39
A. BLUNT DAVOR SIFTAR PRODUCTION UMJETNOST I ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ 1500 - 1700. 1. OD INVAZIJE NA ITALIJU DO BITKE KOD PAVIJE 1494 - 1525. . Vladari: Charles VIII 1483 - 1498. Louis XII. 1498 - 1515. Francois I. 1515 - 1547. Zahvaljujući ekspedicijama koje se upućuju u Italiju, talijanski ukus ulazi u Francusku. Za njenu umjetnost su najznačajniji događaji između 1494 - 1525. g. U to vrijeme ona postaje moderna i relativno centralizirana država. Louis XI. smanjuje moć plemstva i koncentrira vlast u svoje ruke, što nastavljaju Louis XII. I Francois I. Concordatom iz 1515. biskupi i redovnici postaju ovisni o kralju, a Francois I. u svojim rukama ima velik dio bogatstva kraljevstva. Charles VIII. zauzima Italiju u sukobu dviju sila: Francuske, koja je relativno mala država, ali ujedinjena i moderno organizirana, i Italije, velikog zajedničkog teritorija Habsburga, Španjolske i Carstva, koja je još feudalno podijeljena i oslabljena zastarjelom administracijom. Francuska kruna oko sebe koncentrira administrativnu moć, a dvor predstavlja polovinu kulturne atrakcije kraljevstva. Za vrijeme Louisa XII. veliki ministar je kardinal d' Amboise, koji upravlja umjetničkom modom. U doba Francoisa I. sve se vrti oko njega i njegove sestre Margarite Navarske, i pod njihovim pokroviteljstvom dolazi do najvećih umjetničkih ostvarenja. Od početka vladavine, Francois I. želi stvoriti dvor čija bi se kultura mogla takmičiti s talijanskom. Uspostavlja mecenatstvo i oko sebe okuplja pjesnike, mislioce, humaniste, slikare i graditelje, od kojih svaki ovisno o svojoj ulozi treba stvoriti dekor u kojem kralj želi biti viđen. Podižu se prve kraljevske građevine: novo krilo dvorca Blois i dvorac Chambord. U Francusku poziva talijanske umjetnike: uzalud Michelangela, ali uspješno Leonarda da Vincija. Visoke plemićke obitelji su također aktivne mecene, grade rezidencije u gradu i na selu i podupiru sve umjetnosti. Centralizacija još nije bila sprovedena u potpunosti i Pariz još nije dobio status političkog i intelektualnog centra države. Prije 1525. g. regija Val de Loire (Dolina Loire) prednjači u arhitekturi i monumentalnoj umjetnosti. Tamo dvor provodi puno vremena zbog lova, a aristokracija preuređuje svoje dvorce. Dolina ima bogatu agrikulturu i 1

A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

A. BLUNT DAVOR SIFTAR PRODUCTION

UMJETNOST I ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ 1500 - 1700.

1. OD INVAZIJE NA ITALIJU DO BITKE KOD PAVIJE 1494 - 1525. .

Vladari: Charles VIII 1483 - 1498. Louis XII. 1498 - 1515. Francois I. 1515 - 1547.

Zahvaljujući ekspedicijama koje se upućuju u Italiju, talijanski ukus ulazi u Francusku. Za njenu umjetnost su najznačajniji događaji između 1494 - 1525. g. U to vrijeme ona postaje moderna i relativno centralizirana država. Louis XI. smanjuje moć plemstva i koncentrira vlast u svoje ruke, što nastavljaju Louis XII. I Francois I. Concordatom iz 1515. biskupi i redovnici postaju ovisni o kralju, a Francois I. u svojim rukama ima velik dio bogatstva kraljevstva.

Charles VIII. zauzima Italiju u sukobu dviju sila: Francuske, koja je relativno mala država, ali ujedinjena i moderno organizirana, i Italije, velikog zajedničkog teritorija Habsburga, Španjolske i Carstva, koja je još feudalno podijeljena i oslabljena zastarjelom administracijom.

Francuska kruna oko sebe koncentrira administrativnu moć, a dvor predstavlja polovinu kulturne atrakcije kraljevstva. Za vrijeme Louisa XII. veliki ministar je kardinal d' Amboise, koji upravlja umjetničkom modom. U doba Francoisa I. sve se vrti oko njega i njegove sestre Margarite Navarske, i pod njihovim pokroviteljstvom dolazi do najvećih umjetničkih ostvarenja.

Od početka vladavine, Francois I. želi stvoriti dvor čija bi se kultura mogla takmičiti s talijanskom. Uspostavlja mecenatstvo i oko sebe okuplja pjesnike, mislioce, humaniste, slikare i graditelje, od kojih svaki ovisno o svojoj ulozi treba stvoriti dekor u kojem kralj želi biti viđen. Podižu se prve kraljevske građevine: novo krilo dvorca Blois i dvorac Chambord. U Francusku poziva talijanske umjetnike: uzalud Michelangela, ali uspješno Leonarda da Vincija. Visoke plemićke obitelji su također aktivne mecene, grade rezidencije u gradu i na selu i podupiru sve umjetnosti.

Centralizacija još nije bila sprovedena u potpunosti i Pariz još nije dobio status političkog i intelektualnog centra države. Prije 1525. g. regija Val de Loire (Dolina Loire) prednjači u arhitekturi i monumentalnoj umjetnosti. Tamo dvor provodi puno vremena zbog lova, a aristokracija preuređuje svoje dvorce. Dolina ima bogatu agrikulturu i gradovi poput Toursa i Orleansa brzo se trgovački razvijaju.

Umjetnički život usmjerava talijanska kultura. I prije osvajanja Charlesa VIII. neki su pisci i umjet- nici imali uvid u događaje s druge strane Alpa. Može se reći kako ratovi u Italiji nisu imali osobit utjecaj na poznavanje klasičnih pisaca, jer je humanističko podučavanje u Parizu ustanovljeno i prije 1494. g. Na drugim područjima talijanski se ukus ipak nije proširio prije nego što su se Francuzi počeli vraćati iz Napulja i Milana, a oni su pak stekli dosta površno razumijevanje talijanske renesanse. Najviše ih je privlačila moda luksuznog života: talijanski vrtovi, odjeća i običaji. Čini se da ih nisu osobito impresionirali platonistička filozofija, firentinsko slikarstvo, monumentalna umjetnost, pa čak ni antička djela. Talijanski ukus nakon prve invazije najbolje se vidi u francuskoj literaturi s početka vladavine Francoisa I: u modi je pjesnik Lemaire de Belges, koji još pripada kasnoj srednjovjekovnoj školi. Neovisno o dvorskoj poeziji, paralelno se uteme- ljuje tradicija humanista erudita. To je tranzicijski period koji završava 1525. g. I sam Francois I. odražava i prošlost i budućnost: bio je zadnji produkt viteštva i prvi moderni kralj Francuske.

Talijanska kultura je izazvala pomamu, ali su je razumjeli samo kao kôd za uporabu ili kao izvor koncepata stavljenih na srednjovjekovnu tradiciju. Prve talijanske forme u plastičkoj umjetnosti korištene su samo površno.

1

Page 2: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

ARHITEKTURA:UVOĐENJE MOTIVA LOMBARDIJSKE RENESANSE I PRVI DVORCI FRANCOISA I.

Prvi tragovi utjecaja talijanske renesanse u Francuskoj javljaju se nekoliko desetljeća prije invazije na Italiju 1494. godine. Slikar Jean Fouquet posjetio je Rim sredinom 15. st. i minijature njegova Časoslova Viteza Stjepana odaju poznavanje ornamentalnih detalja quattrocenta, kao i razumijevanje problema perspektive. U nekim pogledima čak je bio napredniji od svojih talijanskih suvremenika.

René d' Anjou na svoj provansalski dvor poziva mnoge umjetnike. Francesco Laurana u Marseillesu radi kapelu Sv. Lazara, vjerojatno prvo potpuno talijansko djelo na francuskom tlu, ali ovaj je primjer predaleko od glavnih umjetničkih centara da bi mogao uroditi plodom. Značajniji je bio dolazak gravura i ilustriranih knjiga u Francusku krajem 15. st. preko kojih su se umjetnici upoznali s talijanskom dekoracijom i počeli je oponašati. "Terencije" je objavljen u Lyonu 1494. g: vidljiv je nespretan pokušaj prikazivanja putta, voćnih girlandi i niša sa školjkama.

Charles VIII. nakon rata 1494. doveo je brojne umjetnike koji su u Francusku unijeli nove ideje i tehnike. Među najvažnijima su bili Fra Giocondo (u Francuskoj 1495 - 1505.) i Giuliano da Sangallo (kratak posjet 1495. s kardinalom Giulianom della Rovereom) koji nisu ostavili nikakvo određeno djelo. Treći je Domenico da Cortona, manjeg talenta, službeni arhitekt tek 1519. (24 godine nakon dolaska) u vrijeme kada je talijanska renesansa već bila poznata i iz drugih izvora. Kipari su bili važniji i neki od njih, poput Guida Mazzonija, izvršili su utjecaj na arhitektonski dekor.

Ratovi Louisa XII. I Francoisa I. imali su dublje učinke: Milano i Genova postaju ovisni o Francuskoj, a francuski državnici, vojnici i umjetnici ih stalno posjećuju. Ponekad naručuju djela kod lokalnih majstora i odnose ih nazad kako bi izveli dekoraciju svojih dvoraca, samostana ili grobova. Ubrzo su francuski umjetnici počeli uzimati poduke od talijanskih posjetitelja, pokušavali kopirati novi stil i uskoro su postali tako vješti da je za djela nastala prije 1525. g. nemoguće točno odrediti udio majstora dviju nacionalnosti. Međutim, Talijani preuzimaju od Francuza tradiciju i lokalne materijale.

