðe niz èistokrvnih konja. Milina ih bilo pogledati. Zaustavi e se malo dalje, onda krenu e naprijed, r uæi od rad osti to vide svoju gospodaricu i sumnjièavo nju eæi dva stranca i njihove konje. Na, na , na... zvala je Jane ispru iv i ruke. Bells, Wran-gle, to je? Kako se to pona ate? A i, Black Star? Night, amode... Dragi moji ljepotani, mojitrkaèi kadulje! Samo se dva konja odazva e djevojèinom dozivanju i priðo e, sve dok joj gubicama ne dodirnu e rame . Bili su to Night Black Star, dvije prekrasne ivotinje to ih je Venters uvijek gl edao s uzdrhtalim divljenjem i zadovoljstvom. Izgledalo je da oba zaslu eno nose s voja imena. Night je stvarno bio crn poput noæi, a Black Star je svoje ime dugovao blistavom sjaju svoje, takoðer crne dlake. Bio je to sjajan par. Bili su iste vis ine, moænih i vitkih oblika. Oèigledno, bili sudjevojèini ljubimci, to se vidjelo i po sjaju njihove dlake i po dobro istimarenim glavama, i po naèinu kako su se umilja to pribli avali. 31 Nikad nisam vidio ovakvih konja pohvali ih Lassiter mada ih je bezbroj pro lo ispred mojih oèiju. Dakle, gospoðice, ako biste bili prisiljeni da dug o i brzo jurite, recimo poku avajuæi da pobjegnete... Prekide se, ali se osjeæalo da t e rijeèi imaju skrovito znaèenje. Jane pocrveni i obje enjaèki ga pogleda. Pazite, Lassi teru, mogla bih to smatrati prijedlogom odgovori vedro. Opasno je jednoj mormonk i govoriti o bijegu... Dakle, èekala sam vas, jer mi se ovaj trenutak uèinio pogodni m da vam poka em grob Milly Erne. Naime, oni iz noæne smjene jo nisu stigli, a oni to su bili u dnevnoj, veæ su oti li. to je, Bern, to vi mislite o tome? Ima li razloga za bijeg? Znate da me nije te ko na to natjerati. Ne, ali primjeæujem da nemaju obièaj d a tako kasno dolaz

e odvrati Venters, dobaciv i Lassiteru brz pogled. I ne bi bilo prvi put da neki kojot natjera u bijeg »bijelo stado«... Ne, bolje da ne brinem odgo vori Jane. Doðite. Uzjaha e i predvoðeni s Jane iziðo e na put i skrenu e prema zapadu, s edeæi stazu koju je utrla stoka. Onda ljupka voditeljica napusti stazu i uputi se kroz kadulju, sve dok na jednom mjestu ne sjaha. Mu karci uèini e isto i sve troje proðo e pored nekoliko humki, i zaustavi e se pred posve malom, jedva primjetnom hum-èicom, tako malom, da bi konjanik pre ao preko nje a da ne bi ni primijetio da je nagazio na grob koji se nalazio u sjeni kaduljina bunja, u samom podno ju bre uljka. Evo! S tigli smo. Jane je izgledala alosna i ne dade nikakvo obja njenje oèevidnojzapu tenost i u kojoj se grob nalazio. Samo je u jednom kutu rastao grm lavandule koju je, n esumnjivo, ona zasadila. Onda, dok je Lassiter gledao grob, nepomièan i slièniji nek om bronèanom kipu nego èovjeku, djevojka stidljivo dodade: S vremena na vrijeme dola zim ovamo da o ivim uspomene i da se molim, ali ne ostavljam trag

a! Lassiter ne od govori; tada djevojka blago dodirne Ventersa u mi icu i zajedno s njim poðe prema ko njima. Kad su bili toliko daleko da stranac nije mogao èuti njihovih rijeèi, ona æe apa tom: 32 Bern! A ako je Lassiter bio Millvn mu , odnosno otac odavno izgubljene dje vojèice? I to bi moglo biti, Jane. Onda nakon jednog trenutka dodade: Ali, bit æe na jbolje da odemo. Ako Lassiter bude htio da nas opet vidi, doæi æe. Uzjaha e konje i uteæi se udalji e. Kad stigo e na jednu uzvi icu, Venters se okrenu. Ne spazi Lassitera, ka o stoje oèekivao. Umjesto njega ugleda u daljini oblak pra ine, koji se naglo pribli a vao. Pogledajte, Jane, tamo dolje! Neki jahaè! Da, vidim. Kako li samo juri! Jane, sigurno se ne to dogodilo! Da, toèno... Oèajnièki juri... Jahaè nestade u kadulji, ali p a ina, koja se dizala za njim, pokazivala je smjer njegova kretanja. Krenuo je pri jekim putom prema oborima! Pustie tada konje u galop i malo zatim stigo e do staze koja je vodila udesno od gaja. S druge strane staze istovremeno je poput strijel e prilazio lijep konj zadiha

n i u znoju. Venters odmah prepozna jahaèa. Pa to je J udkins, Jane! Onaj gentil,va jahaè! Ah, kad Judkins tako juri, znaèi da se ne to stra no dogodilo. 33 4. DECEPTION PASS Prido lica zaustavi konja tako naglo da zamalo ne pade. Bio je to èovjek divovskog rasta i neustra ivih oèiju. Judkins! uz viknu Jane. toje? Oh, vi ste sav krvav...! Jesu li pucali na vas? Nije ni ta ozbiljno, gospoðice Withersteen, jedno zrno u ramenu. Ali sam oznojen i ovo to vidite nije sve krv. t o se dogodilo? nemirno upita Venters. A gdje su moji ljudi? upita Jane. Gospoðice, ja sam cijele noæi ostao sam sa stadom. Kradljivci su nai li u zoru i poèeli pucati u mene. Nekosu me vrijeme progonili, potro iv i pri tom dosta baruta, ali ipak sam u spio pobjeæi. Vidi se da su vas htjeli ubiti, Judkins primijeti Venters. Hm, pitam se nij



e li ba tako, jer ti ljudi obièno ne gube vrijeme progoneæi èovjeka koji bje i. H alabogu da ste se uspjeli spasiti! uzviknu Jane. ali ostali, gdje su onda oni?



Ne bih znao. Noæas su me ostavili samog da pazim na stado. Znate, nisam uopæe sreo l jude koji su trebali biti u dnevnoj slu bi. Zaboga! Judkins, Bern, nisu ih valjda. .. pobili Oldringovi banditi? Ne vjerujem smrknuto odgovori Venters. Va i se ljudi , Jane, nisu naprosto javili na du nost, eto, to je sve! Ma to ka ete? to ste pod tim mislili, Bern? upita djevojka, problijedev i. Sjeæate li se to sam vam rekao o tajans tvenoj ruci? Oh! Nemoguæe...! Nadajmo se da nije tako, ipak... IVenters se prekin e znaèajno kimnuv i glavom. 34 Nepovjerljivi ste, Bern, ali shvaæam va e du evno stanje. osta, brzo æemo vidjeti to se dogodilo s mojim ljudima. Judkins, doðite sa mnom u kuæu, treba da vam previjem ranu. A ja odoh da vidim kamo jeOldring odveo va u ivinu na to æe Venters. Ne, ne, Bern, molim vas...! Ne izlazite se opasnosti upravo sada, k ad lopovi izgledaju tako ogorèeni i krvo edni! Smirite se, ni ta mi se neæe dogoditi. Ka te mi, Jane, koliko je bilo glava stoke? Dvije i pol tisuæe. Ni ta manje! I to æe Oldr ng uraditi s tolikom stokom? Da je odveo samo stotinjak glava, bio bi to prilièno veliki podvig. No, mo da je ovako bolje, lak e æemo pronaæi to blago. Ne idite, ne idite ! opet zavapi Jane. Venters umije a se Judkins potreban vam je konj brzih nogu. Go spoðice, ako dozvolite, ja bih vam savjetovao da mu date jednog od va ih najboljih k onja ili da ga ne pustite da ode. Toèno je, toèno je, Judkins zabrinuto potvrdi Jane . Ako se ba odluèio da ode, treba imati konja kojega drugi ne mogu sustiæi. Kojeg hoæet e, Bern? Black Stara ili Nighta? Ni jednog ni drugog, Jane! ivo odgovori mladiæ. Ne bih htio izlo iti opasnosti nijednog od va ih ljubimaca. Onda uzmite Wranglea! nato æe Jane. Evo, to je ono to se hoæe opet se umije a Judkins jer je Wrangle u stanju pobijedi èak i Black Stara i Nighta. Izgleda vam to èudno, gospoðice, ali ja dobro zna m da je Wrangle, zaista, najsna niji i najbr i konj u pokrajini. Oh, ne. Wrangle ne mo e pobijediti Bla

ck Stara! U svakom sluèaju uzmite ga samo, Bern, kad ba elite otiæi. Ka ite Jerdu da vam dade sve to vam treba, ali budite pa ljivi, oprezni... I neka vas bog èuva, Bern! I stisnuv i mu ruku pokretom iz kojega je izbijao nemir, djevojka s e udalji s Judkinsom. Venters doja e do staje, skoèi s konja i zovne Jerda. Deèko doðe t rkom. Venters ga po alje po meso, kruh i suho voæe. Svog konja utjerao je u obli nji o bor. Potom poðe do Wranglea, koji spremno iziðe iz staje, ali èim. se na ao vani, poku a s e otrgnuti. 35 Venters ga je morao vezati. Tada konj s nekoliko sna nih udaraca ko pitom razbi dio ograde od kolja i uze se propinjati. Zahvaljujuæi svojojumje nosti, dvojica konju ara ga najzad smire, osedlaju i zauzdaju. Wrangle je vra ka be tija obj asni Jerd. Èim se naðe u oboru, odmah hoæe bje ati. Hoæe trèati, u sti. Vidjet æete, k naðete vani! Pravi je demon, izgleda mi, Jerd! Vjerujem da je brzpoput vjetra. V enters okaèi o sedlo bisage s kruhom i su enim mesom, a onda skoèi u sedlo. Wrangle se prope i poleti poput strijele. Za te lude jurnjave mladiæ se sj

eti nedavnog vreme na, kad je jahao kaduljom, na èelu Janinih ljudi. Uzdahnu, aliga novi Wrangleov s kok upozori da u prvom redu mora svu svoju pa nju usmjeritina upravljanje ivotinjo m u tom brzom galopu. Na trenutak se zaustavi kod jednemale lokve uz peæinu koja mu je, tako reæi, bila kuæom i, dok je Wrangle pio, pope seda nahrani i napoji svoj e pse. Nato se vrati prema konju, uzjaha i praæen psima,pojuri brzinom za koju je raèunao da iznosi u prosjeku desetak milja na sat, ukljuèujuæi u to uspone i prepreke . Usmjerio je pravo prema kanjonu zvanom Deception Pass, o kojem je pro le veèeri go vorio s Jane. Stvarno je za tri sata pre ao ne to manje od tridesetak milja. Onda ot kri tragove ukradenog stada, koji su poèinjali od mjesta na kojem su se ivotinje od marale za vrijeme noæi. Uspori Wran-gleov galop, jer je sad trebalo dobro motriti teren oko sebe. Prema tomu, valjalo je napeti vid, a smanjiti brzinu. U daljini se vidio poèetak uspona, koji je vodio u zavoj Deception Passa. Pa ljivo krenu za tr agovima, koje su ivotinje ostavile iduæi ta

ko zbijeno da se izga enu kadulju moglo sm atrati stazom koju je za sobom ostavila neka ogromna zmijurina. Najzad sti e do ul aza u kanjon i primijeti da su tragovi tekli usporedo s njim do unedogled. Oèigled no to nije bilo prvi put da stoka prolazi tim istim putom koji je ba zbog toga vr emena postao utabanom stazom. Venters je znao daje ta staza vodila do onog njemu jo nepoznatog mjesta gdje je Oldring vodio ukradene ivotinje, kao to je znao i to da se nikad nije vraæao natrag onaj tko joj je htio stiæi na kraj. Uza sve to bio je zadovoljan to kradljivci nisu otjerali stoku nekim 36 drugim putom. Zaokrene uli jevo, u pravom kutu od staze i zaputi se prema kanjonu premda se sunce veæ primica lo zapadu. Zatim, stigavi u ogroman procijep kroz koji se ulazilo u kanjon, prièeka pse koji su se pribli



avali stazom. Sirote ivotinje stigo e zadihane, ispla enih jezik a i odmah mu se sklupèaju kraj nogu. Venters nakon nekoliko trenutaka ponovo krenu



, a one u stopu za njim. Po to je prevalio dio puta, po alje Ringa naprijed u izviðanj e i kad je vidio da se pas vraæa ma uæi repom i miran, odluèno krenu naprijed. Dception Pass predstavljao je jedan od vrlo poznatih prirodnih fenomena u predjelu u koj em, na beskrajnoj ravnici, iznenada iskrsavaju ogromne kamene litice, au njih s e usjekli duboki kanjoni kojih pojedini kraci prilièno èesto ostaju skriveni i nepoz nati i u kojima, nakon kratkih zaravni, slijede zamr ene provalije kao daje èitav ta j prostor u pradavna vremena ispreturao neki stra an potres. Opasna i vrletna staz a, kojom je Venters morao dalje, opasna i za mazgu i naizgled neprohodna za ljud e i konje, pru ala se liticom du ponora dubokog oko pet stotina stopa. Mladiæ je dobr o poznavao tu stazu jer je veæ vi e puta prolazio njom i sadse sjeti kako su mu ivci bili dozlaboga napeti svaki put kad se na njoj na ao. Na sreæu, koraèajuæi rubom ponora , Wrangle ne pokaza namjeru za uzmicanjem, jedino zarza. Konjanik sjaha i, pusti v i mu uzde na vratu, pomilova ga po sapima, i poðe pred njim. Gorda ivotinja poèe se s pu toti niz strminu, opiruæi se moænim kopita-ma o stijenu. Venters je s vremena na vr ijeme osjeæao kako ga kamenje, to se ru ilo pod nagazom konjskog kopita, udara u noge , a poneki veæi komad mogao ga je lako raniti. No zaustaviti se nije smio, zato pr odu i, dakako, to je opreznije mogao. Za Wrangleom su i li psi. Ipak sretno stigo e na dno usjeka, a tada Venters, odahnuv i s olak anjem, iznenada osjeti sigurnost i uspj eh svog opasnog poduhvata. Sad je tlo bilo skoro ravno i svjetlost zalazeæeg sunca prodirala do dna kanjona koji je tu bio okrenut u pravcu zapada. Venters krene uz kanjon, ali ga ubrzo, i gotovo iznenada, zateèe noæ. Nije mu se rijetko dogaðalo da je tamo morao provesti noæ soga se sjetio prikladnog skloni ta, gdje se naumio ulo goriti. Ubrzo sti e do tog mjesta, rasedla konja i odvede ga da se napoji na malom 37 I izvoru koji se na

lazio u blizini. Po to je i pse nahranio, spremi se na poèina k, dok su se dvije vjerne ivotinje sklupèale u blizini. Kad se probudio, veæ je bila zora. Dostajalo muje nekoliko trenutaka da posvr ava sve one stvari to ih je na ta kvu mjestu u to doba dana valjalo obaviti. Nedaleko se nalazio Wrangle koji, na njegovo Suðenje i radost, pritrèa èim ga je dozvao. Wrangle je bio jedan od onih konja koji u neku ruku podivljaju od mirovanja u uskom i skuèenom prostoru obora. Osedl a ga i, praæen psima, krenu uz kanjon koji je na tom mjestu bio irok pedesetak meta ra i zatvoren sa dvije skoro okomite litice. Kanjon se tako nastavljao oko pet m ilja s lakim odstupanjem od prave crte; onda se ponovo su avao, dok su litice str il e jo jaèe uvis. Venters se nikad nije usudio poæi dalje od toga mjesta gdje je kanjon mijenjao svoje osobine. U stvari, bio je to ulaz u onu zavrzlamu provalija i li tica po èemu je i dobio ime Deception Pass. Napredovao je s Wrangleom korak po kor ak, pa ljivo istra ujuæi oko sebe i na kraju sti e u neku vrstu velikog amfiteatra op

kol jenog visokim i vrletnim stijenama, u koji su se slijevali drugi kanjoni, od koj ih su se neki meðusobno ukr toli. Venters se zaustavi i uze promatrati oèima struènjaka taj tako sumorni splet hodnika oko kojih su se gomilale litice kao kakvikameni kipovi. Da ne bi zalutao, odluèno poðe uz mali potoèiæ koji je tekao podno jem jdne od li tica i zatim se gubio u jednom kanjonu. Nadao se daje na pravom putu.Bio je to vrlo uzan tjesnac usjeèen izmeðu dviju litica od kojih se jedna nalazila u sjeni, do k je druga bila obasjana suncem koje je veæ bilo odskoèilo. Taj se tjesnac provlaèio o ko pola milje kroz uske i strme zavoje a zatim izbio u dolinu, èiji izgled zaèudi sm jelog konjanika. Obrasla rumenom kaduljom taje dolina bila, u stvari, beskrajno duga i nekoliko milja iroka ravan sa svih strana zatvorena nepristupaènim stijenama zahvaljujuæi èemu je toliko vremena ostala neotkrivenom. Usred nje uzdizale su se t u i tamo grupe uækastih stijena, od kojih su se neke poput kula dizale do velike vi sine. Venters prijeðe cijelu dolinu, tjerajuæi pri tom u bijeg bezb

rojne zeèeve i osta lu divljaè. Na kraju se dolina ponovo suzi i on ugleda druge kanjone od kojih je, pomisli, jedan, bez sumnje, vodio do pokradene stoke za kojomse bija e otputio u potragu. 38 Vi e nije mogao slijediti vodeni tok jer se voda ru ila u neku vrst okna to se razjapio izmeðu dvije stijene. Po to je istra io kanjone, jednoga za drugim, usm jeri jednim koji mu se uèinio na-jpodesnijim za prolaz velikog krda stoke. No u nj emu je tlo bilo tako nepouzdano da je vi e volionastaviti put pje ice. Zato sveza k onja za stjenovito ispupèenje, ostaviv i uz njega Ringa a on produ i dalje s psom Whit iem. Hodao je kranje oprezno, poput Indijanca kad slijedi tragove neprijatelja p rigibajuæi se s vremena na vrijeme k tlu, oslu kujuæi i dajuæi psu znak da bude miran. A li jedini zvuk koji je remetio ti i



nu bilo je zujanje tisuæa kukaca koji su zvrndali oko njega. Nakon nekog vremena spazi da kanjon neoèekivano skreæe u okuku nakon koj



e se, na razdaljini od jedva stotinjak koraka, lepezasto otvarao. Sad se promije nila boja tla i kamenja, uækasta je ustupila mjesto crvenoj boji u svim njenim nija nsama, od ru ièaste do purpurne. Venters nastavi put iduæi du jedne litice i, nasvoju veliku radost, iznenada ugleda neku vrstu staze koju je utabala brojna stoka Sta za je dolazila iz stjenovitog i neplodnog predjela posutog komadiæima stijena i ka menja Mladiæ odjednom shvati za to je trag stoke tako naglo nestajao i ponovo se jav ljao. Èitavo se vrijeme èudio za to ga prije nije primjeæivao, i tek mu sada posta jasno da su ivotinje dotle, vjerojatno, i le drugim putom. U svakom sluèaju, ponovo je otk rio trag, a to je bilo najva nije. Nemalo se zaèudio primijetiv i da je staza bila vla n a premda nije padala ki a. Do ao je do jedinog moguæeg zakljuèka, to jest da su ivotinje prije no to su stigle do tog mjesta pre le kroz neku vodu koje bija e u izobilju u to m kraju. Mnogi su potoci, i iroki i brzi, proticali kanjonima. Pas iznenada potmu mulo zare i. Venters se naglo sagne meðu kadulju, a onda pogleda. Nekoliko je konjan ika dolazilo iz suprotnog pravca. Vjerojatno su bili pripadnici Oldringove razbo jnièke dru ine. Zabrinut, Venters se ogleda unaokolo, ne bi li otkrio prikladniji za klon. Nemoguæe trebalo bi pretrèati diobrisanog prostora. Konjanici su se u meðuvreme nu pribli ili. Bilo ih je ukupno osam. Prema njihovu kretanju zakljuèi da æe proæi podal je od njega. Obradova se mada opasnost jo ne bija e minula. Mladiæu je sna no kucalo sr ce. Sad se ispru i u kadulju koja ga sasvim sakrije, a zatim primiri psa na kojemu se jasno vidjelo da jeprilièno uznemiren. 39 Na maloj razdaljini zaèu topot potkov anih konjskih kopita po kamenjaru, grube glasove i nezgrapan smijeh ljudi, a ond a se svi ti zvuèi postepeno rasplinu e. Venters prièeka jo nekoliko trenutaka prije no t o je nanovo dignuo glavu i ugledao razbojnike kako zamièu u kanjon. Konji su im, oèi gledno, bili umo

rni, a sa sobom su vodili i nekoliko tovarnih konja. Oèito su se v raæali s duga i naporna puta. Mo da su to bili isti oni lupe i koji su otjerali Janein u stoku. U svakom sluèaju, ti su ljudi bez sumnje pripadali Oldringovoj bandi. Mal o zatim oni nestado e u zavoju kanjona, ali Venters uze pa ljivo gledati svuda naoko lo ne bi li pogodio otkuda su do li. Njegov je oprez bio vi e nego opravdan. Dok jepoku avao da se nekako snaðe u toj zbrci, spazi jo tri jahaèa koji su izmiljeli iz jedn og usjeka kakavih je bilo sijaset u blizini. Opet se sakri, a tri prido lice takoðer proðu podalje od njega i zaðu u onaj isti kanjon u kojemu je maloprije nestalo i on ih osam jahaèa. Znaèi, kroz onaj se kanjon sti e u Oldringovo skloni te reèe sam sebi V ers. Najzad sam otkrio ono to sam tra io. Sad sa smanjenim oprezom krene prema kanj onu u koji bijahu zamakli banditi. Ali ne bija e jo napravio ni stotinjak koraka ka d pas zareza. Venters se okrene i spazi gdje ravno prema njemudolaze jo dva konj anika, od kojih se jedan nalazio malo pozadi. Vrlo dobro su s

e razaznavali i mla diæ se trgne prepoznav i u onome, koji je jahao zadnji, Oldringovog maskiranog jahaèa. Veoma brzim pokretom Venters se sagne u travu, ali ga prvi konj ipak vidje, jer se naglo zaustavi i zarza stri uæi u ima. Bandit, koji je jahao na njemu, nagne se na d ivotinjin vrat, kako bi bolje vidio pred sobom, onda hitro, poput blijeska munj e, pote e pi tolj i opali. Metak prozuji kroz grmlje i komadiæi stabljika pogode Ven-t ersa. Kao da ga je taj bolni u tip izazvao, mladiæ u hipu skoèi, strelovito nani ani pu ko m iz èije plave cijevi prasne jedan pa drugi hitac. Prvi jahaè ispusti oru je i sru i se ostav i jednom nogom u stremenu. Popla eni konj se prope, a onda nasumce udari u tr k, vukuæi za sobom be ivotno tijelo. Maskirani jahaè se zanjiha, na e se naprijed, oslon iv i se obadvjema rukamao jabuku sedla, a onda pade uz slab krik, koji èudno odjekn e u Ventersovim u ima. 40 5. MASKIRANI JAHAÈ Venters osta na mjestu. Mislio je na ra zbojnike to su maloprije u li u kanjon i koliko æe im vremena trebati da dojure ukoli ko su èuli hice.

Buduæi da se nakon odu eg èekanja nitko nije pojavio, pretpostavi da pu cnjevi nisuprodrli u dubinu kanjona i namah se osjeti sigurnijim. Tada otrèa do m jesta gdjeje prvog bandita odvukao konj, koji je pobjegao po to se bjesomuènim skok om oslobodio tereta. Èovjek je mrtav le ao ispru en u gustoj travi, otvorenih usta, is kolaèenih i staklenih oèiju. Od toga prizora Ventersa podiðe jeza. Ubio ga je pogodiv i ga metkom u samo srce. Ipak se sada potrudi i odvuèe le meðu stijene i prekri ga kame njem, oznojiv i se pri tom od napora i uzbuðenja. Konja vi e nije bilo na vidiku. Nato mladiæ krene prema maskiranom jahaèu. Dojam nelagode u njemu ustupi mjesto ivoj rado znalosti, sna noj elji da zaviri u lice Oldringovog pomoænika, u lice kojejo nikad ni tko nije vidio. Sto li bi sada rekao Tuli koji mu je zamjerio zbog n



jegovih preèes tih izleta u Deception Pass? Nije bio siguran da li je maskirani èovjek mrtav, zat o mu se pribli i s podosta opreza. Ali nje an smeði lik koji je le ao opru en u travi osta



posve miran. Venters se poprilièno iznenadio primijetiv i daje jahaè jo uvijek preko l ica imao masku po kojoj je dobio ime i da je bio nenaoru an. Èak nikakvo oru je nije v isilo o sedlu u to se uvjerio po to je bacio pogled na njegova konja koji je pasao travu. Takav bandit pa bez oru ja! promrmlja Venters. Èak nema ni redenika... Èudno! lab jauk i grèevit pokret tijela ispru enog u travi, upozori e ga u tom trenutku daje èo vjek jo bio iv. Ventersu se srce steglo. Pucao je u nenaoru ana èovjeka a da to nije n i znao, a sad je morao prisustvovati njenovoj agoniji. U svakom sluèaju, mora mu p ru iti pomoæ ukoliko nije prekasno. Stoga se sagne nad palog jahaèa i najprije mu skin e masku. 41 Zadrhta. Lice koje mu se ukaza, bilo je mladenaèko, golobra-do, nje ne p uti, uokvireno kestenjastom prirodno valovitom kosom. Djeèak! uzvikne Venters. Zar je moguæe da je ovo Oldringov pomoænik, maskirani jahaè Dok ga je gledao, ranjenik p onovo jaukne i pomaèe se. Usne se pokrenu e, a mala, opaljena ruka poðe prema grudima s pokretom bola. Venters klekne kraj njega i ubrzo zakljuèi da ga je metak vjeroja tno pogodio u desno rame. Dr æuæom rukom skide maramu koju je ranjenik imao oko vrata, otvori ko ulju natopljenu krvlju, i ugleda tamnocrvenu rupicu na ramenu, otkuda j e krv tekla po bijeloj puti. Potom, na svoje najveæe zaprepa tenje, uoèi ljupke obline enskih grudi. Zaboga! Pa to je ena! uzvikne ustuknuv i. Djevojka...! Ubio sam djev jku! .^ U tom trenutku ona otvori oèii pogleda ga. U njenim lijepim prodorno modr im oèima kao da se krio predosjeæaj o skoroj smrti, izraz nemira i boli. Vjerojatno nije ni vidjela Ventersa. Pogled joj je bio prazan, pust. Onda uslijedi novi grè. Ona se savije u zagrljaj mladiæa koji se bija e sagnuo u namjeri da je pridr i. Ona ga ponovo pogleda, ali sad oèima kojima se vratila svijest. Oprostite mi...! Oprosti te mi! provali iz njega. nisam znao... Nisam mogao znati... Ranili ste me... Ubi li ste me! pro aputa ona di uæi

s mukom. Dok je govorila, crvenkasta joj pjena izbije na usta, po èemu Venters shvati da joj je metak zacijelo pro ao kroz pluæa. Nakon neko g vremena ona s mukomnastavi: Znala sam... da æe se kad tad... ovako dogoditi... Oh, kakav grè...! Podignite me... U pomoæ... Mraèi se...! Zaboga, imajte samilosti pre ma meni! Sna an joj drhtaj prostruji tijelom, onda se opruzi i osta nepomièna, bijel a poput snijega, zatvorenih oèiju. Venters najprije povjerova da je mrtva. Protrnu o od straha, opipa joj puls i utvrdi da joj srce jo uvijek kuca mada vrlo slabo. Jo je dakle iva, ali smrt nije mogla biti daleko. Ipak on na brzu ruku opra ranu, nabere kadulje i pritisne je na ranu, koju sve e djevojèinim rupcem. Onda joj nanovo zakopèa ko ulju. Nije znao to da uèini. Banditi su mogli naiæi svakog trenutka, u tom sl uèaju njemu nema spasa. Ipak, nije mogao ostaviti samu tu siroticu koja je umirala . Najzad se odluèi. Vrlo pa ljivo podigne 42 djevojku u naruèje i krene prema stjenovi tojlitici, nadajuæi se da æe pronaæi neko mjesto gdje æe je sakriti od pogleda ma kakvo g

amjernika. Pas ga je pratio, a i konj poðe za njim mada ga ne bija e pozvao. Imaoje sreæe otkriv i u neposrednoj blizini liticu s malim udu-bljenjem koje bija e skriv eno bunjem. Tu polo i djevojku, izbjegavajuæi i da je pogleda. Brzo napravi le aj od li æa i smjesti je na njega, a onda sjede uz nju i prièeka. Iako hladna i blijeda poput kakva mramornog kipa, taje sirotica bila jo iva, to se vidjelo po gotovo neprimjetn om gibanju njenih grudi. Venters joj opere od vruæice zapeèene usne a lice joj poprs ka vodom. Ona naèas otvori oèi stenjuæi i mrmljajuæi nerazumljive rijeèzatim ih ponovo zaklopi. Onda joj se, malo-pomalo, na jagodicama pojave dvije ru ièaste mrlje, znak iznenadne nado le groznice. Najzad se èinilo da je postepeno pre la iz stanja agonije u polusan, koji je mogao biti muèan, ali je ipak donekle otklanjao bojazan o neizb je nom kraju. Venters iskoristi taj predah i skoèi po Wranglea. Po to je uz djevojku o stavio psa, s najveæim se oprezom izvuèe iz udubljenja,a zatim nastavi do mjesta gd je je ostavio konja i psa s kojima se brzo vrati na

trag a da pri tom nikoga nije ni vidio ni sreo. Djevojku je zatekao u istom polo aju u kojem je bija e ostavio. S a svojim pokrivaèima naèini udobniji le aj i smjesti je to je bolje mogao, a da ona nij e nijednom otvorila oèi. Onda ode da skine sedlo s Wran-glea i odvede ga za nedale ku gomilu stijena, gdje se nalazilo mnogo svje e i bujne trave. To isto uèini i s dj evojèinim konjem, a najzad ode po maskutamo gdje je bila pala. Ukloniv i tako svaki trag onoga to se dogodilo, kao i svaki trag svog vlastitog prisustva, vrati se u udubljenje odluèiv i da tu provede noæ. Sunce je zalazilo. Venters se bojao da æe nadol askom mraka umrijeti ta jadna djevojka, koja je s mukom disala kraj njega. to da èi ni u tom sluèaju? »Sahranit æu je«,misli, dok mu se srce od muke steglo, »a njen nestan ak ostat æe zauvijek tajnom kao



to joj je i ivot bio.« Ali on æe se naæi u daleko te em i rem polo aju ako ona du e pozivi. Dakako, napustiti je nije mogao, a niti je sa sobo



m povesti, a nije se smio ni predugo zadr ati u tom za njega krajnje opasnom polo aj u. 43 Malo-pomalo misli su mu se vraæale onom bolnom prizoru kad ga je i pogledom i rijeèima preklinjala da joj se smiluje. I u tom turobnom monologu postavljao je pitanja na koja nije nalazio odgovora i tako bio prisiljen, s obzirom na stanje u kojem se nalazio, da samo nagaða. Djevojka! I kakve je odnose mogla imati s Oldr in-gom? Kradljivci stoke imaju i ene i djecu i nikad ih ne vode na svoje pljaèka ke p othvate. Onda? Mo da je bila neka izgubljena ena... A ako se nije od svoje volje na lazila s banditima? Mo da i nije bila propalo stvorenje? Ono njeno zazivanje, ona usrdna molba...? ivot je ponekad èudan i okrutan. Tko zna da li je u Oldrin-govoj b andi bilo i drugih ena? Eto, dakle, tko je bio maskirani jahaè:goloruka djevojka. A to je ime izazivalo jezu, jer su se tajanstvenoj osobi pripisivali svi moguæi zl oèini. Kakvu li je stvarno, ulogu igrala ta djevojka u svoj toj zbrci tajanstvenos ti i zloèina? A nije li sve to bilo Oldringovo lukavstvo, kako bi oko sebe stvorio oreol tajanstvenosti i tako uèinio strasnijim svoje ime, a svoje zloèine lak e izvodi vim? U tome su prolazili sati. Kroz grmlje se naziralo nebo osuto zvijezdama; vl adala je potpuna ti ina. Venters je stalno bio zagledan u nejasnu bijelu priliku k oja se s mukom micala s vremena na vrijeme, u lice te djevojke koja se mo da nalaz ila na pragu smrti. Sasvim je smetnuo s uma nimalo èastan polo aj to ga je zauzimala u Oldringovoj dru ini i mislio samo na tugu trenutka, na okrutnost udesa. Ma tko d a je bila, ma to da je uèinila, bila je ena koja je, mo da, pro ivljavala svoj zadnji tr enutak. Noæ je bila beskrajno duga. Pred samu zoru djevojka se uznemireno stane mi cati. Venters pomisli daje stigao stra ni èas. Uto u zaklon prodre prva sivkasta svj etlost i on ponovo ugleda ono blijedo lice, koje, meðutim, kao da smrt vi e nije pri tiskala svojim hladnim rukama

. Nagne se, dugo je oslu kivao kucanje njena srca, on da se mrmljajuæi ispravi. Ako odmah ne umre, vjerujem da æe ostati iva. Blago odmaèe ob log i zavoj od kadulje i na svoje veliko olak anje spazi da je rana izgledala zatv orena. Sjeti se primjera te ko ranjenih ljudi koji su ipak nad ivjeli i srce mu zaig ra od radosti. Djevojèina bi mu smrt zaista nanijela nepodno ljivu gri nju savjesti. P a ljivo opra ranu i ponovo je previ a da ona, osim nekoliko slabih jecaja, ne dade od sebedrugih znakova ivota. 44 Sa suncem se vrati e ostale brige. Venters se pon ovo,po tko zna koji put, pitao to da radi. Bilo je neoprezno jo ostati u tom sklo ni tu. Ako je uz to namjeravao po tragovima ukradene stoke pronaæi zborno mjesto Old ringove bande, morao je to odmah uèiniti, tim prije to æe dugo izbivanje maskiranog j ahaèa i njegova ubijena druga biti uskoro otkriveno i kradljivci æe poæi u potraguza njima. Tko se iole razumije u tragove, odmah bi me prona ao promrmlja a ondabi me lako uhvatili i ubili. Bolje da preduhitrim tu opasnost. Po to je bri ljiv

o nabio p u ku i uvjerio se da se djevojka jo uvijek nalazila u onom nesvjesnomsnu i po to je naredio psima da ostanu na stra i kraj nje, on se brzo udalji. Kanjon u koji su juèe r zamakli oni lupe i bio je vijugav i dug ne to vi e od jednemilje. Na kraju se otvar ao u prostranu dolinu, u dnu zatvorenu visokim liticama. Pogled mu odmah spazi c rvene mrlje meðu rumenom kaduljom, a podalje, prema liticama, neprekinutu crvenu t raku: Janeina stoka! Najzad ju je prona ao! Druge pokretne mrlje, bijele i crne, u vjeri e ga da je upavo na tom mjestu Oldring skrivao ukradenu stoku. Dolina je bil a bogata travom i vodom i Venters pomisli kakoje to mjesto bilo vrlo prikladno za podizanje prvorazredne farme. Do av i k sebi od prvog iznenaðenja, mladiæ nije gubio vrijeme veæ odmah krene natrag. Sad je dovoljno znao, a kasnije æe vidjeti to mu valj a poduzeti da se ponovo domogne stoke a mo da i lopova. Bija e ba stigao do polovice kanjona, do vodopada koji je sna noizvirao iz prostrane pukotine u litici, kad sp azi u daljini, nedaleko od ulaza

u kanjon, nekoliko konja. Brzo se sakri u visok u travu i prièeka èvrsto stegnuv i pu ku. Malo-pomalo, dok su se ivotinje pribli avale, sp zi da se radi o koloni natovarenih mula, koju su vodila tri konjanika. Iskusno m ladiæevo oko odmah zapazida su ivotinje umorne, svakako zbog duga i naporna puta. Oèekivao je da æe povorka natovarenih ivotinja proæi dalje, ali na svoje veliko zaprepa t enje, spazi da se uputila pravo prema vodopadu i nestala u vodenom prahu koji se talo io na par metara od podno ja stijene. I ljudi zaðu iza vodopada razgovarajuæi izmeðu sebe, ali zbog silne buke nije èuo ni njihovih rijeèi, ni topot kopita. 45 I Venter s duboko odahnu, ne mogav i obuzdati uzvik. Zaboga! Kakvog li skrovi to? Stvarno nij e se mogao naèuditi. Iza vodopada se, vjerojatno, nalazila neka peæina, mo da kanjonom podije



ljen prolaz i tu su se, dakle, sklonili lopovi ne bojeæi se iznenaðenja. Mule su, oèigledno, dovlaèile zalihe hrane i tako je, u toj vrsti dobro opskrbljene tvrðav



e, Oldring mogao prkositi svakom neprijatelju. Uostalom, bilo je vjerojatno daje peæina imala i drugi izlaz, koji je mogao poslu iti u sluèaju opasnosti. Brzo se vrat i u udubljenje u kojem je ostavio djevojku, misleæi da æe, prema stanju u kojem æeje naæi, odluèiti to æe s njom uraditi. Bila je pri svijesti. Kad je mladiæ kleknuo kra nje , pogleda ga velikim razrogaèenim oèima, upaljenim groznicom. On je podi e, dade joj d a se napije svje e vode, po koju je otrèao na obli nji izvor, i osjeti beskrajno olak an je videæi da guta bez te koæe. Onda je ponovo blago namjesti na pokrivaè. Tko ste vi? u ita djevojka nakon nekoliko trenutaka slabim glasom. Èovjek to vas je ranio. Onda.. . Onda me sad... neæete ubiti? Oh, ne! A to æete... uèiniti sa mnom? Kad vam bude bo i stanete na svoje vlastite noge, odvest æu vas do vodopada izakojega se skrivaj u va i ortaci odgovori Venters gledajuæi je pravo u oèi. Ali, na svoje èuðenje, opazi sje u u asa na djevojèinu licu i ona zavapi slomljenim glasom: Ne, nemojte... nemojte me odvuæi tamo! 46 6. »ZAO IJANJE STADA« Nakon Ventersovog odlaska, Jane je najprije umje no previla Judkinsovu ranu, mada se ovaj bunio tvrdeæi kako nema ba nikakva smisla da gospoðica gubi vrijeme na takve gluposti. Ne, ne, Judkins, pustite me... Ali, rec ite mi, to se, zaboga, dogodilo s mojim ljudima? Eto, to je ono o èemu bih radije ut io, gospoðice. Samo mi recite ono to znate, ili barem ono to mislite. Poèinjem vi e bri uti zbog njih, nego zbog gubitka stoke. Venters mije nabacio jednu svoju pretpos tavku... Recite mi, Judkins, svoje mi ljenje, molim vas. E pa, ja sam istog mi ljenj a kao i Venters. Va i su ljudi zadr ani u naselju. to ka ete? A tko ih je zadr ao? Dobro znate tko mo e nareðivati va immormonima. Ta ne mislite, valjda, kazati da su crkveni glavari naredili mojim ljudima da ostanu u naselju? Ja ni ta ne mislim, gospoðice o dgovori Judkins s podosta mrzovolje u glasu. Ali, vrlo dobro znam to sam kazao. V idite, stvarno nisam

elio o tome razgovarati s vama. Ali, ne mogu u to vjerovati, ne mogu da to vjerujem! Tuli je, dakle, svjesno htio prepustiti moju stoku na m ilost i nemilost lopovima i vukovima...? Ne, ne to nikako ne mogu vjerovati! Stv arno se za ne to slièno nije èulo u Cottonvvoodsu, ali je istina i da nikad nije bilo tako bogate i nezavisne mormonke, odluène da sama brine o sebi. Bila je to smjela tvrdnja od strane Judkinsa, koji je obièno bio vrlo suzdr an u svojim izjavama, a Ja ne se ipak ne uvrijedi. Mada nije vjerovala u tu èudesnost, slutila je da se ne to èud no i neobièno dogaðalo oko nje. Oduvijek je bila od koristi crkvenim poglavarima i t rudila se da izvr ava njihova nareðenja, mada se nikad nije potpuno odrekla svoje ne zavisnosti; a to ih je, mo da, i navelo da ne 47 biraju sredstva da bi je potèinili svojoj volji. Pri toj pomisli osjeti kako se u njoj krv kome a i kako joj du u razdi re borba to se u njoj zametnula izmeðu elje za nezavisno æu i onog osjeæaja to ga jesma la svojom mormonskom du no æu. Judkins, poðite u naselje naredi mu i kad ne to t

oèno u vezi s mojim jahaèima, odmah trèite ovamo da me obavijestite. Ostav i sama, dugo je razmi ljala, premeæuæi po mislima mnoge stvari koje u posljednje vrijeme bija e zanemar ila. Otac ju je navikao da vodi farmu sa stotinjak njoj podreðenih osoba, da nadzi re rad u vrtu i u polju, da toèno vodi raèuna o kretanju stoke i jahaèa. Uza sve to on a je sebi dodala jo jedan, vrlo osjetljiv zadatak, s obzirom na uvjete u kojima j e ivjela. U stvari potajno je i preko povjerljivih osoba pru ala pomoæ obiteljima gen tila, nastanjenim u naselju, od kojih bi neke, da nije bilo njene pomoæi, bukvalno umrle od gladi ili bi bile dovedene u beznadan polo aj. Nije sebi krila daje, dje lujuæi tako, varala glavare svoje crkve; bila je, meðutim, uvjerena da je zbog tog g rijeha ne treba gristi savjest. Tom se ukazivanju milosrða èesto suprotstvaljao pono s onih kojima je bila potrebna njena pomoæ. Da bi prebrodila tu prepreku morala je biti uporna i napregnuti sve svoje snage. Dan proðe mirno,ali se Judkins ne vrat i. Zato ju je sutradan, veæ zarana, jedna od dvorkinja obav

ijestila da on eli s njo m govoriti. Jane odmah istrèa u dvori te i, videæi èovjeka naoru ana pu kom i pi toljem, za pasti se toliko da je èak zaboravila raspitati se za njegovu ranu. Judkins! uzvikn e. Èemu to oru je? Nikad nisam vidjela da ga nosite... Krajnje je vrijeme odgovori J udkins. Da li biste, na trenutak, htjeli doæi u umicu, gospoðice Withersteen? Ne bi b ilo ba ugodno da me vide ovdje. Ona odmah pristade; a kad su bili sami i daleko o d kuæe, upita ga nestrpljivo: E pa to ima novog? Gospoðice, sinoæ sam oti ao kuæi, k m Dok sam se nalazio tamo, doðe neki èovjek ita za mene. Izidoh na vrata. Lice mu bilo skriveno maskom, a kad ga upitah to eli, jednostavno mi reèe da bi najbolje uèini o da ne radim vi e za gospoðicu Withersteen. 48 Glas mu bio èudan, piskav, oèigledno pov i en. Nisam imao vremena da mu isto o



dgovorim. Brzo ode, nestav i u tami. Maskiran.. .! polako reèe Jane. Zar niste mogli dokuèiti tko je to bio? Da odgovori Judkins, a



i ne reèe drugo. Ona je navaljivala, bojala se da ne dozna ne to, to bi je dubokoras tu ilo. Eto za to sam naoru an nastavi Judkins. Zato to nikad neæu napustiti slu bu , gospoðice, sve dok me ne otpustite. elite li me ostaviti, Judkins? Zar, mo da izgle dam kao da to elim uèiniti? Dajte mi konja, brzog konja, i po aljite meu kadulju. Hv ala, Judkins, vi ste mi odaniji nego moji vlastiti istovjer-nici.Ja bih se mora la odreæi va ih usluga i odanosti, inaèe biste mogli imati velikih neugodnosti, ali to da radim? Dogodile su se tolike stvari... Nepravde nanesene Ventersu, kraða stoke, ti maskirani ljudi, te prijetnje, taj prikriveni rat... Ne shvaæam dobro, ali osj eæam da ne to mraèno i u asno lebdi na svima nama. Ipak je ne tou svemu tome prilièno je stavno! ivahno uzvikne Judkins. Slu ajte me sada, molim vas gospoðice, ali ne svojim mormonskim u ima. Oprostite mi to tako govorim. Juèer sam tumarao po prodavaonicama i krèmama, i kratio vrijeme s dangubama. Dajem vam doznanja da se svi va i potèinjeni nalaze u naselju. Govori se o nekoj grupi, koja je, èini se, stavila sebi u zadata k da krene u lov na kradljivce. Sebe nazivaju »Jahaèima«. A ba su se tim razlogom poslu i li da bi privoljeli va e ljude da vas napuste. Èudno je, meðutim, da ljudi koji su zap osleni na drugim farmama, osim vrlo rijetkih iznimaka, ne osjeæaju potrebu da se u dru e s njima. ef im je Jerry Card, Tullov potèinjeni. Vidio sam i njega i njegova ko nja i uvjerio sam se da nije bio u Glazeu; a prema tome nije tamo bio ni Tuli. Z nate, èim vidim konja gotovo sa sigurno æu mogu pogoditi da li je bio na putu ili nije . Jane uzdahnu, ali ne reèe ni rijeèi. Razgovarao sam s Blakeom i Dornom nastavi Jud kins. Obojica su moji dobri prijatelji, barem toliko, koliko im to dozvoljavaju njihovi mormonski zakoni, i pitao ih, tako, bez okoli anja, kao èovjek èovjeka, za to na pu taju slu bu kod vas. 49 Kod mene ne pali lukavstvo nastavi Judkins a da ka em isti u, nisu ni nastojali

da to uèine. Podsjetio sam Blakea, kako ste njegovali njegovu majku, kad je bilabolesna, i Dorna, kako ste bili dobri s njegovom djecom. Vid jelo se na njima da ih je stid, gospoðice, i da je njihovu slobodnu volju sputaval a neka tajanstvena briga. Nisu znali to da mi odgovore. Vidite, stvar je jasna ka o sunce. Jasna!Jasna, kad se eli napustiti moju stoku da bije opljaèkali, kad se el i dovesti Jane Withersteen u polo aj sirote, koja mora pognuti glavom pred vi om sil om...! Ipak, Judkins, mo da ste u pravu. Da, da, stvar je prilièno jasna... Gospoðice, trebali biste me ovlastiti da unajmim druge ljude, koliko ih god bude moguæe unaj miti, za èuvanje »bijelog stada«, koje se sada nalazi na pa i desetak milja odavde. Tamo je tri tisuæe grla, i to gotovo sve mladih bikova i junaca. Jednog dana æu vam se o du iti za va u odanost, Judkins, ako mi ne oduzmu sve to imam. Unajmite sve mu karce ko je mo ete. Recite Jerdu neka vas pusti da izaberete konja koji vam se najvi e svidi, osim Black Stara i Nighta. Samo... izbjegavajte prolijevanje krvi pri

spa avanju moje stoke i ne izlazite nepotrebno svoje ivote opasnosti. Jane se odmah vrati u svoju sobu i tu se prepusti izljevu posve novog osjeæaja koji se budio u njoj. Nik ad prije nije osjetila toliki bijes pobune, koji je sve do samih temelja potresa o njenu navikom ukorijenjenu poslu nost i popustljivost. Umorna i utuèena, klone na krevet. Tek je tada uspjela izmjeriti dubinu tih novih osjeæaja to su se javljali u njoj. Ono to ju je uvijek nadasve ispunjalo u asom bio je duh mr nje, koji je, po nj enu mi ljenju, predstavljao smrtni grijeh; a ipak je sada mr nja zauzela znatno mjes to u njenu srcu. èovjek koji je poèinio to zlodjelo, koji je istrgnuo njenu du u iz st anja ljubavi i vedrine, i okaljao je tim osjeæajem mr nje bio je propovjednik bo je ri jeèi, bio je èovjek koga je ona toliko voljelai po tovala. Nije ju muèio pretrpljeni gu bitak, nije èak strepila pred moguæno æu da otane bez farme, kuæe, pa èak i bez Amber Spri -ga, koji je bio izvor njena bogatstva i njene moæi. Muèila ju je briga o buduænosti n jene du e, strah da je zauvijek ne iz

gubi. Siðe s kreveta, klekne i uze se moliti. M olila je kao nikad prije, da joj grijeh bude opro ten, daje bog po tedi opakog plame na 50 mr nje, da jo uzmogne misliti na Tulla kao na svoga brata, da ponovo bude u s tanju vr iti svoju du nost prema svojoj crkvi i prema onima kojima je bila potrebna. Kad je ustala, njenom su du om ponovo ovladali mir i vedrina. Izvr avat æe svoju du nos t onako kako ju je ona shvaæala, iveæi ivotom kakav je za nju bio æastan i prav. Mo da se nikad neæe dati za èovjeka po svome izboru, ali nikad neæe postati ni Tullova ena, pa makar zbog toga izgubila sve to posjeduje. Nije vjerovala da bi se biskup, koji j u je uèio kako da se obraæa bogu, zbog njena neslomiva otpora poslu io svojom moæi prokl etstva i osudio njenu du u na paklene muke. Buka potkovanih kopita u dvori tu istrgn



e je iz njenih razmi ljanja. Istrèa na verandu i ugleda Lassitera kako stoji uz konj a smije eæi se, to nije nimalo bilo u skladu s njegovim crnim odijelom i crnim revolv



erima. Videæi ga, Jane pomisli: kad bi svojom ljepotom uspjela djelovati na tog èovj eka, ubla ila bi njegovu mr nju prema mormonima i sprijeèila ga da ubija druge ljude. Time bi ne samo ugodila svojim istovjernicima nego bi i u tom krvniku, vjerojatn o, pobudila ljudske osjeæaje. Dobar dan, gospoðo pozdravi Lassiter skidajuæi crni somb rero. Lassiteru, ja nisam gospoða, a niti sam toliko stara da bi mi taj naziv pril ièio ona æe vedro se osmjehujuæi. Ako vam se ne sviða da me zovete gospoðicom Werste onda me naprosto zovite Jane. Jane? To vi e volim. Uvijek mi je dra e upotrijebiti ime. Neka onda bude Jane. Drago mi je da vas vidim, Lassiteru, jer se nalazim u nevolji. Isprièa mu o Judkinsovu povratku, o kraði »crvenog stada«, o Ventersoom odlask u na njegov opasni poduhvat, najzad o na-pu tonju posla od strane njenih ljudi. Ni je lo e! nato æe Lassiter. Ali, dozvolite mi da vam ka em kako mi izgledate i previ e v sela i vrlo ljupka za enu na koju su se svalile sve te nevolje. Laskate li mi? Da pravo ka em, odluèila sam da se ne smijem prepustiti oèaju. Izgubila sam mnogo, mo da æu jo mnogo izgubiti, ali za to da se zbog toga gnjavim...nema to smisla. 51 Lassiter za uti trenutak, okreæuæi sombrero u rukama, kao to mu je bio obièaj, a onda odvrati: su, zaista, zagonetka za mene i oduvijek sam se uzalud naprezao da ih shvatim. U svakom sluèaju, energiène mi se ene dopadaju. Mogu li vas pitati, namjeravate li se boriti protiv onih koji vam stvaraju te neprilike?Boriti se! A kako? Kad bih t o i htjela, nemam nijednog prijatelja, osim Ventersa, koji bi mi htio i mogao po moæi. Dozvoljavam sebi da primijetim, gospoðo... hoæu da ka em Jane... daje tu jo netko, ako elite... Vi, Lassiteru? Hvala vam. Ali, zar vas ja smijem uzeti za mog branit elja? Ta vi æete otiæi u naselje da poubijate moje neprijatelje, a ... oni su moja b raæa po vjeri. Sve mi se èini da æe me ba na to natjerati suho odgovori on. Jane ispru obje ruke. Lassiteru! Pristajem na va e pri

jateljstvo i bit æu ponosna da vam ga uzv ratim, samo ako se suzdr ite od ubijanja mormona. Mogu vam reæi samo jedno odgovori Lassiter a to je da ste vi rijetko dobra i plemenita ena i da nije po teno da vas s e progoni kao to vas progoni ovajsvijet... Ne, ne, ja i vi u tim uvjetima ne mo em o biti prijatelji. U elji da postigne svoj cilj, Jane se pribli i strancu, u isti m ah odbijena i privuèena iznenadnom promjenom njegova raspolo enja. Njegova spremnost da se bori za nju bijae istodobno i stravièna i divna. Priznajte, Lassiteru, do li s te ovamo da ubijete jednog èovjeka, èovjeka koji je Milly Erne... Èovjeka koji je muèio i ubio Milly Erne,morali ste reæi. Toèno je. Jane, radi toga sam do ao ovamo. Ne bih to rekao ni jednoj drugoj osobi na svijetu... ali ima stvari, koje jedna ena, pop ut vas, ni ne sanja; i zato bih vas molio da ne spominjete Milly barem dok mi ne ka ete ime tog èovjeka. Ja da vam ga ka em? Nikada! Ipak æete mi to jednoga dana sami eæi. Èovjek samkoji misli drugaèije od ostalih i nekad mi izgleda da slutim ono to æe 52 se zbiti.

