9 7 7 0 3 5 1 9 3 8 0 0 0213.202.208.80/nzl/46/nzl_7_8_2007.pdf · NARODNI ZDRAVSTVENI LIST mjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture Izdaje NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO

9 7 7 0 3 5 1 9 3 8 0 0 0

N A R O D N IZ D R A V S T V E N IL I S T

mjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture

IzdajeNASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORAN-SKE ŽUPANIJE U SURADNJI S HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO, ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE I ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATIN-SKE ŽUPANIJE

Za izdavačaProf.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.

UređujeOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj i promociju zdravlja

Redakcijski savjetMr. sc. Suzana Janković, dr.med.; prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.; mr.sc. Sanja Musić – Milanović, dr.med.; Ankica Perhat, dipl.oecc.; Tibor Santo, dr.med.; Vladimir Smešny, dr.med.; mr.sc. Ankica Smoljanović, dr.med.

UrednikMr.sc. Suzana Janković, dr.med.

LektorVjekoslava Lenac, prof.

RealizacijaFintrade&tours d.o.o. Rijeka

Rješenje naslovne straniceDoc.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.

UredništvoSvjetlana Gašparović Babić, dr.med.Radojka Grbac51 000 Rijeka, Krešimirova 52/ap.p. 382tel. 21-43-59, 35-87-92fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)

Godišnja pretplata 36.00 kn

Žiro račun 2402006-1100369379 Erste&Steiermarkische Bank d.d.

“NZL” je tiskan uz potporu Primorsko-goranske županije i Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.

2

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

srpanj-kolovoz 2007.

MLADI I NAJMLAĐI IMAJU PRAVONA SVOJU BUDUĆNOST

Svake godine na Svjetski mjesec posvećen dojenju, i pored svega što je dosad rečeno o značenju, unapređenju i očuvanju tog tako važnog razdoblja u rastu i razvoju svakog od nas, osjeti se potreba više razmišljati i činiti za mlade i najmlađe nego neki drugi mjesec u godini.

Uvijek polazeći od civilizacijske obveze odraslih na potpunu odgovornost za rast i razvoj mladih do njihove punoljetnosti, treba ponoviti da je to više od običaja ili konven-cije.

U sustavu zaštite zdravlja običaj je i obveza na vrijeme uočiti pojave koje se poveća-vaju u vremenu ili obuhvaćaju sve više osoba. To se u struci kaže: «pojava poprima epide-mijske razmjere».

Ovom prigodom nešto više o pojavi koju zovemo nasilje među mladima. Pojavu tre-ba razlučiti od «nasilja odraslih prema mladima» ili od «nasilja mladih prema odraslima» (zasad nešto rjeđe).

Zašto bi se uopće sustav zaštite zdravlja trebao baviti tom pojavom kad ona prije sve-ga podsjeća na društveni odnos, a ne na zdravlje. Zato što se sustav ne odriče «duševnog zdravlja», a ono je uvijek poremećeno kad dođe do pojave nasilja.

Korektno je započeti s nasiljem koje je po prirodi agresija, a potom s nasiljem kao odgovorom na to. Time se ni u kojem slučaju ne dovodi u pitanje: «da li je dozvoljeno na nasilje odgovoriti nasiljem – ne, nije»!

Što je sve odgovornost odraslih – roditelja, rodbine, ukućana, odgajatelja, učitelja, sportskih i drugih «trenera», uopće svih kojima se djeca i mladi, makar povremeno, povje-ravaju? Kao kod svih poremećaja u rastu i razvoju (nasilje u mladih je poremećaj), njihova je odgovornost:• uočiti problem na vrijeme, jer svaka negativna pojava protekom vremena postaje sve teže

rješiva,• podijeliti problem s ostalima koji problemu svjedoče (roditelji – učitelji npr.jer njegovo

negiranje i prikrivanje sigurno šteti i produbljuje ga,• obratiti se onima koji se problemom profesionalno bave (psihologu, pedagogu, liječniku

…),• ne koristiti represiju kao nadomjestak za traženje uzroka (nasilje je u praksi uvijek pogre-

šan odgovor na nešto što mladi najčešće ne razumiju), jer nasilnik nije samo krivac, već također žrtva.

Posljedice nasilja nisu jednake ni po obliku pojavljivanja, niti po tome da li se pojav-ljuju unutar generacije ili prema još mlađima, unutar spola ili među spolovima (ženski je češće žrtva od muškog).

Da li odrasli potiču mlade na nasilje? Nažalost – da, iako je uobičajena izlika – ne na-mjerno. Kako? Na bezbroj načina (neodgovorno ponašanje – za mlade gotovo uvijek bez pripreme i obrazloženja), a evo nekoliko primjera:• nasilno (makar samo verbalno) rješavanje svojih problema pred mladima,• nasilno «(ne)rješavanje» širih, društvenih problema – «neredi» i odgovor na njih,• nasilje kroz medije – «javnost ima pravo na istinu»,• nasilje kroz «umjetnost» – glazba, fi lm, književnost …• nasilje u sportu (aktivno – ponašanje sportaša ili pasivno – ponašanje promatra-ča),

• nasilje kao oblik «kulture i običaja» (najčešće prema djevojčicama),• nasilje kao «oblik zabave» odraslih – pornografi ja (bez maloljetnika jer prisutnost

maloljetnika je po defi niciji nasilje nad mladima)…

Ovaj tužan niz svakodnevice mogao bi se još dugo nastaviti.Ima li rješenja?Ima, makar djelomičnog, a to je znanje! Mladi mogu učiti i shvatiti i mnogo slo-

ženije pojave od «neodgovornosti odraslih», loših posljedica «oponašanja odraslih» i «pogrešnih odgovora na nerazjašnjena pitanja».

Pa zašto ih sustavno ne učimo životu i preživljavanju u svijetu koji ih okružuje, a mož-da još gori očekuje?!

Budućnost sa što manje nasilja moguća je, zar ne?!Vladimir Smešny, dr. med.

srpanj-kolovoz 2007. 3


Činjenice

► Već je dugo poznata korisnost kolostruma.► Novi znanstveni podaci pokazuju da se može preve-

nirati milijun smrti novorođenčadi ako majka započne s doje-njem unutar prvoga sata od poroda.

► Ti su podaci poznati u svega nekoliko zemalja.► Poznati su neki od razloga zašto majka odgađa prvo

dojenje djeteta.► Zajednica može odigrati veliku ulogu u omogućavanju

provođenja preporuka za dojenje. ► U Tjednu dojenja želi se postići da poruka dođe do

svake obitelji.

Cilj je Tjedna promidžbe dojenja naglasiti da spas jed-nog milijuna novorođenčadi započinje samo jednom akci-jom, samo jednim satom i samo jednom porukom.

Studije su pokazale da, ako SVE žene započnu s dojenjem unutar prvoga sata od poroda, to će spriječiti JEDAN milijun od četiri milijuna novorođenačkih smrti. Istraživanje u rural-noj Gani, provedeno na 10 947 novorođenčadi, pokazalo je da početak dojenja unutar jednog sata od poroda smanjuje «rizik

od umiranja» novorođenčadi. Nasuprot tome, povećan je rizik kod odgođenog početka dojenja. Rizik povećava i davanje dru-ge vrste hrane prije početka dojenja. Istraživanje je jasno po-kazalo da je 41% novorođenčadi koja su umrla od drugog do dvadeset osmog dana života moglo biti spašeno jednostavnom intervencijom: početkom dojenja unutar prvoga sata od rođe-nja. Stoga je započinjanje dojenja unutar prvoga sata od poroda prvi i najvažniji korak u smanjenju smrtnosti novorođenčadi i male djece.

Kako pomoći ženama da započnu s dojenjem unutar prvoga sata od poroda

Ishod akcije ovisi o tome koliko podrške žena može dobiti od zdravstvenih radnika i obitelji. Ženi je potrebna minimalna pomoć neposredno nakon poroda da bi započela dojiti: pomoć i sustav koji će omogućiti da ostane u sobi zajedno sa svojim djetetom i izbjegavanje hranjenja djeteta zamjenama za majči-no mlijeko.

Korist za majku i dijete

Rano započinjanje dojenja korisno je za dijete i za majku jer:- kolostrum hrani dijete (potrebno ga je vrlo malo - dovoljno

je svega nekoliko kapi) i osigurava imunizaciju;- pomaže u produkciji mlijeka dovoljnoga za sljedeće hranje-

nje,- omogućava da refl eks sisanja kod djeteta (koji je najjači tije-

kom prvoga sata) potakne lučenje mlijeka;- sprečava gubitak krvi kod žene;- omogućava bliski kontakt majke i djeteta i nježnost koju di-

jete najviše treba, pogotovo nedonošće i ono s malom porod-nom težinom;

- naročito je korisno za djecu s malom porodnom težinom koja imaju veći rizik za umiranje. Ona trebaju nakon rođe-nja više podrške za dobro sisanje.

WABA – World Alliance for Breastfeeding Action

Svjetski tjedan promidžbe dojenja – 1-7. kolovoza 2007.

DOJENJE: Prvi sat spašava jedan milijun novorođenčadi

4



Mučnina, umor, bolovi u nogama i leđima… samo su neke od promjena koje se javljaju tijekom devet mjeseci najsla-đeg iščekivanja, ali za svaku od njih po-stoji prirodan lijek, zdrav za majku, a do-bar za plod.

Prvo tromjesečje(do 12 tjedana)

Mučnina

Javlja se obično između 4. i 8. tjed-na trudnoće, a prestaje oko 12. Smatra se da je izaziva sporije pražnjenje želuca, a uzroci mogu biti i manjak vitamina, pro-mjene u metabolizmu, uzimanje prepara-ta željeza i psihički čimbenici. Naziva se «jutarnja mučnina», mada je neke žene osjećaju tijekom cijelog dana. Da biste je spriječili:- jedite više manjih obroka tijekom

dana,- ujutro jedite malo kruha, kornfl eksa ili

krumpira,- izbjegavajte neugodne mirise,- grickajte jabuku ili mrkvu,- pijte malo vode poslije obroka.

Glavobolja

Javlja se zbog depresije, stresova, premora ili prestanka pijenja kave. Kod većine trudnica glavobolja se smanjuje ili nestaje krajem prvog tromjesečja, jer posteljica prihvaća hormonske funkcije centralnog nervnog sistema i rasterećuje ga. Protiv glavobolje pomaže:

- opuštanje i zamišljanje lijepih prizora,

- hladni oblozi na stra-žnjem dijelu vrata,

- topli, pa hladni oblozi na čelu i vratu,

- vitamin B3, a i ostali vi-tamini B-kompleksa.

Često mokrenje

Kako maternica ra-ste, tako se povećava i pri-tisak na mokraćni mjehur, pa se javlja češća potreba za mokrenjem. Taj se pro-blem javlja tijekom cijele trudnoće, a naročito na početku i na kraju. Da bi-ste ublažili te tegobe:- pred spavanje nemojte

piti puno tekućine,- mokrite bez odlaganja i

trpljenja.

Karijes

Neke trudnice u prvom tromjesečju pate od mučnine i povraćanja, a to dovo-di do povećanja kiselosti u usnoj šupljini, što štetno djeluje na zube izazivajući ka-rijes i gingivitis. S tim se borite:- higijenom usta i zubi,- ispiranjem usne šupljine čajem od žal-fi je,

- stomatološkim kontrolama,- pravilnom ishranom,- korištenjem paste za zube s fl uorom.

Drugo tromjesečje(od 13. do 27. tjedna)

Bol u leđima

Maternica tijekom trudnoće postaje sve teža, pa se mijenja i centar ravnoteže tijela (težina maternice vuče prema na-prijed, a trudnica se naginje unazad da bi uspostavila ravnotežu) i tako se opte-rećuju mišići donjeg dijela leđa. Do bola u leđima može doći i zbog razdvajanja mišića na trbuhu (dijastaze), pa kako tr-

buh raste, jača pritisak na donji dio leđa. Protiv leđne boli pomaže:- ispravno držanje, ramena unazad, zdje-

lica uvučena,- kod sjedenja ne prekrižiti noge, - ležati na boku, jedan jastuk pod trbu-

hom, a drugi među koljenima,- ne istezati ruke visoko iznad glave.

Zatvor (opstipacija)

Kako maternica u trudnoći raste, smanjuje se prostor crijevima, a djelova-nje progesterona usporava peristaltiku. S tim se problemom suočava više od treći-ne trudnica. Da ublažite te probleme:- pijte 6 – 8 čaša tekućine dnevno,- jedite hranu bogatu celulozom,- jedite svježe voće, povrće i žitarice,- šećite svakodnevno.

Koža i nokti

Zbog disbalansa hormona uočljive su promjene na koži. Pojačana pigmen-tacija stvara pjege i tamne fl eke na čelu, nosu i obrazima, koje u potpunosti nesta-

Tegobe u trudnoći

U SLATKOM IŠČEKIVANJU

Hormonske aktivnosti tije-kom devet blaženih mjeseci nemi-novno donose mnoge promjene u organizmu trudnice. Mame znaju taj osjećaj sreće i posebnosti, ali i široku lepezu prolaznih tegoba, koje stručna literatura dijeli po tromjesečjima, što ne znači da se javljaju tim redom. Neke se mogu provlačiti tijekom cijele trudnoće, a neke i izostanu.



Pretilost može uzrokovati neplodnost, a u trudnoći ženu izlaže velikom riziku za pojavu: - proširenih vena,- bolova u leđima i išijasa, - povišenog krvnog tlaka,- eklampsije (konvulzija nakon kojih nastupa koma),- nužnosti da se porođaj obavi carskim rezom.

Zdravlje djeteta ovisi o majčinoj prehrani

Pretilost majke značajan je rizik i za zdravlje njezina dje-teta. Staru izreku da se u trudnoći jede za dvoje, za koju se na osnovi današnjih spoznaja zna da je pogrešna, bilo bi dobro za-mijeniti savjetom da se u trudnoći jede dvostruko kvalitetnije.

Malo koja trudnica zna da pogrešnom prehranom ugroža-va zdravlje svoga djeteta. Spominju se dva osobito važna razdo-blja tijekom života u majčinoj utrobi. Prvo je početak trudnoće, kada buduća majka, ako jede previše ili premalo, loše utječe na kasniju ravnotežu između djetetova unosa hrane i rasta. Drugo su ključno razdoblje posljednja tri ili četiri mjeseca, kada se odvija diferencijacija i umnožavanje masnih stanica djeteta.

Pretilost majke može ugroziti dojenje, koje je najzdraviji oblik prehrane novorođenčeta. U usporedbi sa ženama normal-ne tjelesne težine, pretile majke imaju značajno manje izgle-

ju poslije trud-noće. Za strije je presudna ge-netska predis-pozicija. Na-staju u dubljim slojevima kože, a relativan uspjeh može se postići kod «svježih stri-ja», ružičaste

boje. Za «stare, bijele strije», nažalost, nema lijeka. Izbrazdani i oštećeni nokti u trudnoći mogu biti znak nedostatka željeza. Pomoći će vam:- svakodnevno tuširanje,- hidratantne kreme i losioni,- hrana bogata mineralima,- izbjegavanje sunčanja i solarija.

Treće tromjesečje(od 28. tjedna do kraja trudnoće)

Otežano disanje

Beba pritišće na ošit i može ga podići za 4 cm, pa sprečava slobodno disanje, a hormon progesteron djeluje na dišni centar u mozgu i potiče dublje disanje. Posljednjih dana trudnoće, kad se beba počinje spuštati, disanje će biti olakšano. Pomaže:- spavanje na višem uzglavlju,- kad ste bez daha, pokušajte čučnuti.

Gorušica

Gastrointestinalni trakt radi usporeno jer se luče veće ko-ličine progesterona i estrogena, koji opuštaju sve mišiće u tije-lu, pa se hrana sporije kreće kroz njega i dolazi do nadutosti i gorušice, koja nastaje kad se mišići koji razdvajaju jednjak i želudac opuste i dozvole hrani i želučanom soku da se vrate nazad u jednjak. Želučana kiselina nadražuje jednjak i stvara osjećaj pečenja. Da ublažite simptome:- jedite više manjih obroka tijekom dana,- izbjegavajte začine, - jedite polako,- prije spavanja pijte toplo mlijeko,- podignite uzglavlje pred spavanje,- jedite bademe.

Otok ruku i nogu

Javlja se zato što organizam zadržava vodu. Ruke otječu uglavnom ujutro, a noge krajem dana. Neke trudnice osjećaju peckanje, obamrlost i bol u rukama što je posljedica uklještenja živca zbog otoka. U borbi protiv toga potrebno je:- ruke masirati toplom i hladnom vodom,- noge podići i lagano kružiti stopalima,- čaj od bršljana i nane koristiti kao obloge.

Petar Radaković, dr.med.

Trudnoća i prekomjerna težina

POGREŠNO JE JESTI ZA DVOJE

Tjelesna težina buduće majke trebala bi biti nor-malna. Žene koje imaju prekomjernu težinu, trebale bi prije planiranog začeća smršaviti, ali brižljivo birajući namirnice, a ne izgladnjivanjem.

6



da da će imati dovoljno mlijeka za dojenje. Prekomjeran unos kalorija, ugljikohidrata, mliječnih proizvoda, nekvalitetnih na-mirnica, što je u razvijenim zapadnim zemljama prilično česta pojava u trudnoći, smatra se glavnim razlogom što su djeca da-nas izrazito sklona pretilosti. Takva prehrana trudnice povezu-je se i s povećanim rizikom za dijabetes i alergije kod djece u kasnijoj dobi.

Koliko jesti

Ministarstvo zdravstva preporuča unos energije od 1900 kcal dnevno za žene od 19 do 50 godina koje nisu trudne. U vri-jeme trudnoće potrebno je dodatnih 150 kcal dnevno tijekom prvog tromjesečja te po 250 kcal dnevno u drugom i trećem tromjesečju. Niskokaloričnu prehranu tijekom trudnoće treba izbjegavati.

Poželjna tjelesna težina

Poželjna tjelesna težina u trudnoći ovisi o tome koliko je žena imala kilograma kad je zatrudnjela:- vrlo mršava žena (BMI manji od 18,5) treba se udebljati ba-

rem 15 kg,- žena s idealnom težinom (BMI 22) morala bi dobiti između

11 i 12 kg,- žena normalne tjelesne težine (BMI 23-24) ne bi se smjela

udebljati više od 10 kg,- žena s prekomjernom težinom (BMI 25-29) trebala bi dobiti

7-8 kg, a ne bi se smjela udebljati 15 ili više kila jer to ne-povoljno utječe na njezino zdravlje, a kod djeteta povećava sklonost pretilosti,

- pretila žena (BMI 30 i više) ne bi se smjela udebljati više od 5 ili 6 kg, i to samo u zadnjem tromjesečju trudnoće; svako povećanje težine iznad 7 kg za nju bi bilo opasno.

Privremeni gubitak kilograma može se u početku trud-noće dogoditi ženama koje pate od jakih jutarnjih mučnina s povraćanjem.

Najbolja kontrola prehrane, tj. pridržavanja jelovnika, jest vaganje jednom tjedno: ako je povećanje tjelesne težine tjed-no veće od 500 grama u zadnja četiri mjeseca trudnoće, znači da trudnica jako griješi u prehrani ili previše jede te mora sma-njiti količinu unesene hrane i brižljivo birati namirnice. Vaga je najbolji savjetnik trudnice.

Zbog čega je debljina u trudnoći rizična

U trudnoći postoje rizici od povišenog tlaka, trudničkog dijabetesa, infekcije mokraćnih puteva, upale vena, plućne em-bolije, žučnih kamenaca. Prekomjerna težina dodatno i značaj-no povećava te rizike.

Poslije poroda pretile žene teže i sporije se oporavljaju, imaju veći rizik za urinarne inkontinencije, upale vena, nemo-gućnosti izlječenja od gestacijskog dijabetesa. Dijete se može roditi preteško (teže od4 kg), što je često nepo-voljno za dijete.

Danas je poznato da prehrambene navike trudnice utječu na zdrav-lje djeteta u svim razdo-bljima njegova budućeg života. Osim na količinu unesene hrane, važno je paziti i na odabir i kvali-tetu namirnica te raspo-red i broj obroka. Djeca majki koje imaju ustaljen ritam uzimanja obroka lakše uspostavljaju ujed-načen ritam hranjenja.

UNOS BJELANČEVINAPreporučeni unos bjelančevina je 1 gram po kilogramu

tjelesne težine. To znači da žena koja ima 60 kg treba 60 gr bjelančevina dnevno, a to odgovara količini 300-350 grama go-veđeg ili ribljeg mesa. Nešto više treba ženi koja nosi blizance i onoj koja je vrlo mlada, pa njezin fi ziološki razvoj još nije završen. Samo su žene koje ne odustaju od niskokalorične pre-hrane i vegetarijanke izložene riziku od posljedica nedostatnog unosa bjelančevina.

ODABIR UGLJIKOHIDRATAU trudnoći se majčin metabolizam ugljikohidrata značaj-

no mijenja pod utjecajem hormona. Prehrana trudnice mora sadržavati ugljikohidrate sa srednjim ili niskim glikemičkim indeksom (koji se sporo razgrađuju, cjelovite nezaslađene ži-tarice) i potrebno ih je rasporediti u 3-4 obroka dnevno. Zbog promjena u metabolizmu tijekom trudnoće, trudnice su vrlo osjetljive na posljedice gladovanja. Zato je jako važno da ne preskaču obroke, jer to izaziva hipoglikemiju. Posljedica po-ludnevnog gladovanja trudnice jednaka je učinku jednotjednog gladovanja kod žene koja nije trudna.

VAŽNOST MASNOĆA TIJEKOM TRUDNOĆEOsim što masti trebaju plodu za stvaranje vlastitih tjelesnih

masnoća, fosfolipidi su nužni za formiranje njegovog mozga. Fosfolipidi se nalaze u jajima, proizvodima od soje, sezama, u pšeničnim klicama. Esencijalne masne kiseline nezamjenji-ve su za naš metabolizam. Organizam ih ne može proizvesti, a osobito su važne za trudnice. U većim količinama ima ih u biljnim uljima, ribi, piletini, jajima, crvenom i crnom ribizu. Dobro je da trudnica jede ribu 3-4 puta tjedno.



POVEĆANA POTREBA ZA PIĆEMKoličina tekućine u tijelu žene tijekom trudnoće značaj-

no se povećava, a to je uzrokovano povećanjem količine krvi i ostalih tjelesnih tekućina. Dodatna tekućina nužna je zbog pojačane reapsorpcije natrija, kalija, kalcija.

Ako buduća majka ne pije dovoljno tekućine, posljedice mogu biti:- smanjena količina plodove vode, što komplicira porod, - stvaranje bubrežnih kamenaca,- infekcija mokraćnih puteva s mogućim štetnim posljedicama

za dijete,- pojačana opstipacija, što pogoduje nastanku hemoroida.

Sve su to razlozi zbog kojih trudnice moraju svaki dan popiti 1,5 do 2 litre tekućine. Najbolje je da piju običnu vodu, svježe iscijeđene sokove, manje količine mineralne vode boga-te kalcijem i magnezijem, male količine čokolade koja sadrži najmanje 70% kakaa.

Pravilnom prehranom zaštititi zdravlje djeteta

Kvalitetna prehrana trudnice od presudne je važnosti za buduće zdravlje djeteta. Nemar ili pogreške mogu kod djeteta prouzročiti razne poremećaje u djetinjstvu i u odrasloj dobi.

1. Sprječavanje loših prehrambenih navika

Krajem drugog mjeseca trudnoće osjetilni organi fetusa već su razvijeni i u funkciji. U njegovu tijelu nalazi se posebna struktura koja se naziva Jaacobsonov organ. Zahvaljujući toj strukturi, fetus može osjetiti mirise otopljene u plodovoj vodi. Okusni pupoljci na njegovu jeziku omogućuju mu da osjeti skrivene okuse amnionske tekućine. Zbog toga je majčina pre-hrana vrlo bitna za razvoj osjetila fetusa. Što je majčina prehra-na raznovrsnija, to će njezino dijete kasnije lakše prihvaćati i otkrivati, odnosno prepoznavati okuse koje je već upoznalo u maternici.

Kolostrum ima isti miris kao plodova voda te stavljanje djeteta na prsa odmah po rođenju ima važnu ulogu za stjecanje osjetilne percepcije.

2. Smanjenje mogućnosti alergija

Posljednjih godina, neka istraživanja potvrdila su poveza-nost alergija kod djece s namirnicama koje majka unosi tijekom trudnoće. U obiteljima sa sklonošću na alergene iz pojedine hrane, valja tijekom trudnoće izostaviti takve namirnice.

Najčešći su alergeni kikiriki, rakovi, školjke, jagode, jaja. Izuzetno je jak alergen dim cigarete te se trudnicama zabranju-je pušenje, a štetno je i da borave u zadimljenom prostoru.

3. Smanjenje mogućnosti dijabetesa tipa II

Žene koje tijekom trudnoće jedu prevelike količine hiper-glikemičnih ugljikohidrata (šećer, bijelo brašno, krumpir) pri-donose povećanju rizika da njihovo dijete u odrasloj dobi oboli od dijabetesa.