Francuzi najviše kontaktiraju s Milanom i sjevernim provincijama i tamo nalaze arhitektonske oblike koji će ih osvojiti. Aristokracija iz doba Louisa XII. i Francoisa I. izrasla je u dekoru flamboyant gotike karakteristične po kompleksnosti dekoracije i zato bi teško prihvatila intelektualnu hladnoću firentinske arhitekture 15. st., koja bi im se činila beskrajno sumornom. Francuska dekoracija s početka 16. st. derivira se iz Cartose (Pavia, blizu Milana) više nego iz ijedne druge građevine. Fasada ove crkve je u to vrijeme možda najposebniji primjerak fantazmagorije sjevernotalijanske arhitekture: polikromni mramor, ornamentalni i figuralni reljefi i pilastri s bezbrojnim kandelabrima, bliži su kasnoj gotici nego umjetnosti Brunelleschija. U samostanima su Francuzi mogli vidjeti isti tip dekoracije u terakoti, tehnici koja je također uvezena u Francusku. Prelomljeni lukovi s klasičnim ornamentima iz Filareteove Ospedale Maggiore kombinacija je koju će Francuzi koristiti na svojim dvorcima.

Čini se da su Francuzi okretali leđa primjerima više čiste renesanse, čak i kad su im bili pred očima u Milanu, poput Michelozzove kapele Portinari, ili dvije Bramanteove crkve koje su uteme- ljile klasicizam 16. st: Sta Maria presso San Satiro i Sta Maria delle Grazie. Ipak, bilo je nekoliko iznimaka: skupina Francuza koja se nastanila u Rimu i radila na papinskom dvoru, poput kardina- la Guillaumea d' Estoutevillea (odgovornog za rekonstrukciju S. Agostina u Rimu) ili kardinala Jeana de Billieresa de la Groslaye (od Michelangela naručio skulpturu Pieta za Sv. Petra).

U pravilu, Francuzi su usvojili dekoraciju, a ne arhitektonske forme Milana. U početku su je stavljali bez izmjena na tradicionalnim lokalnim građevinama, što je dovelo do hibridnog aspekta karakterističnog za arhitekturu prije 1525. g. (npr. talijanska vrata na kružnom tornju dvorca u srednjovjekovnom duhu).

2

Page 3: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Za vrijeme gotovo cijelog 16. st. francuski kraljevi su bili najvažniji, ali ne i jedini, naručitelji arhitekture. Talijanski majstori su se nastanili u Toursu i odande se njihov utjecaj širio u svim smjerovima. Čini se da je Pariz bio slabo dotaknut, jer još nije bio glavni grad i dvor je više vremena provodio u dolini Loire.

Normandija postaje glavnim centrom nove umjetnosti zahvaljujući kardinalu Georgesu d' Amboiseu, prvom ministru Louisa XII. i vice-kralju Milana. Njegov dvorac Gaillon pored Seine uređivali su talijanski majstori, a skulpture su naručivane iz Milana i Genove. Zahvaljujući članovima njegove obitelji, njegov se ukus proširio i po drugim dijelovima Francuske.

CRKVA U FÉCAMPU

Najvažniju crkvenu dekoraciju prvog desetljeća 16. st. izveli su talijanski majstori, a naručitelj je bio Antonio Bohier iz bogate bankarske obitelji. Girolamo Viscardi radio je tabernakl, grob, reljefe (danas postavljene iznad glavnog oltara) i ograde kapela oko kora crkve.

GROB RAOULA DE LANNOYA I SUPRUGE Folleville, započeta 1508.

Spoj talijanskih i francuskih elemenata. Ležeće figure, inskripciju drže putti, a potpisani su Antonio della Porta zvan Tomagnino i nećak Pace Gaggini (radili su i u Cartosi, Pavia). U drugoj fazi izvedena su dva luka, bogat flamboyant dekor, iznad je zid s nis-kim reljefom u talijanskom stilu, ali različitom od onog dvojice pri-jašnjih majstora i vjerojatno ga je radio Francuz. Na spomeniku se vide 3 umjetničke komponente doba Louisa XII: čisti talijanski kla-sicizam, lokalna imitacija motiva donesenih iz Italije i flamboyant gotika.

SV. PETAR Caen, 1545.

Primjer miješanja stilova, svetište je radio Hector Sohier. Struktura je kasnogotička, nervatura je tali-janska, kao i kapela Djevice koja dominira deambulatorijem. Jasno se mogu razlučiti francuski srednji vijek i sjevernjački quattrocento, ali građevina nije neskladna.

FONTANA dvorac Gaillon, 1508.

Kardinal d' Amboise naručuje fontanu za dvorac, koju su izveli Pace, Gaggini i Antonio della Porta.

SV. JURAJ kapela u Gaillonu, 1509.

3

Page 4: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Radili Michel Colombe i Girolamo Pacchiarotti (okvir retabla).

ULAZNI PAVILJON dvorca Gaillon

Na dijelovima dvorca rađenima nakon 1508. g. vidi se talijanska dekoracija, pogotovo na ulaz-nom paviljonu. Oblik srednjovjekovnog utvrđe-nog dvorca s talijanskom dekoracijom: lombar-dijskim pilastrima, frizom s groteskama i fronto-nom u obliku školjke iznad prozora. Ali dispozi-cija ornamenata još je uvijek gotička. Prozori su vertikalno povezani pilastrima i imaju križ, što će Francuzi napustiti tek puno godina kasnije. Dvorac je okružen vrtovima.

Skupinu privatnih obitavališta čine dvorci skromnijih dimenzija: Bury, Chenonceau i Azay-le-Rideau, koji pokazuju novu pravilnost u tlocrtu, za razliku od dvorca Gaillon koji koristi stare srednjovjekovne temelje.

DVORAC CHENONCEAU 1515.

Dio dvorca iz 1515. g. ima oblik jednostavnog kvadratnog bloka kantoniranog tornjićima i cen-tralni hodnik – plan deriviran iz modela 15. st. Talijanski detalj je ravno stubište koje zamije-njuje francusko spiralno.

DVORAC AZAY-LE-RIDEAU 1518 - 1527.

Ima tlocrt u obliku slova L i simetričnu elevaciju na gotovo svakom pročelju.

DVORAC BURY 1511 - 1524.

Pokazuje više revolucionarnosti. Zgrade su oku-pljene oko kvadratnog dvorišta, s jedne strane je stambeni dio s glavnim prostorijama odvojenima visokim centralnim paviljonom, a na drugim stra-nama su sekundarne prostorije i zatvorena gale-rija. Na prednjem krilu se nalazi jednostavan tri-jem s portalom u sredini. Na četiri ugla dvorca su kružni tornjevi. Na Buryju, Chenonceau i Azayu elevacija je slična: na svakoj etaži su pilastri u plitkom reljefu, svaki nivo je s donje i gornje strane omeđen vijencem snažnog i bujnog profila. Akcent daju prozorčići (lucernes) na krovu, prvi

4

Page 5: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

primjeri tipa koji će biti na svim dvorcima Loire, još uvijek srednjovjekovne forme, bez obzira na kandelabre i delfine nove mode.

DVORAC BLOIS poč. 1515.

Blois i Chambord predstavljaju drugu razinu: to su palače a ne obične rezidencije. Blois je prvi veliki spomenik za vladavine Francoisa I. Kroz 9 godina sagrađeno je krilo koje nosi njegovo i-me. U tlocrtu nema ništa novo, prihvaćeni su srednjovjekovni ostaci. Pročelje i prostorije otva-raju se prema dvorištu, a veliko spiralno stubiš-te zamjenjuje toranj sličnog oblika.

Na suprotnoj strani, okrenutoj prema gradu, na-kon 1520. izgrađene su prostorije i lođe između 3 srednjovjekovna tornja. Desni toranj je vidljiv, a ostala dva uklopljena su u novu građevinu. O-vo ekonomično korištenje prijašnje gradnje raz-logom je nekih nepravilnosti. Niti jedno pročelje nije simetrično, neki dijelovi odvojeni su jednos-tavnim pilastrima, a neki s po dva pilastra ili du-plim pilastrima između kojih je niša. Ove nepra-vilnosti dokazuju da su Francuzi naučili talijans-ki ornamentalni vokabular, ali još nisu usvojili arhitektonske principe renesanse. Vanjsko stu-bište je znak prvog javljanja osjećaja za monu-mentalnost u francuskoj renesansi.

Pročelje prema gradu je originalne koncepcije: srednjovjekovni dvorac bio je na rubu jake pa-dine, a Francois I. izbacuje novu građevinu 6 metara prema naprijed, tako da nastaje još je-dan nivo koji čini prizemlje krila. Krilo ima 2 ka-ta s lođama, a treći je natkriven ravnim gređem koje nose pojedinačni stupovi. Izvor ove kom-pozicije su Vatikanske lođe (jako prizemlje, dva reda arkada i kat s ravnim gređem) završene 1519. g, što pokazuje kako su francuski arhitek-ti dobro znali što se događa u Rimu, ali su radi-li prema nepreciznim opisima i crtežima. Ipak,građevina je suprotna rimskom duhu: za razlikuod Bramanteovih polukružnih lukova, ovi su stje-šnjeni, a na zadnjem katu nisu prave lođe, ne- go jako duboko uvućeni prozorski okviri s osta-kljenim prozorima.

Do ovog stadija francuska arhitektura bila je ano-nimna. U kompoziciji i strukturi dominira francus-ka misao, a u dekoraciji talijanska. Kod Chambor-da je to drugačije.

DVORAC CHAMBORD započ. 1519.

Autor projekta bio je Domenico da Cortona,

5

Page 6: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

ali izgleda da su kod izvođenja francuski gra-ditelji promijenili njegove planove. Francois I. je 1519. naručio projekt, jer je smatrao kako je to dobro mjesto za lov. Radovi su prekinuti od 1524 - 1526. zbog rata u Italiji, a radilo se do 1550-tih.

U principu, to je francuski srednjovjekovni dvo-rac, s četvrtastim donjonom kantoniranim kru-žnim kulama, niži dijelovi građevine također su flankirani ugaonim kulama, a sve je okruženo jarkom. Posebnost je u tome što je donžon grčkim križem (s centralnim stubištem) podije-ljen u 4 dijela, tako da je u svakom kutu dobi-ven kvadratni prostor podijeljen na jednu veli-ku i dvije manje prostorije s kabinetom. Tako je nastao apartman, osnovna jedinica u sljede-ća dva stoljeća.

Domenico da Cortona bio je Sangallov učenik, boravio je u Napulju, a u Francusku je došao 1495. g. za vrijeme Charlesa VIII. Vila Lorenza Medicija u Poggio a Caiano, koju je radio San-gallo, ima tlocrt sličan Chambordu, s 4 skupine prostorija smještene u kuteve kvadrata. Izgle-da da je Domenico da Cortona od svog učitelja preuzeo kompoziciju koja će postati posve fran-cuska, jer se taj oblik neće nastaviti u Italiji. O-sim ovog važnog elementa, malo toga je izgra-đeno od Domenicova projekta. U jednom kraku grčkog križa zamislio je stubište s 2 ravne ram-pe, što je zamijenjeno spiralnim stubama u cen-tru križa.