To nije lako objasniti. Put kojim sam i ao tolike godine bio je muèan i v ijugav,ali se sada izravnava i pojednostavljuje. Vi ste jednom u li u moj ivot, ub la iv i agoniju sirote Milly; a to je, htjeli vi ili ne, uèinilo Lassitera va im prijate ljem. Ali sad se vi ponovo pojavljujete i meni ne to znaèite sam bog zna to! asvojom plemenitom naivno æu samo jo jaèe podjarujete moju mr nju prema mormonima. Jane osjeti d a ne mo e otvoreno pobijediti neukrotivu volju toga èovjeka, ali ipakne odustade od namjere da mu smiri du u. Vjerujem da ne elite da nastavim u tomsmislu nastavi La ssiter nakon trenutka i zato je bolje da govorimo o drugim stvarima. Do ao sam vam reæi daje va e »bijelo stado« tamo dolje, iza onog sljemena, i da sam vidio ne to to bi m glo pobuditi va u znati elju kad biste to isto i vi vidjeli. Imate li dalekozor? Ima m ih dva. Idem ih uzeti, a onda mo emo izaæi zajedno. Prièekajte na trenutak, molim va s. Potrèa u kuæu, naredi Jerdu da joj osedla BlackStara i potom ga izvede u dvori te, onda ode u svoju sobu da obuèe jahaæe odijelo u

kojem je obièno odlazila u kadulju. T ako odjevena, pogleda se u ogledalo i bi zadovoljna svojom ljepotom. Vrati se na verandu. Ako se nadala Lassiterovu divljenju, nije se u tome prevarila jer se o n osmjehnu onim svojim lijepim osmijehom, koji ga je èinio posve drugim èovjekom. Iz gledate poput nekog djeèaka! uzviknu on. Nevjerojatno je kako odjeæa mo e izmijeniti o sobu! Dosad sam vas se pomalo pla io kao, na primjer, sinoæ, onako sva u bijelom, al i sada... Black Star je poigravao ivukao Jerda koji ga nije mogao obuzdati, ali kad je opazio Jane, odmah se smirii priðe joj tresuæi lijepom glavom. Stani, Black Star! Stani! reèe Jane. Vje to uzja e i konj odmah pojuri uzagrepce, praæen Lassite-rov im konjem. Jane ga pusti neka trèi nekoliko milja, onda, kad je vidjela da se malo sti ao, povuèe uzde i prièeka prij



atelja koji je bio zaostao. Treba poæi na ovu stranu reèe Lassiter, kada je susti e. Bit æe malo vi e od milje puta. Ali to mi hoæete pokaz



Na sve sam spremna, ne bojte se. 53 Kad su stigli do jednog bre uljka i dobrim se dijelom popeli uza nj, Lassiter sjaha i dadne znak Jane da uèini isto. Ostavi etamo konje, s uzdama na vratu, onda se zajedno uzvera e do samog vrha. Bit æe dobro da s e to manje izla emo tuðim pogledima reèe on. Zato se smjestimo iza onog ispupèenja. Bi am ovdje prije jednog sata. Stado se nalazilo sedam do osam milja premajugu, ak o su ga jo tamo ostavili... Ako su ga jo tamo ostavili!? to ste time htjeli kazati? Upravo sam tako rekao. Pogledajmo. S druge strane bre uljak se skoro strmo spu too u prostranu dolinu u èijem dnu Jane gotovo odmah spazi svoje stado, i uperiv i dogle d prema njemu, shvati da se ne to neobièno s njim dogaðalo. Svuda oko stada bile su ra zasute brojne ivotinje koje su, izgledalo je, èuvale ostale. Izgledale su vrlo uzne mirene, trèeæi tamo-amo, a onda su se zaustavljale, nju eæi zrak. Judkins jo nije dospio unajmiti ljude i odvesti ih do stada primijeti Jane.Vjerujem, meðutim, da bi svak og trena morao stiæi. Nadajmo se da nije prekasno. Ali to je, po va em mi ljenju, tolik o popla ilo te ivotinje? Ni ta, u ovom trenutku. Popla ene jesu, ali ne previ e. Meðutim rimjeæujem da se stado premjestilo za nekoliko milja, otkako sam ga maloprije vidi o. Svakako nije pojelo toliku travu za tako kratko vrijeme. Tako je. Stado je je dnostavno pobjeglo i stvar je, ocijenite sami, vrlo èudna i zabrinjavajuæa. Ali to ga je moglo upla iti? nestrpljivo ponovi Jane. Ostavite za trenutak svoj dalekozor, jer æete bolje vidjeti golim okom. Vidite li, tamo, pod onim bre uljkom? Da, vrlo do bro. A sad èekajte. Proðe neko vrijeme a da Jane ni ta ne zapazi. Onda Lassiter pro apta : Eno, ponovo poèinje... Prièekajte... Eno! Da li ste vidjeli? Ne. A to? Tamo, poput blijeska... Kao da se sunce odra ava na neèem bijelom. 54 Stvarno, sada veæ pa ljivo Jen eino oko spazi ne to poput za-sljepljujuæeg odsjaja. Stade gledati dalekozorom i nak on nekoliko trenu

taka spazi sjajnu zraku kako, kao kakvim èudom, izbija iz visoke, rumene kadulje.to bi moglo biti? uzviknu. Mislim da se netko zabavlja, odbijajuæi na stado sunèanezrake s kakve plahte ili bijelog pokrivaèa. Ali za to? opet upita Ja ne zaèuðeno vi enego ikad. Za to? Da bi stoku zapla io i natjerao u bijeg odvrati Lass r kroz stisnute zube. Ah! I Jane uèini ljutit pokret sna no ste uæi dalekozor. Onda got vo pokajnièki prigne glavu a kad ju je podigla, obrati se Lassiteru blijedim osmij ehom, ogranièiv i se da ka e podrugljivim glasom: Èini se da su se moja vjerska braæa ponvo prihvatila pravednog djela. Bila je uspjela ugu iti estinu bijesa, ali je poprv i put u ivotu na takav naèin govorila o svome narodu, svijetu kojemu je i sama prip adala. Lassiter je prodorno pogleda svojim sivim mirnim oèima. Ona zapoèe: Rekla sam da sam spremna na sve ali to nije bilo toèno. Ali za to, pitam se, oni hoæe natjerati u bijeg moje stado? Vjerojatno se mormoni po bo jem naputku slu e tim sredstvima da bi vas prisilili na poslu nost. Prije æu umrijeti nego popustiti, Las

siteru. Voðu pri znajem, ali gonièa ne! Ipak, recite mi, zar to ne bi mogla biti neka Oldringova po dvala? Mogla bi biti, ali nije, Jane. Oldring je, da se tako kae, po ten lopov i ne bi se sakrivao pla eæi va e ivotinje i rasturajuæi ih na sve strane. On vas napadne, a a ko vam se to ne sviða, izvolite se latiti oru ja. Jane se ugrize za usnu da bi izbje gla odgovor koji joj je spontano navro na usne: o ljudima koji su htjeli da ih s e smatra svecima, a koji su, meðutim, izgledali bjedniji èak i od surovih kradljivac a stoke. Gledajte, gledajte! iznenada uzvikne Lassiter. Predvodnici stada se pok reæu... poèinju trèati... 55 Jane nije dospjela pogledom slijediti pokrete to ih je spo menuo Lassiter, ali spazi kako se suzila crtastada. Onda, poput roja pèela koje i zlaze iz ko nice, gomila se rasturi nevjerojatnom brzinom. Èak i do Janeinih u iju dop re slaba buka, poput dalekog odjeka grmljavine, a onda se postepeno raspline, do k su se daleko, oko stada, podizali oblaci pra ine. To je panièan bijeg hladno reèe La ssiter. Oh, Lassiteru! uzvikne ona s

lomljenim glasom èvrsto ga stegnuv i za mi icu. tinje su usmjerile prema kanjonu...! A tamo dolje nalazi se provalija... Da, zna m... znam. Bojim se da æe se sve do posljednje strovaliti u nju. Ipak sve nade nis u izgubljene. Provalija je udaljena vi e milja, a stado æe proæi na milju od nas. Duga , bjelièasta crta stalno je tekla u istom pravcu. Onda se iznenada uèini da zavija u desno. Sad se jo razgovjetnije èula daleka buka. Razmi ljam o tome mo e li ih se zao ija i polako reèe Lassiter, dok je pogledom promatrao dolinu. Vidim tamo dolje, s one druge strane, oblak pra ine, koji, izgleda, dolazi iz naselja. Mo da su to Judkins i njegovi ljudi, ali te ko da æe stiæi na vrijeme. Da, najbolje je da poðem. Bit æe dobro d a ostanete blzu Black Stara. Potrèa svome konju, skide s njega bisage i sve to se nalazilo okaèen



o o sedlo, stegne remenje i zajahav i ga jednim skokom od-galopira pr avo u dolinu. Jane uzjaha Black Stara i vrati se na isto mjesto, gdje je kao na e



ravici èekala da vidi to æe se dogoditi. Èula je prièe o zao ijanju stada u bijegu, i zal je da se u taj pothvat upu toju samo najhrabriji jahaèi. Stado se sad razvuklou li niji dugoj dvije milje. Topot tisuæa kopita podsjeæao je na stalnu i straviènu grmljav inu. to su se ivotinje vi e pribli avale bre uljku, grmljavina je bivala jaèa. Jane ugled Lassitera kako galopom juri prema mjestu kojim je stado moralo proæi i tu se zaus tavi. Kad su bikovi predvodnici stigli u ravnu crtu s mjestom gdje je Jane staja la, Lassiter obode vranca i potjera ga uzagrepce. Susti e predvodnike stada i stad e juriti pored njih. Kad je stado stiglo do mjesta otkuda je najprije krenulo, p oèe skretati prema zapadu. Sporo, ali sigurno, zavijalo je i pretvaralo se u lijep i, pokretni 56 bijeli luk. Jane je kao opèarana gledala kako je èelo sad krenulo nat rag i stvorilo polumjesec. Lassiter je svejednako gonio predvodnike, skreæuæi ih sve vi e ulijevo. Napokon, na pola milje od Jane stado se poèelo oblikovati u krug. Sva uzbuðena, Jane se pitala to li æe biti s tim hrabrim èovjekomkada se krug oko njega z atvori i kad se bude na ao meðu razbje njelim ivotinjama. Usrdno poèe moliti za njega. Ob lak pra ine podi e se nad nezaboravnim prizorom.Izgubila je iz vida Lassitera; u je dnom tranutku uèini joj se da je spazila vranca, ali bez jahaèa, kako se propinje i pada Lassiter je pao gotovo je! U to se on pojavi, u trku je iskrsnuo iz pra ine i jurnuo u kadulju. Spasio se! Srce joj seoslobodi te ke more. Kao u transu, Jane je promatrala to divno kru no okretanjestada. Eto tako izgleda zao ijanje stada Sta do se stalo smirivati jer predvodnici nisu vi e mogli trèati, dok su se ostale ivotin je gomilale jedna na drugu. Najzad prestade sve, stado ostade zbijeno i nepokret no, a oblak pra ine koji ga je pokrivao, lagano se poèe rasturati. Jane je èekala sa s rcem punim divljenja i zahvalnosti. Lassiter se najzad pojavi umoran i krene put nje, dok se u daljini vidj

elo kako Judkins juri s ljudima Zasad je »bijelo stado« b ilo spa eno a odsad æe bitipod nadzorom sigurnih ljudi. Kad je, najzad, Lassiter za dihan stigao do nje i kad je oslonio ruku na vrat Black Stara, Jane nije mogla d oæi do rijeèi. Ubi e mi... konja on æe jedva di uæi. Oh, kakve li tete! Znam da to z dstavlja nenadoknadiv gubitak, Lassiteru, ali dat æu vam jednog od mojih najboljih trkaèa, Bellsa, ili Nighta, ili èak Black Stara. Da, uzet æu jednog od va ih trkaèa, Jan , ali neæu va ih ljubimaa. Samo, hoæete li mi za trenutak posuditi Black Stara, da od em tamo dolje i iz jazbine izvuèem olo to je zapla io stado? Govoreæi tako, poka e na n liko dalekih oblaèiæa pra ine i crnih mrlja to su se isticali u rumenoj kadulji. S ovim ih konjem mogu sustiæi, a onda... A onda, Lassiteru? Onda vi e neæe pla iti nièija sta budite sigurni. Ne, Lassiteru...! Ne, ne, ne dozvoljavam! Ali joj obrazi buknu e vatrom, njene drhtave ruke ispusti e uzde Black Stara, a pogled joj poniknu pred L assiterovim oèima. 57 7. KÆI WITHERSTEENA Lassiter, da li biste htjeli raditi za men e? upi

tala ga je Jane, a on odgovori: Radio bih vrlo rado! Ma kako bile jednosta vne te rijeèi, Jane je odmah shvatila od kolike su va nosti bile za nju. Zatra ila je od njega da na sebe preuzme brigu o njezinoj stoci, konjima i posjedima, i da spasi to je bilo moguæe spasiti. Dapaèe, na taj je naèin za titila od sigurne i u asne osvet èovjeka koji je namamio Milly Erne u Cottonwo-ods. Jedan od njenih najboljihtrkaèa bio je vranac, kome je ona dala ime Bells, jer je kopitima tako udarao po kamen u da je sve jeèalo, ba kao prava zvonjava. Kad mu Jerd dovede lijepu ivotinju, brzu i sna nu, Lassiter pokaza veliko zanimanje za nju. U pogledu mu se èitala ljubav pra vog jahaèa prema rasnom konju. Stao ga je obilaziti, i po njemu se jasno vidjelo k ako se koleba da li da uzme ili ne tog Janeinog ljubimca. Lasiteru, vi ste neka vrst kentaura1 i Bells je to veæ osjetio smijuæi se reèe djevojka. Pogledajte mu oèi! O ledno mu se dopadate i brzo æe vas zavoljeti. Za to se, onda, opirete?Izvrstan je t rkaè, Lassiteru. Mo e se mjeriti s Wangleom. Jedino je Black Star bo

lji od njih. Ond a, previ e je iv za jednu enu. Uzmite ga, va je. Pomalo sam slab kad se radi o konjim a odgovori Lassiter. Uzet æu ga i èekat æu va e zapovijedi, gospoðo. Oh, ba mi je dr i, sjetite se da me uvijek morate zvati Jane. Od tog trenutka Lassiter kao da je provodio ivot na konju, danju i noæu; a to njegovo djelovanje podudaralo se s jedn im razdobljem u kojem se, izgledalo je, nekada nji mir bio vratio u Janeinu 1 Pola konj pola èovjek. 58 kuæu. Djevojka je slutila da je to samo zati je pred oluju, no t o nije eljela priznati. Zapoèe svoje posjete naselju i, za vrijeme jednog od tih ob ilazaka, sretne Tulla. Ovaj je pozdravi kao to je to radio i prije, u vrijeme kad jo ni ta ne bija e pomutilo njihove meðusobne odnose i ona mu, mada je sve dobro pamti la, ali eljna mira, gotovo radosno uzvrati.



Starje ina zatim reèe kako mu je ao stoje ostala gotovo bez polovine svoje stoke uvjeravajuæi je da æe ljudi, kojima je stavlj



eno u zadatak da oslobode kraj od kradljivaca, uèiniti sve da pronaðu njenu stoku ionda joj je vrate. Ali, uèinili ste nepromi ljenost, unajmiv i onog Lassitera. Onje d o ao u Cottonwoods sa zlim namjerama. Ipak sam nekog morala uzeti, a njegovo æe upos lenje na kraju koristiti i mormonima Cotonwoodsa. Hoæete li ga vi obuzdati? Hoæu ako budem mogla. ena poput vas mo e od jednog mu karca uèiniti sve to hoæe. Bilo bi to vrl obro i tako biste se, bar donekle, iskupili za svoje pogre ke. Nakon toga razgovor a, Jane poðe u posjetu obitelji Collier Brandta, mormona koji je imao èetiri ene i èija je kuæa bila najbuènija u naselju zbog velikog broja djevojèica i ka koji su u njo j prebivali. Bila je to stara, slikovita graðevina sagraðena od brvana, podijeljena na èetiri dijela. U svakom je dijelu stanovala po jedna ena sa svojom djecom, a u n j se ulazilo izvana. Kad je u la, èetiri su Brandtove ene na zajednièkom trijemu bile b a u razgovoru s biskupom Dverom. Bile su to ene dobrodu nog i materinskog izgleda, m anje-vi e istih godina. Biskup je bio visokog stasa, grub, eljeznosive kose i brade i jasnih modrih oèiju. Sad su te oèi izgledale vedre, ali ih je Jane vidjela i kad bi ih ne to pomutilo i u tim se trenucima bojalabiskupa, kao to se bojala svoga oc a. Kad se pojavila, ene se okupi e oko nje da je pozdrave. Kæeri VVitherstena reèe sko o veselo i uze je za ruku veæ nas prilièno duo nisi poèastila svojim ljupkim prisustv om. Pa èak ni nedjeljom te nema na bogosluju! Prekorit æu zbog toga starje inu Tulla. 5 9 Ja sam kriva, biskupe odgovori Jane. Doæi æu da se ispovjedim. Rekla je to nehajno , ali je osjeæala skriveni smisao svojih rijeèi. Mala mormonka, bolesna od ljubavi! uzviknu biskup trljajuæi ruke. Shvaæam, Tuli te zarobio. Grije ite. On mi uopæe ne udva a. to ka e ? Ba je prava pravcata lijenèina! Ako ne po uri, sam æu se pojaviti u Wither Houseu kao takmac. Biskup sejo malo alio i zadirkivao, potom je blagim tonom pre a o na razgovor o dogaðajima

u naselju, i na kraju ode, a Jane ostade sa svojom prij ateljicom Mary Brandt. Jane, ne izgleda mi vi e ista reèe joj ova. Mo da te je pogod kraða stoke? Svakako je to velik gubitak, ali jo uvijek ima napretek stoke mada bi i bez nje bila vrlobogata. Tada joj se Jane donekle povjeri, ne otkrivajuæi joj i pak svojih sumnji i bojazni. Jane, pa za to se, onda, ne uda za Tulla i ne postane p oput jedne odnas? Ali ja ga ne volim, Mary! otvoreno odgovori ona. To ti ne pre dbacujem, ali Jane Withersteen shvati da mora birati izmeðu ljubavi prema mu karcu i ljubavi prema bogu. To se nama, mormonkama, gotovo uvijek dogaða. Znam, nije to la ko i o takvoj sreæi, o kakvoj sniva , snivala sam i ja, ali sam je se morala odreæi. I tebi to predstoji ako ne eli izgubiti du u. Svi mi, koji te volimo, pratili smo s d rhtajem i zebnjom razvoj svega onoga s Ventersom i, ako se ne odluèi , sva to bi semo glo dogoditi. Ti svakako ne eli da ga objese, ili ustrijele, ili ga jo kakvom gorom smræu kazne kao to se dogodilo u Glazeu onom mladom gentilu koji se isuvi e

motao ok o jedne mormonke. Udaj se za Tulla, Jane, ponavljam ti, to je tvoja du nost mormon ke. Dakako, neæe ti biti bogzna kako lijepo kao njegovoj eni, ali mora misliti i na svoju du u. Ni mi se ostale nismo udale iz ljubavi, nego zbog dunosti. Primi na ram ena svoj teret, Jane. Sjeti se da je tvoj otac na ao Ambre Spring, sagradio ti kuæu, doveo ovamo mormone i oèinski upravljao njima. A ti si kæi Withersteena. Kad je nap ustila svoju prijateljicu, Jane ode objaviti ostale posjete. Svije primi e jednako m srdaèno æu i ene joj, manje-vi e, pc-novi e isto stoje èula u Brandtovoj kuæi. U u ima j ve brujalo 60 od Tulla, Ventersa, Lassitera du nosti jedne mormonke i slave nebesk e. Zaista se vi e ne prepoznajem pomisli ako nakon svega ne samo to ostajem postoja na u svojim idejama nego ih se dr im èvr æe nego ikad. Pa ipak taj obilazak uvjerio ju j e da nju u naselju jo uvijek vole. Gdje se pojavila, gomila uznojene djece, trgov ci, uobièajeni do-kolièari po ulicama i kauboji koji su dolazili umorni i pra njavi, s vi su je srdaèno pozdravljali, a ene

su pritrèavale vratima da je vide kako prolazi, gledajuæi je sa ushiæenjem i osmijehom. Na kraju Jane poðe u èetvrt gentila, u jedan od krajnjih dijelova naselja. Tu senalazilo tridesetak obitelji koje su ivjele veom a sirotinjski u kolibama od trupaca i u tro nim brvnarama. Neki su ljudi imali jed va nekoliko glava stoke, drugi su s vremena na vrijeme nalazili posao, kod mormo na koji im ga nisu rado davali. Nekoliko je obitelji ivjelo iskljuèivo od Janeine p omoæi. Postoje i tu bila primljena s velikom srdaèno æu, kao i uvijek, taj posjet rastu i Jane, kao to joj se èesto de avalo. Prizor siroma tva i nezaposlenosti oduvijek ju je u znemirivao. Toga je dana bila jo alosnija kada je, po to je svim mu karcima koje bija e srela ponudila da stupe u njenu slu bu sad kad su je njeni isto-vjerci napustili, dobil



a odgovor da se ne usuðuju prihvatiti njenu ljubaznu ponudu. Ne bi to moglo iæi reèe neki Carson, pametan èovjek koji je vidio i bolje dane. Sasvim su nas jasno up



ozorili. Vidite, gospoðice, Judkins je naoru an i mo e da upotrijebiti svoje oru je, a i sto tako i ostali koji su po li s njim. Ali to su sve ljudi koje ne priti æu tako ozbi ljne obveze kao nas. Mi se, na primjer, izla emo opasnosti da nam zapale kuæe dok na s ovdje nema. Jane zadrhta. Carsone upita ona plaæate li vi i ostali najamninu za ove kuæe? Dobro biste to morali znati, gospoðice, jer neke kuæe pripadaju vama. Morala bih znati...? Carsone, nikad jo nisam uzela najamninu za svoje kuæe ni u obliku na dnica, ni teleta, ni sijena, a da o novcu i ne govorim. 61 Istina je, au tu brig u brine Bivens koji vr i du nost administratora. Slu ajte, Carsone odvrati Jane, dok j oj se krv pela u lice. Uèinite ovako: vi, Black i Willetsa svojim obiteljima i st varima preselite u moje kolibe, tamo u umici. Mnogo su udobnije i sigurnije od ov ih brvnara ovdje. Onda stupite u moju slu bu, a akovam se dogodi neko zlo, dat æu v am dovoljno novca da mo ete napustiti Utah. Zateèen tom dare ljivom ponudom, èovjek jedv a jedvice promuca nekoliko rijeèi dok su mu se oèi napunile suzama. Kad mu se ponovo vratio dar govora uze na pasja kola kleti.Tom bujicom psovki izrazio je potpun ije i jasnije nego bilo kojom drugom rijeèi osjeæaje to ih je gajio prema Jane Wither steen. Na kraju zakljuèi: Ne, nemoguæe, gospoðce. Postoje stvari koje vi ne znate i n ema nikog meðu nama tko æe vam ih reæi. Meðutim poèinjem shvaæati mnoge stvari, Carsone. kle, da vidimo hoæete li dopustiti da vam pomognem, barem dok ne doðu bolja vremena? Carson je ponovo izgledao zbunjen. Onda se iznenada odluèi. Neka bude! uzvikne oz arena lica. Dobro vidim daje to od stanovite va nosti za vas. Hvala. A ako doðu, kao to ka ete, bolja vremena, bit æu presretan da vam se uvijek mogu staviti na raspolag anje. Nesumnjivo æe ta vremena doæi. Pouzdajem se i imam povjerenja u ljude. Do viðenj a, Carsone. Uputi se posljednjoj brvnari bijedne èetvrti, koja je izgledala siroma n ija od svih. Bila je to koliba

koja je, mo da, nekad slu ila za obièan zaklon od nevre mena, a koja je sad bila u takvom stanju da bi èovjek te ko povjerovao da tu ipak st anuju ljudi. Tu je obitavala neka bijedna udovica sa svojom djevojèicom. Vided je, gdje se pojavljuje, djevojèica radosno vrisne i poleti joj u susret. Bilo je to s tvorenje od oko èetiri godine, kovrèave kose i zvala se Fay. I to ime »Vila« dobro joj j e pristajalo, jer jebila toliko lijepa i prozirna, kao da je vanzemaljsko biæe. M ama slala po tebe! povika dok se Jane saginjala da je zaljubljeno poljubi ali ti nisi do la. Nisam znala, Fay, ali evo me. 62 Fay je provodila ivot na ulici i otud je bila prljavai odrpana, pa ipak, ni dronjci ni prljav tina nisu mogli nauditi njenoj ljepoti. Tijelo joj je bilo nje no i lijepo oblikovano, obrazi blago ru ièasti, oèi ljubièasto modre, kosa sva u zlatnim uvojcima. Sva kotonvud-ska djeca bila su J aneini prijatelji, i Jane ih je sve voljela, ali je Fay bila njena ljubimica. On a je za igru imala malo prijatelja svojih vr njaka, jer je meðu gentilima bilo malo djece n

jene dobi, a ona mormonska se nisu mogla igrati s njom, jer su im to bran ili roditelji. Otuda je djevojèica bila povuèena, divlja i osamljena. Doði, mama boles na reè ona vodeæi za ruku Jane prema vratima kolibe. Djevojka uðe u kolibu koja se sa stojala od samo jedne mraène i gole, ali èiste i uredne sobe. Na krevetu je le ala ena.Kako ste, gospoðo Larkin? upita Jane zabrinuto. Èitav tjedan mi je zaista bilo lo e, gospoðice, ali mi je sada bolje. Valjda niste bili cijelo vrijeme sami bez ièije pom oæi? Oh, ne! Susjede su mi dobre i pomagale su mi na smjenu. Slali ste po mene?Da , vi e puta. Ali nitko mi ni ta nije rekao! Koga ste slali? Neki susjedi su odlazili u va u kuæu i kod va ih ena ostavljali poruku da sam bolesna i da bi me radovalo da va s vidim. Drhtavica strese Jane. To to joj nijedna od njenih ena nije prenijela poz iv te sirote ene, nije se moglo pripisati obiènoj zaboravnosti, jer se to ponovilo nekoliko puta. Vjerojatno su se i njene ene urotile protiv njepokoravajuæi se neèijo j tuðoj volji. Ponovo joj u duhu iskrsne ona ista predod ba to

je prije nekoliko dana bija e izazvao Venters svojom tvrdnjom da neka podmukla i skrivena ruka djeluje u njenoj vlastitoj kuæi protiv nje i njenih interesa. Ondaje u to posumnjala, a sa d je bila sigurna. Ta porazna èinjenica je ne obeshrabri, naprotiv ispuni je novom snagom o ivjev i u njoj prkosni i borbeni duh njenih predaka. Sad vam je bolje, gos poðo Larkin, i to me mnogo veseli reèe. Mogu li ne touèiniti za vas? Treba li vam pomoæi ili da vam togod po aljem, ili da se brinem za Fay? 63 Vi ste su to dobrota, gospoðice . Da nije vas, to bi bilo od mene i Fay poslije smrti mog mu a? Pa ja sam upravo elj ela da govorim s vama o djevojèici. Mislila sam da mije kucnuo posljednji èas i bila sam zabrinuta za nju. Sad, da ponovo æu ustati samo to sam do la nakraj svojih snaga i neæu dugo ivjeti. Zato vam mogu reæi



sve to sam vam veæ onda eljela reæi. Sjeæate li ednom ste izrazili elju da djevojèicu zmete k sebi i pokæerite je? Dakako da se sjeæam



. Bila bih presretna da imam Fay uza se. Ali, nadam se da je taj dan... Ne radise o tome. Taj æe dan doæi prije ili poslije. Onda sam odbila va u ponudu, a sad æu vam reæi za to. Znam za to. Jer ne elite da se Fay odgaja kao mormonka. Da, ali to nije sv . I bolesnica podi e prozirnu ruku i polo i je na djevojèinu. Ne sviða mi seda vam to a em a ipak... Eto, uostalom u èemu je stvar: o va em sam prijedlogu prièala svim svojim prijateljima. Svi oni vas i poznaju i vole, i svi su mi odreda savjetovali da v am bez daljeg povjerim djevojèicu. Ali ene prièaju, znate veæ, i tako je stvar doprla d o u iju mormona. Onda mi netko apne na uho da vi ne biste uzeli k sebi Fay zato to j e volite, nego jedino zato da izvr ite svoju vjersku du nost, da djevojèicu odgojite z a enu nekom mormonu. To je podla la ! uzvikne Jane crvena u licu. E pa, zato sam ok lijevala, ali vam moram reæi da uopæe nisam povjerovala u tu klevetu. Zato bih sada pristala da... Prièekajte, gospoðo Larkin. U svom sam se ivotu i ja, vjerojatno, posl u ila nekom nedu nom la i, ali, zacijelo, ne takvom koja bi nekom nanijela tetu. Vjeruj te mi, volim Fay i ako je uzmem k sebi, vjerujem da æu je, na kraju, zaista zavolj eti kao da sam joj majka. Samo sam nato mislila kad sam je tra ila od vas, a sad vam to elim dokazati. Vi i Fay æete se nastaniti kod mene. Moja kuæa je vrlo velika, a ja sam jako osamljena. Njegovat æuvas, a vi, kad ozdravite, mo ete raditi kod men e. Njegovat æu Fay, uèit æu je i odgajati ne obaziruæi se na mormonske pouke. Kad porast e, neæu se protiviti da me napusti, ako to za eli, i poslat æu je, i ne ba praznih ruku , u Illinois, u va kraj. To vam obeæavam! Znala sam da je ono bila kleveta! uzdahne udovica i klone na jastuk s nekim mirom i olak anjem na bijelom, izmuèenom licu. Ja ne Withersteen, neka vas bog blagoslovi! Ne znam 64 kako da vam iska em svu svoju zahvalnost. Stalno sam vam bila zahvalna i samo me je va a mormonska vjera dosad p rijeèila da vam se j

o vi e pribli im. O vjeri ne znam mnogo, ali znam da va bog i moj bo g imaju isti oblik. 8. DOLINA IZNENAÐENJA Ne, ne vodite me tamo! zavapila je èudna d jevojka, kad joj je Venters ponudio da je, koliko-toliko zalijeèenu, odvede do peæin e iza vodopada, gdje su se skrivali Oldring i njegova banda. On je zinuo u èudu. B ilo je to za njega novo iznenaðenje u ovoj dolini, koju je, zaista, mogao nazvati »D olinomiznanaðenja«. Ta njena odvratnost ga je zatim uèvrstila u njegovu uvjerenju da je onabila prije nesretnica nego krivac. Bio je zadovoljan to je tako, mada ni s am nije znao za to. Kako se zovete? upita je zatim, nakon to ju je uvjerio da neæe uèi iti ni ta protivno njenoj volji. Bess odgovori djevojka. Bess... i jo ? Bess i goto o. Crvenilo, koje joj sada pokri obraze, nije potjecalo od groznice i Venterss novim èuðenjem shvati, da je zbog stida spustila dugaèke trepavice. Da, mo da je zaista bila djevojka nekog od razbojnika, no uza sve to jo ne bija e izgubila stid, jo je b ila osjetljiva na èast i po tenje. Vrlo dobro, Bess odgovori. Nije va no.

Ali, recite mi, ipak, to elite da s vama uèinim? Da li ste vi kauboj? ona æe apatom. Ne vi e. sam bio. Vodio sam brigu o stoci Jane Withersteen, ali izgubih taj posao i s nji m sve to sam posjedovao. Sad sam... kako da ka em... prognan iz toga kraja i gotovo bez prijatelja. Zovem se Bern Venters. 65 Neæete me, valjda, odvesti u Cottonwood s ili u Glaze. Objesili bi me... Ne, neæu! A ipak ne to treba da uèinim s vama i to br zo, jer ovdje mi prijeti velika opasnost. Ubio sam onog bandita koji je bio s va ma. Prije ili kasnije æe naæi le , a onda moje tragove. Moram naæi sigurnije skrovi te. O tavite me ovdje. Samu, ovdje, da umrete! Da. Ma ni u snu! odvrati mladiæ. Pa to a namjeravate uèiniti sa mnom? pro apta djevojka, govoreæi sasve veæom te koæom i tako s ljenim i slabim glasom da ju je Venters s mukom razumijevao. Vidjet æemo polako od govori. Htio bih vas odvesti na neko mjesto gdje bih vas mogao njegovati sve dok potpuno ne ozdravite. A... a onda? O tome æu kasnije misliti, kad vam rana, koja nije laka, zacijeli. Ali, Bess, ako ne budete imali èvrst

u volju za ivotom i ne bud ete se borili za njega, nikad neæete... Oh, dakako da elim ivjeti! Znate, bojim se s mrti!! Pa ipak, vi e bih voljela i umrijeti, negose vratiti k... K Oldringu? prek ine je Venters, a ona potvrdno klimnu glavom. Onda mladiæ nastavi. Pa obeæao sam vam da vas neæu odvesti k njemu, a ni u Cottonwoodsili u Glaze. Ona ga pogleda sa iz razom duboke zahvalnosti, a Venters utvrdi datako lijepe oèi nikad ne bija e vidio. Napregnut æu se da ivim reèe djevojka tako tiho da ju je on jedva razumio. Èinite o ene to god hoæete. Odmorite se, spavajte i ne brinite za ostalo. Nakon toga naglo u stane kao da su ga te rijeèi potakle da ne to poduzme. Uz kratku zapovijed psima, iz aðe. Htio je razmisliti o stanovitom sukobu to se u njemu pojavio, a prije svega eli o je pronaæi sigurnije skloni te u koje



bi prenio ranjenu djevojku. Jo je nedostajalo nekoliko sati do zalaska sunca ion se nije htio izlagati opasnosti u otvorenoj



dolini; zato se dr ao uz liticu, 66 spreman da se sakrije ako bi to bilo potrebno . Taj dio stijene bio je gol, strm, posut malim udubljenjima koje je stoljeæimast varala ki a. Popeo se uz liticu i kad je dospio na stotinjak metara visine, spazi red cedrova koji se pru ao vodoravno sve do istoènog kraja litice. Poðe tuda iuvjeri se da to drveæe, mada je narijetko raslo, pru a neki zaklon. Na jednom mjestu ugleda zeca koji je odnekud izi ao, i sad bezbri no èuèao. Venters se za elio svje eg mesa, ali s nije usudio pucati. Umjesto toga brzo odlomi sa cedra granu i hitne je na ivotin ju, koju pogodi. Iako ranjen, zec stade bje ati uz brijeg. Venters potrièi za njim. Da zeèevi obièno bje e uzbrdo, to je Venters odavno znao, ali mu ipak sada bi èudno jer je ovaj zec mogao lak e umaæi bijegom nizbrdo. Najzad gaje uspio uhvatiti, kad je us pon postao strmiji. Ubije ga i okaèi o opasaè. Prije no to æe stid, zaustavio se da bi do ao do daha i uz put se ogleda unaokolo. Bio se popeo visoko i stigao je gotovo do podno ja visoke ute stijene koja je, kako se èinilo, sezala u samo nebo i koju je, naizgled, bilo nemoguæe prijeæi. Na svoje zaprepa tenje Venters spazi da su u njoj iz dubeni plitki nogostupi duboki svega nekolikopalaca, a iroki èitavu stopu. Podsjeæal i su na grubo stubi te. Uze ih mehanièki brojati jedan, dva, tri... Izbroja ih esnaes t. Nizali su se jedan iznad drugog, u kratkim razmacima, sve do prve zaravni na stijeni, ali je njegovo o tro oko zapazilo, da se na jo nepristupaènijoj stijeni koja je slijedila, nalaze drugi usjeci, koji se penju sve do stanovite visine i onda kao da se gube iza neke izboèine. Letimièan pogled ne bi otkrio te male usjeke a da im Venters nije znao znaèenje ne bi ih ni udostojio pozornosti. Meðutim, znao je da ih je stvorila ljudska ruka i da suto zubom vremena istro ene stube to su ih neka d u stijeni izdubili obitavaoci peæina. Dok mu je bilo sna no tuklo, a mir ga sasvim napustio, on je pogledom mjerk

ao to te ko uoèljivo stubi te sve do mjesta gdje je izb oèina na stijeni skrivala njegov dalji tijek. Venters je nagaðao da iza nje vjerojat no, le i neka peæina ili pukotina koju nitko iv odozdo, iz daljine, ne bi primijetio. Sreæa, koja mu je odonomad naklonjena, sad ga, vjerojatno, vodi k nekom zaklonu. Opet je odlo io pu ku, 67 skinuo èizme i opasaè i stao se penjati uz ono stubi te. Okretan , sigurna koraka poput brze koze, pre ao je niz do prve zaravni gotovo ne poma uæi se rukama. Nadrugom usponu morao se slu iti i nogama i prstima, ali se penjao hitro i sigurno, dosegao isturenu izboèinu i pre ao je. Tu se na ao pred jednom napuklinom u stijeni. Najedanput se obreo pred kriljastim procijepom to je parao onaj silni zi dod samog vrha nad kojim je visjela uska traka plavog neba. Procijep je u podno j u bio mraèan, hladan i vonjao po suhoj ustajaloj pra ini. Protezao se u cik-caku, te je Venters mogao vidjeti samo nekoliko jardi ispred sebe. Zamijetio je tragove zeèeva i divljih maèaka na pra njavom tlu. Na svakom zaokretu oèekivao je da æe naba

ati n a kakvu ogromnu peæinu punu malih èetvrta-skih udubljenja u kamenu to svojim malim ot vorima zure poput crnih oèiju. Meðutim, prolaz se u iri, postade svjetliji i otvori se u podno ju uska i strma uspona. Venters u tren zapazi kako je stijena ovog uspona isto toliko glatka i tvrda koliko i padina u podno ju zida pa mu pogled nezadr ivo sune uvis, uz boène okomite zidove tih irokih granitnih ljestvica. Bili su to zidov i od tro nog utog pje èenjaka toliko napukli i ispucali, tolikooptereæeni èitavim blokovi a uravnote enih izboèina i stravièno prijeteæih drobnih litida se Venters u jezi pres travi, naglo udahne i nagonski ustukne kao da æe, uèini li samo korak naprijed, iz s amih temelja potresti ono silno stijenje. Zaista, èinilo se kao da te razvaline od stijena samo èekaju puki da ak vjetra, pa da se sru ei tutnjem zgrominjaju. Venters se dvoumio. Samo æe mahnito smion mu karac stavitiivot na kocku pod prijetnjom kamen e lavine u toj divovskoj napuklini. Pa ipak,koliko se beskrajnih godina to stij enje grozi a ne ru i! U podno ju uspona bila

je ogromna gomila vreme nog pje èenjaka to se u prah raspadao, ali ni traga onimsilnim, poput zdanja velikim gromadama to su t ako lakotno i stravièno poèivale gore kao da strpljivo èekaju èas kad æe se stro-po toti. P lako, zubom vremena otcijepljene od matiène stijene, stoljeæima vjetrom i ki om dubene i rovane, èekale su svoj trenutak. Venters pomisli kako je ba lud to se pla i tog nap rslog zida, to strepi da to stijenje, koje veæ tisuæama godina tako lebdi, jedva èeka t renutak da on zaðe podanj pa da se surva. Uzalud ipak ga je pla io. 68 Kakvog li sk rovi to! izmuca Venters. Popet æu se... ba da vidim kamo to èudo vodi. Da mi je samo n vode! Tvrdo stisnutih zuba prihvatio se uspona. Penjuæi se, trsio se da ne di e pog leda. Ovo mu,meðutim, malo kasnije posta nemoguæe; morao je ustrajati, morao se pod vræi volji iva,



znati eljna duha. Podi e oèi i zagleda se u svjetlo to se prolijeva izmeð eskrajnih nizova litica i iljaka to su trcali iz stjenovita zida. Neki se naslanjal



i na stijenu, neki jedni na druge; mnogi se pak okomice usamili: a sve je to bil o raspucano, tro no, lomno. Svukud uta, kr ljiva propast. Kako se uspinjao, prolaz mu se suzio, pretvorio u strmu kosinu, glatku poput mramora za koju se te ko lijepio . Konaèno sti e do njena kraja, i zaprepasti se uoèiv i da se boèni zidovi jo jednako di u koliko stotina metara nad njim. Usko drijelo pred njim vodilo je na onu stranu ni zbrdo. Bila je to ravan izmeðu dvije kosine, iroka otprilike dvadeset jardi. Na jed noj strani stajala je ogromna stijena. Venters je bolje zagleda, jer je poèivala k ao na nekom postolju. Bija e nalik na golemu kamenu kru ku to se posadila na peteljci . U podno ju, naokolo, tisuæe oku jedva zamjetljivih sitnih urezotina. Tragovi kamen ih sjekira. Peæinski ljudi tesali su, cjepkali i odlamali u podno ju ovog kamena sve dok mu strahotna gromada nije ostala le eæi, tako reæi, na jednoj pukoj toèci. Venters se pitao zbog èega li su itelji peæina toliko otesai podno je ove stijene. Lik joj nij e doèaravao nikakve sliènosti s kakvim kipom idola ili boga ili èudovi to. On nagonski s tavi ruke na nju i uze je gurati, potom se navali ramenom i jo jaèe gurne. Stijena kao daje zastenjala, za kripala, mrdnula, pokrenula se. Malo se nagnu nani e i osta za dug èas viseæi u ravnote i, pa se sporo vrati, kao da vas zaljulja, pokrene i smiri u svom iskonskom polo aju. Venters joj pogodi namjenu. Svrha joj je bila u obrani . Od u asnih du mana satjeraniu ovo posljednje upori te, promuæurni obi-tavaoci peæina iz dubili su podno je ove stijene tako da ona le i u savr enoj ravnote i, èekajuæi spremno da e sna ni mi iæi prevrnu. Upravo ispod nje nagnula se neka klimava litica koja bi se su rvala te bistvorila takvu lavinu koju po onoj kliskoj strmeni ni ta ne bi moglo z austaviti. O traci, iljci, raspuklo stijenje, nagnute gro-made i èitave litice u grml javini bi se stu tile i zanavijek zakrèile prolaz u Deception Pass. 69 Sad mi je zai st

a malo falilo Venters æe mirno. Pomièna stijena! Peæinski ljudi nisu do li u priliku a je zavaljuju. Po-mrije e, i èezo e, a evo stijene, stoji li stoji, po svoj prilici, is ta onakva kakva je nekad bila... Neka je, tko zna. Mo da æe poslu iti nekomdana njem sa motnom stanovniku peæina. Samo ako naðem vode, sakrit æu se nekamo ovdjegore. Stao se spu toti stazom na drugoj strani. Kosina bija e blaga, prolaz tijesan, a u du im razm acima ravan poput stopa. Mrklina le a e izmeðu kamenih zidinato su brisale uvis. Na je dnom za-vojku prolaz se suzio na jedva dvanaestak stopa i tu je vladala prava noæn a tama. Ali, naprijed se naziralo svjetlo. Iza drugeo tre okuke dan opet zasja, i pred Ventersom puèe prostor. Nad njim se vinuo divan kameni luk to je poput mosta spajao vrhove dviju suprotnih stijena, a ispod tog divotnog luènog portala ljeskal a se i blistala èarobna dolina ozarena zlaæanim sunèevm zrakama to su se odbijale od o kolnih stjenovitih zidina. Venters se iznenaðenoprene. Dolina je bila milju duga, a pola iroka, a njeno kameno oziðe bija e glatko

i raznobojno, duboko ulubljeno sa ir okim peæinama. Venters ocijeni da je tlo ove doline daleko vi e od razine Deception Passa i izukr tonih kanjona. Rumena kadulja nije bojala njeno tlo. Umjesto nje bij elila se jasikovina èije se granje i nisko stablje caklilo iz zelenila hrastovine, a posred ove ume, od jednog do drugog zida, krivudala je traka blje tova zelenila koja je oznaèavala tok topola i vrba. Ovdje ima vode... i to je mjesto za mene reèe Venters. Samo se ptice mogu nadviriti povrh ovih zidina. Sad sam 01-dringa nadmu drio. Kanjon je nazvao Dolinom iznenaðenja, a golemu stijenu, koja je èuvala ulaz, U zdrhtalom stijenom. Nije vi e gubio vrijeme i brzo se vratio natrag. Proðe prolazom, siðe niz stube uklesane u stijeni ne nailazeæi na velike te koæe. Uze pu ku i cipele i sið ni e, brinuæi se da s vremea na vrijeme obilje i svoj trag nekim kamenèiæem, da bi lako prona ao put kojim je pro ao. Veæ se spustio sumrak. Samo ga je jedno uznemiravalo: ka ko æe dovuæi Wrangleatamo gore? Eto, bio je skoro zaboravio gordog trkaèa. Taj se nik ako ne mo e uzver

ati uz strmu stijenu. Najbolje da ga oslobodi. Mo da æe ga nagon odve sti natrag u Withersteen House. 70 Onda da potra i konja, koji zarza, osjetiv i ga g dje dolazi. On ga pomilova, rasedla, skide bisage, onda uzde i s dubokim uzdahom se udalji. ivotinja je, izgleda, opazila da ju je napu too i ne bi se moglo reæi da li je bila zadovoljna ili ne iznenadnom slobodom. Venters se oprezno vrati u udu bljenje u kojem je ostavio Bess i s olak anjem spazi da je zapala u dubok san. Mo da od slabosti. Veæ su se spustile sjene, i to je bio trenutak za akciju. On tada uèvr sti bisage na leða pomoæu lasa i, stegnuv i pokrivaèe oko djevojke, podi e je u naruèe. On a krenu u pratnji dvojice psa. Koraèao je dugaèkim koracima, dobro pazeæi da neposrne i ne osjeæajuæi suvi e te inu tijela to je nosio. S vremena na vrijeme, kad j



e prolazio kojim otvorenim mjestom, pri svjetlosti zvijezda nejasno je nazirao blijedo Bess ino lice. Nije se makla i stalno je spavala. Ne zaustavi se sve do podno ja litice