I djeca žena pothranjenih u trudnoći češće pokazuju ne-toleranciju na šećer, koja u kasnijoj dobi može prijeći u dija-betes.

4. Sprječavanje kardiovaskularnih bolesti

Pokazalo se da su djeca čija je porođajna težina bila ispod prosječne izloženija riziku od koronarnih bolesti, visokog krv-nog tlaka i povišenog kolesterola u odrasloj dobi.

5. Sprječavanje debljine

U slučajevima kad je prehrana trudnice nekvalitetna, ra-đaju se hipotrofi čna djeca. Za takvu djecu kažu da pripadaju «štedljivom fenomenu», a za njih je karakteristično da su sklo-na debljanju i kad jedu normalne količine hrane.

Trudnice koje se hrane prekomjerno također potiču sklo-nost djeteta debljanju.

Anica Stanković, vms

8



Ako beba stalno trlja uši, nervozna je, cendrava i ne može spavati, to je signal da osjeća bol u uhu, a ako još ima otok iza ušne školjke, obvezno posjetite liječnika jer je vjerojatno zače-pljena Eustahijeva cijev.

Najčešći su uzroci boli u uhu:

1. upala srednjeg uha, do koje dolazi zbog začepljenja Eusta-hijeve cijevi; unutrašnji kanali, koji sežu do grla, potpuno se formiraju u trećoj godini, a do tada su kraći, zauzimaju horizontalniji položaj nego kod odraslih, tako da se lakše začepe pa te blokade olakšavaju prodor bakterija iz grla i dovode do širenja infekcije (nije opasna, ali se mora liječiti da ne dođe do ozbiljnih oštećenja);

2. povrede čvrstim predmetima;

3. infekcije praćene jakom prehladom i začepljenjem nosa;

4. promjena pritiska također uzrokuje bol u ušima, koja nije patološke prirode i brzo prestaje.

Zaštita

1. Svaku prehladu zaliječite do kraja!2. U slučaju respiratorne infekcije, odmah je liječite da se ne

proširi!3. Objasnite djetetu da ne smije gurati tvrde predmete u uši!4. Ako dijete osjeća bol tijekom leta avionom, dajte mu da

žvače gumu za žvakanje ili da sisa bombon!5. Izbjegavajte da dijete bude na bučnim mjestima i gdje je

glasna glazba!6. U ishrani neka češće koristi namirnice bogate vitaminom A

(jetrica) i B12 (integralni kruh).U najvećem broju slučajeva, ako se radi o upali srednjeg

uha, liječnik propisuje terapiju antibioticima. Poslije toga simp-tomi najčešće prolaze, ali ako potraju, treba promijeniti lijek ili povećati dozu. Važno je da se roditelji pridržavaju uputa liječ-nika i da daju lijek čak i ako su bolovi prestali, jer u suprotnom prijeti opasnost da se infekcija ponovi budući da su bakterije još prisutne. Kad su upale učestale, pravi se drenaža (izvlače-nje nagomilane tekućine iz srednjeg uha, zahvatom uz lokalnu anesteziju). Prvih dana poslije toga treba paziti da u kupanju djetetu ne uđe voda u uši.

Recept plus

1. Stavljajte to-ple obloge na oboljelu re-giju, a glavu blago izdigni-te u odnosu na ostatak tijela; kada dijete ozdravi, bu-dite pažljivi kada mu čisti-te uši – kori-stite ručnik, a ne štapiće.

2. U slučaju da se tekućina i sluz uporno zadržavaju u ušima, morate biti obazrivi jer, ako se taj problem zapostavi ili se ne liječi adekvatno, može utjecati na razvoj djeteta, poseb-no govora, jer stalne upale mogu dovesti do gubitka sluha.

3. Ako dijete jako boli uho, nemojte mu davati aspirin jer može, mada vrlo rijetko, uzrokovati tzv. «Rejov sindrom» (oštećenje mozga i jetra, uključujući i komu).

4. Kada bol prestane, ne pokušavajte na svoju ruku čistiti ce-rumen iz uha, već idite pedijatru koji zna što treba činiti, a i vas će posavjetovati što da radite.

Dr. Petar Radaković

Bol u uhu kod najmlađih

NE ŠTAPIĆEM U UHO

Tijekom djetinjstva bol u uhu jedan je od najče-šćih problema. Svako treće dijete u prvoj godini života barem jednom osjeti bol u ušima. Istraživanja su po-tvrdila da bebe koje sisaju rjeđe obolijevaju od infekci-je uha od onih kojima majke daju umjetnu hranu.

1

Učenje modeliranjem

Djeci svih uzrasta zajedničko je ovo: uši zatvaraju savjetu, a oči otvaraju primjeru

“Učenje bi bilo izuzetno naporno, a i rizično, kad bi se ljudi morali oslanjati isključivo na učinke svog ponašanja kako bi znali što činiti. Na sreću, većinu ponašanja naučimo pro-matranjem putem modeliranja: promatrajući druge shvaćamo kako se neko ponašanje izvo-di i kasnije nam to služi kao putokaz za vlastito ponašanje. To što možemo barem približno iz tuđih primjera naučiti neko ponašanje, spašava nas nepotrebnih pogrešaka.”

Albert Bandura

Učenje defi niramo kao relativno trajnu promjenu u ponašanju i znanju do koje je došlo zbog iskustva (Bratko). Teorija socijalnog učenja A. Bandure i R.H. Waltersa polazi od toga da je ljudsko ponašanje većinom stečeno te da načela učenja potpuno i u cijelosti objašnjavaju nastanak ponašanja.

Gledam i slušam

Učenje uvjetovanjem učenje je putem vlastitog iskustva. Učenje tom “metodom vla-stite kože” često je veoma bolan način učenja. Teorije socijalnog učenja pokazuju, pak, da se velik dio učenja zbiva u interakciji pojedinca i socijalne okoline. Ljudi za taj način učenja odavna znaju – spomenimo samo primjer iz života: prigovor jednog roditelja dru-gome o lošem davanju primjera djetetu.

Teorije socijalnog učenja često se nazivaju i učenjem po modelu, odnosno učenjem modelira-njem. Postoji nekoliko načina učenja po modelu, pa razlikujemo:

• imitiranje• modeliranje• simboličko učenje• učenje promatranjemKod teorija socijalnog učenja, za onoga koji uči

koristi se naziv učenik, a onaj od kojega uči, kojega dakle oponaša ili modelira, naziva se model. Naznačimo ukratko karakteristike svakog od tih načina učenja modeliranjem:

Imitacija. Ako se potpuno oponaša model, ali ne razumijevajući čemu služi takvo ponašanje, govorimo o imitaciji. Primjer je mala djevojčica koja se pokušava našminkati kao njena mama.

Modeliranje. Karakterizira ga situacija u kojoj učenik promatra živi model, koji želi utjecati na učenika. Na primjer, trener pokazuje sportašu kako će nešto učiniti, ili otac

UČENJE VLASTITOM KOŽOM BOLIUČENJE VLASTITOM KOŽOM BOLI

2

pokazuje svome sinu kako će nešto popraviti. Dakle, imamo situaciju živog modela koji najčešće daje i ver-balne instrukcije.

Simboličko učenje je vrsta socijalnog učenja koje se očituje u tome da model samo opisuje ponašanje uče-niku. Primjer: netko je nekome objasnio kako će u ne-koj kupovini negdje uštedjeti 50% novaca. Dakle, radi se o verbalnom modeliranju, jer nije učeniku in vivo pokazana radnja.

Učenje promatranjem ili opservacijsko učenje odnosi se na situacije kada učenik vidi i uzima u ob-zir i posljedice ponašanja modela. Ako su posljedice po model bile pozitivne, učenik će se u sličnoj situaciji po-našati poput modela. Tako su u jednom eksperimentu (Bandura, 1965.) djeca gledala fi lm o agresivnom pona-šanju odraslog modela. Prvoj grupi djece pokazano je kako je takvo ponašanje bilo nagrađeno, drugoj - kako je kažnjeno, a trećoj su prikazane neutralne posljedice za model. Kada su eksperimenta-tori doveli djecu u situaciju da pokažu agresivno ponašanje, djeca iz druge grupe ponašala su se najmanje agresivno.

Učenje promatranjem najviše se, dakle, vezuje uz ime američkog psihologa Alberta Bandure. Iako je uočio da se nove reakcije mogu učiti jednostavnim opažanjem drugih ljudi, Bandura nije smatrao da je potkrepljenje nevažno. On je naglašavao da osoba koja nešto uči ne mora biti sama potkrepljena, već može opažati potkrepljenje modela. Ako neko ponašanje modela dovodi do pozitivnog potkrepljenja, vjerojatno će učenik i sam ponavljati takve reakcije. Opaža li učenik prijatelja koji puši, a pritom je okružen ugod-nim društvom, možda će i sam početi pušiti. Kako potkrepljenje modela može mijenjati ponašanje osobe koja ga opaža, Bandura je pokazao u eksperimentu s lutkom Bobo.

Pojam potkrepljenja

Kako je, dakle, za učenje promatranjem važno da učenik uoči posljedice koje neko ponašanje ima za model, to zapravo znači da on promatra kakvo potkrepljenje doživljava za neko svoje ponašanje taj drugi subjekt. Stoga samo ukratko kažimo što znači potkre-pljenje.

Thorndike je na samom početku XX. st. formulirao zakon efekta: povećava se vje-rojatnost javljanja ponašanja koje prate pozitivni efekti, a smanjuje se vjerojatnost pona-šanja koje prate negativni efekti. Iza njega, Skinner je uveo pojam potkrepljenja: neki je događaj potkrepljenje ako njegova pojava nakon odgovora mijenja vjerojatnost pojavlji-vanja tog odgovora. Potkrepljivači mogu biti pozitivni i negativni. Potkrepljivači mogu biti primarni - to su oni čiju potkrepljivačku ulogu ne treba učiti - i sekundarni - koji su naučeni kao potkrepljivači jer su bili uparivani s primarnima.

3

I kod učenja promatranjem mogu se uočiti isti fenomeni koji su prisutni kod uvje-tovanja: pojave gašenja odgovora, generalizacije podražaja, diskriminacije podražaja i eksperimentalne neuroze.

Opservacijsko učenje

Bandura je, dakle, proučavao učenje koje se zbiva u socijalnom okruženju. Za vrije-me socijalnih interakcija, pod utjecajem ponašanja drugih ljudi u grupi, pojedinac može naučiti modifi cirati svoje ponašanje. Takvo opservacijsko učenje odvija se, prema prvim Bandurinim radovima, u dva oblika: modeliranjem i vikarijskim (zamjenskim) učenjem.

Modeliranje se odnosi na promjene u ponašanju pojedinca koje su rezultat proma-tranja ponašanja drugih. Iako je priznavao važnost Skinnerovog operantnog uvjetovanja, Bandura je smatrao da nije svako učenje rezultat direktnog potkrepljivanja odgovora. Ljudi također uče oponašanjem drugih i takvo učenje se odvija iako oponašajući odgovori nisu direktno potkrepljivani. Tako je primjerice, zamijetio kako djeca ustanu kad se svira himna jer su vidjela da tako učine roditelji. Njihovo ponašanje nije tog trenutka potkre-pljeno nikakvim potkrepljivačem. Ili poslije u školi: nastavnik tjelesnog pokaže neki skok i učenik potom tako izvede, a da nije trebalo učiti Skinnerovim oblikovanjem.

Zato je važno da roditelji daju djeci pravi primjer. Poznato je da djeca oponašaju ono što roditelji čine, a ne ono što im roditelji govore da čine. Istraživanja adolescenata s problemima u ponašanju pokazala su da je jedan od najvažnijih uzroka njihovih problema nepostojanje adekvatnog roditeljskog modela ponašanja. Oponašanjem dijete može nauči-ti agresivnost, neiskrenost ili varanje.

Vikarijsko je učenje (o tome piše Bandura 1986.) učenje promatranjem, tj. ljudi vide jesu li drugi ljudi za svoje ponašanje nagrađeni ili kažnjeni. Kako to može biti važno za učitelje? Kada neki učenik neozbiljno pristupa nekom zadatku, učitelj može one koji dobro rade potkrijepiti za takav rad; učenik koji se loše ponaša vidi da se ozbiljan rad nagrađuje i stoga i on počinje ozbiljno raditi. U opisu jednog rada (Broden i sur., 1970.) dva učenika drugog razreda osnovne škole sjedila su jedan do drugoga i stalno ometala nastavu. Učitelj je počeo jednog učenika hvaliti svaki put kad je slušao i radio zadatke. Njegovo ponašanje ubrzo se značajno popravilo. Ali popravilo se i ponašanje drugog učenika iako on nije za svoje dobro ponašanje nikad bio pohvaljen. Očigledno učio iz iskustva onog drugog.

Učinkovitost modela. Neki modeli više djeluju na učenike, neki pak manje. Utjecaj najviše ovisi o percepciji opažača – dva faktora koji najviše utječu na učinkovitost modela jesu: opažena sličnost i opažena kompetentnost.

Opažena sličnost: model je djelotvorniji što nam je sličniji (Schunk, 1987.), a više modela djelotvornije je nego jedan. Jedan od zanimljivih nalaza istraživanja (Schunk, 1987.) bio je da su učenici skloniji oponašati ponašanje učenika istog spola. To je naj-vjerojatnije posljedica veće opažene sličnosti s modelom. Npr. djevojčice će biti sklonije oponašati govor učiteljice koju cijene, nego govor učitelja kojeg također cijene. To je jedan od razloga zašto je potrebno da u udžbenicima budu podjednako prikazani i muškarci i

4

žene, a važno je i da učenicima budu prezentirani i netradicionalni modeli zanimanja (po-put žena-pilota ili muškarca-odgojitelja u vrtiću). Također, kada učenici nisu sigurni koje je ponašanje prikladno, skloniji su oponašati svoje vršnjake negoli odrasle.

Opažena kompetentnost: primjerice, učenik koji uči penjanje na konop na satu tjelesnog odgoja, oponašat će učenika koji također uči penjanje, ali je uspješniji od njega. Također, dijete će biti manje sklono oponašati model koji je u prošlosti bio neuspješan, čak i onda kad je u sadašnjosti vrlo uspješan.

Opservacijsko učenje odvija se u četiri faze (Bandura, 1986., Social foundations of thought and action):

1. Usmjeravanje pažnje na model. Najviše će pažnje privući model koji je kompe-tentan, visokog statusa, popularan, privlačan i kojem se i drugi dive. Učitelj može privući pažnju učenika ako koristi iznenađujuće stvari.

2. Zadržavanje pažnje. To uključuje verbaliziranje koraka u ponašanju ili vizualno predočavanje.

3. Reprodukcija. Učitelj daje povratnu informaciju u slučaju netočnog odgovora ili pak naznaku točnog odgovora. To se još zove kontrolirano vježbanje (Murphy, 1986.).

4. Motivacija. Motivacija započinje vikarijskim potkrepljenjem: učenici će opona-šati ponašanje modela zato što vjeruju da to povećava njihove šanse za dobivanje potkre-pljenja. Prema teoriji operantnog uvjetovanja, potkrepljenje je direktni uzrok učenja. Me-đutim, u teoriji opservacijskog učenja potkrepljenje je faktor koji utječe na motivaciju.

Eksperiment s lutkom Bobo – učenje agresivnog ponašanja

Bobo je lutka veličine predškolskog djeteta, nalik na veliki čunj. U jednom je istra-živanju Bandura djeci u dobi od 3 do 6 godina (prosječna dob bila je 4 godine i 4 mjeseca, a u uzorku je bilo 36 djevojčica i 36 dječaka u jed-nom dječjem vrtiću u Stanfordu – 8 eksperimen-talnih skupina po 6 ispitanika i jedna kontrolna grupa od 24 ispitanika) pokazivao odraslu oso-bu koja tuče lutku (model udara lutku nogom, zatim batićem, baca lutku na pod i sjeda na nju, udara je šakom po glavi te izgovara četiri ruž-ne riječi koje najvjerojatnije djeca nisu prije ko-ristila – pola ispitanika u svakoj grupi proma-tralo je model istog spola, a pola model drugog spola). Tri su skupine djece vidjele tri različite verzije. Jedna je skupina djece vidjela kako su odrasle osobe nakon tog agresivnog ponašanja dobile nagradu (slatkiše). Druga je skupina dje-ce vidjela kako su odrasli fi zički kažnjeni, dok u trećem slučaju agresivno ponašanje odraslih

5

nije bilo ni nagrađeno ni kažnjeno. Nakon toga je djeci bilo omogućeno da se igraju vrlo privlačnim igračkama, ali su nakon toga frustrirani oduzimanjem tih igračaka. Ostavlje-no im je da se igraju s Bobom. Eksperimentatori su bilježili slučajeve oponašajuće agresi-je, tj. ona agresivna ponašanja koja su djeca vidjela kod agresivnog modela. Djeca iz prve i treće skupine bila su agresivna u toj igri (vjerno su oponašala postupke odrasle osobe). No, djeca iz druge skupine, koja su gledala kažnjene odrasle osobe, mnogo su se rjeđe agresivno ponašala. Dječaci su pokazali značajno više fi zičkog agresivnog ponašanja na-kon promatranja agresivnog muškog modela nego djevojčice. U verbalnom agresivnom ponašanju nije bilo razlike.

Autori iz toga zaključuju da za učenje novog ponašanja nije potrebno direktno pot-krepljenje odgovora, kao što je kazivao Skinner, nego se ono može naučiti i socijalnim modeliranjem.

Još jedan eksperiment

U jednom drugom eksperimentu, djeca nižih razreda gledala su dva kratka odlomka iz fi lmova. Jedna grupa djece gledala je odlomak iz serije “Nedodirljivi”. To je serija o vladinim agentima koji se tridesetih godina dvadesetog stoljeća bore protiv organiziranog kriminala. Scena je sadržavala jednu potjeru, dvije tučnjave, dva pokušaja ubojstva pišto-ljem i jedan nožem. Druga grupa djece gledala je odlomak o atletskom natjecanju, koji je bio dinamičan, ali neagresivan.

Nakon gledanja djeci je pokazana kutija sa žicama koje su prolazile kroz zid. Na kutiji su bile dvije tipke: na crvenoj je pisalo “povrijediti”, a na zelenoj “pomoći”. Djeci je rečeno da je u susjednoj sobi dijete koje igra igru koja je povezana s njihovom kutijom. Svako dijete u grupi moglo je stisnuti samo jednu tipku.

Kako su se djeca ponašala? Djeca koja su gledala nasilne scene statistički su zna-čajno više pritiskala crvenu tipku – onu “povrijediti”. Također je kao rezultat istraživanja istaknut zaključak da je tendencija agresivnosti nakon promatranja nasilnih scena bila povezana s dobi djeteta, tj. mlađa su djeca bila agresivnija.

Kažimo da i druga istraživanja pokazuju utjecaj prikazanog nasilja na televiziji na nasilničko ponašanje gledatelja. Svako medijski prikazano nasilje – od vijesti, fi lmova, glazbenih spotova, do animiranih fi lmova – pokazuje tendenciju da se modelira. Modeli-ranjem se može razviti i prosocijalno, humano, plemenito ponašanje – no malo je fi lmova i emisija takvog sadržaja.

Agresivno ponašanje djece

Novorođena djeca ne pokazuju agresivno, neprijateljsko ponašanje s ciljem da ne-koga povrijede ili uspostave dominaciju. Djeca između druge i pete godine pokazuju agresivno ponašanje, koje je uglavnom vezano uz borbu oko igračaka i kontrolu prostora. Manja količina agresivnosti u toj dobi normalna je, i djeca koja se bore obično su najdruš-tvenija i najsposobnija. Izgleda da je sposobnost izražavanja određene količine agresije nužan korak u socijalnom razvoju djeteta.

6

Ipak, kako djeca rastu, od druge do pete godine postaju sve sposobnija izražavati se riječima, tako da se frekvencija, intenzitet i trajanje agresivnih epizoda postupno smanju-ju. Nakon šeste i sedme godine većina djece postaje manje agresivna, jer empatija postu-pno zamjenjuje egocentrizam. Djeca su sad u stanju staviti se na tuđe mjesto, razumjeti zašto se netko ponaša na određen način i pronaći pozitivan odnos s drugom djecom.

Do povećanja agresivnosti dolazi osobito u djece koja su nepopularna među svojim vršnjacima, koja imaju loš školski uspjeh, izrazito se identifi ciraju s likovima u TV-fi lmo-vima i vjeruju da ono što se prikazuje u tim fi lmovima odražava stvaran život. Agresiv-nost je povećana i u djece čiji roditelji primjenjuju fi zičko kažnjavanje. Roditelj koji udari svoje dijete zato što se ponašalo agresivno samo potvrđuje djetetov stav da je agresija podobna za rješavanje problema.

Modeliranje kod životinja

Opservacijskim učenjem uče i životinje. Tako, npr., majmuni koji su gledali druge majmune kako rješavaju neki problem, taj problem potom riješe otprve. A neke kuć-ne mačke koriste wc-školjku, a ne svoju kutiju s pijeskom, jer su tako vidjele da čine njihovi vlasnici. Mayes je 1983. opi-sao kako skidanje zemlje s krumpira pra-njem u moru kod japanskih majmuna nije ni stečeno ni uvjetovanjem naučeno pona-šanje. Nakon što je to po prvi put učinila jedna majmunica, preko njenih se rođaka to ponašanje ubrzo proširilo na čitavu ko-loniju.

Kod čovjeka, nakon usvajanja prvih riječi po načelima uvjetovanja, dalje usva-janje govora ide putem socijalnog učenja. Pokazalo se da i neke ptice pjevice moraju čuti pjesmu ptica svoje vrste dok su mlade, jer inače nikad ne nauče pjevati. Slično je i kod čovjeka u slučajevima tzv. “divlje djece”.

Karakteristike socijalnog učenja

Između podvrste modeliranja i podvrste učenja promatranjem katkad je teško odre-diti granicu. Za modeliranje je tipično da model želi učeniku pokazati kako se nešto radi. Pri učenju promatranjem, model najčešće ne zna da ga učenik promatra, tj. model ne želi namjerno promijeniti ponašanje učenika. Učenje po modelu, bez obzira na to o kojoj se navedenoj podvrsti radi, povezano je s nekoliko činitelja:

1. Učenikova pažnja mora biti usmjerena na ponašanje modela, odnosno na verbalne instrukcije kod simboličkog učenja.

2. Osobe koje su bliske i često se susreću (roditelji, braća, susjedi, vršnjaci) najčešći su modeli.

7

3. Što je viši status modela (npr. estradna ili neka druga zvijezda), veća je vjerojat-nost modeliranja.

4. Ako se modeli do kojih učenik drži i koji su mu važni ponašaju suprotno, učenik se nalazi u konfl iktnoj situaciji, u stanju kognitivnog nesklada. Npr., vršnjaci puše, a ro-ditelji ne puše, i kojem se sada modelu prikloniti?

Apstraktno mišljenje i socijalizatori

Kod socijalnih teorija učenja, učenik koji uči ne treba djelovati, ponašanje ne treba uvježbavati. Učenik pamti što je vidio, a reprodukcija nije bezuvjetno potrebna. Učenjem po modelu ne stječu se samo motorički oblici ponašanja, nego i ideje, stajališta, načini prosuđivanja i osjećaji. Pritom, modeli mogu biti ponuđeni in vivo ili putem medija. Uče-nje po modelu neki autori još nazivaju i zamjensko učenje, budući da je riječ o zamjen-skom potkrepljenju, tj. posljedice koje nastaju u modelu djeluju kao da su same bile iskušavane. Prema Banduri, socijalizacija tek manjim dijelom nastaje putem direktnog kondicioniranja, a većim dijelom preko informacija koje se dobivaju promatranjem mode-la. Sva ona ponašanja modela koja se obično ne sankcioniraju djeca će oponašati.

Apstraktno modeliranje je pojam koji se odnosi na socijalno učenje koje vodi usva-janju općenitijih stavova i pojmova pod utjecajem kulturnih stereotipa. Npr. dječji razvoj spolne uloge povezan je s modeliranjem obiteljske situacije, s literaturom i fi lmovima. Sama je obiteljska struktura već u sebi takva da predstavlja odgojno ozračje. Roditelji nerijetko prevelik naglasak stavljaju na izravan odgoj, željeli bi odmah vidjeti konkretne plodove svojih odgojnih zahvata, stoga obilno dijele pouke, ukore, kazne. Jednako je va-žan, ako ne i važniji, neizravan odgoj – stvaranje uvjeta za modeliranje pozitivnoga: opće ozračje u kući, odnos uvažavanja i poštivanja između roditelja, odnos prema drugima u društvu itd. Mladi se čovjek razvija u tom ozračju. Nema ništa opasnije od dobrog sa-vjeta popraćenog lošim primjerom.