Originalno je tretiranje krova: građevinu djelomi-ce pokrivaju terase, a detalji su talijanski (plasti-čka koncepcija tavanskih prozora, ukrasi na dim-njacima - niše sa školjkom i stupovima).

Bogata buržoazija je jako utjecala na evolu-ciju francuskih dvoraca, a njena uloga je bilajoš veća u gradovima, pri obnovi gradskih vijećnica.

GRADSKA VIJEĆNICA U ORLÉANSU 1503 - 1513.

Zadržana je kula iz 15. st. ispred koje je postavljena

6

Page 7: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

nova građevina. Dekoracija je talijanska: pilastri su kanelirani ili s kandelabrima, a vijenci imaju motiv školjke. Na potprozorskim zidovima su putti koji no-se grbove grada.

Razdoblje 1494 - 1525. za Francusku arhitrekturu predstavlja tranzicijsku fazu: talijanske ideje se apliciraju na još živu srednjovjekovnu tradiciju i ova dva elementa se jasno razlikuju. U sljedećem periodu počet će njihovo prožimanje. Francuski arhitekti će bolje razumjevati talijanske principe, koje će prilagoditi svojim potrebama, umjesto da ih slijepo kopiraju.

SKULPTURA

Kao i u arhitekturi, gotička tradicija je jaka. Talijanski primjeri su rano stigli u Italiju (i prije ratova), ali nisu imali većeg efekta. Tek oko 1500. g. talijanski utjecaj je prisutniji.

GROB VOJVODA ORLEANSKIH Saint Denis, 1502.

1502. Louis XII. je naručio grob za svoje pret-ke, vojvode Orléanske, kojeg je izradio đeno-veški skulptor Gerolamo Viscardi sa suradni-cima, u obliku koji je postao tipičan za sljede-ća desetljeća: potpuno talijanski sarkofag na kojem je ležeća figura u lokalnoj tradiciji. Če-sto su ta dva dijela groba radili majstori razli-čitih nacionalnosti. Ovdje su novost klasične arkade ispod kojih je 12 apostola umjesto oža-lošćenih, kao što je bilo uobičajeno za francu-ske grobove.

GUIDO MAZZONI

Bio je prvi talijanski kipar koji je iz Napulja došao u Francusku 1495. g. sa Charlesom VIII. Rodom iz Modene, u Italiji je bio poznat po svojim skupinama u terakoti ("Polaganje u grob"). Prema dokumentima i gravurama, njegovo je djelo bilo grob Charlesa VIII. u Saint-Denisu, danas nestalo.

BRAĆA GIUSTI (JUSTE)

Došli su u Francusku 1505, nastanili su se u Toursu, preuzeli francusko ime Juste i osnovali dinastiju kipara. Najvažniji su bili Antoine i Jean.

GROB LOUISA XII. Saint-Denis, 1515 - 1531.

Naručitelj: Francois I., autori: Antoine i Jean Juste sa suradnicima. Na vrhu groba su molitelji, a ograda od arkada zatvara ležeće figure, što je bilo uobičaje-

7

Page 8: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

no u 15. st. U svemu ostalome, grob označava pre-kid sa elementima uobičajenima u Francuskoj: pove-ćane arkade, alegorije vrlina postavljene na 4 ugla podnožja, pred arkadama sjede apostoli (što podsje-ća na prvi Michelangelov projekt groba Julija II.). Le-žeće figure je vjerojatno radio Francuz jer imaju mno-go lokalnih karakteristika.

GROB FRANCOISA II. katedrala u Nantesu, započet 1499.

Michel Colombe 1430 - 1512. je razradio skulptor-ske detalje, a Girolamo da Fiesole je izradio jedan dio groba. To je talijanizirani gotički grob, kombini-ran s orleanskim arkadama i medaljonima s groba Charlesa VIII. Na uglovima su četiri figure alegorija vrlina.

RETABL SV. JURJA za kapelu u Gaillonu, 1509.

Plitki reljef Svetog Jurja drugo je značajno djelo Michela Colombea, koji rijetko imitira talijanske modele, već usklađuje svoju umjetnost s idejama iz Italije, što je bolje od imitacije. Colombe detalj-no izrađuje kamenje i vegetaciju, a izgled zmaja je posve njegova invencija, gotička mješavina je-dnostavnosti i imaginacije.

GROB DVOJICE KARDINALA D' AMBOISE katedrala u Rouenu, poč. 1515.

Autor: Roullant Le Roux sa suradnicima. Ovdje nema talijanskih majstora, ali statue deriviraju iz lombardijskih modela. Grob slijedi prototip zad-nje gotičke umjetnosti: u obliku oltara, smješten je u nišu, ležeče figure zamijenjene su molitelji-ma, a ornamentalni detalji su talijanski. U cjelini, to je odraz stila Francoisa I.

SLIKARSTVO

JEAN BOURDICHON 1457 - 1521.

Veliki broj djela, radio je za kraljeve, portrete, sakralne slike i iluminirane rukopise.

8

Page 9: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

ČASOSLOV ANNE OD BRETAGNE (1508.) Naslijeđuje tradiciju gotičkih iluminatora 15. st. Začuđujući naturalistički dar za biljke i insekte, izveden do perfekcije. Neki elementi dolaze iz-ravno iz Bramanteove S. Marije presso San Satiro. Figure i kompozicije inspirirane su tali-janskim modelima: na Sv. Sebastijanu vidljiv je utjecaj Perugina.

ČASOSLOV SVETI SEBASTIJAN

JEAN PERREAL umro 1530.

Bio je slikar grada Lyona, zatim u službi vojvo- de od Bourbona, kasnije radio za kraljeve Char-lesa VIII, Louisa XII. i Francoisa I. Tri puta je posjetio Italiju i susreo Leonarda da Vincija. Po-lje djelovanja bilo mu je široko: bio je stručnjak za dekoraciju trijumfalnih ulaza, radio je progra-me za velike skulptorske cjeline grobova, crtao je medalje, minijature i minijaturne portrete(npr. minijaturni portret Pierre Sala i minijatura iz Razgovora alkemičara). PIERRE SALA

RAZGOVOR ALKEMIČARA

Francois I. je od početka vladavine skupljao talijanske slike i pozivao slikare. Imao je mnogo djela Tiziana, Rafaela i drugih talijanskih majstora. Leonardo da Vinci proveo je kod njega 3 zadnje godine života (1516 - 19.). Andrea del Sarto ostao je jednu godinu. Roberto Strozzi poklonio je Francoisu I. dva Michelangelova "Roba" rađena za grob Julija II. Nazočnost talijanskih majstora i njihovih velikih djela nije imalo odjeka u tadašnjem francuskom slikarstvu (što počinje tek od Rossa i Primaticia).

2. SREDINA VLADAVINE FRANCOISA I. 1525 – 1540. .

Usprkos političkim događajima (poraz Francoisa I. kod Pavije, njegovo zatočeništvo u Španjolskoj), te su godine bile plodne za Francusku na socijalnom i intelektualnom području. Ratovi se vode izvan granica Francuske, rastu trgovina, industrija i poljoprivreda, što donosi prosperitet osobito nižim staležima, a u gradovima se razvija nova aristokracija. Nakon povratka iz Madrida, Francois I. i dalje nastavlja politiku centraliziranja. Feudalni sustav postupno se zamjenjuje organizacijom izravno ovisnom o centralnoj vlasti. Plemstvo slabi, gubi svoju ulogu i postaje dvorskom aristokracijom (krajnja faza je Louis XIV.). Kraljevska obitelj je okružena plemstvom koje živi od njenih darova i mirovina. Za potrebe ovakvog novog Dvora potrebne su palače velikih dimenzija. Na području religije nastaje preokret zbog jačanja protestantizma, a kraljeva sestra Margarita Navarska gaji simpatije prema Reformi.

ARHITEKTURA

Nakon povratka iz Madrida, Francois I. je utemeljio rezidenciju u Parizu, što je dovelo do premještanja centra umjetničke aktivnosti. Dolina Loire pada u provincijalizam, a primat preuzima Ile-de-France. Arhitektura kraljevskih dvoraca tog perioda može se podijeliti u dvije grupe (od kojih su jedino preživjeli Saint-Germain, Fontainebleau i Villers-Cotterets):

9

Page 10: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

1. Madrid, Saint-Germain, La Muette de Saint-Germain i Challuau2. Fontainebleau i Villers-Cotterets

DVORAC MADRID započet 1527.

Graditelji: Pierre Gadier, Gatien Francois i Tali- jan Girolamo della Robbia, koji je bio odgovoran za dekor u emajliranoj terakoti, ali neki povjesniča-ri smatraju da je možda bio i autor cjeline projekta. Raspored i elevacija se previše razlikuju od talijan-ske arhitekture da bi se ova atribucija mogla prih-vatiti. Izvorni projekti ovih dvoraca djelo su Francuza, a kod Madrida talijanski umjetnik je mo-gao promijeniti neke detalje. Sve ove građevine či-ne zasebnu skupinu, bez veze s ostatkom francus- ke arhitekture: neobično su visoke i ukrašene vanj-skim galerijama koje povezuju tornjiće.

Po nekim karakteristikama Madrid se izdvaja iz te skupine: imao je tipično francusko visoko krovište a ne terase, i prave lođe a ne samo duboko uvuče-ne prozorske otvore kao Blois. Taj dio je najviše ta-lijanski i možda ga je uveo Girolamo della Robbia. Dvorac Madrid je poznat samo iz opisa i gravura.

U unutrašnjoj dekoraciji Madrida korištene su kari- jatide, konzole i balustrade ukrašene lišćem. Ovaj dekor je bio važna inspiracija francuskim umjetnici-ma i brojni motivi druge polovice stoljeća mogu se već ovdje vidjeti. Stil dvorca je jednostavniji nego u prethodnom periodu: tavanski prozori (lucarnes) vi-še nisu komplicirane nadgradnje kao na Bloisu ili Chambordu, nad njima su sada samo trokutasti frontoni - oblik nepoznat u Francuskoj, ali koji kore-spondira s novim koncepcijama koje je Gilles Le Breton razvio na Fontainebleau.