. Tu nje no polo i na zemlju djevojku i sjede da se trenutak odmori. Bio je savu zn oju, ali se nije osjeæao umornim. elio je, dapaèe, da trèi, da izmeðu sebe i svoji nepri jatelja postavi nesavladivu prepreku. Onda opet zapoèe s hodanjem. Ali je uspon uz liticu bio muèniji i te i. Korak po korak, prislanjajuæi nogu samo nakon tobi napipao tle, da bi izbjegao tolike rupe razasute po njemu, napredovao je dr eæi djevojku st isnutu na grudi. Na jednom mjestu ona otvori oèi. Izgledalo je da gaje prepoznala pri svjetlosti zvijezda. Jeste li to vi? upita slabim glasom. Da,Bess. Oh! A g dje... smo? Nosim vas na sigurnije mjesto, gdje vas nitko neæe tra iti. Moramo se sa d malo verati. Za trenutak æu vas ostaviti samu. Ne pla ite se, odmah æu se vratiti. O na ne odgovori. Pogleda ga èasak, onda zaklopi oèi. Nekoliko stopa dalje Venters ski de cipele i pipajuæi naðe prvu stubu uklesanu u stijeni. Sti epred procijep i sjede. Onda zovnu: Ring, Whitie! Zaèu se dahtanje iz pono ja stijene. Tiho tapkanje ga usko ro obavijesti da su ga psi sustizali. Stvarno su se brzo stvorili kraj njega. On im naredi da se sklupèaju i onda, skinuv i bisage, veza 71 laso za jedno ispupèenje n a stijeni. Siðe, dr eæi konop u ruci, i isku a njegovu èrstinu, cimajuæi ga svom te nom ti a. Stigav i k djevojci, zakaèi drugi kraj lasa za drugo ispupèenje i onda podi e, reklo bi se be ivotno tijelo, èvrsto ga dr eæi lijevom rukom, dok mu je ona polo ila glavu na ra me, poput usnule djevojèice. Zapoèe da se vere, dr eæi se bez imalo straha, desnicom za laso i osjeæajuæi u sebi nadèovjeèanskuagu. U e se, s vremena na vrijeme njihalo, i on se tada zaustavljao na stubi dabi odr ao ravnote u a zatim se nastavljao penjati. S lakoæom stigne pred procijep, gdje je bio ostavio pse. Tada blago polo i djevojku n a tlo, opet siðe po cipele, pu ku i zeca i uskoro se vrati noseæi laso. Jeste li to vi ? dopre iz tame djevojèin slabi glas. Da odgovori on, jo uvijek te ko di uæi. Oh! o? èujete li vodopad? Odve

li ste me tamo! Venters zaèu dubok uzdah, onda ne to poput t ihog, prigu enog jecaja. Ma ne, Bess! reèe dr æuæi. To je vjetar... koji pu e meðu st . Daleko ste od Oldrinova kanjona. Po naporu, kojim je govorio, shvati daje izm oren. Sve do toga trenutka odr avalo gaje uzbuðenje, ali vi e nije bio u stanju podnij eti dalje napore. Opruzi se na tlu, malaksao. Noæ mu donese odmor, ali ne i san. Èes to je ostajao tako, preko cijele noæi, bdijuæi i razmi ljajuæi, ali mu je ovo sad izgled alo drugaèije.Bilo je to osjeæanje koje se ne bi moglo objasniti i koje mu je ipak donosilo neosporno olak anje. U èemu se pobolj alo njegovo stanje? Tek nakon mnogo vre mena, dok je tako le ao nepokretan, slu ajuæi vjetar koji je estoko puhao izmeðu stijena, igledajuæi blistave zvijezde, shvati. Razlika, koju je tako duboko osjeæao izmeðu sv og sada njeg stanja i onog od unazad dva dana, ovisila je od jedne vrlo jednostavn e okolnosti: vi e nije sam. 72 9. MEÐU SMREKAMA I JASIKAMA Slijedeæeg jutra Venters se vra ki namuèio dok je djevojku prenio u Dolinu iznenaðenja Sreæom je i ovaj put sp

avala inaèe bi se upla ila, èesto gledajuæi sebe kako lebdi nad provalijom. Ali sve proðe dobro i nakon dva sata u asnih napora, mladiæ je mogao polo iti Bess na mjesto koje bija e od abrao za logor. Za logor je izabrao travnato i sjenovito mjesto izmeðu stijene i l uga srebrnih smreka. Tu je, u kamenom zidu vjetar divno izdubio nekoliko dubokih peæina a ki a ih isprala. Bile su èiste, suhe, prostrane. Nasjekao je granja i od nji h napravio djevojci le aj u najveæoj peæini. Iz sna ili letargijeprizvao ga je k svij esti djevojèin tihi glas kojim je tra ila vodu. Potrèa da napuni èuturicu u potoku i ust anovi da je voda bila tako hladna da su mu se prsti ledili. Djevojka je pohlepno pila, podigav i se lagano na lakat a da joj on nije morao pomoæi. Eh, o ednili ste? v eselo reèe on. Voda je izvrsna. Zaista sam na ao lijepo mjesto. Ka ite mi, kako se osj eæate? Osjeæam bol... ovdje i ona pokaza na lijevu stranu. Tamo? Èudno, jer ste ranje i u desno rame. Mislim da ste gladni. Ona se slaba no osmjehnu. Pa, bogme, to je g lad nastavi Venters i nasmija se. Za trenut

ak se zaèuðen upita otkuda mu odjednom ta provala veselosti, a onda nastavi ne zadravajuæi se na toj misli: Cesto sam i ja o sjeæao tu vrstu boli, a osjeæam je i sada. Ali vi jo ne smijete jesti. Piti vodu da, koliko god hoæete. Pa zar neæu umrijeti odgladi? Oh, znajte, ne umire se od gladi t ako lako! Znam ne to. Morate le ati to je moguæe mirnije, morate spavati i odmarati se. .. nekoliko dana. Ruke su mi prljave... lice mi... gori i ljepljivo je. Èizme me s te u... 73 Ne bojte se, postarat æu se za vas. Te ko mu je bilo to se nije sam sjetio s vega toga. Di e pokrivaè snje i za trenutak zastade, gledajuæi je. Kako li je nje na! n ije bilo nimalo èudnoto ju je toliko vremena uspio nositi u naruèju i verati se s nj om uz stijenu. Èizme su bile od meke ko e, sa srebrnim mamuzama i dopirale su joj sv e do koljena. O



n joj ih skide, ne bez te koæe, a onda joj svuèe i èarape. Malene noge bi le su crvene i podnadule i Venters joj ih opra hladnom vodom, onda joj opra i li



ce i ruke. Sad moram da vam vidim ranu reèe zatim blago. Bess ne odgovori i samo s e zagleda u njega, dok joj je on otvarao bluzu i skidao zavoj. Lagano su mu drht ali sna ni prsti. Strah ga podiðe pri pomisli da se rana, mo da otvorila. Ni ta. Ne htje de ponovo staviti zavoje i ostavi ranu otkrivenu. Bess mu zahvali pogledom. Slu aj te me reèe joj Venters. Vi e sam puta bio ranjen i vidio sam druge u istom polo aju: o tuda se pomalo razumijem u to. Ako budete le ali dva-tri dana,bit æete spa eni i vi e n eæe biti opasnosti od izljeva krvi. Za to hoæete da ozdravim? upita djevojka, kao da j e bila odsutna mislima. Njeno jednostavno pitanje gazbuni. Strahovita gorèina smr aèi joj pogled, a usne joj zadrhta e. Za to? ponovi polako njeno pitanje. Ranio sam v s i ne elim da me savjest grize da sam ubio enu. A zatim, radi vas same... Ali dos ta sada, previ e ste govorili. U njenoj neiskazanoj gorèini otkrio je takvo crno ras polo enje, koje se nikako nije moglo pravdati sada njom slabo æu i groznicom. Ona zaprav o mrzi ivot koji je vodila, na koji je vjerojatno bila silom gnana. Sigurno ju je Oldring povrijedio nekom neoprostivom nepravdom. Uvjeren u to, cijelim Venterso vim biæem sune plamen. On se ponovo uspali ludim i svirepim bijesom. Mrzio je divl jinu, samotnost visoravni. I èekivao je da se ne to dogodi. I eto dogodilo se. Poput I ndijanca konjokradice u unjao se u zabit kanjona. Na ao je Oldringovo gnijezdo; ubio jednog kradljivca; na-strijelio jednu nesretnu djevojku, posve nenamjerno, a po tom je spasio, te jojsad eli pri tedjeti dalji gubitak krvi, sprijeèiti njenu grozni cu, vratiti joj snagu. I za nju i za sebe mora se boriti protiv gladi. Dok mu je krvoproliæe ranijebilo muèno, sad je na njega 74 mislio mirno, i hladnokrvno mrko. Kako mu se naravkalila, tako -je gubio i strah od ljudi. Motrit æe na Oldringa, èe kat æe pogodan trenutak, i ubit æe tog golemog crnobradog razbojnika, koji je djevoj ku dr ao u zatoèen

ju i njom se koristio za svoje besramne ciljeve. Venters je pretpo stavljao da se u njemu zbila promjena u prvom redu zahvaljujuæi tome to su dani dok olice pro li. I tijelo i duh gorjeli mu o trom, plamenom ivotnom snagom. Sve to mu se desilo u Cottonvroodsu èinilo se predalekim za pamæenje. Sasvim ga obuze e dana nje te koæe i opasnosti, zaokup e ga kao kakvom magijom. Najprije je peænicu pored djevojèine pros torije uredio za sebe. Dalje, sagradio je kameno ognji te i stvorio zalihu drva. P otom, izruèio je na travu sve to je imao u bisagama: sjekiru s kratkom dr kom, lovaèki no , mnogo naboja za pu ku, odnosno revolver, limeni tanjur, alicu, licu i vilju ku, pri lièno suhog mesa i suhog voæa, i male platnene vreæice s èajem, eæer soli i biberom. Sv to za njega samog bila bi bo ja mana kojom æe zapoèeti ivot u divljini, ali nije vi e sa m. Glad u visoravni nije bila neobièna pojava, meðutim, njega to nije brinulo, samo se pla io da neæe biti u stanju zadovoljiti potrebe onako slabe ene u krajnje te kom st anju. Ako u dolini ne bude divljaèi u to je sumnjao

neæe mu biti te ko da se noæu prik e Oldringovoj stoci i ugrabi koje tele. Zasada mu je najpreèe utvrditi ima li divl jaèi u Dolini iznenaðenja. Whitie je i dalje stra ario pored ubijenog kuniæa, a Ring je u blizini spavao ispod jedne omorike. Venters pozove Ringa i poðe do ruba zaravni da osmotri dolinu. Oèekivao je da æe biti veæa neg to mu je izgledala na prvi povr an po gled po kojem je stekao samo maglovitu sliku njenih razmjera, ovalnih oblika i j edinstvene ljepote. Opet se iznenadio ipomislio kako je zapravo sretno odabrao ime dolini. Teren je bio terasast. Ispod samog crvenog okomitog zida, svukud una okolo osim pod kamenim mostom, pru alase terasa, u samom podno ju stijenke obrasla srebrnastim omorikama. Ispod nje, nastavljala se u blagom nagibu druga, ira gusto obrasla jasikama. Onda je dolazio sredi nji dio doline, kru no ravno tlo pod hrasto vima i johama, prepolovljeneblistavo zelenom prugom vrba i topola. 75 Venters s pazi gdje se po granama uskome alo mno tvo ptica. Ulijevo, naspram kamenom mostu, u zidu je zjapila ogromna

peæina, a ni e, ponad samih kro anja, razaznao je dug niz peæins kih nastambi s malim crnim otvorima. Lièili su mu na oèi koje ga motre. Ono nekoliko nastambi koje je na ao sve sam prah ostavile su u njemu dojam vreme nosti, osamljen osti i pradavne pro losti. U neku ruku, postao je i on peæinski èovjek, a te ga utljive oèi gledajukao iznenaðene to se nakon tisuæa godina na ao èovjek koji æe provaliti u nji u dolinuBija e siguran da je jedini bijeli èovjek koji je stupio pod vr-letnu sjen u divotnog kamenog mosta, i zakoraèio u ovu velebnu dolinu okru enu peæinama i terasas timtrakama srebrnih omorika i jasika. Ispod njega pseto zareza i pojuri u sumra k.Venters se zaleti nizbrdo i naðe se u sjeni drveæa kroz èije kro nje su prodirali sunèevi zraci. Hrastovi bijahu vitki, ni ta deblji od pola stope, a toliko gusti da i



m se granje preplitalo. Ring se trkom vrati, s kuniæem u zubima. Venters uzme lovinu , pa tiho, praæen psom, poðe dalje. Svukud meðu granjem èuo se lepet krila i ptièji , a



na tlu je u tolo suho li æe pod hitrim apama divljaèi. Venters naiðe na dobro utrte staz obilje ene svje im tragovima; kad se od uljao jo malo dalje, spazio je upravo bezbroj ptica, brzih prepelica i kuniæa. U hrastovu umu za ao je jedva kojih stotinu jardi, a onoj pruzi vrba i topola, uz koju, znao je, mora teæi voda, nije se ni primakao, ali se veæ i ovako osvjedoèio da je Dolina iznenaðenja dom mnogobrojne divljaèi. Vratio se u logor. Oderao je kuniæe, psima dao jednog oko kojeg su se natezali, i èiju ko u o n nategne i postavi da se su i, predosjeæajuæi da æe doæi vrijeme kad zatrebati. Ko a bila veoma lijepa, bogata krznom, s krasnim bijelim repom. Ventersu pade na pam et kako ne bi uopæe spazio kuniæa da mu nije za oko zapalo mrdanjetog bijelog repic a, a ne bi bio otkrio ni Dolinu iznenaðenja. Sluèajnosti poput ove pognale su ga amo -tamo po Decep-tion Passu; a sad su te sluèajnosti za njega poprimile znaèenje i neu mitnost sudbine. Sreæa to ga je u lovu poslu ila, navede da ga misli o tome kako divl jaè mora zadr ati u dolini. Stoga dohvati sjekiru, nasijeèegranja i odvuèe ga do prolaz a to je ispod mosta vodio k izlazu. 76 Tu stane praviti kolje, zabijati ga u zeml ju i meðusobno vezivati vrbovim pruæem. Nekoliko je puta odlazio po novo granje, i k ad je na svoje zadovoljstvo zavr io posao, dan jeveæ pro ao. Preko ograde mogu se usp entrati divlje maèke, ali od nje niti æe kojoti moæi ulaziti i tra iti plijen u dolini, niti æe iz nje moæi bje ati kuniæi i druga sitnadivljaè. Po to se vratio u logor, posve sl bodno se zaposlio oko vatre i mirno poèespremati veèeru ne pla eæi se da æe ga netko otkr iti. Nakon te koga i korisnog rada,posebno je u ivao u ovoj slobodi i prilikama. Do k se onako uposlen vrtio oko logorske vatre, èesto je sebe zatekao kako baca pogle de na priliku u peæini, pa na pse to su se lijeno opru ili pokraj njega, te na lijepu dolinu. Jo uvijek mu se sve ovo èinilo nestvarnim. Dok je jeo, sunce zapade za jed nim rezom na rubu ispupèeno

g zida. Kako god je sunce ujutro na izlazu divotno sjal o kroz veliki luk u samu dolinu, tako je uveèer, na zalazu, sjalo kroz pukotinu u stijenama kroz koju je slalo irok, crven trak kojim je ognjem palilo jajoliku pov r inu doline. Ventersu su i izlaz i zalaz sunca bili kao u kakvoj bajci. Mrak jo ni je potpuno pao, asvje vjetar puhne preko doline, zatalasa hrastovo granje, jasik ovo li æe pretvori u bezbroj lelujavih purpurnih dragulja, i stane sagibati vitke sm reke. Potom s vjetrom, pado e sjene i tama, i dolina odjednom posta siva. Noæ je tu brzo padala nakon zalaza sunca. Venters tiho poðe pogledati djevojku. Spavala je, disala je tiho i mirno. Podigao je psa Ringa, polo io ga u peæinu, i odluèno mu naredi o neka tamo stoji na stra i. Potom bri no pokrije djevojku pokrivaèem i vrati se vatri . Premda umoran, ipak se udno elio posvetiti samotnosti, mada te noæi ne radi oslu kiv anja, i opreznog stra arenja; bilo je to iz elje da posve ra èisti polo aj u kojem se na a . Pojedinosti u onoj divljini to gaje okru ivala èinjahu mu se jedinim

stvarnostima p osred èudna sna. Gledao je crne rubove stijena, sivu ovalnu dolinuto se u crno zav ija, valovitu umu nalik zatalasanom jezeru i usiljene vrhove smreka. Slu ao je u tanje jasikova li æa i mekani neprekidni mrmor vode to pada. Sjetan pjev neke ptice, samot an i èist, odjeknu s visokih stijena Venters nije znaoimena toj noænoj pjevaèici, nit i je uopæe takvu vidio, ali onih nekoliko nota, to sedizahu u sam mrak, posta e mu b liske poput ti ine kanjona. Potom 77 pjev prestade, a u tonje li æa i mrmor vode zagu i ne i zvuk, koji se Ventersu uèini vanzemaljski. Ni za to on nije imao imena, samo mu bija e neizrecivo divlji i divan. Nadoðemu pomisao da to mo da djevojka jeca u poslje dnjim trzajima ivota, i. on osjeti kako ga jeza svega proðe. Ali ne! Ovaj zvuk nije bio iz ljudskog grla, mada je nosio peèat oèajanja. Sad je Venters posumnjao u svoj a osjetila, poèeo je vjerovati daje to, u stvari, sanjao, a ne u stvarnosti èuo. Ut o, kako je vjetriæ jaèao, i onaj zvuk osili, i Venters shvati da to vjetar zvi di kroz stijenje. Malo-pomalo san ga

stao svladavati, i on poène klimati, upola usnuo, na slonjen leðima na jednu smreku. Ustade, dozove psa Whi-tiea, i poðe u peæinu. U mraku se jedva nazirala djevojka na svom le aju. Ring se skutrio pokraj nje, a tap anje nj egova repa po kamenu uvjeri Ventersa da je budan i vjerno ispunjava svoju du nost. Venters potra i svoj le aj od mirisnih grana; legao je nekako usreæen osjeæajem sigurno sti i lagodnosti, a noæ kao da se stala iskradati i udaljavati, pa on tiho utone u nedokuèiv prostor, u san i odmor. Probudio se na zvuk neke melodije, koja mu se uèi ni odjekom neke muzike iz sna. Otvoriv i oèi, doèeka ga novo iznenaðenje u ovoj dolini k rasnih iznenaðenja. Spazio je kako ispred peæine savr eno fino li æe srebrnih smreka ara p okruglom komadiæu plavog neba. Posred te lisnate èipke lepr ale su nekakve sive ptièice sa cr



nim i bijelim pjegama i dugih repova. Bili su to drozdovi a pjevali su iz puna grla. Venters ih je slu ao. Jedna duga, srebrom poprskana grana padala je got



ovo do same peæine, a na njoj je, nekoliko jarda od njega, sjedila jedna od tih di vnih ptica. Venters je gledao kako joj se grlo u pjesmi nadima i drhturi. Ustade , i kad izaðe iz peæine ptice sunu e i odlepr a e dalje. Stao je pred otvor susjedne peæine i pogledao u nju. Djevojka je bila budna, iroko otvorenih oèiju, pa ljivoje slu ala, a ruku dr ala Ringu na vratu. Drozdovi! ona æe. Da prihvati Venters. Rekao bih da se dopada na e dru tvo. Gdje se nalazimo? Pustimo to zasada. Reæi æu vam kasnije. 78 ce su me probudile. Kad sam ih zaèula i spazila ovo sjajno drveæe, i plavo nebo, pa zlatan trak to se spustio, pomislila sam... Nije zavr ila to joj je ma to doèarala, ali Venters pomisli da je shvatio to ona osjeæa. Po njoj se vidjelo da joj duh luta. Ve nters joj opipa èelo i ruke i osjeti kako gore vruæinom. Poðe povodu, i bi mu drago to je bila hladna gotovo kao da preko leda protièe. Ova mu voda bila jedini lijek, i on se povjeri njegovu djelovanju. Djevojka nije htjela piti, ali je on natjera da guta vodu, a potom joj umije lice, navla i glavu i rashladi zape æa. Danje poèeo sa s ve jaèom vruæinom. Venters je nastoja e smanjiti hladeæidom djevojèine vrele obraze i s ljepooènice. Budno je bdio nad njom, i na najmanji znak nemira, za kojim bi se, zn ao je, tijelo njeno stalo bacati i valjati, on bi je èvrsto stisnuo, da joj kakav nagao trzaj ne bi ponovo otvorio ranu. Sate i sate je ona mucala, smijala se, vi kala i jecala u bunilu; ali, ne odade ono to joj bija e tajnom. Dan proðe, za Venters a praæen crnom sjenkom. Noæu, uz svje vjetar, vruæina se smanji, i djevojka pade u san. Sutradan ponovilo se isto. Treæeg dana èinilose Ventersu da djevojka vene i sahne mu na oèi. Tog dana gotovo se nije makao od nje osim to je i ao po svje u, hladnu vodu. I ni ta ne okusi. Temperatura pade èetvrtog dana. Djevojka se sva skupi i smalak-sa , èinila se nekom sablasti u koje bija e ivota jo samo u oèima. Bile su uperene u Venter sa, utke i uporno, i on iznaðe d

a u njima le i neka nada. Kako upaliti i ak koji se goto vo ugasio, kako nahraniti ono malo ivota i vitalnosti to je u djevojci ostalo to j e Ventersu bio te ak problem. Ali, osim mesa kuniæa i prepelica, druge hrane nije im ao. Od toga je mesa naèinio juhu to je bolje mogao, i djevojku uze hraniti njome. S poznao je dajeljudsko tijelo, poput ljudske du e, èudna stvar koja je u stanju doæi k sebi i poslije strahotnih udaraca. Jer, na djevojci se gotovo odmah ispolji e sla bi znaci vraæanja snage. Protekao je jo jedan dan u i èekivanju, i on ga proveo u strah u, i duge, duge sate bio je uz nju, dok je ona spavala, i motrio kako joj se gru di ljupko nadimlju i padaju pri disanju, a vjetar joj mrsi kestenjaste uvojke. S utradan je veæ bio siguran da je djevojka izmakla smrti. 79 Shvativ i to, on naglo n apusti peæinu i potra i svoje staro mjesto uz deblo velike smreke. Odatle on ponovo pusti pogled neka mu lunja po terasastim padinama doline. Djevojka æe ivjeti, i s t om spoznajom kao da crna sjenka napusti dolinu, a Venters osjeti bolno olak a

nje. Potom, prizvan du nostima, ustade da posvr i sve to mu treba kako bi to bolje uredio l ogori te, spremio to mu treba za uspje an lov i udovoljio znati elji da razgleda dolinu . Meðutim, rije io je da se za nekoliko dana jo ne udaljava od logora, jer mu se èinilo da æe djevojci biti lak e ako joj on bude pri ruci. Veæ mu se prvog dana uèini da njena slabost ustupa mjesto novoj iskri ivota. Iza svakog kratkog sna budila se jaèom; j ela je pohlepno, mijenjala polo aj na svom le aju odgrana i, kako se Ventersu uèinilo , njega stalno pratila pogledom. Sad mu je veæ bilo jasno da æe se brzo oporaviti. P rogovorila bi koju o psima, o peæinama, dolini, o svojoj velikoj gladi, sve dok je Venters ne bi u utkao tra eæi od nje da prièanje odgodi za kasnije. Poslu ala bi ga, ali bi sjela na le aj, a oèi su joj letjele amo-tamo, i uvijek se vraæale na njega. Drugog jutra, èim ju je probudio ona sjede, i ne dozvoli mu da joj umije lice i nahrani je, veæ to sama uèini. Meðutim, malo je govorila, i Venters odmah zamijeti u njoj prve znake razmi ljanja, radoznalosti i ocj

ene polo aja. On napusti logor i povede sobom Whitiea u lov na kuniæe. Pri povratku, zapanjio se i nekako zabrinuo spaziv i svog ranjenika kako sjedi naslonjena na stijenu peæine, i nji e golim nogama. urno se prim akao, u nakani da je savjetuje neka odmah legne, i da joj ka e kako je mo da precije nila svoje snage. Sunceje u nju sijalo, svjetlucalo joj na zamr enoj svijetloj ko si, i na malom, ovalnom, blijedom licu na kojem su tam-noplavi podoènjaci jo jaèe ist icali njene tamnoplave oèi. Ona pogleda u njega, a on u nju. U toj izmjeni pogleda , Ventersu se uèinida to oni sad gledaju jedno drugog u posve drugom ruhu. Njemu se èinilo nemoguæim da je ova krhka djevojka zapravo 01-dringov maskirani jahaè. Sinul o mu je da je u zabludi koju æe ona sad objasniti. Pomozite mi da siðem ona æe. Ali.. da li vam je dobr



o? Za to ne biste jo malo prièekali? Slaba sam... vrti mi se u glav i. Ali ipak bi htjela siæi. 80 Podigao ju je to je sada lagana! i spustio na noge i



spred sebe, pa ju je podizao dok je ona nesigurna koraka poku avala hodati. Meðutim, brzo se umorila. On joj namjesti udoban le aj pod smrekom kraj koje je lo iovatru. A sad, recite mi., sve reèe ona. Venters joj isprièa sve to se dogodilo od trenutka kad je ugledao bandite kako sti u u dolinicu i kako zatim nestaju u kanjonu. Onda ste pucali u mene... a sad mi spa avate ivot? Pa lijeèio sam vas, nakon to sam vas got ovo ubio. Pa jeste li zadovoljni? Nego to! iskeno odgovori Venters. Ona gaje gled ala èudnim izrazom u oèima, koji je istovremeno izra avao divljenje, zahvalnost, zanim anje, tugu. Onda zapoèe: Prièajte mi o sebi... On joj najkraæe to je mogao isprièa svoju pro lost. Onda zavr i, pitajuæi je: Pa zar ste vi, zaista, Oldringov maskirani jahaè? J sam odgovori djevojka oboriv i oèi. Te ko mi je u to povjerovati. Vi, pa takav bandit, lupe , otmièar ena, ubica! Ne, nikad nisam krala niti poèinila neko zlo u svom ivotu. edino sam pratila Oldringa... Ali za to? Za to? planu Venters. Za to ona maska, ona t jna, one prijetnje u va e ime, oni zloèini, koje vam je sam Oldring pripisivao? Nika d ni ta nisam znala o tome odgovori djevojka i, podigav i lice, pogleda ga oèima u koj ima on proèita istinu. Nikad to niste znali? Èudnovato! Da li ste mormonka? Nisam. A da li je Oldring mormon? Nije. Dali ga... da li ga volite? Pa volim. A mrzim n jegove ljude, ivot koji provodi, a ponekad mi se èini da mrzim i njega! Venters za ut i trenutak skupiv i se pred gorkom istinom èiji je nadolazak osjeæao i èiju se potvrdu b ojao èuti i, najzad, sasvim ihim glasom upita: 81 to ste... to ste bili Oldringu? P oput nje nog predmeta, iznenada izlo enog vatri, djevojka je izgledala kao da se dr æuæi u vija, dok joj seplamen stida peo u omr avjelo joj lice koje bija e prignula na grud i. Venters je bio gotovo potresen i sve bi bio dao da nije postavio to pitanje; a ipak to crvenilo i ta zbunjenost èinili su da prema njoj osjeti po tovanje veoma s lièno onom

to joj ga je toliko elio pru iti iz najopravda-nijih razloga. Do vraga moje glupo pitanje! uzviknu u nastupu bijesa protiv samog sebe. Zaboravite ga, molim vas. Ali, jednom zauvijek, recite mi... Znam to, a ipak elim to èuti iz va ih usta. Nalazili ste se... Zar niste mogli sebi pomoæi? Oh, nisam. Dobro, tu nemam to reæi, astavi on iskreno. ja ... vidite htio bih da vi... znate, na li smo se zajedno. Ja. .. elim vam pomoæi. Ne elim vam nanijeti nikakvo zlo. ivot je bio okrutan premameni, ali kada pomislim kakav je bio prema vama, izgleda mi bijedno da sa svojestran e jadikujem o onom to mi se dogodilo. A onda, ja sam bio izgnanik, usamljenik, do k sada... Eto, ne bih vam znao toèno objasniti. Ali, uostalom, sad smo zajedno i o stat æemo ovdje barem dok se potpuno ne oporavite. Ne, nikad se vi e neæete vratiti Ol dringu. Sad se i ja imam èemu posvetiti. I ako vam uspijem pomoæi da ozdravite, da v as odvedem iz ovog divljeg predjela, da vam stvorim sretniji ivot,znajte da æe to za mene vrlo mnogo znaèiti! Slijedeæih dana Venters se s vremena na vr

ijeme udaljava o da istra uje dolinicu. Bess je sad ustajala i odlazila da sjedne na za-ravan gdj e ju je èesto viðao kako gleda u pravcu kojim je on oti ao. Jednog jutra, dok je uzima o pu ku i dozivao psa, djevojka se usudi da ga upita: Hoæeteli dugo biti daleko? Ne odgovori mladiæ. Idem samo da bacim jedan pogled uokolo ida ulovim malo svje eg me sa. Ode, ali ga taj dogaðaj uèvrsti u dojmu to ga je veæ prije stekao, to jest, otkako se poèela oporavljati Bess se èinila mirnom samo onda kada je on bio pokraj nje. Kad se vratio, primijeti daje, videæi ga gdje se pribli ava, brzo promijenila dr anje, ka o da mu ne eli pokazati da se nalazila tamo èekajuæi ga. Ipak je zateèe rumenu u licu i blistavih oèiju. 82 Kako li ste natovareni! uzviknu Bess. to ste donijeli? Dva ze a i malo ilovaèe. Na ao sam je tamo dolje, u dnu doline i pomislio da bi nam mogla b iti korisna za pravljenje posuða. Zdjelica koju imam nije dovoljna za sve: juhu, v arivo, èaj... Vjerujem da neæemo imati tko zna to za kuhanje u va im posudama reèe ona ijuæi se. Bilo je to prvi put da se smijala

i Venters je bio zadovoljan. Samo, izb je e da je gleda, da ne bi mogla da mu na licu èita to zadovoljstvo. Hoæete li me pove sti da mi poka ete dolinu, èim se budem dobro osjeæala? upita zatim djevojka. Svakako. Divan je to kraj. Tamo do^je, vidite, nalazi se jedna ogromna peæina, koja je mor ala biti nastanjena, jer se tamo jo nalaze tragovi drvenih sad veæ sru enih koliba. D a li ste ikad èuli da se govorilo o starim stanovnicima ovih bra uljaka? Da... Ljudi ka u da je Deception Pass pun starih sru enih kuæa. Vjerujem da ste morali tu i tamo vidjeti poneku, kad steonoliko lutali reèe Venters. Govorio je polako, kao da je birao rijeèi, i poprimio je nemaran izgled jer se zarekao da joj vi e neæe tjerati sti d u obraze svojom nametljivom radoznalo æu. Pa ipak, nikad nije bio tako pohlepan da upozna pojedinosti



njena ivota kao sada. Kad sam jahala, jurila sam poput vjetra odgovori Bess i nisam imala vremena da se zbog neèeg zaustavljam. Da, sjeæam se dan



a kad... kad sam vas sreo, tamo dolje u dolini. Bili ste pra njavi, a konj vam je izgledao vrlo umoran. Jeste li stalno bili u pokretu? Oh ne! Nekad su prolazili èi tavi mjeseci a da uopæe nisam jahala, kad su me, na primjer, zatvarali u kolibu. V enters protrnu, ali se napregnu da se obuzda i nehajno reèe: Zatvarali su vas? Kak o to? Oldring me je zatvarao, kad je odlazio na neko od svojih dugaèkih putovanja, koja bi trajala èitave mjesece. Pa za to? Valjda me htio sprijeèiti da ne pobjegnem. Stalno sam prijetila da æu to uèiniti i on je poduzimao mjere opreza. Postojao je 83 tu, onda, i drugi razlog: ljudi su se opijali, a on se bojao da mi ne nanesu ne ko zlo, mada su uvijek bili dobri prema meni i nisam ih se bojala. Ondaste, znaèi , bili zarobljenica. Moralo je to biti veoma te ko za vas. Ma ne. Dopadalo mi se, naprotiv, da budem tako zatvorena. Koliko se mogu sjetiti, stalno mise dogaðalo d a ostanem pod kljuèem s vremena na vrijeme i bili su to jedini mirni dani koje sam imala. Koliba je velika, smje tena na vrhu jednog bre uljka i otuda sam mogla gleda ti napolje. Zatim sam imala pse, ivotinje koje sam pripitomilai nekoliko knjiga. Bio je skrenut i tok vode iz obli njeg izvora i doveden u kolibu. U njoj je bilo dovoljno hrane a, s vremena na vrijeme, ljudi su mi donosili svje e meso. Jednom s am tako provela èitavu zimu. Ventersa je stajalo muke da inadalje izigrava ravnod u nost. Ta gorio je od elje daje pogleda u lice i upitamnoge druge stvari. Ipak se ogranièi pa ka e: To znaèi, koliko se mo ete sjetiti, stalno ste, zar ne, ivjeli u Dece tion Passu? Nejasno se sjeæam drugog kraja gdje su se nalazile ene i djeca, ali ni ta vi e. Ponekad razmi ljam i preturam po pamæenju sve dok se ne umorim. Onda znate èitati , kad ste imali knjige? Oh da! Znam vrlo dobro èitati i pisati. Oldring je kultura n èovjek i on me sam uèio mnoge stvari. Onda, prije vi e godina, jedan njegov èovjek, ne ki starac, bio mi je uèiteljem. Rekli

ste da je Oldring odlazio na dugaèka putovanja zami ljeno reèe Venters. A ne znate kamo? Ne. Svake godine vodi stoku sjeverno od S terlinga, onda je èitave mjesece odsutan. Jednom ga je netko optu io da ivi dvostruki m ivotom i on ga je ubio. Bilo je to, sjeæam se, u Stone Bridgeu. Venters joj ovog puta pogleda u oèi ne poku avajuæi vi e da se pravi ravnodu nim prema onom to je govorila. Bess reèe ivo i ja samsumnjao da je Oldring bio jo ne to, a ne samo ef dru ine krad ca stoke. Recite mi, ako to znate, iz kojeg se razloga on zadr ao ovdje, u Decepti on Passu? 84 Spreman sam povjerovati da to to èini, èini da sakrije svoj pravi ivot i svoju stvarnu osobu. U pravu ste. Oldring je ne to vi e od kradljivca stoke i sami n jegovi ljudi sada tvrde da kraða stoke nije ni ta drugo nego bacanje ljudima pra ine u oèi.Istina se sastoji u tome da se u ovim krajevima nalazi zlato. Ah! Da, zlato, ako i ne u velikoj kolièini, dovoljno za njega i njegove ljude. Tjednima i tjedni masamo kopaju i ispiru zlato; onda potjeraju ne to stoke, upadaju u naselje gdje p

ucaju i ponekog ubiju da zavaraju svijet. Ne to stoke, Bess, rekli ste! I po drug i put je Venters nazove po imenu. A stado gospoðice Withersteen, »crveno stado«? Dvije i po tisuæe glava, a to nije malo. Pa Oldring uopæe nije ukrao »crveno stado«! Taj j p osao ugovorio s mormonima, èuvari stada su prisilno zadr ani u Cot-tonwoodsu, a Oldr ing je odveo stado, pogodiv i se s mormonima da ga skriva neko vrijeme, ne znam ko liko dugo, i da ga onda ponovo vrati na farmu. Ne bih znala reæi kolika mu je zara da u tom poslu. Pa da li ste doznali za to je sklopljen taj posao? Ne, ali bit æe da se radi o jednom od uobièajenih lukavstava mormona. Mo da ele prisiliti gospoðicu With ersteen da uèini ne to to neæe. Vidjela sam èovjeka koji je bio do aoda pregovara s Oldri gom o tom poslu. Bio je sitnog rasta i nekako nakazan, na smije an naèin... Ali dobr o se dr ao na konju, èula sam poslije od jednog èovjeka da je bio najbolji jahaè u svom kraju. Ali kako li se zvao? Ne sjeæam se... Mo da JerryCard? natuknu Venters. Eto, upravo tako. A Jerry Card, je izgleda bio u odliènim o

dnosima s Oldringovim ljudim a. Ne èudi me mnogo zami ljeno æe Venters. Tako, njegova se sumnja u Tulla potvrðivala. U stvari, ugovor sklopljen s Oldringom nije mogao biti samo djelo Jerry Carda, d rugorazredne osobe, nego je, jamaèno predstavljaodio plana zami ljenog u pokvarenom umu starje ine protiv Jane Withersteen! Jane! Sad je to ime Ventersu izgledalo da leko, kao to je daleko bila djevojka koja se pokazala toliko dobrom prema njemu. Njego85 vo odu evljenje za nju nije bilo manje, samo mu se èinilo da je postao drugaèi je. Bess, recite mi jo ne to reèe na kraju. Zar nikad niste upoznali ene, djevojke? nikad ni mladiæe? Ponekad bi netko od na ih ljudi imao uza se enu, ali 01-dring nikad nije htio da ih upoznam. to se tièe djevojaka i mladiæa, vidjela sam ih jedino na br zinu, u prolazu. Venters nije na



valjivao drugim pitanjima. To to je èuo od te èudne d jevojke, potaklo ga da jo vi e razmi lja o njenoj pravoj liènosti. Toga je dana bila s



njim jednostavna i otvorena, prirodna poput ma koje druge djevojke, ljupka u pos tupcima. On joj nije mogao gledati u lice, sresti onaj iv i iskren pogled, a uis to vrijeme vjerovati daje tu enu posve toèno ocijenio kad je na njegovo izravno pit anje odgovorila utnjom punom stida. Da, ona je dugo ivjela s Oldringom i sneèasnim ljudima, sudjelovala je u zloèinima svake vrste. Uza sve to, oko nje je lebdjelo n e to èemu nije znao odrediti bit, neka nevinost koja je izazivala divljenje i po tovan je. Bio je to problem koji ga je slijedeæih dana muèio vi e od ma kojeg drugog. Kako u skladiti ivot koji je ona, eleæi to ili ne, vodila, sa njenom nevino æu? A ta je neizvje snost samo poveæavala oreol tajanstvenosti oko nje, uèiniv i da ta tajanstvenost posta ne dijelom same njene liènosti. Ali, malo-pomalo, dok je tijelo ozdravljalo, èinilo se da ona zaboravlja svoju bolnu pro lost, kao da nikadnije ni postojala, u ivljujuæi se samo u sada njost. Potreba da njoj, a i sebi, pru i to bolju hranu, navede ga na misao da se vrati u kanjon u kojem je Oldring dr ao stoku, kako bi otuda donio mes a. Htio je, meðutim, ostvariti taj pothvat a da o njemu prethodno ne obavijesti Be ss i zato krene na put noæu kad je ona spavala. Kri om se udalji i proðe prolazom uz k oji se nalazila Uzdrhtala gromada. Noæu vi e nego danju pridavao je toj prijeteæoj gro madi neko svojstvo koje u njemu izaziva e èudan osjeæaj uznemirnosti i i èekivanja, kao da se ne to kobno nalazilo u njoj.Tako mu se dogodilo da ka e glasno, kao da ga je gr omada mogla èuti: Prijatelju,ako se misli skotrljati dolje, molim te nemoj prije n o to se vratim k djevojci. Kad sti e u dolinu u kojoj se nalazila stoka, pogled na mnogu telad izmijeni njegov prvobitni plan koji se sastojao u tome da ubi86 je b ika ili tele i da ponese samo komade mesa. Sad, naprotiv, odluèi da sa sobom odved e iva teliæa. Izabra jednog, uhvati ga lasom, èvrsto murveza zajedno sve èetiri noge i napiti ga na leða. Ter

et je bio zbilja te ak, ali je i on bio vrlo jak, tako bez vel ike muke sti e sve do podno ja stijene. Te i je dio predstavljao veranje uz hrapavu li ticu, slueæi se usjecima. Ipak je uspio. Kad se vratio u logor, Bess je jo uvijek sp avala. Slijedeæeg dana ne reèe stoje uèinio. Teliæa je zatvorio u neku vrst malog tora, napraljenog na brzinu te iste veèeri, daleko od logora, s dovoljno vode i ispa e. S lijedeæe noæi uèini jo dva takva izleta, a isto tako i naredne noæi, tako da je, nakon ne oliko dana u svom toru imao osam teladi. Bio je potpuno zadovoljan. Opazio je da su sve te ivotinje bile crvenkaste ko e te se od srca nasmijao sjetiv i se kako Old ringu krade stoku koju je ovaj ukrao Jane Wit-hersteen! Posljednje noæi, stigav i u dolinu gdje se nalazila stoka, lasom uhvati jednog junca i ubi ga. Isjeèevelike k omade mesa a ostalo ostavi. Nije odmakao daleko, kad ga zavijanje kojota uvjeri da djelo njegova no a neæe biti otkriveno. Vrati se u logori te, objesi meso o jednu g ranu i ode da spavanje. Slijedeæeg jutra ustade raspolo en, zadovolj

an iznenaðenjem to æe ga prirediti Bess i nestrpljenjem prièeka da ona izaðe iz peæine ojoj je spavala. Najzad je ugleda kako se pribli ava vatri. Ljupko lice, preplanulo svje im zrakom i suncem izgledalo je pro-cvjetalo zdravljem, a tijelo joj se poèelo zaobljavati. Ni ste li mi, Bess, prije nekoliko dana govorili da vam je dojadilo jesti samo zeèeve i ptice? upita Venters. Da, a za to? to biste onda eljeli? Umorila sam se jeduæi , ali, buduæi da je nemoguæe doæi do neèega drugog rado bih poj malo govedine. E pa, zar ne vidite daje imamo? reèe on sasvim ozbiljno, pokazujuæina meso obje eno na drve tu. Bit æe nam za nekoliko dana, dok bude svje e, zatim æemo statak isjeæi na komade i o su iti. Bess je neko vrijeme uteæi gledala veliki komad mesa, onda polako upita: Gdje ste ga uzeli? 87 Ukrao sam ga Oldringu. I li ste tamo dolje! Izlagali ste se opas nosti za... Oklijevala je i za utjela, èinilo se da je lako problijedjela. Opasnosti ne, samo malom naporu usprotivi se Venters. Zao mi je to sam vam rekla da sam se umorila jeduæi zeèeve. Da sam mogla pomisliti.

.. Pa kad ste i li po ovo meso? Pro le noæ . Dok sam spavala? Da. Bila sam budna neko vrijeme, a ipak ni ta nisam primijetila . Sad je gledala pred sebe, kao da je udubljena u neku misao, koja joj èudno zasja u oèima. Venters pomisli da se ra alostila samo zato to se izlo io opasnosti. Pa nisam donio samo ovo meso nastavi. Nekoliko sam noæi napravio isti put i sada se, tamo dolje, u na em oboru nalazi osam teladi. I li ste vi e noæi? Gledajuæi u njene iskolaèene Venters povjerova da se bojala za njega i za sebe, zato veselo reèe. Pa da. Nisam vam ni ta govorio, jer biste se upla ili, ostajuæi tako sama. Sama? ponovi ona. Ne, n ije mislila na to. On samog sebe zateèe gdje se pita za to li je misao o tim njegovi m noænim izletima sada pla i. Nije se ona bojala za sebe; bila je posrijedi opasnost kojoj se on izlag



ao. Zbog toga je jo uvijek drhtala. Za to...? Proðe rukom preko èela, kao da bi htjela bolje shvatiti, onda reèe nesigurnim glasom: Oldring ima ljude k



oji èuvaju stoku... Ubili bi vas da su vas otkrili. Obeæajte mi da vi e neæete iæi! Govreæ tako okrene se, kao da eli sakriti od Ventersova zaèuðena pogleda izraz svoga lica, ali je on uze za mi icu: Bess, vi e neæu iæi. Naslonila se na njega malaksalim tijelom t se gibalo dugim, ustreptalim drhtajem. Gledala je u njega. Svojim licem ene, oèima ene, usnama ene svim je neposredno, slijepo, slatko i krajnje 88 iskreno odavala svoje osjeæaje. Ali, kako joj i strah bio nagonski tako se sad takoðer nagonski priv ijala uz jedinog prijatelja. Venters je blago odmaèe od sebe. Srce mu je sna no udar alo, a ne to ugodno i duboko kao da mu je oduzimalo snage, ne to to nije toèno shvatio i to je izgledalo navlas slièno uzbuðenju to je preplavilo djevojku. Stalno ju je osjeæa o blizu, previ e blizu, mirisnu poput cvijeta, ljupku i lijepu toliko da takve lju pkosti i ljepote jo nije sreo u ivotu. Svim snagama se borio da doðe k sebi i da pon ovo zadobije svoj mir. Bess ga je stalno gledala i utom pogledu èitala se cijela njezina du a. Onda on iznenada, odluèno, otjera jednu nametljivu misao i za eli da iz njezina ivota pamti samo zajednièki provedene dane. U tim divnim oèima koje su ga gle dale, èitao je njenu sudbinu i osjeæao da se u njima ogleda i neizbje nost njegove. U njoj je bilo jednostavnosti, ljupkosti djevojèice koja osjeæa novo i èudno uzbuðenje, a istovremeno i slijepi u as ene, koja nazire moguænost da izgubi svog spasioca i za titn ika. Onda se sve te misli zbrka e i rasplinu e, dok se u Bessinim oèima sad pojavljiva lo ne to poput vedrine koja je izra avala divnu izvjesnost. O èemu mislite, Bess? upit a on tihim glasom. Djevojka zatrese glavom ne odvajajuæi pogled od njega. Shvaæate l i da smo ovdje sami... mu karac i ena? nastavi Venters. Da. Jeste li pomislili da b ismo se mogli povuæi u divljinu ili èak ostati ovdje sami... zauvijek skriveni od sv ijeta? Nikad na to nisam pomislila... sve dosad. E pa to birate? Otiæi ili... ostat i ovdje sama sa mnom?

Ostati! Zvuk njena glasa, siguran i treperav, dade toj jed nostavnoj rijeèi posebnu snagu. Venters zadrhta i brzo odvoji pogled od njenih oèiju uprtih u njega. Shvatio je ono to je Bess samo djelomièno nasluæivala: ona ga voli. 89 10. VJERA I NEVJERA Jane Withersteen je odr ala obeæanje dato udovici Larkin i ma la Fay u la je u staru usamljenu kuæu, poput sunèane zrake. Velike tihe dvorane odzvan jale su njenim djetinjim smijehom. U sjenovitom dvori tu, gdje je Jane najradije p rovodila najveæi dio toplih svibanjskih dana, neprekidno je jurcala tamo-amo, a dj evojka je pomi ljala koliko se njena kuæa sada duboko promijenila i nije shvaæala kako je sve do tog trenutka mogla ivjeti tako sama. Prisustvo Fay je osim toga predst avljalo razlog da Jane èe æe viða Lassitera. Stvarno, sve do tog trenutka ovaj je gotovo sve svoje vrijeme provodio vani i nije poku avao da je vidi, osim kad se radilo ostvarima vezanim za njegov posao, tako da je Jane od samog poèetka morala priznati uz stanovitu gorèinu da su uzaludni bili njeni napori da ga pobijedi. Ali, kad s

ti e djevojèica, Lassiter je od prvog trenutka zavoli svim srcem. Fay se sa svoje st rane rado igrala s njim i kad bi ga spazila gdje se pojavljuje, trèala mu u susret i pu tola ga daje uzme u naruèaj, te bi ga milovala i prièala mu ljupkim cvrkutom sva t o, to bi on slu ao s ozbiljnim osmijehom. Jane ih je promatrala u tim trenucima i m islila da je to bilo vrijeme kad je, vi e nego ikad, morala poku ati da iz srca ovog èovjeka i èupa mr nju koja je njime vladala. Ali stvar nije izgledala lagana. to je Lass itera vi e poznavala, vi e ga je po tivala, a to joj je po tovanje sve vi e smetalo da ga poku a pridobiti svojim enskim vje tinama. Ipak je govorila da mora uspjeti: ta radil o se barem o Tullovu ivotu i o ivotu onog drugog, na koga nije htjela ni misliti, vezanog uz uspomenu na sirotu Milly Erne. Zato njoj njena vjerska samilost uli s nage da svlada onu granicu koju zbog svoje sujete nikad ne bi prekoraèila. Tako mu reèe jednog dana: Lassiteru, znate li da vas veoma rijetko viðam? I osjeti kako crv eni. Imao sam mnogo posla jednostavno

odgovori on. 90 Pa ne mo ete cijeli ivot prov esti na konju. Doðite ponekad k meni! Je li to zapovijed? Kakva glupost! Jednostav no vas molim da mi doðete u posjetu kad ste slobodni. Za to? Èudno pitanje nije zbunil o Jane, kako bi se moglo povjerovati. Bila je dovoljno hrabra da se prepusti isk renosti. Imam svoje razloge, a dosta je da vam ka em samo jedan odgovori. Ako bi b ilo moguæe, htjela bih da promijenite osjeæanja koja gajite prema mojim istovjercima . Ne znam to ne bih dala da postignem taj cilj. Vjerujem vam odgovori Lassiter i nasmija se. Kao i uvijek, Lassiter je budio u njoj najbolje osobine njena biæa, al i i neki èudan nemir i strah. Hoæete li, onda, doæi? i odluèno ga pogleda u oèi. Nika slièno nisam tra ila ni oednog èovjeka... osim od Berna Ventersa. Èini mi se da se t ime ne izla ete nikakvoj



opasnosti, a niti Venters se nije izlagao dok to za mene, mo da, ne bi bilo dobro. Zar mislite da bi bilo opasno èe æe dolaziti ovamo? Mo da se bo



ite zasjede u topolama? Ne, nije u tome stvar. U tom trenutku mala Fay priðe Lassi teru. Ima ti malu curicu? ona upita. Nemam, ljepotice odgovori jahaè. Onda mo e eni reèe Fay i nato stidljivost ustupi mjesto prijateljskoj znati elji na njenu licu . On je pomilova osmjehujuæi se, onda se djevojèica ohrabri i reèe mu: Zna , volim te. N a Lassiterovu licu u tom trenutku Jane zapazi izraz blagosti i sreæe. Gledajuæi ga, nije mogla vjerovati da je srce tog èovjeka bilo zadojeno tako stra riBm mr njom proti v mormona. U svojoj, gotovo materinskoj ljubavi za Vijeæu, ona lako shvati da ih i Lassiter voli i da bi bio sretan kad bi imao svoje djece. 91 On slijedeæeg dana o pet doðe, i uskoro joj je dvaput dnevno dolazio, ujutro i uveèe. Za vrijeme kratkog boravka, meðutim, govorio je malo, ali ju je pa ljivo promatrao dok seodsutno igrao s djevojèicom, koja mu je s vremena na vrijeme ponavljala: Zna , jate volim! I Jan e je utjela. A ipak, iz dana u dan Lassiter je postajao sve ljubazniji. Tako je s vaki put po malo dolazila do izraza stanovita ivahnost njegove naravi koja je nju ugodno iznenadila. Èesto je malu Fay stavljao na konja i pje ice je pratio sve do k raja bre uljka. Uveèer se zabavljao bezbrojnim igrama to ihje djevojèica izmi ljala i èes o na kraju prihvaæao poziv da ostane na veèeri koji mu j Jane neizostavno svaki put uputila. Nijedan drugi posjetilac nije se tih dana zaticao u Withersteen Houseu , tako da se tu malo-pomalo poèeo osjeæati kao kod svoje kuæe s tim to se uvijek trudio da bude pa ljiv i smotren. Tih veèeri, poslije jelaodlazili su u etnju do umice. Dje vojèica, koja se uvijek nalazila u sredini, dr ala ih je za ruke. Kad se spustila noæ, Fay ih je ljubila i vraæala se majci, ostavljajuæi ih same. U tim trenucima se Jane ina ta tina, koja naposljetku nije nikad bila prekomjerna, osjeæala zadovoljena utlji vim Lassiterovim divljenjem, tim vi e to je njena plemenita elja da iskoristi svoju e nsku moæ da tog èovjeka odvrati od kr

vavih obraèuna nije prijeèila veæ naprosto silila da ima na umu obveze prema samoj sebi. Od nekog vremena bila je prestala da minkanje m ukra ava lice, zakljuèiv i da to ne pristaje njenu dostojanstvu. Poslije joj se èinilo da joj se on ba zbog togavi e divio. Ponekad, aleæi se, pru ala je ruku prema njegovim pi toljima od kojihse nije nikad odvajao. Dakako, on joj nije dozvoljavao da ih dira i vadi iz futrole ali su se pri tom njihove ruke dugo dodirivale. Nju je po slije toga spopadalo promjenljivo raspolo enje, èas je bila ivahna i vesela, èas tu na i zami ljena, èas opet tajanstvena poput ene èije srce ti ti nekakva tajna koju se nije usu dila otkriti samoj sebi. Sto je vrijeme vi e odmicalo Lassiter je bivao sve ljubaz niji, izgubio je prvotnu suzdr ljivost, ali i onaj mir koji, èinilo se, ni ta nije mog lo naru iti. Du u mu je uznemirila elja za neèim to nije mogao postiæi. Njegovoj mr nji p iv mormona pridu ila se sada 92 i strast, ali isto tako potpuna i silovita. Promat rajuæi tu promjenu, Jane je pro ivljavala trenutak velike radosti, za ko

ji se, meðutim lijepio neki èudan osjeæaj nelagodnosti. Jedne veèeri, u umici obasjanojmjeseèinom, Jan e skupi svu svoju hrabrost odluèna da ostvari jednu elju do koje joj je bilo mnogo stalo. Koraèali su jedno kraj drugoga. Iznenada ona se okrene prema njemu i priðe mu tako blizu da ga je dodirivala. Lassiteru! pro apta. Biste li za mene ama ba sve uè nili? U blijedoj svjetlosti mjeseèine ona spazi kako mu se liceizmijenilo i posta lo poput mramora hladno. Ona svojim rukama klizne prema njegovim pi toljima i, uhv ativ i ih za dr ke, moleæivo upita tresuæi se pri tom èitavim tijelom: Mogu li vam uzeti ru je? Za to? upita on, i po prvi put mu u glasu zatitra jedva zamjetljiv prizvuk os ornosti. Jane osjeti kako njegove èeliène ruke stego e njena zape æa. Osloni mu se na rame , ali ne namjerice, veæ zato to su joj njegov pogled i dodir njegovih ruku oduzimal i snagu. Ne, nije to ala odgovori nije to enski hir. Duboko osjeæanje nagoni me da as za to molim, duboko... poput moga srca. Hoæete li mi dozvoliti? Za to? ponovi on. Jer vas elim sprijeèiti da ubijete jo nek

og... mormona, jer vas elim spasiti od novi h krvoproliæa, jer mi je vruæa elja da vi e ne prolijevate ljudsku krv... Onda kao daje istina prokrèila put, usprkos njenoj volji, dodade: Morate me pustiti... hoæu reæi, m orate mi pomoæi da odr im obeæanje o sam ga dala Milly Erne. Zaklela sam joj se, dok j e le ala na samrti, da æu poku ati sve ne bih li zadr ala ruku onoga tko bi mogao ovamo banuti s namjerom da je osveti. Mo da samo ja mogu spasiti èovjeka koji... koji... O h, Lassiteru! Ako ubrzo ne uspijem djelovati na va e srce, osjeæam da æete ponovo poæi u bijati... i ubijat æete nagonski. Meðu onima koje æete ubiti, bit æe se i onaj koji... O h, ako prema mni imate malo... imalo naklonosti, uèinite to meni za ljubav, pusti te da... da vam skinem to u asno oru je. 93 Kao da su te male ruke pripadale nekoj d jevojèici,



on ih bez napora razdovoji od kundaka pi tolja, onda, udaljiv i je od sebe bez grubosti, pogleda je trenutak a zatim nestane u sjeni topola. Kad je pro ao pr



vi trenutak uzbuðenja, Jane je bila uvjerena da su njegova utnja i postupak bili pr ije izraz zapanjenosti, gorèine i bola zbog njena poku aja da ga izda, nego njegove e lje da je odbije od sebe. Svojim je predosjeæajem slutila da æe se vratiti i oprosti ti joj. Lassiter se nije mogao pokazati grub prema jednoj eni, a mo da vi e i nije bi o u stanju da ivi daleko od nje. Ako se poka e da je tako, ona nikad neæe odustati od svoje namjere i svoje elje da ga izmijeni, nikad neæe odustati od nade da æe joj to kad-tad poæi za rukom. Za bdijenja te nesane noæi, razdirana osjeæajm bola, nemira i sumnje, Jane Withersteen pomisli kako bi bila kadra baciti se Lassiteru oko vrat a samo kad bi znala da æe se on pokoriti zapovijedi bo joj »Ne ubij«! Jest, i to bi uèinil a. Slijedeæeg jutra nije imala hrabrosti da ode u dvori te uuobièajeno vrijeme i posl a malu Fay da vidi da li je Lassiter do ao. Onda, po tose djevojèica nije vraæala, odluèi da izaðe, ali je naðe samu gdje se igra. Stegne joj srce. Ali, upravo u tom tren utku zaèu se zvuk potkovanih kopita. Nije to bio onaj njoj prisni Bellsov topot i zato se nemirno okrenu. Bio je to Dyer, biskup, koji joj je dolazio u posjetu. D yer gipko sjaha i priðe djevojci. Njegovo zapovjednièko èelo, rumenilo lica, koje je o dra avalo njegovu ljutnju, sjeti e Jane njena oca kojega je toliko voljela i bojala ga se. Je li ta mala od one prosjakinje Larkin? upita naprasito bez ijedne rijeèi pozdrava. To je djevojèica gospoðe Larkin polakoodgovori Jane. èuo sam da je namjera a odgojiti. Toèno ste èuli. I, dakako, namjeravajoj dati mormonski odgoj? Ne. Jane uèini da na biskupova kratka i zapovjednim tonom postavljena pitanja ne odgovara ona veæ netko drugi. Do ao sam da ti ne to ka em odgovori biskup i zastade promatrajuæi pa ljivo. 94 Jane je toga èovjeka voljela ipo tovala od najranijeg djetinjstva. On j e, uostalom, deset godina bio prisan prijatelj i savjetnik njena oca i njezin uèit elj u vjerskim stvarima. Jo je odonda