Učitelj kao model ponašanja

I svakodnevno iskustvo i psihologijska istraživanja pokazuju da se najlakše i naj-češće oponašaju osobe koje su slične oponašateljima. Sličnost se odnosi na spol (žene oponašaju druge žene, muškarci muškarce), na dob (lakše se oponašaju osobe iste dobi, odnosno vršnjaci), a važno je i da budu slični socioekonomsko podrijetlo, prevladavaju-ći interesi, pa i vrsta rada ili profesija. Predškolska djeca i učenici na početku osnovnog školovanja najčešće oponašaju svoje roditelje i nastavnike. Veća djeca oponašaju vršnja-ke, i to će trajati sve do starosti. Tek u starosti osobe opet počinju oponašati nešto mlađe modele. Mogućnosti učenja oponašanjem koje se temelji na identifi kaciji valja iskoristiti u odgoju i obrazovanju. Dječje će oponašanje biti uspješno samo onda kada su zadovoljeni zahtjevi: da su za oponašanje tih postupaka dovoljno motivirani, da su ti postupci djeci primjereni, tj. da ih i ona sama mogu izvoditi, te da djeca jasno vide naše postupke i uvje-re se u njihove korisne posljedice.

Ako učitelj pokušava održati disciplinu vičući u razredu, mnoga djeca će početi vi-

8

kati u igri s drugom djecom (koristeći i iste riječi kao učitelj). Dakle, učenici u razredu uče i ponašanje učitelja. Carl Jung je napisao: “Ako ima nešto što bismo trebali promijeni-ti kod djeteta, najprije bismo trebali istražiti i vidjeti nije li to nešto što bismo trebali pro-mijeniti kod sebe.” Ako učitelji nisu dosljedni, pa jedno govore, a drugo rade, učenici će oponašati njihovo ponašanje, a ne riječi. Na primjer, ne može učitelj kazati da se zalaže za slobodu mišljenja, a naljuti se svaki put kada učenik iskaže neke neobične ideje. Ili, pouka o pristojnosti bit će sasvim neučinkovita ako se učitelj prema nekom učeniku ponese ne-pristojno. Istraživanja su pokazala da učitelji koji su uporni u rješavanju problema, na kra-ju tu svoju upornost prenesu i na učenika, dok učitelji koji vrlo kratko ustraju u rješavanju problema, dovode do smanjenja upornosti kod svojih učenika. Osim toga, kada učitelji uz demonstraciju upornosti daju i izjave koje ukazuju na to da vjeruju u svoju sposobnost rješavanja problema, i samoprocjene sposobnosti njihovih učenika se povećavaju.

Evo što je o oponašanju izjavila jedna učiteljica:Nekoliko puta sam za vrijeme odmora ušla u razred i zatekla djecu kako se u kutu

igraju učiteljice i učenika. Koristili su moje riječi, izraze, intonaciju glasa, pa čak i po-krete. Roditelji mi ponekad kažu kako se djevojčice ne žele ošišati budući da učiteljica ima dugu kosu, i kako žele istu keramičku olovku kakvu ja koristim. Kada učenicima kažem da zamijene bilježnice i isprave pogreške, oni brzim pokretima ruke stavljaju kva-čice baš kako su vidjeli da ja činim. Odlučila sam tu sklonost pretvoriti u nešto korisno. Često šaljem učenike da mi posude knjige iz knjižnice, pa ih onda i oni posuđuju želeći biti pametni kao i ja. Neki tako dolaze i dva puta dnevno u knjižnicu.

Teško je dovoljno naglasiti značenje opservacijskog učenja. Učitelj nastoji učenici-ma prenijeti različita znanja, ali će učenici vjerojatno još dulje pamtiti svoje učitelje kao osobe i sjećati se njihove vrijednosti, ciljeva i ideala. Stoga, ako učitelji i sami uviđaju vrijednost učenja, te ako cijene svoje učenike kao ličnosti, vjerojatno će utjecati na njih izvan granica onoga što se u školi uči.

Promislimo o ovim savjetima za učitelje:• Ponašajte se prema učenicima upravo onako kako biste htjeli da se oni ponašaju i

prema vama i međusobno.• Ponašajte se prema učenicima pristojno i s poštovanjem, nikad ne koristite kritici-

zam i sarkazam.• Otvoreno pokažite svoje zanimanje za čitanje i učenje.• Pokažite entuzijazam za nove stvari koje želite naučiti.• Pristupite predmetu koji poučavate sa znatiželjom i željom za eksploracijom, s

puno energije i entuzijazma.Dakle, na predškolsku djecu i na onu s početka osnovnog školovanja možemo mi

odrasli utjecati ako se ta djeca s nama poistovjećuju. Ali taj uvjet – da se s nama identifi ci-raju – zaista je bitan. Da bismo taj uvjet osigurali, moramo se truditi da vole naše društvo, da su im drage pojedine naše osobine, to jest da nas djeca vole.

Mr.sc. Dario Miletić, prof.



Obiteljska grupa i društvo

Nedostatak metode kojom se danas ispituje “psihičko” otežava uvid u pravo stanje stvari. Stručna i nestručna javnost sklona je tvrditi da je rat sa svojim posljedicama unio nemir u obitelj i doveo do raslojavanja patrijarhalnosti. Liječniku se to pitanje najčešće nameće u patologiji pseudoliberalne obitelji, koja vanjskim oblikom djeluje kao liberalna, a u svom nesvje-snom sloju ona je patrijarhalna. Liječnik ne smije previdjeti tu nepodudarnost. Ako je bude prepoznavao, ma kako ona bila dobro maskirana, bolje će razumjeti da je simptom agresije i straha koji prati takvu porodicu mehanizam obrane i posljedica jake ambivalencije između njenih svjesnih i nesvjesnih stre-mljenja.

Nagonski život

Mnoga istraživanja potvrđuju da današnji društveni men-talitet ne favorizira patrijarhalnu obitelj, ali se još ne može ja-sno vidjeti koju od vremenskih struktura on danas oblikuje. To će vjerojatno ovisiti o mentalitetu makrogrupe, od povijesnih i psihosocijalnih tradicija određene sredine. Umnogome se sim-bol obitelji, njena idealna slika, svjesni i nesvjesni pogledi na ulogu pojedinih članova obiteljske grupe oslanjaju na vrijed-nost i ciljeve društvene sredine kao makrogrupe.

U psihodinamičkoj strukturi obitelji čini se da je na soci-jalne okvire najmanje osjetljiva faza ranog nagonskog života.

Prvi dodir djeteta s vanjskim svijetom ostvaruje se prak-tički kroz njegovo biološko održava-nje putem ishrane i njege. Nagonsko zadovoljenje gladi neopozivo je i ot-porno na sve direktne i indirektne vanjske utjecaje kojima je dijete izloženo. Jedino što može ugroziti taj nagon jest pomanj-kanje hrane ili bolest djeteta. Upravo su frustracije djeteta u ti-jeku dojenja i njege pokretači njegovih zrelijih reakcija. Pozna-to je da dijete prvih mjeseci ne može “čekati” na hranu, a tek kasnije se ono na zvuk bočice ili smještaj u položaj hranjenja utiša i očekuje obrok.

Što je očiglednije odruštvovljavanje djeteta, to socijalni okviri više utječu na razvoj njegove ličnosti. Što je manje ak-tivna simbiotička veza majka-dijete, to je veći utjecaj direktnih društvenih faktora na dijete i na stav roditelja prema njemu. Neosvijetljeno je pitanje da li je reprezentacija društvenih za-htjeva i normi još uvijek tako izrazito vezana uz roditelja istog spola.

Spekulativno bismo mogli postaviti pitanje da li se smet-nje ponašanja djeteta danas razlikuju od onih ranijih. To je pi-tanje na koje ne možemo odgovoriti, jednostavno zbog toga što je broj takvih ispitivanja premalen, a metoda usporednog istra-živanja veoma komplicirana. Majka nije više centralna točka oko koje se skupljaju djeca s namjerom da bi se s njom zajedno opirala odruštvovljenju djeteta koje nudi otac. Možda su u ur-banim sredinama posljednjih 10 godina uloge oca i majke slič-

nije. Ako je to tako, onda se postavlja pitanje da li dinamika tzv. suvremene obitelji vezuje djecu uz roditelje suprotnog spola, kao što smo to na-vikli čuti i zapaziti u psihologiji i psihopatologi-ji suvremene obitelji.

Duga kosa, mini suknja

U psihijatrijskoj se literaturi danas upo-zorava na to da je zapostavljeno proučavanje puberteta, posebno adolescencije. U pubertetu i adolescenciji jasno se vide razlike u tradiciji koju roditelji nose iz svojih primarnih obitelji i onoga što sadašnje vrijeme nameće ulozi rodi-telja. I u slučajevima kad se roditelji ne ponaša-ju po obrascima patrijarhalne obitelji, oni imaju teškoća u razumijevanju veoma različitih potre-ba svoje već odrasle djece. Za današnjeg rodite-lja žensko dijete prebrzo prihvaća ulogu žene, a mladić ne igra ulogu koja je za oca bila ideal muškog vladanja. Te različite uloge društveno

UTJECAJ MAJKE NA ODGOJ DJECELiječnici se u svojim ordinacijama susreću s nekim

pitanjima koja su do danas još nedovoljno defi nirana. Jedno je takvo pitanje ono o psihofi zionomiji današ-nje obitelji. Znanstveni rezultati u tom su istraživanju skromni.

10



su uvjetovane. Razlike u mentalitetu dviju generacija nastupile su veoma brzo, i potrebna je samo nešto niža emocionalna kon-trola obiteljske grupe pa da dođe do poremećaja psihodinam-skih međureakcija čitave grupe. Ti se fenomeni očituju oko su-koba zbog duge kose, mini-suknje i sl. Nositi dugu kosu znači, uz težnju da se razlikujemo od drugih, i umanjenje oštrih razli-ka između muškarca i žene. Uvod u to razlikovanje vidjeli smo nakon prvoga svjetskog rata, kad su žene počele nositi krat-ku kosu. Možemo pretpostaviti da su teškoće puberteta manje tamo gdje je obiteljski par mogao jače vezati oca u međusobne reakcije članova obitelji, na-ročito u odnos otac-dijete.

Na psihičku strukturu obitelji, gledano šire, utječu i socioekonomske promjene, nova zbivanja u tehnologiji, velike promjene koje unose usavršena sredstva komu-nikacije, velika geografska pokretljivost zahvaljujući ra-zvoju prometa itd. Svi člano-vi obitelji naglo su intenzivno zauzeti primanjem brojnih podražaja izvana, velik dio njihove energije zaokupljen je tim objektima koji ulaze u njih i umeću se između njih i drugih članova obitelji.

Spekulativno je pitanje neće li identifi kacija s tim izvana ponuđenim objektima djelovati na “inter “ i “intra” per-sonalne odnose u obiteljskoj grupi, posebno u fazama većeg odruštvovljavanja djeteta.

U tom će svjetlu vjerojatno trebati bolje proučiti odnose roditelji-dijete. Mentalna će higijena morati mijenjati pristupe mnogim područjima kojima se bavi.

Pasivna žena i agresivni muškarac

Ti će pojmovi morati biti defi nirani stavovima našeg vre-mena i aktualnom obiteljskom atmosferom. Narcizam obitelji, njena zatvorenost u samu sebe, otporna su svojstva porodice. Gledano kroz psihoterapijsko iskustvo, nema izgleda da se te promjene nazru. Usudili bismo se reći da su vanjski atributi obitelji, njen oblik, svrha i cilj otporniji prema promjenama. Međutim, unutar te porodice raste stupanj afektivne tenzije. O tim će faktorima morati voditi računa i psihoterapija, tragaju-ći za novim tehnikama liječenja. Vjerojatno značenje “terapije obitelji” ne leži isključivo u tome što ona ponovno upozorava na endemski karakter neuroze, nego u tome što dobro prepoznaje da su u današnjoj obitelji svi članovi jednako ugroženi od afek-tivne tenzije i, prema tome, svima treba otvoriti mogućnost lije-čenja barem na nivou odreagiranja. U ranijim društvenim okvi-rima postojao je veći broj socijalnih racionalizacija, pomoću kojih su pasivna žena, odnosno agresivni muškarac mogli svoju neurozu uklopiti u razne socijalne uloge. Današnje obitelji teže podnose te klasične uloge roditelja, muškarca, žene, majke, oca, djece, djece raznog spola, i time psihopatologija obitelji ne

postaje možda dublja, ali pokazuje tendencije mijenjanja.Sama dječja dob pogoduje pojavi konverzija, jer dijete

mnogo lakše nego odrasli odgovara poremećajem jedne somat-ske funkcije na psihološki nepovoljne uvjete.

Općenito, pod konverzijom podrazumijevamo pojavu po-tisnuća emocionalnog materijala u nesvjesno i njegovo javljanje u prerušenom obliku, kao potisnutog emocionalnog konfl ikta. Taj konfl ikt nalazi simbolički izraz u simptomu kod djece do četvrte-pete godine, do edipalne faze razvoja libida. Ti simp-tomi često pokazuju da dijete odbija zadovoljiti jednu fi ziološ-

ku potrebu, npr.glad, ili potrebu za snom, ako su ranija iskustva oko zadovoljavanja te potrebe bila neugodna ili traumatizirajuća za dijete u najširem smi-slu riječi. Zbog toga se takve neurotske poja-ve često javljaju samo u vezi s nekom speci-fi čnom situacijom. Na primjer, povraćanje može biti izazvano pretjerano autoritativ-nim stavom majke, koji se manifestira rigid-nim režimom obroka, i može se javljati samo prilikom hranjenja, ali

se ono može kasnije javljati i pri svakoj emocionalno nabijenoj interakciji između majke i djeteta.

Toksično djelovanje odnosa

Međutim, znatno su češći faktor odgojni stavovi roditelja i drugih osoba iz bliske okoline djeteta. Ono što daje važnost tom faktoru jest i neprekidna izvrgnutost djeteta tim utjecajima, koji se manifestiraju nizom svakodnevnih postupaka roditelja. Kao jedan od najvažnijih faktora smatramo poremećeni rani odnos majka-dijete. Svaki poremećaj tog emocionalnog odnosa dovodi do “psihotoksične” ili “defi citarne” bolesti, već prema tome da li se radi o “toksičnom” djelovanju neadekvatne lič-nosti i stava majke, ili o više ili manje otvorenom odbacivanju djeteta. Odbacivanje i emocionalno neprihvaćanje djeteta može biti i prikriveno prekomjernom gratifi kacijom njegovih potreba i pretjerano popustljivim odgojnim stavom. Smatra se da, zbog svoje vlastite neuroze, majka prenosi na dijete projekcijom ili identifi kacijom vlastite neriješene infantilne konfl ikte, a dijete svojom neurozom “odgovara” na majčina neurotična očekiva-nja i stavove. Međutim, neuroza majke ne mora neizbježno do-vesti do neurotskog reagiranja kod svakog djeteta. Ona može pogodavati razvoju neuroze samo kod djeteta jednog spola ili samo kod mlađeg ili starijeg, što također može biti uvjetovano specifi čnim majčinim infantilnim konfl iktom koji ona ponavlja u vlastitoj obitelji.

Mr.sc. George Salebi, dr.med.



Spolni odgoj

Davno je prošlo vrijeme kad su dje-ca vjerovala u priču da ih je na svijet do-nijela roda ili ih je mama našla u glavici kupusa. Više to kod njih «ne pali». Pri-sjetio sam se anegdote o tome: mališani pitaju baku: «Bako, kako smo mi došli na svijet?» «Donijela vas roda», vrlo oz-biljno odgovori baka. Oni se pogledaše i smiješeći se jedan drugom reče: «Baka ne zna», a drugi: «Da joj kažemo?»

Moje dijete je pristojno

Današnja su djeca, poglavito mla-dež, bolje informirana o svome postanku i spolnosti pa su zahtjevnija u svojim pi-tanjima. Ne zadovolje se «bajkama», već traže istinu, a roditelji to uporno izbjega-vaju. Usto, neki žive u zabludi da samo loše odgojena, zločesta i bezobrazna dje-ca razgovaraju o seksu i iz toga područja odraslima postavljaju «nepristojna» pi-tanja; da njihova sina ili kćer ne zanima spolnost, da o njoj malo znaju (neki se time čak i ponose!).

Da bismo zadovoljili dječju rado-znalost, oslobodili ih lutanja, pogrešnih i iskrivljenih informacija, loših utjecaja ulice, pornografske literature - treba ih pravovremeno, objektivno informirati i educirati o spolnosti. Ako na pitanja do-biju zadovoljavajuće odgovore, spolnost više neće biti njihovom preokupacijom, a zanimanje za seks će biti primjereno uzrastu.

Roditelj mora biti sretan što je prvi komu se dijete obraća takvim pitanji-ma (jer u njega ima povjerenje) pa spre-mno, bez ustezanja i srama odgovoriti na njih otvoreno, primjereno psihofi zičkom uzrastu djeteta. S mladima valja razgo-varati o spolnosti radi pravilnog infor-miranja i dobrog spolnog odgoja. Taj je odgoj, kao i svaki odgoj, najprirodnija obveza roditelja pa se tako mora i pona-

šati. Latinska mudrost kaže: «Što je pri-rodno, nije sramno!»

Otac ili majka ne smiju izbjegava-ti odgovore na «škakljiva pitanja»! Za pravog roditelja ta pitanja nisu nikakvo iznenađenje, već radost da može poučiti sina ili kćer o tom vrlo važnom životnom pitanju. On ima pripravne odgovore. Ne-rijetko čak inicira takve razgovore s dje-com.

Ne postavljaj nepristojna pitanja

Djecu vrtićkog uzrasta zanima kako su došla na svijet. Zašto ih majke nose u trbuhu? Zašto ga je rodila mama, a ne tata? Zašto seka ima «ribicu», a braco «miša»? Koliko će ulaziti u detalje, ovisi

o njegovu uzrastu i interesu te kako ro-ditelj reagira, je li ili nije odgovorima zadovoljena njegova znatiželja. Zato o spolnosti treba razgovarati jasno, prirod-no, neusiljeno, slobodno, tako da to dijete shvati, a ne uvijati velom tajanstvenosti niti od toga činiti senzaciju.

Dijete s 4–5 godina zadovoljit će odgovor da beba raste u maminu trbu-

hu, na posebnom mjestu stvorenu za nju. Pokaže li više interesa, treba mu reći da se to mjesto zove maternica. U njoj beba živi, raste i hrani se preko pupčane vrpce kojom je vezana za majku. Kad beba po-raste i postane sposobna živjeti izvan majčine utrobe, mama ode u rodilište i rodi ju. U rodilištu se o njima brinu liječ-nici i medicinske sestre. Nakon nekoliko dana, majka s bebom dođe kući. Njihov dolazak obraduje sve ukućane, a najviše djecu koja su dobila brata ili sestru.

Djetetu treba pokazati trudnicu iz susjedstva. Neka opipa njezin trbuh i osluhne kako se beba miče i rita. Taj dio pitanja većina roditelja uvjerljivo objasni djetetu.

Problem počinje kad mlađi osnovci pokažu zanimanje za nove detalje pa pi-taju: Kako je i kuda beba izašla iz mami-na trbuha? Kakva je uloga oca u njihovu rođenju? Zašto muškarci ne mogu rađati djecu? I počnu nizati pitanja: zašto ovo, zašto ono… Tu njihova radoznalost nema kraja. Svaki odgovor za njih je izazov koji ih potakne na novo pitanje.

BAKA NE ZNA – DA JOJ KAŽEMO…Neka cijeli svemir bude knji-

gom mojem djetetu.

Shakespeare

12



Bez ustručavanja, srama, crvenje-nja, zamuckivanja i neugode (jer će oni tu smušenost i sram zapaziti), treba im objasniti da beba izlazi kroz poseban otvor koji se zove vagina (rodnica), a na-lazi se između maminih nogu. To se može i uvjerljivo objasniti pojednostavljenom shemom, slikom ili crtežom, odnosno ilustracijama iz medicinske enciklope-dije ili iz biologije na kojima su jedno-stavno i jasno prikazani muški i ženski spolni organi. Dobro mu je ostaviti taj materijal da samo i slobodno razgleda, «prouči» i time do kraja zadovolji svo-ju radoznalost. Na tim pitanjima znatan dio roditelja zakaže i ne položi ispit. Poje-dinci vješto zaobiđu odgovore, neki dijete pošalju da pita mamu (tatu), neki uskrate odgovor, neki izgrde dijete zbog nepristoj-nih pitanja.

A sad dolazi ono najškakljivije, naj-kompliciranije i naj-delikatnije pitanje, koje obično postavlja-ju stariji osnovnoškol-ci: Kako je beba ušla u mamino tijelo? Ov-dje je važno istaknu-ti ulogu oca koja je u obavješćivanju djeteta o njegovu začeću i po-stanku uvijek zapostavljena. Razgovor se obično svodi na dijete i majku, trudnoću, rađanje i dojenje, a funkcija oca se i ne spominje. Time ono može steći pogrešan dojam da u procesu začeća i reprodukcije on i ne sudjeluje. Valja mu na primjeren način objasniti da se mama i tata mnogo vole, da iz njegova tijela izlazi tekućina koja se naziva sperma, da se samo jedna stanica – spermatozoid – sjedini s jajaš-cem koje se nalazi u maminu tijelu i od toga nastaje zametak iz kojeg se razvi-ja i nakon devet mjeseci rodi beba. I taj proces može se prikazati pomoću crteža, što smo već rekli. Ako se dijete zanima za detalje, može se reći da je to tema za srednjoškolce.

A zašto te to zanima

Bez obzira na to što vam je neugod-no, od najranije mladosti s djetetom mo-rate razgovarati o spolnosti, objektivno ga informirati i pravovremeno obavije-stiti o svim promjenama koje se odvijaju u njegovu tijelu i psihi. A kako to učini-ti? Kako znati kad je pravo vrijeme za te razgovore, edukaciju i pripremu za prvu đačku ljubav, humane i odgovorne odnose među spolovima i u partnerskim odnosi-ma? Što mu i u kojoj razvojnoj fazi treba reći? U svakom slučaju bit ćete iznenađe-ni, otkrit ćete kolika je «neznalica» vaše dijete kad je riječ o vlastitoj spolnosti, a

još veća o suprotnom spolu. Ili, suprotno tome: bit ćete šokirani ne samo njegovim poznavanjem anatomije, već i funkcio-niranja spolnih organa i promjena kroz koje prolaze djevojčica i dječak tijekom odrastanja i spolnog sazrijevanja. Na ža-lost, ovi drugi su u manjini.

Kad vas dijete nešto upita, nemojte mu odgovarati protupitanjem. A zašto te to zanima? Time mu stavljate na znanje da niste raspoloženi za otvoren razgovor i praktično ga upućujete da odgovor po-traži negdje drugdje. Skupite «hrabrost», očuvajte mirnoću, budite konkretni, ja-sni, uskladite svoj rječnik i informacije s njegovim stupnjem razvitka. Nemojte iskazivati sram i jedva čekati da razgo-

vor završi. Ono će to brzo zapaziti i više vas neće pitati. Naprotiv, potaknite ga da što više razmišlja, prosuđuje, pita i raz-govara.

Razgovor o spolnosti mora se češće obnavljati jer dijete odrastanjem dolazi do novih spoznaja, novih nepoznanica i problema koji traže odgovor. Ne čekajte da vas ono nešto pita. Pokažite inicija-tivu. Bez obzira na to koliko ono znalo o spolnosti, uvijek ima mnogo toga što može pitati, naučiti i protumačiti pa mu je potrebna vaša pomoć u iznalaženju odgovora. Ako vi inicirate razgovor, ono će vas više cijeniti, poštovati i uvažavati a, usto, u prednosti ste jer se možete te-

meljito pripremiti i argumentirano mu predočiti i ra-zjasniti određene činjenice iz spol-nosti.

Najneugod-nije je, mada to ne bi trebalo biti, objasniti djete-tu u pubertetu ili adolescenciji, ako upita, kako tati-ne sjemene ćelije (spermatozoidi) dospiju u mamino tijelo i kako dolazi do njihova susreta s maminim jajaš-cem. Bez ikakva stida i ustručava-nja treba mu reći

da, kad se mama i tata vole i maze, nje-gov penis (spolni organ muškarca) uđe u njezinu vaginu (žensko spolovilo) i ispu-sti spermu (sjemena tekućina koju izlu-čuju muške spolne žlijezde). Valja ga in-formirati, ako ono to želi, da se svakog mjeseca naizmjenično u jednom od dva njezina jajnika – koji se nalaze s lijeve i desne strane maternice i s njome su spo-jeni jajovodima – stvara jajašce ili žen-ska spolna stanica. Jajovodi služe za pro-laz sperme prema jajašcu i za prolazak oplođenog jajašca u šupljinu maternice.

Udobno i toplo

Izlaženje jajašca s površine jajnika nazivamo ovulacijom. To se dogodi iz-



među 12. i 16. dana računajući od prvog dana prethodne mjesečnice. Jajašce je spremno za oplodnju ako se susretne i sjedini s jednim muškim spermatozoi-dom, koji kroz vaginu i maternicu prodi-re u jajovode. Njihovo sjedinjenje nazi-vamo oplodnjom ili začećem. Oplođeno se jajašce spušta kroz jajovod u materni-cu gdje se ugnijezdi, a oko njega se for-mira posteljica (placenta). Otad počinje razvoj bebe i traje devet mjeseci.