Tlocrt: dvije skupine od po 4 apartmana (2 kvadra-tna bloka), povezane prostorijama za primanje ili dvoranama. Svaki apartman je zasebna jedinica s posebnim ulazom sa zavojitog stubišta. Dvorci La Muette i Challuau pokazuju varijacije na temu Ma-drida, ali bez dekoracija u fajansi.

DVORAC SAINT-GERMAIN

Dvorac je preživio i pretrpio velike promjene u doba Louisa XIV, ali je u 19. st. opet vraćen u prethodno stanje. Neke karakteristike ga razlikuju od ostatka skupine: neki prozori su polukružni s trokutastim frontonima nad njima (do tada nepoznata forma u Francuskoj), a na nekim vratima tornjića nalaze se frontoni u obliku luka. Ovaj se motiv može naći u Veneciji i njenoj okolici oko 1500. g. Možda je na dvorcu radio i Serlio, koji u svom traktatu navodi taj motiv kao možda antički, s porta dei Leoni u Veroni.

Ogromna je razlika između ovih dvoraca i Fontainebleaua. Oni su kompleksniji i referiraju se na Chambord i Blois, dok Fontainebleau pokazuje veliku jednostavnost i otvara put prema klasicizmu sljedeće generacije.

10

Page 11: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

DVORAC FONTAINEBLEAU započ. 1527.

1528. g. Francois I. odlučuje napraviti neke preina- ke na srednjovjekovnom Fontainebleau, koji je do tada služio samo za potrebe lova. Unatoč šarmu islikovitosti, zbog mnogih dodataka to je najanarhič-niji dvorac u Francuskoj. Gotovo sve je rađeno pod vodstvom glavnog graditelja Gillesa Le Bretona.

Prvi projekt Francoisa I. podrazumijevao je sljedeće modifikacije i dodatke: gradnju Zlatnih vrata (novog ulaza ispred Ovalnog dvorišta starog dvorca); izgra-dnju galerije iza donjona (kasnije nazvanu po Fran-coisu I.), dva mala tijela građevine na uglu, kako bi se nova vrata povezala s donjonom i vjerojatno sjever-no krilo dvorišta (Cheval-blanc ili cours des Adieux), iako drugačijeg stila.

ZLATNA VRATA - jasno se vidi Le Bretonov stil: kao i kod Gaillona, ulaz je flankiran s dva tornja na kojima je renesansni ornamentalni vokabular, ali ov-dje je jezik puno jednostavniji. Dekoracija je svedena na plitke pilastre uz prozore, nad kojima su trokutasti frontoni; na centralnom dijelu su 3 superponirana ve-lika otvora, koja predstavljaju odjek Lauraninog Cas-tela Nuovo iz Napulja ili pročelja vojvodske palače u Urbinu, čiji su crteži doneseni u Francusku. Ako uzor jest talijanski, tretman je francuski: desni toranj je ne-što širi od lijevog, lukovi centralnih otvora su lagano stješnjeni, a kapiteli su prihvatili stil quattrocenta koji je u Italiji izašao iz mode. ZLATNA VRATA

VANJSKO STUBIŠTE Ovalnog dvorišta (posta-vljeno iznad luka), s dva krila koja konvergiraju pre-ma trećem, vodi do prvog kata i gotičkog je karakte-ra. Srednje arkade stubišta preuzimaju oblik viđen na Zlatnim vratima: dekoracija i kapiteli su im slični. Upo-treba redova je korektna, pogotovo na gornjim razina-ma, a Le Breton je do ovih znanja došao preko jednog od Vitruvijevih izdanja koje je tada bilo na raspolaga-nju. Ovo stubište je prvo u nizu iz duge serije analog-nih kompozicija, čija su dva naslavnija primjera tako-đer u Fontainebleau: ono Philiberta de l'Ormea, poz-nato iz gravura, i ono Jeana Du Cerceaua, koje ga je zamijenilo u dvorištu Cheval-Blanc. STUBIŠTE OVALNOG DVORIŠTA

Ukus za klasičniji stil, o kojem svjedoči Le Breton, inaugurirat će pokret koji će se razviti 1530 - 1540. g. U raznim dijelovima Francuske pojavljuju se dvorci i kuće na kojima se vidi formalna jednostavnost i rigoroznija upotreba klasičnih redova. Dvorci u dolini Loire: Champigny-sur-Veude, Vilandry i Valencay pokazuju sklonosti maniri Le Bretona.

BLAISTRE LE PRESTRE

11

Page 12: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

U Normandiji se javlja Blaistre Le Prestre, graditelj palače d' Ecoville u Caenu (1537 - 1538.) i dvorca Fontaine-Henry (1537 - 1544.), na kojima je primi-jenjeno vertikalno povezivanje prozora i niša pomo-ću superponiranih stupova. Na palači d' Ecoville skulptura je također vrlo naprednog stila, klasična u ornamentalnom detalju.

SAINT-EUSTACHE Pariz, poč. 1532. PALAČA ECOVILLE

Tijekom ovog perioda, sakralna arhitektura se ogra-ničila samo na dodatke i modifikacije prijašnjih crka-va, uz iznimku crkve Saint-Eustache u Parizu zapo-čete 1532. g, čija je gradnja trajala više od stoljeća. Kao što se moglo očekivati, gotička tradicija traje du-že u sakralnoj nego u profanoj arhitekturi. U ovoj cr-kvi su stari i novi stil postigli izuzetan kompromis. Tlocrt, struktura i proporcije su bliže gotici nego flam-boyant stilu. Tlocrt je sličan Notre-Dame u Parizu, a unutrašnjost prije podsjeća na 13. st. nego na 15. st. Gotička struktura je odjevena u renesansne oblike, ali ornament nije izveden kao u S. Pierre u Caenu,gdje talijanizirani duboki reljefi prekrivaju površine.Naprotiv, u njoj vlada velika jednostavnost i samo kla-sični pilastri koji zamijenjuju gotičke pokazuju talijans-ki aspekt. Redovi su korišteni na način koji bi užasnuoarhitekta odgojenog na Vitruvijevim principima.

Neki stupci su sa četiri strane ukrašeni korintskim pilastrima i njihova visina 20 puta nadmašujenjihovu širinu. Unatoč svoj toj ekscentričnosti, interijer Saint-Eustache pruža monumentalnost pro-porcije i volumena nepoznatu u Francuskoj 16. st. Iako ova crkva nije imala nikakvog utjecaja na opću evoluciju francuske arhitekture, ona ostaje kao djelo od velikog značaja.

SAINT-MICHEL Dijon

Portali Saint-Michela izdaleka izgledaju kao roma- nički trijemovi, iako su započeti prvih godina 16. st. Crkva je svođena 1537. u talijanskom stilu, a grad-nja tornjeva se protegla do sredine 17. st.

Nakon Pavije, francuska arhitektura poduzima odlučan korak kako bi se oslobodila gotičkih utjecaja. Neki srednjovjekovni elementi, poput visokih krovova, ostat će duže od stoljeća, ali francuske se građevine približavaju istovremenim talijanskim. Ako visoka renesansa i nije bila shvaćena, otvoren je put sljedećim generacijama.

DEKORATIVNA SKULPTURA I SLIKARSTVOROSSO I PRVI RADOVI PRIMATICCIJA

Umjetnici odgovorni za novi stil bili su Talijani. Dvojica umjetnika velikog talenta bila su Giovanni

12

Page 13: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Batista Rosso i Francesco Primaticcio. Velik dio djela koja su radili u Fontainebleau je uništen, ali moguće je steći predodžbu o njihovim radovima za galeriju Francoisa I., sobu vojvotkinje d'Etampes i dvoranu za ples. Tamo se može vidjeti briljantna kombinacija slikanih panoa i štuka u dubokom reljefu, karakteristična za fontenblošku dekoraciju.

GIOVANNI BATISTA ROSSO

1530. dolazi u Francusku. Napravio je mnogobrojna djela (Veneru i Bakha, Psihu i Kupida, Pietà)

GALERIJA FRANCOISA I. 1533 - 1540. u Fonta-inebleau njegovo je glavno djelo. Galerija je doživjela puno preinaka. Na sjeveru i jugu bila je osvjetljena pro-zorima, osim u centralnom dijelu koji se sa svake stra-ne otvarao prema kabinetu. Zidovi su horizontalno po-dijeljeni u dva gotovo jednaka dijela: u donjem je skul-pturirana oplata koju je izveo Talijan Scibec de Carpi, a u gornjem dijelu su slike i štukatura. Prostori između prozora su drugačije tretirani: svaki trumeau ima na sre-dini po jedan oslikani pano, neke kompozicije su flanki-rane štuko figurama, neke štuko kartušama, a neke sli-kanim figurama unutar štuko okvira. Likovi su ponekad mikelanđelovski aktovi, a na frizovima su putti ili voćne girlande. Rossov je motiv "prerezani remen": štuko kar-tuše koje podsjećaju na kožu, zamotanu, presavinutu i rezanu u nestabilne oblike. Vjerojatno se inspirirao talijanskim gravurama, ali ono što je tamo samo detalj ovdje postaje glavnom temom koja se ponavlja na svakoj kompoziciji. Taj je motiv imao ogroman uspjeh, kopiran je u cijeloj Europi i postao uobičajenim manirističkim dekorom.

Dekor galerije predstavlja prvi manirizam, različit od klasičnog Rafaelovog tipa na Lođama ili vili Madama. Površina zida je sakrivena iza reljefa, figure izlaze iz okvira, a kartuše nestaju ispod girlandi. Sofisticirana dekoracija i ikonografska kompleksnost sadrže aluzije na povijest, mitologiju i kršćanski simbolizam. Dekoracija galerije je posve talijanska, ali prostorija ima oblik koji nije uobičajen u Italiji. To je prvi primjer galerije koja će postati redovna sastavnica francuskih dvoraca, a imat će uspjeha i u Engleskoj.

PIETÀ 1530 - 1540. slika duboke dramatike, oš-trog crteža i tjeskobnih boja. Pri kraju karijere, Ro-sso još jednom iskazuje religijske osjećaje koji su označavali i njegova prva firentinska djela.