bio za nju neka vrst utjelovljenja tajanstv enog mormonskog vjerovanja i od svih ljudi to ih je poznavala, on joj se stalno p rikazivao kao osoba najbli a bogu. Upravo zato je sada i trpjela videæi ga u drugom liku. Nije to dolazio biskup da s njom razgovara, veæ surov èovjek koji je nije èak ni pozdravio ni skinuo e ir prednjom, koji nièim ne pokaza da je lijepo odgojen i ulju dan. Onako pra njav, obuven u velike èizme s mamuzama, naoru an pi toljem i sa korbaèem u ruci vi e je lièio na farmera nego na slugu bo jeg. Ipak se u neèemu razlikovao od drugi h ljudi: u gnjevu to mu se sve vi e hvatao lica. Dolazio je brat Tuli razgovarati s a mnom zapoèeon nakon nekoliko trenutaka. elja tvoga oca bila je da se uda za Tulla , a to je bio i moj nalog. Ali ti si odbila, rekao mi je. Da li je to istina? Is tina. Inisi se htjela, rekao mi je takoðer, odreæi prijateljstva prema onoj skitnic i Ventersu. Istina je. Ali ti æe raditi kako ja naredim! zagrmi biskup. Jane Withe steen, izla e se opasnosti da zapadne u krivovjerje. Zahvaljujuæi gentilima, svojim pr i

jateljima, svoju æe du u osuditi na vjeèite muke u ognju paklenom. Od tih rijeèi kao da se u Janeinoj du i rasplinula svaka elja za otporom, u tren ju je potisnula vjera to je od najranijeg djetinjstva usaðivana u nju. Bila je mormonka i biskup jeponovo stekao utjecaj nad njom. Do ao sam na vrijeme, Jane Withersteen! uzvikneDyer. to bi rekao tvoj otac kad bi vidio kako se pona a ? Da je iv, zatvorio bite u jednu sob u, dr ao te na kruhu i vodi i tako te podsjetio na ne to to si ti, èini se, zaboravila. Zato imaj uvijek na umu: ti si roðena kao mormonka. Bilo je,istina, mormona koji su postali krivovjerci; njihova je du a prokleta! Ali se jo nije rodio mormon koji nas je napustio. Èitam stid na tvome licu: znaèi, tvoja vjera nije uzdrmana. Biskup ov glas posta bla i: Hajde, nisi ni ta drugo do li buntovna i nesmotrena djevojka, a stigao sam na 95 vrijeme... A sad mi ka i o onom Lassiteru. U vezi s tim èuo sam vr lo èudne stvari. to hoæete znati? upita Jane. Sve o tom èovjeku, ka em ti. Unajmila , je li istina? Da, radi za mene. Kad su me iznenad

a napustili moji ljudi, moral a sam uzeti sve one koji su se htjeli primiti slube kod mene. Ja sam èuo da taj èovje k mrzi mormone, daje krvnik, ubica, revolvera ? Je li to istina? Jest, istina je, stra na istina. Pa to onda radi u Cottonwoodsu? Bolje bih shvatio da je oti ao, na pr imjer, u Sterling i u naselja na sjeveru, gdje ne prolazi dan a da osobe njegova kova ne izazovu tuènjavu. Cottonwoods je samo malo naselje uz granicu, izgubljeno u samoæi. Dakle, tog je èovjeka, zacijelo, neki razlog doveo ovamo i naveo ga da tu ostane? Jane ne odgovori. Govori! potmulo zapovjedi biskup. Da. A kakav? Ne mog u vam to reæi, biskupe. On rukom naèini zapovjednièki pokret, dok mu je u lice ponovo navalila krv. Jane se nije mogla oduprijeti toj nijemoj zapovjedi. Prvog dana, k ad je stigao ovamo promuca rekao mi j



e da je do ao da naðe... grob Milly Erne. Uslij edi trenutak ti ine. Oborenih oèijuJane je i èekivala, skupljala, poku avajuæi da misli na



vodu koja je tekla u obli njem kanaliæu, na kamenje, na drveæe, ali zalud. Osjeæala se k ao da ju je pritisla neka kamena gromada, neko stra no breme kojega ju je mogao os loboditi jedino biskupov glas. A on je utio i ta njegova ti ina èinila joj se da traj e èitavu vjeènost. I... za to jo ? Dverov glas odjekne iznenada u ti ini, èudno o tor, ka svakog trena prsnuti. Ne podi uæi oèi, Jane tiho prozbori: Da ubije èovjeka, koji je na govorio Milly Erne da ostavi svoju kuæu, svoga mu a i ... svoga boga. Ponovo zavlada ti ina i Jane je odlièno èula zvukove oko sebe, ubor tekuæe vode, u tonje li æa, ubrzano e èovjeka koji se 96 nalazio pred njom. Onda odnekud, kao iz neke beskrajne daljin e, dopre do nje lagan, oprezan zvuk koraka popraæen zveckanjem mamuza. Taj zvuk je potrese poput udara struje, skine joj teret s omamljenih oènih kapaka. Potresena, zapanjena, pepeljasto blijeda gleda ona pred sobom Dyera,ali ne vi e u svojstvu biskupa veæ mu karca! A iza njega, iza ugla dopirao je onaj tihi srebrnasto zveckav korak. Uka e se visoka crna èizma s blistavom mamuzom, apotom Lassiterov lik. Bisku p ga ne ugleda, ne èu. On je u tom trenutku gledao Jane, gledao kao da je bio zateèe n iznenadnim otkriæem. Shvaæam! uzviknu najzad promuklim glasom. Sad shvaæam za to lj ka s tim Lassiterom! Da ga sprijeèi ! Janein pogled uprt u Lassitera nagna biskupa da se okrene. Nato joj se slika zamagli. Zbrkano,kao u snu, ona spazi Dverovu ruk u kako je poletjela prema pojasu, ugleda crvenkast plamen, zaèu prasak, onda joj s e uèini da se sve uokolo okreæe i mije a i nju proguta mrak. Odjednom joj se s oèiju pod igao veo i ona osjeti da joj ne to svje e i vla no prelazi preko èela. Polako otvori oèi i spazi da se nalazila opru ena kraj kanala, s glavom na Lassterovu koljenu. On joj je moèio èelo vodom koju je rukom zahvatio. Ali istovremeno ugleda i nekoliko mrlja krvi, nedaleko, na tlu i osjeti miris baruta. Ah! zajeca dugim bolnim jecajem i ponovo zaklopi oèi, kao da je opet p

ala u nesvijest. Ali, Lassiterov glas ju je d ozvao u ivot. Ne bojte se, Jane. Nije se nikakvo zlo dogodilo! Da li ste ga ubili ? jedva jedvice promuca slomljenim glasom. Koga? Onog debeljka to je bio ovdje? Ne , nisam ga ubio. Oh, Lessiteru! Ali znate, èudno je to ste se onesvijestili. Smatra o sam vas veoma sna nom enom, nesposobnom da se onesvijesti tek tako, zbog sitnice. Dosta, sad ste do li ksebi... Samo ste malo blijedi... Nisam znao to da uèinim; ne razumijem se mnogo uove stvari. Ali, Lassiteru... ta krv... 97 Ah, zar vas to s tra i? Ne, nije ni ta. Vidjeli ste, pretpostavljam, to se dogodilo. Dolazio sam ovamo kad ugledah onog èovjeka kako se na vas dere. Okrenuo se, ugledao me i veoma nelj ubazno potegao pi tolj. Dobro znate da je opasno slu iti se takvim pokretima protiv mene, do vraga! Htio me tuæi na mom vlastitom terenu. Nisam znao tko je, da li va p rijatelj, roðak, obièan posjetilac. Ipak, vidio sam jasno da je u svakom sluèaju mormo n i nisam ozbiljno shvatio njegov poku aj. Tako ga predusretoh. Bilo mi samo do to ga d

a mu izbijem pi tolj iz ruke prije no to uspije opaliti. Eto to je, u stvari, sve. Malo krvi... i ni ta vi e. Tada mu rekoh da mi se dovoljno predstavio, i neka mi se, molim lijepo, makne s oèiju. I oti ao je. Lassiter je govorio stalo enim, mirnim glasom, kao da je htio djelovati na Jane, a ruka, kojom joj je jo prelazio preko èe la, bila je èvrsta i blaga. Znaèi reèe djevojka, èije se uzbuðenje pomalo salo o vi povukao pi tolj na vas? A vi ste pucali samo da biste ga ranili., ne ubili! Otp rilike je tako. Ona mu iznenada poljubi ruku, ali kao da je taj njen pokret izba cio jahaèa iz ravnote e. Ne! Ne èinite to! Ne mogu to dozvoliti! I, znajte, nije mi uo pæe do toga da doznam tko je bio taj debeljko! Zatim pomogne Jane daustane i onda je odvede do jednog naslonjaèa u koji se ona bez snage svali. Onda maramicom obri sa mrlje krvi na kamenu, podi e biskupov pi tolj i baci ga na jednu stolicu da bi se na kraju ushodao gore-dolje zveckajuæi pri tom mamuzama. Nakonnekog vremena zaus tavi se pred djevojkom. Recite mi sada.. Da li je istina ono

to sam naèuo? Ljubakat e sa mnom da biste me sprijeèili da nekoga ne ubijem? Da priznade Jane i skupi svu svoju ensku hrabrost da se suprotstavi oluji koju je nazirala u onim sivim oèima u perenim u nju. To jest, vi ste se sve ove dane pokazivali tako ljubazni i prijat eljski raspolo eni prema meni... sve ove za mene tako uzbudljive veèeri vi ste se do tjerivali da biste bili to ljep i... i gledali me naonaj naèin, i stiskali se uza me ... jednom rijeèju, sve ste to 98 izvodili potaknuti enskim lukavstvom da biste me sprijeèili u mom naumu? Da. I ona va a nje nost, koja je izgledala tako prirodna, i on o slanje male Fay pred mene, zato stoje volim... da li ste i to radili s istih r azloga? Da. Lassiter opusti ruke. Bio je to èudan pokret za njega. E pa, po va em mo rmonskom poimanju, mo da u svemu i nema



nikakva zla, ali uplitanje djevojèice u ... sve to... Da, to mi, zaista miri e na paklensku rabotu! Te posljednje rijeèi trgnu e J



ane iz njena èudnog mrtvila. Lassiteru, ono to su u poèetku bile namjere, znate da... sigurni ste da vas Fay mnogo voli i., da sam ja... poèela osjeæati za vas isto toi ona. To je vrlo ljubazno od vas! podrugljivost u njegovu glasu osine je poputud arca bièa. I nakon svega toga vama nije neugodno da me gledate u oèi! Zaista stevi vrlo èudna ena, Jane Withersteen! Ne moram se stiditi onog to sam uèinila i to sam rek a, Lassiteru. Pa rekla sam vam ne samo jednom da æu poku ati sve ne bih li vas promi jenila. Ah! I, ako vam nije neugodno, ka ite mi u èemu su se sastojali ti va i poku aji? Trudila sam se da otkrijete moju ensku ljepotu zato da vam smekam du u. Izvodila sa m to s namjerom da uza se ve em va e misli i tako utjeèem navas. Nije to bila ugodna du nost. Najprije ste bili neosjetljivi poput kamena, i slijepi... Onda se pona-da h da æete, mo da, zavoljeti Fay i na taj naèin osjetitiu as stvaranja siroèadi... Jane W thersteen, ili ste ludi, ili je u vas tako po tena du a da to nadilazi moje shvaæanje. Mo da je po srijedi i jedno i drugo. Jednom rijeèju, htjeli ste me po to poto sprijeèit i u mom naumu, rekoste, no vi., ste mesvojim pona anjem naveli da se zaljubim u v as. Lassiteru! 99 Vjerujem, najzad,da sam èovjek, ni ta nego èovjek, premda sam u ivo u volio samo svoju sestru.. Milly Erne... Vi ste Millvn brat! Da, i mnogo sam je volio. Sve dosad nije bilo drugog zanosa u mome srcu. Zar vam nisam rekao da veæ odavna izbjegavam ene? Bio sam teksa ki jahaè sve do dana., kada je Milly napustila d om. Toga dana postadoh drugi èovjek, postadoh Lassiter. Godinama sam ostao usamlje n, zanesen jednim jedinim ciljem. Do ao sam ovamo, upoznao vas i ... I sad vi e nisa m isti èovjek. Ta se promjena odigrala tako polako da to nisam ni opazio. Sad shvaæa m razlog one, nikad zasiæene, elje da vas gledam, da vas slu am, da vas osjeæam blizu s ebe. Sad shvaæam zato mi ni za trenutak niste izlazili iz misli, za to nisam mogao a da stalno ne m

islim na vas. I sada, kad znam to to sve znaèi, kad znam i to ste vi h tjeli, sadgovorim kao da me sam pakao peèe! Ne, Lassiteru...! Nemoguæe je da me tol iko volite! Ako je to ljubav, onda vas, zaista, ljubim. Oprostite mi! Nisam htje la da mezavolite do te mjere! Kakve li zavrzlame, kakve li nevolje! Vi, brat Mi lly Erne, a ja, slijepo, tvrdoglavo zainatila da bih smek ala va u mr nju prema mormon ima! Najzad, Jane, va stav mo e biti samo zaslijepljenost... mor-monska zaslijeplje nost. Samo se tako mogu objasniti va i postupci tom gotovo bih kazao sebièno æu.Ja nisa m sebièna. Odvratna mi je i sama ta rijeè. Da sam slobodna... Ali niste slobodni, na ime, niste se oslobodili svojih mor-monskih ideja. I postupiv i sa mnom onako kako ste postupili, postali ste nevjernica. Nevjernica! izmuca Jane. Da,rekao sam: nevjernica! Ostali ste vjerni biskupu ali ste samu sebe iznevjerili.Vi se zbog svoje vjere odrièete svoje enstvenosti, spremni ste da izdate i mene isebe samu i da se srozate na bijedno, podlo stvorenje dostojno prezira... a sve

to zato da b iste spasili od smrti jednog mormona nitkova! Kako da onda sve to èovjek objasni n ego va om mormonskom zaslijepljeno æu. No, na sreæu, spasila vas je va a nevinost. 100 Za je nisko, zar je podlo, zar je samo mormonskoj vjeri svojstvena elja da se spasi ljudski ivot? Vi ka ete daje to zaslijepljenost? Ne, Lassiteru, to je zakon, jedin stven za sve ljude. Zaslijepljenost o kojoj ja govorim sprijeèila vas je da vidite istinu. Da, upoznao sam mnoge dobre mormone, ali ima ih meðu njima koji su gori o d demona. Da ste toga svjesni, vi ne biste priznali, jer da nije tako, èemu onda t o va e strastveno nastojanje da spasite ivot onog., onog... Jane pokri oèi dr æuæim rukama Slijepa, jest. Dopustite mi da vam to doka em nastavi Lassiter, ali je njegov gla s postepeno gubio gnjevan prizvuk. Spomenut æu vam samo jedan primjer. Sinoæ ste mi htjeli oduzeti pi tolje, sjeæate li se? Da, vjerojatno su vam pobude bile plemenite, potekle iz dobrote va eg srca, ali., ali jeto ipak bila stra na ludost, Jane! Ta v aljda pretpostavljate da je i meni ivot

drag kao ma kojem drugom èovjeku... Ako je tome tako, ka ite kako da ga onda èuvam i oèuvam? Koji èovjek mo e hodati uokolo nenaoru an u predjelu poput ovoga? Zar da to pravilo va i za svakoga osim za Lassitera? Da s am uèinio tako, veæ davno bih zagnojio zemlju. Jo od graðanskog rata, na Zapadu je no enj e oru ja postala neka vrstmoralne nu de, a onda, kao da to predstavlja i razliku iz meðu èovjeka i biæa ni ih od njega. Ta i sami ste me mogli uvjeriti èemu ste izlo ili Vente sa oduzev i mu oru je? Èak su naoru ani i va i crkveni ljudi. Tuli je ubio èovjeka i pucao druge, samje va biskup ranio pet- est osoba, a to su izvukle ivu glavu, htjede puca ti u mene i vjerojatno bi me ubio da nisam bio spremniji od njega. Kako bih sad mogaoja, jedino ja, iæi po Cottonwoodsu nenaoru an? Surova su ovo vremena, Jane Wit her



steen! Surova! Nije to za jednu enu uzviknu Jane slomljenim glasom. Lassiteru, osjeæam se sama, izgubljena, oèajna i ne znam kome da se obratim. Slijepa sam, ka ete



? Pa onda, trebam nekoga, prijatelja... vas, Lassiteru, vi e nego ikad! Pa tko je rekao da æu vas napustiti? 101 11. NEVIDLJIVA RUKA Jane primi od biskupa Dyera pis mo koje on nije svojeruèno napisao. U njemu joj je stavljao do znanja da mu jeizn enadni prekid njihova razgovora ostavio neke sumnje u njeno buduæe pona anje.Laka r ana ga za trenutak spreèava daje ponovo posjeti, nastavljalo se u pismu koje se za vr avalo molbom, u stvari naredbom, da ona doðe k njemu. Taj jednostavni dogaðaj nagna Jane da shvati kako se u njoj ne to promijenilo. Ne odgovori na pismo i ne ode bi skupu. U nedjelju ne ode u crkvu to se dogodilo tek drugi put za tolikih godina i ostade u tmurnom i èekivanju, osjeæajuæi da æe njeno buduæe dr anje premjudima iz njen rkve zavisiti u neku ruku od njihova dr anja prema njoj. Lassiteru je rekla da se osjeæa osamljenom, izgubljenom, a sad je osjeæala da je i u odnosuna vjeru muèe ista osjeæaji. Sve do toga trenutka, kroz mnoge zgode i nezgode njenavjera je ostala n edirnuta: ali sada, kad se na la u otvorenom ratu sa svojim vjerskim starje inama, r asplinula se vedrina i vjera joj se uzdrmala Ne to joj je govorilo da ona, najzad, nije prekr ila nijednu bo ju zapovijed i da je sad red na njenoj braæi, obdarenoj vel ikom moæi, da poka u prema njoj istu onu krepost o kojoj su propovijedali, a koja se sastojala u pravilu: »Ne èinite drugima ono to ne elite da se vama uèini«. Kad bi oni dj lovali u skladu s tim pravilom, njena bi se vjera i njena gorljivost udvostruèili. Ako meðutim, tajna moæ pru i oko nje svoje tajanstvene niti, ako je ona velika, nevid ljiva ruka polako uèini ne kodljivom i materijalno upropasti, ona æe tada biti sigurna , iskljuèiv i svaku sumnju, da jedino hladna raèunica, a nikako elja za spasom njene du e rukovodi postupke onih kojima je stvarni cilj da ovladaju njom i svima drugima. Bila bi to propast njene du e, nestanak zvijezda na njenu nebu. Uza sve to, predo sjeæala je da bi i iz te du evne s

mrti uskrsla, voðena novom svjetlo æu jer bo ja milost ne mo e biti okrutna prema eni koja je izgubila spoznaju o pravom putu. 102 Tako proðe t jedan dana. Mala Fay se stalno igrala s Lassite-rom koji se sve èe æe pojavljivao u Wi thersteen Houseu. Jane je shvatila da je kod njega nado la promjena koja se ispolj avala u zami ljenoj mimoæi. Samo, nije vi e dolazio na konju. Redovito se pojavljivao iznenada i tiho, poput sjene, iz umice. Ostavio sam Bellsa na pa i reèe jednog dana, pri kraju tog tjedna Moram mu odnijeti vode da ga napojim. A za to ga ne dovedete ovamo?spremno upita djevojka. Vjerujem da je za mene sigurnije da dolazim iz umi ce. Opazio sam da me je tamo dolje netko nadzirao. Nadzirao! A tko? Ne znam tko je to bio. Neki èovjek, koji je bio siguran da je vrlo dobro skriven. Ali, ja imam dobre oèi, vidio sam ga. Zbilja, Jane nastavi zatim skoro apæuæi vjerujem da bi ovdje bilo pametnije govoriti apatom. to ka ete, Lassiteru! odgovori ona, ali i sama spust i glas. Moje me ene vole. Bilo bi mi veoma te ko vjerovati da... Pa to ako vas

vole? Bilo bi dobro, dapaèe, da je tako. Ali, one su mormonske vjere. Staro povjerenje preovlada nad sumnjom u Janeinu srcu. Ne, ne mogu vjerovati tvrdoglavo odgovori. Izvedite, onda, mali pokus. Govorite sada i pona ajte se prirodno, kao davas nis am upozorio. Dajte vremena svojim enama da prislu kuju, onda se napravite da idete prema stolu, a zatim pritrèite vratima i naglo ih otvorite. Vidjet æete.U redu. Stv arno, malo zatim ona poèe glumiti tu malu ulogu. Na ali se s Fay, i porazgovara s La ssiterom o konjima. U jednom trenutku spomenu neki spisak koji se nalazio na sto lu a u kojem su se, reèe, nalazile neke zabilje ke, koje su se odnosile na njenu sto ku i polako se pomaèe, kao da ide da ga uzme. Meðutim, kad je bila kraj vrata okrene se i brzim ih pokretom naglo otvori. Zamolo nije vratnicom pogodila enu koja se nalazila iza nje. Bilo je oèito da je prislu kivala. Ester o tro æe Jane poðite kuæi aæajte se vi e. Ponovo zatvori vrata i vrati se k Lassiteru. Bil je toliko uzbuðena d a mu rastreseno polo i ruku na mi icu. On jasno shvati 103 i

z izraza njena lica da s ad vi e ne sumnja u toènost onoga to joj je rekao i da ju je to uhodarenje slu inèadi jak o rastu ilo. Uhode me u vlastitoj kuæi! I to moje ene! Oh, bijednici! uzviknu ona sa suzama u oèima, crvena od gnjeva. To vam nisam htio reæi odgovori Lassiter i ona shv ati da joj to ne htjede prije reæi zato da bi je po tedio tog bola. Ali, kao to vidit e, oni iz sjene poèinju djelovati. Ne, Lassiteru, vjerujem da nikad nisu ni presta jali. Gorka izvjesnost, koje postade svjesna, uèini je nepovjerljivom prema svima u kuæi i van nje. Njene ene, koje su joj toliko dugovale, nisu je voljele manje, ni su prestale izvr avati svoje domaæe du nosti, a ipak su kvarile sad ovo sad ono tisuæama lukavih postupaka. Jane se jednom u to na svoje oèi uvjerila, ali je pred sobom v idjela samo mramorne maske. Prela



zila je preko svega, jer je znala da su te siro tice zavedene. Dapaèe, osjeæala je u srcu duboku samilost za te nesretne robinje koj



ima je u asna moæ peèatila usta, èineæi ih nezahvalnim prema njihovoj dobrotvorki. Ali,vi im ne uputi rijeèi. One se tiho nastavi e brinuti o kuæi, kao to su tiho nastavljale i svoj tajanstveni posao, onako kako im je bilo zapovjeðeno da èine. Uhodile sui pri slu kivale, slale su i primale tajanstvene poruke. Onda poèe e da nestaju popisi, a na kon njih i papiri, dokumenti o raznovrsnim Janeinim posjedima. Na kraju, jedna p o jedna, bez ijedne rijeèi obja njenja ili pozdrava, napusti e Withersteen House i ne vrati e se vi e. Gotovo u isto to vrijeme ostali Janeini radnici, vrtlari i ratari, takoðer odo e, ne tra eæi èak ni svoju zaradu. Tako od svih mormona, koji su se prije nala zili u kuæi, ostade jedino Jerd, koji je nastavljao svojposao kao i prije. Jerd r eèe mu Jane jednog dana po aljite na pa u one konje o kojima se ne mo ete starati. Brini te se nadasve o Black Staru i Nightu, uvje bajte ih i dobro ih pazite. Èini se daje u tom trenutku mislila da bi mogao osvanuti dan u koji bi joj ti brzi trkaèi mogli biti od prijeke potrebe. Sad nije vi e imala slobodnog vremena. Gospoði Larkin, koj a se nikad nije savr eno oporavila, stanje se pogor avalo; trebalo se brinuti o Fay, Jane je morala voditi raèuna o cijelojkuæi. Lassiter je sad ostavljao Bellsa u sta ji s ostalim konjima i svoj trud usredotoèi na to da pomogne Jane, kojoj se ta nje gova pomoæ 104 èinila kao prava blagodat. Stalno je bio tu, spreman da joj se naðe pri ruci, tih i uslu an. Pokazalo se da se razumije u sve, a svoju je brigu nadasve p oklanjao gospoði Larkin, koja joj je osobito noæu bila potrebna. Dobra ena nije znala tko je on, u stvari, bio i jednog dana ga stade hvaliti Jane. Toliko je dobar i voli djecu reèe. Jane osjeti ne to poput gri nje savjesti na tu pohvalu èovjeka za koga je smatrala da je izgubio svaku moguænost iskupljenja, i uèini joj se da iz njegova lika koji joj se u prvi mah prikazao tako opakim, izbija neko novo svjetlo. Got ovo je i zaboravila neugodn

osti to ih je jo nedavno imala u vezi sa svojom stokom kadli se jednog jutra u dvori tu pojavi Judkins, naoru an s dva pi tolja i pu kom. Jane ga srdaèno pozdravi, iznese pred njega jelo i piæe i zovne Lassitera. Dva èovjeka samo izmijenjaju pogled, ali djevojci ne promakne pitanje sadr ano u Lassterovu pogled u, kao ni odgovor koji se èitao u Judkinsovim oèima. Gdje vam je konj, Judkinse? upi ta potom Lassiter. Ostavio sam ga tamo dolje. Noæas sam spavao gdje ste mi rekli d a i vi èesto prenoæite, ali vas nije bilo. Sad spavam malo bli e izvoru. A »bijelo stad Judkinse?upita Jane. Gospoðice, ponosan sam to vam mogu reæi da nisam izgubio ni je dnog jedinog junca. Od dana kada je Lassiter izvr io onaj divni pothvat, mislio sa m da neæemo imati drugih muka. Meðutim, izgleda da su sada ponovo poèeli onu igru sa s vjetlom, a s vremena na vrijeme slu e se i oblacima dima. Noæu se, opet, èuju . zvi ducii buka... Ali, stoka se ne mièe. Moji ljudi, gospoðice, jo 5 djeèaci, ali izvrsno izvr a vaju svoju du nost. Svi su me u naselju ismijavali kad sam ih unajmio, ali ja

znam to radim i znam da ' su mladiæi èesto hrabriji i od odraslih ljudi, jer su manje svj esni opasnosti kojima su izlo eni. Da, ja poznajem te opasnosti, ali sam èvrst. Sad æe mo odvesti stado prema jednom od krajnjih dijelova Deception Passa, gdje se nala zi dolina u kojoj neæe biti lako nastaviti igrariju sa svjetlom i bukom, i gdje im a u izobilju trave i vode. A sad sam do ao ovamo da se opskrbim hranom kojom æu nato variti dvije mule. Krenut æemo veèeras kada se smraèi. M 105 Uzmite izostave sve to hoæ te, Judkinse. Lassiter æe vam pomoæi. Ja vam se ne mogu dovoljno zahvaliti, ali... p rièekajte. Jane ode u svoju sobu, u kojoj je nekad stanovao njenotac, i iz skrovi tog spremi to uze kovèe iæ krcat zlatnog novca kojim napuni jednukutijicu i odnese je J udkinsu. Uzmite, Judkinse, molim vas i znajte da ovim elim da vam odam svoje priz nanje, a ne da vam platim za va u vjernost. Dajte, akohoæete, ne to i va im ljudima, a ostatak zadr ite za sebe. Neæe, mo da, biti na odmet da sakrijete taj novac. Oh gospoðic e! uzviknu Judkins. Za deset godina rada ne

bih mogao zaraditi toliko novaca. Ne , nije pravo, ne mogu to uzeti. Vi znate, Judkinse, da sam bogata dok, meðutim, im am malo vjernih prijatelja. Do li su alosni dani i tko zna to me oèekuje i to æe biti sa mnom i s njima. Uzmite, zato, inaèe æeteme ra alostiti. Ljupko se osmjehnu èovjeku na èij em se licu èitala neiskazana zahvalnost, i ostavi ga s Lassiterom. Èula gaje gdje go vori najprije apatom, a potom diuæi glas i lupajuæi kundakom pu ke o kamenje. Paklenski rad, Lassiteru! Rad o kakvom ni vi nikad niste sanjali! Sine moj odgovori mu Las siter to to se dogaða gospoðici Withersteen mo e vam izgledati vrlo ozbiljno, ali vjeru jem da je to samo poèetak. Neke od onih valjanih osoba, koje izgledaju kao da hoda ju putom obasjanim Kristovom sveto æu, vjerojatno pripremaju djela dostojna same sot one. Jane prstima z



aèepi u i i zavuèe se u svoju sobu, gdje, uzrujana, stade hodati go re-dolje, sva uznemirena zbrkom osjeæaja, sve dok mala Fay ne doðe i ne odagna svoji



m milim prisustvom njene tmurne misli. Jane je sutradan sjedila u dvori tu. Zrak j e bio zagu ljiv, prijetila je oluja. Iznenada neki konjanik sti e pred nju, sjaha i priðe joj s izgledom èovjeka koji je odluèio da obavi ono zbog èega je do ao. Jae u njemu odmah prepozna jednog od svijih starih jahaèa, mormona Blakea; njega joj je jedno m prilikom i Judkins spomenuo. Od svih njenih ranijih jahaèa, taj je imao najvi e ra zloga da joj bude zahvalan i on pokaza da mu je to na umu kad je, s 106 kapom u ruci, krenuo prema njoj trudeæi se da svlada svoje uzbuðenje. Gospoðice Withersteen, m ama je mrtva! reèe jednostavno. Oh, Blake! Jane jedva procijedi. Ona je, najzad, p restala da trpjeti i sad se odmara... A ja sam do ao da se ponovo zaposlim kod vas ako æete me primiti. Nisam vam spomenuo mamu zato da bih izazvao va u simpatiju. Do k je bila iva, morao sam se pridu iti onima to su vas napustili jer sam se bojao za nju. Sad eto, stvari drugaèije stoje. Gospoðice, nema smisla da vam govorim o onome t o se dogaða ovih dana u naselju. A to Blake? Znam mnogestvari, ali, vi to shvaæate, moje su usne kao zapeèaæene. Zato vam, bez okoli anja i isprièavanja, nudim svoje usluge . Mormon sam i vjerujem da sam dobar mormon, ali se dogaðaju neke stvari koje... U zalud, gospoðice Withersteen, ne mogu vam vi e reæi ma koliko to elio. Hoæete li me, dakl e, ponovo primiti u slu bu? Znate li Blake, to to mo e znaèiti za vas? Znam i nije me riga. Gadi mi se da gledam kako... kako... Uostalom, pokazat æu vam da postoji mor mon koji se ne boji da vam ostane vjeran. Oni vam mogu, Blake, zagorèiti ivot. Daka ko da mogu, ali zar ga vama nisu zagorèili? Jesu, Blake. Zbog toga mnogo patim. Go spoðice, mo da je od mene lo e to sebidozvoljavam slobodu da govorim s vama ovako kako èinim, ali vam moram reæi da vas vrlo dobro poznajem i znam da nikad neæete popustiti . Ni ja ne bih popustio da samna va em mjestu. Zato moram... moram vas upozoriti da ono najgore jo nije do lo,

eto, i to je sve. Ni ta vam vi e ne mogu reæi. I, ponavljam , dolazim da vam se stavim na raspolaganje, tako da svima otvoreno poka em kakav j e moj stav i kakve su moje namjere. Blake, to to mi ka ete predstavlja veliku utjeh u za mene. Kad biste znali koliko sam prepatila kad su me ostavili svi moji ljud i! I Blake spazi kako joj krupne suze padaju s oèiju na ruke to ih je stiskala u kr ilu. Sve sam ih voljela. Trudila sam se da 107 im budem dobra... A niti jedan mi nije ostao vjeran. Mo da su, potajno, mnogi od njih osjeæali kao vi ali se nisu usu dili dami to poka u. A ipak, ma kako va a ponuda bila utje na, vidite, Blake, oklijev am da je prihvatim premda mi je va a pomoæ potrebna! Uzmite me, dakle. Nema sumnje, va æe odva an otpor poslu iti za primjer enama na e vjere, a mu karcima æe biti poukom. ravo, pravo je. Imam povjerenja u vas i nudim vam svoj ivot da vam to dokaem. Va ivo t! uzvikne Jane problijedev i. Znaèi, vi se izla ete opasnosti da budete ubijeni?! Ne govorimo o tome. Dakle, vraæam se, kao to bi uèinio svaki od va ih st

arih jahaèa samo kad bi smio... Gospoðice Wit-hersteen, mo da je izli no da vam ka em kako me majka na svom smrtnom odru hrabrila da tako postupim. Ona je sve znala, shvaæala je moje du evno s tanje i rekla mi da se vratim. Jo jednom vas pitam, hoæete li me uzeti ili ne? Pa n eka je sa sreæom, Blake! Da, ponovo vas uzimam. A sad mi dozvolite da vam dam ne to novca! Gospoðice! Dala sam Judkinsu ne to zlata, pa æu dati i vama. Ako ga odbijete, n eæu vas uzeti. Tako je vidite, mo da æete raditi mjesecima, tjednima... ili nekoliko d ana, mo da èak samo dok ne izbije oluja. Past æete u nemilost, ostat æete bez ièega. Zato hoæu da vas bar donekle za titim od bijede Dat æu vam novaca, mo ete ga sakriti dok... ne doðe vrijeme kad æe vam biti od koristi. Ako je tako, ako to elite, onda... Ali, n adam se da æete, zaista, shvatiti danisam ni pomi ljao na takvu nagradu. Sad, na kr aju, gospoðice, htio bih vidjeti toga Lassitera. Da li je ovdje? Jest. Ali za to... za to ga elite vidjeti? uzviknu Jane zabrinuto. Mogu ja s njim govoriti... reæi mu on o to biste mu vi eljeli ka

zati... Ne, nemoguæe ja mu sam moram ne to reæi. Gdje je? U om trenutku je s gospoðomLarkin, koja je oboljela. Sad æu ga dozvati. Ode do vrata i tiho zovnu Lassitera.Odmah zatim zaèu se zveckanje mamuza i na pragu se pojavi jahaèev visoki lik. 108 Lassiteru, ovo je Blake, jedan moj stari jahaè. Vratio se u slu bu kod mene i sad eli da govoriti s vama. Opaljeno Blakeovo lice problijedi. Da , moram vam ne to reæi brzo zapoèe on. Zovem se Blake i mormon sam. Prije nekog vremen a napustio sam slu bu kod gospoðice Withersteen i sad sam do ao da je molim neka me po novo uzme. Ja vas ne poznajem, ali znam... znam tko ste, zato sam elio da sve ka em u va emprisustvu. Ne bih htio da gospoðica pomisli da sam do ao ovamo kao pijun, da j e izdam... ili da navalim na vas iz potaje, s leða, podmuklo. Zaista Jane Wither-s te



en je nesposobna da pomisli ne to takvo, a ipak je dobro da vam to ka em. Ne, nisa m do ao da to uèinim. elim joj biti od koristi, elim joj pomoæi, elim raditi s Judkinsom



i ... i sa vama. I to je sve! Da li mi vjerujete? Vjerujem odgovori Lassiter, anjegov hladan i strogi glas bio je u neskladu sa Blakeovim uspaljenim rijeèima. Vj erujem vam i mislim da ste mogli sebi u tedjeti sav taj dah. Jer, vidite Blake, i dobro to utuvite u glavu: poznavao sam èasne mormone i mo da... Jane ga prekide, nes trpljiva da privede razgovor kraju, bojeæi se da ne dobije ne eljeni pravaci jo vi e n e razgnjevi Lassitera. Blake, idite sada, pa se vratite da mi ka ete kako su moji konji. Gospoðice...! Mislite na cijeli onaj veliki èopor koji se nalazio tamo dolje, na pa njacima: Dakako, svi se moji konji nalaze tamo, osim èistokrvnih, koje dr im u konju nici. Pa... pa zar niste znali...? Znali? Nisam... a to... to se dogodilo? Ne tali su, gospoðice, nestali su ovih posljednjih dana? Rekaomi je to Dom, ali ja s am se sam elio uvjeriti. Da li ste to znali, Lassiteru? upita Jane. Jasno da sam znao. No kakvog je imalo smisla da vam to spominjem? Okrenuo je glavu ustranu, d ok je Blake izgledao kao da tra i ne to u sastavu kamenih ploèa kojima je dvori te bilo poploèano. 109 Djevojka poku a odoljeti oèajanju to ju je obuzimalo, ali nije uspjela u tome. Oh, moji konji! Moji konji! to se s njima dogodilo? Prema onom to je rekao Dom, to bi moglo biti novo 01-dringovo djelo... Stvarno, osobno sam pratio trago ve konja sve do Deception Passa. Izgubljeno »crveno stado« æe kad-tad nestati... Sve æu to podnijeti, ali kad bi mi oteli Nighta iBlack Stara, èinilo bi mi se da mi otim lju vastito meso i vlastitu krv. Blake, Lassiteru, recite... prijeti li i njima ista opasnost? Kradljivac stoke, ili... ma tko drugi naumio da vam ukrade konje prije svih drugih æe po eljeti ba njih reèe Lassiter, a njegov zaobilazan odgovor imao je previ e jasno znaèenje. Blake tmurno potvrdi klimanjem glave. Djevojka se zaklati , uz oèajnaèki jecaj. Hoæete li da je preuzmem brigu o Nightu i Black Staru? upita Bla ke. I tako jedan èovjek vi e ili manj

e ne znaèi Jud-kinsu mnogo. Da, da Blake! Mnogo m i je stalo do mojih trkaèa, a onda, postoji i drugi razlog zbog kojeg ih ne bih ht jela izgubiti... Brinite se zanjih, pratite Jerda kad ih izvodi van i ne gubite ih iz vida. Ako mi hoæete ugoditi, spasite moja dva konja. Kad se Blake udaljio, Lassiter pogleda Jane uz onaj svoj osmijeh, koji kao da je iz dana u dan postaja o sve rjeði. Èini mi se, Jane reèe da pridajete preveliku va nost tim konjima. Ne ka nisu najljep i, ljep ih nikad nisam vidio, ali, znajte da bi Bells u trci pobijedio Nighta i bio ravan s BlackStarom. elite li me rastresti, Lassiteru? Ne, ne, pre vi e sam utuèena! Jest, Bells je brz, ali se ne mo e mjeriti s ona dva druga. Jedino i m Wrangle mo e biti ravan. Oh, Wrangle mo e i vi e, mo e ih potpuno podma iti i u dugaèko rci daleko bi ih ostavio za sobom. Ma ne! odgovori Jane nestrpljivim glasom. Za to uvijek govorite tako? Znam, ponekad me peckate, jer me elite odvratiti od mojih briga, ali, govoreæi uvijek isto o mojim konjima, imate i neki drugi cilj. 110 I j a to misl

im... E pa, Jane, èini mi se da dosta jasno èitam va e misli. Ne pomi ljate, va ljda, da mislim napustiti kuæu, pobjeæi iz Cottonvroodsa, iz Utaha? Mo da. Ali, zapamt ite, ako se na to ikad odluèite i krenete na Black Staru ili Nightu, ne bih elio da iza vas ostane Wrangle koji bi vas, ako bi ga dobar jahaè pojahao, svakako stigao . Istina je, Venters gaje odveo, ali nikad se ne zna... Mo da sad vi e i nije u njeg ovim rukama. Dogaðaju se tolike èudne stvari, pa se neka mogla i Ventersu dogoditi. Tko zna da li ste u pravu. Koliko je veæ pro lo otkako je siroti Bern krenuo! Zbog p ustih svakodnevnih neugodnosti gotovo sam ga zaboravila... Pa ipak, vidite, ne b ojim se mnogo za njega. Znam daje prepreden poput lisice. A to se tièe èitanja mojih misli, kako ka ete, e pa... priznajem vam da se ta u poèetku nejasna ideja malo-poma lo pretvorila u moju stalnu namjeru. Na primjer... ako se usudim zamolit æu vas da osedlate moja dva trkaèa i pobjegnete sa mnom... da me sakrijete. Jane! Opaljeno Lassiterovo lice problijedi. Rijetko gaje Jane vidjela kako gubi m

ir, pa èak se ni tada njegova uzbuðenost nije mogla usporediti sa sada njom, jer neizgubi samo mir, nego iznenada divlje, po udno zagrli djevojku i privi je na grudi. Lassiteru! dr æuæi ovika ona dok joj mozgom sinu kako je, u stvari, sama bila kriva to je taj èovjek d opustio sebi toliku slobodu. Ali na taj povik on je odmah pusti, kao da se opeka o. Lassiteru, oprostite mi! Stalno zaboravljam va a... vaa osjeæanja. Govoreæi onako ka ko sam govorila, mislila sam na vas kao na odanog prijatelja. Ne znam, vi me sta lno podsjeæate na biæe koje ivi izvan civilizacije... Ali, ponavljam ono to sam rekla u pogledu mog bijega. Umorna sam, umorna! I neiskazana mi je gorèina uhvatila srce . Jane on æe, kad je malo sti ao ubrzano disanje, to mu je grèevito nadimalo grudi. veæe je zlo u tome to vi ne mo ete pobjeæi! to hoæete



ime reæi? Pa slobodna sam, najza u snu... Ali vidim da bih s vama morao jasno govoriti. 111 Recite mi sve. Neizv



jesnost me pla i vi e od ièega. Svakog jutra budim se s nadom u srcu, nadom koja neæe um rijeti. Onda dolazi dan sa svojim razoèaranjima, sa svojim gorèinama i sjenama, koje mi siðu u samo srce. Uveèe molim, èini mi se da se nebo razvedrava, a tada mirno mogu spavati. Ali, ako elite da se poka em odva nom enom, recite mi, recite misve. Ma kak va da je, stvarnost mi je najdra a. Nadziru vas, Jane. Na svaki va pokret, osim kad ste zatvoreni u kud, oni motre. Va a vlastita umica vrvi uhodama. Zavukli su se u travu poput Indijanaca. Kad ste nedavno izjahali, tko zna koliko vas je znati eljn ih oèiju pratilo. Noæu se ti ljudi uljaju pod va im prozorima,po va em dvori tu, mo da èa o kuæi, znajuæi da Jane Withersteen nikad ni jedna vrata nije zakljuèala. I znaju da s am ja opazio te njihove manevre. Htjeli bi me maknuti samo to sam ja za njih prev i e tvrdi orah. Sve ovo, Jane, znaèi da sad ne mo ete slobodno otiæi kamo elite. Kasnije, mo da, kad osiroma ite, kad vas ukrote. A buduæi da sve elite znati, ka em vam i da æete zgubiti stoku koja vam je jo preostala,i zemlju, i Amber Spring, pa i zlato to st e ga sakrili, jer ga na mo ete odnijeti ni danju ni noæu. Ka em vam sve to jer je bolj e, kako i sami ka ete, da budete na sve spremni kad kucne taj trenutak. Zaboga, za boga...? Pa to da èinim, Lassiteru? Ni ta, rekao bih. Samo znajte to se mo e dogoditi i kajte. Kad biste mi dozvolili da malo porazgovaram s Tullom i da odem u posjetu onom... onom... Psst! Ne, ne! zamoli ona. Uostalom, ni to vam ne bi mnogo korist ilo. Ali za to mi to rade? Nisam izdala svoju vjeru ni ta nisam uèinila stoje u suprot nosti s mojom duno æu. Godinama sam davala dragovoljno, otvorena srca. Kad mi je otac umro, ostavio mi je èitavo svoje bogatstvo, a ako sam jo bogata, to je zato to nije bilo dovoljno siromaha da im sve podijelim. Za to, dakle? Zato to onaj tko sve to pokreæe imuti eli saèuvati svoju neogranièenu moæ. Ali ja æu dati sve, samo neka me pus na miru

Mo da je njima stalo do moje du e? Ali ne misle da gubim povjerenje u njih. .. utite, djevojèice! uzviknu Lassiter, glasom u kojemu se dostojanstvo mije alo sa sa aljenjem. Vi ste jedna od najjaèih i 112 najboljih ena, ali ste u mnogome ostali dj evojèica. Reæi æu vam jo ne to, a onda dosta. Meðu tisuæama va ih suvjernica, jedinte k e imala hrabrosti da se odupre svojoj crkvi. Kad nisu uspjeli da vas uvjere, pok u ali su prijetnjama, a sad hoæe, sad vas moraju uni titi, shvaæate li? A onaj koji to el i toliko je dalek od Krista, kao to je nebo daleko od zemlje. Trebavas smrviti, jer niste htjeli popustiti. Va e tijelo treba predati nekom mormonu da bi raðalo nov e mormone. Zanimljivo bi bilo znati to æe uèiniti s va om du om? Zar vi, zbilja, mislite da je njima do va e du e? 12. OSAMLJENOST I OLUJA Bess je sad veæ potpuno ozdravila. Èes to je s Ventersom pravila dugaèke etnje da istra i, govorila je, »njihova usamljena ima nja«, i prema mi ljenju njena prijatelja, ti izletisu joj prijali zdravlju. U sebi je Venters dodavao: »i njenoj ljepoti«. Prokrstari e

tako èitavu dolinu, uspe e se sve do Uzdrhtale stijene, koja pobudi u djevojci istrah i radoznalost, naðo e i kosti star ih stanovnika tih bregova. Ona je sad èesto bila vedra, djetinjski bezbri na i samo joj je s vremena na vrijeme oblak tugezastirao oèi, osobito dok bi promatrala Ven tersa kad je on nije gledao. Jednog dana bili su se dosta udaljili od prebivali to i s neke kamene terase gledali divan prizor suncem obasjanih dolinica, dok su p si, Ring i Whitie, skakutali oko njih. Bess se osmjehivala, vedra, bezbri na, sa s anjalaèkom sjenkom u velikim oèima.Najednom Venters rukom pokaza velike oblake, koj i su se gomilali nad zapadnom stijenom, purpurno obojeni zrakama zalazeæeg sunca. Odavno nisam vidio ne to takvoreèe. Pogledajte! Mislim da se nalazimo pred uraganom . Oh, nadajmo se da nije! Pla im se uragana. Zbilja! A za to? 113 Da li ste ikad ima li prilike vidjeti bijes uragana u dolini-cama koje su odasvud zatvorene? Ne? E pa, znajte da je to, zaista, ne to stra no. Svakog ljeta smrtno sam se pla ila kad su nadolazili uragan

i. Odlazila sam se sakrivati na kakvo mraèno mjesto. Uragani su p onekad stravièni i u ravnici, ali se ni izdaleka ne mogu usporeðivati s ovima ovdje, u kanjonima. Zatim, u ovoj maloj dolini grom vjerojatno jezivo jeèi. Ni ta se ne bo jte, savr eno smo sigurni, Bess. Znam to, ali vam ne vrijedi govoriti, jer se pla im gromovai munja i na kraju dobijem glavobolju. Recite, hoæete li biti uza me, ako naiðe uragan? Svakako. Uostalom, ako hoæete vratimo se u logor. Ona radosno pristad e i onikrenu e natrag. S vremena na vrijeme djevojka je upla eno pogledavala prema zapadu. Sunce je zalazilo i zrak je bio zagu ljiv. Ni najslabiji dah vjetra nije m icao listove drveæa, dok su se purpurni oblaci podizali, zastiruæi nebo. Kad stigo eu logor, uragan ipak jo nije izbio, ali kad su pripremali veèeru, zaèu se daleka tut



nj ava koja se malo-pomalo ras-plinjavala. Bess kriknu. Evo grmljavine! uz viknu up la ena. Ma ne htjede je uvjeriti mladiæ. Jo ranije smo vidjeli velike oblake,koji s



zatim pro li, a uraganu ni traga ni glasa. Ali sad je grmjelo! Pa to!? Neka uragan samo doðe, osvje it æe zrak. Uostalom, ponavljam, èovjek se nema èega bojati. Po veè os ado e zbog nekog posla u logoru, onda odo e sjesti na zaravan, i gledati pribli ava li se nevrijeme. Zavjesa oblaka sa zapada stalno se zgu njavala i bivala sve tmurnij om. Onda iznenada odjekne tutnjava po èitavu nebeskom svodu, a zasljepljujuæa munja bijesnu dva-tri puta. Eto! povika Bess, pokrivajuæi u i rukama. to sam vam govorila? Hajde, budite razboriti, Bess! Ne, ne bojim se! Èudno da se toliko pla ite. Meni se, na primjer, uragani dopadaju. 114 Ka em vam da je u ovim kanjonima uragan jeziv. Pa i na samog Oldringa neugodno djeluju, a njegovi ljudi naprosto polude od stra ha. Zamislite da je jednom jedan oglu io od sna nih udaraca groma i vi e nije ozdravio . Vidim da jo koje to moram nauèiti, Bess, i to uskoro, po svemu sudeæi. U svakom sluèaj , ostanimo vani dok je to moguæe. Vjetar je u meðuvrmenu estoko jaèao. Munje su sada s lijedile jedna drugu, gotovo bez prestanka, ali su udarci gromova bili rijetki, premda su potmulo odjekivali dolinom. Slu ajte, slu ajte! povika u jednom trenutku B ess, pri-bli iv i usta Ventersovu uhu, jer zbog bijesa vjetra nisu uspijevali jasno razabrati znaèenje rijeèi. To je Oldringovo mrtvaèko zvono! Sto ka ete? upita on, pom iv i da nije dobro èuo. Oldringovo mrtvaèko zvono. Kad vjetar estoko pu e u upljinama s ena, proizvodi zvuk koga ljudi, tamo dolje, tako zovu i koji je za njih, kako vj eruju, predznak smrti. Vjerujem da i 01-dring misli isto. Slu ajte, ne nalièi nikakv om drugom zvuku... Venters napregnu sluh i stvarno zaèu kako se pobje njeli vjetar d uboko zabija u upljine stijena, proizvodeæi niz jecaja, koji su prelazili iz najvi eg u najni i ton, obilje eni potmulim udarcima, koji kao da su udarali u neko ogromno zvono. Slegnu ramenima. »To je vjetar!« pomisli, ali je ipak i dalje oslu kivao, uz ne ku laku jezu, dok

se Bess dr æuæi stiskala uz njega. Malo zatim uragan se raspomami di vljim bijesom. Gustu tamu iznenada pocijepaju zasljepljujuæe munje, za njima su sl ijedili èudovini udarci groma koji dobijaju na snazi odbiv i se od stijene. Vjetar je divlje urlao, drveæe se svijalo do same zemlje, kamenje se kotrljalo niz padinu b re uljka buèno poput lavine. Venters u tami potra i Bessinu ruku i osjeti daje hladna i da drhti te povede djevojku u peæinu koja im je slu ila za stanovanje. Ba dok su ulazili, stravièna svjetlost propara nebeski svod i pri njoj Venters spazi kao krpabijelo djevojèino lice s velikim iskolaèenim oèima od straha. I sami psi poskaka e u skl oni te. Odmah zatim odjekne prasak groma. Èinilo se da je u asna tutnjava iz samih tem elja potresla peæinu. Obamrla, Bess se stegne uz svoga prijatelja, uze muruke, st avi ih sebi na u i, prikloni glavu na njegovo rame i sklopi oèi. 115 ! Ostado e tako za sve vrijeme uragana. Pro ao je jedan sat, dug kao vjeènost. Èak se iVentersu odulj io, njemu koji je prvi put u ivotu nasmrt prepla enu enu dr ao u

svom zagrljaju i koji je, osim te, pro ivljavao jo jednu oluju: oluju kojom je ljubav haraèila u njegovu s rcu. Kad je najzad oluja poèela jenjavati, Venters se povuèe u svoju peæinu. Zadrijema o je kasno u noæi kad se primirila oluja to mu je u srcu izbila. Probudi se u zoru i izaðe na zaravan. Sva je dolina bila sjajna i blistavo zelena, a stjenovite liti ce, oprane ki om, svijetlile su se na suncu. Tu i tamo su nastali mali slapovi i p otoèiæi koji su muklo i neprekidno uborili. Poèeo je pripremati doruèak, kadli se pojavi Bess. Dobar dan reèe ona. Divnog li dana! Da. Nakon nevremena popuhuje zapadnjak. Nevrijeme... Recite mi, zar vam se nisam sinoæ uèinila kao kakva djevojèica? upita ona gledajuæi ga pa ljivo. Nije to nikakvo zlo. Kakve li sramote! Ali, vidite, to je bi lo jaèe od mene. Za to se stidite? Ja sam, meðutim, bio zadovoljan to ste se toliko upl a ili. Oh! A za to? Reæi æu vam drugi put ozbiljno odgovori mladiæ i na njegovu se li javi tako èudan izraz da ga djevojka zadivljeno pogleda. to vam je? Nikad vas nisam takvog vidjela. Ni ta, Bess. Oh, da! Èita