Tkivo maternice napaja se majči-nom krvlju, veoma bogatom hranjivim sastojcima potrebnim za život i razvi-tak ploda. Majčin se organizam, tijekom trudnoće, brine za njegovu udobnost, to-plinu, prehranu, zdravlje, normalan ra-zvoj i rast. Tijekom trudnoće maternica sadržava, osim zametka, posteljicu i plo-dovu vodu. Vodenjak prsne neposredno prije poroda i voda iscuri. To je upozore-nje i signal trudnici da se pripremi jer će ubrzo roditi bebu. Sve se to može zorno prikazati na slikama, crtežima i shema-ma. No, tako postupa mali broj rodite-lja.

Djevojčicu ili dječaka ne treba op-terećivati drugim kompliciranim proce-sima koji se odvijaju u maternici tijekom trudnoće. No, ako ih i to zanima, može im se postupno objasniti ili im nabaviti prikladnu literaturu i staviti na raspo-laganje pa će oni proučavati to što žele, a ako nešto ne razumiju, pojašnjenje će tražiti od roditelja, učitelja ili liječnika.

Ovdje se postavlja pitanje treba li se služiti stručnim terminima (vagina, penis, sperma, jajašce, sjemena ćelija) ili ih zamijeniti nekim drugim, djetetu bližim. Stručnjaci drže da treba rabi-ti stvarne nazive jer će se kasnije lakše služiti literaturom koja sadrži to naziv-lje. Čini nam se da ti termini zadaju više problema roditeljima nego djeci da ih shvate. Djetetu se postupno, primjereno njegovu uzrastu i razvojnim potrebama, objašnjavaju ti nazivi i procesi. Uosta-lom, i njegova znatiželja i pitanja imaju takav tijek. Obično počinju s onim kako je došlo na svijet pa, preko upoznavanja tjelesnih razlika među spolovima, pr-vih simpatija, ljubavi, partnerskih veza, dođu do seksualnih odnošaja, primje-ne kontracepcijskih sredstava, zaštite od spolnih bolesti, trudnoće, pobačaja i drugih problema s kojima se mlađi su-sreću. To zanima tinejdžere.

Sretni su roditelji kojima se dijete, poslije mladić i djevojčica, povjeravaju, bez srama ih pitaju, vjeruju im i od njih očekuju jednako iskren odnos, konkre-tan i jasan odgovor. Ako to roditelji ne iskoriste, ili ih iznevjere, oni će odgovo-re dobiti od vršnjaka ili iz drugih izvora, često na loš, neprimjeren, pogrešan, per-verzan i zastrašujući način, ili biti nago-voreni na seks.

Da se adolescenti(ce) ne bi upušta-li u preuranjene spolne odnose i da bi izbjegli štetne posljedice, moraju dobro

upoznati svoju seksualnost i sve što je u svezi s njome. Japanska poslovica kaže: «Nitko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna.» Zato djetetu osigurajte dobar seksualni odgoj i edukaciju pa, i ako stu-pi u seksualni odnos, znat će se zaštititi od trudnoće. I sinove valja poučiti odgo-vornom odnosu prema partnerici u ado-lescentskoj vezi.

Na žalost, ima obitelji u kojima je seksualnost tabu tema koja se i ne spo-minje, a kamo li da roditelju postave ta-kva «bezobrazna i prosta» pitanja. Po-sljedice su teške.

Kroz razgovore s mališanima uoči-li smo da neki drže da beba iz mamina trbuha izlazi kroz pupak. Bilo je odgo-vora da se bebe rađaju na «pišu» ili na «guzu». Jedan je mališan bio siguran da je rođen na sisu i da se na jednu rađa-ju muška, a na drugu ženska djeca, ali nikako nije mogao odgonetnuti koja se rađaju na desnu, a koja na lijevu.

O znanju tinejdžera iz spolnosti uvjerit ćemo se ako pročitamo njihova pitanja poslana časopisima. Jedna dje-vojčica kaže da ju je dečko poljubio i pita da li može zatrudnjeti.

To su djeca roditelja koji, poput one bake, dovode djecu u zabludu, o seksu-alnosti ih ne poučavaju, nego ih seksom plaše.

Mr.sc. Ivica Stanić

Promidžbeni prostor

uNarodnom zdravstvenom listu

Ako želite oglašavatiu našem listu,

javite se na telefone:

Uredništvo

051/ 21 43 59051/ 35 87 92

14



Važnost pozitivne slike o sebi kod djece i adolescenata

ZNAM DA SAM DOBAR, USPJEŠAN I VOLJEN

Ja sam onaj koji ljuti mamu

Osoba s uspješnim identitetom iza-bire ponašanja koja djeluju na duge staze. Dijete koje misli da, njemu važni, odrasli misle pozitivno o njemu, sklono je takvo mišljenje zadržati i u budućnosti. To čini ponavljanjem različitih ponašanja kojima potvrđuje svoj pozitivan identitet. Time se pozitivan identitet postepeno izgrađu-je, i to temeljem povratnih informacija najprije od roditelja, a potom od odgaja-telja u vrtiću i nastavnika u školi te baka, djedova, braće, sestara i dr. Pojednostav-ljeno rečeno, dajući djetetu informaciju o tome da je njegovo poželjno, pozitivno ponašanje primijećeno, kreiramo njego-vu sliku o sebi koju ono, kasnije, nastoji i zadržati. Doživljavajući sebe dobrim i prihvaćenim od strane okoline, dijete će manifestirati dobro adaptirano ponaša-nje, naravno sve to u okvirima očekiva-nima za dob djeteta.

Na žalost, čini se da vrijedi i obr-nuto. Primjećujući i ističući uglavnom ili vrlo često djetetova, za nas u datoj situaciji, negativna i nepoželjna pona-šanja, mi mu šaljemo poruku da time pridobiva našu pažnju, makar ona bila i neugodna. Potom dijete čini stvari ko-jima potvrđuje takvu sliku o sebi. Nije teško predočiti kako se dalje učvršćuje začarani krug negodovanja okoline, kri-tiziranja, djetetovog percipiranja samoga sebe u kontekstu isticanja negativnosti i fi ksiranja nepoželjnih ponašanja. Kada važna odrasla osoba iz djetetove okoline, npr. otac ili majka, ne uspije kod djeteta uočiti pozitivnu komponentu koju će jav-no istaknuti i naglasiti, djetetu preosta-

je samo jedan odgovor na pitanje: «Tko sam ja?» To je odgovor sličan ovome: «Ja sam onaj koji ljuti mamu, tatu, tetu u vr-tiću, učiteljicu itd.»

Topla riječ gradi samopoštovanje

Kasnije, kod adolescenata, prema brojnim stranim i domaćim istraživanji-ma, neuspjeh u prevladavanju pojedine faza sazrijevanja identiteta može rezulti-rati konfuzijom identiteta i uloge u druš-tvu, što može dovesti do delinkventnog ponašanja. Smatra se da je identitet pre-sudni pokazatelj diferenciranosti delin-kvenata od nedelinkvenata. Negativan identitet može biti prediktivna kompo-nenta antisocijalnog i asocijalnog pona-šanja. Što je slabiji identitet, to je veći stupanj delinkventnosti, izražen intenzi-tetom i težinom vršenja kaznenih djela.

Pri tome se ističe da je vrijedno-sna komponenta identiteta, uz ponašaj-nu komponentu, najsnažniji prediktor delinkvencije. Samopoštovanje je, kao vrijednosna komponenta identiteta, ti-jekom adolescencije na svojoj najnižoj točki. Značajni prediktor većeg općeg samopoštovanja čini roditeljska podrš-ka, topli i brižni roditeljski odgojni stil i preuzimanje više odgovornosti od strane adolescenta unutar obitelji. Kvaliteta ko-

munikacije u obitelji predstavlja jedan od najznačajnijih čimbenika u formiranju identiteta i općeg samopoštovanja. Uzro-ci niskog samopoštovanja kod adolesce-nata uočavaju se u nedostatku otvorene komunikacije u obitelji i neuključenosti u obitelj te s iskustvom zlostavljanja u djetinjstvu.

Dok je visoko samopoštovanje po-vezano s konstruktivnim rješavanjem problema, povišenom motivacijom i po-zitivnim emocionalnim statusom, nisko samopoštovanje je jedan od ključnih elemenata nastanka i razvoja društveno nepoželjnih ponašanja kojima adolescent može ugrožavati sebe i/ili svoju okolinu. Adolescenti s niskim samopoštovanjem mogu biti skloniji sudjelovanju u agre-sivnom i nasilnom ponašanju nego oni koji imaju pozitivne osjećaje prema sebi. Nisko samopoštovanje povezano je s ri-zicima za razne emocionalne poremeća-je i poremećaje u ponašanju, uključujući, pored delinkvencije, i depresiju, anksio-znost i probleme prehrane. Jednim lon-gitudinalnim istraživanjem u SAD-u potvrdila se povezanost niskog samopo-štovanja djevojaka u ranijoj adolescenciji sa sklonošću udaranja drugih u kasnijoj dobi, što se može implicirati i na razdo-blje majčinstva.

Odgovornost odgajatelja

Identitet se formira tijekom čitavog života. Djetinjstvo i adolescencija ključ-na su razdoblja u njegovom formiranju zbog snažnih i presudnih utjecaja važnih ljudi i događaja iz uže i šire socijaliza-cijske okoline. Odgoj za sretne, kreativ-ne i uspješne identitete naše djece i ado-lescenata visokog samopoštovanja jest odgovornost svih nas. To, naravno, ne mora značiti i odgoj bez poštivanja pra-vila i društvenih normi. Napor koji odra-sli mogu, a rekla bih i moraju, ulagati u pozitivan razvoj mladih članova društva, vrlo izvjesno će se višestruko isplatiti u budućnosti.

Mr.sc. Nataša Mirolović Vlah,dipl. defektolog-socijalni pedagog


Istraživanja u svijetu i u Hrvat-skoj pokazala su da djeca i adoles-centi s poremećajima u ponašanju imaju lošiju sliku o sebi nego njihovi vršnjaci. Mnogi autori smatraju da je pozitivan identitet zaštitni čimbe-nik nastanka i razvoja poremećaja u ponašanju u širem smislu, pa tako i delinkvencije u užem smislu druš-tveno nepoželjnih ponašanja.


NARODNI ZDRAVSTVENI LISTNARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Ljubav i nasilje u adolescentskim vezama

JA TE VOLIM

Sve se odvijalo tiho, nečujno i spontano, baš onako kao što kaže poljska poslovica: «Ljubav i pjesma trebaju biti spon-tani.» Intenzivni emocionalni osjećaji i snažni dojmovi duboko su ucijepljeni u sjećanja pa je svako prisjećanje na te predivne dane, uvijek svježe, lijepo i ugodno. Iako su počele u snažnom zanosu i žaru, malo ih se održalo jer su te mladenačke ljubavi nestabilne i prolazne, baš kao i sama mladost. Mnoge su jedno-stavno nečujno nestale. Nažalost, dosta ih je neslavno završilo zbog sukoba, nasilja i zlostavljanja, a poneka i zbog silovanja i drugih uzroka, ali i neželjenih posljedica. To je čudan apsurd koji se događa u tim odnosima, jer ni po kojoj logici nasilje ne ide uz ljubav. Onaj tko voli, ne vrši nasilje nad voljenom oso-bom, a tko doživljava nasilje od partnera, ne može ga voljeti. Zašto se u vezi događaju nasilje i ljubav?

Što je nasilje u adolescentskim vezama

Pod pojmom adolescentske veze razumijevamo dvije mla-de osobe (mladića i djevojku) koje su na temelju zajedničkih simpatija uspostavile bliske odnose s namjerom da te simpatije prerastu u iskrenu ljubav. A što je nasi-lje? «Nasilje je primjena sile protiv volje ili prava onoga na kome se primjenjuje.» Defi niramo ga kao sustavno zlobno po-stupanje, nanošenje zla partner(u)ici; kao ničim izazvanu agresivnu aktivnost, kori-štenje fi zičke nadmoći, sile i ucjene radi podčinjavanja, omalovažavanja, poniže-nja, vrijeđanja, zadavanja boli partneru/partnerici. To je seksualno maltretiranje, uznemiravanje, dodirivanje intimnih di-jelova tijela protivno njenoj volji, nago-varanje i prisiljavanje na oralni, analni ili genitalni seks. Zlostavljanje je svako izlaganje tjelesnom, emocionalnom, soci-jalnom i/ili seksualnom napadu, traumati-zaciji, stresnoj situaciji i grubom zanema-

rivanju. Primjerice, dođu na zabavu, a mladić ostavi djevojku za stolom i s društvom za šankom ispija alkohol. Ili obrnuto, ona njega ostavi, pridruži se prijateljicama, priča… Pojam na-silja odnosi se na više oblika i vrsta viktimizacije. Želimo li naglasiti da je riječ o određenoj vrsti, koristimo uži pojam, npr. tjelesno nasilje, ili još uži: ćuškanje…Nasilje u adolescentskim vezama pitanje je kršenja ljudskih prava i sloboda.

Nasilje je u vezi svako namjerno tjelesno, psihičko ili sek-sualno iskorištavanje, mučenje, iživljavanje, nanošenje patnje, boli, emocionalne nelagode, narušavanje ugleda, ljudskog do-stojanstva, tjelesnog, duševnog i/ili spolnog integriteta. Praće-no je gorčinom, snažnim emocionalnim nabojem i agresivnom reakcijom. Prema tomu, zlostavljanje je širi pojam od seksual-nog, psihičkog, tjelesnog, socijalnog, ekonomskog i drugih poj-mova koji označavaju pojedine tipove i oblike nasilja u adoles-centskim vezama i partnerskim odnosima općenito. Terminom nasilja obuhvaćene su sve te, kao i druge vrste, tipovi i oblici agresije u vezama pa ga u tom smislu i ovdje koristimo. Nasilje može biti jednokratno, ali se može i ponavljati, a zlostavljanje se najčešće provodi kontinuirano, u kraćem ili duljem vremen-skom razdoblju.

Ima više vrsta i oblika nasilja, a mi ćemo ih svrstati u tri skupine:

1. fi zičko ili tjelesno nasilje (guranje, štipanje, grubo sti-skanje, povlačenje za kosu, ćuškanje, udaranje nogom, obara-nje na tlo i drugi oblici ugrožavanja tjelesnog integriteta);

2. psihičko ili emocionalno nasilje obuhvaća verbalne napade, ismijavanje, govorenje ružnih riječi, vrijeđanje, omalo-važavanje, ponižavanje, nazivanje pogrdnim imenima, dovođe-nje u nelagodu, osobito u društvu, sramoćenje, širenje neistina, grube šale, uskraćivanje određenih sloboda, zastrašivanje, op-tuživanje za ono što žrtva nije napravila, prijetnju silom, ucje-nu;

«Muškarci nisu izbjegavali nikakva sredstva kada su trebali braniti nevinost žene, ali niti kada ju je tre-balo oduzeti.»

Axel Sandemose

Nema onoga tko se ne sjeća svoje prve đačke lju-bavi jer je to nešto najljepše što se mladoj osobi može dogoditi. Dugo su dva mlada srca snažno kucala, dugo su oči nježno milovale voljeno biće, dugo je duša ni-jemo isijavala sentimentalne poruke, dugo je u ušima odzvanjao ljubavni zov, prije nego što su izgovorene te tri drage riječi: «Ja te volim!»

16



3. seksualno nasilje Svjetska zdravstvena organizacija defi nira kao bilo koji seksualni čin, neželjeni seksualni komen-tar, prijedlog ili kontakt ostvaren protivno volji žrtve, upora-bom prijetnje, sile, ucjene. Navest ćemo samo nekoliko najslo-ženijih oblika seksualnog nasilja: dodirivanje intimnih dijelova tijela, seksualno uznemiravanje, nagovaranje, vršenje pritiska i iznuđivanje seksualnog odnosa, silovanje.

Nasilničkom ponašanju skloniji su mladići nego djevojke. Ono često dovodi do raspada veze. Nerijetko je potrebna pomoć stručne osobe u razrješavanju krize i uklanjanju trauma. Žrtve verbalnih ili fi zičkih napada najčešće su partnerice. Napadači su obično impulzivne mlade osobe, mladići iz obitelji u kojima često vladaju nasilje, nesloga i sukobi; mladići koji su odgajani nasiljem; koji su prepušteni ulici, lošem društvu ili su tijekom odrastanja i formiranja vlastite ličnosti bili razmaženi u obitelji i dobivali sve što žele, pa to isto očekuju i od partnera.

Korijeni nasilja

Veliku prepreku pravilnom spolnom odgoju mlađih čine ponašanja odraslih koji imaju dvostruk moral: jedan propovi-jedaju njima, drugi rabe u praksi. Mladi riječi čuju i zabora-ve, a uzore oponašanja i usvajaju. U školi uče o ravnopravnosti spolova, a svuda oko sebe vide borbu za nadmoć, diskrimina-ciju, zapostavljanje i neravnopravnost žene, kako na poslu i u javnom životu, tako i u obitelji. Carl Jung kaže: «Gdje vlada ljubav, nema mjesta želji za moći, dok tamo gdje pre-vladava moć, ljubav nestaje.» Znači li to da ljubav slabi? Ne, samo se mladi mo-raju više truditi, da-vati, a ne samo uzi-mati. Nijemci kažu: «Tko hoće ljubav žeti, mora je sijati.» Znači, da bi bio vo-ljen, mora voljeti. Što više ljubavi pružaju, više im se i uzvraća.

Mladima se govori o spolnoj suzdržanosti, a oni često oko sebe vide spolnu raspuštenost, preljub, silovanja, prostituciju. Priča im se o potrebi da se spolnost oplemeni i produhovi, a ne-rijetko su svjedoci vulgarnog iživljavanja spolnog nagona, ra-znih primitivnih seksualnih scena, perverznih događanja, ek-shibicionističkih prizora, spolnog nasilja, koje vrše pojedinci, ne samo pedofi li, nego i neki ugledni ljudi, među kojima ima i roditelja. Ponekad su djeca njihove žrtve. Ta nasilna i traumat-ska iskustva ostavljaju negativne posljedice na njihov kasniji seksualni život, ljubav, ponašanje, odnose u vezama, kasnije i u braku. Narod kaže: «Ono što si posijao, to ćeš i žeti», a Kvin-tilijan poručuje: «Ne može biti žetve tamo gdje se nije sijalo!» Ako se sije diskriminacija, nasilje, pedofi lija i incest, plodovi

će žetve biti još beskrupuloznije zlostavljanje, svirepo nasilje i monstruozna rodoskvrnuća. Kako onda od mladih ljudi, koji u toj sjetvi nekad sudjeluju kao žrtve, rjeđe kao sudionici, mo-žemo očekivati da poštuju tuđa prava i da se u adolescentskim vezama humano i čovječno odnose? Ono što i kako odrasli čine, činit će i njihova djeca. Većina odraslih ljudi ima zdrave stavove, vrlo kvalitetno ponašanje, uzoran brak i svojoj djeci pružaju konstruktivne uzore i primjere za oponašanje. Sretni su to očevi i majke i još sretnija djeca. Nažalost, i poneko njihovo dijete, pod utjecajem lošeg društva, nagovorom i pod pritiskom vršnjaka huligana i nasilnika, ali i negativnih uzora odraslih, zaluta među ovisnike, prijestupnike, delinkvente, silovatelje. Osim obitelji, na odgoj i formiranje mladih osoba utječu okolni i socijalni čimbenici i drugi relevantni izvori, javni mediji, fi l-movi, pornografi ja…

Uzori odraslih najbolji su odgajatelji i izvori pozitivnih, ali i negativnih utjecaja na formiranje mlade ličnosti. Iz njihovih odnosa izvire velik dio uzroka nasilja među djecom i adoles-centima, u partnerskim odnosima… Oni na mlade nezrele oso-be djeluju zarazno. Ono pozitivno i plemenito što su roditelji odgojem ugradili u dijete, te zle i pokvarene osobe, poput crva u jabuci, razgrade, zatruju im dušu. Djeca i mladi znatiželjni su i povodljivi, lako nasjedaju slatkorječivim prevarantima koji im nude golem izazov, seksualnu avanturu, nešto nedoživlje-

no. Sve se to odvija u strogoj diskreciji, pod velom misterio-zne tajnovitosti.

Mlade osobe nitko nije educirao (ili je to činio vrlo oskudno) o spolno-sti, spolnim odno-sima i posljedicama preranog stupanja u seksualne odnose, niti ih je itko uputio na korištenje kontra-cepcije. Posljedice su: nasilni pobačaji, bijeg od kuće, napu-štanje škole, prisilno sklapanje maloljet-ničkih brakova, pro-

miskuitet, prostitucija, izvanbračna djeca…Kad se nesreća dogodi, spremni smo osuđivati sve, ali ne i

zapitati se što smo poduzeli, što nismo, a trebali smo, da do nje ne dođe, kolika je naša krivnja jer mi nismo ispunili zadaću.

Zlostavljanje u vezama

Rezultati istraživanja u Engleskoj pokazuju da je između 25% i 40% djevojaka zlostavljano od partnera. Najviše sukoba u adolescentskim vezama događa se zbog prisile na seksualni odnos. Djevojke koje su navikle ispunjavati tuđe želje, malo se bune, pa popuste da bi očuvale vezu.

Njih valja poučiti kako da kažu NE jer je to njihovo pravo; moraju odrediti granicu na bilo kojem stupnju intimnosti jer je



riječ o njihovom tijelu i odluci. Tko ne poštuje tu granicu, ne poštuje ni nju, pa je bolje prekinuti vezu nego trpjeti nasilje.

Iz statističkih podataka američkog Ureda za statistiku vidljivo je da:- jedan od 10 adolescenata i adolescentica doživi neki oblik fi zičkog nasilja u vezi;

- čak 85% zlostavljanih u vezi su partnerice;

- 95% prijavljenih napada u vezama počinili su mladići;

- više od 70% adolescentica trudnica ili majki tuku njihovi partneri;

- 71% od svih seksualnih napada na partnerice bilo je unapri-jed planirano;

- većina silovanih žrtava ima između 16 i 24 godine života;

- u 60% silovanja koja su prijavljena kriznim centrima počini-telj je žrtvi bio poznat;

- zlostavljanje se može dogoditi u svim vrstama veza, uključu-jući i homoseksualne.

Visok postotak žrtava nasilja utvrđen i ispitivanjem na uzoru od 1632 učenika od 8. do 11. razreda, koje je provela Obrazovna fondacija američke sveučilišne udruge žena. Evo rezultata:

- 85% djevojčica i 76% dječaka navodi da su doživjeli seksu-alno uznemiravanje;

- 65% djevojčica navodi da su bile dodirivane, zgrabljene ili uštinute na seksualiziran način;

- 13% djevojčica i 9% dječaka navodi da su bili prisiljeni na neku seksualnu aktivnost koja nije ljubljenje;

- 25% djevojčica izostalo je od škole i ostalo kod kuće da bi izbjeglo seksualno uznemirivanje;

- 86% djevojčica koje su bile žrtve navode da su ih seksualno uznemirivali vršnjaci;

- 25% djevojčica koje su bile žrtve navode da su ih seksualno uznemirivali djelatnici škole.

U okviru projekta CESI-ja, u suradnji sa školama, žen-skim udrugama i udrugama mladih, koncem 2005. provedena

je anketa o nasilju u adolescentskoj vezi u Hrvatskoj. Nalazi pokazuju da je 60% mladih doživjelo neki oblik nasilja u vezi, 43% izjavilo je da su se ponašali nasilno u vezi, a 87% djevoja-ka i 57% mladića smatra ozbiljnim problemom nasilje u vezi; 28% učenika i 8% učenica drži da kad kaže NE misle DA; 25% dječaka i 12% djevojaka tvrde da prisila na spolni odnos nije nasilno ponašanje, a 51% prvih i 31% drugih kaže da žena mora paziti da ne izaziva muškarca.

Prevencija nasilja

Zlostavljanje se u adolescentskim vezama negativno odražava na fi zičko, emocionalno i psihosocijalno zdravlje tinejdžera. Nasilje počinje sitnim zadirkivanjem i mladenač-kim izazivanjem, postupno može prerasti u pravo zlostavljanje i seksualno iskorištavanje pa završiti i silovanjem. Da bismo nasilje među mladima, posebno seksualno zlostavljanje u ado-lescentskim vezama, sveli na najmanju mjeru, treba provoditi sustavnu prevenciju, osobito primarnu, osigurati vrijedne uzore za oponašanje, pravovremen, cjelovit i uzrastu primjeren spolni odgoj i edukaciju.

Prevencija (profi laksa – zaštita, čuvanje, sprječavanje) ukupnost je svih odgojnih i drugih mjera i postupaka usmjere-nih na sprječavanje pojave nasilja i seksualnog zlostavljanja u vezi. To je skup odgojnih, korektivnih i represivnih mjera koje se koriste na planu sprječavanja pojave, djelovanjem na cijelu populaciju mladih, posebnim naglaskom na rizične pojedince i skupine, bilo da su nasilno orijentirani ili bi mogli postati žr-tvama nasilnika.

Treća skupina preventivnih mjera odnosi se na tretman, liječenje, resocijalizaciju, rehabilitaciju žrtava i počinitelja sek-sualnog zlostavljanja.