Brojne Rossove kompozicije bile su gravirane, što je proširilo njegov stil po Francuskoj i ino-zemstvu. Zahvaljujući gravurama proširio se i fontenbloški stil, čak i u dekorativnim umjetno-stima, a ne samo u slikarstvu i grafikama (npr. tapiserije).

FRANCESCO PRIMATICCIO

1532. g. dolazi u Francusku. Bio je školovan u Mantovi kod Giulia Romana. Izradio je kamin u kraljičinoj sobi, na kojem voćne girlande podsjećaju na Salu del Zodiaco u Palazzo Te. Nacrt je klasičan, kompozicija naglašava krug i kvadrat, a proporcije figura su izdužene. Dojam cjeline je puno bogatiji od onog u Mantovi, zahvaljujući naglašenijem reljefu.

13

Page 14: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Francuska je iz imitiranja zadnje umjetnosti quattrocenta izravno prešla na eksperimentiranje manirističkim princi-pima preskačući visoku renesansu, jednako kao što je u arhitekturi preskočila bramanteovsku etapu.

PORTRET

JEAN CLOUET umro 1541.

Rođen je u Flandriji i kao mlad došao u Francusku. Radio je sakralne slike, kartone (nije sačuvano), portrete u olovci i prve minijaturne portrete. Može ga se usporediti s Holbeinom, ali i s Talijanima (možda je čak bliži Talijanima nego Flamancima), vjerojatno je vidio Leonardove crteže i jedan je od rijetkih flamanskih umjetnika koji je shvatio težnje visoke renesanse.

3. KLASIČNI PERIOD 16. st: 1540 - 1565. .

To su zadnje godine života Francoisa I. i doba vladavine Henrija II. čija je uloga u vlasti bila vrlo diskretna. Pod njegovim imenom su vladali Montmorency i Guiseovi, nastavljajući politiku Francoisa I. i još veći apsolutizam. Kruna se sve više identificira s katoličanstvom, pa protestanti sve više bježe u Ženevu.

Fontainebleau je ostao najdražom kraljevskom rezidencijom i pod vodstvom Primaticcija tamo cvjeta novi stil. Francois I. je u dvorcu postavio brončane skulpture napravljene prema modelima donesenima iz Rima, koje su bile od velike važnosti za budućnost francuske umjetnosti. Zahvaljujući tim kopijama, umjetnici su po prvi put mogli učiti na najljepšim antičkim primjerima: Laokoonu, Apolonu Belvederskom, Marku Aureliju, reljefima s Trajanova stupa, a bilo je i nekoliko originalnih antičkih djela. Također je postojala i velika zbirka suvremenih slikara: Michelangela, Tiziana, Leonarda i Rafaela.

Mecenatstvo i kolekcioniranje se nastavilo i pod Henrijem II. Diane de Poitiers bila je zaštitnica Philiberta de l'Ormea, koji je za nju sagradio dvorac d'Anet i povećao Chenonceau. Visoko plemstvo je imalo veliku ulogu u umjetnosti, a stil Dvora diktirao je modu u cijeloj Francuskoj.

ARHITEKTURASERLIO, LESCOT, PHILIBERT DE L'ORME, PRIMATICCIO

1540. i 1541. bile su krucijalne godine za povijest francuske arhitekture: Primaticcio se iz Rima vraća s Vignolom, dolazi i Serlio, a Philibert de l'Orme se nakon naobrazbe u Italiji nastanio u Parizu. Šire se Vitruvijeva izdanja, a novi val talijanskih utjecaja donosi stil bitno drugačiji od prijašnjih epoha. Francuzi stječu uvid u djela visoke renesanse, primjerice Bramanteova, Peruzzijeva i Sansovinova. To je prvi veliki period francuske klasične arhitekture. Najmanje značajan bio je Vignola, jer njegova karijera arhitekta tada još nije započela.

SEBASTIANO SERLIO 1475 - 1554.

Rođen je u Bologni, u Rimu je radio kod Peruzzija koji mu je dao sve svoje crteže i skice, a u Veneciji je radio na svojem traktatu. U Francuskoj je izveo dvije građevine: palaču Hippolyta d'Estea i dvorac Ancy-le-Franc. Napravio je i puno projekata koji nisu izgrađeni. Njegov je traktat

14

Page 15: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

imao velik utjecaj jer je bio ilustriran i preveden je na većinu europskih jezika. Što je duže boravio u Francuskoj, to više u traktat ulaze francuski arhitektonski elementi (npr. visoki krovovi).

PALAČA GRAND FERRARE 1544 - 1546.

Serlijeva palača građena za Hippolytea d'Estea (kardinala Ferrare) u Fontainebleau, od koje je ostao samo portal. Sastojala se od dijela s glavnim prostorijama i dva krila; u jednom su bile po -moćne prostorije, a u drugom galerija. Dvorište je bilo zatvoreno zidom s portalom u sredini (koji danas postoji). Ovaj plan je bio vrlo značajan i više od stoljeća predstavljao je tip francuske pala- če. Građevina je imala samo prizemlje i visoki krov. Serlio je predlagao trijem ispred glavnog dijela, pred njim terasu, a u sredini kružne stube kakve je Bramante napravio za Belvedere.

DVORAC ANCY-LE-FRANC poč. 1546.

Iz nacrta se vidi kako je to potpuno talijanska gra-đevina: prizemlje u rustici, četvrtasti tornjevi na u-glovima (kao na vilama u okolini Venecije u poče-tku renesanse), na prvom katu su dorski pilastri, izmjena niša i prozora, a ispod krova je trebala bi-ti arkatura, kao galerija za bacanje kamenja na neprijatelja, ali od toga se odustalo. Dvije strane dvorišta trebale su imati superponirane lođe, što je izmijenjeno još za Serlijeva života. Odustalo se i od niša na vanjskim fasadama, koje su zamije-njene prozorima. Krov je visok, s tavanskim pro-zorima. Promijenjene su i unutrašnje fasade, na kojima su sada dvostruki pilastri odvojeni nišama (Bramanteov motiv iz Belvederea). Ove preinake su pridonijele naglašavanju francuskog karaktera građevine, koja više ne liči na talijanski castello.

U manuskriptima se vidi i Serlijev crtež rekon-strukcije Louvrea, koji je odbijen u korist Les-cota, ali je imao velik utjecaj jer su ga preuzi-mali arhitekti sve do vremena Louisa XIV. Ser-lio je odigrao veliku ulogu u razvoju francuske umjetnosti, privikao je arhitekte na jezik talijan-skih majstora s početka 16. st, ali nije namet-nuo svoj stil. Francuski arhitekti u provincija-ma iz njegovih su gravura izolirano preuzima-li dijelove.

PIERRE LESCOT 1510/15 - 1578.

Obrazovan i kulturan arhitekt. U njegovim radovima nema monumentalnosti karakteristične za rimsku arhitekturu Bramanteovih sljedbenika. Umjetnost mu je dekorativna, a u svim realizacijama surađuje s Jeanom Goujonom. Poznat je po rekonstrukciji Louvrea, a od njegovih ostalih djela nije mnogo ostalo.

LOUVRE - ZAPADNO KRILO 1546 - 1558.

1527. g. Francois I. nezadovoljan srednjovjekovnim

15

Page 16: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Louvreom želi ga pregraditi i ruši stari donjon. 1546. od Lescota naručuje novu građevinu na mjestu sta-rog zapadnog krila. Nakon smrti Henrija II. dvorište je zatvoreno krilima dvostruko dužim od Lescotovog. Lescotova fasada pokazuje klasicizam i netalijanski aspekt cjeline kompozicije. Njena ljepota je ornamen-talna, a ne monumentalna. Upotrebljava korintske i kompozitne pilastre, izbjegava precizno ponavljanje elemenata (što je osnovno kod Sangalla).

Svaki kat ima drugačije prozore: u prizemlju su nat-kriveni segmentnim lukovima ispred kojih su polu-kružne arkade, na prvom katu su prozori s frontoni-ma, na atici su prozori manjih dimenzija, a na rizali-tima opet drugačiji. Naglasak je na vertikalama, a ne horizontalama. 3 rizalita su odjek fasada srednjo-vjekovnih dvoraca, ritmiziranih s 3 kružna tornja. U elevaciji se miješaju klasične crte s francuskom tra-dicijom i prvi put se ta dva elementa isprepliću. To je Lescotov stil, kao francuska forma klasicizma koji ima svoje principe i harmoniju. Dekoraciju fasade ra-dio je Jean Goujon.

Dekoracija interijera je revolucionarna. U velikoj dvo-rani u prizemlju galeriju nose 4 karijatide (motiv do tada gotovo nepoznat u Francuskoj) Jeana Goujo-na, toliko monumentalne kakve nisu radili ni talijan-ski arhitekti, koje vjerojatno potjeću iz Vitruvijeva opi-sa. Zadnji južni travej dvorane (tribunal) odvojen je od ostalog prostora sa 16 bogato ukrašenih dorskih stupova, grupiranih po 4.

PALAČA CARNAVALET Pariz, poč. 1545.

Jedina palača iz sredine 16. st. koja još postoji u Pa-rizu. Dvorišna fasada glavnog dijela ukrašena je Go-ujonovim reljefima "Četiri godišnja doba", a ukrasio je i bočne dijelove i ulaz. Galerija koja zatvara lijevu stranu dvorišta sagrađena je nešto kasnije prema pr-votnom planu. Cjelinu plana prihvaća Serlio u palači Grand Ferrare, samo što je prema ulici okrenuto tije-lo građevine, a ne samo jednostavan zid.

Lescotovo ime nestaje nakon smrti Henrija II. iako je živio još 20 godina. On je jednoglasno prepoznat kao utemeljitelj tradicije klasične arhitekture u Francuskoj, koja će najveće primjere izgraditi u 17. st.

PHILIBERT DE L'ORME 1505/10 - 1570.

Prvi francuski arhitekt koji je imao nešto od univerzalnosti velikih talijanskih majstora. Volio je kompleksne strukture i bio je talent za nove arhitektonske oblike. Projektirao je grob Francoisa I. u Saint-Denisu, radio je preinake na kraljevskim dvorcima, a za Diane de Poitiers radio je most za Chenonceau. Za vrijeme vladavine Henrija II. bio je najmoćniji čovjek u Francuskoj na području umjetnosti. Nakon kraljeve smrti pod pokroviteljstvom je Katarine Medici.