vam se na licu da vam je ne to. Zar mi ne e ite reæi o èemu se radi? E pa, èinjenicaje da sam snivao. Vidite, krivica je na toj d olinici i nevremenu to izazivaju snove... Ali, pustimo to sada. tovi e, Bess, mislim da ovako ne mo emo dugo ivjeti. Treba da odem u Cottonwoods, moram po namirnice ko je su nam potrebne! U Cottonwoods! zami ljeno ponovi ona. Onda, nakon jednog trenu tka upita ga pa ljivo ga gledajuæi: Vjerujete li da mo ete otiæi i da vam se ni ta neæe d diti? Pa jasno. Noæukroz Deception Pass, a... 116 I A da li æu se vratiti? Dajte mi èetiri dana vremena. Ako se za èetiri dana ne vratim, znaèi da sam mrtav. Ka em to zato , jer se jedinou tom sluèaju ne bih vratio. Bern! Da, vratit æu se, Bess. Postoji s tanovita opasnost, nema smisla to skrivati, ali æu se znati èuvati. Znam, sigurna sa m u to! Pa ipa



k... Ne, ne, to me ne pla i. Ne? A to drugo? Za to æete se vratiti? up ona, izbjegavajuæi dati toèan odgovor. Pa ne mogu vas samu ostaviti ovdje! Mo ete, ka



d se veæ jednom naðete u naselju, promijeniti mi ljenje... Meðu starim prijateljima... N eæu promijeniti mi ljenje, a to se tièe starih prijatelja... I mladiæ se prekide uz krata k izra ajan osmijeh. Ali, mo da... mo da se tamo dolje nalazi... neka ena! i val krvi oj oboji opaljeno li æe i vrat. U oèima joj izbi stid, pa ipak ih nijeoborila, veæ je g ledala pravo u njega, da vidi nisu li njene brige osnovane. Zatim pokri lice ruk ama. Bess! uzvikne Venters glasom koji gotovo promuklo odjekneod napora to ga je èinio da bi svladao uzbuðenje. Kao da je prisiljena protiv svojevolje, djevojka ot kri lice i pogleda prijatelja alosnim oèima, a usne su joj drhtale kao da bi htjela ne to reæi. Ne postoji nikakva ena, Bess nastavi Venters i ni ta me na svijetu ne m prijeèiti da se vratim, osim stvari jaèih od nas. Na licu joj se pojavi ne to poput bl ijeska radosti, onda iznenada malaksa, s izrazom kogaon nikad prije nije vidio na njoj. to vam je, Bess! uzvikne mladiæ, uzimajuæi je zaruku. Ja... ja sam ni ta.. jevojka sam bez imena... promrmlja ona i Venters shvati. Hoæete li da se ne vratim ? naglo upita obamro i hladan. Ka em to zato... zato to mo da elite da se vratite tam , u skrovi te iza vodopada... 117 Djevojka ustane, dr æuæi od gnjeva. Èinilo se da njene u spaljene oèi i drhave ruke odbacuju tu nepavednu uvredu. Ali se na Ventersu veæ vid jelo kajanje zbog njegove nerazumne plahovitosti. Oprostite mi, oprostite, Bess, molim vas... Istina je, nisam to trebao reæi. Eto, osjetio sam se izazvan. Namjer avam raditi, napravit æu vam kuæu ovdje, bit æu va ... va brat, dokle god me budete treba li. A vi morate zaboraviti to ste... hoæu reæi, ono to ste bili da budete sretni. Kad se sjetite svoje pro losti, obuzima vas gorèina, a to me muèi i uzrujava. Da, Bern. Bi t æu sretna... Vidite, vi ste tako dobri da se èak stidim. Kad promislim, ne vjeruje m na kraju tolikoj dobroti ipo-benavim pitajuæi se... za to? Da, za to? Ja sam, dopus tite da ka em, samo izgu

bljena djevojka, bezimena ena, »Oldringova djevojka«, kako su m e zvali njegovi ljudi. Sad, kad me vi hoæete spasiti, i usreæiti, to, eto, nadma uje m oje shvaæanje. Zato se ne treba èuditi to me oèaj spopada pri pomisli da vas vi e neæu vid eti. Ali, vi e neæu oèajavati, vi e neæu govoriti o stvarima koje vam se ne dopadaju, daje m vam rijeè. Oh, kad bih vam dobrotu barem djelomièno mogla uzvratiti...! Vjerovati vama? A kako bih mogla dugaèije? Slu ajte me, dakle. Spasiv i vas, spasio sam samoga s ebe. iveæi ovdje, nauèio sam misliti, dok sam sve dosad samo sanjario. Ne vjerujem ni rijeèi od svega to za sebe tvrdite. To je stvar koju ne mogu objasniti rijeèima, pre vi e je duboka, ali osjeæam da je tako. Ma kakve patnje vam bile dosuðene, tko zna to s te sve do ivjeli i pro ivjeli u ivotu, ali ipak ste ostali èestiti i besprijekorni. Vid ite, ja tamo dolje u Illinoisu imam majku i sestru. Kad bih mogao, veæ sutra bih v as odveo k njima. Bern! Kad bi se to obistinilo! Onda bih i te kako mogla podiæi g lavu! Pa podignite, jer vam se kunem da je istina. Ona stvarno uèini po

kret i podi e glavu onom pomalo divljom ljupko æu kojom je potkrepljivala svaki svoj èin, onim izra zom nevinosti koji je toliko uznemiravao Ventersa, ali je ovaj put u njenoj kret nji bilo jo neèeg, jer se èinilo da se na mladiæeve odluène rijeèi nje duh uzdi e iz pr lije u koju je bio pao. 118 I ja sam nauèila razmi ljati odgovori ona s osmijehom na dr cuæim usnama i di uæi s mukom. Mlada sam, volim ivot... enasam. Bess, na ovo va pola em pravo prvenstva jer sam do njega do ao prije vas smijuæi se reèe Venters. Ali ma jo ne to to bih vam trebao reæi... Kad æete krenuti za Cotonwoods? Èim proðe period ana, koji æe, mo da, potrajati nekoliko dana, ili barem dase pone to smiri. Prije no t o krenete, reæi æu vam ne to to smatram da vam moram reæi, premda ni sama ne znam kako æu am to priopæiti. A ipak je potrebno... Jer, usprkos va em uvjeravanju, postoji moguæno st da se vi e ne vratite. Proðe vi e dana za vrijeme kojih je vjetar bijesno puhao, zv oneæi »Oldringovim mrtvaèkim zvonom«, a poslije odne su se gomilali oblaci, crni i prij eteæi, i izbijali stravièni uragani, to su p

la ili djevojku. Ali, dolina kao da se prol jep ala nakon tih uragana, a ki a joj vraæala mladost. Venters je jo èekao, neodluèan, a u meðuvremenu je odlazio u duge etje s Bess, a vraæao se u logor uvijek na vrijeme, da ih uragan ne iznenadi. Najzad je izgledalo da se vrijeme proljep tova. Oblaci vi e nisu bili tako prijeteæi, vjetar je gubio estinu, uragani su bili rjeði i kraæi. Tada m ladiæ jednog jutra najavi: Vrijeme je da idem, Bess. Kad æete krenuti? Odmah, hoæu re veèeras. Drago mi je to je do ao taj trenutak. Idite! to prije krenete, prije æete se ratiti. Ne to prije zalaska sunca ona ga otprati gore, strmenitom stazom, kroz usk i prolaz, sve do Uzdrhtale stijene. Htjela je proæi usjek i sa druge strane se nag nu gledajuæi niz strminu. Kakve li strahote! uzviknu. I vi ste me donijeli ovim pr olazom? Pa to ste



mislili? Pla i me i sama pomisao, a ipak nikad se nisam bojala pe njanja. Na primjer, pro la sam bez straha kud god konj mo e proæi. Ovdje je, meðutim, dr



ugaèije. Tu nema staze. Treba se penjati, 119 stavljajuæi noge u ove usjeke, lebdjet i nad provalijom... Ne znam, èini mi se kao da bi me ponor zvao, privlaèio k sebi... Kad se vratite, gurnut æu Uzdrhtalu stijenu, gurnut æu je tako da æe se sko-trljatid olje i zauvijek zatvoriti prolaz. Posljednje rijeèi reèe gotovo aljivim tonom, u koje m se Ven-tersu uèini da zapa a dublje znaèenje. Da, Bess, kad se vratim sa zalihama i sa sjemenom, koje namjeravam donijeti, skotrljajte stijenu i bit æemo zatvoreni ov dje... zauvijek. alila sam se odgovori djevojka ali joj je glas lagano podrhtavao . Treba da budete uvijek slobodni i poðete tamo gdje vam se dopada. Sad krenite... Ovaj kraj me alosti, èini mi se kao da me ne to priti æe. Idem, Bess. Ali, rekoste onom d da æete mi prije odlaska ne to reæi. Jest... a hoæete li se, zaista, vratiti? Ako bud m iv, vratit æu se. Ali, mogli biste se i ne vratiti... Naravno, i to je moguæe, ali nije mene ba tako lako ubiti. Naoru an sam, pa ako me napadnu,znat æu se braniti. Ne brinite. Imam povjerenja u vas i neæu biti zabrinuta dok ne proðu èetiri dana o kojim a ste mi govorili. Pa i dalje æu vas èekati. Ali, po to se ipa mo e desiti da se vratit e, trebam... moram vam reæi... Izgledalo je kao da joj malo-pomalo nestaje glasa. Blijeda, uspravna, u polusjeni usjeka nalikovala je nekakvom biæu. Venters ju je èek ao, nijem, kao da nasluæuje izjavu. Morate znati nastavi ona najzad, skoro mrmljaj uæi to mislim... o va oj dobroti prema meni. Stalno sam utjela i vjerojatno ste me sma trali nezahvalnicom, ali osjeæaj to ste ga u meni pobudili pustio je duboko korijen je u mome srcu. A ipak, èak i sada, ako... akosam drugaèija od one koja sam, ne bih vam mogla reæi... Pa ja sam samo jadna i izgubljena djevojka, bez imena, koja se dru ila s banditom... Bess! Da, moram vam toreæi: vi ste me spasili i ja sam va a, i bit æu ono to za elite... Svom du om svojom, Bern, svim srcem vas... volim! 120 13. SJE NE Tog oblaènog, prijeteæeg poslijepodn

eva, sjene su se zgu njavale nad Withersteen Ho useom. Jane ih je usporeðivala sasjenama koje su zamraèivale njen vlastiti ivot. Nek oliko dana ranije umrla je gospoða Larkin i ostavila malu Fay samu na svijetu, bez rodbine, bez za titnika, osim Jane; djevojèina ljubav prema djevojèici se udvostruèi. I u Lassiterovoj du i smrt sirote ene kao da je izazvala dubok dojam i prouzrokovala u njemu nevidljivu promjenu, koja Jane ipak nije izbjegla. Sve do toga dogaðaja èes to je savjetovao Jane da djevojèicu povjeri kakvoj obitelji gentila, s obzirom na okolnosti u kojima su se nalazili, ali je Jane stalno odbijala, ne eleæi uopæe raspra vljati o toj moguænosti. Sad on vi e nije navaljivao s tim savjetom i kad je govorio o djevojèici, uvijekje bio mirniji i alosniji. Jane je toga dana upravo i èekivala La ssitera. Nalazila se na verandi, kad je daleki pucanj pu ke prene iz misli. Uèini jo j se da dopire iz umice, uz obor. Èesto je u posljednje vrijeme èula pucanj iz vatren og oru ja tu i tamo u umici, a poslije bi doznala da se radilo o hicima kukavièki isp aljenim

Lassiteru iza leða, ali sreæom iz velike daljine, jer su se uhode bojale str a nogstrijelca. Sad se, meðutim, radilo o pu karanju. Meðu svima koje je poznavala, sam o su Venters i Judkins ponekad hodali naoru ani pu kom... Buka privuèe njenu pa nju, a o nda zaèu prisni zvuk koraka, popraæen zveckanjem mamuza i Lassiter stupi u dvori te. N etko tamo dolje ima dalekometnu pu ku reèe on, skinuv i sombrero i Jane spazi da mu je glava povezana okrvavljenim rupcem. Èula sam pucanj i zaista sam sepobojala da t o pucaju na vas. Poka ite mi ranu, da li je opasna? Nije. Pa, mo da su pucali iz pre velike daljine. Sad, ako dozvolite, sjest æu u ovaj kut, gdje me nitko ne mo e zapaz iti iz umice. 121 Skide rubac kojim mu je bila povezana glava i pokaza krvav bilj eg na lijevoj sljepooènici. Rana je sreæom, samo povr inskareèe Jane. Ali jako krvar Dr ite za trenutak rubac na njoj dok se ne vratim. Otrèa u kuæu i gotovo odmah se vrat i, noseæi platnene zavoje i svilac. Dok je ispirala ranu i previjala je, Lassiter je govorio: Ovaj valjani momak to je pucao u mene ima

o je lijepe moguænosti da me p ogodi, ali mora da se bojao dok je pucao. Kad se okrenuh, spazih ga gdje bje i meðu drveæem. To sam i oèekivao, da æe i pu ke uæi u igru. moram malo vi e pripaziti. Oni se izgleda, pomalo pla e kad pucaju na mene, paim ne ide za rukom da me pogode kako treba. Ali, mo da se meðu njima ipak naðe netko tko æe bolje gaðati pa makar to bilo i sl uèajno. Zar ne bi bilo zgodnije da odete inapustite Conttonwoods, kako sam vas mo lila da uèinite, jo prije nego je sve ovopoèelo? A, eto, ja namjeravam ostati. Ali, va a æe krv pasti na mene, Lassiteru! Vidite li, lijepa gospo, kakve su upravo sada va e ruke? Nisu li lijepe, bijele, sigurne? Pa ipak su krvave od Lassiterove krvi! Èudnovato, tako umrljati svoje lijepe ruke. Ako bolje pogledate tu krv, vidjet æete je u jasnijoj boji, boji krvi koja



potjeèe iz srca. Oh...! Prijatelju moj! Ne, Ja ne, nisam èovjek koji napu to igru,kad je na vrhuncu, kao to ni vi niste ena koja bi



mogla to uèiniti. Zlo je to upoznam pokrete protivnika tek onda kad ih veæ uèine. Da ni je toga, ne bih bio izlo en opasnosti da budem ubijen? Zar ne osjeæate potrebu da po tra ite èovjeka koji je pucao, da ga sustignete... da ga ubijete? Da vam pravo ka em, ne umirem od elje da to uèinim. Zbilja! Divno! Znala sam da æe biti tako, molila sam, vjerovala sam... Lassiteru, zamalo ne dadoh cijelu sebe da ubla im va u mr nju protiv mormona. Zahvaljujuæi vama, prijatelju, uspjela sam... A ipak, sebiènjak kakva sam, zar je moj ivot dostojan va ega? Mislim na va u u asnu mr nju prema onom koji... Mislim na neumoljivu nakanu koja je rukovodila va im ivotom ipitam se mo e li biti da... 12 2 Slu ajte! prekide je on apatom. Èujem kako se primièe neki konj. Uskoro zatim i Ja razabra zvuk ritmièkih kopita, koji je za nju imao ne to prisno, pa iako sad vi e nije bila toliko podlo na uzbuðenjima, uèini joj seda joj srce sna nije tuèe. Odjednom shvati . Wrangle! To je Wrangle. Poznala bih mu korak medu tisuæama. Zbilja je to bio Wra ngle, koji izbi iz drvoreda i s tutnjavom po uri u dvori te, udarajuæi moænim kopitama p o kamenju, zapra- en, divljeg izgleda, znojan. Naglo se zaustavi, oduprijev i se pre dnjim nogama, dok je jahaè gipko skoèio na zemlju, bacajuæi mu uzde na vrat. U tom bra datom, odrpanom momku dugei razbaru ene kose, poredanih èizama, Jane s mukom prepoz nade Ven-tersa. Polako,polako sada, Wrangle! Tako! Ta zar nisi kod kuæe? Sad æe imat i hrane i piæa koliko hoæ ! Kao da je zvuk toga glasa stresao Jane. Bio je zaista Ven ters. Bern, vi! Jane, Jane! Zadovoljstvo vas je opet vidjeti. Zdravo, Lassi-teru . Zbilja sam to ja, Venters. Njegova èelièna ruka stegnu Janeinu; a u tom dodiru ona osjeti razliku izmeðu starog Ventersa i ovoga koji se sada pojavio pred njom. Oti a o je kao mladiæ a sad se vraæao, tako reæi, kao odrastao èovjek. Izgledao je vi i, irih gr di, sna niji i gledao ju je otvorenijim i èvr æim pogledom, istim kao to je u Lassitera b io. Ta

ja sam tko bi drugi bio! uzviknu on smijuæi se. Gledajte me koliko god hoæete , uvijek æu biti takav. I nemate za to da mi se rugate vas dvoje, jer Lassiter ima k rvav zavoj oko glave, a vas tako blijedu jo nikad nisam vidio. Da, netko je iz puk e pucao na mene, dok sam se peo uz obronak. to se to dogaða, do vraga? Da nije bilo Wranglea, koji juri poput demona... Kakav li je to konj, Jane! I jo kad pomislim da sam ga ostavio slobodnog da se sam vrati kuæi... A meðutim je ostao tamo u kanjo nu, kao kakav divlji konj. Vidio me, onju io i dokasao mi u susret. To je,znate, velika sreæa, inaèe ne bih iv stigao ovamo. Ali vi, mo da, imate vi e toga za prièanje. 12 Jane ga ukratko upozna sa situacijom i sa onim to se desilo za vrijeme njegova d ugog izbivanja. Na njegovu preplanulom licu proèita gnjev, koji je izazvao bljedil o. Zaista! Sve to! A to vi, Lassiteru...? to je vas zadr alo? Jane je imala dovoljno neugodnosti i bez ono nekoliko metaka to sam ih mislio ispaliti dolje u naselju odgovori Lassiter, miran i vedar, to Jane nikad ne bi povjero

vala. Venters kao da je radoznalo i uporno istra ivao njihova lica, dok je Janeosjeæala kako crveni. On da samo reèe: Hm, imate pravo... Stvar me je malo zaèudila, to je sve. Svaki put kad je mislila na moguænost Ventersova povratka, djevojka je bila odluèna da mu ka e sve t o je uèinila da u Lassiteru izazove tu èudesnu promjenu.Nije namjeravala sebe tedjet i. No u tom trenutku Venters je nastavljao prièati, ali sa stanovitim oklijevanjem , kao daje odjednom izgubio onu laku sigurnost, koju je ispoljio na poèetku. Prona a o sam Oldringovo skrovi te i va e »crveno stado«, Jane. Onda sam doznao... Sve u svemu, siguran sam daje postojao dogovor izmeðu Tulla i Oldringa. Prekide se, kao opsjedn ut jednom misli. Bol, stid i sa aljenje su mu se èitali na licu, smjenjujuæi se kao da se svako od tih osjeæanja htjelo probitinaprijed. Najzad je izgledalo da se odluèi o i nastavi: Jane, previ e sam vas ko too. Zbog mene ste skoro uni teni, a zlo je to ni sam vrijedio toliko. Nikad nisam bio dostojan tolikog prijateljstva. U svakom sl uèaju, mo da jo nije prekasno, o

kanite se mene, molim vas. Pazite, ja nisam odustao o d mog nauma i uvijek sam isti: ne elim odustati. Dapaèe, kad sam veæ tu, vidjet æu Tull a i reæi mu u lice da se i vi e ne zanimate za mene. Sad je veæ previ e kasno, Bern mi no odgovori Jane. Prisilit æu ga da mi vjeruje! uzviknu Venters. I tako, vi tra ite da prekinemo na eprijateljstvo? Da, a ako ne htjednete, sam æu to uèiniti. Zauvijek, Bern? Da, zauvijek. Jane uzdahnu, kao da se novi oblak spustio da zamraèi njeno veæ i tako mraèno nebo. Mladiæ se vratio kao odrastao èovjek, oholiji, 124 jaèi, èvr æi u namje a. Jednom mu veæ uslu no pru ila ruku. Sad ju je pru ala opet, ali uzdrhtalu, primajuæi ono to joj izgleda sudbina dodjeljuje. Venters se nagnu nad tu ruku, poljubi je, stegnu u svojim, i izgledalo je kao da gu i jecaj. Kad podi e glavu, oèi su mu bile z amuæen



e suzama. Ima ena koje ... koje imaju gorku sudbinu reèe promuklim glasom. Onda se strese i produ i odluènije::: Moram Tullu reæi jednu sitnicu kad ga vidim. Bern, z



ar ne da se neæete tuæi s njim? Ne, do toga ne smije doæi! Obeæajte mi da... Obeæavam sto prasnu mladiæ estinom koja je upla i da ako ka ete jo samo jednu rijeè u prilog t emona, ubit æu ga kao pobje njelog kojota. Jane uznemireno izvi ruke. Zar je moguæe da je taj tako ponosni èovjek blistavih oèiju bio mladiæ koga je ona oblikovala kao u vo sku, po svojoj volji? Da li je Venters, mo da, postao Lassiter, a Lassiter Ventres ? Ne... neæu reæi drugo promuca. Jane nastavi mladiæ. Lassiter vam je jednom reka ste bili slijepi. Mora biti da je tako. Ali vas ne elim uznemi-ravati. Tra im od va s da u meni ne budite demona, govoreæi mi u prilog Tullu. Kad ga vidim, trudit æu se da budem miran, i to je sve. Sad bih vas jo ne to htio zamoliti, Jane, to je poslj ednje. Dolje u Deception Passu na ao sam dolinicu, divan kraj, namjeravam se u njo j nastaniti. Tako je skrivena da vjerujem da je nitko nikad neæe naæi. Ima dobru vod u, lovi te, u izobilju trave. Htio bih je zasijati itom, i uzgajati stoku i trebao bih sobom ponijeti sjeme i zalihe. Hoæete li mi ih dati? Svakako, Bern. to ih vi e uz mete, bit æu zadovoljnija. Mo da æe mi tako ... moji neprijatelji manje zamjerati. Ali , Venters, mislim, da æete imati neprilika ako poðete s teretom umije a se Lassiter ko ji je dotle prisustvovao tom prizoru uteæi. Krenut æu noæu. Mo da bi to bila gre ka je vas noæu lak e napali. Bolje poæi u zoru. To je najpogodnije vrijeme da se ode odavde. Nije mene lako ucmekati, Lassiteru! uzviknu Venters, mraèan u licu. 125 Vjerujem. Bern reèe Jane. Prije svega poðite u nastambe mojihljudi i uzmite potpunu opremu. Ta vi ste u takvom stanju... Onda se uslu ite kako bolje mo ete: uzmite mule, ito, sj eme, suho voæe, meso, kavu, eæer... Sve ono tomo ete ponijeti. Na kraju æu vam dati jeda paket, ali mi morate obeæati da æete ga otvoriti tek onda kad se vratite tamo dolje u svoju dolinicu. to bi mi bilo drago da je vidim! Sudeæi po vama i Wrangleu, mora to biti veoma usamljeno, èak divlje mjes

to. Ona ona priðe konju koji, videæi je, kao da zadrhta, i pomilova ga. Wrangle! Dragi, stari Wrangle! Oh, podivljao je, da, ali me prepoznao. Ka ite mi, Bern, juri li kao nekad? Jurli li? Da se sad utrkuje s Black Starom ostavio bi ga daleko za sobom. E, to je nemoguæe! pobuni se Jane ne bi to mogao ni daje potpuno svje . Èini mi se da se jo ne mo e reæi koji je od njih bol i reèe Lassiter ali kad bi se morala uprilièiti takva trka, Jane, vi e bih volio da va s vidim na Wrangleu. I ja dodade Venters. Ali, mo da Lassiter pretjeruje. Siguran sam da nikad neæete biti prisiljeni na bijeg ma u ne znam kako lo polo aj dospjeli. T ko zna! uzviknu ona uzlak osmijeh. Ne, ka em vam, Jane. Nemoguæe je da doðe dotle. Èim se naðem s Tullom, stvri æe se promijeniti u va u korist. Sad idem u naselje. Ne brin ite, savjetujem vam. Jane se povuèe u svoju sobu i neko se vrijeme predade svojim bolnim razmi ljanjima, podvojena pesimistièkim Lassiterovim predskazivanjem i Venter sovim povjerenjem, ali je nadasve mislila na mladiæevo izgubljeno prijateljstvo i pitala se da li

bi ikakav drugi gubitak uèinio njen ivot alosnijim. Trgnuo ju je Las siterov korak u dvori tu. Izaðe i pozva ga da doðe u dvoranu, iroku i polutamnu, jer je dr ala zatvorene prozore. Vjerujem da æete ovdje biti najsigurniji reèe. Dvori te je evi e izlo eno. 126 Toèno, a onda ovdje je svje ije odgovori Lassiter. Dan je zagu lj ako, bio sam s Ventersom u naselju. Veæ! A gdje je Venters sada? zaèuðeno upita Jane. U oboru je, gdje mu Blake poma e da natovari mule. Dobar je mladiæ taj Blake! Da li je Bern vidio Tulla? Dakako! uzviknu Lassiter i nasmija se. Pa prièajte mi! Oh, dovodite me u oèajanje tim svojim mirom! Zaboga, recite mi to se dogodilo! Ovo je prv i put nakon toliko vremena to sam oti ao u naselje blago odvrati Lassiter. Èasna rijeè bilo je smije no gledati nas, Ventersa i mene, kako hodamo ulicom. Ja se ne brine m previ e o onom to se zbiva oko mene, a to se Ventersa tièe, sami ste vidjeli da zbil ja izgleda divlje. Uglavnom, netko je potrèao bez daha do trga tako da na njemu ne zatekosmo nikoga osim nekoliko hulja, koji su ostali pred prodavaon

icama nemajuæi vremena da pobjegnu. Venters uðe pravo u gostionicu, a ja sam ga, naravno, slijed io. Ne bih vam znao reæi to mi je vi e godilo, da li rasturanje ljudi ili Ventersova hrabrost. Uvjeravam vas, Jane, da sam bio zadovoljan to sam ga otpratio. Le e mi te stvari, vidite. Ali u gostionici Tulla nije bilo. Onda krenusmo po prodavaonica ma da ga tra imo. Opet ni ta. Najzad, neki gentili reko e Ventersu da bi ga mogao naæi u onoj dugaèkoj graðevini koja se nalazi kraj Parsonove prodavaonice, nekoj vrsti dvo rane za sastanke. Stvarno, kad zavirismo tamo, spazismo da je bila puna svijeta. Venters zaurla: »Neka nitko ne pote e pi tolj! Nismo do li pucati!« Onda krenu naprijed ja sam se nalazio uz njega. Nastade larma, tabanje nogama, aputanje i onda ona t e ka ti ina koja ti se èini kao da je mo e no em



rezati. Tuli se nalazio tamo, a s njim on j debeljko koji je jednom prilikom poku ao pucati u mene, pa ostale va ne liènosti, a



i onaj krivonog, koji je bio s Tullom kad se prvi put zatekoh ovdje. to bih volio da ste vidjeli njihova lica, naroèito Tulla i debeljka. Hm, to vam nikako ne mogu opisati. Venters i ja stadosmo usred dvorane sa svim tim ljudima sabijenim naj ednom njenom kraju prema nama, a da ni jedan ne trepnu. Ipak, prirodno, zapazih da je veæina njih nosila pi tolje. Bila je to prva stvar na koju obratih pa nju. Onda Venters progovori visokim i odsjeènim glasom i reèe Tullu da mu mora kazati 127 neke stvari. Dodade da je prekinuto prijateljevanje izmeðu vas i njega, da vas je on z auvijek napustio. Reèe da ste to obadvoje uèinili zato da bi se udobrovoljili oni, m ormoni, ali da vi nikad neæete izmijeniti svoju odluènost u drugim stvarima. Onda je govorio vama u prilog. Ne bih vam znao ponoviti sve to je rekao, ali je dovoljno da znate da nikad ni jedna ena nije imala takvog zagovornika. Imali ste dostojno g suborca, Jane, i ne sumnjajte da u ovo doba ima ikoga meðu tim tvrdoglavim ljudi ma, koji vas ne poznaje. A Venters je rekao istinu, svima im je rekao pravu prav catu istinu. Reèe Tullu gdje se nalazi »crveno stado«, predbacio mu savez koji je sklo pio s Oldringom posredovanjem Jerry Carda. Izgledalo je da Tuli guta slinu, a on aj drugi, krivonogi, bio je blijed i tih kao mi . Potom Venters nazove Tulla svim i svaèim, ispsova ga, ismija. Reèe da su i ostali paklenski psi poput njega htjeli uèv rstiti svoju neèasnu vladavinu, cijepajuæi nevina i pravovjerna srca ena kao to je Jan e Withersteen. Nazva Tulla licemjerom, potkupljivaèem, jednom od najveæih kukavica n a svijetu, jastrebom koji se baca na slabu enu pokrivajuæi se plastom vjere. Onda z avr i, skoro izgubiv i glas u govornièkom bijesu, ali je jo uspio dodati nekoliko rijeèi. »Tuli« reèe, »Jane me je molila da danas ne pucam u vasolila bi za vas i sa lomaèe na koju biste je vi rado smjestili... Ali, dobro me slu ajte: kunem vam se, ako se vi i ja jo jednom sretnemo licem u lice, ubit æu vas

poput psa, to i jeste u stvari.« Na kon toga mirno odosmo i nitko nas nije pratio. Jane je plakala toplim suzama. Os jeæala je daje Ventersov èin predstavljao za mormone ozbiljniju stvar nego metak iz pi tolja. Stvarno, ljudi poput Tulla bili suranjavani, ubijani, ali nikad tako u as no javno optu eni. Ali, iznad ma kojeg drugog osjeæanja ne to joj je ispunjavalo du u ne opisivom rado æu zbog Ventersovog ka-valirskog postupka. Dobro, dobro, Jane nastavi Lassiter rastu en, videæi je gdje plaèe. Ne uzimajte to tako k srcu. Morao sam vam sve reæi, èini mi se. Èudno, plaèete ajuæi ove stvari, a prije sam vas viðao vedru u te im ucima. Pa, ne razumijem se uene i, mo da, u onom to se desilo vi nalazite neki razl og za plaè. Samo vam jo jednom ka em da mi se jako dopao Ventersov postupak i da bih ga ja rado ponovio. Ali ja nisam, vidite, sposoban ni za to 128 drugo nego da puc am iz pi tolja, a to izgleda da vas ne odu evljava. Dosta, sad treba da idem. Kamo? Venters je odveo Wranglea u konju nicu. Izgubio je potkovu i treba mu je staviti. Ka ite Bernu

neka ne propusti da doðe uzeti paket o kojem sam mu govorila, i... da m i ka e zbogom. Bilo je pred zalazak sunca i ona je sjedila na trijemu s malom Fay, kad sepojavi Venters. Gotovo ga nije prepoznala, jer je mladiæ bio odjenuo novo odijelo, obrijao bradu i poèe ljao se. Pa ipak, nije to bio naj stari Venters na èije se prisustvo veæ bila navikla. Kad joj je pri ao, Jane je, kao da slijedi pokrete i rijeèi neke druge osobe, vidjela sebe kako pokazuje na paket koji je pokraj nje le a o, èula sebe kako govori o stvarima èiji smisao nije razumijevala. Mladiæ joj reèe zbogom, zagrli je, poljubi, onda se okrenu da poðe i visoka pojava uskoro nestade meðu dr veæem. Pade tama na Withersteen House, doðe beskrajna noæ, pojavi e se prvi osviti zore, a Jane je jo uvijek bila budna u svojoj sobi, oèi su je pekle. Gotovo je eljela da novi dan ne osvane. Sto æe joj on donijeti? Iznenada je strese daleki, prigueni puc anj pi tolja. Oèekivala je taj pucanj, pa ipak uzdrhta èitavim biæem. Jane! Jane! blago zovnu Lassiter malo zatim pod prozorom. Ona ne to odgovori. Sve je u r

edu. Venters je krenuo. Pomislio sam da ste èuli onaj pucanj i da ste se zabrinuli. Tko je puc ao? Neki luðak je poku ao zaustaviti Ventersa, vjerujem da je bio sam. Nisam ni vidi o ni èuo druge. Venters mo e bez brige dalje. Osedlao sam Bellsa i slijedit æu njegove tragove, ali vam obeæavam da me on neæe vidjeti, osim u sluèaju daga napadnu i da mu ustreba pomoæ. Osim toga elim se uvjeriti da li je to mjesto, o kojem je govorio, zaista tako sigurno kako ka e. Venters uporno tra i da ga nitko ne ide tamo tra iti, a li ja imam svoje sumnje, jer jo nisam èuo za takvo mjesto gdje se èovjeka ne bi moglo potra iti. Sad, Jane, ostanite u kuæi dok se ne vratim, i stalno dr ite uza se Fay, j este li èuli? Da, da. 129 I jo ne to, Jane dugo je utio. Jo ne to... Ako pri mom ne budete ovdje, ako odete... ne bojte se, pronaæi æu



va e tragove. Pa kamo bih mogla otiæi, Lassiteru, upita ona radoznalo i ne shvaæajuæi potajni znaèaj njegovih rijeèi.



znam... Na neko mjesto. Tko zna? Mo da vas ve u u nekom starom ambaru, zakljuèajuu ne koj ostavi, bace u kakvu spilju... To se desilo mojoj sestri Milly, dok nije pop ustila. Mo da vas stigne nov... Najzad, ako vas ne naðem ovdje, potra it æu vas. Ne, Las siteru odvrati Jane tihim i alosnim glasom. Ako me ne naðete, zaboravite nesretnu en u na èiju sebiènu pre-varu vi uzvraæate po rtvovanjem i ljubavlju. Zaèulaje ne to poput pr gu ene kletve, onda zveket mamuza koji se udaljavao. Tmurno mirna, Jane se stane b aviti svojim poslom. Izgledalo je da nad kuæom, kao predznakte ke nesreæe, lebdi ne to mraèno. Kad je do ao da joj podnese svoje dnevno izvje æe,Blake je takoðer izgledao zabri nut, a isto tako i Jerd. Onda, kada se kasnije pojavio Judkins, spaziv i konja koj i mu je epao, a on sam bio sav pra njav i uznojen u licu, Jane nije bilo potrebno d a on progovori da bi shvatila kako se jo jedna nevolja svalila na nju. Gospoðice Wi thersteen promuklo reèe Judkins do ao sam da vam ka em da je »bijelo stado« izgubljeno. te, sjedinte najprije i okrijepite se neèim reèe Jane usrdnom bri ljivo æu. Iscrpljeni . Otrèa da naðe neko jelo i piæe i dok ek jeo, po svemu sudeæi gladan kao vuk, ona mu ne uputi nikakvo pitanje. Nitko nebi mogao uèiniti vi e od onog to sam ja uèinio i nenadno æe Judkins. Ne alostite se previ e. Znam, uèinili ste to je bilo u ljudskoj moæ Taj gubitak za mene ne predstavlja iznenaðenje. Odavno sam to oèekivala. Vrlo sam va m zahvalna za va u vjernu slu bu, Judkins. Znao sam da æete to tako primiti, gospoðice, i upravo mi je zato bilo jote e javiti tu vijest. Vidite, za vas treba uèiniti sve to se mo e, jer ste tako ljubazni i dobri, a onda, volim svoj posao... Ne, nema smis la da vam govorim o bezbrojnim trikovima to ih upotrijebi e da zapla e stado, i kako smo ih stalno odbijali. Najzad, 130 sinoæ... E, pa, ne bih vam znao reæi koji je vra g upla io stoku. Pojavio se oblaèiæ, pra ina, nevini oblaèiæ... Ali ivotinje su veæ bile n ne od drugi

oku aja i tada se dado e u bijeg. Bio je to pravi pakao. Lassiter je u pravu kad ka e da su te ivotinje, kad se upla e, gore od bizona. Poku ali smo ih skren uti, ali nije bilo moguæe. Vjerujte, gospoðice, nije lako napraviti ono stoje Lassit er sam izveo... Sve u svemu, u jednom trenutku cijelo se stado dade u trk, kao da su ga opsjeli demoni, i jedan dio svr i u provaliji, milju daleko. Ali najgore j e to... Najgore? upita Jane, zadrhtav i. Mo da va i ljudi? Judkins tu no potvrdi. ojica, Jimmy Vail, Joe Willis i mali Cairns, odva an djeèak, vidite, pojuri e naprijed u namjeri da zadr e stado. Luðaèka pomisao, ka em vam. Ni ta nisam mogao uèiniti da to spr jeèim. Vail i Willis razneseni su nama na oèi, a Cairns, koji je imao dobrog konja, sru i se na dno provalije. Slomio je vrat i on i konj mu. I dio stada, zatim... Vi dite, gospoðice, sve se to sinoæ desilo. Pa, ako stado nije zavr ilo u klancima Decept ion Passa, onda jo i sada trèi. Dva dana, koja uslijedi e nakon Judkinsova dolaska, J ane ostade kod kuæe, u smrtnoj alosti zbog sirotih mladiæa,

rtava svoje vjernosti. Uz to je poèela osjeæati èudan nemir. Sjedila je ispod-trijema, kad zaèu zvuk, èiji je nedost atak tih dana osjeæala vi e nego je to eljela priznati. Zveckanje Lassitero-vih mamuz a. Potrèa u dvori te s osjeæanjem neiskazanog olak anja. Lassiteru! Vratili ste se! Da l i ste prona li Ventersove tragove? Da li ste vidjeli njegovu prekrasnu dolinicu? J esam i zbilja je vrlo lijepa. Ka ite mi, prièajte mi! Nije to bilo lako. Put, koji s am slijedio, jedan je od najgorih tosam ih ikad vidio. Ali, naðe li se tamo neki b andit poput mene vje t u praæenju tragova, onda Venters nije na sigurnom. Zatim, na veliko Janeino razoèaranje, Lassiter se pokaza uz-dr ljivim u prièanju ostalih pojedin osti o svom putovanju i o ivotu koji je tamo provodio Venters. Na kraju ona pomis li daje Lassiter umoran. Stvarno, takvo putovanje, s obzirom na kratkoæu vremena, moralo je izmoriti najizdr ljivijeg jahaèa. Tada ga ona obavi131 jesti o gubitku »bije log stada«, vijest koju revolvera primi ne pokazujuæi iznenaðenje, i zamoli ga da ode n a poèinak. Proðe jo nekoli

o dana, za koje se vrijeme Jane, vjerojatno prirodnim nago nom, poèe ponovo smirivati. Satna je sebe uvjeravala u svoju divnu sposobnost da s e prilagodi svakom i najgorem stanju. Osim toga, obnovila je svoje etnje sa Fay u umicu. Jednog jutra, dapaèe, oti la je sve do nakraj umice, gdje se nalazilo neobraðeno polje. Puhao je svje vjetar, koji je lelujao i savijao visoku travu, uz divnu ig ru boja. Na povlatku proðe uz konju nicu i tek to je u la u dvori te, kad ugleda Lassiter a gdje se pribli ava krupnim koracima. Fay, koja ju je dr ala za ruku, odvoji se i, trèeæi prema ogradi od kolja, poèe se igrati s jednom mulom, s kojom se zabavljala povlaèeæi je za u i stojeæi na visokom kamenu koji joj je omoguæavao da dosegne do vrha koja . Jane je bio dovoljan jedan Lassiterov pogled da se pripremi i primi nov uda



rac . Bez ijedne rijeèi on je povede kroz dvori te, k stra njim vratima konju nice. Pogledaj te, Jane! reèe on pokazujuæi na tlo. Ona pogleda. Zapazila je mnoge mrlje krvi na ka



menju ijednu prugu u pra ini, koja se udaljavala prema vrata cima na ogradi od kolja . tko je ovo uèinio? upita ona jo ne shvaæajuæi sve. Kako izgleda, netko je odvukao elo jednog mrtvaca ili ranjenika tamo, gdje su èekali konji. Mrtvaca ili ranjenika ? Do vraga, Jane, jeste li jaki? Mo ete li podnijeti jednu bolnu vijest? Blago joj je dr ao ruke u svojim promatrajuæi je tako da je u stanovitom trenutku ona oborila oèi. Da, bit æu... bit æu sna na promuca. On je odvede u konju nicu, èvrsto jedr eæi Pa, gdje su Blake i ... Jerd? upita Jane, zaustaviv i se pogoðena nekom iznenadnom b rigom. Ne znam gdje je Jerd. Vrlo vjerojatno je zatvoren na nekom mjestu. Ali Bl ake ... Siroti Blake! Nestao je zauvijek... Budite pripremljeni na sve, Jane! 13 2 Osjeæajuæi kako joj se ko a je i i s èudnim zujanjem u u ima ona prièeka. Ai, gledajuæi prtim u zemlju, zapazi pi tolj s praznim bubnjem, dok su naokolo le ale ispaljene èahu re. Iza ugla graðevine ona spazi Blakea, pomodrjelog, opru enog na tlu, mrtvog, jo je u jednoj ruci stezao pi tolj, dok mu je druga bila zgrèena naokrvavljenom kaputu. Ma tko bili kradljivci reèe Lassiter ljudi va e vjere ili banditi, Blake je ubio nek og od njih. Kradljivci? pro apta Jane. Dakako! Kradljivci konja. Pogledajte! Prsto m je -upirao u drvene pregrade za konje. Jane kriknu. Sve su bile prazne. Night je i èezao, Black Stara tu vi e nije bilo. 14. ZLATO Kao stoje Lassiter izvijestio Jan e, Venters je stigao iv i zdrav u svoju dolinu,ali se njegovoj radosti to se pono vo na ao kraj Bess pridru io i osjeæaj nelagodnosti. Jer, on Jane ni ta ne reèe o velikoj promjeni koja se odigrala u njegovu ivotu. Pravdao se, dodu e, sam pred sobom, da j e to propustio uèiniti zato to su djevojku previ e zaokupljale brige o ozbiljnoj opas nosti koja se prijeteæi nad njomnadvila te je smatrao nezgodnim govoriti joj o Be ss i svojoj ljubavi prema njoj. Pa ipak, muèilo gaje stoje to pre utio. Bess, sretna zbog njegova povratka, bila

je prosto oèarana zalihama to ih je donio. Bilo ih je toliko da su u dolini mogli ivjeti èitave godine, no njena je radost bila jo veæa èim bi pomislila da sad nema vi e nikakva razloga da Bern ponovo odlazi u naselje. Vente rs se toga dana odmori. Slijedeæeg jutra odmah se dade na posao s Bess, èija mu je p omoæ bila dragocjena. Ona, sa svojim gotovo djetinjim odu evljanjem, nadahnjivala ga , davala mu snage, mada su njeni planovi èesto ispadali neizvodljivi, te ih se mor alo preinaèiti od poèetka do kraja, èim bi poèeli da ih ostvaruju. Zato 133 ju je Venter s uglavnom slaou peæinu gdje bijahu smje tene dragocjene zalihe da mu donese sad ov o sad ono. Za vrijeme jednog od tih odlazaka, dok se on nalazio malo dalje od lo gori to i na takvu mjestu odakle ga nije mogao vidjeti, Venters zaèu upla en krik i od mah zatim lave pasa. Ukoèi se od zaprepa tenja. Nikad nije ni u snu slutio da u takvo j potpunoj samoæi mo e biti opasnosti za djevojku i pomisli da se vjerojatno upla ila od kakve divlje maèke ili zmije. Ali mu se onda uèini opasnim lave pasa koji nije p

re stajao. On potrèa u pravcu logora. Dok se pribli avao, spazi kroz granje jednog grma visoku spodobu nekog èovjeka. Ruka mu nagonski poleti k mjestu za opasaèem gdje mu je visio pi tolj no odmah gadno opsuje svoju nesmotrenost utvrdiv i da ga je ostavio u peæini. Uto u onom èovjeku prepozna Lassitera. Tad krene laganije naprijed, obuze t drugom vrstom uzbuðenja, i kad sti e do prebivali to, ugleda prijatelja gdje netremi ce zuri u djevojku koja je bila sasvim problijedjela. U meðuvremenu su, èini se, i p si prepoznali do ljaka i umirili se. Hej, Venters! Dolazim vam u posjetu! uzvikne Lassiter, onda polaganije doda: ali sam silno iznenaðen... va im prekrasnim dru tvom. Stvarno, Lassiteru je bio dovoljan samo jedan pogled da uBess prepozna enu odjev enu u mu ku odjeæu, pa i poslije Ventersova dolaska gledao ju je netremice, dok je b ljedoæa na njenu licu i vratu ustupala mjesto crvenilu. Lassiteru, vi! odgovori Ve nters èim je do ao do daha. Kakvog li olak anja kad sam vas prepoznao! Ali kako ste, z aboga, uspjeli doæi ovamo? Jednostavno sam slijed

io va e tragove Mi... htio sam vidj eti gdje ste i da li ste ovdje zaista u sigurnosti. Slijedili ste moje tragove! uzvikne Venters kao da nije dobro èuo. Pa jasno. Nije bilo lako kad sam stigao do litice. Izgubio sam prilièno vremena tra eæi ihu onim usjecima, ali je poslije i lo lak o. Pa gdje vam je konj? Nadam se da ste ga dobro sakrili. Vezao sam ga za one ce drove, na polovici uspona. Iz doline ga se ne mo e vidjeti. 134 Dobro, dobro! to æete , zbunjen sam va om pojavom, jer sam èvrsto bio uvjeren da nitko nije u stanju doæi mo jim tragom do ovog mjesta. Stvarno je to sve drugo nego lako. Ali ako se netko u ovom kraju naðe vje t poput mene, ipak bi vam u ao u trag. To me zabrinjava. Ali, Las siteru, sad kad ste tu, zadovoljan sam to vas ponovo vidim. Bess, ovo je jedan mo j prijatelj... Jednom mi



je spasio ivot, a mo da i vi e od toga. Lassiter stegnu djev ojèinu ruku, sad veæ s tolikom prirodno- æu, da njoj odmah laknu, a Venters odahnu s ola



k anjem. Neæu se mnogo zadr ati reèe zatim Lassiter. Ipak, ako vam ne prièinja te koæ mda sam vra ki ogladnio. Ponio sam sa sobom malo dvopeka koji sam odavna pojeo. V enters, znate li da je ovo mjesto zbilja èarobno? Pitam se kako ste ga prona li.Mor a da je to vrlo zanimljiva prièa. Dok se pripremalo jelo, Venters ukratko isprièa sv oj mali pothvat. Lassiter je puno slu ao i malo govorio ali Venters opazi da se sv e vi e zanimao za Bess i kao daje njegovu uroðenu hladnoæu ubla avao izraz naklonosti. O nda, iznenada, po to se zalo io, ustade i reèe da mora odmah krenuti. Pozdravi djevojk u ljubaznim i skoro dirljivim glasom i urno se okrene da poðe. Venters ga isprati, ali ne progovori e sve dok ne stigo e u prolaz kraj Uzdrh-tale stijene. Tada Lassite r polo i ruku prijatelju na rame i onda ga znaèajno pogleda. Lassiteru reèe Venters, k oji je shvatio nisam mogao Janei sve reæi. Vjerujte mi, nisam mogao. Ona ne bi shv atila, a ima dovoljno briga...! Lassiteru, volim Bess. Priznajem da uopæe nisam oèek ivao sve to, premda sam vidio mnoge èudne stvari u svome ivotu. Ali ta djevojka... tko je ona? Ne znam! Ne znate! Pa onda to je! Svejedno mi je. To je najèudnija prièa koju sam ikad èuo. Isprièat æu vam je, ali znam da meæete vjerovati. Tko zna, Venters ? ene su za mene uvijek predstavljale predmet divljenja. to se tièe ove djevojke, ak o nije nevina poput djevojèice, znaèi da sam onda vrlo lo poznavalac ljudi. Siguran s am da æete se prema njoj po teno ponijeti. 135 Da Lassiteru! Tako sam i mislio. Ali pazite, ona mi se èini veæ potpunom enom bezobzira na godine. Malo je starija od dje vojèice. Znam, znam to, ali stra no je, Lassiteru, to ona, usprkos svojoj potpunoj ne vinosti, nije ono na to lièi... Ventersu! Ne bih htio... ne mogu vam reæi da ste klev etnik! To je ono najgore, to je ona... pogodite? Ona je Oldringov maskirani jahaè! Oèekivao je da æe Lassitera zapanjiti to otkriæe, ali nije ni u snu pomi ljao da æe ga se duboko kosnuti to se na njemu

vidjelo. Revolvera ga za trenutak pogleda, kao da mu je htio èitati u du i, onda sjedne na jedan kamen i obri e znoj koji mu je ovla io èelo. Sine reèe isprièajte mi sve to znate o tome. Venters upotpuni netom isprièanu zgodu sa svim pojedinostima koje su se odnosile na Bess, od trenutka kad ju je ranio, sve do svog polaska za Cottonwoods. to vi e ivim, ivot mi izgleda èudniji reèe Lassiter je Venters svr io, oèiju uprtih u zemlju. Va a prièa je takva da bi unijala pomutnju i u trezveniju glavu od moje. Vi ste jednom govorili Jane o nevidljivoj ruci koja u pravlja stvarima, ja dodajem da postoji jo jedna ruka, svemoæna i mudra, koja svime upravlja. Nebih vam mogao dati neki savjet, èak i da me pitate, ali bih vam, mo da , mogao pomoæi ako se, kako ste mi rekli, elite o eniti s Bess. Na primjer, mogu potr a iti Oldringa, prvi put kad doðe u naselje i navesti ga da mi sve ka e o djevojci. Up oznao sam tog bandita prije mnogo godina i vjerujem da æe me se sjetiti. Lassiteru , ako ikad sretnem Oldringa, ubit æu ga! strastveno uzvikne Venters. Mislim da bi t

o bila najprirodnija stvar na svijetu jednostavno odgovori Lassiter. Ali, ako ga vi vidite... uèinite barem da povjeruje daje Bess mrtva, kao to je stvarno mrtva za njega i za stari ivot. Dobro, dobro, sine. Sad se umirite. Upamtite, ako elite potegnuti pi tolj na Tulla i Oldringa, morate to uèiniti hladnokrvno. Vjerujem, uost alom, da æete uèiniti najbolje ako djevojku i dalje ovdje skrivate. Sad, Venters, mo ram poæi. 136 Jo ne to... Zar ne, ni ta neæete reæi Jane o Bess. Molim vas... Budite m ali, kladio bih se, vidite, da bi nakon prvog bijesa to ste joj to pre utjeli, jed nom u ivotu i ona bi se mogla razjariti! Jane opet, o vama je imala najbolje mi lje nje. I meni samom nije te ko priznati da ste valjan mladiæ. Govoreæitako on ustade da poðe i uz put razgleda Uzdrhtalu stijenu. Venters mu iznese svoje pretpostavke u vezi s tom èudnom stijenom, na to se Lassiter radoznalo sna nom rukom osloni o nju. St ojte! povika Venters. Jednom je umalo nisam gurnuo. Vra ki sam se upla io da æe se str ovaliti i zauvijek zatvoriti prolaz. Kako izgleda, vr

lo ste nervozni odgovori La ssiter osmje-hnuv i se. to se mene tièe, uvijek mi jebila strast da kotrljam kamenje , jo od djetinjstva, i to je bilo veæe, vi e me zabavljalo. No, recite mi, to bi se po va em mi ljenju dogodilo kad bi se ova stijena skotrljala? Zauvijek bi zatvorila izl az i dolinicu odvojila od svijeta. E pa, zbogom Lassiteru. Saèuvajte moju tajnu i ne zaboravljajte me. Dobro pazite kadizlazite iz kanjona... Znate, otkako ste o tkrili moje prebivali te, ne osjeæam se vi e sigurnim u njemu. I Venters ode, zabrinut , pitajuæi se ne bi li, zaista, bilo bolje zavaljati Uzdrhtalu stijenu i zatvoriti se tako zauvijek, s Bess, u nepristupaènoj Dolini iznenaðenja. Za trenutak sune mu mozgom da ode odatle, ali tu pomisao odmah odbaci. Pa ipak, kad se vratio k djev ojci, upita je da li bi ona rad



o napustila dolinicu. Oh ne! uzviknu ona i pocrve nje. Venters je radoznalo pogleda. Shvaæam, Bess. Ali, vjerojatno postoji neki raz