Mr. sc. Ivica Stanić

1

Učenje modeliranjem

Djeci svih uzrasta zajedničko je ovo: uši zatvaraju savjetu, a oči otvaraju primjeru

“Učenje bi bilo izuzetno naporno, a i rizično, kad bi se ljudi morali oslanjati isključivo na učinke svog ponašanja kako bi znali što činiti. Na sreću, većinu ponašanja naučimo pro-matranjem putem modeliranja: promatrajući druge shvaćamo kako se neko ponašanje izvo-di i kasnije nam to služi kao putokaz za vlastito ponašanje. To što možemo barem približno iz tuđih primjera naučiti neko ponašanje, spašava nas nepotrebnih pogrešaka.”

Albert Bandura

Učenje defi niramo kao relativno trajnu promjenu u ponašanju i znanju do koje je došlo zbog iskustva (Bratko). Teorija socijalnog učenja A. Bandure i R.H. Waltersa polazi od toga da je ljudsko ponašanje većinom stečeno te da načela učenja potpuno i u cijelosti objašnjavaju nastanak ponašanja.

Gledam i slušam

Učenje uvjetovanjem učenje je putem vlastitog iskustva. Učenje tom “metodom vla-stite kože” često je veoma bolan način učenja. Teorije socijalnog učenja pokazuju, pak, da se velik dio učenja zbiva u interakciji pojedinca i socijalne okoline. Ljudi za taj način učenja odavna znaju – spomenimo samo primjer iz života: prigovor jednog roditelja dru-gome o lošem davanju primjera djetetu.

Teorije socijalnog učenja često se nazivaju i učenjem po modelu, odnosno učenjem modelira-njem. Postoji nekoliko načina učenja po modelu, pa razlikujemo:

• imitiranje• modeliranje• simboličko učenje• učenje promatranjemKod teorija socijalnog učenja, za onoga koji uči

koristi se naziv učenik, a onaj od kojega uči, kojega dakle oponaša ili modelira, naziva se model. Naznačimo ukratko karakteristike svakog od tih načina učenja modeliranjem:

Imitacija. Ako se potpuno oponaša model, ali ne razumijevajući čemu služi takvo ponašanje, govorimo o imitaciji. Primjer je mala djevojčica koja se pokušava našminkati kao njena mama.

Modeliranje. Karakterizira ga situacija u kojoj učenik promatra živi model, koji želi utjecati na učenika. Na primjer, trener pokazuje sportašu kako će nešto učiniti, ili otac

UČENJE VLASTITOM KOŽOM BOLIUČENJE VLASTITOM KOŽOM BOLI

2

pokazuje svome sinu kako će nešto popraviti. Dakle, imamo situaciju živog modela koji najčešće daje i ver-balne instrukcije.

Simboličko učenje je vrsta socijalnog učenja koje se očituje u tome da model samo opisuje ponašanje uče-niku. Primjer: netko je nekome objasnio kako će u ne-koj kupovini negdje uštedjeti 50% novaca. Dakle, radi se o verbalnom modeliranju, jer nije učeniku in vivo pokazana radnja.

Učenje promatranjem ili opservacijsko učenje odnosi se na situacije kada učenik vidi i uzima u ob-zir i posljedice ponašanja modela. Ako su posljedice po model bile pozitivne, učenik će se u sličnoj situaciji po-našati poput modela. Tako su u jednom eksperimentu (Bandura, 1965.) djeca gledala fi lm o agresivnom pona-šanju odraslog modela. Prvoj grupi djece pokazano je kako je takvo ponašanje bilo nagrađeno, drugoj - kako je kažnjeno, a trećoj su prikazane neutralne posljedice za model. Kada su eksperimenta-tori doveli djecu u situaciju da pokažu agresivno ponašanje, djeca iz druge grupe ponašala su se najmanje agresivno.

Učenje promatranjem najviše se, dakle, vezuje uz ime američkog psihologa Alberta Bandure. Iako je uočio da se nove reakcije mogu učiti jednostavnim opažanjem drugih ljudi, Bandura nije smatrao da je potkrepljenje nevažno. On je naglašavao da osoba koja nešto uči ne mora biti sama potkrepljena, već može opažati potkrepljenje modela. Ako neko ponašanje modela dovodi do pozitivnog potkrepljenja, vjerojatno će učenik i sam ponavljati takve reakcije. Opaža li učenik prijatelja koji puši, a pritom je okružen ugod-nim društvom, možda će i sam početi pušiti. Kako potkrepljenje modela može mijenjati ponašanje osobe koja ga opaža, Bandura je pokazao u eksperimentu s lutkom Bobo.

Pojam potkrepljenja

Kako je, dakle, za učenje promatranjem važno da učenik uoči posljedice koje neko ponašanje ima za model, to zapravo znači da on promatra kakvo potkrepljenje doživljava za neko svoje ponašanje taj drugi subjekt. Stoga samo ukratko kažimo što znači potkre-pljenje.

Thorndike je na samom početku XX. st. formulirao zakon efekta: povećava se vje-rojatnost javljanja ponašanja koje prate pozitivni efekti, a smanjuje se vjerojatnost pona-šanja koje prate negativni efekti. Iza njega, Skinner je uveo pojam potkrepljenja: neki je događaj potkrepljenje ako njegova pojava nakon odgovora mijenja vjerojatnost pojavlji-vanja tog odgovora. Potkrepljivači mogu biti pozitivni i negativni. Potkrepljivači mogu biti primarni - to su oni čiju potkrepljivačku ulogu ne treba učiti - i sekundarni - koji su naučeni kao potkrepljivači jer su bili uparivani s primarnima.

3

I kod učenja promatranjem mogu se uočiti isti fenomeni koji su prisutni kod uvje-tovanja: pojave gašenja odgovora, generalizacije podražaja, diskriminacije podražaja i eksperimentalne neuroze.

Opservacijsko učenje

Bandura je, dakle, proučavao učenje koje se zbiva u socijalnom okruženju. Za vrije-me socijalnih interakcija, pod utjecajem ponašanja drugih ljudi u grupi, pojedinac može naučiti modifi cirati svoje ponašanje. Takvo opservacijsko učenje odvija se, prema prvim Bandurinim radovima, u dva oblika: modeliranjem i vikarijskim (zamjenskim) učenjem.

Modeliranje se odnosi na promjene u ponašanju pojedinca koje su rezultat proma-tranja ponašanja drugih. Iako je priznavao važnost Skinnerovog operantnog uvjetovanja, Bandura je smatrao da nije svako učenje rezultat direktnog potkrepljivanja odgovora. Ljudi također uče oponašanjem drugih i takvo učenje se odvija iako oponašajući odgovori nisu direktno potkrepljivani. Tako je primjerice, zamijetio kako djeca ustanu kad se svira himna jer su vidjela da tako učine roditelji. Njihovo ponašanje nije tog trenutka potkre-pljeno nikakvim potkrepljivačem. Ili poslije u školi: nastavnik tjelesnog pokaže neki skok i učenik potom tako izvede, a da nije trebalo učiti Skinnerovim oblikovanjem.

Zato je važno da roditelji daju djeci pravi primjer. Poznato je da djeca oponašaju ono što roditelji čine, a ne ono što im roditelji govore da čine. Istraživanja adolescenata s problemima u ponašanju pokazala su da je jedan od najvažnijih uzroka njihovih problema nepostojanje adekvatnog roditeljskog modela ponašanja. Oponašanjem dijete može nauči-ti agresivnost, neiskrenost ili varanje.

Vikarijsko je učenje (o tome piše Bandura 1986.) učenje promatranjem, tj. ljudi vide jesu li drugi ljudi za svoje ponašanje nagrađeni ili kažnjeni. Kako to može biti važno za učitelje? Kada neki učenik neozbiljno pristupa nekom zadatku, učitelj može one koji dobro rade potkrijepiti za takav rad; učenik koji se loše ponaša vidi da se ozbiljan rad nagrađuje i stoga i on počinje ozbiljno raditi. U opisu jednog rada (Broden i sur., 1970.) dva učenika drugog razreda osnovne škole sjedila su jedan do drugoga i stalno ometala nastavu. Učitelj je počeo jednog učenika hvaliti svaki put kad je slušao i radio zadatke. Njegovo ponašanje ubrzo se značajno popravilo. Ali popravilo se i ponašanje drugog učenika iako on nije za svoje dobro ponašanje nikad bio pohvaljen. Očigledno učio iz iskustva onog drugog.

Učinkovitost modela. Neki modeli više djeluju na učenike, neki pak manje. Utjecaj najviše ovisi o percepciji opažača – dva faktora koji najviše utječu na učinkovitost modela jesu: opažena sličnost i opažena kompetentnost.

Opažena sličnost: model je djelotvorniji što nam je sličniji (Schunk, 1987.), a više modela djelotvornije je nego jedan. Jedan od zanimljivih nalaza istraživanja (Schunk, 1987.) bio je da su učenici skloniji oponašati ponašanje učenika istog spola. To je naj-vjerojatnije posljedica veće opažene sličnosti s modelom. Npr. djevojčice će biti sklonije oponašati govor učiteljice koju cijene, nego govor učitelja kojeg također cijene. To je jedan od razloga zašto je potrebno da u udžbenicima budu podjednako prikazani i muškarci i

4

žene, a važno je i da učenicima budu prezentirani i netradicionalni modeli zanimanja (po-put žena-pilota ili muškarca-odgojitelja u vrtiću). Također, kada učenici nisu sigurni koje je ponašanje prikladno, skloniji su oponašati svoje vršnjake negoli odrasle.

Opažena kompetentnost: primjerice, učenik koji uči penjanje na konop na satu tjelesnog odgoja, oponašat će učenika koji također uči penjanje, ali je uspješniji od njega. Također, dijete će biti manje sklono oponašati model koji je u prošlosti bio neuspješan, čak i onda kad je u sadašnjosti vrlo uspješan.

Opservacijsko učenje odvija se u četiri faze (Bandura, 1986., Social foundations of thought and action):

1. Usmjeravanje pažnje na model. Najviše će pažnje privući model koji je kompe-tentan, visokog statusa, popularan, privlačan i kojem se i drugi dive. Učitelj može privući pažnju učenika ako koristi iznenađujuće stvari.

2. Zadržavanje pažnje. To uključuje verbaliziranje koraka u ponašanju ili vizualno predočavanje.

3. Reprodukcija. Učitelj daje povratnu informaciju u slučaju netočnog odgovora ili pak naznaku točnog odgovora. To se još zove kontrolirano vježbanje (Murphy, 1986.).

4. Motivacija. Motivacija započinje vikarijskim potkrepljenjem: učenici će opona-šati ponašanje modela zato što vjeruju da to povećava njihove šanse za dobivanje potkre-pljenja. Prema teoriji operantnog uvjetovanja, potkrepljenje je direktni uzrok učenja. Me-đutim, u teoriji opservacijskog učenja potkrepljenje je faktor koji utječe na motivaciju.

Eksperiment s lutkom Bobo – učenje agresivnog ponašanja

Bobo je lutka veličine predškolskog djeteta, nalik na veliki čunj. U jednom je istra-živanju Bandura djeci u dobi od 3 do 6 godina (prosječna dob bila je 4 godine i 4 mjeseca, a u uzorku je bilo 36 djevojčica i 36 dječaka u jed-nom dječjem vrtiću u Stanfordu – 8 eksperimen-talnih skupina po 6 ispitanika i jedna kontrolna grupa od 24 ispitanika) pokazivao odraslu oso-bu koja tuče lutku (model udara lutku nogom, zatim batićem, baca lutku na pod i sjeda na nju, udara je šakom po glavi te izgovara četiri ruž-ne riječi koje najvjerojatnije djeca nisu prije ko-ristila – pola ispitanika u svakoj grupi proma-tralo je model istog spola, a pola model drugog spola). Tri su skupine djece vidjele tri različite verzije. Jedna je skupina djece vidjela kako su odrasle osobe nakon tog agresivnog ponašanja dobile nagradu (slatkiše). Druga je skupina dje-ce vidjela kako su odrasli fi zički kažnjeni, dok u trećem slučaju agresivno ponašanje odraslih

5

nije bilo ni nagrađeno ni kažnjeno. Nakon toga je djeci bilo omogućeno da se igraju vrlo privlačnim igračkama, ali su nakon toga frustrirani oduzimanjem tih igračaka. Ostavlje-no im je da se igraju s Bobom. Eksperimentatori su bilježili slučajeve oponašajuće agresi-je, tj. ona agresivna ponašanja koja su djeca vidjela kod agresivnog modela. Djeca iz prve i treće skupine bila su agresivna u toj igri (vjerno su oponašala postupke odrasle osobe). No, djeca iz druge skupine, koja su gledala kažnjene odrasle osobe, mnogo su se rjeđe agresivno ponašala. Dječaci su pokazali značajno više fi zičkog agresivnog ponašanja na-kon promatranja agresivnog muškog modela nego djevojčice. U verbalnom agresivnom ponašanju nije bilo razlike.

Autori iz toga zaključuju da za učenje novog ponašanja nije potrebno direktno pot-krepljenje odgovora, kao što je kazivao Skinner, nego se ono može naučiti i socijalnim modeliranjem.

Još jedan eksperiment

U jednom drugom eksperimentu, djeca nižih razreda gledala su dva kratka odlomka iz fi lmova. Jedna grupa djece gledala je odlomak iz serije “Nedodirljivi”. To je serija o vladinim agentima koji se tridesetih godina dvadesetog stoljeća bore protiv organiziranog kriminala. Scena je sadržavala jednu potjeru, dvije tučnjave, dva pokušaja ubojstva pišto-ljem i jedan nožem. Druga grupa djece gledala je odlomak o atletskom natjecanju, koji je bio dinamičan, ali neagresivan.

Nakon gledanja djeci je pokazana kutija sa žicama koje su prolazile kroz zid. Na kutiji su bile dvije tipke: na crvenoj je pisalo “povrijediti”, a na zelenoj “pomoći”. Djeci je rečeno da je u susjednoj sobi dijete koje igra igru koja je povezana s njihovom kutijom. Svako dijete u grupi moglo je stisnuti samo jednu tipku.

Kako su se djeca ponašala? Djeca koja su gledala nasilne scene statistički su zna-čajno više pritiskala crvenu tipku – onu “povrijediti”. Također je kao rezultat istraživanja istaknut zaključak da je tendencija agresivnosti nakon promatranja nasilnih scena bila povezana s dobi djeteta, tj. mlađa su djeca bila agresivnija.

Kažimo da i druga istraživanja pokazuju utjecaj prikazanog nasilja na televiziji na nasilničko ponašanje gledatelja. Svako medijski prikazano nasilje – od vijesti, fi lmova, glazbenih spotova, do animiranih fi lmova – pokazuje tendenciju da se modelira. Modeli-ranjem se može razviti i prosocijalno, humano, plemenito ponašanje – no malo je fi lmova i emisija takvog sadržaja.

Agresivno ponašanje djece

Novorođena djeca ne pokazuju agresivno, neprijateljsko ponašanje s ciljem da ne-koga povrijede ili uspostave dominaciju. Djeca između druge i pete godine pokazuju agresivno ponašanje, koje je uglavnom vezano uz borbu oko igračaka i kontrolu prostora. Manja količina agresivnosti u toj dobi normalna je, i djeca koja se bore obično su najdruš-tvenija i najsposobnija. Izgleda da je sposobnost izražavanja određene količine agresije nužan korak u socijalnom razvoju djeteta.

6

Ipak, kako djeca rastu, od druge do pete godine postaju sve sposobnija izražavati se riječima, tako da se frekvencija, intenzitet i trajanje agresivnih epizoda postupno smanju-ju. Nakon šeste i sedme godine većina djece postaje manje agresivna, jer empatija postu-pno zamjenjuje egocentrizam. Djeca su sad u stanju staviti se na tuđe mjesto, razumjeti zašto se netko ponaša na određen način i pronaći pozitivan odnos s drugom djecom.

Do povećanja agresivnosti dolazi osobito u djece koja su nepopularna među svojim vršnjacima, koja imaju loš školski uspjeh, izrazito se identifi ciraju s likovima u TV-fi lmo-vima i vjeruju da ono što se prikazuje u tim fi lmovima odražava stvaran život. Agresiv-nost je povećana i u djece čiji roditelji primjenjuju fi zičko kažnjavanje. Roditelj koji udari svoje dijete zato što se ponašalo agresivno samo potvrđuje djetetov stav da je agresija podobna za rješavanje problema.

Modeliranje kod životinja

Opservacijskim učenjem uče i životinje. Tako, npr., majmuni koji su gledali druge majmune kako rješavaju neki problem, taj problem potom riješe otprve. A neke kuć-ne mačke koriste wc-školjku, a ne svoju kutiju s pijeskom, jer su tako vidjele da čine njihovi vlasnici. Mayes je 1983. opi-sao kako skidanje zemlje s krumpira pra-njem u moru kod japanskih majmuna nije ni stečeno ni uvjetovanjem naučeno pona-šanje. Nakon što je to po prvi put učinila jedna majmunica, preko njenih se rođaka to ponašanje ubrzo proširilo na čitavu ko-loniju.

Kod čovjeka, nakon usvajanja prvih riječi po načelima uvjetovanja, dalje usva-janje govora ide putem socijalnog učenja. Pokazalo se da i neke ptice pjevice moraju čuti pjesmu ptica svoje vrste dok su mlade, jer inače nikad ne nauče pjevati. Slično je i kod čovjeka u slučajevima tzv. “divlje djece”.

Karakteristike socijalnog učenja

Između podvrste modeliranja i podvrste učenja promatranjem katkad je teško odre-diti granicu. Za modeliranje je tipično da model želi učeniku pokazati kako se nešto radi. Pri učenju promatranjem, model najčešće ne zna da ga učenik promatra, tj. model ne želi namjerno promijeniti ponašanje učenika. Učenje po modelu, bez obzira na to o kojoj se navedenoj podvrsti radi, povezano je s nekoliko činitelja:

1. Učenikova pažnja mora biti usmjerena na ponašanje modela, odnosno na verbalne instrukcije kod simboličkog učenja.

2. Osobe koje su bliske i često se susreću (roditelji, braća, susjedi, vršnjaci) najčešći su modeli.

7

3. Što je viši status modela (npr. estradna ili neka druga zvijezda), veća je vjerojat-nost modeliranja.

4. Ako se modeli do kojih učenik drži i koji su mu važni ponašaju suprotno, učenik se nalazi u konfl iktnoj situaciji, u stanju kognitivnog nesklada. Npr., vršnjaci puše, a ro-ditelji ne puše, i kojem se sada modelu prikloniti?

Apstraktno mišljenje i socijalizatori

Kod socijalnih teorija učenja, učenik koji uči ne treba djelovati, ponašanje ne treba uvježbavati. Učenik pamti što je vidio, a reprodukcija nije bezuvjetno potrebna. Učenjem po modelu ne stječu se samo motorički oblici ponašanja, nego i ideje, stajališta, načini prosuđivanja i osjećaji. Pritom, modeli mogu biti ponuđeni in vivo ili putem medija. Uče-nje po modelu neki autori još nazivaju i zamjensko učenje, budući da je riječ o zamjen-skom potkrepljenju, tj. posljedice koje nastaju u modelu djeluju kao da su same bile iskušavane. Prema Banduri, socijalizacija tek manjim dijelom nastaje putem direktnog kondicioniranja, a većim dijelom preko informacija koje se dobivaju promatranjem mode-la. Sva ona ponašanja modela koja se obično ne sankcioniraju djeca će oponašati.

Apstraktno modeliranje je pojam koji se odnosi na socijalno učenje koje vodi usva-janju općenitijih stavova i pojmova pod utjecajem kulturnih stereotipa. Npr. dječji razvoj spolne uloge povezan je s modeliranjem obiteljske situacije, s literaturom i fi lmovima. Sama je obiteljska struktura već u sebi takva da predstavlja odgojno ozračje. Roditelji nerijetko prevelik naglasak stavljaju na izravan odgoj, željeli bi odmah vidjeti konkretne plodove svojih odgojnih zahvata, stoga obilno dijele pouke, ukore, kazne. Jednako je va-žan, ako ne i važniji, neizravan odgoj – stvaranje uvjeta za modeliranje pozitivnoga: opće ozračje u kući, odnos uvažavanja i poštivanja između roditelja, odnos prema drugima u društvu itd. Mladi se čovjek razvija u tom ozračju. Nema ništa opasnije od dobrog sa-vjeta popraćenog lošim primjerom.

Učitelj kao model ponašanja

I svakodnevno iskustvo i psihologijska istraživanja pokazuju da se najlakše i naj-češće oponašaju osobe koje su slične oponašateljima. Sličnost se odnosi na spol (žene oponašaju druge žene, muškarci muškarce), na dob (lakše se oponašaju osobe iste dobi, odnosno vršnjaci), a važno je i da budu slični socioekonomsko podrijetlo, prevladavaju-ći interesi, pa i vrsta rada ili profesija. Predškolska djeca i učenici na početku osnovnog školovanja najčešće oponašaju svoje roditelje i nastavnike. Veća djeca oponašaju vršnja-ke, i to će trajati sve do starosti. Tek u starosti osobe opet počinju oponašati nešto mlađe modele. Mogućnosti učenja oponašanjem koje se temelji na identifi kaciji valja iskoristiti u odgoju i obrazovanju. Dječje će oponašanje biti uspješno samo onda kada su zadovoljeni zahtjevi: da su za oponašanje tih postupaka dovoljno motivirani, da su ti postupci djeci primjereni, tj. da ih i ona sama mogu izvoditi, te da djeca jasno vide naše postupke i uvje-re se u njihove korisne posljedice.

Ako učitelj pokušava održati disciplinu vičući u razredu, mnoga djeca će početi vi-

8

kati u igri s drugom djecom (koristeći i iste riječi kao učitelj). Dakle, učenici u razredu uče i ponašanje učitelja. Carl Jung je napisao: “Ako ima nešto što bismo trebali promijeni-ti kod djeteta, najprije bismo trebali istražiti i vidjeti nije li to nešto što bismo trebali pro-mijeniti kod sebe.” Ako učitelji nisu dosljedni, pa jedno govore, a drugo rade, učenici će oponašati njihovo ponašanje, a ne riječi. Na primjer, ne može učitelj kazati da se zalaže za slobodu mišljenja, a naljuti se svaki put kada učenik iskaže neke neobične ideje. Ili, pouka o pristojnosti bit će sasvim neučinkovita ako se učitelj prema nekom učeniku ponese ne-pristojno. Istraživanja su pokazala da učitelji koji su uporni u rješavanju problema, na kra-ju tu svoju upornost prenesu i na učenika, dok učitelji koji vrlo kratko ustraju u rješavanju problema, dovode do smanjenja upornosti kod svojih učenika. Osim toga, kada učitelji uz demonstraciju upornosti daju i izjave koje ukazuju na to da vjeruju u svoju sposobnost rješavanja problema, i samoprocjene sposobnosti njihovih učenika se povećavaju.

Evo što je o oponašanju izjavila jedna učiteljica:Nekoliko puta sam za vrijeme odmora ušla u razred i zatekla djecu kako se u kutu

igraju učiteljice i učenika. Koristili su moje riječi, izraze, intonaciju glasa, pa čak i po-krete. Roditelji mi ponekad kažu kako se djevojčice ne žele ošišati budući da učiteljica ima dugu kosu, i kako žele istu keramičku olovku kakvu ja koristim. Kada učenicima kažem da zamijene bilježnice i isprave pogreške, oni brzim pokretima ruke stavljaju kva-čice baš kako su vidjeli da ja činim. Odlučila sam tu sklonost pretvoriti u nešto korisno. Često šaljem učenike da mi posude knjige iz knjižnice, pa ih onda i oni posuđuju želeći biti pametni kao i ja. Neki tako dolaze i dva puta dnevno u knjižnicu.

Teško je dovoljno naglasiti značenje opservacijskog učenja. Učitelj nastoji učenici-ma prenijeti različita znanja, ali će učenici vjerojatno još dulje pamtiti svoje učitelje kao osobe i sjećati se njihove vrijednosti, ciljeva i ideala. Stoga, ako učitelji i sami uviđaju vrijednost učenja, te ako cijene svoje učenike kao ličnosti, vjerojatno će utjecati na njih izvan granica onoga što se u školi uči.

Promislimo o ovim savjetima za učitelje:• Ponašajte se prema učenicima upravo onako kako biste htjeli da se oni ponašaju i

prema vama i međusobno.• Ponašajte se prema učenicima pristojno i s poštovanjem, nikad ne koristite kritici-

zam i sarkazam.• Otvoreno pokažite svoje zanimanje za čitanje i učenje.• Pokažite entuzijazam za nove stvari koje želite naučiti.• Pristupite predmetu koji poučavate sa znatiželjom i željom za eksploracijom, s

puno energije i entuzijazma.Dakle, na predškolsku djecu i na onu s početka osnovnog školovanja možemo mi

odrasli utjecati ako se ta djeca s nama poistovjećuju. Ali taj uvjet – da se s nama identifi ci-raju – zaista je bitan. Da bismo taj uvjet osigurali, moramo se truditi da vole naše društvo, da su im drage pojedine naše osobine, to jest da nas djeca vole.

Mr.sc. Dario Miletić, prof.

18 srpanj-kolovoz 2007.