16

Page 17: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Napisao je dva traktata u kojima kombinira teorijske i praktične aspekte arhitekture. Polazi od vlastitog iskustva, kod svojih prijedloga navodi neku od svojih gradnji, ali i loša iskustva. Vrlo je praktičan, pazi na udobnost, a ne samo na dekoraciju. Stalno ponavlja kako arhitekt treba izbjeći inkorporiranje starijih građevina u svoje projekte i spominje svoje poteškoće u Anetu. Promovirao je novi francuski red: deblo stupa ima prstenove koji prekrivaju mjesto spajanja blokova mramora, što primjenjuje i na 5 klasičnih redova, te ilustrira dorski i jonski red s prstenovima. Većina njegovih djela je uništena, poznajemo ih preko gravura, dijelova Aneta i groba Francoisa I.

EMPORA u Saint-Etienne-du-Mont, Pariz, 1545.

Izveo je emporu u crkvi Saint-Etienne-du-Mont u Parizu, sa zavojitim stubama sličnima kao u dvorcu d'Anet.

DVORAC SAINT-MAUR 1541 - 1563.

L'Ormeovo rano djelo, izveden je samo jedan dio. Ovdje je prvi put zamislio vanjsko stubište u obliku potkove - prvi primjer ove forme u Francuskoj. Prvi put je uokolo dvorišta primijenio jedinstveni red kla-sičnih pilastara, raspoređenih na način visoke rene-sanse.

DVORAC ANET 1547 - 1552.

Veliki dio dvorca je srušen, ali ostala su sačuvana 3 bitna elementa: portik glavnog dijela, ulaz dvorca i kapela.

PORTIK (prije 1550.) pokazuje originalni Philibertov klasicizam. To je razvijeni motiv ulaza srednjovjekov-nih francuskih dvoraca, ali uz temeljnu transformaciju: redovi su korektni i superponirani prema pravilima - dorski, jonski, korintski, ali što je najvažnije, elevacija je monumentalnija u svojoj veličini i punoći od ulaznog dijela Louvrea. Projekt jest klasičan, ali se ne oslanja direktno na rimske modele; ima Sangallovu veličinu, ali ga ne kopira.KAPELA (1549 - 1552.) Uz samo jedan izuzetak (Vannes), to je prvi primjer primjene velikog rene-sansnog principa u Francuskoj - kruga kao savr-šenog oblika. Originalnost ne leži samo u kružnom centralnom prostoru, već u kapelama vanjskog pa- rametra koje su upisane u krug prekinut samo ku-tovima dviju sakristija. Popločenje poda je odraz kaseta u kupoli, inspirano čestim motivom rimskih mozaika. I Bramante je inzistirao na krugu, no nje-gove kombinacije u Tempiettu su puno jednostav-nije, dok su de l'Ormove bitno kompleksnije.

ULAZNI DIO (1552.) Neobična građevina, nema

17

Page 18: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

ni prethodnika ni sljedbenika. Nema klasičnih ele-menata, osim dorskih stupova uz vrata. Djeluje kao serija kubusa koji ulaze jedni u druge. Central-ni dio je okružen konzolama koje flankiraju dvije zaobljene mase na kojima su male terase. Na vrhu je sat, a iznad njega brončana figure jelena između dva psa, koji su se pomicali kad su otkucavali sati. Na rubovima donje terase su 4 sarkofaga kao ele-menti bogatstva kompozicije. Na dorskoj entablatu-ri izvorno su bile inkrustacije iz crnog mramora i Cellinijeva "Nimfa" u visokom brončanom reljefu.

GROB FRANCOISA I. Saint-Denis, poč. 1547.

Predstavlja klasičnu formulu koju je već zamislio Juste na grobu Louisa XII. Grob ima oblik rims-kog trijumfalnog luka, a bočni lukovi su pomaknu-ti unazad. Pierre Bontemps je koristio raznobojni mramor pri izradi izvanredne dekoracije.

ENTABLATURA GROBA

DVORAC NEUF DE SAINT-GERMAIN započet 1557.

U doba Henrija II. bio je nazivan "Teatrom". Na starim gravurama može se vidjeti da je bio sastavljen od glavnog dijela s lođama i bočnih dijelova ispred kojih je bilo dvorište zatvoreno jednostavnim zidom, namijenjeno svećanostima.

Dva zadnja l'Ormeova projekta naručila je Katarina Medici: uređenje dvorca Saint-Maur za svog sina Charlesa IX. i palaču Tuileries. Za njegova života dovršen je samo mali dio. Izgleda da se u tim projektima odmaknuo od monumentalnosti i više okrenuo ornamentalnom stilu.

PRIMATICCIO

Arhitekturom se počeo baviti tek pred kraj života. Prva djela su na granici arhitekture i skulpture:

1543. SPILJA BOROVA u vrtu Fontainebleaua1555. SPILJA MEUDON1561. VRATA DVORIŠTA Cheval Blanc, čiji su dijelovi korišteni u donjem dijelu "Baptisterija" Ovalnog dvorišta Fontainebleaua

18

Page 19: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

SPILJA BOROVA, FONTAINEBLEAU

KRILO BELLE CHEMINÉE Fontainebleau, 1568.

To je hladna kompozicija, više akademska, možda pod utjecajem Vignole kojeg je sreo 1563. u Bologni. Građevina je sa svoje dvije vanjske rampe spektaku-larna, ali sklonost detaljima je u kontrastu s njegovim prvim radovima.

KAPELA DES VALOIS projekt

Projekt je naručila Katarina Medici za obiteljsku grobnicu. Kapela centralnog plana trebala je biti uz sjeverni transept Saint-Denisa. U središtu rotonde trebao se nalaziti grob Henrija II. i Katarine.

GROB HENRIJA II. Saint-Denis, započet 1561.

Grob je rađen prema Primaticcijevu nacrtu, a skul-pture je izradio Germain Pilon. S problemom tak-vog spomenika već su ranije eksperimentirali Juste (za Louisa XII) i l'Orme (za Francoisa I.). Kao i kod Justea, vidi se odjek Michelangelova prvog projekta za grob Julija II, ali Primaticcio pokazuje bolje razu-mijevanje modela postavljajući stupove i skulpture na uglovima. Budući da je trebao stajati na sredini kapele des Valois grob se može gledati sa svih stra-na, a ne samo sprijeda i sa strane kao kod l'Ormea. Čini se da od projekta kapele nije ništa napravljeno.

GUILLAUME PHILANDER

Rođen je 1505., odlazi u Veneciju 1536., a kasnije u Rim. 1543. preveo je Vitruvija i godinu dana kasnije ga je komentirao. 1544. vraća se u Rodez. KATEDRALA U RODEZU 1562. na zapadno pročelje katedrale Philander stav-lja krunište – odnosno na vrh gotičke građevine pos-tavio je rimsku fasadu, što je loše, ali detalji i stil su dosta napredni, čak i za Italiju.

Philander je utjecao na arhitekte Rouerguea, gdje se nalazi puno dvoraca zanimljivih klasicističkih formi, različitih od sjeverne Francuske.

DVORAC BOURNAZEL 1550.

Autor: Guillaume de Lissorgues. Na istočnoj galeriji

19

Page 20: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

su 2 nivoa arkada i ove lođe podsjećaju na monumen-talnost djela Philiberta de l'Ormea, ali ne nastavljaju njegov stil. "Talijanskije" su od njega i donekle pokazu-ju utjecaj Philandera. Građevina ima i nekoliko posve francuskih karakteristika: dekoracija, naročito metope, podsjećaju na stil Fontainebleaua. Stupovi su potpuno odvojeni od zida.

PALAČA DE BERNUY Toulouse, 1530.

Toulouse je imao kulturnu i političku neovisnost i bio je drugi centar novog klasicizma. Česti stil tog vremena vi-di se na ovoj palači. Iako još ima ostataka gotičkog utje-caja, prisutna je velika originalnost.

PALAČA DE BAGIS Toulouse, 1538.

Autor: Nicholas Bachelier, koji je obilježio sredinu stoljeća. Sagradio je velik broj palača u gradu. Za-počeo je kao kipar, što se vidi na njegovoj arhitekturi (vrata palače de Bagis s dva genijalno postavljena atlanta). VRATA PALAČE DE BAGIS

PALAČA D' ASSEZAT Toulouse, 1552 - 1562. To je najoriginalniji projekt u Toulousu tog vremena. Njegov autor, koji može stati uz bok Lescota i de l'Or-mea, nije poznat. Očito je poznavao Serlijeva djela.

DVORAC LA TOUR - D' AIGUES

1555 - 1570. podignuta je glavna zgrada, koja je iz-ravna adaptacija Lescotove gradnje u Louvreu. Još je značajniji trijumfalni luk na glavnom ulazu iz 1571. g. Bogato skulpturiran friz, pilastri s korintskim kapi-telima, pravilnost i izvanredna ljepota, ukazuju na studiranje antičkih originala, a ne crteža i gravura. LA TOUR D'AIGUES – GLAVNI ULAZ

KAPELA U CHAMPIGNY-SUR-VEUDE

Također izuzetno djelo. Započeta početkom stoljeća, zanimljiv je primjer flamboyant stila s talijanizirajućom dekoracijom. Oko 1570. vojvoda Montpensier dodao je na zapadnoj strani predvorje vrlo neuobičajenog oblika: bačvasti svod, uz zidove su po visini dva reda stupova na podestima (jonski i korintski) koji nose entablaturu. Maštovita dekoracija je posve francuska, ali dijelovi građevine podsjećaju na Dijanin hram u Nimesu.

SLIKARSTVO I GRAVUREPRIMATICCIO, NICOLO DELL' ABATE, FRANCOIS CLOUET, JEAN DUVET

PRIMATICCIO

20

Page 21: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Primaticcio je kreirao tip crteža figura koji će do kraja 16. st. ostati najprepoznatljivijom karakteristikom francuskog slikarstva. U Fontainebleau je izveo značajnu dekoraciju, koja je velikim dijelom nestala.

"UMJERENOST"

1541 - 1545. Panoi iz kraljevskog kabineta Fontainebleaua (poznati samo iz crteža) u tradiciji su Giulija Romana. Jedan od njih prikazuje alegorijski lik Umjerenosti.