log zbog kojeg ne elite otiæi odavde? Ne opet odgovori djevojka, ali ne gledajuæi mu u lice. Venters je uze za ruke. Bess, ne gledate me u lice, znaèi niste rekli isti nu. Vidim, ne to skrivate... Vidite, i ja imam jednu tajnu, ali æu vam je odmahreæi. 137 Da, Bern, istina je, imam jednu tajnu. Nisam vam je htjela priopæiti prije va eg odlaska u Cottonwoods. A sada? Sada da, otkrit æu vam je. Onda, tajanstvena gospoði ce, recite brzo. Ona potrèa k jednom udubljenju iza grupe jela i vrati se noseæi ne to naizgled te ko, umotano u onu crnu maramu koje se on dobro sjeæao. De, pogodite to s am radila za vrijeme va eg izbivanja? upita zatim. Pa... pretpostavljam da ste pro vodili vrijeme èekajuæi da se vratim osmjehujuæi se odgovori on. Znate, i ja sam ta t! ogrije ili ste. Radila sam. Pogledajte mi ruke. Vidi se da steih dugo dr ali u vodi . Kakve su to ludosti, Bess? Ludosti? Pogledajte! Vje timprstima ona razve e èvorove na marami i hrpica metalnog praha zasja na suncu. Zlato! zaprepa teno uzvikne mlad iæ. Da, zlato, i to nekoliko libara. Na la sam ga, isprala u vodi i bri ljivo probrala , zrnce po zrnce. Zlato! Zlato, zlato, ka em vam. A sad ismijavajte moju tajnu. Ne koliko trenutaka Venters je i dalje zaprepa teno gledao; onda opipa metalni prah, gotovo u elji da se uvjeri je li, zaista, zlatan i uzvikne: Pa ovdje su tisuæe i ti suæe dolara u zlatu, Bess! Da li ga jo ima tamo gdje ste ovo na li? I te koliko! Dobr o znate da sam èesto morala ispiratizlato, te se u to pomalo razumijem. Nema ga u neiscrpnim kolièinama, ali svakako vi e no to je potrebno da biste postali sretni. A li ta tajna pripada vama! Da, ali ja mrzim zlato, jer pretvara ljude u bjesomuène i divlje zvijeri. Vidjela sam i te kakve koji su se za malo zlata nasmrt izboli no evima. I zato mi niste htjeli govoriti o svom otkriæu? 138 Ne... Ili barem ne sam o zbog toga. I Bess pognu glavu. I zato to... to znam da ne biste dugo ostali ovdj e kad biste se domogli veæe

kolièine zlata. Bojali ste se da bih vas ostavio. Da. Dj evojèice! Slu ajte onda ivi moju tajnu. Znam da ne mo emo dugo ostati ovdje, u ovoj d olini, i mnogo samrazmi ljao o tome to bismo mogli raditi kad se jednom vratimo meðu ljude. Siroma an sam kao crkveni mi . Da odemo u Sterling, treba novaca. to uèiniti, d akle? Meðutim, eto sad imamo zlata...! Kad jednom proðemo Sterling bit æemo sigurni od bandita.Zajedno, Bern? Zajedno... Odvest æu vas daleko od ovog divljeg kraja i z apoèet æemo novi ivot. Vidjet æete grad, brodove, nove ljude. Sva sramota, sve boli va eg ivota bit æe zaboravljeni, kao da ih nikad nije ni bilo. Jer, Bess, sirota draga d jevojko alosnih oèiju, ljubim te! Nisi to shvatila? Ljubim te i slobodan sam. Sad s am nezavisan èovjek i nisam prosjak, a to je tvoje djelo! Poljubi me, Bess! Usreæit æu te. to me se tièe... tvoja pro lost! Ljubim te, odvest æu te svojoj kuæi, u Illinois km ajci, a onda drugdje, kamo za elimomo! Dat æu ti ponovo sve to si izgubila. A znam da i ti mene ljubi . Znao sam to i prije nego si mi rekla, i ta je èinjenica iz

mijenil a moj ivot. Da, poæi æe sa mnom, zauvijek. Ali ne samo kao moja prijateljica, kako si ovdje, ne kao sestra, Bess ljubljena, nego kao moja ena! 139 15. WRANGLEOVA TRKA Plan to ga dvoje zaljubljenih skova e u zajednièkom dogovoru sastojao se u tome da Ve nters ode u naselje i dovede za Bess konja i neko odijelo u kojem bi je bilo te e poznati, ili barem bilo manje upadljivo i poznato od onog to ga je sad imala na s ebi. U meðuvremenu djevojka je trebala poveæati zalihe zlata. Onda æe zajedno krenuti na dug i opasan put koji æe ih odveti iz Utaha. Teko mi je napustiti ovaj ljupki k raj koji me toliko zanio! reèe jednom Bess. Dakako. Ali, tko zna! Za nekoliko godi na... I tako se jo jednom oprosti e pokraj Uzdrhtale stijene i u njihovu je apatu ov aj put bilo i nade, i nje nosti i strastvene vjere. Po to je ostavio Bess, Ventersu se jo dugo èinilo da osjeæa stisak njena zagrljaja, slast njenih usnica na svojima. I zgubljena i bezimena djevojka preobrazila se u ljubavi. Mladiæ je sa sobom nosio s amo pi tolj, pu ku i ne to malo kruha i mesa. T

ako slabo optereæen brzo je napredovao, s pu tojuæi se iz doline. Padao je sumrak ibio je zadovoljan. Bez te koæe naðe Wranglea u g rupi drveæa gdje ga je bio ostavio, na jednoj maloj èistini s izobiljem trave i vode , ali ga je morao uhvatiti lasom,jer je konj, mo da ga ne prepoznav i, pokazivao elj u za bijegom. Uvijek divlji! promrmlja Venters, dok mu je namje too sedlo, to ga je bio sakrio u obli njem grmu. Ne prepoznaje me, je li? Hajde, hajde... Sutra ujutro , u samu zoru, sti ena vrletnu stazu koja je vodila labirintom Deception Passa. U spon, daleko te ii muèniji za ivotinju nego za èovjeka, tra io je neminovno malo odmora kad su stigli na ravnicu. Onda mladiæ nastavi put. Ne proðe gotovo ni dvije milje, k adli se Wrangle tako iznenada zaustavi da se on nagonski uhvatio za jabuku sedla da se ne bi



na ao na tlu. No, to je prijatelju? uzvikne Venters i odmah se nagne d a izvidi èemu je imao zahvaliti za to naglo zaustavljanje. Mo da 140 kakvoj zmiji il



i gubitku potkove. Ne ugleda ni ta, ali zamijeti da je konj ostao uspravne glave i naæuljenih u iju. Istom tada, gledajuæi preda se, spazi u oblaku pra ine grupu konjanik a koji su se kretali u pravcu Deception Passa, suprotnom od njegova. Akosu ga i primijetili, oèito im nije bilo stalo, jer nièim ne pokaza e da bi skrenulisa svoga puta. U svakom sluèaju, pomisli Venters, najbolje je da se sakrijem. Stoga skliznu sa sedla i, vodeæi konja za uzde, ode da se smjesti za malom uzvi icom,prekrivenom visokom travom. Odluèi da tamo ostane sve dok nepoznati konjanici ne proðu blizu nj ega. Za svaki sluèaj uvjeri se da li su pi tolj i pu ka napunjeni, a onda stade èekati. Postepeno, kako su se oni jahaèi pribli avali, Venters primijeti da su toliko zbijen i da je nemoguæe razabrati koliko ih ima. Jahali su galopom. Ako to nisu banditi, pomisli Venters, onda je zaista zaboravio kako izgledaju ti tipovi s kojima se j o nedavno sreo. Promatrao je dok su na maloj razdaljini od njega prolazili. Iznen ada zaèu ne to poput prigu enog krika, popraæenog pucnjima a brojni meci zazvi da e oko nje a ne pogodiv i ga. Navlaèeæi na mi icu uzdu, kojom jedr ao Wranglea da mu ne bi pobjegao, brzo poput munje nabi pu ku i opali jednom, pa jo jednom. Spazi èelnog konjanika, ka ko se zanjiha i pade na bok, dok drugi polegne po vratu konja uz bolni krik. Na pucnjavu Wrangle poskoèi i kao da æe pobjeæi,ali ga on zadr a eljeznom rukom i vje to sko u sedlo, i èekujuæi da vidi to æe sada biti. Konjanici su se okrenuli prema njemu, raspr i i se jer su zbijeni pru ali isuvi e laku metu. Jedan od njih opali, ali se sreæom u to m trenutku Wrangle odbavi u stranu i metak proðe nedaleko od mladiæeve glave. Ovaj s premno nani ani na onogkoji je pucao, opali i obori ga. Ostalo je pet konjanika. Oèigledno su to bili kradljivci. Jedan od njih skoèi na zemlju da uzme pu ku mrtvog pr ijatelja, ali Ven-tersov hitac, koji ga za malenkost proma i, prisili ga da potrèi k svome konju. Ond

a zapu kara e, iduæi sad tamo, sad ovamo. Ven-tersu se uèini da vidi gd je jedan odnjih ima na sedlu pred sobom neku vrstu paketa èudna oblika, ali mu u onoj brzininije uspjelo razabrati ili dokuèiti to bi to moglo biti. I Dva su kradl jivca straga pozadi i Venters primijeti da jedan ja e Bellsa, trkaèa kojega je Jane poklonila Lassiteru. Za trenutak osta kao ukopan od iznenaðenja. Onda divlje krikn u, na to se jedan od onih, stoje dohvatio uzdu konja jednog od ubijenih, estoko trg ne. Taj bija e malog rasta, i po tom, kao i po izvanrednoj vje- tinii kojom je uprav ljao svojim konjem, Venters pogodi o kome se radi. Odjednom se sjetio i bio je s iguran da ne grije i. Jerry! Jerry Card! povika. Bio je to, zaista, onaj prokletni k, Tullova desna ruka. Venters s u asom i neiskazanim gnjevom spazi kako ja e Black Stara, a za uzdu vodi Nighta, dva ljubimca Jane Withersteen. Ne misleæina ostale, i kao da su mu sve nepravde nanesene i njemu i Jane odjednom pomutile mozak, Ve nters podbode svoga konja. Wrangle poskoèi uz divlje rzanje i pojuri uz

grepce, a V enters za to vrijeme ubaci nove metke u pu ku. Jerry i njegov pratilac jurili su o ko pola milje ispred njega. Evo, Wrangle, trke za tebe! uzvikne Venters. Treba i h stiæi prije nego se dohvate kanjona. Znao je da u ovom èasu ja e najsna nijeg, i najiz dr ljivijeg konja u cijelom Utahu, sposobnog da prestigne Black Stara i Nighta, us prkos Janeinoj suprotnoj tvrdnji. Volio bi daje djevojka mogla promatrati tu trk u koja je jednom zauvijek trebala odluèiti koji je od njenih konja bio najbr i, ali odmah u sebi dodade daje bolje to je nema, jer je bio odluèio da trku zavr i Jerrvjev om smræu a znao je da æe Wrangle stiæi i prestiæi Blactara! Dvojica progonjenih su, u meðuvremenu, skretali udesno, ali u tako irokom luku, da Venters nije smatrao zgod nim da poðe na njih dijagonalno novim naglim zaokretom. Oni, naprotiv, na-stavi e uv ijek na isti naèin, udaljavajuæi se istovremenood kanjona i naselja. Veæ su tako prev alili vi e milja i Wrangle je smanjio razmak tako da je Venters razabirao Jerrvja kako se okreæe i dugo gleda prema njemu. Ve

nters se prezrivo nasmija, shvaæajuæi da Tu llov suuèesnik, premda smatran najboljim jahaèem u pokrajini, nema tako sigurno i o tr o oko da bi prepoznao Wranglea. Hajde, hajde, Wrangle! uzvikne podstièuæi èudnog trkaèa Hajde, dajmo pouku tim lopovima! Trèstari vra e! Izgledalo je da konj razumije i po to mu je Venters spustio uzde na vrat, stvarno se èinilo da leti. U meðuvremenu je njegov jahaè, 142 nagnuv i se naprijed, i uskladiv i pokrete s njegovim, hvatao pu ku, odmjeravajuæi okom razmak koji ga je odvajao od Jerrvja Jo dvije milje trke i Bells je veæ poèeo zaostajati, dok je Wran-gle stalno skraæivao razmak. Èovjek koji je jahao na Bellsu okrene se i stade pucati, ali su njegovi meci zujali oko Wranglea ne p ogodiv i ni konja ni jahaèaveæ uzdi uæi za njima oblaèiæe pra ine. Sad i Venters nani ani . Razmak je jo bio velik



a ciljanje ote ano stalnim pokretom, kao i Ventersovom br igom da ne pogodi Bellsa kojeg je namjeravao uhvatiti ivog i zdravog, pa ipak je



on bio toliko siguran u svoju vje tinu, toliko usplamsao gnjevom protiv tih ljudi s kojima se po prvi put mogao tuæi otvoreno, da je nastavio pucati. Nakon estoghic a bandit najzad ra iri ruke u grèevitom pokretu i pade u travu. Venters èas zatim popu t strijele projuri kraj njega a da ga nije ni pogledao. Bells potrèa jo dvjesto-tri sto metara onda uspori i najzad stade, sav se tresuæi. Jerry, koji se gotovo i ne obazre na pu karanje, vjerojatno je shvatio kako se njegov progoniteljtrudi da ne nastrijeli konje, zato se æuæurio u sedlu da bi predstavljao to manji cilj. Za trenut ak naèini pokret poluskoka, èije znaèenje Venters najprije ne shvati, onda primijeti d a je vrli jahaè skoèio na Nighta i da sad Black Stara vodi za uzdu. Dva konja trèala s u jedan uz drugog poput jednog jedinog tijela. Sad se èinilo, meðutim, da Wrangle vi e ne smanjuje razmak. Jerry je jahao kako samo on umije jahatiu punom trku. Vent ers je ovaj put potpuno jasno vidio kako skaèe s jedne na drugu ivotinju. Tada podb ode mamuzama svog konja u trbuh. Wrangle zar-za, ponovo seprope i jurnu kao isp aljen iz topa, to umalo ne obori jahaèa iz sedla. Stra na trka potraja jo pola sata, i na kraju jedva je stotinjak metara dijelilo progonitelja od progonjenog. Divovs ki riðan je trèao tutnjeæi poput grmljavine. Najednom se Ventersu uèini da je Jerry nest ao i da dva konja jo trèe, ali bez jahaèa. Stvarno, Black Star uspori i malo zatim VV rangle je bio kraj njega, dok je Night kasao u neposrednoj blizini. Venters se i spru i prema Janeinom ljubimcu, koji se zanese, pa pade sav prekriven krvavom pjen om. Venters pomisli da je ta trka konja ko tola ivota. 143 Ne htijuæi da prisustvovat i agoniji plemenite ivotinje, Ven-ters potrèa za drugim konjem, gledajuæi za to vrije me neæe li zamijetiti neki trag Jerrvja Carda. Lako susti e konja i pusti ga da se o dmori neko vrijeme. Wrangle je dahtao, ali je jo uvijek bio nemiran, oèiti znak da ne bija e jo istro io sve svoje snag

e. Mladiæ sjaha i ogleda se svud uokolo. Jerrvju ni traga ni glasa. Pri tom opazida je u onoj ludoj trci jo skrenuo i da se na oko dvije stotine metara od njeganalazila provalija koja je vodila u Deception Pass . Bio je zbunjen, znao je daje Jerry sposoban na svako lukavstvo, a konji su bi li umorni, osobito Night kojeg nije elio napustiti. Trebalo ga je napojiti i dati mu moguænost da se odmori. Poðe da vidi gdje se nalazi voda, ali iznenadno i silovi to rzanje i dobro poznat zvuk Wrangleovih kopita prisile ga da se okrene. Stra ni riðan je sad ponovo trèao. Po to se estoko propeo, pojurio je u pravcu Deception Lassa oèajnièki r uæi. O vratu mu se okaèio i kao èièak zalijepio neki èudan lik. Nakon prvog tre zapanjenosti, Venters repoznade Jerrvja. Izvanredni je jahaè s nekog mjesta u vi sokoj travi uskoèio riðanuza vrat, dobro znajuæi daje Night previ e izmoren da ga slije di, a da s druge strane Venters neæe pucati da ne bi pogodio svoga konja. Stoj, Je rry! Stoj, ubit æu te! zaurla mladiæ. Ali onaj se ne obazre, a konj je jurio te juri o. Ventersu nije b

ilo jasno da li je èovjek upravljao na neki naèin njim ili se ivoti nja pomamila, ali se veæ bijahu primakli stazi kojom se silazilo u provaliju, i Wr angle bi se, svakako, u toj ludoj trci sunovratio u nju dok bi se Jerry, mo da, us pio spasitinekim od svojih paklenih trikova. Sad se vi e Wranglea nije moglo spas iti, a Jerry bi nastavio ivjeti svojim razbojnièkim ivotom, proganjajuæi Jane, Jane Wi thersteen, nevinu rtvu... Stoj, Jerry! Stoj ili pucam! Wrangle je dalje trèao. Prov alija se nalazila na nekoliko koraka... U jednom trenutku riðan se vinu prema plav etnilu neba. Jedan, dva hica ... Wrangle se prope, u asno zarza, no èovjek okaèen o njegov vrat ne napusti ga. Onda treæi hitac; nasta buka poput lavine koja se ru i, kri k bola i èovjek i konj nestado e u ponoru. Wrangle je zavr io svoju trku. 144 16. OLDR ING Sutradan je Venters prolazio glavnom ulicom Cottonvvoodsa ja uæi na Black Staru i vodeæi za uzde Nighta i Bellsa kojeg je na ao kraj lesa poginulog bandita. Venters nije ni pomi ljao da to prola enje s konjima Jane Wit-hersteen kroz

gradiæ onih koji su organizirali zavjeru, predstavlja junaèenje i izazov. Jedino je htio da narod v idi i shvati da se vi e neæe vratiti banditi koji su odveli konje. Htio se sresti s Tullom, licem u lice, a ako ne s Tullom, onda s Dverom ili snekim drugim od efov a koji su spleli svu onu paklenu mre u protiv Jane. Susrets banditima, razbojnièki napad na njega, prolivena krv, gubitak Wranglea, sve je to uspalilo mladiæa i dove lo ga u takvo du evno stanje da je bio spreman na sve. Pucao bi na Dyera, èak da se ovaj nalazio i za oltarom, ubio bi Tulla èak i pred njegovim enama i njegovom djeco m. Zaustavi se pred Tullovom brvnarom. ene, koje suse nalazile pod trijemom, za trenutak ga zaprepa teno pogledaju a onda pobjegnu. Sam Tuli se pojavi na pragu, a li se odmah povuèe, buèno zalupi vrata i navuèe na nji



h eljezni kraèun, dobro ih zatvoriv . Venters zatrese Black Staru uzde i sitnim kasom krenu prema trgu, ponovo se za



ustavljajuæi pred prodavaonicama Mnogobrojni ljudi, to su se tamo nalazili i u grup icama brbljali, prekinu e svoje razgovore pri pojavi triju konja i gledahu zaèuðeni i zbunjeni, po-vukav i se gotovo nagonski na jednu ili drugu stranu ceste, tako da j e Venters pro ao izmeðu dva reda problijedjelih lica. On prepozna mnoge meðunjima, al i ne spazi nikog od onih koje je elio vidjeti. Da li je netko od vas vidio Jerrvj a Carda? glasno upita on. Ni jedna rijeè, ni jedan pokret ne uslijedikao odgovor. Lica su izgledala bezizra ajna, poput kamena. Reklo bi se da vam je netko i èupao jez ike nastavi on ili kao da vam no nad glavom visi. Pa, imate jednoga koji zna vrlo dobro baratati no em, nekog Tulla, èini mi se... Ni na to svoje 145 ruganje ne dobi nikakva odgovora i ta ti ina ljudi nepomiènih poput kipova samo ga jo vi e uzruja. Vid im da neki od vas nose pi tolje dodade zajedljivim glasom i po to se jo uvijek nitko nije ni makao, on nastavi: Onda, neka netko odnese Tullu poruku: ja sam vidio Je rrvja Car-da, i Jerry Card se vi e neæe vratiti. U istoj mrtvaèkoj ti ini Venters okrenu konja u pravcu Wit-hersteen Housea. Ali joprije nego sti e na uspon kojim je teka o drvored, zaèu se ivahan zov: Hej, Ventersu! Jedan èovjek mu potrèa u susret. Bio je t o Judkins, koji mu prihvati ruku i stisnu je sna no. Pa, kako si nam Ventersu, dov eo te konje? To je^ zaista, sjajanpodvig! Uza sve to, ne izgleda previ e zadovolja n. Sto je, o èemu se radi? Jesi li poludio? Shvaæam, mora da si malko æaknut, dok si p ro ao kroz naselje usred bijela dana. Nisam æaknut, Judkinsu, razjaren sam, to je sv e. Drago mi je to te èujem da to ka e , Berne, jer kad sam te vidio, izgledao si poput mrtvaca s dva plamenaugarka umjesto oèiju. Hajd'mo malo poprièati. Novosti koliko h oæe , isprièat æemo se dile volje. Judkins zajaha Bellsa i zajedno odo e u umicu to lazila pred Janeinom kuæom. Tamo se zaustavi e meðu drveæem i sjaha e. Reci mi, najprije, kako si uspio do

vesti ove konje? upita Judkins. Pretpostavljam da se Jerrvju dog odilo isto to i Hor-neu. Horneu? A to mu se dogodilo? Naðen je mrtav, rekli su mi, i sad su ga veækojoti ra èe-reèili. Gdje su ga prona li? Nekoliko milja od kanjona koji lazi u Deception Pass. To je tamo gdje sam sreo Jerrvja i bandite. Pa to je, do v raga, Horne radio s njima? Mislio sam da je on po ten farmer. Mani me se, Berne, s tim pitanjima, pusti me, pa ja vi e na znam ni tko mi glavu nosi. Venters sa svoj e strane isprièa o borbi koju je vodio, o trci izmeðu Jerrvja i njega i o njenu trag iènom svr etku. 146 Znao sam to! likovao je Judkins. Hoæu da reæem: znao sam da je Wr lebio najbolji Janein trkaè! gospode, to bih volio da sam mogao gledati tu trku i vidjeti Wrangleov posljednji skok! Nego, reci mi, po to si se domogao konja, za to s i oti ao da tako izaziva Tulla? Htio sam da to on vidi i da mu pri tom malo zagleda m u oèi! Ne vjerujem da æe mu se moæi pribli iti prekide ga Judkins. Ta on i Dyer su ni èitavom vojskom tjelesnih stra ara. Pa zar Lassiter jo ni ta nije uèinio? v

jerovao sa da æe on tim ljudima oèitati bukvicu baratanja pi toljima. Koje to! uzviknu Judkins uz prezriv pokret. Jane mu je zavrtjela glavom. Zaljubljen je do u iju i svud je prat i, poput kakva psiæa. Lassiter je gotov. Izgubio je svu svoju neustra ivost. Ne izgl eda vi e isti èovjek. Svi to znaju i slu i za prièu po mjestu. Ni jedan jedini metak nij e ispalio iz pi tolja i neæe ga vi e ni ispaliti. Kladimse da æe ga ispaliti, i to brzo , Judkinsu ivo odgovori Venters. Zapamti to ti kaem. Lassiter je vi e od obiènog rev era a. Nek se nebo smiluje Tullu i Dyeru kad se on naðe pred njima, ni konji, ni zid ovi, ni stra a neæe ga sprijeèiti da obavi onoto je samome sebi postavio za zadatak. N adajmo se da je tako. Dakako, ne mogu zanijekati Lassi-terovu hrabrost ni one os obine koje jo posjeduje i kojima kao da paralizira ljude kad ga vide. Jutros, ne prekasno, mirno je i ao trgom. Bilo je tu mnogo svijeta, ali se kladim da su sva s rca kucala sna nije, sve dok Lassiter nije i èezao. Oti ao je u Sanellov lokal. U ao sam i ja, da vidim. Hoæe li mi vj

erovati? Lassiter je stajao uz ank, pio je i prièao s Oldr ingom. S Oldringom?! zaprepasti se Venters. Jasno, s Oldringom! Koje to, ali pusti mi ruku, ranjena mije! Da, s Oldringom, ponavljam ti. Za to? Ka em ti, ima ne to to n ije u redu usvom tom poslu. Ma to je tebi? Blijed si poput krpe, a svakako nisi toliko problijedio od straha. No, pusti me da ti tu stvar isprièam do kraja. Dakle , kao to ti rekoh, njih su dvojica prièala, reklo bi se kao dva dobra prijatelja, i li barembez gorèine, i ljudi se vi e nisu 147 na njih obazirali, ali sam ih ja prom atrao, kao maèak kad vreba mi a. Taj mi je razgovor izgledao èudan. Zar se i tebi ne èin i?Od svih èudnih stvari viðenih u ovo posljednje vrijeme, ta mi je izgledala najnev jerojatnija. Malo-pomalo osta e sami uz ank, tako blizu da su im se pi tolji skoro



do dirivali. Primijetih da je najprije Oldring izgledao malo zaèuðen, dok je Lassiter b io hladan poput leda. U jednom trenutku na ne to to reèe Lassiter, Oldring opsova i i



zgledalo je da se zateturao, tako da se morao osloniti na ank. Ljudi su gledalii smijali se. Najzad Oldring doðe k sebi, ali je bilo oèigledno da ga je ne to potreslo . Ba tako, dragi moj. Ta ljudeskara kao da je odjednom izgubila svu svoju hladnok rvnost. Onda i on stade govoriti i prièao li je, prièao. Dobro se vidjelo da mu Lass iter odgovara tako da ga izbacuje iz takta, kao da ga trese, ali je Lassiter jed nako bio hladan poput komada leda. A to je najljep e, najzad stego e ruke i... Stego e ruke, shvaæa li, Berne? I Lassiter iziðe. Ne mogu se uzdr ati od pomisli da je u tom tr enutku èak i djeèak mogao ubiti velikog revolvera a. Meðutim, ni ta. Oldring jo neko vrije e ostade uz ank i dobro se vidjelo da su mu misli drugamo bludjele. Na kraju naruèi viski i stade piti. Ja bih deset puta bio mrtav pijanod pustog viskija to ga je on strusio. A gdje je sada? èudno gledajuæi upita tiho Venters kojemu Judkinsovo pr ièanje nije vi e bilo nimalo zanimljivo. Jo je u gostionici. Mo da ne zna da se njegovi ljudi u zadnje vrijeme pona aju kao da su pomahnitali. I li su u Stone Bridge i u Gl aze, pucali desno i lijevo i tri dana su samo pili i kartali. Imaju masu zlata, kako izgleda. Da se radilo o zlatnom prahu, mogao bih i shvatiti, ali ne, to je pravi zveèeæi novac, no-voiskovani, izgleda kao da je upravo iz kovnice izi ao. Zna , ni je la an, netko se u to uvjerio. Najzad, Oldring je sav izvan sebe. Otprije nekog vremena ostao je, prièa se, bez svogmaskiranog jahaèa i èini se da taj nestanak nikak o ne uspijeva objasniti. Tko zna,mo da mu je Lassiter togod o njemu govorio? Taj m ali demon najzad je nestao...Judkinse, valjan si ti èovjek prekide ga Venters. Ka d-tad ne to èu ti isprièati... Sad, vidi , nemam vremena. Uèini mi uslugu, odvedi Jane ove konje. 148 Judkins ga zaèuðeno pogleda trenutak, pa ona gunðajuæi sebi u bradu skoèi na B ellsa i vodeæi druga dva onja za uzde nestade meðu drveæem. Jednom, tome je davno bil o, one noæi kada je nosio

Bess kroz kanjon i gore u Dolinu iznenaðenja, Venters je o sjetio kako mu se svaosjetila i sposobnosti èudnovato i gotovo bolno napinju. Sad se s njim isto dogaða s tom razlikom to se osjeæao hladnim, smrznutim, automatom nes posobnim za bilo kakvo razmi ljanje, a sve oko njega èinilo mu se nestvarnim, daleki m, nejasnim. Sakrio je pu ku u kadulji, i krajnje bri ljivo oznaèio mjesto. Potom poðe n iz put i laganim hodom dospije u sredi te naselja. Njegova su osjetila bilje ila lag ani hladni dodir vjetriæa, hladni srebrnasti um tekuæe vode, hladno sunce stoje sijal o izhladnog neba, daleki hladni pjev ptica i djeèji smijeh. Sve mu je, i na zemlj i ina nebu bilo hladno i nedokuèivo. Hladnija i napetija bila mu i sama ko a na lic u; hladniji i tvrði bio mu i uglancani dr ak pi tolja; hladnije i mirnije postale su m u ruke kojima je brisao ljepljivi znoj s lica ili koje je zaticao za opasaÈ. Ljudi to su ga sretali uz put daleko su mu se sklanjali. Ispred Bevinove prodavaonice gomila se razdvoji da mu napravi prolaz, a lica i apat tih ljudi doimali su

ga se kao lica i apat ljudi iz sna. Skrenuo je za ugao i na ao se s Tullom licem u lice. Veæ je jednom ranije vidio tog èovjeka kako je aventinjski problijedio i pozelenio, a to se i sad desilo. Tuli stade kao ukopan, desnu je ruku podigao, tresla mu s e. Odjednom mu se ruka spusti, a on kao da i èeznu, kao da se izgubi izVentersova v idokruga. Slijedeæa slika to iskrsnu ispred Ventersa bijahu konji nekakvi vitonozi, mrki dorati i vranci konji pljaèka a. Kroz otvorena vrata dopiralisu buèni glasovi, razuzdan smijeh, tropot kocki, struganje stolica i zveket zlata. Venters ude. Ugl edav i pred sobom prostoriju zastrtu dimom i nabijenu ljudimamrka lica to su pili, kleli i kockali, pred Ventersom ponovo puèe stvarnost. Njegov dolazak nisu primij etili, i on upravi pogled na one to su stajali za ankom. Sve su to bili neki tamno puti mu karci, od sunca preplanuli, u crno odjeveni, krivih nogu kao veæina jahaèa kad ulje, ali niti vitki niti mr avi. Venters svrne pogled na stolove 149 i njime brzo proðe preko tvrdih lica karta a i zaustavi ga na go

lemoj, èupavoj crnoj glavi voðe razb ojnika. Oldring! on kriknu i njemu se uèini da mu vlastiti glas zvonjavom zapara u ho. Buka se uti a. Muk odjednom razbije struganje i kripa Oldringove stolice. Ustao je i dok se njegova golema tamna spodoba primicala Ven-tersu, prostorija je bil a ispunjena jo gu æom ti inom. Oldring, imam ti ne to reæi! Gle! A to to? zatutnji namr teno mjereæi mladiæa. Izaði van, sam. Imam oruku za tebe... od tvog maskiranog jah aèa! Oldring nogom odbaci neku stolicu tomu se na la na putu i srne naprijed s takvi m te kim korakom da se pod njim podugibao. Mahnu rukom i smiri svoje ljude koji s u veæ ustajali mrmljajuæi. Venters ustuknu i izaðe kroz vrata, pa prièeka, slu ajuæi brz, t k korak razbojnika. Jo nikad neki zvuk nije mu se toliko usjekao u du u. Oldring se pojavi i Venters jednim pog



ledom obuhvati njegovu golemu spodobu, zlatom optoèeni opasaè s obje enim pi toljima, visoke èizme sa zlatnim mamuzama. U tom trenu Venters je



osjetio neku èudnovatu nerazumljivu radost to je Oldring iv. Raz-bojnikovo iroko èelo, njegove velike crne oèi, gusta brada, crna poput gavranova krila, stravièno iroka ra mena i sna ne grudi, njegova cijela silna pojava toliko divno nabijena vitalno æu, sil inom i snagom, kao da su Ventersu pru ili neizrecivu neprijateljsku radost jer je on ovom velièanstvenom primjerku mu kog roda i ivota namijenio hladnu i nenadanu smrt . Oldring, Bess ivi! Ali, ona je za tebe mrtva, mrtva je za ivotna koji si je nag onio, mrtva kao to æe ti zaèas biti! Brz poput munje Ventersov pogled klizne s Oldring ovih izbu-ljenih oèiju na njegove ruke. Jedna od njih, desna, sune, pa se stu ti na pi tolj a Venters tr e i pogodi Oldringa posred srca. Polako, Oldring klone na kolje na, a ruka mu, to je potezala pi tolj, pade. Ventersova èudnovato napeta osjetila shv ati e znaèenje 150 te mlitave ruke, uzdrhtale tjelesine, roptanja i uzdaha, nemirne brade. Ali, da li je taj silan duh u onim crnim oèima znaèio samo ivotnu snagu? Èovjeèe .. za to ... nisi ... prièekao? ... Bess ... ... Oldringov apat zamre u bradi i on se uz te ak tropot sru i. Munjevitim skokom Venters zaobiðe ugao, prijeðe ulicu, preskoèi jednu ogradu, pretrèi dvori te i vrt i oèepa se kadulje. Tamo, u za titi visokog grmlja , on skrenu prema zapadu i pojuri k mjestu gdje je sakrio pu ku. Po to ju je uzeo, o n ponovo poðe trkom i dojuri iza stole i obora Jane Withersteen. Zastao je da doðe d o daha, grudi mu bijahu mokre od znoja i te ko se nadimahu, a ne to ga je bolno popu t no a sjeklo u slabini. Dok se odmarao, ogledavao se ne bi li gdje spazio kakva k onja. Na toli i vrata i prozori bijahu irom otvoreni i ona se èinila pustom. U obli nj em oboru osamilo se neko alosno magare. Doista se neka èudna ti ina spustila nad neka da radosnim i buènim domom Janeinih ljubimaca. U ao je u obor, trudeæi se da ne ostavl ja tragove, i povede magare na pojilo. Mada nije bio edan, Venters se takoðer napij e do

sita. Potom vodeæi magarca preko kamenita terena, zaðe u kadulju i poðe niz padin u. Hitro je i ao i s vremena na vrijeme se okretao i pogledom pretra ivao padinu pom alo u strahu da ne otkrije kakve jahaèe. Njemu je samo glava izvirivala iznad samo g vrha kaduljine ikare, a magare se nije uopæe vidjelo. Zelenilo Cottonwoodsa polak o utone iza padine, i na kraju osta drhtava crta rumene kadulje to se sastajala s plavetnilom neba. Ostati neopa en, pobjeæi, sakriti svoj trag to su mu bilejedine misli dok je i ao prema Deception Passu. I na ozbiljno izvr enje takvog nauma usmjer io je svu o trinu i oka i uha, i svu svoju sposobnost jahaèa da izmjeri udaljenosti i ocijeni tlo. Dr ao se kadulje daleko ulijevo od staze to je vodila u Pass. Pre ao j e desetak milja, a osvrnuo se tisuæu puta. Svaki put mu se lijepa, rumena, talasas ta kadulja ukazala u svoj irini èista i neumrljana prisustvom ljudi. Do av i do dijela kamenita tla, on se time okoristi da prijeðe preko staze i da produ i desno. Na kraj u, uvjerio se da bi bio u stanju spaziti jahaèe na ko

njima prije nego bi oni njega vidjeli na malom magaretu, i stoga pojase. 151 Satima i satima je neumorno maga re odr avalo svoj vjerni, uporni kas. Sunce zapade i duge se sjene opru e preko padi ne. Iz jaruga izniko e koprene purpurnog sumraèja, koje se ubrzo izgu-bi e i utopi e u n oænom mraku. Venters usmjeri magare blie stazi, tako da sa hrpta mo e slijediti njen bijeli tok; tako je jahao satima.Kad se jednom naðe u Passu, ne ostavljajuæi za sob om traga, bit æe privremeno siguran. Kasno u noæi se doèepao ulaza u Pass, potjerao je magare ispred sebe, ali je izazvao takvo odronjavanje kamenja daje zamalo zatrp ao ivotinju na dnu staze. Sav izubijan, ipak je odahnuo s olak anjem, jer je zameo svoj trag. Ponovo je pojahaomagare i produ io put. Bilo je veæ gluho doba noæi kada s e doèepao ikare u kojoj se nalazio njegov stari logor. Tu on pusti magare neka pase travu blizu potoka, a on sam legne na svoj stari le aj od li æa. Tek neodreðeno, kao va njske pojave, osjeæaoje da ga mi iæi bole, peku i trzaju. No, najzad èitava bujica sput anih osjeæaja prova

li prepreke i u tom trenutku oslobaðanja od potrebe za neposredni m djelovanjem, reakcija njegova duha potpuno ga smuti. Trpio je ne zanjuæi za to. U te koj tmici duha zamijetio je èasovite slike neèega. Vatra to ga je bila oslijepila i led to ga je bio smrzao, sad se ujedinili i muèno ovladali njegovim duhom i srcem i poput kakva plamena konja ledenih kopita projuri e njegovim biæem, uskovitla e mu krv , gazeæi u njemu priroðeno mu dobro i stalno navaðajuæi zlo da digne glavu. Iz te silne zbrk iskoèilo preda nj razgovijetno pitanje: to se desilo? On je napustio dolinu d a poðe u Cottonwoods. Za to? Kako se èini po ao je zato da ubije jednog èovjeka Oldringa! Ovo ime usmjeri njegovu svijest na jedinog èovjeka na ovom sijetu s kojim se elio s resti. I on se susreo s razbojnikom. Venters se sjeti zadimljene gostionice,



lju di mrklih lica, i golemog Oldringa. Ponovo ga je vidio kako izlazi na vrata, pon ovo je ugledao taj divni primjerak mu kog soja, tog krasnog diva purpurnocrne gust



e brade. Sjetio se prodornog pogleda njegovih sokolovih oèiju. Zaèuo je sebe kako mu dobacuje: »Oldring, Bess ivi! Ali, ona je za tebe mrtva«, i osjeti kako se trza, uu hu mu odjekuje pucanj pi tolja, i on spazi diva kako polako pada na koljena. Taj s tra an sjaj u onim oèima, da li je to bila samo njegova ivotna snaga, da li se to u t om stravièno sna nom 152 ¦. neèovjeku ivot tvrdokorno borio sa smræu? Slomljenapat, neob poput smrti: »Èovjeèe ... za to ... nisi... prièekao? ... Bess ...je...« I Oing se mrtav sru io licem naprijed. Ubio sam ga krikne Venters u u asu izazvanom sjeæanjem. ali, n je u tome stvar. Ah, kakav mu je ono pogled bio i to je ono istisnuo! U tome je l e ala tajna koja ga je muèila kroz sva ona njegova uzburkana itjeskobna osjeæanja. Ka kvog li pogleda u oèima èovjeka pogoðenog tanetom ravno u srceU tom pogledu nije bil o niti mr nje, niti krvoloènosti, niti straha od ljudi, niti straha od smrti. Nije t u bilo uspaljenog, uzavrelog duha srèanog neprijatelja,koji na metak eli odgovorit i metkom, koji za ivot tra i ivot samo to za to nema fizièke moæi. Sad, kad ga se jasno jeæao, tako da ga nikad neæe zaboraviti, u onom Oldingovom divnom pogledu Venters p roèita nekakvo veliko, radosno iznenaðenje bla enstvo. Ljubav! Uto je nastala stanka s trahotan natèovjeèanski napor Oldringova duha da progovori. Oldring, pogoðen u samo sr ce, borio se, zadr ava smrt, ne zato da bidospio da puca ili pro-kune, veæ da apne n eke tajanstvene rijeèi. Kakvih li rijeèi? Za to su se ba one na le na usnama umiruæeg èovj ?! Za to Venters nije prièekao? A na to? U njima nije bilo molbe za ivot. Bilo je tu al jenja to nema vi e ni èaska ivota da se ne to ka e. Bess je ... U ovom je le ala nova muk a Ven-tersa. to je toBess bila Oldringu? Staro pitanje, poput aveti, ustade iz s voga groba da ga progoni. On je veæ ne to smetnuo s uma, pa joj je oprostio i zavoli o je najzad, zaboravio njenu pro lost. A sad, potaknuta tajanstvenim aptom umiruæeg èov jeka, ponovo

je ustala ta izopaèena, nezadovoljena ljubomora i nesigurnost. Bess j e voljela tog divnog, crnokosog diva po svom vlastitom priznanju voljela ga je, i u Ventersovu duhu ponovo se uspali pakao ljubomore. Potom, u tom uzburkanom pa klu plane hitac koji je ubio Oldringa i odjeknuo divljom neprijateljskom rado æu, os vetoljubivim slavljem. Nato ponovo iskrsnu slika sjaja i ljubavi u Oldrin-govim oèima, i spomen na njegov tajanstveni apat. I tako su se osjeæaji poput plime i oseke smjenjivali u Ventersovu srcu. Stigao je na vrhunac patnji u toj godini ispunje noj èemerom. Nastupila je presudna borba njegova ivota. Kad je zora u svom sivilu n adola, on ustade mrk gotovo slomljena srca, ali pobjednik 153 nad zlim strastima. Pro lost ne mo e izmijeniti i èak ako ne voli Bess svom svojom du om, postao je èovjekom koji neæe izmijeniti buduænost to ju je skrojio za nju. Samo, i jednom zauvijek, on m ora doznati istinu, mora doznati i najgore, mora otjerati sve ove uporne sumnje, suptilne nade i ma torije ljubomore, i ubiti pro lost time da dozna istin

u to je Bes s bila Oldringu. Pravo reèeno, on to zna, on je to od poèetka znao, alisad to hoæe i èu ti. Kasnije, kada se oni uspiju udaljiti iz ovog divljeg kraja, dabi se upustil i u nov i bogat ivot, ona æe zaboraviti, bit æe sretna, i kroz to, tokom godina to dol aze, njemu æe ivot biti ne to zaista vrijedno. èitav je dan polakoi oprezno jahao uz P ass, bez urbe je zagledao za svaki zavoj, izabirao kamenito tlo, izbjegavao travn ati teren, i pazio da li ga tko goni. Ponovo je pala noæ ion sti e do glatke stijen e iza koje je le ala dolina; tu pusti magare na slobodu. Popeo se uza zid i za ao u taman, zvijezdama osvijetljen procijep. Umoran odnaporna puta, uvukao se u jedn u pilju i zaspao. Ujutro, kad se spustio niz stazu, sunce je rasulo svoje zlatne zrake ispod luka velikog kamenog mosta. Pred Ventersom je le ala Dolina iznenaðenja, kao neka dolina snova, mistièno lijepa, bajna,to se budila na poplavu zlatnog sja ja koji je iz nje tjerao pospane magle i blistavilom bojio okolne joj stijene. J o iz daljine spazi Bess koja je ne to radil

a pod jelama. Dva psa ga nanju i e i potrèa e m u susret, a za njima, upozorena radosnim lave om, doðe i Bess ispru enih ruku. Berne! Veæ si se vratio! Htjede mu se baciti u zagrljaj, ali iznenada spazi na njegovu l icu izraz koji je zadr a. U jednom trenutku kao da i èeznu sva njena radost, ostavljaj uæi je blijedu, nesigurnu,uzdrhtalu. to se dogodilo, Berne? Mnogo stvari, Bess, al i ne treba da ti ka emkakve. Iscrpljen sam i tjelesno i du evno. Dragi...! Kako mi izgleda èudan i kakome gleda ! promuca ona. Ne obraæaj pa nju na to. Vrlo dobro sam, o sam malo umoran. Nema se èega bojati... Stvari su se odvijale toèno kako sam predviða o. Èim malo doðe sebi, otiæi æemo iz ovog kraja. Samo... Samo sad, da, sad odmah, mor am znati svu istinu o tebi. 154 Istinu, ka e ? i Bess zadrhta. Izgledala je kao da t ra i ne t



o to je zaboravila. Da, istinu. Ali me nemoj krivo shvatiti, Bess. Ja te sil noljubim, vidi , jo vi e nego prije i jo vi e æu te voljeti. O enit æemo se èim to bude



bit æemo sretni... Ali jedan demon je u meni, jo okrutniji demon, demon ljubomore. Neko vrijeme nisam na to mislio. Èitavi rojevi siæu nih misli navalili na mene i razapinju mi du u izmeðu sumnje i povjerenja. Hoæu ih zauvijek dotuæi, ali zato moram znati istinu. Berne! Sve sam ti rekla, ali spremna sam da odgovorim na ma koje pitanje to æe mi ga postaviti. Onda, do vraga, zavr imo odmah s tom gadnom rabotom. Reci mi, Bess, da li te je Oldring... volio? Dakako da jest. A ti... da li si tinjega vo ljela? Nisam ga mrzila, osim, dodu e, u nekim trenucima. Èini mi se da sam ti to rek la. Pa zar tako olako mo e govoriti o neèem tako ozbiljnom? planu Venters u nastupu s trasti i gnjeva. Nema , dakle, ni najmanje smisla za... za... Ali zadr a gorku rijeè k oja mu je navirala na usta; uze joj ruke i privuèe ih k sebigledajuæi je platnenim oèima. Ona izdr a taj pogled s izrazom ljubavi i povjerenja i gotovo velièanstvenog sa -moodricanja. Prodrijev i pogledom do dna njene du e, Venters zadrhta. Ne, u tom tre nutku ona nije bila kadra lagati. Pa ipak, on æe vatreno: Pa, to si ti... to si ti b ila... Oldringu? Kæer spremno odgovori ona. Venters je lagano pusti i za trenutak ostade nijem kao da nije shvatio. to... to si rekla? upita onda kao da je pobenavi o. Ja sam njegova kæer. Oldringova kæer? Da. Trgnuv i se, on joj zgrabi ruke i privuè e sebi. Oduvijek si... bila Oldringova kæer? Naravno! 155 Ali, Bess, govorila si m i... stvorila si kod mene uvjerenje .. ne znam, vidio sam te tako skrhanu stidom . Pa zar nemam razloga da se stidim? tiho odgovori ona pocrvenjev i. Rekla sam ti da sam izgubljena djevojka bez imena... Ni ta nego Bess, sve u svemu: Oldringovo d jevojèe. Tako je, sjeæam se. Ali, nisam vjerovao... Onaj put kad si se nalazila izmeðu ivota i smrti, uèinilo mi se... uèinilo mi se da si priznala da si bila ... da si bi la ... izgubljena djevojka... E pa?a nije li kæer jednog bandita, koja ivi meðu band itima, izgubljena djevojka? Ona ga

je sada gledala uz blag osmijeh u kojem se èita la sva nevinost jedne djevojèice. Venters je najzad shvatio, ali znaèenje njegova iz gleda ona nije razumjela. Bess!Bess! Stisnuo ju je u naruèje i u nastupu strasti privi je u zagrljaj. Oprosti mi, Bess! Vjerovao sam... vjerovao sam... Ali ne tr eba pridavati pozornost onome u to sam vjerovao . Svejedno sam te ljubio i elio da postane moja ena. Pusti me da ti to ka em, jer jedino to mo e ubla iti moju gri nju savj sti. I onda, Bess,ne zna ... Oh, zaboga! Zaboga! Bern, to ti je! Drhti , govori tako. .. Iscrpljen si, dragi, previ e si zlorabio svoje snage. Nemam ti ja to oprostiti. Vratio si se, Berne, dragi! 156 17. FAY U kuæi Jane Withersteen, mala Fay penjala se Lassiteru na koljena. Ka i, voli li me? pitala je. Lassiter, koji je s djevojèicom uvijek bio blag i ozbiljan, davao joj je do znanja stoje bolje umio da joj je o dan.Fay ostade trenutak zaèuðena, a onda kao da je htjela isku ati odanost svoga kava lira, nadoda: A voli li i moju novu mamu? Jane, koja je bila prisutna, prasnu u s

mijeh i po prvi put nakon toliko vremena osjeti da se zacrvenjela. Bilo je zagulj ivo poslijepodne umiruæeg ljeta. Fay, koja se nakon boli zbog majèine smrti bilaopo ravila, postajuæi sve ljep a, skakutala je oko svoja dva prijatelja, igrajuæi se. Za J ane je ta djevojèica bila poput odgovora na njenu upornu molitvu, kao kakav blagos lov, najdragocjeniji dar za sve to je izgubila. Lassiteru, pogaðala je Jane, Fay je bila poput nebeskog biæa, prema kojem on gaji skoro vjerske osjeæaje. Reci mi naval i malo zatim djevojèica voli li moju novu mamu? Lassiterov odgovor bio je jednostav an: Da. Pa za to onda ne o eni mamu i ne postane moj tata? Meðu tisuæompitanja koje postavljala mala Fay, bilo je to jedino na koje Lassiter nije znaoodgovoriti. Fay, Fay, ne postavljaju se takva pitanja opomenu je Jane. A za to?Zato odgovori Jane i pri tom utvrdi daje èudno zbunjuje susret s pogledom djevojèice. Reklo bi se da joj one velike modro-ljubièaste oèi prodiru u samu du u. 157 Pa tiga voli , zar ne? nastavi Fay, po svojoj nesmiljenoj djeèjoj logici. Idi, draga, i

di igraj se reèe Jan e. Ali ne udaljuj se previ e. Djevojèica odmah iskoristi dozvolu i ode skakuæuæi. Jane pita Lassiter nakon jednog trenutka znate li mi reæi za to sumali ani iskreniji od od raslih? Mislite? Nego! Djevojèica èita s na ih lica ono tona njima pi e. Indijanci, k su, u stanovitom smislu ostali djeca i primitivni, èine to isto. Pa i psi. Uz to obratite pa nju da su gotovo uvijek u pravu. A to, dakle, vidi Fay? Mislim da to i vi znate. Htio bih znati to se dogaða u mozgu Fay. Ta ona vidi svojim oèima djevojèice dio istine, i u elji da dozna vi e, primjeæuje da niste sasvim iskreni. Da, jer u nek u ruku vi i niste iskreni mada vam po dobroti srca nema ravne meðu enama. Uglavnom, to to sam vam htio reæi je slijedeæe: Fay izgleda èita na va em licu da me vi ... volite , to, u stvari, nije istina. Izgled stva



ri nas ponekad zavara. U pravu ste, Lassi teru, djetetu uvijek treba govoriti istinu. Ali, da li je to u stvarnosti moguæe?