Učenici često reagiraju na zahtjevne i frustrirajuće situa-cije na socijalno neprihvatljiv način te vrlo često dolazi do kon-fl ikata s vršnjacima, a sve češće i s profesorima. Takvi učenici nisu sposobni u dovoljnoj mjeri regulirati svoje negativne emo-cije, kao što su gnjev, strah i frustriranost, te vrlo često traže „žrtve“ među inhibiranom skupinom učenika koji, za razliku od njih, pretjerano reguliraju svoje emocije te se vrlo često odu-piru interakcijama.

Naučiti kontrolirati emocije

Kao odgajatelju i jedne i druge skupine učenika, vrlo bit-no mi je kontinuirano preuzimati ulogu u pospješivanju soci-jalne kompetencije te stalnom usmjeravanju učenika kako što uspješnije regulirati svoje emocije te izbjeći nepotrebne kon-fl ikte. Ponekad je to vrlo teška i odgovorna uloga za nas odga-jatelje, jer djeca dolaze u školu iz različitih obiteljskih sredina i s raznim traumatskim iskustvima. Takva djeca u djetinjstvu nisu bila poučavana kako kontrolirati emocije, jer su vrlo često imala negativne uzore i obrasce ponašanja u svojim obiteljima. Obrasce regulacija emocija, koji su kod djece ukorijenjeni u ra-nom djetinjstvu, vrlo je teško kasnije mijenjati i zbog toga je na tome potrebno početi raditi što ranije, jer će se tada djeca lakše nositi s konfl iktnim i frustrirajućim situacijama i znati reagirati na socijalno prihvatljiv način. Neće dolaziti u sukob s okoli-nom, što je vrlo čest slučaj s učenicima koji nisu naučeni svla-davati i kontrolirati svoje emocije, koje su nužne prilagodbene sposobnosti u svakoj situaciji. Budući da emocije čine temelje motivacije i potiču na rješavanje problema, potreban je stalan

rad i poučavanje kako ih što uspješnije kontrolirati. Vrlo je bitno djecu poučavati socijalnom razumijevanju,

naučiti ih da uživaju i u drugima, a ne da su isključivo orijen-tirani na sebe i na svoj uspjeh. Kroz socijalno razumijevanje, djeca se uče razumijevanju tuđih osjećaja i na taj način svlada-vaju sposobnost predviđanja tuđih reakcija, što je vrlo bitno za sposobnost uspješne komunikacije, za suradnju, sudjelovanje u raspravi, pregovaranje, naizmjenično uključivanje u razgovor te prihvaćanje kompromisa. Sve te sposobnosti omogućuju im da riješe uobičajene konfl iktne situacije i sukobe koji se javljaju u njihovoj međusobnoj komunikaciji i igri.

Prvo na silu, a onda…

Velik broj djece ne usvaja lako navedene sposobnosti i po-zitivne obrasce ponašanja, jer imaju negativne socijalne dispo-zicije i karakteristične načine reagiranja u raznim situacijama. Npr. vrlo je teško, kod učenika koji su navikli svaku situaciju rješavati agresivnošću, sukobljavanjem i egoističnim ponaša-njem, odjednom postići da se ponašaju drukčije. Potrebno ih je postupno pokušavati promijeniti, pružajući im pozitivne mode-le. I poželjne i nepoželjne dispozicije uče se iz iskustva i vrlo ih je teško naučiti poukom.Vrlo je bitan model koji djeci pružaju važne osobe iz njihove okoline. Ako je taj model negativan, ne-gativne dispozicije, kao što su svadljivost, „šefovanje“, agresiv-nost prema vršnjacima, ukorijene se u djeci te ona samo čekaju i traže prilike u kojima će ih moći pokazati. U tim slučajevima nastupaju konfl iktne situacije, u školi i izvan nje. Zbog toga je naš zadatak, kao odgajatelja, što je više moguće pokušavati razvijati prosocijalne dispozicije kod učenika, kao što su odgo-vornost, suradništvo i suosjećanje za druge.

U nastavnoj praksi u radu s učenicima nižeg uzrasta često sam imala učenike koji su imali velike probleme u socijaliza-ciji zbog zadirkivanja i odbacivanja od njihovih vršnjaka. Npr., učenici iz razreda odbacivali su dječake koji su neuobičajeno niski ili nose naočale. Primijetila sam da velik broj učenika

nižeg uzrasta izbjegava vršnjake s tjelesnim manama ili npr. vrlo često zadirkuju djecu neobičnih imena.

Kad je bijes jači

U takvim slučajevima zadatak je i obveza nas odgajatelja ispitati motive koji su u pozadini i saznati zašto učenici odbijaju tu djecu. Potrebno ih je stal-no pozitivno usmjeravati i poučavati da nauče cijeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju te ih naučiti cijeniti njihove kvalitete koje se kriju ispod vanjštine, imena ili tjelesnog nedostatka kojem se oni rugaju i zbog čega ih zadirkuju .

Vrlo je čest slučaj u nastavnoj praksi, koji se svakodnevno susreće, da se jedan dio učenika u ra-zrednom odjelu opire i odbija odgojne norme. Takvi učenici iskazuju nesuradničko i neposlušno ponaša-

Agresivnost kod učenika

PRIMJERI PONAŠANJA U OBITELJI

U nastavnoj praksi, radeći s učenicima u razvojnoj dobi, često sam imala priliku susretati učenike koji još u ranom djetinjstvu nisu naučili kako se nositi s fru-stracijama, kako prevladati strah i tjeskobu i kako ra-zvijati prijateljstva.



nje te agresivnost, što je jedan od najve-ćih problema s kojima se mi kao učitelji i odgajatelji moramo suočiti. Najčešći je oblik agresivnosti koji sam imala priliku susretati u razrednim odjelima - agresija kojoj je cilj dominacija nad ostalim učenicima ili zastrašivanje vrš-njaka. Ona zahtijeva intervenciju učite-lja, kako se konfl ikti ne bi produbili i postali potpuno nerješivi, a ponekad i tragični za pojedine učenike. Učenici koji su agresivni u razredu, obično su djeca kojima nešto nedostaje, npr. neko pozitivno socijalno umijeće, kontrola impulsa i reakcija te pozitivan model kako reagirati u teškim i konfl iktnim situacijama. Oni često ne znaju izrazi-ti svoje potrebe, pa se služe agresijom da bi ostvarili svoje ciljeve. Njihova ne-primjerena agresivnost, nažalost, često može dovesti do vrlo teških, pa čak i tragičnih situacija. Da bi se takve situa-cije izbjegle, potrebno im je stalno pru-žati pozitivan model koji do tada nisu imali i naučiti ih primjerenom načinu izražavanja. Ako svladaju tu vještinu, njihova potreba za agresivnošću uveli-ke će se smanjiti i uvidjet će da postoje i drugi načini rješavanja konfl ikata, osim izražavanja agresivnosti, za koju su je-dino znali.

U svom radu primijetila sam da je ključni problem u tome što se agresiv-na djeca jednostavno ne znaju nositi s visokom razinom bijesa te ih je zbog toga potrebno kontinuirano poučavati kako kontrolirati preveliki bijes ili svo-je agresivne napade. Jedino na taj način možemo ublažiti njihovo agresivno po-našanje i izbjeći konfl iktne situacije te stvoriti pozitivniju atmosferu u razred-nim odjelima, u kojima se, nažalost, sve češće susreću učenici s naglašenim pro-blemom agresivnosti.

Ksenija Todorović, prof.

Psihičko nasilje i zlostavljanje dje-ce ne ostavlja modrice, rane, prijelome kostiju, ozljede i vidljive tragove premla-ćivanja. Zbog toga ga je, za razliku od fi zičkog i seksualnog zlostavljanja, teško otkriti, a još teže dokazati. To je specifi -čan i pritajen oblik nasilja, bez početka i kraja. Strogo je ograničen na osjećajnu sferu i odnos s djetetom, poput: uskraći-vanja osnovnih egzistencijalnih potreba, nježnosti, ljubavi, prijetnje napuštanjem, ucjene smještajem u popravni dom, jav-nim odricanjem, iskazivanja osjećajne hladnoće, stroge, rigorozne kontrole i stalne sumnje, «špijuniranja», zastrašiva-nja, prisiljavanja djeteta da se vlada pro-tivno svojoj prirodi, da se bavi aktivno-stima koje mu se ne sviđaju, kao i svako podređivanje mlađe osobe vlastitim po-trebama, željama i hirovima, uvlačenje u osobne razmirice i međusobne obračune roditelja te manipuliranje djetetom, prisi-ljavanje da se prikloni jednom ili drugom roditelju…, izazivanje krivnje i samoo-sude, tjeranje na jelo kad mu se ne jede, nazivanje pogrdnim imenima, vrijeđanje i omalovažavanje, primjerice: «ti si lud, glup, nesposoban…, s tobom više ne raz-govaram», «udaranje» u emotivnu žicu: «ako voliš svoju mamu…ti ćeš to uradi-ti… poslušati… kako imaš srca činiti to meni, svojoj mami koja te puno voli i sve čini za tvoje dobro!», «Ne računaj više na mene i moju podršku. Da ti se desi ono najgore, ni prstom ne bih maknu(o)la. Ti ne voliš mene, ne volim ni ja tebe.» To su teške kvalifi kacije i osude koje dijete shvaća doslovno i zbog toga pati.

Ignoriranje, šutnja i nerazgovara-nje s djetetom izuzetno su težak, složen, delikatan i jedan od najokrutnijih obli-ka psihološkog zlostavljanja i nasilja nad djecom. Ono na duši djeteta ostavlja du-

boke ožiljke koji nikad ne zacjeljuju, uni-štavaju dječji optimizam, zanos, ubijaju mu volju za životom. Jedna nježna i vrlo osjećajna djevojčica, učenica osmog ra-zreda osnovne škole, to doživljava i opi-suje ovako: «Šutnja me mojih roditelja dovodi do ludila. Osjećam se odbačenom kao stara krpa, bezvrijednom, nepotreb-nom, nevoljenom, napuštenom, prezre-nom… Stekla sam dojam da me ni tata ni mama ne zamjećuju, da su zaboravili da uopće postojim. Nemoguće je riječima opisati koliko to boli, koliko sam zbog toga patila, bila jadna, očajna…, koliko noći proplakala.

Dabogda imao oca kao ja…

Moj kolega iz razreda dolazi s mo-dricama u školu. Kad se otac napije, pre-bije ga. Zato on onima koji mu čine zlo kaže: «Dabogda imao oca kao ja.» Ja mu odgovaram: «Ne dao Bog dugo čekati» jer i batine su bolje od šutnje. Ja ni svom najvećem neprijatelju ne bih poželjela ono što sam doživjela od vlastitih ro-ditelja. Nema veće kazne od one biti u društvu sam, jer te nitko ne sluša, ništa ti ne govori, ne odgovara na tvoja pita-nja. Ponašaju se tako kao da su sami, a ja dio njihovog namještaja koji im samo smeta i kojega bi se najradije oslobodili. Ne mogu reći da mi bilo što drugo čine. Kad oni jedu, i za mene uvijek postave tanjur i pribor za jelo. Kad kažem «dobar tek», šute i gledaju u svoj tanjur! Ako se ne pridružim objedovanju, sklone hranu i pospreme stol, ali jesti mogu kada i ko-liko želim. Nikad me ne upitaju kako je bilo u školi, da li sam odgovarala i kakvu sam ocjenu dobila, je-sam li glad-na, bolesna, trebam li što. Čak i kad tražim novac za školu, ne pitaju ništa. Ostave ga na

Psihologija društva

BITI SAM U DRUŠTVU –NAJTEŽA JE KAZNA

Emocionalno je nasilje perfi -dan oblik zlostavljanja, a nerazgo-varanje njegov najsvirepiji oblik.

I. Stanić



stolu. To je sva naša komunikacija, koja traje već dva tjedna. Prvi put za svoj ro-đendan od njih nisam dobila poklon, če-stitku, niti poljubac. Uh, kako je to ne-izdrživo, strašno, bolno i očajno, zar ne? Eto kakav je moj život, samo ne znam koliko ću još moći izdržati. Izgubila sam svaku nadu da će ta šutnja prestati, jer bili su potpuno jasni. Dok ne popravim jedinicu iz matematike, za njih ne posto-jim. Kako da učim u toj groznoj situaciji? Kako popraviti jedinicu sada kad u nor-malnim uvjetima, uz nji-hovu instruktivnu pomoć i podršku nisam mogla svla-dati gradivo i normalno pratiti nastavu? Danas mi je razrednik rekao da idem na popravni. A što mi to vrijedi bez instrukcija? Tko će mi ih dati? Prvo moram nekako popraviti jedinicu da bih mogla komunicirati s roditeljima, a onda bi mi oni pružili instrukcije. Bes-pomoćna sam jer sam upala u začarani krug bez izlaza. Kroz glavu su mi strujale zle misli, sumanute ideje i suicidalne namjere. Često sam poželjela pobjeći od kuće, negdje daleko, gdje me barem nitko neće tako svirepo mučiti i okrutno kažnjavati. Ponekad sam ozbiljno pomišljala na sa-moubojstvo. Čak sam odre-dila datum, mjesto, sredstvo i način. Zašto da živim kad više nikomu nisam potreb-na, kad me nitko ne voli, ne želi… Bila bih im zahvalna da su me istukli ili mi na bilo koji, makar i najbolniji način pokazali da me zapažaju, da znaju da sam tu, s njima u kući, da postojim…. Čime sam zaslužila tako nemilosrdnu, drastičnu, okrutnu i svirepu kaznu? Pošla bih u neki dom, pa makar i popravni, jer svugdje će mi biti bolje nego u tom obi-teljskom paklu. Da nisam velika kukavi-ca, počinila bih samoubojstvo, ali ako mi nitko ne pomogne, vjerujte mi, prikupit ću dovoljno hrabrosti i za to.»

Što su roditelji željeli postići tako drastičnom kaznom? Jesu li se zapitali kako će djevojčica bez njihove pomo-ći naučiti gradivo i popraviti negativnu

ocjenu? Jesu li bili svjesni mogućih teš-kih, pa i tragičnih posljedica? «Kazna nije kazna ako nema svoj kraj» - kaže J. Hristić.

Nepromišljenost u kažnjavanju uvi-jek donosi veliku štetu jer nema nikakvu odgojnu vrijednost ni moć. To je više osveta i odmazda nego kazna. «Velika oštrina u kažnjavanju čini u odgoju vrlo malo dobroga, naprotiv, mnogo zla. A ja mislim da su djeca koju su najviše kažnjavali rijetko postala naj-

bolji ljudi» - tvrdi H. Spencer. Ono što nije postignuto dobrim savjetima, vrijed-nim uzorima i drugim pedagoškim mje-rama, sigurno neće ni kaznama, osobito tako neljudskim, drastičnim i nepeda-goškim. Zato oprez pri kažnjavanju, da djeca ne ispaštaju našu nepromišljenost. Gabriela Mistral kaže: «Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, ne-giranje temelja života. Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti «sutra», ona traže «danas.»

Opravdanost kažnjavanja

Svaka kazna mora imati mjeru, biti primjerena djetetu, pravilno odabrana, ispravno primijenjena, odgojno vrijedna, pedagoški opravdana, u pravo vrijeme i na pravom mjestu provedena, zaslužena, shvaćena i prihvaćena od djeteta, a to ovdje nije slučaj pa ju ne bi smjeli pri-mjenjivati. Ustvari, šutnja, ignoriranje i distanciranje od djeteta, a ne od njego-va neuspjeha, i nije kazna. To je najteži

oblik odmazde. Zar negativ-na ocjena sama po sebi nije bila dostatna kazna? Da su roditelji prije izricanja kazne malo razmislili o tome što žele njome postići i o eventu-alnim posljedicama, sigurno je ne bi izrekli. Umjesto da djetetu osiguraju instrukcije da popravi negativnu ocje-nu i uspješno završi razred, ucijenili su ga šutnjom dok ne popravi tu nesretnu jedi-nicu, a nisu pomislili da su time osudili dijete na ponav-ljanje razreda, a emocionalne i mentalne posljedice da i ne spominjemo. Obično ni sam roditelj nije svjestan zbog čega je to uradio. Jednostavno u afektu, bez ikakvog razmi-šljanja, izrekao je kaznu koja mu je prva pala na pamet. No, kad ga je prošla ljutnja, kad se malo smirio, promi-slio i uvidio svoju pogrešku, trebao se djetetu ispričati za proživljenu patnju, psihički šok, emocionalni stres i dru-ge štetne posljedice; preuze-ti dio odgovornosti, priznati djetetu svoju pogrešku, osi-gurati instrukcije i pomoći da

ono, makar s popravnim ispitom, završi razred. Nažalost, on je izabrao najgore rješenje, tvrdoglavo se držao svog načela, uporno inzistirao i dalje uvjetovao prekid šutnje popravkom negativne ocjene.

Roditeljima se savjetuje da se suz-drže od kažnjavanja u ljutnji, gnjevu i naletu bijesa te da, ako je uvide, svoju pogrešku odmah korigiraju uz ispriku djetetu, jer M. Paine kaže: «Suzdržlji-vost u srdžbi uvijek je vrlina, a suzdr-žljivost u načelu uvijek je mana.»

Mr. sc. Ivica Stanić



U gradu Twinsburgu u Ohiu svakoga kolovoza održava se nacionalna konven-cija blizanaca. Pet tisuća parova blizana-ca (kao i poneki trojci) dolazi proslaviti blagodati odrastanja s blizancem ili bli-zancima. Jedna od tih blagodati nije ko-ristila samim blizancima, nego znanosti. Kroz proučavanje blizanaca znanstvenici imaju jedinstvenu priliku jasno razgra-ničiti utjecaj gena od utjecaja iskustva (priroda nasuprot odgoju) u oblikovanju osobnosti.

Mali klonovi

Agresivni roditelji najčešće ima-ju agresivnu djecu; glazbeno nadareni roditelji imaju glazbeno darovitu djecu; alkoholičari imaju djecu koja su sklona alkoholizmu; djeca genija obično su i sama vrlo pametna. Optimistični rodite-lji najčešće imaju optimističnu djecu, a pesimistični pesimističnu. O tome posto-je dvije hipoteze koje se bore za prevlast. Prva je da su ta djeca naslijedila roditelj-ske gene, pa tako i genetske kodove za agresiju, glazbenu darovitost, alkoholi-zam, genijalnost i optimizam. Druga je da roditelji stvaraju okolinu u kojoj dije-te na neki način nauči agresiju, glazbu, alkoholizam, genijalnost ili optimizam. Blizanci, kad ih se pažljivo proučava u velikom broju, pomažu razlučiti te dvije mogućnosti.

Jednojajčani blizanci imaju potpuno identične gene. Za razliku od njih, dvo-jajčani blizanci imaju u prosjeku samo 50 posto istih gena. Genetski, oni su kao i bilo koja druga braća ili sestre, osim što su rođeni istodobno. Razmotrite sličnost ili «podudarnost» jednojajčanih blizana-ca po osobini kao što je, na primjer, visi-

na. Oni su mnogo sličniji nego dvojajčani blizanci, a na osnovi toga znamo da je visina genetski uvjetovana.

Veličina razlike (unutar te sličnosti) pokazuje nam da je između 50 i 70 po-sto kvocijenta inteligencije nasljedno, a ostatak (između 25 i 50 posto) možemo pripisati negenetskim faktorima, kao što su odgoj, školska iskustva, dječje bolesti, pogreške pri mjerenju IQ-a i fetalni hor-moni.

Možda je najzačudnije otkriće na-stalo proučavanjem blizanaca činjeni-ca da od roditelja nasljeđujemo između četvrtine i polovice glavnih karakternih osobina: depresivnost, zadovoljstvo po-slom, religioznost, liberalizam, autori-tarnost, živahnost, a među njima su čak i sklonosti gledanju televizije i razvodu, koje su gotovo 50 posto nasljedne. Kako je to moguće, mogli biste se zapitati:

razvod i gledanje televizije ne postoje dovoljno dugo da bi ih zahvatila evolu-cijska selekcija. To je istina, ali osobine karaktera – kao što su agresivnost, ili požudnost, ili potreba za djelovanjem, ili pasivnost - zaista su drevni, a razvod i gledanje televizije jednim se dijelom te-melje na tim svojstvima.

Jednaki optimisti

Twinsburški blizanci, svjesni svog jedinstvenog značenja za znanost, veo-ma su susretljivi prema znanstvenicima. Tako je 115 parova jednojajčanih bliza-naca i 27 parova dvojajčanih ispunilo “upitnik o stilu objašnjavanja”. Zatim je razmotreno koliko sličnosti ima među rezultatima jednojajčanih blizanaca kad ih se usporedi s rezultatima dvojajčanih.

Među jednojajčanim blizancima bilo je znatno više sličnosti u razini optimizma ili pesimizma nego među dvojajčanima. Kad je jedan jednojajčani blizanac velik pesimist, gotovo je sigurno da je i dru-gi velik pesimist. Tako je bilo i s opti-mizmom. Za razliku od njih, na osnovi rezultata jednog dvojajčanog blizanca ne bi se mogao predvidjeti rezultat drugoga. Kad se izračunala nasljednost optimiz-ma, pokazalo se da iznosi tek malo ispod 50 posto.

Za znanstvena istraživanja najvažni-ji su jednojajčani blizanci koji nisu zajed-no odgajani. Možda pomislite da je teško pronaći dovoljan broj blizanaca razdvo-jenih u djetinjstvu da bi se to provjerilo, ali nezaobilazna “Švedska studija odra-stanja blizanaca s obzirom na usvajanje” u tome je uspjela. Godine 1987. upitnik o optimizmu ispunila su 72 para jednojaj-čanih blizanaca koji su odgajani odvoje-no i 126 parova odgojenih zajedno (kao i 178 parova dvojajčanih blizanaca koji su odgajani odvojeno i 126 parova odgo-jenih zajedno, uključenih radi ravnoteže istraživanja). Ta studija došla je do rezul-tata: oko 25 posto optimizma/pesimizma nasljedno je.

Većinu znanstvenika to je uvjerilo da geni djelomice uzrokuju optimizam, ali ne i Seligmana. Naime, postoji ra-zlika između tvrdnje da je neka osobina «nasljedna» i tvrdnje da je neka osobina izravno uzrokovana «genetski». Krenimo od sljedeće, sasvim razumne pretpostav-ke: što više uspjeha postiže neka osoba, postaje sve optimističnija. Koje karakte-ristike omogućavaju puno uspjeha? Pri-vlačnost i ljepota, visoka verbalna inteli-gencija, sportske sposobnosti, motoričke vještine, vizualna oštrina, da navedem samo nekoliko. Svaka od njih je uvelike nasljedna: s obzirom na te osobine, mno-go je veća podudarnost među jednojajča-nim blizancima nego među dvojajčani-ma. Zato je moguće da su jednojajčani blizanci sličniji u pogledu optimizma jer u životu imaju sličniji broj uspjeha (i ne-uspjeha), a što je više uspjeha, više je i

Twinsburški blizanci

JE LI OPTIMIZAM NASLJEDAN

Iz knjige Martina Seligmana, “Optimistično dijete”, kod nas u izdanju IEP-D2 iz Zagreba, za či-tatelje Narodnog zdravstvenog li-sta sažimljem istraživanje o tome je li optimizam nasljedan.



optimizma (više neuspjeha znači i više pesimizma). Razlog toj sličnost u broju njihovih uspjeha (i neuspjeha) genetski su kontrolirane osobine, kao što su moto-ričke vještine, ljepota i inteligencija.

Osobine pod utjecajem iskustva

Općenito uzevši, proučavanje bli-zanaca (bez obzira na to jesu li odrasli zajedno ili odvojeno) može pokazati je li neka osobina «nasljedna», ali nam ne može otkriti da je izravno «genetska». Sve takve studije ostavljaju otvorenom mogućnost da je neka osobina u većoj mjeri uzrokovana određenim vrstama iskustva nego da je pod izravnom kon-trolom gena. Geni kontroliraju tjelesne čimbenike koji obično vode do ključnog iskustva. Ovdje navodimo neke hipote-tičke sljedove događaja: npr. sportska sposobnost nasljedna je jer visoki stas (genetski kontroliran) vodi do prednosti

košarkaških trenera (ključno iskustvo), koje dovodi do statusa sportske zvijezde. Ili: samopoštovanje je nasljedno jer lje-pota (genetski kontrolirana) vodi do obo-žavanja roditelja (ključno iskustvo), što dovodi do samopoštovanja. Ili: depresi-ja je nasljedna jer loša tjelesna kondici-ja (genetski kontrolirana) vodi do čestih odbacivanja zbog nespretnosti (ključno iskustvo), što dovodi do nesigurnosti i ra-njivosti. Ili: pretjerana debljina nasljedna je jer velika ljubav prema slatkom okusu (genetski kontrolirana) vodi do toga da jedemo više slatkiša (ključno iskustvo), što dovodi do pretjerane debljine.

Seligman zaključuje: iako nema sumnje da je optimizam u određenoj mjeri (manje od 50 posto) nasljedan, to još uvijek – na ovom stupnju razvoja zna-nosti - ne znači da postoje geni za opti-mizam.

Mr. sc. Dario Miletić, prof.