DEKORACIJA SOBE vojvotkinje d'Etampes

1541 - 1545. Dekoracija sobe vojvotkinje d'Etampes u Fon-tainebleau je u potpunosti izvorna. Ženske figure u štuku (karijatide) su Parmigianovi tipovi: duge noge, fini vrat, male glave, klasični profili. Ove štuko dekoracije imale su velikog uspjeha u Francuskoj, a imitirane su i u inozemstvu sve do početka 17. st.

MASCARADA 1541 - 1545.

Pripremni crteži, poput Mascarade, pokazuju evoluciju njegova stila. Očito je na njega utjecala antička skulptu-ra Rima, a jak je bio i utjecaj Parmigiana.

Drugi dio karijere Primaticcio je posvetio dvjema pro-storijama u Fontainebleau: Dvorani za ples i Odiseje-voj galeriji.

DVORANA ZA PLES Fontainebleau, 1540 - 1550.

Trebala je imati svod, ali de l'Orme joj daje kasetirani strop, pa više nema puno mjesta za freske koje Prima-ticcio radi iznad lukova i na zidu između prozora. Inspi-rirao se Rafalovim radovima u Farnesini. Kompozicije i mnogobrojne figure su postavljene u rimski dekor, ali njihov je karakter bitno promijenjen kanonima propor-cija Parmigiana. ("Ceres" - crtež za Plesnu dvoranu) "CERES" - CRTEŽ ZA PLESNU DVORANU

ODISEJEVA GALERIJA Fontainebleau, poč. 1541.

Sadrži vrlo kompleksnu dekoraciju čija je izvedba trajala godinama. Veoma dugačka galerija je na prvom katu, u njoj je 5 kamina, na zidovima je niz scena koje ilustriraju

21

Page 22: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Odisejevu povijest. Primaticcio se razvio u majstora aka-demskog crteža. U scenama divljeg nasilja prevladava utjecaj Michelangela, a u mirnim sceama dominira utjecaj Parmigiana, što se može vidjeti na uljanoj slici Odisej i Penelopa.

Strop je bio ukrašen groteskama i malim figuralnim pa-noima. Na gravuri Cerceaua koja prikazuje dio dekora- ODISEJ I PENELOPA

cije, može se vidjeti dispozicija cjeline: Primaticcio je očito usvojio principe fresaka koje su ukrašavale salon Studija della Canceleria u Rimu, pripisane Perinu del Vagi. U detaljima Primaticcijevih panoa vide se razlike: na najstarijim dijelovima nazire se stil Plesne dvorane i sobe vojvotkinje d'Etampes, a prema sredini galerije po-javljuje se jaka tendencija ka iluzionizmu. Ova promje-na koncepcije mogla je biti izazvana evolucijom njego-va stila, ali može se objasniti i utjecajem novog slikara, Nicole dell' Abate.

DEKORACIJA STROPA ODISEJEVE GALERIJE

NICOLO DELL' ABATE 1512 - 1571.

Slikar rođen u Modeni, u Fontainebleau boravi od 1552. g. U Francuskoj je bio inovator na području pejzaža.

ORFEJ I EURIDIKA 1557.

Vidljiv je utjecaj flamanskog pejzaža: panoramski pogled, fantastične građevine, plavi, zeleni i smeđi tonovi - odlike Antwerpenske škole.

JEAN COUSIN OTAC 1526 - 1561.

Rođen je u Sensu, a oko 1538. nastanjuje se u Parizu, gdje je ostvario veliku karijeru kao slikar i crtač mnogobrojnih vitraja. Radi neovisno o fontenbloškoj školi. Mali je broj preživjelih djela koja mu se mogu sa sigurnošću pripisati.EVA PRIMA PANDORA 1538.

Analiza pokazuje da je Cousin poznavao suvre-menu talijansku umjetnost. Ova slika odražava Rossov utjecaj, ali kadar s pećinom i silhuete drveća posve su drugačiji od tadašnje produkci-je. Tretman svjetla ukazuju na utjecaj Leonarda, a izvedba drveća na Dürera.

Sredinom 16. st. radi se mnogo portreta, teškoih je atribuirati i puno je anonimnih majstora.

FRANCOIS CLOUET 1510 - 1572.

Sin Jeana Cloueta, koji je umro 1541. g., pa mu

22

Page 23: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Francois I. daje posao njegova oca i on postaje kraljevskim slikarom.

PORTRET FRANCOISA I.

Portret preuzima crtež Jeana Cloueta, ali ne i nje-gov slikarski stil. Francois pokazuje visok supanj dekorativne kvalitete i ljubav prema detalju.

PORTRET PIERREA QUTHEA 1562.

Vidi se drugačiji stil i poznavanje firentinskog slikar-stva. Ovdje Francois preuzima često korišten modelPontorma, Bronzina i Salviatija: zastor prekriva ugao kompozicije, a ruka je oslonjena na stol. Očito je Clouet pojetio Italiju, jer takvog modela još nije bilo u Francuskoj.

PORTRET CHARLESA IX. 1570.

Odaje njemački utjecaj. Poza i tretman su plošni, gotovo heraldički. Djelo se približava internacio-nalnom tipu manirističkih portreta koji su se u dru-goj polovici 16. st. proširili cijelom Europom.

PORTRET MARIJE TOUCHET 1570.

Portret ljubavnice Charlesa IX. Talijanski tret-man teme - figura prikazana na pola tijela. Mo-že se osjetiti i lagani odjek Tiziana u prikazu sluškinje u drugom planu, iako nema nikakvih stilskih naznaka venecijanskog slikarstva.

Slikarstvo ovog perioda bilo je dvorsko, ve-zano uz kralja i plemićke obitelji i pokazivalo je eleganciju, sofisticiranost i rafiniranost.

JEAN DUVET 1485 - 1561.

Rođen je u Langresu ili Dijonu, a od 1540. g. živi u Ženevi, daleko od dvorskog svijeta. Postao je protestantom, poznavao je i razumio talijansku umjetnost visoke renesanse. Očito je putovao u Italiju i vidio djela Rafaela i drugih umjetnika, inaće bi bilo teško shvatiti kako je mogao imati percepciju renesanse, nadmoćniju od one svojih zemljaka. Jednorog i

23

Page 24: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Apokalipsa su mu najpoznatiji nizovi gravura (vidljiv utjecaj Dürera).

APOKALIPSA prije 1561.

Sadrži 24 gravure koje stilski označavaju put prema manirizmu. Kompozicija zatrpava likove, prostor nije jasno definiran, glave naginju prema groteski, a ono što je "posuđeno" iz Italije (npr. putti) sve više i više je prekomponirano u njegov osobni jezik.

JEDNOROG

U jednoj od gravura iz ove serije nazvanoj "Jednorog APOKALIPSA

svojim rogom pročišćuje potok" pokazuje se posve drugačiji duh: kompozicija je ispunjena životinjama pri-kazanima naturalistički, ponekad naivno poput heraldi-čkih lavova, a ponekad na izuzetno precizan način.

MOJSIJE OKRUŽEN PATRIJARSIMA 1540 - 1550.

To je varijanta teme koja se nalazi na vratima srednjo-vjekovnih crkava i način njihova postavljanja na stupo-ve pored ulaza direktni je odjek gotičke prakse. Abra-ham, Izak i Melkior predstavljaju tipove dobro poznate sa sjevernog portala Chartresa. MOJSIJE OKRUŽEN PATRIJARSIMA

SKULPTURAGOUJON, BONTEMPS, DOMINIQUE FLORENTIN

Razvitku francuske skulpture pridonio je Benvenuto Cellini, koji je tamo boravio 5 godina: 1540 - 1545. Preživjela su samo 2 djela: Nimfa iz Fontainebleaua i Soljenka Francoisa I. Dosta toga je napravio, pogotovo pripremne stvari, ali ništa nije ostalo. I Nimfa je samo dio kompozicije.

JEAN GOUJON

Ne zna se kada je rođen ni početak njegove karijere. Bio je glavna osoba francuske skulpture sredinom 16. st., a radio je i kao arhitekt. Kreirao je stil mode u Parizu i puno su ga imitirali u provincijama.

GROB LOUISA DE BRÉZÉ katedrala Rouen, 1540.

Grob supruga Diane de Poitiers njegovo je prvo djelo, ali ne zna se koje je sve dijelove groba ra-dio. Nemoguće je zamisliti nekog drugog umjet-nika tog vremena sposobnog izvesti glave i dra-periju karijatida (očito je dobro poznavanje klasi-čnih modela). Konjanička statua je arhaičnija od ostatka, a biljni elementi podsjećaju na lokalnu radionicu. Lijevo i desno od ležečih figura posta-vljene su dvije statue u prirodnoj veličini.

24

Page 25: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

PIETÀ Pariz, 1544 - 1545.

Prvo djelo koje radi u Parizu je empora za Saint-Germain-l'Auxerrois, koju izvodi zajedno s Les-cotom. Ploče s ove empore danas su u Louvreu. Pieta je bila centralno postavljena između 4 du-boka reljefa. Na njoj su vidljivi razni talijanizmi: poza mrtvog Krista dolazi s jedne gravure Parmi-giana, a ostali elementi su posuđeni od Rossa, posebno figura Djevice. Dramska ekspresija je vrlo bliska Rossou, ali oslabljena traženjem po-sve dekorativnih efekata.

FONTANA DES INNOCENTS Pariz, 1547 - 1549.

Očito je Cellini imao glavni utjecaj na stilsku evo-luciju Goujona. Reljefi za Fontanu Nevinih spada-ju među njegova najpoznatija djela (uz dekor za Louvre). Izvorno je fontana bila pravokutna, a u 18. st. je prekomponirana u kvadratni blok. Na 6 uskih visokih reljefa bile su nimfe, na 3 položena panoa bile su nimfe i tritoni, na 3 reljefa bili su pu-tti, a na uglovima Pobjede.

Na reljefima s nimfama i tritonima najbolje se vidi utjecaj Cellinijeve Nimfe iz Fontainebleaua, osobi-to na draperiji paralelnih stisnutih nabora, koja se vijori iza golih figura u stražnjem planu bez ikakve funkcionalne veze s njima. Ali figure su laganije i delikatnije od Cellinijevih i više podsjećaju na Pri-maticciov crtež. Novi elementi su morska čudovi-šta i školjke. Na gornjim panoima likovi nose pos-ve klasične jednostavne tunike, obogaćena poja-sevima i bordurama s motivima, a figure drže am-fore. Izduženost silhueta i elegancija stava podsje- ćaju na manirizam Primaticcija, ali autentični klasi-cizam draperije figurama daje posve drugačiji kara-kter. Goujon je potpuno ovladao tehnikom i uspio u plitkom reljefu figure prikazati u vrlo složenom kon-trapostu.