Nisam joj uvijek mogla reæi istinu, mada sam oduvijek bila ponosna na svoju iskren ost. Prilazim s po tovanjem mnogim stvarima koje sam nekad potcjenjivala, prijatel ju moj. to se tièe onog... voliti vas, kako ka ete, mislim da je njena primjedba isti nita, samo to ne znam kako vas i koliko volim. Srce mi je pocijepano, Lassiteru, pa se s tog razloga i ne mo e jasno èitati u njemu. Pomislite, prijatelju moj, igram se s Fay, govorim, radim, ali misli su mi uvijek kojekuda, rastrgane. Ne molim se vi e, Lassiteru, ne molim se vi e! Nije mi jo jasno kako, ali sam èvrsto uvjerena da æu iz ove agonije iziæi bolja, s veæom i sigurnijom ljubavlju za ljude. Èekam bla eni èas ad æe se to dogoditi. Taj æe èas brzo doæi, Jane. Ali bojim se za Vrijeme je u asna tvar a vi ste godinama bili vezani uz stanovite nauke i prisiljeni da mislite i da se prilagoðavate odreðenom uèenju kojeg se neæete ba lako otarasit. Ali èekam i ja i p tam se, Jane, da li je... brak izmeðu nas, zaista, stvar koja prelazi ljudski razu m. 158 Lassiteru! Dobri moj prijatelju...! Dobro znate dajebrak izmeðu nas nemoguæ. A za to, kako ka e Fay? upita Lassiter blagom uporno æu. Za to? Ne znam, jer nikad n razmi ljala, ali je to nemoguæe. Ja sam Withersteenova kæi,mormonka po roðenju i po vje ri. Kad bih se udala za vas, moj otac bi se digao protiv mene iz svoga groba. Mo ja vjerska braæa æe me uni titi, ali ja æu uvijek biti mormonka. A vi... vi ste Lassiter ! Mo da nisam vi e onaj negda nji Lassiter. I tovi ka ete? Postoje stare navike kojih e nije lako osloboditi. Vi ne mo ete promijeniti namjere koje su u stanovitom smis lu usmjerile va ivot. Za to nosite to oru je? Zato to vas jo obuzima strast za prolijev njem krvi. Lak osmijeh, poput sjenke, prijeðe Lassiterovim licem, dok je odgovarao : Nije tako. èujte, Lassiteru, la em, istina je, ali ne bih htjela da i vi meni la ete . Mnogo vas cijenim i potujem. Mislim da ste postali mnogo bla i prema ... upravo s am mislila na tu oso

bu kad sam vam spomenula va e ubilaèke namjere. U tom se, sigurn a sam, niste promijenili. Umjesto bilo kakva odgovora on lagano razrije i opasaè na kojem su se nalazili okaèeni pi tolji i stavi ga kraj nje. Lassiteru! uspjela je sam o promucatiJane, gledajuæi èas u njega èas u opasaè. Tako razoru an izgledao je neza tiæen emoæan,u ten na milost i nemilost svojim neprijateljima i Jane osjeti kako joj se srceste e. Zar da ona postane njegovom Dalilom? Ne eleæi da taj èovjek njenom krivn jompostane rtva svojih neprijatelja, ona nakon nekoliko trenutaka podi e opasaè, ustade i priðe mu da mu ga pripa e. On je pusti da to uèini gledajuæi je ozbiljno. Oprostit e mi, Lassiteru. Poðimo zajedno iz Utaha u kraj gdje mi neæe biti potrebno oru je da b ih branio svoj ivot i ljudsko dostojanstvo! on æe vatreno. Ponovo su tu Black Star, Bells i Night. Uzja imo trkaèe, 159 povedimo sa sobom malu Fay i napustimo Utah. Je dino su vam ti konji i to dijete jo ostali. Poðimo! Ne, ne, Lassiteru. Nikad neæu nap ustiti Utah. to bih ja, slomljena srca i bez igdje ièega, radila u bij

elom svijetu? Ne, nikad neæu napustiti ove purpurne padine koje toliko volim. To sam trebao zna ti. Na kraju, ostat æete ovdje, i ivjeti u nekoj straæari, a dojuèera nja Jane Witherstee n postat æe biæe za pouènu prièu. elio sam samo da mi date priliku davam poka em kako èov ... ma kakav èovjek... mo e postati bolji nego stoje bio. Ako bismo napustili Utah, mogao bih vam dokazati i pokazati svu silinu osjeæaja to ga vi nazivate ljubavlju. Vi mi, vi e od ostalih, izgledate u stanju da to osjeæate, ali sve dosad ste rasipal i tu svoju ljubav na vjerske du nosti, na one koje zovete svojom braæom, na siromahe . U stvari, vi i ne znate to je istinska ljubav, toje nebo i pakao istovremeno, to mo e promijeniti jednu osobu...! Slu ajte, isprièat æu vam ivot Milly Erne i vidjet æete ako je nju ljubav izmijenila. Milly i ja bili smo djeca kad je na a porodica iz Mi ssourija pre la u Texas, gdje smo odraslikao da smo se rodili tamo. Bili smo siro ma ni, ali nam je zatim krenulo na bolje. Naselje u kojem smo se nalazili, malo-po malo, postade grad i tu se nastani e

mnogi do ljaci. Jo mi se èini daje vidim... One oèi. .. Sjeæate li se Millvnih oèiju? asla je i uvijek bila najljep a meðu djevojkama u grad u. Zadesio se tamo mladi evangelistièki sveæenik, koji se zaljubio u nju. Utrkivao s e s ostalim udvaraèima i pobijedio. Milly je uvijek bila privr ena vjeri i kad je up oznala Franka Ernea bacila se svim svojim snagama na spa avanje du a. Po mom mi ljenju , taj njen rad i odgovarajuæa biblijska lektira pogubno su djelovali na njenu pame t. Nije me uspjela preobratiti, oko èega se mnogo trudila, ali smo ipak ostali naj bolji prijatelji na svijetu. Ne vjerujem da su ikad postojali brat i sestra koji su se vi e voljeli. I Frank Erne postade moj dobar prijatelj. Bio je to vrlo drag i dobar èovjek. Njegova vjera bila je sno ljiva i nikad me nije gnjavio prijedlozim a da se p



reobratim. Znao je dobro jahati, bio je dobar lovac, a jednog dana mi j e, tovie, spasio ivot ubiv i jednog bizona koji me je napao. Onog dana kad je o enio Mi



lly, moja je radost bila tolika da sam se napio. 160 Onda napustih kuæu. Rekao bih da sam se dotad zadr ao kod kuæe zahvaljujuæi samo Millvnu utjecaju. Prelazio sam iz jednog kraja u drugi i po to su u tim danima Kansas i Nebraska bili, manje-vie, kak av je Utah jo i danas, nauèih da se kreæem naoru an i da se dobro slu im pi toljem. Postad h i smotren jahaè. Imao sam te kih trenutaka, ali sam ipak sve prepreke svladao. Ond a, jednog lijepog dana, poslije dvije godine, spopade me sjetai za elih se kuæe. St vari su se u meðuvremenu bile izmijenile. Mama je umrla; otacje bio poput ive sjen e; Frank Erne izgledao je poput sablasti daleko od svog posla, kao da je bio dal eko i od ivota a Milly je bila i èezla. Istom kasnije saznadoh to se desilo, jer se ot ac vi e nije sjeæao nièega, a Frank se bojao da bilo toka e. Na ao se netko, tko me je ob vijestio. Kako se ispostavilo, desilo se slijedeæe: nakon mog odlaska u grad je do a o drugi sveæenik, èovjek drugaèiji od Franka, kji je propovijedao drugu vrstu vjere, neobuzdan isto toliko, koliko je Frank bio mio i blag. Postado e suparnici. On je, reko e mi, bio nedorastao Franku, ali je imao neku moæ nad enama. Milly pod-le e njego vu utjecaju, posebno se zanimajuæi za njegovo nauèavanje. Frank je to podnosio, po to je bio za slobodu savjesti i, na kraju, radilo se o istom bogu. A buduæi da je Fra nk èesto bio odsutan iz grada jer se bavio uzgojem stoke, dogodilo se da je pri-do l ica dolazio u posjetu Millypa i za vrijeme kad njena mu a nije bilo kod kuæe. U to vrijeme u grad doðe jo jedan stranac, koji se prijateljski ophodio s novim sveæenikom . Bilo je reko e mi, gorostasan èovjek duge brade, bogat, ali pomalo tajanstven. Sav je grad brujao kad je on nestao, jer je u isto vrijeme nestala i neka mlada ena koja se silno zanimala za vjeru novog sveæenika. Saznade se zatim da je ta vjera b ila mormonizam. Stvar najzad razljuti Franka i izmeðu njega i onog drugog sveæenika izbi estoka netrpelj

ivost. Zavr i se tako da jednog lijepog dana Frank ode tamo gdj e je onaj drugipropovijedao, a gdje se nalazila i Milly i pred svima mu reèe, man je-vi e, sve ono to je Venters rekao Tullu i ostalima prije nekoliko dana. Uèini i vi e : jahaæim bièem, koji je dr ao u ruci, tjerao je tog propovjednika sve do izvan grada. 161 Tada je veæ bilo vidljivo da Milly gubi sav svoj blagi karakter. Neki su govo rili da se to zbiva zbog njena skorog materinstva, a drugi su tu promjenu pripis ivali njenoj novoj vjeri. Jednog dana, vrativ i se kuæi, Frank ustanovi da je oti la. Neki susjed mu isprièa da je jedne noæi vidio prekrivena kola kako se pribli avaju kuæni m vratima, i to je bilo sve. Vijest daje Milly pobjegla od svog mu a puèe gradom pop ut groma iz vedra neba. Jedino Frank nije htio vjerovati da je stvar ba takva i t ra io ju je, tra io... Mama je umrla od bola i nije htjela oprostiti Milly; otac je poludio od dvostruke nesreæe. Od prvog trenutka kad saznah u asnu vijest, bio sam si guran da Milly nije oti la dobrovoljno. Dobro sam je poznavao i zn

ao sam da ona ni kad ne bi uèinila takvu podlost. Ostadoh kod kuæe neko vrijeme poku avajuæi nagovoriti F ranka da mi sve ka e. Ali on, ako je ne to i znao, nikad nita ne reèe. Onda poku ah da sl ijediti trag njena zavodnika. Znao sam da neæe prestati s propa-girnajem svoje vje re i tako krenuh iz grada u grad, poku avajuæi se sresti s njim. Doznao sam kuda su oti li krenuv i od kuæe, pro-naðoh Millvne tragove,doznadoh daje donijela na svijet dje vojèicu u jednoj kolibi u kojoj su je dr alikao zatvorenicu. Èuvar te kolibe bio je n eki gadan tip, ugavo pseto nijemo poputribe. Buduæi da nije htio govoriti, prije n ego odoh, ostavih mu lijepu uspomenu.Onda se vratih kuæi, ali dom naðoh razoren. U meðuvremenu je otac umro, a Frank, kojega vi e nije bilo briga niza to, sasvim je prop ao. Morao je znati ne to, to mi nije htio reæi, a kad mu isprièah da sam tri godine tra gao za Milly i da je rodila djevojèicu, povjerovah da æe se mrtav sru iti pred moje no ge. Ali ne progovori i jadugo ostadoh s njim. Ipak, boraveæi u njegovoj kuæi, primi jetio sam da je u jednoj

ladici dr ao neke papire. Jednom ih prilikom razgledam i meðu njima pronaðem dugaèko Millyno pismo, koje mu je pisala nekoliko mjeseci nakon nj ena nestanka. Govorila mu je da su je otela tri èovjeka, da su je vezali i zaèepili joj usta. Spomenula je i imena te trojice ljudi: Hurd, Metzger i Slack. Ali ih n ije vidjela. Pisala je o gradiæu u kojem sam otkrio njene tragove. Kako izgleda, o naj propovjednik senije htio izlagati opasnosti da je izgubi. Govorila je da je neko vrijeme bila izvan sebe i da se, onda, do av i k svijesti, zatekla majkom jedn e djevojèice. Snivala je o 162 tome da to nevino stvorenje preda njegovu ocu, nako n èega bi umrlana miru. Ali je pismo naglo zavr avalo, ostavljajuæi nedovr enu reèenicu i nije bilo potpisano. Drugo pismo bilo je takoðer datirano iz Salt Lake Citvja. U njemu je M



illy govorila samo da je doznala da sam je tra io i molila je mu a neka mi ka eda prekinem s traganjem, inaèe æe to po nju imati vrlo neugodne posljedice. Zavr a



vala je govoreæi da æe uskoro napustiti Salt Lake City s èovjekom koga je zavoljela ida se nikad vi e ni ta neæe èuti o njoj. Prepoznah Millvn rukopis i stil, ali po drugom pismu za-kljuèih da se morala mnogo izmijeniti. U pomamnom razmi ljanju najzad doðoh d o uvjerenja da je to pismo prije bilo napisano pod utjecajem nekog golemog strah a nego pod nadahnutim djelovanjem ljubavi to ju je osjeæala za onog èovjeka. Da sam o nda poznavao mormone, kao to ih poznajem sada, ni trenutka ne bih sumnjao u istin itost njenih rijeèi. Vratih se u grad, gdje je Milly rodila djevojèicu,pronaðoh vlasn ika kolibe i prisilih ga da mi ka e sve to je znao. Nije znao mnogo, ali se i na te melju toga uvjerih da je, sirotica, morala podnijeti paklene muke. Ostavih tog n itkova u takvu stanju da za neko vrijeme nije mogao drugima nanostiti zlo, i doðoh u Utah. Ovdje upoznah mormone i sve mi je bilo jasno. Ali nitraga od Milly. Iz gledalo je da su svakom ivom stvoru bila zapeèaæena usta. Ipak mi se posreæilo i sretne m jednog od one trojice, Hurda. Buduæi da nije htio govoriti, ostavih ga zatvoreni h usta i probu- ena trbuha. Isto se dogodilo kasnije i s ostalom dvojicom. Èak i mrt vi imali su tako stisnute zube da ih se ni no em nije moglo razdvojiti. Tako su pr olazile godine. Stekao sam glas revolvera a, i taj je glas i ao preda mnom svuda kud a sam i ao. Ali, nikad nisam uspio doznati ne to o onom demonskom propovjedniku i on om gorostasnom bradonji, njegovu prijatelju. Tako sam osamnaest godina lunjao za tragom svoje sestre. Osamnaest godina! Asad se osjeæam starim. Imao sam dvadeset godina kad sam zapoèeo. U takvu ivotu mi ode gotovo sva moja mladost. Najzad mi je dan tuðinac reèe da bi mi Jane Wit-hersteen, jedina prijateljica Milly Erne, mogla r eæi gdje æu naæi njen grob. 163 Lassiter za uti. Izgledao je udubljen u brojanje srebrni h ukrasa na svom sombreru. Jane je slu ala kao okamenjena, oèiju upravljenih u tog èov jeka èije lice bija e opusto eno du

gim, bezimenim nespokojstvom. Ali vam moram jo ne to eæi nastavi odluèno. Vi mi nikad niste htjeli reæi ime toga èovjeka, ali sam vam rekao a æete mi ga kazati a da vas vi e ne pitam. E pa, sjeæate li se onog dana kad je onaj debeljko, ovdje, htio povuæi pi tolj na mene? utite, molim vas! zavapi Jane unezvjere no podi uæi ruke. Onog dana sam na va em licu proèitao da je Dyer, sada biskup, bio Mily n zavodnik. Za trenutak Jane se uèini da joj se u glavi vrti kao u kakvu vrtlogu; a onda, kad je do la k sebi, vidje da se dr i Lassitera poput davljenika. Munjevito se sjeti njegovih tvrdnji i prodorno kriknu. Ne! To je la ! Lassiteru! I nastavi j ecajuæi: Ne, ne, kunem vam se... grije ite! utite i ne kunite se la no. Ipak vam pra t sirota eno! eno, zaslijepljena vjerom i odano æu zauvijek! Ali slu ajte: ja znam, èujeteli? Znam! No, ne govorimo vi e o tome. Odustajem od svoje namjere. to...? to ste rek li? Odustajem od svoje namjere! Poèeo sam osjeæati drugaèije. Ne mogu vi e biti od koris ti sirotoj Milly i jedino bih uta io svoju elju za osvetom. Shvatio sam

da nemam pr ava suditi drugom èovjeku i da ne mogu ubiti jedno ljudsko biæe samo zato jer ga mrz im. Ne mrzim vi e, otkako sam zavolio vas i Fay. Htjeli ste reæi... Htjeli ste reæi, L assiteru, da se vi e neæete krvlju svetiti? Neæu. Meni za ljubav? Svakako. Ne mogu sh atiti za to, ali po tujem va e osjeæaje. Mo da zato... zato to me volite? Osamnaest godi Lassiteru! Osamnaest godina za kojih ste se prometali u stra na èovjeka koga su se svi bojali! A sada... odustajete od osvete jer me volite! 164 Upravo tako Jane! Oh, pa ja æu vas na kraju zavoljeti! A kako da vas ne za-volim, recite? Morala bih imati srce od kamena. Ali, prièekajte jo , Lassiteru...! Dajte mi vremena. Nisam vi e kakva sam bila. Nekad mi je bilo tako lako voljeti. Sad mi se, meðutim, mr nja èini p rirodnijim osjeæajem. Prièekajte! Predosjeæam da æ sretniji dani za vas, lutalicu o svetnika, i za mene, buntovnicu koju je odbacila njena sredina. Voljela sam, tol iko sam voljela Milly, va u sestru, pa æu i vas zavoljeti. Ma kako nisko pala, ma ka ko bila sama,uvijek æe u mom srcu biti dovol

jno ljubavi daje i vama pru im. Èekajte! Z aboravimo zlosretni Millvn ivot, u vezi s kojim bih vam morala ne to povjeriti, ali ne sada... ne sada... veæ jedino na svom mrtvaèkom odru. Sad nisam u stanju. U ovom trenutku je dovoljno da i to znam.Jane mu se osloni na grudi i bri ne u grèevit pl aè. Èinilo se da je ni ta ne mo e umiriti. Lassiter ju je dr ao u zagrljaju, u savr enoj ti i. Onda se zatim, malo-pomalo, smiri. Izgledala je kao da se oslobodila nekog ne podno ljivog tereta i ba htjede prozboriti kadli osjeti kako se Lassiter trgnuo. Ko nji! Konji s umotanim kopitima! reèe on. I odmaèe je od sebe pa ljivo gledajuæi unaokol . Lassiteru! to... Oh, pa gdje je Fay! Fay! Djevojèice moja! Ne dobi odgovora. Fay! ponovo zovnu Jane s prizvukom neiskazanog nemira. Nato baci pogled na Lassitera koji je stajao k



raj nje krut kao da je od kamena. Fay... oh... Fay! sad je vris nula Jane. Li æe je treperilo i u tolo, osamljeni zrikavac se glasio u travi, èulo se zuj



anje pèele. Ti ina kasnog popodneva bija e nabijena nekom stra nom zlokobno æu. U as se poj na Janeinom licu, u njenim oèima. Nikad joj ti ina nije bila strasnijom! Ona je... samo... daleko, pa nas... ne èuje... zamuca Jane gledajuæi Lassitera. Blijed, usprav an kao kip, jahaè je stajao, ali ne kao da oslu kuje i tra i, veæ u stavuu asne izvjesnos ti. Najednom on gvozdenom rukom zgrabi Jane i, skrenuv i pogled s njena lica, povuèe je za sobom. 165 Vidite... tu se Fay igrala. Napravila kuæu od kamenèiæa i iverja... A tu je obor od ljunka, za konje reèe Lassiter kripa-vim glasom upiruæi prstom. Ovuda je i la gore-dolje... Vidite, tu je ne to zakopala... mrtvog skakavca, stavila mu na dgrobni kamen... tu je jurila gu tera... vidite onaj tanki, vijugavi trag... zguli la je koru s ove topole... pogledajte pra inu na stazi... ucrtala slova koja ste j e nauèili... crtala ljude, konje, ptice... Pogledajte, neki kri ! Oh, Jane, to je va kri ! Vukao je i dalje Jane, i iz Favinih tragova èitao kao iz otvorene knjige. Èitavi m putom niz glavicu, kroz ibljak, pa oko jedne topole, Favina lutajuæa ma to ostavila je tragove njene nevine igre i slatkih djetinjarija. Dugo se igrala pokraj brzo g potoka, niz koji je slala èamce natovarene kamenèiæima. Potom je lutala kroz gustu t ravu, mala joj no ica jedva zgazila pokoju slaba nu vlat, i ne to je sanjarila pored s tarog, uvenulog cvijeæa. Odatleje trag vodio na iroku stazu. Tragovi njenih bosih no ica jasno su se ocrtavaliu pra ini, i li su malo niz puteljak. Tu se s njenim trag ovima izmije ao trag mu karca koji je izi ao iz ikare i ponovo se vratio u nju. 166 18. LASSITEROVA PRAVDA Tragovi su isprièali prièu o otmici male Fay. U svom straviènom ne miru, Jane seokrenu Lassiteru bez ijedne rijeèi i na njemu ugleda potvrdu svoga s traha. Bio je smrknut, najedanput je ostario, pogoðen u asnim udarcem. Njoj se uèini d a se sve oko nje ru i. Gotovo je! promrmlja ona. Treba da odem... treba da odem... Kamo? u

pita Lassiter i mrko se na e nada nju. K... k tim okrutnim ljudima... Koji ma? zagrmi Lassiter. Da èujem imena! I s kojim ciljem, do vraga? Hoæu Fay. Ne mogu i jeti bez nje. Oteli su je kao to su oteli Millvnu djevojèicu... Moraju mi je vratit i... Samo nju hoæu. Predajem se. Otiæi æu biskupu da mu ka em kako se smatram pobijeðenom spremnom za jaram. Neka mi vrate Fay, a ja æu se... ja æu se udati za Tulla! Nikad! sikne Lassiter. Duga mu ruka segne za njom. Gotovo u trku, odvuèe je pod topole,pa preko dvori to u veliku dvoranu VVithersteen Housea. Zatvarajuæi vrata tako jeest oko tresnuo njima da su se debeli zidovi zatresli. Otkako su im vraæeni BlackStar , Night i Bells dr ali su ih u toj dvorani, i sad su zatoptali kopitima pokamenu podu. Lassiter pusti Jane i uz nekakav promukao krik tresuæi se i posræuæi kaoda je p ijan poðe prema stolu na kojemu je dr ao svoju opremu. Stao je rovati po bisagama. P otom se zaèu nekakav metalni zvuk zveckanje metaka. Dr æuæim prstima nabije mecima jo je an redenik koji zatim prièvrsti iznad onoga to ga je inaèe stalno imao

na sebi. Ruke su mu sad bile potpuno mirne. Na ovom drugom opasaèu bijahu dva pitolja manja od on ih crnih to ih je nosio nisko obje ene, i on ih zabaci za leða i sakrije pod kaputom. Potom mu pokreti zabrzaju. Ne shvaæajuæi ni ta, Jane ga je zabezeknuto promatrala dok je hitro sedlao Black Stara i 167 Nighta. Nakon toga jeon povuèe k svjetlu velik og prozora i na e se nad njom, ste uæi joj ruku prstima nalik na hladan èelik. Da, Jane, gotovo je... ali neæete vi iæi k Dyeru... Njemu idem ja! Pod dojmom njegova stra na i zgleda, Jane uopæe ne shvati znaèenje tih rijeèi. Tko li je taj èovjek poput smrti siva lica i oèiju od kojih bi vrisnula kad bi imala snage, a usana èudnovato gorkih? Kamo se odjednom djenuo onaj ljubazni Lassiter? I toje to u ovoj dvorani, i na njemu , i na njoj to se to uvuklo u nju, hladno i nevidljivo, pitala se. Da, gotovo je, Jane govorio je u asno hladno i neumoljivo ija idem progovoriti dvije-tri rijeèi s onim ljudima. Zatvorit æu vas ovdje unutra, ali dok se vratim neka bisage budu pu ne mesa i kruha. A vi, spremite se za put.

Lassiteru! uzvikne Jane. Oèajnièki je pok u avala da mu pogleda u sive oèi uzalud; oèajièki je to ponovo poku avala, boreæi se sam a sobom, dok su je muèno raspinjale mislii osjeæanja, i uspjela je. Konaèno, shvatila je. Ne! Ne! zajeca. Rekli ste mi da ste odustali od osvete. Obeæali ste mi da neæet e ubiti biskupa Dyera. Ako mi elite govoriti o njemu, ostavite po strani ono »bisku pa«. Ne razumijem taj naziv, niti èemu slu i. Zar mi niste rekli da odustajete od osve te... da neæete ubiti Dyera? Jesam.Pa, va i postupci, va e rijeèi... ti pi tolji, taj zgled... Zar to sve ne govori o osveti? Sad to vi e nije osveta, Jane, sad se radi o pravdi. Hoæete li ga... hoæete li ga ubiti? Hoæu, samo nek me bog jo jedan sat pozi i! Ako neæe bog, neka to uèini vrag koji me vodi! elite ga ubiti! Zbog sebe samog, zb og svoje elje za osvetom?



Ne. Zbog Millvne ljubavi? Ne. 168 Onda zbog Fay? Ne! da zbog koga? Zbog vas! Krv æe njegova pasti na moju du u! apne Jane i sru i se na k



ena. Ovo je bio dugo oèekivani trenutak isku enja. Godinama steèene navike i od roðenja usaðena vjerska uvjerenja trgnu se kao iza sna, a sumnja, to se dugo, mjesecimasku pljala u njoj, nestade kao da je nikad nije ni bilo. Ako njegovu krv pro-lijete, past æe na moju du u... i na du u moga oca. Èujete... i ona mu zgrabi koljena,oèajnièki dr eæi za njih dok se on trudio da je digne na noge. Èuj... zar ti ni ta ne pedstavlja m? eno, ne igraj se rijeèima! Volim te! I to æu ti ubrzo dokazati! Onda, evo tvoja sa m... otiæi æu s tobom... udat æu se za tebe, samo ti njega po tedi! Odgovorio joj je hla dnim, straviènim, zaglu nim smijehom. Lassiteru, voljet æu te! Po tedi ga! Ne! Zdvojna slomljena duha, skoèila je na noge, bacila mu se oko vrata i pripila se uza nj u zagrljaju iz kojeg se uzalud ku ao i èupati. Lassiteru, zar me eli ubiti? Ovo je moj po ljednji boj za uvjerenja iz moje mladosti... za ljubav prema vjeri, za ljubav pr ema ocu. Ti ne zna ... ne mo e ni slutiti istinu, a ja ti je ne mogu reæi! Sve gubim. M ijenjam se. Sve to sam pretrpjela ni ta nije prema ovom sada. Smiluj mi se... pomoz i mi u bijedi. Ti si opet sna an... oh, tako nemilosrdno hladno sna an! Ubija me. Gle dam te... osjeæam te kao nekog drugog Lassitera! Gospodaru moj, budi milostiv... p o tedi ga! Odgovorio joj je podrugljivim podsmjehom. Jo jaèe je prionula uz njega, pr itisla ga svojim uzgibanim grudima, lice uzdigla k njegovu. Lassiteru, zaista te volim! Ljubav se rodila u grèu mojih muka. Odjednom mi sinulo, odjednom me zgodil a istina. Ti si èovjek, pravi èovjek!Toga sam tek sad postala svjesna. Kad sam spaz ila to tvoje sivo stra no lice, i vidjela kako opasuje te pi tolje, u 169 meni se des ila neka divna promjena. Zavoljela sam te tog trena. Cio sam ivot voljela, ali ni kad kao sada. Nema ljubavi, do ljubavi slomljene ene. Da nema samo jedne smetnje. .. jedne, o kojoj, na alost, ne mogu govoriti... ja bih obo avala tvoju èovjeènost... o bo avala bih lava u

tebi, koji je spreman da razdire zbog mene. Vjeruj mi... i po te di Dyera. Budi milostiv... budi velik, jer ti si stvoren da bude velik. Oh, poslu a j me, vjeruj mi... ni ta nemam, ali sam ena... koja te voli! Uzmi me... sakrij me g dje bilo u divljini... ljubi me i lijeèi moje slomljeno srce. Njega po tedi, a mene odvedi sa sobom. Primakla je lice posve blizu njegovu, usne im se gotovo dodir-n u e, objesila mu se oko vrata, i svom preostalom snagom priti-skala svoje uzdrhtalo tijelo uz njegovo. Poljubi me! apnula je suludo. Ne... ne po toj tvojoj cijeni on odvrati. Glas mu se izmijenio, ili je nju sluh izdao. Poljubi me...! Jesi li mu karac? Poljubi me i spasi me. Jane, nikad nisi bila po tena sa mnom. Ali sada, pa k, la ima crni du u, i same usne ti od njih gore! Tako mi uspomena na moju majku, tak o mi moje biblije... Ne, ja nemam biblije...! Mojom nadom u spasenje kunem ti se da te ljubim! Blijede Lassiterove usne izusti e gotovo neèujno kako èak ni njena ljub av ne mo e izmijeniti njegovu odluku. Oslobodio se njenih ruku ka

o da su djeèje, i u stuknuo. Èekaj! ne odlazi! Èuj jo jednu, posljednju rijeè! Neka mi eki bolji i pravedn iji bog od onoga to ga obo avam sudi, neka mi oprosti, i spasi me...! Vi e ne mogu utj eti. Lassiteru, moleæi te za Dyera, molila sam za svogoca. Da, za svog oca. On je bio jedan od glavara mormona i on je poslao Dyera na propovijedanje. Moj je ota c bio onaj sa ledenoplavim oèima i zlatnom bradom. Zamojim si ocem godinama traga o. Istina, Dyer je upropastio Milly Erne, ali je to uèinio zbog moga oca! Ako je M illy ikad bila ena nekog mormona, taj je mormon bio moj otac! Ne znam, nikad nisa m doznala, da li je postala njegovom enom. Lassiteru, mo da sam slijepa, poput fana tika odana la noj vjeri, ali znam stoje pravda, a moj je otac van dometa ljudske p ravde. On sad sigurno plaæe za svoje grijehe... negdje. Pomisao da bi ti ubio Dyer a zbog grijeha 170 moga oca, oduvijek me ispunjala u asom. Eto, zato sam te toliko molila! Jane, pro lost je sahranjena. Na nju sam zaboravio u svojoj ljubavi prema tebi. Ali ono to èinim, rekao sam ti,

ne èinim ni zbog Milly, ni zbog Fay, nego zbog tebe! Slu aj, znam svoju snagu i ka em ti, Jane, da ga samo jedno od onih èuda u koje Dyer ka e da vjeruje, mo e spasiti. Jane se ponovo uèini da se sve vrti oko nje kao u vrtlogu. Neodreðeno osjeti kako je padala na koljena pred jednim obasjanim likom, pred Lassiterom, èovjekom koji ju je spasio od sebe same, èovjekom koga ne mo e odvrat iti od njegove namjere, i koji æe ubiti radi pravde. Odjenom se izgubi u mraku. Ka d se osvijestila, spazi da se nalazi na postelji pokraj prozora u dnevnoj sobi. Æe lo joj bilo hladno, vla no, znojno. Netko ju je tap ao po rukama. Prepozna Judkinsa i na njegovu mr avom, tvrdom licu spazi uzbuðene, prestra ene oèi. Judkinse! glas joj s omljeno zamre. Najzad, gospoðice! Ne, ne, le ite jo malo. Sad je u redu, sve je u red u. Gdje j



e on? Tko? Lassiter! Ne brinite vi za njega. Gdje je? Recite mi, hoæu ah znati! Pa, eno ga u drugoj sobi, previja nekoliko rupa od metaka na sebi. Ah.



..! A biskup Dyer? Kad sam ga, prije pola sata, vidio posljednji put, kleèao je. N e to je radio, ali vas uvjeravam da se nije molio. Èudnovato govorite, Judkinse!Pus tite me, da sjednem. Sad mi je dobro. Prièajte mi. Dyer na koljenima! A to jeradio ? Ukratko, gospoðice, i uz va e dopu tenje, kleèao je, a sa rukama, znate... onim rukama koje su se toliko puta podizale na blagoslov, da blagoslove, na primjer, kovrèave glavice poput glavice male Fay ili glave ena poput va e... S tim rukama, stiskao j e veliku ranu na grudima. 171 Judkinse, dovest æete me do ludila. Da li je Lassite r ubio Dyera. Ubio! I Tulla? Ne. Sreæom po njega, nalazio se negdje vani s veæinom s vojih ljudi. Veèeras bi se trebao vratiti, ali Lassiter mora to prije odovud, inaèe m u nema spasa, a jo æe biti gore za vas, gospoðice Withersteen. Doæi do gadne gu ve kad e Tuli vrati. Otiæi æu s Lassiterom. Ali, Judkinse, recite mi sve to znate o tom... o tom dogaðaju. Bez uzbuðenja je shvatila da je Dverova smrt, okojoj ju je Judkins o bavijestio, upotpunila u njoj onu promjenu koja ju je uèinila drugom enom. Izgledal a je mirna, pomalo hladna, jaka kao to nikad nije bila otkako su se na njenu nebu pojavili prvi oblaci. Onda, bilo je to ovako zapoèe Judkins. Nalazio sam se u sud skoj dvorani, gdje je Dyer, u svojstvu sunca, vodio raspravu. Uz njega se nalazi lo petero ljudi, njegovih tjelohranitelja: Èarter, Wright, Jengessen i jo dvojica k oju ne poznajem, to su do li iz Stone Bridgea, svinaoru ani i slièniji razbojnicima ne go èasnim ljudima. Dyer je optu ivao Willie Kerna, jednog od mojih najboljih ljudi, da se uz njegovu kuæu nalazi jarak iz kojeg voda istièe tamo gdje ne treba, a Willie je poku avao dokazati da se on nikad nijenalazio kod kuæe kad se to de avalo stoje, najzad, bila istina. Kadli se odjednomsudac netremice zagleda u dno sale, a ist o tako i ostali koji su se nalazili snjim i koji kao da se odjednom okameni e. I ja se, naravno, okrenuh da vidim to

je to tako èudno i silno djelovalo na suca. Kad tamo, usred dvorane, u samom prolazu izmeðu klupa, stoji Lassiter! Bio je sav bij el i crn, ne bih ga ni sa èim mogaousporediti, osim sa smræu. I pred Ventersom, kad je ono izazvao Tulla, sva je dvorana utihnula i sledila se, ali ovo je bilo dru gaèije. Na èasnu rijeè, gospoðice Witherteen, meni se krv ledila u ilama. A za to, ni sam ne znam. No, eto, Lassiter svojom pojavom, onim svojim dr anjem, èovjeka ispunjava j ezom. Rekao je samo jednu rijeè, neko ime, nisam ga razumio, iako mu je glas odjek nuo poput zvona. Mo da zato to sam bio previ e uzbuðen. Mora daje sudac Dyer razumio i vi e od toga, to je za mene tajna, jer se odmah svalio sa stolice pravo na podij. 172 Nato ona petorica jahaèa, Dverovih tjelohranitelja, skoèe, a dvojica od njih, za koje sam kasnije doznao da su iz Stone Brid-gea, iskoèe pravo kroz najbli i prozor tako brzo da ne biste stigli ni udahnuti. Bilo je jasno da nisu mormoni. Jengess en, Èarter i Wright zagledaju se u Lassitera, na trenutak samo, ali meni se èinilo d a je to potraja

lo èitav sat. Bili su blijedi i napeti, no ivci im nisu popustili. L assitera samdobro osmotrio. Stajao je nekako ukoèen, malko pognut, ruke mu bile s vinute, a prsti skvrèeni kao pand e u jastreba. A oèi...?! E, to se ne da opisati! Sam o jedno znam, oèi su njegove unaprijed èitale namjeru onog koji je mislio povuæii pi tol j. Zagledan u njega, nisam, dakako, vidio kad su ona trojica potegla. I, mada sa m gledao pravo u njega, i to kako gledao, nisam vidio kad i kako je potegao. Bio je br i od oka, to je sve. Ali sam vidio kako mu vatra izbija iz cijevi i èuo hice bau tren prije no to su odjeknuli hici one trojice. Okrenuo sam se, a ono Wright i Èarter veæ le e, a Jengessen, koji je bio jak kao bik, jo poku ava pucati, ali mu se pi olj trese. Bilo je jasno da je pogoðen, i to usred sredine. Najednom se sru i, i pi to lj mu pade na pod. Dvoranom zavlada sablasna ti ina. Ljudi su prestali disati. Kak o bilo, ja ni dahnuo nisam. Vidio sam Lassitera kako pi tolj koji se dimi zatièe za neki pojas. Nije on izvukao one svoje velike, crne pi tolje, i ja

se zapanjih. Sve se to odvijalo tako brzo, da se to ni zamisliti ne mo e. Èulo se neko struganje na podiju, i Dyer ustade, a lice mu kao olovo sivo. Htio sam pogledati u Lassitera, ali mi se oèi zali- jepi e za Dyera kad sam mu vidio lice. Vidio sam kako pote e pi tol j. Èak bih i ja bio bolji, br i od njega. Uto Lassiterov pi tolj zagrmi, metak pogodi Dyera u desnu ruku i pi tolj mu ispade. Pogledao je u Lassitera kao kojot u zamci. Urliknuo je pa opet sagnuo za pi toljem. Tek to ga je digao s poda, a Lassiter ope t opali. Odjeknulo je kao tresak groma i Dyeru gotovo odnese ruku, kako se meni uèinilo. Pi tolj opet ispade i Dyer pade na koljena, kao da æe bauljati za njim. U asno je bilo gledati kako se sav stra no napinje. Za to se taj èovjek tako grèevito hvata za i vot, pitao sam se. Bilo kako bilo,



dohvatio je pi tolj lijevom rukom i upravo ga p odigao, nategnuo obaraè, ali ga uto i treæi metak zgodi, sad u lijevu ruku, i on ope



t ispusti pi tolj. No, u toj mu je ruci ostalo 173 jo dovoljno snage da se ponovo d okopa pi tolja i da tresuæi se sav, zbog èega bih po alio svakog drugog èovjeka osim njega , nasumce otvori vatru. Jedan metak pogodi nekog èovjeka koji se nalaziona dvades et stopa od Lassitera. I èovjek pogibe, to sam poslije doznao. Nato svezaori od za glu ne i tako brze pucnjave da vi e nisam razaznavao pojedine pucnje. Kasnije sam do znao da je Lassiter devet metaka sasuo u Dyera iz svojih crnihpi tolja. Isprièao sa m na vlas toèno kako se sve to zbilo, gospoðice Withersteen, tako da znate. Vas æe to poslije proæi. Na ovoj na oj granici Utaha vidio sam prizora da ti se ko a je i, ali mi je ovaj bio najstra niji. Sjeæam se da sam sklopio oèi, ineko vrijeme mislio na sasvi m desete, najèudnije stvari, koje nemaju veze s onimto se zbivalo oko mene, stvari kakve vam ni u snu neæe pasti na um. Vidio sam kadulju i konje kako jure, a to je meni najljep i prizor, i ne to nejasno, jer je upravo to, kao u kovitlacu, istjeral o misli iz moga mozga, te sam otvorio oèi i sasvim jasno osjetio da je zami-risao barut. Sudnica je bila ba pravo mjesto za onakva suca. Bio je na koljenima, ali n ije molio. Dahtao je i poku avao da svoje izmrcvarene, polomljene ruèetine pritisne na tijelo. Sve one metke to je na kraju ispucao, Lassiter je usuo u njega. To je bila Lassiterova pravda. Lassiter tada progovori. Ako ikad zaboravim to je rekao, zacijelo nikad neæu zaboraviti njegov glas. »Propovjednièe rekao je mislim da je za t e najbolje da se to br e obrati za milost bogu to si ga zastupao na zemlji, jer on ti vjerojatno neæe doæi u posjetu tamogdje æe sada poæi!« Vidio sam kako Dyer gleda svoje upne bespomoæne ruke, no te su krupe ruke bile isuvi e sitne da izmole milost za zl oèine to su ih poèinile. On se zagleda u Lassitera, a potom se strahovito zabulji u n e to nedokuèivo. Nije to bio ni Lassiter, ni ma tko drugi u onoj prostoriji, ni zrak , ni rumena kadulja to se

nazirala s one strane prozora. Tko zna to je gledao, no gledao je pogledom èovjeka koji ne to prekrasno otkriva. Stra an je to bio pogled...! Uz u asan krik spoznaje on pade naprijed, s licem u pod. Judkins stane, te ko je dis ao i obrisao vla no èelo. To vam je otprilike sve zakljuèi. Lassiter je napustio sudn cu, a ja po urio za njim. Krvario je iz triju rana, ali nijedna 174 vrijedna pa nje. Do li smo pravo ovamo. Na ao sam vas gdje le ite u dvorani, pa sam imao malo posla ok ovas. Jane Withersteen ne osjeti potrebu da se pomoli za Dverovu du u. Iz dvorane se zaèuje Lassiterov korak onaj poznati mekani korak praæen srebrnkastim zveketom i ona ga oslu nu s novim uzbuðenjem u kojem je bilo neodreðene radosti u samom strahu o d njega. Vrata se otvore i ona ga spazi, starog Lassitera, odmjerenog, bezbri nog, ljubaznog i sabranog, starog a ipak drugaèijeg. Ona ustane a oèi joj se na tren zam ute od suza. Jesi li... zdrav? upita ga strepeæi. Rekao bih. Lassiteru, ja æus tob m. Sakrij me dok ne proðe opasnost, dok nas ne zaborave, a onda me povedi ka

mo god hoæe . Tvoji neka budu i moji, i tvoj bog neka i meni bude bog! Poljubio joj je ruk u onako èudno umilno i kavalirski kao to je to u rijetkim trenucima radio. Black St ar i Night su spremni on æe jednostavno. Mirno pominjanje njenih crnihtrkaèa kao da je potaklo Jane da se prene. Pourila je u soju sobu, obukla jahaæe odijelo, smota la dragocjenosti i zlato to joj je preostalo, pa se vratila u dvoranu. Black Star je tapkao potkovanim kopitama, zabacivao lijepu glavu, i gledao unju svojim pa metnim oèima. Judkins, poklanjam vam Bellsa, reèe Jane. Nadam se da ga neæete otuðiti da æete se dobro brinuti za njega. Judkins izmuca u znak zahvalnosti ne to to nije bi o u stanju razgovjetno izustiti, a oèi mu sinu. Lassiter priveza Janeine bisage na Black Stara i povede vran-ce trkaèe u dvori te. Vi, Judkinse, odja ite s Jane u kadul ju. Ako primijetite kakve jahaèe, zapucajte brzo dvaput. A vi se, Jane, ne osvræite! Odmah æu vas stiæi. Doèepat æemo se ulaza u Pass do ponoæi, a oo saèekati jutro da spustimo dolje. Dok se spu too na prednje noge da ga Jane to l

ak e uzja e, Black Star s a e svoj divan vrat i kimne plemenitom glavom. Jane izjaha za Judkinsom iz dvori to, i poðe irokom stazom u kadulju, s jasnom spoznajomda napu to Withersteen House 175 zauvijek. Pri tom se uopæe ne osvrne. Du u joj preplavi nekakav neobièan, tih mir kao iz sna. Sudbina je bila okrutna s njom, uza sve to ivot joj se nije èinio bezvrijed nim, naprotiv jo vrednijim i pun miline poput zapadnog lahora, krasan i neznan po put padine pod kaduljom na kojoj su se pred njom istezale rumene sjene sumraèja. O sjetila je Judkinsove ruke na svojima; èula je kako joj promuklo eli sretan put; po tom na mjestu gdje je do maloprije kasao Bells uleti kao ugalj crna, pametna, gu bica Nighta. Po tome je znala da sadLassiter ja e pokraj nje. Ne osvræite se! reèe jo j ne ba nehajnim glasom. Gledajuæi p



ravo pred sebe, u zasjenèenu, valovitu kadulju, J ane ispru i ruku u rukavici i osjeti kako ju je obujmio sna an stisak. Jahala je ne



osvrnuv i se nijednom da pogleda lijepi umarak Cot-tonwoodsa. Reklo bi se da uopæe ne misli na pro lost, na ono to je za sobom ostavila, veæ na arenu, tajanstvenu i divlju padinu pod kaduljom, to vodi do Deception Passa, i na ono to je u buduænosti èeka. Pr omatrala je kako se sjene izdu uju preko padine, osjetila je kako jojsvje zapadni vjetar zvi di pored uha. Razmi ljala je o onim utim oblacima to suhitro plutali iznad i okolo nje. Ne osvræite se! ponovi Lassiter. Vjetar je dotjerao debele spirale d ima, i s njima dopre jak, o tor vonj nagorjela drveta. Lassiter je zapalio Withers teen House. Ali, Jane se ne osvrnu. Tamni veo zastre jojbistar, ispitljiv pogle d kojim se tvrdokorno dr ala rumene padine i nejasnih obrisa rubova kanjona. Kasni je, kad je vela nestalo, to jest kad se razi ao oblak dima to se za njima valjao, d olina pred njom utone jo vi e u sjenu sumraèja. Noæ pade, hitro poput najbr ih trkaèa, zvi ezde izvire, zasvijetle, narastu, a prostran, vjetrovit istoèni rub ravni pod kadu ljom izbli-jedi na mjeseèini i srebrnasto zasvjetluca. Okupana mjeseèinom, kadulja j e ipak zadr ala svoje rumenilo i èinila se neizmjerno sa-motnijom i divljijom. Noæni s u sati odmicali, a Jane Withersteen senijednom ne osvrnu. 176 19. BLACK STAR I NIGHT Do ao je trenutak da Venters i Bess napuste svoje skloni te. Imali su dosta po sla da odaberu ne to stvari koje æesobom ponijeti na put koji æe ih odvesti iz Utaha. Berne, to je u ovom omotu? upita Bess u jednom trenutku, crvena u licu. Udubljen u svoj posao, Venters niti nepogleda. Odgovori samo da je ponio mnoge stvari i z Cottonwoodsa i da se ne mo e sjetiti svega. Ovaj omot je pravila neka ena! uzvikn u Bess. Zvuk njena glasa natjera mladiæa da podigne oèi, i on u omotu to gaje dr ala u ruci odmah prepozna onaj to mu gaje dala Jane i na koji je bio potpuno zaboravio. Oprosti uzvikne zbunjeno, a onda, ugledavi i izraz Bes-sina lica, prasne u smijeh . Napravila ga je j

edna ena! tu nim glasom ponovi ona. Dobro, a je li to, mo da, nek zloèin? Onda...onda je posrijedi neka ena? Ma, Bess ... Jesi li mi lagao? Venters u sebi zakljuèi kako je djevojka, premda je stalno ivjela u pustoj samotnosti, ipa k naslijedila stanovite enske osobine. Zna li da æe me, malo-pomalo, rasrditi? on æe av si ivotprovela u divljini, a da si ivjela meðu svijetom, imala bi èitavo tuce udva raèa i izrekla bi èitavu gomilu la i. Mogao bih se zakleti da bi tako bilo. Ni ta od sve gatoga ne bih uèinila! plane djevojka ljuti-tim glasom. Mo da ne bi govorila la i, al i bi udvaraèa imala napretek. Ta drugaèije ne bi ni moglo biti s obzirom da si tako lijepa. Te rijeèi upali e i rad se produ i bez novih ispada. 177 Najzad, kad probra e st vari, Venters pa ljivo odlo i sve to je ostalo i zatvori ulaz u peæinu snekoliko sloml jenih grana. Tko zna, moglo bi se mo da dogoditi da ne uspiju izaæi iz Utaha i tada bi se vratili u dolinu, pa bolje da tu naðu sve to bi im moglo zatrebati. S ovim bi se moglo pro ivjeti cijeli ivot zami ljeno reèe Venters. eli li

mo da da poðem i sk zdrhtalu stijenu? upita ona gotovo aljivim glasom, ali s plamenom u oèima. Oh, nika ko! Hm, ti ne zaboravlja na svijet i zlato uzdahnu ona. Djevojèice! Zar ne pomi lja lijepe haljine, putovanja i tolike druge lijepe stvari? Da, elim otiæi, ali bih i ostala rado. Ne znam... Dakako. I sa mnom je isto. Oslobode telad ali zadr e dvije mule to ih je Venters doveo iz Cottonwoodsa. Onda ih u zoru osedlaju i krenu. Ne osvrnu e se unazad sve dok ne stigo e do prolaza. Dolina je bila zanosna, kao umota na u blistavo bijele i srebrne velove. Pred njima se pru ao prizor lijep i nestvar an poput sna. Uvijek æemo se sjeæati doline zajeca Bess. Pst. Ne plaèi, draga. Zahval ujuæi na oj dolini, na drugom nekom mjestu po ivjet æemo jo ljep im ivotom. Hajdemo. Sila je bilo dosta naporno, ali ipak sretno stigo e do dna. Uputi e se spletom kanjona, koji je Bess dobro poznavala, èak i bolje od Ventersa. Prisiljeni da idu polako, v eèe ih zateèe prije nego se pope e uz stazu to je vodila na zaravan. Prenoæi e tamo, no Ve ters nije uspio zaklopiti oèi, do

k je Bess, umorna, spavala s glavom na sedlu, izm eðu dva psa. Ujutro, u zoru nastavi e put i uskoro savlada e vrletnu stazu. Zaravan se otvarala pred njima. Tu smo! radosno uzvikne Venters, dok se Bess kraj njega od marala oslonjena o sedlo. I nikog ovdje nema. Spa eni smo, neæe nas vidjeti! Oh, Bes s...! Ali prekide ga Ringovo potmulo rezanje Pas je sumnjièavo nju io zrak. Mladiæ smj esta dograbi pu ku. Whitie se ponekad varao, ali Ring nikada Venters se toliko uzn emirio da se nije usudio ni okrenuti kad je èuo kako se hodom pribli ava nekoliko ko nja njemu 178 zdesna. Najzad se trgne pomisliv i na opasnost koja bi mogla zaprije titi Bess èija mu je sigurnost bila glavnom brigom. Pogleda i pomisli da sanja. Iz a jednogmalog uspona, skrivenog visokom travom, dolazio je Lassiter, vodeæi za uz de Black