Uz te prave epileptične napade, opi-sani su napadi, vrlo slični epileptičnim, koji se od njih vrlo teško mogu razli-kovati, a koji se javljaju kod neurotično strukturiranih ličnosti u stanjima pore-mećene psihoafektivne ravnoteže. Zbog svoje sličnosti s histeričnim očitovanji-ma, mnogi te napade nazivaju histeroepi-leptičnim, odnosno afektivnim. Kod njih afektivni i emotivni poremećaji igraju

najvažniju ulogu. Pacijenti pokazuju psi-hopatske osobine, razdražljivi su, nesta-bilni, skloni prevarama i kriminalitetu, uvijek neraspoloženi. Tu nema nikakvih organskih, već se radi o funkcionalnim

poremećajima kod neurotično struktu-riranih osoba koje ne mogu nagomilanu afektivnu energiju, čiju tenziju osoba ne može podnijeti, isprazniti somatskim pu-tem.

U osnovi svega stoji nesvjesna po-treba za kaznom, kao odraz osjećaja kri-vice jer se nekom, najčešće jednom od roditelja, željela smrt. To je agresija pre-ma ocu i napadi imaju smisao kazne. Hi-sterična osoba ima i potisnute seksualne želje (seksualni krug) .

U svakome čovjeku postoje četiri kruga. Ti samostalni krugovi – shizofre-ni, manično-depresivni, seksualni i epi-leptični krug - prisutni su i zastupljeni u svakoj osobi u proporcionalnom odnosu, a najčešće jedan ili dva kruga igraju vo-deću ulogu.

Potisnuta agresivnost kod tih bo-lesnika pokazuje tendenciju pražnjenja, tako da napad predstavlja, s jedne stra-ne, prekid mogućnosti očitovanja, a s druge strane i oblik njegovog pražnjenja,

za razliku od organske epilepsije. Temelj afektivne epilepsije čini poremećaj afek-tiviteta i pražnjenje patološki nagomila-ne agresivnosti u obliku epileptiformnih napada.

Histerija-disocijativni poremećaj

TJELESNO PRAŽNJENJE PSIHE

Poznato je da se epileptički napadi vrlo često javljaju kao od-govor na neku izraženu afektivnu reakciju, obično poslije neke kon-fl iktne situacije, naglog uzbuđe-nja. Bolesnici sami zapažaju da im smetaju nerviranje i jaka uzbuđe-nja i mnogi se trude da ih izbje-gnu. Epileptični napadi rijetko se javljaju u fazi povišenog afektiv-nog tonusa, već mnogo češće u fazi relaksacije, kad se pacijent smiri.



Psihički faktor, razne konfl iktne situacije i afektivne reakcije igraju znatnu ulogu u pojavi epileptičnih napada kod bolesnika koji već boluju od epilepsije. U pojavi epilep-tičnih napada upravo je važan period vegetativne labilnosti, odnosno faze smanjivanja do-minacije vegetativnog tonusa, parasimpatikusa ili simpati-kusa, naročito u tijeku uspav-ljivanja ili buđenja, ili u perio-dima relaksacije u tijeku dana. Povećana je mogućnost pojave napada u tijeku dana. Poveća-na mogućnost pojave napada u tijeku relaksacije, poslije izražene afektivne reakcije, mogla bi se objasniti na isti način.

Bit te afektivne epilepsi-je čine afektivni poremećaji, odnosno patološki nagomilani agresivitet koji pokazuje ten-denciju pražnjenja tjelesnim putem.

Razvoj simptoma

Primarna dobit sastoji se u tome što se nesvjesni sadržaji konfl ikta, povezani sa seksualnim i incestuoznim idejama, i dalje drže van svjesnog doživljavanja, jer su neugodni i zaplašujući za oboljelog.

Sekundarna dobit omogućava obo-ljelom da pribavi pažnju, ljubav, zaštitu značajnih osoba iz okoline, koju ne bi mogao ostvariti na drugi način, kao i oslobađanje od teških i neugodnih obve-za.

Klinička praksa potvrdila je da se najveći broj slučajeva histeričke neuroze može objasniti postojanjem nerazriješe-nog Edipovog kompleksa i konfl iktima između ega i seksualnih potreba.

Kod osoba koje su izgradile sliku o sebi kao o jakoj, sposobnoj i samozado-voljnoj osobi, životni neuspjesi mogu po-krenuti razvoj histeričkih simptoma kao nesvjesne zaštite narušenog samopošto-vanja. Princip je jednostavan – bolest je prisutna - ja za to nisam odgovoran - ona me onesposobljava – inače, ja bih to sve mogao učiniti!

Histerički simptomi reakcija su oboljelog na psihološku traumu. Simpto-mi nemaju za cilj prilagođavanje na vanj-

sku situaciju, već predstavljaju naučene odgovore i ponašanje koje treba umanjiti napetost i nastali strah. Freud je smatrao da disocijativni simptomi nastaju kao di-rektna posljedica psiholoških obrambe-nih mehanizama, potiskivanja koje neu-godna afektivna doživljavanja uklanja iz svijesti i drži ih u polju nesvjesnog.

Histeričan karakter

Dominira vrlo visok stupanj emo-cionalne osjetljivosti i sklonost da se emocije izražavaju javno i bučno, u obli-ku histeričkih eksplozija ili parada, sve do potpune emocionalne inkontinencije. Osobe s histeričkim karakterom željne su pažnje i ljubavi i stalno pokazuju za-vodničko ponašanje. Međutim, takvo je ponašanje površno i ne previše erotič-ko. Ostavlja dojam kao da je histerična osoba stalno na pozornici, zaokupljena sobom i svojim teatralnim ponašanjem, koje je mnogo dalje od realnosti nego od fantazije.

Zbog izražene emocionalne labil-nosti i nedostatka čvršćih i ustaljenih oblika ponašanja, histerične osobe izgle-daju kao da imaju više lica, što je u di-rektnoj ovisnosti od zahtjeva sredine u

kojoj se kreću. Histerične osobe pokazuju i jake i če-ste želje za zaštitom i sigur-nošću, pa i pokroviteljstvom. Iz tih razloga razvijaju zavi-sne odnose s ljudima iz svoje bliske okoline. Njih karak-teriziraju teškoće u zadrža-vanju pažnje, pretjerivanja i nepreciznosti u procjenama koje daju olako, površno, ra-splinuto, bez ikakve dosljed-nosti i detaljnije analize. Že-lja da se dopadnu i prividno izražena submisivnost kod takvih se osoba pretvaraju u nemilosrdnu tvrdoglavost koja ostaje sasvim nejasna i zbunjujuća. Osjećanje neza-dovoljstva stalno je prisutno i ima izvorište u nezrelosti, bazičnom osjećanju nemo-ći i inferiornosti. Seksualno ponašanje i seksualne veze takvih osoba površni su i bi-zarni zbog stalnog osjećaja nezadovoljstva, jer one lutaju od jedne do druge neuspješ-ne veze.

Sve te oblike konverzivnih simp-toma prate i različito intenzivna do-življavanja straha, depresivnosti, opće uznemirenosti i nervoze, razmišljanja o samoubojstvu, pa i pokušaji samouboj-stva, profesionalna i bračna osujećenja, sukobi i sl.

Dijagnoza

1. Histerička neuroza je kronična neuro-za koja se tijekom življenja oboljelog često ponavlja.

2. Oboljenje najčešće počinje prije 30. godine.

3. Dominantne smetnje povezane su s brojnim tjelesnim simptomima, ošte-ćenjem ili gubitkom određenih tjele-snih funkcija.

4. Razvoj i nastanak simptoma direktno su povezani sa psihološkim činitelji-ma (konfl ikti, potrebe i ostvarivanje psihološke koristi od bolesti).

Liječenje je složeno. Optimalne re-zultate daje kombinirana primjena lije-kova i analitičke psihoterapije.

Mr. sc. George Salebi, dr. med.



Fiziološke promjene u organizmu, koje nastaju kao po-sljedica produženog boravka u postelji ili tjelesne neaktivnosti zbog dužeg vremena hospitalizacije, nazivamo dekondicionira-njem. One su posebice opasne za nježne starije osobe.

Pojava dekondicioniranja manifestira se kao:• srčano-žilno dekondicioniranje s povećanim srčanim pul-

som i smanjenim udarnim volumenom (hypovolaemia) zbog atrofi je srčanog mišića te smanjenjem periferne dilatacije krvnih žila (ortostatička hipotenzija);

• smanjenje volumena prsnoga koša, potrebnog za disanje, s povećanjem broja udisaja i smanjenjem kapaciteta disanja, što može potaknuti i upalu pluća;

• atrofi ja skeletne muskulature;• oslabljeni odgovor simpatičkog živčanog sustava s

pojavom ortostatičkog sindroma i hipotonije;• izlučivanje kalcija putem mokraće i demineralizacija

kostiju; • promjena metabolizma mišićnog tkiva u odnosu na

glukozu (tj. povećanje njegove inzulinske rezistenci-je i smanjivanje mitohondrija kao rezerve energije).

U ostale komplikacije mirovanja u postelji kao po-sljedica dekondicioniranja spadaju:• slabost lokomotornog mišićnog sustava; mlađi ljudi

gube 1-1,5% mišićne snage dnevno, dok stariji, zbog manjih rezervi, gube i više, a kod njih već i manji gubitak snage ima značajan učinak na funkciju kre-tanja;

• skraćivanje mišića koje dovodi do gubitka opsega kretanja zglobova te općenito do slabljenja funkcije kretanja;

• povećana opstipacija;• depresija.

U dalje moguće posljedice spadaju padovi zbog smanjene funkcije kretanja, s mogućim teškim povre-dama i lomovima kostiju, posebice kod starijih ljudi (o čemu govore brojne statistike u cijelom svijetu).

Za sprečavanje nastanka navedenih posljedica pro-duženog boravka u postelji neophodno je preventivno

djelovanje, kako u fazi hospitalizacije bolesnika, tako i prili-kom njihovog otpuštanja na kućnu njegu. U tu svrhu neophod-no je:• poticanje pacijenata na potrebnu dnevnu životnu aktivnost,• korištenje mobilnih postelja za potrebne promjene položaja

tijela,• korištenje stolice umjesto postelje za sve starije hospitali-

zirane pacijente (osim kod nestabilnih fraktura i otvorenih rana) već od prvog dana hospitalizacije,

• svakodnevno prisustvo i pomoć fi zioterapeuta za svakog hospitaliziranog pacijenta te pomoć bolesnicima na kućnoj njezi,

• najranija moguća rehabilitacija, ovisno o vrsti primarne akutne bolesti.

Stanje kod nas

Brojni svakodnevni primjeri iz naše okoline ukazuju na to da stanje prevencije, u pogledu posljedica dugog ležanja u postelji, nije zadovoljavajuće, ne samo u vlastitim domovima, nego ni u bolnicama. Na bolničkim odjelima nedostaju fi ziote-rapeuti koji bi bili uključeni u svakodnevnu brigu o tjelesnom stanju bolesnika od prvog dana hospitalizacije.

Fizikalna terapija kao preventiva

VRAĆANJE U ŽIVOT

Životno iskustvo svakog od nas svjedok je sporog i teškog povratka organizma putem rehabilitacije u nor-malne životne aktivnosti ako smo zbog neke teže bolesti ili povrede bili prisiljeni dulje ležati u postelji. Vrlo je čest slučaj kod starijih ljudi, koji se nađu takvoj situaci-ji, da za njih povratka više nema.



Kasnije popravljanje stanja pacijenata, naknadnom reha-bilitacijom nakon bolničkog liječenja, samo je ‘gašenje požara’, koje često traje dugo, ponekad je nedovoljno efi kasno, a pone-kad i prekasno (posebno za starije pacijente).

Kao poseban primjer značenja pravovremene fi zikalne te-rapije hospitaliziranih mladih pacijenata, navest ćemo slučaje-ve jedne naše ratne bolnice (za vrijeme domovinskog rata), u koju su dolazili ranjeni borci direktno s bojišnice, a kojima su se morali amputirati udovi zbog teških ratnih povreda. Pravilo je u toj bolnici bila obvezna svakodnevna fi zikalna terapija svih pacijenata, već drugog dana nakon amputacije udova (često i uz bolove i krvarenja). Ali ti pacijenti su za takav postupak ubrzo bili ‘zahvalni do neba’, kada su dobili svoje proteze, koje su praktički odmah bile u svojoj punoj funkciji zbog očuvane ne-ophodne muskulature. No nisu sve bolnice provodile takav tre-tman, pa su pacijenti takvih bolnica morali, da bi mogli koristi-ti proteze, provoditi dugogodišnje rehabilitacije po toplicama, vrlo često i slabo uspješne, zbog izgubljenog mišićnog tkiva koje je bilo nemoguće vratiti.

Također, ovdje ne bi trebalo mnogo govoriti o brojnim primjerima starijih osoba koje, zbog neke ozbiljnije, ali ne po život opasne bolesti, moraju u bolnici provesti i više tjedana, a zbog dugotrajnog ležanja u postelji bez odgovarajuće fi zikalne terapije, postaju zauvijek izgubljene, ne samo za normalan ži-vot, nego vrlo često i za sam goli život.

Apel za popravljanje stanja

Iako je materijalno stanje u našem zdravstvu već godi-nama zaista teško iz općepoznatih razloga, jer nedostaje sred-stava i za adekvatno liječenje hitnih akutnih bolesti, ipak za-nemarivanje preventivne pomoći hospitaliziranim pacijentima (posebno starije životne dobi), time što im nije na raspolaganju svakodnevna fi zikalna terapija vođena od stručnih osoba, ne smije se opravdavati materijalnim razlozima, posebice zato što znamo da je i naknadna rehabilitacija bolesnika izuzetno skupa i dugotrajna, a često bezuspješna i zakašnjela.

Neophodno je organizacijski postaviti fi zikalnu terapiju kao svakodnevnu praksu bolničkih odjela i pomoći pacijentima prema raspoloživim mogućnostima, a da se zatim takav način rada sustavno unapređuje i podiže na višu razinu.

Stjepan Šaban, dipl.ing.

Eterična ulja u grupnoj psihoterapiji

MIRIS UZ VID I ZVUK

U grupnoj psihoterapiji verbalnu metodu mogu upotpuniti i zvukovna, vidna ali i mirisna sredstva, stvarajući napose povoljne prirodne ugođaje. Povoljna su tu umirujuća djelovanja kod stanja grupne tenzije, a još češće stimulirajuća, antidepresivna djelovanja, što ih ciljano omogućuju (kao i druga djelovanja) pojedine vrste eteričnih ulja.

Klijenti visoko rangiraju eterična ulja, osobito za početak grupne psihoterapije, a pokazuju interes i za kućnu primjenu. Eterična ulja možemo ocijeniti kao jednostavno i korisno obo-gaćivanje opće terapijske atmosfere pa ih se u svijetu sve više koristi.

Terapija psihodramom

Tijekom civilizacije, ljudi su svoje osobne, a najčešće me-đuljudske probleme i patnje rješavali uzajamnim pomaganjem. Obitelj je tu bila na prvom mjestu, a i šire su se grupe u druš-tvu često služile nesebičnom aktivnošću pojedinaca za pomoć ljudima u duševnoj nevolji. Razvojem duševnih odnosa te ra-zvojem medicine, odnosno psihijatrije, javila se potreba, za psi-hoterapijom ali i mogućnost njene primjene. Ona se znanstve-no razvila na prijelomu stoljeća, prvo pojedinačna, a kasnije i skupinska. Tim je postupkom započeo ftiziolog Pratt uviđajući potrebu sanatorijski liječenih tuberkuloznih bolesnika da svo-je duševne patnje rješavaju skupno, razgovorom tijekom, inače monotonog, sanatorijskog liječenja. Prošlo je više od pola sto-ljeća otkako je Moreno uveo analitičku grupnu psihoterapiju, započevši psihodramom, a počeci obiteljske terapije datiraju od Satirove i Batesona.

Sadašnja grupna psihoterapija u psihijatriji velikim je di-jelom površinska, često i socioterapijski naglašena, a usmjere-na sve češće na obitelj te se provodi poglavito s više obitelji. Višestruka (multipla) obiteljska terapija provodi se radi ekono-mičnosti postupka, ali i radi potrebe međusobnog razumijeva-nja, uvida u tuđu problematiku te želje za međusobnom po-moći, koja se u grupi vrlo djelotvorno provodi, ako je stručno vodi terapeut. Takvi su postupci napose djelotvorni kod rubnih društvenih skupina, osobito kod poremećaja ponašanja čestih u alkoholičara. Grupna, naročito obiteljska terapija alkoholi-čara traži izrazitu dinamiku, sučeljavanja, ali i razumijevanje, a dobra atmosfera koristi joj počevši od prostorije, osvjetljenja, ugodnih stolica, dobre ozračenosti itd. Tu napose, u onečišće-nju koje je posvuda zastupljeno, prirodni mirisi dobiveni iz ete-ričnih ulja mogu imati svoje mjesto. Ljudski mozak relativno je skromno reprezentiran za osjet mirisa, jer to osjetilo nije više bitno za ljudsku vrstu. Međutim, baš ono je povezano s vegeta-tivnim sustavom i sa limbičnim sustavom i talamusom, gdje je reprezentiran osjećajni, emocionalni život.



Kamilica uspavljuje

Prema tome, i određeni prirodni mi-risi, ne prenaglašeni, koji dolaze iz sre-dišnje smještene lijepe mirisne svjetiljke, stvaraju dobar ugođaj koji članovi grupe redovito pozitivno obilježavaju i nagla-šavaju. Mjerenje vrste, kvalitete i jačine mirisa poželjno je, osobito kada želimo postići određena djelovanja. U slučaju jake grupne tenzije, napose dobro smi-rujuće djeluje domaća lavanda, uz berga-mot, mažuran te, iz crkvenih obreda po-znati, tamjan. Uz njih, i kamilica djeluje uspavljujuće. Većina od njih djeluje i u smislu snižavanja visokog tlaka. Među-tim, u grupnoj psihoterapiji pogodniji su stimulirajući, tonizirajući, antidepresivni mirisi, a to su: ružmarin, geranij, men-ta, naranča, mandarina, limun te ruža, jasmin, ylang-ylang. Ti potonji trebali bi imati i erotizirajuće djelovanje i poznati su kao sastojci raznih parfema. Osjećaje svježine i bistrine unose limun, menta, mandarina, ružmarin pa su pogodni kod intelektualnih rasprava ili učenja – više pojedinačno. Zanimljivo je da klijenti rado koriste pojedine mirise kasnije, u kućnoj atmosferi, u raznim prilikama, ističući njihovu djelotvornost, napose kada su prilagođeni pojedinačnim potre-bama.

Već sam miris u skupini bolesnika daje poticaj za razgovor i olakšava poče-tak grupnog rada. Eterična ulja sigurno su jedno od najjednostavnijih i najjefti-nijih pomoćnih sredstava koja mogu po-dignuti kvalitetu grupne atmosfere. Nisu uzalud već najstariji narodi, a napose Egipćani, vrlo rafi nirano koristili eterič-na ulja u različite svrhe, što se preko grč-ke i arapske kulture i civilizacije ponov-no vratilo u suvremenu zapadnu kulturu, počevši od početaka suvremene aroma-terapije s Gattefossom, do navedenog po-novnog oživljavanja primjene prirodnih eteričnih ulja s Valnetom i Tisserandom. Od rafi niranih Francuza i egzaktnih En-gleza, aromaterapija se ponovno proširi-la svijetom, ukazujući na svoje tjelesno i duševno djelovanje, kompletirajući uz vidne (artepantomimska terapija) i slušne podražaje (muzikoterapija) i mirisna ete-rična ulja u psihoterapijskom pristupu.

Dr. Nada Jagetić

Već je u početku primijećeno da se ljudi prejedaju u tajnosti, cijeloga dana, ali najviše u poslijepodnevnim satima, na-kon posla ili škole. Za njih nije bilo tipično pročišćavanje nakon prejedanja, ali su bile tipične učestale dijete za mršavljenje, koje bi redovito rezultirale progrediranjem po-remećaja i daljim povećanjem težine.

Ovisnički proces

U engleskom se govornom području govori o Binge-eating disorder. U nekim je izvorima taj termin sinonim za Com-pulsive overeating, dok ga neki drugi autori smatraju poremećajem koji je dio onoga što se naziva Compulsive overea-ting. Ne ulazeći u terminološke rasprave, ovdje ćemo govoriti o prejedanju kao po-remećaju prehrane. Pored ovog, poznata su još dva poremećaja prehrane: anoreksija nervosa (ekstremna redukcija unosa hrane) i bulimija nervosa (kompulzivno prejeda-nje i pročišćavanje u obliku povraćanja, uporabe laksativa ili iscrpljujućeg vježba-nja). Poremećajima prehrane smatraju se sve promjene u ponašanju koje dovode do oštećenja tjelesnog ili psihičkog zdravlja, a vezane su uz konzumaciju hrane.

Kvalitativnim istraživanjem od pri-je desetak godina u SAD intervjuirano je šest zaposlenih ispitanica (25-55 godina, bjelkinje), članica kluba Weight Watcher-sa (asocijacija za pomoć i podršku ljudima u održavanju optimalne tjelesne težine). Prikupljeno je i analizirano mnogo po-dataka o njihovim iskustvima s hranom u djetinjstvu, vrstama hrane koju jedu u odrasloj dobi, njihovoj percepciji gubitka kontrole dok jedu, razloga za prejedanje, emocionalnim posljedicama prejedanja, kompenzacijskim ponašanjima i mogućim

strategijama prevencije. Analizom podata-ka zaključeno je kako osobna borba da se dostigne i održi prihvatljiva težina te da se dosegne prevlast nad ponašanjima razuz-danog i nekontroliranog prejedanja, dovo-di do ovisničkog procesa. U tom procesu, osoba konstantno razmišlja o hrani, svjesno ili nesvjesno, te jede kompulzivno usprkos poznatim posljedicama. Te su se žene još u djetinjstvu percipirale preteškima i for-mirale prehrambene obrasce vezane uz po-našanja njihovih roditelja prema hrani. U odrasloj dobi one su, u epizodama prejeda-nja, a skrivajući se od okoline, težile jesti rafi nirane ugljikohidrate i brzu hranu. Sve su ispitanice bile svjesne gubitka kontrole nad tim obrascima ponašanja. Jele bi dok im ne bi postalo zlo ili fi zički neugodno, ali se ne bi mogle prije zaustaviti. Dešavalo bi se da noću imaju poremećen san zbog ko-ličine i vrste hrane koju su unijele u sebe. Navodile su mnoge razloge zašto to čine, a najčešći su: stres, anksioznost vezana uz očekivanja okoline i usamljenost. Tu su još i dosada te hrana kao nagrada. Među emo-cionalnim posljedicama prejedanja navele su: krivnju, sram, poricanje, racionalizi-ranje, okrivljavanje drugih (npr. liječni-ka zato što ih nije na vrijeme upozorio na prekomjernu težinu). Kao preventivne ko-risne strategije za prevladavanje problema navodile su podršku koju dobivaju u klubu Weight Watchersa te ljubav i podršku kod članova svoje obitelji, kao ključan i nepore-civ element uspjeha.

Emocionalna glad

Smatra se da je razlog poremećaja pre-hrane, prejedanja - kombinacija genetskih i okolinskih faktora. Još se ne zna dovoljno o kumulativnom doprinosu svih uzroka pa

Pravilna prehrana

PREJEDANJE – OBLIK NASI-LJA PREMA SAMOME SEBI

Od kasnih 80-ih godina prošloga stoljeća pa do danas intenzivno je istraživan i opisivan jedan društveni i medicinski problem čija pojavnost raste proteklih pedesetak godina. Radi se o pojavi nekontroliranog i razuz-danog prejedanja koje se kod pogođenih ljudi javlja svakodnevno, a naj-manje dva puta tjedno tijekom promatranih šest mjeseci. Pri tome se jedu ogromne količine ugljikohidratne visokorafi nirane hrane (sladoled, krafne, slatkiši i sl.) ili tzv. „junk“-hrane (hamburgeri, pizze, čips i sl.).



su i pristupi tretiranju poreme-ćaja i/ili njegovih posljedica u fazi preispitivanja.U svakom je slučaju neophodan individual-ni pristup.

U literaturi se govori o ljudima koji, zbog nekih ra-zloga, imaju previše inzulina (hormona koji luči gušterača) u krvi i oni se zbog toga de-bljaju brže i lakše nego ostali. Za te se ljude kaže i da su ovi-snici o slatkoj i drugoj uglji-kohidratnoj hrani. Pojedno-stavljeno, i sa psihosocijalnog aspekta interpretirano, velike količine inzulina u tijelu (po-taknute unosom glukoze) ne-prestano traže nove ogromne količine ugljikohidrata. Ljudi to doživljavaju kao neodoljivu glad i imaju napadaje prejeda-nja. To je kao začaran krug, jer što se više konzumira takva vrsta hrane, organizam je više i želi. Voljom se ta želja vrlo teško prevladava. Također, po-znato je i to da je kod ljudi s poremećajem prejedanja uo-čena visoka razina ovisnosti (npr. alkohol, pušenje, droge) kod drugih članova uže ili šire obitelji, što dodatno upućuje na genetska opterećenja.