DEKOR U LOUVREU

Djelo u Louvreu je mnogo značajnije od fontane Ne- vinih, ali restauracija iz 19. st. omogućuje davanje prosudbe samo o općenitom rasporedu. Osim arhi-tektonskog dekora kao što su npr. frizovi, Goujono-ve figure na fasadama flankiraju okuluse i nalaze se na seriji reljefa atike (1553.). Stilski, dekoracija na okulusima odražava karakter fontane Nevinih, a skulpture na atici su značajnije i pokazuju veliku slo-bodu u odnosu na arhitekturu.

25

Page 26: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Druga važna dekoracija nalazi se u velikoj dvorani u Lescotovom krilu: tribinu nose 4 karijatide koje u usporedbi s onima na grobu Brézéa pokazuju još više klasicizma. Ova koncepcija tribine s karijatida-ma je potpuna novost u francuskoj arhitekturi.

DIANE D' ANET prije 1554.

Autor nije poznat, ali dugo vremena se smatrala Goujonovim remek-djelom. Skulptura je produkt velikog talenta i ostaje kao izraz suvremene fon-tenbloške škole: izvanredna glava u svom prene-maganju, kompleksna frizura, crte lica fine i deli-katne.

PIERRE BONTEMPS

Bio je veći majstor za dekoraciju nego za monumentalnu skulpturu.

SPOMENIK SRCU FRANCOISA I. Saint-Denis, 1550.

Kružna urna na visokom pravokutnom pijedestalu jedan je od najljepših primjera fontenbloškog dekorativnog stila. Reljefi prikazuju znanosti i umjetnosti koje je kralj štitio. Prava dekorativna invencija su lubanje i kosti na bazi pijedestala.

Izvan Pariza sredinom 16. st. vladala je velika aktivnost u sakralnoj i dekorativnoj skulpturi. Velik broj dvoraca i kuća ukrašava se bistama u visokom reljefu na medaljo-nima, što odražava utjecaj talijanskih tondi rađenih u ni-skom reljefu na početku stoljeća. (Primjer: glava žene s fasade kuće u Vienneu 1540 - 1550.)

Francuska skulptura sredine 16. st. nije se uzdigla na nivo arhitekture tog doba. Slikar- stvom će još dugo dominirati Talijani, dok će se skulptura vrlo brzo osloboditi tog utjecaja.

4. VJERSKI RATOVI 1560 - 1598. .

U zadnja 4 desetljeća 16. st. vode se veliki vjerski i civilni ratovi koji razdiru Francusku pod vladavinom trojice sinova Henrija III:

Francois II. 1559 - 1560.Charles IX. 1560 - 1574.Henri III. 1574 - 1589.

i prvih godina vladavine njihova nasljednika Henrija IV. (1589 - 1610.).

Sukobi su bili vjerski i socijalni, a borbe suprostavljaju kalviniste i katolike. Pojedinci i obitelji u tome sudjeluju više iz političkih nego teoloških razloga. Visoko plemstvo želi opet zadobiti položaj koji je izgubilo u prijašnjem periodu i vlada nostalgija za srednjovjekovnom monarhijom. Henri IV. najprije je bio protestant, što je izazvalo velike borbe, a kada je prešao na katoličanstvo stanje se

26

Page 27: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

smirilo.

Atmosfera tog vremena vidi se u raznim oblicima. Svim umjetničkim djelima je zajednički osjećaj napetosti i konflikta, koji se očituje u odustajanju od principa racionalizma i klasicizma, odbacivanju jednostavnosti u korist ingenioznosti i kompleksnosti, što vodi u manirizam.

ARHITEKTURABULLANT, JACQUES I. ANDROUET DU CERCEAU

JEAN BULLANT umro 1578.

Nije poznat datum rođenja, ali prvi put se spominje 1550. a umro je 1578. g. Boravio je u Rimu gdje je crtao antičke građevine, što kanije koristi u svom radu. Objavio je 2 traktata.

DVORAC ECOUEN južno krilo i ulazno krilo, 1560.

Radio je neke dijelove dvorca Eco-uen. Najoriginalniji je njegov rizalit nadodan na dvorišno pročelje juž-nog krila. Novina je upotreba veli-kog reda, dominiraju vertikale, a detalji su vrlo kvalitetni. Za njegovu arhitekturu je karakteristično spaja-nje dviju naoko kontroverznih ten-dencija u istoj građevini: klasicizam detalja (vrlo pedantan) i antiklasični veliki red.

DVORAC FERE-EN-TARDENOIS most i galerija, 1552 - 1562.

Lukovi su jednostavni i monumentalni, na njima su dvije galerije jedna iznad druge, dekoracija je jednostavna, dojam cjeline podsjeća na rimski akvedukt. Ulaz u gale-riju je flankiran dorskim stupovima koji no-se bogato gređe. Prozor iznad glavnih vra-ta prekida gređe i fronton, što je karakteri-stična maniristička arhitektonska forma.

MALI DVORAC CHANTILLY 1560.

Niska dugačka građevina povezuje druga dva tijela koja imaju više krovove. Prozori režu gređe i tako stvaraju sinkopirani ritam

27

Page 28: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

koji je karakteristika Bullantova stila. Kom-pozicija ulazne fasade još je kompleksnija.

DVORAC CHENONCEAU

Nakon smrti de l' Ormea, Bullant zauzima njegovo mjesto arhitekta Katarine Medici i sva njegova kasnija djela vezana su uz tu funkciju. 1576. kraljica je odlučila povećati Chenonceau. Prema nacrtima de l'Ormea dala je napraviti most preko Cher, a na nje-ga je Bullant stavio galeriju.

JACQUES 1. ANDRONET DU CERCEAU 1520 - 1586.

Najstariji u dinastiji arhitekata i dekoratera koja će se protegnuti do ½ 18. st. Objavlju-je sveske gravura i knjige o arhitekturi. Za života bio je više slavan zbog gravura, ne-go kao arhitekt. Veliki broj gravura odnosi se na dekoraciju: groteske, nacrti namješ-taja ili srhitektonski detalji. Imao je bogatu maštu, ispirira se talijanskim izvorima, ima puno kopija poznatih originala. "Knjiga o arhitekturi" (1559.) govori o gradskoj kući - problemu koji je do tada rijetko rješavan (možda Serlio) i daje opise velikih i malih kuća. PALAČA DE SULLY, PARIZ

28

Page 29: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

DVORAC CHARLEVAL DVORAC CHARLEVAL, TLOCRT

PROJEKT GRADSKE KUĆE

LOUIS MÉTEZEAN

PALAČA LAMOIGNON Pariz, 1584.

Najbolje očuvana kuća iz 16. st. u Parizu.Fasada je artikulirana velikim redom pilas-tara, na vrhu centralnog dijela i na gornjimprozorima su završeci u obliku zabata. Pi-lastri su na visokim pijedestalima.

SKULPTURA

GERMAIN PILON 1525 - 1596.

Radio je s Primaticciom, Dominiqueom Florentinom i Bontempsom, čiji su utjecaji vidljivi u njegovim djelima.

SPOMENIK SRCU HENRIJA II. 3 figure Gracija, dugih vratova i malih glava.

GROB HENRIJA II. ležeća figura Hanrija II. jako zabačene glave.

VALENTINE BALBIANI prije 1583.

29

Page 30: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Ležeća figura u niskom reljefu, vide se kosti ispod kože – jaki naturalizam.

SKIDANJE S KRIŽA

Vrlo dramatična kompozicija, osjeća se jaki talijanski utjecaj, osobito Michelangela.

Od 1570. do 1580. izradio je puno portreta (biste i medaljoni) i reljefa. Očito je poznavao talijansku skulpturu. Ovdje prvi put francuska skulptura odražava čestu tendenciju maniriz-ma: povratak prema srednjem vijeku.

Zanimljiva je usporedba Pilona i Goujona. Pilon odražava stanje duha koje obilježava desetljeća vjerskih ratova, a Goujon ozna-čava klasični period sredine stoljeća. PORTRET KARDINALA DE BIRAQUE DJEVICA U BOLI

SLIKARSTVO

Slikarstvo tog perioda bilo je osrednje. Stvoren je velik broj slika i portreta kojima se ne zna autor.

ANTOINE CORON

Karakteristike: izdužene silhuete, šiljaste glave u preširokom prostoru, kadar je definiran arhitekturom, fragmenti posuđeni iz najmaštovitijih crteža Cerceaua, nepredvidljiv kolorit, kontrasti mrlja više boja na skoro bijeloj podlozi arhitekture - odraz čistog manirizma.

Zanimljiv je zbog prenošenja atmosfere dvorca Valois u doba vjerskih ratova. Kasnije je postao slikarom Katarine Medici. Teme i djela mogu mu se podijeliti u 3 velike kategorije:

1. alegorijske kompozicije (život Dvora, balet - omiljena razbibriga onog vremena...)2. masakr3. horoskopi i ostala praksa na granici magije (u modi krajem 16. st, osobito u krugu K. Medici)

JEAN COUSIN SIN 1522 - 1594.

30

Page 31: A. Blunt - Renesansa u Francuskoj

Radio je pod utjecajem firentinskog manirizma. Već za života uživao je visoku reputaciju.

POSLJEDNJI SUD

Zbog realizma figura djelo je možda rađeno pod flamanskim utjecajem, ali forma je firentinska.

Na kraju 16. st. portret je još uvijek u modi, pogotovo rađen olovkom. U zadnjim desetljećima stoljeća uvedena je jedna novost: slike s obiteljskim temama, ili barem bez religijskih ili antičkih konotacija. Omiljene teme umjetnika izvučene su iz Commedie dell' arte (npr. "Žena između dvije dobi"), ili prikazuju dvorske balove. Sve ove slike pokazuju jak utjecaj Flamanaca, pa je moguće da su to djela stranih umjetnika nastanjenih u Francuskoj. Analogne kompozicije su i na gravurama, ali s više ironije. Puno je političke satire u kojima je vidljiv flamanski utjecaj - gravure za ismijavanje koriste Breugelov jezik.

31