Stara i Nighta, dok je Jane Withersteen, u jahaæem kostimu, i la odmah za n jim.Na neki naèin Venters doðe k sebi. Lassiter se zaustavi, osmjehujuæi se, dok je J



ane zaprepa teno gledala Ventersa i Bess. Vi, Berne? uzviknu ona. ba je divno to sm vas sreli! Kao to vidite, mi smo napustili Cottonwoods. Oluja je e æa nego ikad i ja sam upropa tena... Ali, oprostite vjerovala sam da ste sami. Venters, koga je njen o sasvim razumljivo zaprepa tenje uèinilo nesposobnim da govori i da sesjeti to bi t rebalo uèiniti, utke je gledao svoju staru prijateljicu. Kud ste sezaputili, djeco ? upita Lassiter. Tamo... nije bila u sigurnosti. Idem... idemoiz Utaha. Vraæamo se na Istok jedva je smogao mladiæ. Mislim daje ovaj susret pravasreæa za vas i men e, a osobito za Jane i ... Bess mirno æe Lassiter. Bess! uzviknuJane i val krvi j oj obli blijedo lice. Venters se nikako nije mogao dosjetiti kakva se sreæa mogla izleæi iz tog susreta, kao to reèe Lassiter. Jane odmjeri brzim ieni svojstvenim pogl edom djevojku, koja je na sebi imala svoje jahaæe odijelo. Venters! Je li to djevo jka? ena? zajedljivo upita. Pa djevojka. I bila je s vamau onoj divnoj dolini? D a, ali Jane... Stalno, otkako ste tu dolinu otkrili? Da, ali vam nisam mogao reæi. .. I da li ste me zbog nje pitali za zalihe? Da li stezbog nje tu svoju dolinu htjeli pretvoriti u raj zemaljski? Oh, Jane! Odgovorite mi! Jest. Oh, la ljivèe! 17 I Jane zahvati jedan od onih rijetkih nastupa bijesa, koji je bio tim e æi to je bio rjeði. U tome je bila nalik svome ocu, pa i gora odnjega, jer je bila dozlaboga l jubomorna, ljubomorna èak i na svoje prijatelje. Meðutim taj se nastup ubrzo smiri. Mirnom rukom, Lassiter ju je pridr avao, dok se ona oslanjala na Nightov vrat a li ce krila u gustoj mu grivi. Venters je zapanjeno zurio u nju. Kad je primijetio da Jane polako di e glavu, nije se vi e mogaouzdr ati te povièe glasom u kojem su trepe rili i ponos, i stid i bol: Jane, Jane! Ona je nevina djevojka! Zar, zbilja, mis lite da æu povjerovati toj va oj tvrdnji? ona gorko odvrati. Nisam la ljivac, i to zna te. Ako sam lagao... hoæu reæi, ako s

am utio kad mi je èast nalagala da govorim, bilo j e to zato da vas po tedim. Do ao sam u Cottonvvoods s namjerom da vam sve ka em, ali v am nisam htio nanijeti novu bol. A namjeravao sam vam reæi da sam zavolio, da sam zavolio ovu djevojku. Ipak, Jane, nisam zaboravio to ste uèinili za mene i moja osj eæanja prema vama nisu se izmijenila. Beskrajno cijenim va e prijateljstvo sada kao t o sam ga uvijek cijenio. Zato, ako je ne to prividno protiv mene, ne budite neprav edni prema meni. Djevojka je èista i nevina. Pitajte Lassitera. Istina je, Jane oz biljno reèe Lassiter. 'Èista je i nevina poput male Fay. I blago se osmjehnu. Venters je vidio, aprimijetio je da je to vidio i Lassiter, kako se Janeina uzbuðena du a bori protiv odvratnosti, sumnje i sumnjièavosti, i kako iz tog dvoboja izlazi kao pobjednik.Najzad ona se smiri i reèe: Berne, ako sam vas u svojoj nesreæi nepraviln o optu ila, oprostite mi. Nisam vi e ona nekada nja Jane. Ali, recite mi, tko je ta dj evojka? Jane, ovo je Oldringova kæi. Lassiter æe vam reæi kako sam pucao u nju smatraj uæi

je maskiranim jahaèem i kako sam joj zatim spasio ivot... To je, uostalom, sve. Èudna je to prièa, Jane, veoma èudna, pa ipak istinita, istinita, poput njene nevinosti . I vi to morate vjerovati. 180 Maskirani jahaè! Oldringova kæi! uzviknu Jane. I ka e e daje sasvim nevina! Zaista mnogo tra ite, kad hoæete da vam vjerujem. ^Sli, ako je ta djevojka ono... to vi ka ete, kako mo e poæi s èovjekom koji joj je ubio oca? Tko va je to rekao? zaurla Venters. Ali su Janeine rijeèi trgle Bess iz èuðenja kojemu se bi ja e prepustila od prvog trenutka tog èudnog susreta. Ona irom rastvorioèi, s izrazom nepodno ljive boli, priðe Ventersu i podi uæi ruke, kao da eli da izbjegne udarac, izmuca : Ti...! Ti si ubio Oldringa...?! Da li je to istina? Istinaje, Bess, i neæu to s ebi oprostiti, ali ti dobro zna da mi nije na kraj pameti bilo da bi on mogao bit i tvoj otac. Vjerovao sam... vjerovao sam da ti je nanio zlo. I ubio sam ga, lju bomora me na to natjerala. Za trenutak je Bess utjela, aonda iz nje provali: Ali to mi je bio otac! Eto, moram se vratiti... Ne, ne mogu

poæi s tobom! Svr eno je, s vr eno je s lijepim snom! Znala sam da se nikad ne mo e ostvariti! Bess, ako mi mo e op rostiti, san to smo ga zajedno snivali neæe serasplinuti! zavapi Venters. Ne, ne, nemoguæe! Moram se vratiti. Najzad, voljela sam ga, bio mi je otac. I on je mene v olio. Ne, to ne mogu podnijeti. Ako se misli vratiti Oldringovim ljudima, pratit æu te i oni æe me ubiti. Ne, ti neæe sa mnom, Berne! Pusti me da idem, zaklinjem te. Bo lje je da me zaboravi , priu tila bih ti samo bol i sramotu. Nije plakala, ali je iz gledala kao da je sam ivot napu to. Najzad joj glava pade na grudi, kao da se pokor ava u asnoj sudbini. Eto, Jane, pogledajte svoje djelo! uzviknu Venters izvan sebe od oèajanja. Zar je bilo potrebno da spominjete Oldringa? Gdje je sad sva dobrota va eg srca? Ova je djevojka



ivjela usamljenim i bijednim ivotom i ja sam na ao naèina d a je usreæim. Razorili ste na san, razorili ste ne to èisto, ljupko, razorili ste dva iv



ota! Oh, Berne! Bila je gre ka... Nisam mislila ... Kako sam mogla pomisliti daon a ni pojma nema... Najednom se Lassiter pomaèe i svojim ljubaznim osmijehom koji k ao da mu je obasjavao lice, okrene se najprije Jani i Ventersu, a onda mu se bla gi pogled spusti na Bess. Dobro, èini mi se da ste svi vi rekli ono to ste imali za reæi, i sada je red na Lassiteru da govori. Uz to, stra no sam elio da doðe do ovog su sreta! Bess, doði ovamo. Blago je uze za ruku i okrene joj lice prema Ventersu i J ane. Onda joj skide e ir i pusti neka joj zlatna kosa padne niz ramena. Priðite, Jane , i vi, Ventersu. Pogledajte ovu sliku. Zar ne prepoznajete ovu djevojku? Jane p romotri sliku i ustuknu uz krik uzbuðenja. Milly! To je Milly Erne! Lassiter, ozbi ljan, pru i sliku Ventersu. Evo, Ventersu, ovo je Milly Erne! Zaprepa teno gledajuæi i usporeðujuæi sliku i Bess, mladiæ naglo trgne glavom. Svojom sn nom rukom Lassiter zag rli Bess oko struka i nagnu se nad nju. Djevojèice, ova je ena bila tvoja majka. Ti si kæi Milly Erne i zove se Elizabeth Erne. Oldring ti nije bio otac, nego je to b io Frank Erne, moj najbolji prijatelj. Bio je lijep,dobar, èestit... du a od èovjeka. U tvojim venama teèe krv vi e nego po tene, djevojèic, a dobra se krv ne mo e pokvariti. Bess iskliznu iz ruke koja ju je dr ala i pade na koljena sti æuæi sliku na grudima. Ne , ne... to ne mo e biti! Zaista je tako, djevojèice. Vidjela si da su i Jane i Bern u tebi prepoznali tvoju majku. ute, jer su zapanjeni, to je sve. A vi, tko ste vi ? pro apta djevojka. Ja sam Millvn brat, prema tomu tvoj ujak. Ujko Jim! Zar ti to ne izgleda lijepo? Oh, ne mogu da vjerujem... Sanje to, ne budite me! Berne, èita m na tvome licu, na licu gospoðice, da je to istina. Recite mi, recite mi sve! Bil a bi to previ e dugaèka prièa, djevojèice. Dovoljno ti je da zna da su ti majku oteli i d a su je s tobom odveli u Cottonvro-ods. Te sam pojedinosti doznao prije nekoliko dana, a povjerio mi 182 ih

je sam Oldring. Iz razloga, o kojemu nema smisla da ti govorim, biskup Dyer te je odvojio od tvoje majke, a buduæi da je mrzio Franka Ernea, tvoga oca, skovao jepakleni plan, povjeriv i te 01-dringu. Htio je, kad je dnom odraste , da dijelisramotnu sudbinu kradljivaca i ubojica. Oldring se dr ao spo razuma te stvorio od tebe maskiranog jahaèa, dav i ti tako neèasno ime, ali te i zavol io poput roðene kæei i branio tvoju nevinost i èast od svojih vlastitih ljudi. Dok mi je to govorio,oèi mu se ovla ile suzama. Dyer je htio stvoriti od tebe propalu enu, Oldring je bio titom tvoje nevinosti, èak je ubio jednog od svojih ljudi, koji ti s e je pokuao pribli iti. Prema tomu, vidi , Oldring nije bio sasvim lo èovjek i svakako t evolio. Oh, Bess! uzvikne Venters. Lassiter govori istinu. Kakve li gri nje, kakv e li gri nje savjesti! Kad sam opalio u njega, on pade i samo je smogao da ka e: »Za to nisi èekao? Bess je ...« Smrt ga je sprijeèila da dovr i. Elizabeth Erne! uzvine Jane. Poznavala sam tvoju majku i vidim kako ona izrasta u tebi. Voljala sam

je, pa sa d volim i tebe. I privi je u naruèje. Bess dopusti daje Jane miluje i ljubi, stidl jivo uzvraæajuæi njene izljeve ljubavi, a onda se zavuèe Lassiteru u zagrljaj, mrmljaj uæi glasom koji je odavao krajnje ushiæenje: Ujko Jim! Ujko Jim! Eh, da, tvoj sam uj ak. Zbilja je divno èuti kako to izgovara ! Venters je bio gotovo zaboravio na Jane. Okrenu se, pogleda je, i na njenu, njemu dobro poznatom licu jasno proèita: Jane je voljela Milly, voljet æe i Bess, i svakako æe, u dobroti svoga srca, naæi naèina da p ru i naknadu za rijeèi gorèine to ih je djevojci dobacila. Sad reèejzad Lassiter se da je vrijeme da se ozbiljno porazgovara. Vrijeme leti. U pravu ste odgovori Venters. Na sve sam zaboravio, Lassiteru. Da li je Jane napustilaWithersteen H ouse? Da, zauvijek odgovori sama Jane. A Dyer? Ovaj put Lassiter odgovori. 183 T amo, kamo je oti ao Dyer, nama vi e otimanja djevojaka. Mrtav! Znao sam da æe se tako zavr iti. Rekao sam to Jud-kinsu. A Tuli? Tuli se nije nalazio u naselju, kad sam i ao tamo. Sad nas vrlo vjerojatno slijedi sa svojim ljudim

a. Lassiteru, hoæete li d a se svi vratimo u Deception Pass i sakrijemo se tamo dok ne proðe oluja? Mislim d a æe oluja du e potrajati. U svakom sluèaju, to se tièe nas voje, ostat æemo ovdje. To je Janeina zamisao. A to se tièe vas, bolje je da zajedno s Bess napustite Utah. Istin a je, Lassiteru, Bess je na la zlato u dolini, imamo ga pune bisage. Mo emo stiæi do S terlinga... Do Sterlinga? Pa zar ne znate dase Sterling nalazi stotinu milja od avde? Mazge neæe izdr ati i izla ete se opasnosti da vas iznenade. Onda... oklijevajuæi Venters, ali mu Jane lagano dodirnu ruku. Berne, saslu ajte me. Bolje se smrti iz lo iti nego ne odvesti Elizabethu izvan ovog u asnog kraja. Morate to uèiniti, barem p oku ati. Pokazat æete joj svijet, spasit æete je od tisuæu opasnosti, usreæit æete je. Misl t æu na vas, sanjat æu o vama,



t æu se za vas. Hvala, Jane odgovori Venters poku av juæi da svlada uzbuðenje. Oh, dasmo bar na granici! Berne, kao da ste veæ tamo blago



Jane. Lassiter je u pravu. S mazgama je to dug i opasan put, ali na konju, to je èas posla. Kao da ste veæ tamo. Mladiæ je zapanjeno pogleda i upita se nisu li joj b oli pomutile razum. Ali Lassiter ju je odmah shvatio, smje kao se. Vi ste dobar ja haè, a i Bess je, kako mi ka ete nastavi Jane istim glasom. Jurit æete, jurit æete kao a spa avate gole ivote. Ali, kako, Jane? Jednostavno, Berne. Dajem vam Black Stara i Nighta. Black Stara i Nighta, Jane? Tako je! Lassiteru, prebaci na e bisage na m azge? Jane, Jane! Vi mi poma ete da spasim djevojku koju ljubim! 184Bit æe to meni èa st, Berne. Po urite. Ja... ne nalazim rijeèi, Jane... Ali to to èinit previ e je lijepo Shvaæam. Da, uzet æu konje. Zamjena je izvr ena za nekoliko trenutaka. Venters htjede pomoæi Bess da uzja e, ali djevojka zamoli daje u sedlo smjesti »ujko Jim«. Onda se dvi je ene zagrle, a mu karci stegnu ruke eljeznim stiskom. elio bih da se opet sretnemo, Lassiteru reèe Venters potresenim glasom. To nije vjerojatno, sine. Ipak... tko z na? Zbogom, ujko Jim! Zbogom! Elizabeth Erne, budisretna! uzviknu Jane. I dvoje mladih nestado e u oblaku pra ine. 20. JAHAÈI RUMENE KADULJE Podbodeni mamuzama, Blac k Star i Night poput vjetra jur-nu e prema zapadu po bjelkastom blagom usponu puta oivièenog kaduljom. Venters zaèuje kako Ring alosno zavija, ali je Whitie utio. Konji su brzali ujednaèenim dugim galopom. Nakonprvog blagog bre uljka on se osvrne. Las siter mu mahnu rukom, a Jane rupcem. Uznak odgovora, Venters se podigne u strem enima i zavitla sombrerom. Potom, po av i nizbrdo, izgubi iz vida ono dvoje. Stigav i navrh drugog bre uljka, opet seokrenuo. No, Lassitera, Jane i njihovih mazgi vi e n ije bilo. U li su u Pass. Mladiæa podiðe neki osjeæaj nenadoknadiva gubitka. Berne, pogl edaj! Bess je upirala prstom u dugu padinu. Neka mala, tamna, pokretna mrlja par ala je crtu na kojoj se spajaju purpur kadulje i plavetnilo neba. To bija e grupa jahaèa. Uspori konja, B

ess. Pre li su iz galopa u lagani trk, potom u obièan kas. ivim i odmornim konjima to se nije dopalo. 185 Berne, zna da Black Star daleko vidi. R azmi ljam da lisu ono Tullovi ljudi. A mo da su razbojnici. Ali nama je ionako svej edno. Crnatoèka preraste u crnu mrlju to se kretala praæena niskim oblakom pra ine. Ma da veoma sporo, cijelo je vrijeme rasla. Neko bi podu e vrijeme bila na vidiku, a tu itamo, u intervalima, utonula bi onkraj kadulje. Vranci su kaskali pola sata , pa onda jo pola sata, a ona pokretna mrlja se svejednako zbila na crti nebo-skl ona. Ali, to je vrijeme vi e odmicalo, èinilo se da se iri, da mili niz padinu, da pon e to skraæuje razdaljinu. Bess, to ti ka e : Meni se èini da to nisu razbojnici.Nisu. u kauboji. Vidim bijelca i nekoliko èila a. Razbojnici imaju gotovo uvijek samo dora te i vrance. Onaj bijelac je Tullov. Zaustavi konja, Bess. Moram siæi dapritegnem kolan. Bit æe jurnjave. Je li te strah? Sad nije osmjehnu se djevojka. A za to bi t e i bilo! Bess, toliko si lagana da te Black Star uopæe ne osjeæa na seb

i. Ni ja se s tobom ne mogu nositi a kamoli Tuli. Njega i njegove ostavit æe za sobom kao da pj e ke idu. Ne boj se. Ako veæ ne mogu juriti kao ti, jo se uvijek mogu narugati Tullu. Pazi, Berne! Zastali su na onom hrptu. Gledaju nas. Da, gledaju nas, ali smo im predaleko da bi nas raspoznali. Vrance æe najprije zapaziti. Pre li smo mnogo bre ulj aka i najgu æu kadulju. Kad viknem pusti uzde Black Staru ipojuri to br e mo e . Procijen o je da su im jahaèi udaljeni milju ili ne to vi e. Pribli avahu im se u brzom trku. Ubr zo je raspoznao TuUovog bijelca i zakljuèioda su jahaèi takoðer prepoznali Black Star a i Nighta. Ali bili su im jo predaleko da bi vidjeli kako se ne radi o Lassiteru i Jane. Venters uoèi da su Tuli i njegovi konjanici, kojih je mo da bilo oko tuce, u vi e navrata zastali i o tro se zagledali niz padinu. Tullu se to moralo uèiniti èudni m. Mladiæ se mrko nasmije na pomisao kako li æe Tuli divljati kada otkrije da je obm anjen. Venters je smjerao da zbri e u kadulju, prije nego se Tuli uvjeri tko zapra vo ja i vrance. Razdaljina se

meðu njima smanjila na oko pola milje. Tuli ostade. Nj egovi ljudi priðu i stvore mrku grupu oko konja. Ventersu se 186 uèini daje vidio ka ko starje ina razmahuje rukama, i ubrzo se uvjeri da se nije prevario, jer jahaèi su nu e u kadulju, desnoi lijevo od staze. Tuli je toèno predvidio Ventersov naum. Bes s, sad! vikne Venters. Pravo na sjever. Zaobiði ono tamo, pa skreni zapadno. Black Star se vinu preko niske kadulje, u nekoliko skokova naðe se u galopu i u tren ok a bija e u punom trku. Venters obode Nighta za njim. Nije bilo lako juriti kaduljo m. Konji su njom mogli tako reæi, letjeti, ali su jahaèi morali stalno napinjati i oèi i biti oprezni pri biranju puta. Tako, jahanje je bilo ote ano neprekidnim zao ijan jem izmeðu grmlja, preskakivanjem bara i humèiæa i probijanjem kroz gustu i bujnu kadu lju. Skreæuæ



na podu i èistac, Ventersu se pru i prilika da se ogleda za Tullovim ljudima . Oni su se sad lepezasto ra irili i jahali u pravcu sjeveroistoka. Ako Venters i



Bess nastave u smjeru sjevera, Tuli i njegovi æe ukoliko ne izgube na brzini i sna zi, presjeæi vrancima put i natjerati ih niz padinu. Tullovi nisu tedjeli konje,tj erali su ih krvnièki. Venters se jedino pla io da se vrancima to ne desi, pa æe tu moguæn ost izbjeæi vje to i budno oko jahaèa. Dovoljan mu je bio jedan pogled da uoèikako Bess ni ta gore od njega ne bira put kroz kadulju. Ona se nije osvrtala, niti se obazi rala na Tullove jahaèe, veæ je polegla Black Staru na vrat i pazila na tlo pred sobo m. Po to je nekoliko puta pogledao u pravcu Bess, Ventersu pade u oèi da djevojka sv e vi e odmièe, ba kako je oèekivao. Meðutim, u svom predviðanju raèunao samo na brzinu ck Stara i na mali teret koji konj ima: ali sad je uvidio da jekonj, zapravo, j urio zahvaljujuæi jahaèu kakav ga dotad nije jahao, osim kad je Jerry Card na njemu izgubio trku s Wrangleom. Bess je lako, ljupko, neusiljeno sjedila u sedlu. Kaka v jahaè! Odjednom se Venters sjeti njenih rijeèi da mo e i te kako jahati. Ali, u ono vrijeme nije ni slutio da je ona u stanju tako savr eno divno vladati konjem. I u to iznebuha, poput munje, uzbuðujuæe pogodi ga pomisao, da jeto Bess Oldringov mask irani jahaè. Smetnuo je s uma i Tulla, i njegove ljude, i utrku. Pustio je Nightu uzde, i pustio ga da slijedi Black Stara sad veæ siguran da je taj put odabrao naj bolji jahaè kadulje. Najbolji jahaè. Pa jasno, otkako JerryCard vi e nije bio iv. A fa ma je o njemu stvorila samo jednog takmaca, tu vitku djevojku to sada s ne187 poj mljivom lakoæom upravlja galopom Black Stara Ventersa je ispunila u asom njena slava , ali se sada strastveno ponosio njenom vje tinom, smjelo æu i vla æu nad konjem. Misli mu se udube u uspomene, i podsjeti e ga na èuvene trke o kojima je slu ao u naseljima i oko logorskih vatri. Oldringov maskirani jahaè! Mnogo je puta ovaj neobièni jahaè, ist odobno dobro znan i neznan, u nezapamæenoj utrci izbjegavao progoniteljima. Taj se probio kroz kordon niz glavnu ulicu

Stone Bridgea, ostavljajuæi za sobom mrtve ko nje i razbojnike. Taj je s konjem preskoèio Gerber Wash, iroku i duboku klisuru to j e zjapila izmeðu polja Glazea i divlje kadulje. Toga su sjeverno od Sterlinga opko lili, a on se probio kroz obruè.Slu ao je o noænim prepadima, o gonjenjima, i o tome kako je maskirani jahaè strelovito, poput fijuka vjetra, nestajao u kadulji! Poput blijeska munje sune vranac,na njem tamna vitka prilika, s crnom maskom, ikne ni z padinu, pretvori se u crnu toèku na rumenilu kadulje, i konj se tiho, poput sjen e stapa s noænom tminom, i èezava! I taj maskirani jahaè visoravni bija e Elizabeth Erne! È st vjetar kadulje ibao je Ventersu u lice i pjevao mu u u ima. Slu ao je tup, brz top ot Nightovih kopita, gledao kako Black Star sve vi e odmièe. Nato ga pucnjevi otpoza di sjeti e na Tulla. Osvrnuo se. Daleko po strani, zaostajuæi, pribirali su se jahaèi. Pucali su. Venters nije spazio niti oblaèiæa pra ine niti je zaèuo fijuk tanadi. Bio im je daleko od dometa. Kad se ponovo osvrnuo, spazio je da su se Tullovi ljudi ok anili go

njenja. Nedvojbeno, mogli su jedino to, da im se primaknu toliko koliko treba da raspoznaju tko zapravo ja e na vrancima. Venters vidje Tulla kako se opus tio u sedlu. Stao je konju usporavati trk. Ovih nekoliko milja jedva je ugri-jal o vranca, ali gaje Venters htio to vi e tedjeti. Bess se okrenu i, mada veoma daleko , Venters spazi kako joj se bjelasa ruka kojom je zamahnula. Potjerao je Nighta kasom, gledajuæi u Bess i Black Stara, u komadiæ kadulje uzbrdo, i s vremena na vrij eme u crne jahaèe koji su odustali od gonjenja. Ubrzo i èezo e iza jedne glavice i on se vi e ne okrenu. Oni æe se vratiti na Lassiterov trag i slijedit æe ga i to uzaludno. Tako je produ io put, a svje vjetar bivao mu sve mirisniji i dra i, rumena kadulja bo gatijom, a nebo plavetnijim; zvonkim glasom odzvanja e mu pjesma u u ima. Kat188 kad a Bess zastajkuje da ga prièeka, a on uoèi daje stigla na stazu.Dostigao ju je i na smije io se gledajuæi je kako je rukama obujmila vrat Black Stara. Oh, Berne! Ljubim ga! kriknula je. Divan je, pametan ... a to juri! Imala s

am brzih konja, ali ova kvog kao Black Star...! Ni Wrangle ga nije potukao! Svese pitam da li ovo sanja m. Bess, vranci su nam velièanstveni. Mora da se Jane srce cijepalo od jada... ah! Ja, kad izaðemo iz ove divljine sa ovim vrancima, i naðemo se u mom domu u Illinois u, kupit æemo lijepu farmu s livadama, izvorima i sjeno-vitim drveæem. Tamo æemo pusti ti konje neka slobodno pasu, brste i piju, neka nikad vi e ne osjete mamuzu, neka ih vi e nitko ne uzja e! To æe me nadasve veseliti odvrati Bess. Odmori e se. Potom poj ha e i krenu e bijelom stazom, jedno pored drugog. Za njima se sunce sve vi e penjalo. Daleko ulijevo nazirao se Cottonvroods nalik niskoj zelenoj crti. Venters pogle da samo jednom i ne htje vi e. Bess je gledala samo pravo pred sebe. Vrance su tje rali dugim, jahaæim kasom, pogdjekad



ih usporavali na lagani sitni kas, a tu i tam o prelazili u hod. Sati su prolazili, milje odmicale za njima, a ispred njih se



nazirao stjenoviti zid. Prolaz se iroko rastvorio. Bija e to neravan, kamenit tjesn ac ali ravnog i otvorenog tla kojim Venters i Bess pogna e vrance. Neki je stari p ut vodio udesno, uzdu zida prolaza i Venters se dosjeti da je to staza to ju je La ssiter spominjao. Mali zaseok Glaze, mrlja bijela i zelena usred irokog prostrans tva rumenila, le ala je miljama daleko ispod padine umnogome nalik na padinu Cotto nwoodsa, samo stoje ova vodila prema zapadu. A miljama jo dalje na zapad slabo ra zaznajna zelena toèka oznaèavala je Stone Bridge. Èitav ostatak ovogbeskraja bija e nao ko glatka, blago valovita ravan neispucana i neisjeèena kanjonima koji bi pojaèali n jenu divljinu. Bess, spa eni smo... slobodni! reèe Venters. Sami smo u kadulji, na p ol puta do Sterlinga. Ah! Mislim... kako su pro li Lassiter i gospoðica Wither-steen . 189 Ne brini, Bess. Prevarit æe on Tulla. Pobjeæi æe mu,i nju sakriti na sigurno mj esto. Mogao bi se popeti u Dolinu iznenaðenja, ali nevjerujem da æe biti prisiljeni na tako dalek put. Berne, hoæemo li ikada naæi mjesto poput na e èarobne doline? Neæem Ali, èuj draga, jednog dana æemo se vratiti, mo da i zadeset godina. Nas æe dotad zabor aviti. A na a æe dolina biti ista onakva kakvu smoostavili. A to ako Uzdrhtala stije na padne i zatvori ulaz u Pass? I na to sam pomislio. Ponijet æemo sobom puno kono paca. Bude li prolaz zatvoren, penjat æemo seuza stijenje i preko njega priæi æemo do lini, pa æemo siæi po ljestvicama od konopa. M e se izvesti. Upamtio sam mjesto gdje bismo se uzverali, nikad ga neæu zaboraviti. Oh, moramo se vratiti! Divno je pomi lj ati na tako ne to. Kad pomi ljam na to, Bess, kao da mi se buduænost smije i. Zovi me... Elizabeth ona æe stidljivo. Elizabeth Erne! Lijepo ime. Ali Bess neæu nikad zaborav iti. Zna li ti... jesi li pomislila... da æe sutra, u ovo vrijeme, biti Elizabeth Ve nters? Jahali su starom stazom. Sunce je naginjalo k zapadu, a po kadulji polega o njegov zlaæani sjaj. Sati s

u prolazili, danje izmicao. Poèe æe su odmarali konje. Vent ersovo oko zapne za neku vodu to se ljeskala, i on tu rasedla vrance i pusti ih n ek se napiju, brste ivaljaju. Kad je zajedno sa Bess napu too vodu, sunce je veæ bi lo nisko, nalik purpurnoj kugli, a dolina se èinila omotana prozirnom purpurnom og njenom koprenom. Bija e to onaj kratak tren kad sunce na samom smiraju naizgled ka o da zastane, a ti ina, poput sata nevidljiva ivota, legne i pritisne sav taj mirkav i svijet pod kaduljom. Promatrali su sunce kako ukapa svoj crveni oblutak u tamu obzorja.Jahat æemo do kasno u noæ Venters æe. Onda æe ti malo spavati, a ja æu str pustiti konjeka pasu. Sutra u svanuæe odjahat æemo u Sterling. O enit æemo se! Stiæi æe o na vrijema uhvatimo po tonska kola. Black Stara i Nighta vezat 190 æemo za kola i poæi æemo u susret kraju koji nije divlji i u asan poput ovoga! Oh, Berne...! Ali p ogledaj!Sunce se spu to nad kaduljom... za nas po posljednji put dok ne smognemo hrabrosti da se ponovo naðemo na granici Utaha. Deset godina! Oh, Berne, pogledaj, da nik

ad ne zaboravi ! Ponad valovitih bre uljaka kadulje rumeni oganj se dremljivo povlaèio i slabio. Daleku padinu na zapadu uresi e duge zrake, iljci, motke i koplja . Nestajuæi, zlatne koprene mije ale se s niskim rumenim sjenama. Boje i sjene smije njivahu se u sporom, èudesno divnom preobra aju. Odjednom Ventersa prene mukla buka, tutanj tako podmukli da je lièio na um u morskoj koljci. Bess, èuje li to? apnu o Poslu aj!... a mo da se meni samo èini... ah! Negdje na istoku ili sjeveru, iz daleka beskraja, poput daha dopre neizrecivo mukli produbljeni dugi huk dubok, avetinjs ki tresak, to je grmio, pa izumirao i i èezao. 21. UZDRHTALA STIJENA ? Oèiju zamuæenih s zama, Jane Withersteen pratila je odlazak Ventersa i Elizabeth Erne koji su se n a vrancima trkaèima izgubili iza hrpta pokrivenog kaduljom. Oti li su! reèe Lassiter. I sad su u sigurnosti. U njihovu novom sretnom ivotu neæe im proæi niti jedan dan a d a se ne sjete Jane Withersteen i... ujaka Jima!... Jane, mislim daje najbolje da i mi krenemo. Sitnim i opreznim koracima spu tole su se poslu

ne mazge niz prolaz k oji je vodio u kanjon. Meðutim, pse koji su cviljeli Lassiter je morao vezati za u zicu i povesti ih. Jane se osjeæala sputanom nekim osjeæajem to ne bija e niti ravnodu no st niti nehat, ali niti radoznalost za svijet to ju je okru ivao. Fizièki je jo bila s na na, ali psihièki izmorena. Taj trenutak ulaska u Deception Pass predstavljao je v rhunac njenih patnji, poplavu njena gnjeva, njenu posljednju rtvu najvi e dostignuæe njene ljubavi. Od ivota vi e ni ta ne bi tra ila kad bi uza se imala Fay, mislila je. S lijedila je Lassitera poput automata niz strmu pra njavu stazu prekrivenu komadiæima zdrobljena kamenja. Kad bi se negdje poskliznula ili bi joj se odronjeno kamenj e dokotrljalo do nogu, ona se uopæe nije pla ila. Preovladalo je njome neko neodreðeno olak anje pri pomisli da æe



ivot provoditi zatovorena meðu crnim kamenim stijenama, du boko skrivena od sunèeva blje tovila i rumenila kadulje. Lassiter podesi stremenje n



a jednoj mazgi i zamoli Jane neka pojase. Na la se kako ja e izmeðu tamnih svjetlucavi h stijena. U ovom je kanjonu bilo ti ine, mira i hladovine. Posve ravnodu na, zamije tila je kako prolaze ispod nekakvih stjenovitih klisura, preko dijelova tla pokr ivenih travom, kaduljom, ikarom i umarcima s vitkim stabljem, pa preko bijelih, lju nkom pokrivenih jaruga, i zaobilaze goromade porazbijanih stijena. Mazge su neum orno kaskale a psi, ponovo slobodni, neumorno su trèali. Lassiterje i ao dalje, bez zastoja, i na svakoj èistini se ogledavao. Sjenke ispod zidinastado e uzmicati pre d sunèevom svjetlosti. Do li su do gustog umarka 192 tankih stabala, kroz koji su pro l i i izbili na bogat travnjak s vodom. Tu je Lassiterkratko vrijeme odmorio mazg e, ali je sam bio neumoran, nemiran, utljiv, uvijekna oprezu. Èesto je virkao iza stabla. Ona tmurno pomisli kako se neprijatelji nalaze iza njih i ispred njih. I pak, ova pomisao ne pobudi u njoj niti strah nitiikakvo zanimanje. Na njegov zn ak ona pojase i potjera mazgu da u stopu prati Lassiterovu mazgu. Kanjon se su ava o, neravni rubovi zidine bijahu sve vi i; sunce je vrlo pr ilo iz samog sredi to plave trake neba iznad njihovih glava. Sad je Lassiter i ao sporije, a s jo veæom brigom b irao teren i neprestano ne to mrmljao psima. Sad su to bili lovaèki psi pametni, opr ezni, sumnjièavi, psi to nju e topli zrak. Jednoliènost utih zidina razbi druga boja i g latka povr ina kamena, a izupèani rubovi postado e jo kr niji. U dubokim usjecima zjapile su provalije, prijevoji su zavijali u pravom kutu, i potom se Pass irio na jedno m mjestu gdje su se kanjoni ukr tovali. Lassiter sja e i povede svoju mazgu. Pozove pse bli e k sebi i pu evim korakom stane prolaziti izmeðu crnih naslaga stijena i gust e ikare ispod lijevog zida. Dugo je promatrao i oslu kivao prije nego to bi se usudi o daprijeðe ispred otvorenih ulaza u popreène kanjone. Na kraju je zastao, vezao sv oju

mazgu, digao ruku da upozori Jane, potom skliznuo meðu stijenje i, praæen vjerni m psima, nestao iz vidokruga. Jane njegova odsutnost ne bija e niti kratka niti duga. Kad se ponovo pojavio pored nje bio je blijed, usne mu se stisle u tvrdu crt u, a sive mu oèi hladno sijevale. Zamolio ju je da sja e i poveo je mazge u zaklon o d kamenja i cedrova, gdje ih sve e. Jane, naletio sam na ljude koje sam traio i sad æu za njima. Za to? Nema smisla gubiti vrijeme na obja njavanja. Zar ne bismo mogli roæi a da nas ne vide? Izgleda da bi. Ali tu igru ja ne igram. Meðutim, elio bih znat i to æe ti uèiniti ako se ne vratim. to bih mogla uèiniti? Mislim, moglabi se vrati llu. Ili ostati u Passu gdje æe te zarobiti kradljivci. to æe uèiniti? Neznam. Nisam s osobna da razmislim. Samo, mislim da bih vi e voljela da me zarobe kradljivci. 193 Lassiter sjedne, zagnjuri glavu meðu ake i nekoliko trenutaka osta zaokupljen dubo kim mislima. Podigao je lice koje mu je bilo tvrdo, izbrazdano i hladno kao iskl esano u kamenu. Ja idem. Samo sam tek tako spomenuo moguænost d

a se ne vratim, ali sam prilièno siguran da æu se vratiti. Je li potrebno da tolikoriskira ? Zar se mora jo tuæi? Zar nisi prolio dosta krvi? Volio bih ti reæi za to odlazim nastavi on hladni tonom kojim se rijetko slu io u razgovoru s njom. To joj upade u oèi, ali joj je bi lo svejedno, kao da je progovorio na svoj stari, ljubazan, topli naèin. Ali, neæu ti reæi. Ipak znaj: dobrota i milosrðe, to blago tvoje du , usprkos tome to su najljep i d arovi kojima je priroda obdarila ljude, nisu ni od kakve dobrobiti na ovoj na oj g ranici Utaha. Ovdje je ivot pakao. Ti vjeruje , vjerovala si da tvoja vjera ovaj ivo t pretvara u nebo. Mo da si spoznala da je to èista tlapnja. Pa ipak, Jane, ne bih t e elio drugaèiju, i zato te hoæu sakriti nekamo u ovom Passu. Volio bih sakriti jo ena, jer sam do ao do uvjerenja da meðu mormonkama ima tebi sliènih. A volio bih da ti uvi di koliko je ivot na ovoj granici tvrd i okrutan. Krvav je. Ti si pomislila da æe ga crkve i crkveni ljudi uèiniti boljim. Ali ne, oni ga èine gorim. Ti daje imena pojmo vima i stvarima... naziva

ih biskupom, staje inom, sveæenikom, mormonizmom, du no æu, vjer m, obo avanjem. Tisanja , ili te pritislo ludilo. Ja sam èovjek, i ja znam. Za mene p ostoje imena kao fanatici, zaslijepljene ene, sljedbenici, tlaèitelji, kradljivci, ranèeri, pljaèkai, jahaèi. A ivot je., ono to si pro ivjela za ovih posljenjih mjeseci. nema pomoæi. Ali, ne mo e dovijeka trajati. Upamti ovo: jednog æe dana granica biti bo lja, po tenija, zahvaljujuæi osjeæaju za pravdom ljudi poput Lassitera! Gledala je kak o se njegova visoka spodoba di e, kako je uporno i èudnovato gleda, a zatim se be umno iskrada i nestaje meðu stijenjem i drveæem. Ring i Whitie, nepozvani da ga slijede, ostado e uza nju. Osjeæala se kranje iscrpljenom, pa opet joj se èinilo kao da se ne radi o njenu vlastitom tijelu. Sjela je u sjenu i poku ala razmi ljati. Spazil



a je j ednog gu tera, pogled joj pao na kak-tusov cvijet, na pse to su se odmarali, na maz ge, vidjela je i jednog orla to se vinuo visoko ponad nekog utog o traca. Nekada su



joj i najbolju radost prièinjali najsitnije cvijeæe, ili neka boja, ili pak 194 letpèele, ili ma kakav ivi stvor. Lassiter je oti ao slijedeæi poziv svoje neuta ive eðiza lju, oti ao je mo da u vlastiti smrt, i njoj je bilo ao, ali u njenoj alostinije bilo osjeæanja. Najednom iz ulaza u kanjon, upravo ispred nje, odjeknu jasan, o tor puca nj iz pu ke. Jeka mu odgovori. Odmah uslijedi prodoran vrisak bola koji se brzo sl omi. Jeka opet odjeknu, u tmurnom podra aju zvuka. Mukli pucnji pi tolja hrapava vik a topot kopita njistonje konja izmije ana jeka i opet ti ina! Lassiter vjerojatno i a pune ruke posla, pomisli Jane, a tijelo njeno ne zadrhti, niti joj se ko a napne . Da, granica je krvavi kraj. Ali, ivot je oduvijek bio krvav. Ljudi su majstori za prolijevanje krvi. U duhu joj proletje e slike iz povijesti svijeta ratovi Grka i Rimljana, tama srednjovjekovna, zloèini u ime vjere. Na moru, na zemlji, svukud a ljudi to pucaju, bodu, kunu i tuku se. udnja, moæ, potlaèivanje, fanatizam, ljubav, mr nja, osveta, pravda, sloboda eto zbog èega ljudi ubijaju jedan drugoga. Le ala je p od cedrovima, zurila kroz nje no, èipkasto li æe u plavo nebo, razmi ljala i prepu tola se utanjima ma te i sve joj je bilo svejedno. Podnevnu ti inu poremeti e novi o tri pucnji. Èula je kako se negdje kamenje odronjava, kako netko promuklo uzvikuje nekakvo up ozorenje, do nje je dopropovik na uzbunu, pa opet jasan o tor pucanj iz pu ke, i jo jedan krik koji je bio krik smrti. Uto se pu èana paljba izmije a s muklom pucnjavom i z pi tolja. Tanad je letjela iznad Jeneina skrovi to. Jedan metak udari u neki kamen i zvi dukom odletje nekuda u zrak. Nakon toga, za neko vrijeme èuli su se samo poje dinaèni pucnji, zatim se i oni izgube, zatomljeni dugom treskom paljbe iz te ih pi tol ja.Ne to kasnije Jane zaèuje topot konjskih kopita po kamenju, koji je bivao sve bl i i. Nastupila je ti ina sve dok Lassiterov mekani, zveketavi korak nije uvjerio

Jan e da se to on pribli avao. Pojavio se sav obliven krvlju. U redu je, Jane on æe. Vra tio sam se. I ne brini. Pomoæu vode iz jedne èuturice on ispere krv s lica iruku. J ane, sad po uri. Poderi moj rubac na dva dijela i previj mi ova mjesta.Ova rupa n a ruci mnogo smeta, gore nego ova rana iznad uha. Tako... fino to radi . Nisi ni n ajmanje nervozna... ne drhti . Mislim da nisam odao dovoljno priznanja tvojoj hrab rosti. 195 Milo mi je to si odva na upravo sada, kada je najpotrebnije. Pa, bio sam se lijepo sakrio, koliko mi je trebalo da me ozbiljnije nepogode, ali su oni c ijelo vrijeme samo sipali olovo. Ispucao sam svu pu èanu municiju, pa sam onda krenu o za njima. Mo da si èula. Tada su me pogodili. Morao samispaliti do posljednjeg me tka iz svojih pi tolja, a i oni su morali, kako sam vidio. To su razbojnici i morm oni zajedno, jane! Sad imam pet rupa u trupini, ipi tolje bez metaka. Hajde, po uri . Odvezao je bisage sa mazgi, skinuo je s njih sedla i bacio ih na tlo, pustio j e mazge slobodne, pa je pozvao pse i po ao n

ekuda meðu stijenje i cedrove do èistine g dje su stajala dva konja. Jane, jesi li jaka? Mislim. Nisam umorna. Nisam tako m islio. Mo e li sve podnijeti? Mislim damogu. Èini mi se nekako hladnom i tupom. Stog te elim pripremiti. Za to? Nisam tirekao za to moram poæi za onim tipovima. Nisam t mogao reæi, bojao sam se da æe svisnuti od bola. Ali sada stvari stoje drugaèije... na dam se da æe podnijeti udarac to æuti ga sad zadati. Hajede, reci, prijatelju moj. D veo sam malu Fay! iva je... te ko ranjena... ali æe pre ivjeti. Lassiterov dubok, uzdrh tali glas sna no prodrma Janeine zamrle osjeæaje i obdari ih novim osjeæajem za ivot, n ovom ivotnom snagom. Ovdje on doda i poka e joj gdje je mala Fay le ala na travi. Nes posobna da govori, nesposobna da stoji, Jane klone na koljena. Po onim dugim, kr asnim zlatnim vlasima Jane prepozna svoju ljubljenu Fay. Samo to sada vi e nije bil a lijepa. Lice joj bilo nagrðeno i èinilo se kao ostarjelo bolom. No, bila je iva, sr ce jojje tuklo, i Jane osjeti kako joj se vraæa snaga i elja za ivotom. Vidi , napros to

sam morao otiæi po Fay govorio je Las-siter dok je kleèao i vodom prao Favino mal o blijedo lice. Ali 196 ne bih se vi e nikad elio naæi u sliènu polo aju i donositi odlu e kao maloprije. Meðu onom bagrom bio je neki ranjenik, Jane. Mo da ga je Venters ra nio. Radi njega su se zadr ali ovdje, èim sam spazio Fay, odmah sam odluèio da je mora m osloboditi. A i konji su mi bili potrebni. Prema tome, morao sam seizlo iti opa snosti. Tako sam dopuzao blizu logora. Jedan od njih skoèi na konja s malom Fay. O palio sam, on je, naravno, pao. I ona s njim... pala je ravno na glavu i... pri tom se ugruvala i izranila. Jane, pazi, dolazi k sebi! Nije te koranjena! Favine duge trepavice trepnu e, oèi joj se otvore. U prvi mah èinile su sestaklastim. Bile s u kao izbezumljene bolom. Potom se ra iri e, potamni e, zasvj



etluca e shvaæanjem ... prene ra enjem ... sjeæanjem ... i naglom divnom rado æu. Mama ... Jane! mala apne. Oh, ma y, mala moja Fay! krikne jane di uæi i sti æuæi dijete uza se. A sad, to br e mo emo!



er mrko, mirno. Jane, pogledaj u Pass! Iznad gomila stijenja i èistina kadulje Jan e spazi grupu jahaèa koji su izbijali kroz uski prolaz to je vodio u Pass. Na èeluim bija e bijeli konj kojeg je ona, èak i na tu udaljenost od jedne milje ili mo da vi e, odmah prepoznala. Tuli! gotovo je kriknula. Tako je. Ali, jo uvijek smomi u bolj em polo aju. Njihovi su konji umorniji od na ih. Èini se da ih je Venters izmorio. On je to namjerno uèinio, da bi ih to vi e zadr ao. U urbano je prikaèiobisage na sedla, brz m pogledom provjerio da li je stremenje i sve ostalo u redu, zatim se jednim sko kom na ao u sedlu. Daj mi malu Fay on æe. Jane mu dr æuæim rukama pru i djevojèicu. se. Sad je pitanje ivota ili smrti. Upamti! Na konja! Ne gubiivce. Dr i se blizu me ne. I pazi kuda ti konj ide. Jane nekako uzja e, nekako smogne snage da dohvati uz de, da podbode konja, da se dr i na njemu, da ja e. Uasan, grozan strah obuzeo joj du u . Lassiter povede u munjevitom trku preko èistine, jaruga, kadulja, u uski kanjon u kojem se brz topot kopita 197 o tro odbijao od zidova. U Janeinim u ima fljukao je vjetar, kraj nje je blistavo stijenje munjevito promicalo. Ispod konja jurila j e staza, kadulja i trava. Lassiter okrene k njoj previjeno, krvlju obliveno lice , dovikne joj par rijeèi ohrabrenja, ogleda se natrag prema Passu i podbode konja. Jane uèini isto. Iz bjesomuènog galopa konji prijeðo e u jednolièan brzi trk. Ovako Jane jo nikad nije ja-hala. Oèajnièki je pokuala da uskladiti svoje pokrete s pokretima kon ja, da konju na neki naèin pomogne, da ga vodi i usmjerava preko lak eg terena. Ali joj ni ta nije polazilo za rukom. Prva je sreæa da se odr ala u sedlu i da je jo uspije vala podbadati konja. Tui tamo zatvorila bi oèi, da ne gleda Favine zlatne kovrèe k ako vijore na vjetru. Moliti nije mogla, a kleti jo manje. Vi e je nije bilo briga za sebe. Svi njeni sni o ivotu, sve njene nade u bo ju providnost usredotoèile su se u jednoj jedinoj e

lji da Lassiter s malom Fay umakne progoniteljima. Ona bi rado okrenula te ku mrcinu koju je jahala, i sebe predala crnom, bezobzirnom Tullu, ali znala je da bi tada Lassiter okrenuo za njom, stoga je produ ila jahati. Koliko j e potrajalata luda trka Jane ne bi umjela reæi. Vjetar ju je zasipao bijelom pjen om to se otkidala sa zvala Lassiterova konja. Oba su konja tjerana èas najveæom moguæom brzinom,a zatim brzim kasom, da bi naèas do li do predaha i tako oznojeni, zasoplj eni, spotièuæi se jurili dalje. Oh, Lassiteru, moramo br e... moramo br e. Okrenuo se, a li ne reèe ni ta. Povez mu pao s glave, krv mu curila s lica. Zanosio se od napornajahanja, od tereta to ga je nosio pred sobom i od zadobivenih rana. Pa ipak, kako je bio miran, mrk, neustra iv! Konji su i li hodom, kasom, galopom, suludom trkom, pa opet prelazili u hod. Sati su jurili ili se vukli. Vrijeme je bilo treni vjeèn ost. Jane se osjeæala kao da joj sami pakleni vrazi jure za leðima i nije se usudila osvrnuti iz straha da ne bi pala s konja. Oh, Lassiteru! Idu li? Mrki jah

aè baci pogled preko ramena, ali ne odgovori. Na vjetru je lepr ala Favina zlatnakosica. Sunce je sijalo, zidovi su se ljeskali, kadulja blistala. A potom, kao da je sun ce i èezlo, na zidove pade sjena, kadulja izgubi sjaj. Konji su i li hodom kasom galop om trkom i vraæali se na hod. Ispod visokih 198 stijena skupljale se sjene. Kanjon je skretao, irio se i pretvarao u dugu iroku zidovima opkoljenu dolinu. Opet se p ojavilo sunce, koje se spu tolo k zapadu i svojim rumenilom Dojilo kadulju. Daleko naprijed okruglo ispreturano kamenje kao da je prijeèilo prolaz Passom. Dr ' se, Ja ne, dr ' se! vikne Lassiter. ako ne popusti , bitku smo dobili. Lassiteru, idi, prod u i sam! Spasi malu Fay! Samo s tobom! Oh! ... Ja sam kukavica... bijedna kukavica ! Ne mogu se boriti, niti misliti, niti se nadati, niti moliti! Izgubljena sam! Oh, Lassiteru, pogledaj! Da li nam se on primièe? Neæu... izdr ati... Ne govori, eno, t di dah i ja i, ne radi sebe ili mene, veæ radi Fay! Nakon jo jednog trka preko kadulj e Lassiterov konj prijeðe u hod. Gotov je reèe

jahaè. Oh, nije, nije valjda! jekne e. Ogledaj se, Jane, pogledaj iza sebe. Pre li smo ovom dolinom tri ili èetiri milje , a TuUa jo nema na vidiku. Samo jo nekoliko milja! Jane se okrene i zamijeti kroz uski procijep u zidu niz crnih konja sa jednim bijelcem na èelu. Spaziv i jahaèe, Jan e kao da se trgla. Popustio je onaj teret hladne, u asne strave. Gledajuæi naprijed u pse, u Lassiterova konja koji jehramao, u krv na Lassiterovu licu, u obli nje s tijene i najzad u Favinu zlatnuko-sicu, nesta ledene jeze iz njenih ila i mada v rlo sporo, ona smogne snage, dovoljno snage da se spasi kao to je Lassiter tvrdio . Uto se Lassiterov konj spotakne i padne. On oslobodi nogu i skoèi iz sedla. Jane , uzmi dijete on æe podi uæi malu Fay, koju Jane zgrabi iznenada ojaèalim rukama. Susti nas nastavi Lassiter, pro



matrajuæi jahaèe koji su ih gonili. Pa ipak æemo im umaæi. Okr ne se, dr eæi uzde Janeikonja, i taman je htio krenuti kad mu pogled pade na bisa



ge posrnulog konja. 199 Jo nije sasvim prigustilo progunða i brzim prstima, sigurni m i vje tim, odrije i spone i prebaci bisage preko ramena. Zatim, vodeæi Janeina konja , pojuri, pa poðe korakom, da bi zatim udario trkom i ponovo jurio. Jane sad spazi kako su se posve pri-makli usponu u goloj stijeni. Lassiter sti e do njega, stane ne to pretra ivati uzdu podno ja i, na av i pristupaèno mjesto, izvuèe umornog konja i po ga preko kamena. Jane se ogleda i spazi Tullova bijelca na nepunu milju od njih, a iza njega dug niz jahaèa. Ispred sebe vidjela je na desnoj strani nastavak doli ne, a na lijevoj visoku liticu. Lassiter je vukao konja i i aodalje. Mala Fay le al a joj je na rukama iroko otvorenih oèiju koje su jo uvijek bile osjenèane bolom, ali n e vi e staklaste od u asa. Janeine su usne milovale njene zlatne kovrèe, male joj ruèice slaba no su stezale njenu ruku. Na slatkim usnicama djevojèice lebdjela je sjenka u znemirena i nadom pro eta osmijeha. I u Jane Withersteen uzdi e se duh snagom lavice . Lassiter je vodio konja uz laku padinu prema nekim iskrivljenim i izgubljenim cedrovima. Stigav i do stabala, zastao je.Jane, daj mi malu i siði. S nekim èudnim iz razom neèeg konaènog, i kao u boli zbog rasanka, on otkopèa opasaè sa praznim pi toljima, zatim dohvati malu i naèas stane ogledavajuæi se. Tullov bijeli konj poèeo se penjati usponom glatke stijene, a za njim nekoliko dorata i vranaca. Volio bih znati to æe pomisliti kada spazi ove prazne pi tolje. Jane, uzmi svoje bisage i penji se za m nom. Neki blje tov, savr eno gladak uspon, sa malim rupama, uzdizao se sve vi e i vi e i pretvarao u utu liticu. Jane je budno pazila na svaki korak i penjala se za Lass iterom, koji se lagano kretao. Mo da je samo tedio snagu, ali ona spazi kapi krvi n a kamenu i po tome dokuèi razlog. Penjali su se i penjali, ne osvræuæi se. On je te ko d isao, a ona je poèla osjeæati kao da joj male u arene èeliène iglice bodu slabine i pluæa. la je kako Las

iter te ko dahæe i kako psi ubrzano sopæu. Saèekaj ... ovdje on æe. Pred om se dizao stenoviti zid, na kojem su bili mali usjeci, a iznad toga visoka, ir oka golema litica. Psi se uspe e, i nestado e 200 iza jedne izboèine. Lassiter se pope usjecima dr eæi Fay i zanoseæi se kao pijan èovjek, zatim i on nestade. Ali se odmah vr ati sam i upola trèeæi upola kli uæi spusti se do nje. Uto odozdo zaèuju grubu viku bijesn ihljudi. Tuli i nekoliko njegovih jahaèa do li su do mjesta gdje se Lassiter oprostio sa svojim pi toljima. Jo æe vam taj dah trebati... mo da! reèe Lassiter gledajuæi d plamenih oèiju. A sad, Jane, jo samo jedan trzaj on produ i. Penji se tim malim usje ima. Ja æu za tobom, podr avat æu te. Ni ta ne misli, samo se penji. Mala Fay je gore. Oèi su joj otvorene. Rekla mi je samo: gdje je mama Jane? Bez straha, bez drhtaja, bez ijednog dodira Lassiterove ruke, ne skliznuv i ni jednom, Jane se pope stubi tem malih usjeka. On je gurne iza izboèine na zidu. iroko rastvorenih oèiju Fay je le ala u sjeni mraènog kamenog zida. Psi su èekali. Lassiter uzme dijete i uðe

u neki taman p rocijep koji je i ao cik-cak. Procijep se pro iri. Otvori se. Jane je zapanjeno gled ala divno gladak i strm uspon to je vodio izmeðu opasno nagnutih, raspuklih zidina. U prolazu lebdjela je neka crvena koprena od umiruæeg sunca. Lassiter se penjao s porim odmjerenim korakom, a krv to je iz njega kapala crveno je bojila bijeli kam en. Jane je poku ala da ne stane nogom na njegovu krv,ali nije uspjela jer nije b ilo drugog mjesta gdje bi gazila. Bisage joj ote ale, dah joj posustao, pomislila je da æe joj srce puæi. Mada sporije, jahaè se ipak penjao a iz njegovih je pluæa hripal o i zvi dalo. Uspon se irio. Ogromni kameni iljci i gromade uzdizali su se i stravièno opasno naginjali. Kroz procijepe u ispucanom zidu dopirala je crvena svjetlost sunca na zalazu. Jane nije dizala pogled gore, ali je osjeæala stijene nad glavom. Osjetila je grozu i strahotu tog mjesta mada joj je od siline napora srce htjel o prsnuti. Iza Lassitera i Fay stupila je na vrh uspona i u la u uzak gladak otvor . Lassiter je teturao i dovukao se do ogr

omne nagnute stijene to je poèivala kao na malom pijedestalu. Polo i ruku na nju onu ranjenu ruku i Jane spazi kako krv kapl je iz otvorene rane. On pade. 201 Jane... ne mogu ... to uèiniti apnu. to? Sru it stijenu! ... Èitavog ... ivota volio sam ... valjati stijene ... a sada ... ne mog u! to ti je? Kao da bunca . Za to bi gurnuo tu stijenu? Naumio sam ... da te dovedem ovdje ... i da sru im tu stijenu. Vidi ! Ona æe poru iti i druge stijene ... obru iti zido ve ... zatvoriti prolaz! Jane se zagleda niz dugi uspon, opkoljen nagnutim stije nama, to èekaju samo najmanji potres pa da se sru e, i spazi Tulla kako se pojavio na dnu i poèeo se penjati. Za njim je krenuo jedan jahaè, pa drugi, pa treæi... Gledaj! Tuli! Jahaèi! Jest ... sada æe nas .... uhvatiti. A za to? Zar nema snage da sru i tu enu? Jane ... ne



radi se o tome ... izgubio sam hrabrost! Ti...! Lassiter izgubi o hrabrost?!! Htio sam je sru iti ... namjeravao ... ali ... ne mogu. Ven-tersova



dolina je iza nas, dolje. Mogli bismo ... ivjeti tamo. Ali ... ako sru im stijenu . .. zatvoreni smo zauvijek. Ne usuðujem se. Mislim na tebe! Lassiteru! Sru i stijenu! krikne Jane. Ustao je, posræuæi, ali tvrda i odluèna lica, i opet polo io krvavu ruku n a Uzdrhtalu stijenu. Jane je gledala dolje u prolaz. Tuli se penjao. Pomislila j e kako mu gotovo vidi tamno nemilosrdno lice. Za njim se vi e jahaèa penjalo. to oni donose maloj Fay Lassiteru njoj? Sru i stijenu! Lassiteru, volim te! Na njegovu li cu ispod sveg onog smrtnog bljedila, krvi, usah-lih obraza i smrknutog èela, probi je se neka velika promjena. On polo i obje ruke na stijenu, nasloni se na nju rame nom i obgrli njeno moæno tijelo. SRU I STIJENU! kripnula je, zastrugala, zastenjala, pomakla se. Kao krgu-æuæi, reklo bi se, u bijesnom olak anju, stala se naginjati. Vjeko vima je èekala da padne, i sada je to sporo èinila. Zatim, kao 202 najednom potaknut a, pobuðena ivotom, te ko pade na strm uspon, odskoèi uzrak, sad veæ br e i lak e, pribir snagu, i sunovrati se u velièajnu raspucanu liticu pod sobom. Litica se raspade u milijarde krhotina. Kovitlac zraka u asan tresak! Mrtvaèkim pokrovom pra ina prekrije od sumraèja crvene potresene t ivice zidova,mrtvaèkim pokrovom pra ine zastre Tulla koji je uzdignutih ruku pao na koljena. Stijene, iljci, blokovi i èitavi dijelovi z ida sru i e se u velièanstvenom padu. Iz onih dubina podi e se i nabuja otegnuta mukla g rmljavina. Prolaz u Deception Pass zatvoren je zauvijek. 203



Documents

82972517 Zane Grey Jahaci Rumene Kadulje