Kompulzivnost je snaž-na potreba da se nešto učini. Ljudi koji se kompulzivno pre-jedaju, ne mogu se zaustaviti u jelu. Oni jedu mnogo više hrane nego što je potreb-no njihovom tijelu, u odnosu na energetsku potrošnju. Zapravo, njihovo je prejeda-nje simptom, znak za postojanje drugog, dubljeg problema. Obično su ti problemi emocionalne prirode. Prema načinu njiho-vog jedenja u epizodama prejedanja, mo-glo bi se reći da su to zapravo emocional-no gladni ljudi. Često periodi prejedanja nastupaju nakon prekida dijete, zbog čega nastupa krivnja i kajanje. Prekidanje dije-te kod tih ljudi nije stvar pukog odsustva snage volje, brojanja kalorija ili redovitog vježbanja, kao kod ostalih ljudi koji trebaju skinuti suvišak kilograma.

Ti se ljudi, o kojima govorimo, vrlo vjerojatno na nesvjesnoj razini, moraju no-siti s potrebom zaštite od ponovnog povre-đivanja koje su vjerojatno doživjeli u ne-kom od ranijih životnih perioda: odbijanje,

manjak povjerenja, ljubavi, fi zičko ili sek-sualno zlostavljanje, neizraženi bijes, tuga, iskustvo nekog oblika diskriminacije i dru-go. Zato se vrlo loše nose sa svakodnev-nim stresovima i zahtjevima suvremenog života. Time bi se prejedanje moglo nazva-ti i pojavom neodgovarajućeg reagiranja na opterećujuće podražaje iz svakodnevnog života, u čijoj osnovi leži kongenitalna pre-osjetljivost i neke nezadovoljene emocio-nalne potrebe.

Potrebna je podrška

Većina ljudi koji pate od problema prejedanja neće posegnuti za pomoći zbog srama koji osjećaju ili stigme koju društvo nameće prejedanju i prevelikoj tjelesnoj te-žini. Manje od pola ljudi u SAD-u s tim po-remećajem dobiva pomoć. Većina njih se ne podvrgava nikakvom tretmanu sve do svoje odrasle dobi, kada pokušavaju izgu-biti na težini bezbrojnim i neuspješnim di-

jetama. Kod nas postoje neke inicijative vezane uz komer-cijalne wellnes-programe, a uglavnom se fokusiraju na redukciju viška kilograma.

No, teško je reći da po-stoji sustavan i cjelovit pri-stup pomoći ljudima s tim problemom, koji se počinje formirati u djetinjstvu, a za-daje poteškoće socijalnom funkcioniranju tijekom čita-vog života. Postoji usuglaše-nost u tome da je ljudima s tim poremećajem prehrane potrebna profesionalna po-moć stručnjaka i individu-alno programirani tretman. Već je u adolescentskoj dobi vrlo važno potražiti stručnu pomoć i podršku, jer se time mogu smanjiti dugoročni zdravstveni i psihosocijalni problemi. Stručna pomoć pri tome podrazumijeva inter-disciplinarni timski pristup s medicinske, nutricionistič-ke i psihosocijalne razine pomoći, pri čemu je nužno uključiti i sveukupni ekosu-stav osobe kojoj je potreban tretman. Premda postoje još mnoga znanstvena i meto-dološka pitanja vezana uz etiologiju i fenomenologi-ju poremećaja, smatra se da tretmanski proces može tra-

jati mjesecima ili godinama, dok osoba ne ojača dovoljno da se sama nosi sa svojim poremećajem prehrane, odnosno izgradi nove obrasce ponašanja.

Potpuno razumijevanje tog fenomena trebalo bi rezultirati većom empatičnošću stručnjaka i bliže okoline, prihvaćanjem i brigom prema osobi koja se upušta u epi-zode razuzdanog prejedanja. Za uspješnost tretmanskog procesa od ključne je važno-sti da osoba koja je zahvaćena poremeća-jem shvati kako je prihvaćena, bez obzira na njena spomenuta specifi čna ponašanja, njen osobni izgled i njenu opaženu nespo-sobnost da sama sebi pomogne. Ako misli-te da imate prijatelja ili člana obitelji s tim poremećajem, recite mu/joj što ste primije-tili. Ohrabrite ga /je da potraži pomoć.

Mr.sc. Nataša Mirolović Vlah,dipl. defektolog-socijalni pedagog



I PRAG VOZI TRIJEZNO

Preporučene mjere zaštite za starije osobe pri izlaganju visokim temperaturama zraka

U ljetnim mjesecima starije osobe trebaju se pridržavati sljedećih savjeta:

1. Starije osobe nikako se ne smiju izlagati sunčevoj energiji u razdoblju od 10 do 17 sati, poglavito ne stariji srčani bolesnici niti gerijatrijski bolesnici oboljeli od šećerne bole-sti.

2. Prilikom izlaska iz svog prebivališta, starija osoba nužno mora zaštititi glavu šeširom, maramom ili kapom.

3. Nužno je dnevno uzimanje do dvije litre tekućine, bilo kao 8 čaša negazirane vode, bilo u obliku juha, variva, čajeva, te izbjegavanje prženih, pohanih, slatkih i jako zaso-ljenih i začinjenih jela, a uzimanje puno sezonskog povrća i voća.

4. Osim pridržavanja uputa liječnika o liječenju i uzi-manju lijekova, nužna je učestalija kontrola krvnoga tlaka u starijih osoba.

5. Pojava glavobolje, mučnine, vrtoglavice i dehidracije znak je uzbune za stariju osobu, osobito bolesnu i funkcional-no onesposobljenu, te se takav bolesnik obvezno mora hitno javiti svom izabranom liječniku ili najbližoj hitnoj pomoći.

6. Članovi obitelji, prijatelji, susjedi, znanci, članovi udruga za starije nužno moraju, tijekom vrućih ljetnih mje-seci, učestalije kontaktirati stariju osobu, a u slučajevima nje-zine slabije funkcionalne sposobnosti, čak i po nekoliko puta svaki dan.

7. Starija osoba mora obvezno uz sebe imati svoje osnovne podatke, ime i prezime, godinu rođenja, adresu sta-novanja i telefonski broj osobe za kontakt kojoj se može javiti o starijoj osobi.

8. Najvažnije je redovito održavati higijenu tijela starije osobe i čistoću okoliša te se strogo pridržavati uputa liječnika i kontrolirano uzimati lijekove.

9. Nužne su trajne tjelesne i psihičke aktivnosti starijih osoba te osobito njihovo trajno kretanje, i to isključivo u jutar-njim i večernjim satima, što više boraveći u prirodi (parkovi, šetnice uz more, jezera, rijeke, vrtovi, vinogradi, voćnjaci i slična prirodna okruženja). Ako je kretanje otežano, nužno je svakodnevno višesatno provjetravanje prostorije u kojoj stari-ja, funkcionalno onesposobljena osoba boravi.

Centar za gerontologijuZavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba

TOPLO I OPASNO LJETOTOPLO I OPASNO LJETO

Navode se razne zemlje s raznim promilskim ograničenjima, ali ne sustavno. Tu problema-tiku sustavno najbolje riješenu ima Švedska,

s 0,2 grampromila kao granicom dopuštenoga u prometu. Druge oceanske protestantske zemlje sklonije su granici od 0,8 promila, ali uz tako stroge zakone da vozač treći put uhvaćen u prekoračenju te granice bude lišen vozačke do-zvole na deset godina.

Brojevi sve kažu

Međutim, bitni je argument za promile u vožnji činje-nica da već i ispod 0,5 gram promila dolazi do poremećaja u refl eksima, u pažnji te u svojstvima vida, a posljedica toga je dvostruki broj smrtnih prometnih unesrećenja kod 0,5 grampromila u usporedbi s potpunom (0,0 promilskom) tri-jeznošću. Upravo na to ukazuje mnogo manji broj poginulih po donošenju novog zakona 2006. godini, tj. 9 osoba prema 14 osoba u 2005. godini – prema starom zakonu, u kategoriji

Stručni stav o potrebipotpuno trijezne vožnje

I PRAG VOZI TRIJEZNO

U tisku često izlaze članci u vezi s dopuštenom ko-ličinom alkohola u krvi u prometu, u kojima se neki zalažu za ponovnih 0,5 promila. To je uobičajeni stav manjine, koja je zapravo sklona piti, ne čašu, nego fl ašu vina, nakon čega se vraća s rođendanskih slavlja kući.



poginulih od 0 – 0,5 promila alkohola u krvi. Kod viših alkoholnih intoksi-kacija nisu se niti očekivale razlike u broju poginulih, jer se tu nisu promi-jenili zakonski uvjeti kažnjavanja. Te rezultate iznijele su sve novine, iako su pogrešno zaključile da novi zakon nije ničemu koristio u smislu promet-ne sigurnosti. Dakle, upravo je suprot-no.

Te stručne statistike, svjetske, a napose državne američke statistike, ukazuju na potrebu vožnje u potpu-no trijeznom stanju. Jasno da ovisi o društvenoj i političkoj svijesti poje-dinih država koliko će to prihvatiti i uvažiti. U Europi se u Francuskoj, Slo-veniji, Portugalu i Grčkoj upravo vodi bitka za sniženje dopuštenih promila u prometu sa 0,5 na 0,2. Pretpostav-ljamo da će do 2010. godine većina europskih zemalja biti ispod 0,5 pro-mila. Prema tome, čisto praktično, u času našeg stupanja u EU morat ćemo se prilagođavati većini članica EU, a to će biti oko dopuštenih 0,2 promila alkohola u krvi u prometu, što će vje-rojatno trajati barem dio sljedećeg de-setljeća. U Hrvatskoj u praksi zapravo podnosimo 0,1 (ili možda i 0,2 ?) pro-mila u prometu. Prema tome, stručna će se potreba za vožnjom u potpuno trijeznom stanju politički realno prila-gođavati možda samo do 0,2 promila. A u nulpromilskima Pragu i Budim-pešti strani se turisti već desetljećima snalaze vozeći trijezni u svojim auti-ma. Isto tako, ugostitelji nisu previ-še pretrpjeli zbog trijeznih vozača, a sve na zadovoljstvo tihe većine koja je sretna zbog sigurnije vožnje.

Dr. Nada Jagetić

Kod profesionalnih plesačica repro-dukcija je karakterizirana brojnim fi zio-loškim promjenama i problemima, kao što su: zakašnjela menarcha, zakašnjeli pubertet i sekundarna amenoreja. Fakto-ri koji na to utječu jesu fi zički treninzi i dijeta, kao i okolina te genetski faktori.

Zakašnjela prva menstruacija

Prosječna dob za prvu menstruaci-ju je 12,5 godina, a kod plesačica je 15,4 godine (može varirati i do 21 godine). Vježbanjem u adolescenciji produžava se pubertet i to uzrokuje primarnu amenoreju. Prekidom vježbanja iz nekih razloga (ozljeda i sl.) dolazi do ubrzanja pubertetskog razvoja, po-gotovo kod djevojaka manje tjelesne težine od standardne za tu dob. U toj dobi sve ovisi od efekta hormona estrogena: razvoj grudi, rast kostiju, pogotovo u dobi od 18-19 godina, disproporcija u rasponu ruku u od-nosu na ostale kosti, odgođeno za-tvaranje epifi znih hrskavica.

Iz iznesenog je važan hipotets-ki element hipotalamički poremećaj uvjetovan ishranom i vježbanjem, kao i genetski faktor s utjecajem okoline. Utjecaj okoliša pokazao se bitnijim od genetskog. Simptom zakašnjele menstruacije, a time i zakašnjelog puberteta, javlja se u 70% plesačica.

Povremeni gubitak menstruacije

Pojačana tjelesna aktivnost i sman-jenje tjelesne težine dva su bitna el-ementa sekundarne amenoreje, i to kod 50-78% plesačica. Klinički se to očituje tako da je dovoljno neznatno povećanje tjelesne težine i menstruacija se pojav-ljuje. U hormonskom statusu izražena je supresija LH-hormona, a manje FSH.

Smanjena sekrecija gonadotropina slična je kao i kod anorexie nervose. Tako iz-razit utjecaj okoline susrećemo kod nekih skupina naroda, npr. ovulacija u određeno doba godine kod Kung bush-mana. Utjecaj stresa nije lako istražiti s obzirom na određenu subjektivnost.

Na pitanje kakva je pojava reproduk-tivnih poremećaja u kasnijoj dobi profe-sionalnih plesačica, odgovor je sljedeći: s obzirom na hipoestrogenizam, imamo posljedičnu neadekvatnu mineralizaciju, kašnjenje sazrijevanja koštanih centara,

a time i visoku incidenciju skolioze do 23% i stres prijeloma kosti do 46%.

Izneseno ukazuje na to da baler-ine imaju višestruke reproduktivne poremećaje koji dolaze iz okoline, a utječu na hormone. Za karijeru plesačice stoga je bitno dalje proučavanje, kao i primjenjivanje hormonske nadomjesne terapije estrogenima.

Dr. Nada Jagetić

Karakteristike reprodukcijeu profesionalnih plesačica

MALE, NJEŽNE I OKRETNEPlesačice se profesijom počinju baviti vrlo rano, još u djevojačko doba.

Od brojnih koje započinju ranim bavljenjem plesom tek ih se manji dio na-stavi baviti plesom profesionalno.



Trešnja je podrijetlom iz Male Azije, a u Europi je us-pijevala (kao divlje drvo) još u prapovijesti. Rimljani su prve trešnje vidjeli u Kiresunu (grčkoj koloniji u Maloj Aziji). Prema Pliniju, rimski vojskovođa Lukul trešnje je donio u Italiju 74. godine prije Krista i zasadio ih u vrtu svoga rimskog dvorca.

Za ljekovitost trešnje znali su stari Rimljani. Galenus je preporučivao slatke trešnje protiv zatvora.

Danas se zna da je trešnja mnogostruko ljekovita. Tako se rabe njen plod, peteljke, sjemenke iz koštica i smola koja curi iz kore.

Niskokalorično voćeTrešnja cvate u travnju i svibnju, a plod dozrijeva u svib-

nju i lipnju. Ima više vrsta trešanja, od sitnijih do velikanki (kakve su, primjerice, one poznate lovranske).

Budući da su niskokalorično voće, trešnje se koriste u mnogim dijetama, naročito kod debljine, srčanih bolesti, obo-ljenja bubrega, gihta i reumatizma.

Trešnje mogu jesti (u umjerenoj količini) i šećerni bole-snici jer im trešnjina vrsta šećera (levuloza) ne škodi. Kisele trešnje trebaju jesti melankoličari jer ih one aktiviraju i potiču organe na življu funkciju. Kompot od trešanja snizuje tempe-raturu.

Svježe trešnje preporučuju se tjelesno slabijim i iscrplje-nim osobama, a kuhane djeci, starijim osobama i onima s osjet-ljivim želucem.

Sok od trešanjaBezalkoholni, sterilizirani sok od trešanja jača srce i obo-

ljele krvne žile. Sok se pravi od zgnječenih trešanja koje se ostave da odstoje preko noći, a ujutro se protisnu kroz lane-nu krpu. Na čašu soka doda se pola čaše šećera u prahu, kore od cimeta i nekoliko klinčića. Sve se dobro izmiješa i ostavi 4 dana na suncu (ili toplom mjestu). Zatim se ulije u staklene boce koje se dobro začepe i (okrenute naglavce) spreme u pije-sak u podrumskim prostorijama, gdje se sok može očuvati go-dinama. Pije se tri puta dnevno po čašicu (od 0,5 dcl) – nakon jela – za jačanje srca.

Bubrežni kamenciDobro oprane, osušene i sitno izrezane peteljke plodova

trešnje, kuhane u vodi dvije minute, procijede se i piju kao čaj protiv upale bubrega, za otapanje bubrežnih kamenaca i čišće-nje mokraćnih putova te za pospješenje obilnijeg mokrenja.

Peteljke plodova trešnje pomažu u navedenom slučaju – kad zataje sva druga sredstva.

Kamenci i pijesak u mokraćnom mjehuruKod kamenca i pijeska u mokraćnom mjehuru pomažu

koštice divlje trešnje. Te koštice valja istući u mužaru i preliti alkoholom (96 postotnim). Zatim bocu s tim pripravkom treba dobro zatvoriti i ostaviti da odstoji 10 dana.

Nakon toga uzima se jedanput dnevno po 5 – 10 kapi ra-stvorenih u malo vode.

ImpotencijaProtiv muške impotencije pije

se čaj od peteljki plodova trešnje. Uzme se 30 grama izrezanih pe-teljki i kuha dvije minute u litri vode. Zatim se procijedi i pije tri puta dnevno (poslije jela) – po 2,5 decilitra.

Trešnjin čaj rastvara sluz u bronhima i olakšava iskašljavanje.

PerutSmola koja teče iz ozlijeđene

(zarezane) kore trešnje rastopi se u kvalitetnom (nerazrijeđenom) vinskom octu i njom se masira vlasište i tako odstranjuje postojeća perut.

Istim octom, s trešnjinom smolom, odstranjuje se šuga s kože.

Čišćenje organizmaJedan do dva dana valja jesti samo trešnje ili piti iz njih

svježe iscijeđen sok. Navedeno je izvrsna i djelotvorna terapija za čišćenje organizma od svih štetnih tvari, naročito toksina. Takvu terapiju dobro je primijeniti baš pred kraj proljeća, na prijelazu u ljeto, bez obzira na to kako se osjećali.

Protiv gihtaJedite tri puta dnevno, poslije jela, po 40 dekagrama tre-

šanja.

Za bolji rad jetre i organa za probavuPeteljke trešnje (30 do 50 grama) prelijte litrom hladne

vode i ostavite da odstoji 12 sati. Zatim kuhajte nekoliko minu-ta pa prelijte preko cijelih plodova trešnje ili jabuke. Ostavite da odstoji 20 minuta i procijedite kroz gazu.

Odvar valja piti 4 do 5 šalica dnevno.Taj napitak preporučuje se bolesnim, ali i zdravim ljudi-

ma, za poboljšanje mokrenja, što rezultira boljim radom jetre, želuca i bubrega.

Trešnja u kozmeticiLjekovito djelovanje peteljki i ploda trešnje koristi se i za

pripremu maski za otklanjanje podočnjaka te njegu i oživljava-nje suhe kože.

Protiv podočnjaka – 30 do 50 grama peteljaka trešnje pre-lijte litrom hladne vode i ostavite da odstoji 12 sati. Nakon toga sve kuhajte nekoliko minuta. Procijedite i mlako koristite za obloge.

Kod suhe kože dobro pomaže iscijeđeni sok trešanja ili samo zgnječene trešnje. Zgnječene trešnje izravno se nanose na lice, a sokom se dobro namoči lanena krpa. Nakon 20 minuta spomenute maske, lice se ispere blagim (mlakim) čajem kami-lice ili mlakom vodom.

Borislav Ostojić

T R E Š N J A (Prunus avium L.)



Pradomovina je kukuruza, najvjerojatnije, srednja Ameri-ka, odakle se proširio po čitavom svijetu svih toplijih područja. Da već više od pet stoljeća poznaje kukuruz, Europa može za-hvaliti Krištofu Kolumbu. Danas se kukuruz ubraja u najzna-čajnije svjetske žitarice. Služi za ishranu ljudi i stoke, a rabi se i u izradi različitih industrijskih proizvoda. Dok je u vrijeme Drugoga svjetskog rata u našim krajevima kukuruz bio spaso-nosna hrana (u obliku palente ili kruha – kukuruznice), danas je on delicija – podjednako seoskog turizma i gradskih restora-na koji daju prednost domaćoj, izvornoj hrani.

Muški su cvjetovi u sastavljenim metlicama na vrhu sta-bljike, a ženski su na istim biljkama, u klipovima koji se razvi-jaju u pazušcima listova.

Ljekovitost kukuruza nalazi se u ženskim cvjetovima (ku-kuruznoj svili) i plodu (zrnu i klicama).

Ljekovita kukuruzna svilaU ljekovite svrhe od kukuruza se koristi njegova nitasta

njuška zvana i kukuruzna svila (Stigmata Maydis), u našem na-rodu poznata i kao kukuruzni brkovi. Da bi bila ljekovita, prije oprašivanja, kukuruznu svilu valja odrezati i sušiti naglo, u sjeni ili vrlo oprezno, na umjetnoj toplini. Također je dobra kukuruzna svi-la u vrijeme dok su kukuruzi mliječni. Zrela, suha i tamna kukuruzna svila posve je bezvrijedna i ne sadrži nikakva ljekovita svojstva.

U svježoj kukuruznoj svili ima masnog i ete-ričnog ulja, smole, gume te kalija, fosfora, man-gana, kremične kiseline i još nekih, nedovoljno istraženih sastojaka.

Dobro je znati da nije dobra svaka kukuru-zna svila, jer s onom skinutom s kukuruza bogatog herbicidima i pesticidima unosi se u organizam i određena količina štetnih tvari. Najbolja je kukuruzna svila s kukuruza biološki uzga-janog, daleko od javnih frekventnih prometnica, željezničkih pruga i industrijskih pogona s izrazitom polucijom štetnim tva-rima (sumpornim dioksidom, ugljenom prašinom i sl.).

Vrijedno ulje kukuruznih klicaHidrauličnim tiještenjem kukuruznih klica dobiva se ne-

rafi nirano ulje (Oleum Maydis) koje sadrži linolnu kiselinu, zasićene masne kiseline, fi tosterin, fi tohormone i vitamin E. To ulje ima značajnu ulogu u fi ziološkoj i terapeutskoj ishrani ljudi.

Osim što se koristi kao izvrsna jestiva namirnica, ulje od kukuruznih klica najvrednije je dijetno ulje.

Kukuruzne klice – zbog 28 posto ulja i drugih biološki vrijednih sastojaka, predstavljaju vrlo važnu hranu za slabunja-vu djecu, rodilje, sportaše i one koji se oporavljaju od bolesti.

Čaj od kukuruzne svileKukuruzna svila odlično je sredstvo za izlučivanje mo-

kraće (diureticum) te djelotvorno i neškodljivo sredstvo za mr-šavljenje.

Dobro je znati da dužim čuvanjem kukuruzna svila gubi djelovanje za izlučivanje mokraće i postaje vrlo dobro sredstvo za čišćenje crijeva (purgativ).

Čaj od kukuruzne svile dobro pomaže kod vodene bolesti, upale mokraćnog mjehura, srčanih bolesti, gihta i reume. Izba-cuje pijesak iz bubrega i mokraćnog mjehura i ublažava kašalj. Preporučuje se i šećernim bolesnicima jer im snižava poviše-ni šećer u krvi. Kretanjem, izbacivanjem iz prehrane škroba, šećera i životinjske masti te pijenjem čaja od kukuruzne svile – šećerni bolesnici, s dijabetesom lakšeg oblika, tu bolest mogu dovesti pod kontrolu. Kukuruzna svila također pomaže kod gr-čeva bubrega te kod noćnog mokrenja u krevet (djece i starijih osoba). Dužim uzimanjem smanjuje i visoki krvni tlak.

Priprema čaja od kukuruzne svileU šalicu kipuće vode (2,5 decilitra) stavi se čajna žlica do-

bro osušene kukuruzne svile i ostavi da odstoji nekoliko minu-ta. Zatim se tekućina ocijedi i uzima svaka 2 do 3 sata po jušna žlica nezaslađenog toplog ili mlakog čaja.

Ako je kukuruzna svila svježa, uzme se jedna jušna žli-ca kukuruznih brkova i kuha dvije minute u tri decilitra vode. Ocijedi se i pije nezaslađeno (tri puta dnevno, između glavnih obroka).

U dobro opremljenim labo-ratorijima iz kukuruzne svile pri-prema se i tekući ekstrakt komu se pripisuje još bolja ljekovitost.

Kod izgubljenog sjaja koseIzgubljeni sjaj kose vraća se uzimanjem (ujutro, natašte)

jedne žličice ulja od kukuruznih klica - tijekom mjesec dana.

Kukuruzna kaša protiv reumatizmaKaša od kukuruznog brašna (ili krupice) vrlo je pogodna

za pravljenje obloga protiv reumatizma i bolova u zglobovima. Oblozi od kukuruznog brašna dugo ostaju vrući i njima se po-stiže dobra ishrana tkiva krvlju.

Spomenuti oblozi pripremaju se tako da se kukuruzno brašno popari vrućom vodom koliko se može podnijeti. Na-nose se izravno na kožu i zatim omotaju lanenom krpom. Ako se zatim takav oblog omota i najlonskom folijom, toplina će se zadržati duže pa će i liječenje biti uspješnije.

Protiv pojačanog izlučivanja želučane kiselineKod pojačanog izlučivanja želučane kiseline, pa onda

i javljanja bolova ili grčeva u želucu – dobro je jesti laganu (nemasnu) pileću ili teleću juhu u koju se zakuha kukuruzna krupica. Kod istog problema dobro je jesti kukuruznu kašu ili rjeđu palentu.

Borislav Ostojić

K U K U R U Z (Zea mays L.)

dojenje:prvi sat je

najvažniji

Documents

9 7 7 0 3 5 1 9 3 8 0 0 0213.202.208.80/nzl/46/nzl_7_8_2007.pdf · NARODNI ZDRAVSTVENI LIST mjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture Izdaje NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO