kulTura SLOBODNA

SRIJEDA, 4. prosinca 1991. DALMACIJA 24

RATNI BJECNIK (7)

»0rjunaskiicrvenigrad*

Mitska svijest ne pozna nijanse, ona ne uklju-cuje Treceg, ona racuna samo na dvojstvos Mii Drugi. Jedna uzgredna izjava sefa splitskog ^imbolidIan****** ._• r »• * . f » V * ^§«*»B»w» j neoboIiSeviHOS-a biva kljucamcom ujedno takvo strasno

s komunizmomtboljgevizmom u crvenom i orju-

i frUStrirajUCe proturfecfe* ' '

NiSta ne daje hrvatskoj ratnojpropagandi, informiranjui publicistici tako otuzan totali-tarni okus kao neumjereno ko-

riStenje slozenica pri imenovanju ne-<5eg Zlog. PofievSi od danas ve<5 naiv-nog »srbokomunizma« koji se koris-tio u emigrantskoj publicistici za Ti-tov rezim, pa preko »Srboslavije«,»jugounitarista«, »srbocetnika«, ills povlakom »srpsko-6etni<5kih tero-rista«, >'vojno-komunisticke agresije«»jugo-avijacije« »dogmatsko-hege-monistiCkih snaga- sve do grotes-knih umotvorina jezika kao »srbopje-SaStvo« ill »'srboartiljerija«, hrvatski jepropagandni diskurs proSao zadnjihmjeseci buran razvoj i dozivio neza-pam6eno bujanje ovakvih formulacija— bujanje koje su svesrdno potpiri-vali novinari, politicari i gradani. Istijezicni refleks na uznapredovalu na-cionalnu mrznju pokazala je i srpskastrana, s tim da je erupcija ovakvihkovanica kod njih izbila kad i erupcijamrinje, joS prije rata, kristalizirajubise najceSce u fiuvenoj »vatikansko--kominternovskoj zavjerk

Posljednji, srpski, primjer vrlo jepoucan jer je anonimni ideolog nadvije strane ove povlake stavio termi-ne koji bi u bilo kojem racionalnomdiskursu bill suSta suprotnost: katoli-cizam i komunizam. Takvih paradok-sa nalazimo j u Hrvata. »6etnJ£ko--boljSevifike snage« uvrijezen je ter-min u hrvatskom tisku i prije negoSto su do nas doprle slike iz Tovarni-ka, Mirkovaca ill Vukovara o cetniCkii partizanski dizajniranim potepusimakoji se bratime i grle. BaS kao Sto sa-nuovski divlji misltlac nije uvidao pro-turjecje Vatikana i Moskve, tako i lo-kalni hrvatski novinar nije imao naumu da u standardnoj historijskojpredodzbi boljSevizam i cetniStvo JE-SU suprotni.

Kako su moguci takvi nonsensi?Moguci su, jer im je autor mitska,a ne logidka i usustavljena svijest.

Mitska svijest ne pozna nijanse, onane ukljufiuje Trecega, ona raiuna sa-mo na dvojstvo: Mi i Drugi. Drugi jeprazni oznafcitelj u koji se moze i mo-ra strpati sve Sto nije Mi, pa bio to

, i De Michelis, Genscher ill Papa, akojednim iskorakom ill izjavom pokaiuda nisu Mi. Mitska svijest ce tako vanden Broeku na6i srpsku zenu ili izvu-ci njematSko ime da ucvrsti svoju ne-dvosmislenu vjeru u odsutnost nijan-si. Mitska svijest umnaza zloSineDrugog, a ziocine Nas negira ili pripi-suje Drugom. Drugi postaje unificira-na kompaktna masa u kojoj bez ve-cih problema u slitinu ulaze komunis-ti, katoliaki popovi, liberalni evropskiministri, faSisticke oruzane grupe,mason! i bankovni kapital Ili s dru-gs strane: boljSevici, ekstremna des-nica, pravoslavlje, masoni, prizenjenikorumpirani srpski zetovi, ->Zastavin«dionicar Eagleburger, Bushova ne-vjesta Mojsov i svi Zidov! svijeta.

Takva svijest, nezaobilazni nus-produkt mrznje, ali pokatkad i ban-doglavog dinarskg opiranja racional-nom, dobila je nedavno novi antolo-gijski primjer koji vrijedi izdvojenoproanalizirati. Autor se zove JozoRadanovlc i set je HOS-a u Splitu,Mjesto radnje je prva marjanska vidi-(ica, 29. studeng o.m. u 17 sti. Okol-nost radnje: netom je zavrSena neov-laStena komunalna intervencija HO-S-a koji je skinuo Svajsaparatom Titaod zaruljica i cijevi, smijeSno-ruznirelikt komunizma. Receni Radanovi6izjavljuje: »Ovo Je samo simbolicnoobracunavanje s komuntzmom i ne-oboljsevlzmom u crvenom I orju-naskom gradu.«

Primjer je skolski u odnosu nadvlje stvari: prvo, opet imamo »vre-6u zala« u najboljoj maniri staljinis-tickih procesa »gestapovsko-ame-rlcko-ustasko-kagebeovskim agen-ttma« (Hebrang), Optuzeni je ovogputa grad (Split), a, i to je druga tl-picnost, optuzba krije zanimljive

ri« pospremanja na Mar/anu(Snimlo:J. PONOS)

kontroverze. Sasvlm fa suvlSno ob-jasnjavati kako su orjunastvo (prviautentlcni jugoslavenski faslzam,od 1919. do 1929. g.) I »crven!fo«oprecni pofmovl, do te mjare oprec-nl da su tucnjave komunlsta i orju-nasa bile standardni dio politldkogzlvota Dalmaclje dvadesetlh. Uosta-lom, orjunasl su najdeSce i zavrsa-vall kao detnici, dakle orazanl opo-nenti partlzana-komunlsta, eko seizuzmu rijetki kao Edo Bulat koji sudozivjeli nacionalno osvjeScenjeu tridesetima i zavarsili kao ideoloSkiblizi ustase.

Dakako, Jozi Radanovicu suviSnoje to objaSnjavati, jer mu je svijestmitska i otporna na te nijanse. No,u njegovoj izjavi postoji ne§to zlo-kobnije: dva atributa nisu pripisanane£em apstraktnom, »crvenim i orju-naSkim« snagama (krugovima, place-nicima, pojedincima... bezbroj je va-rijanti), vec — gradu Splitu, u kometaj Radanovii barem privremeno zivi!

Ovdje se zaista ledi krv: kako toizgleda zivjeti u gradu koji pripadaZlu u toj pojednostavljeno] dvojnpjslici svijeta? Kako to izgieda prolazitiulicama, koracati plo6nicirna, gledatiizloge £iji je atribut »Zto?To vjerojat-no zna samo Radanovi6. Sto je to StoSplit svrstava u mitski pandemonij,skupa s komunizmom i Orjunom?Njegovi zitelji? Valjda ipak ne. Njego-va proSlost, sa svim kolebanjima, vi-bracijama i burama? Izgleda to. f tuRadanovi6ev rat postaje rat protiv ut-vara, sjena, zidova, odsutnosti— mentalitetno (premda ne i meto-dom) ne drukSiji od onog koji »JNA«vodi protiv crkava, zamaka i muzeja— rat protiv onog Sto nije »Mi«, dak-le je »Ont«, dakle je zlo i mora nesta-ti. Cinjenica sto je taj neprijatelj ka-men i nijem, Sto je oko nas i Stou njemu lijezemo i ustajemo, cini ovumarjansku izjavu kljucanicom krozkoju yirimo u jedno straSno, frustrira-jufie proturjedje. Jurlca PAVl6l6

ZAGREB — U Muzejskom prostoruna Jezultskom trgu otvorena Je IzlozbaKarlne Sladovi6 »Na mome putu *mrt meprati I svfra«, postavljena u okviru akcije»0£l I s line«.

Karina Sladovid mlada je zagrebafikaautorlca koja je dlplomlrala smjer grafikeu klasi profesorice Dubravke Babi6,a crtezl i grafike nalaze Joj se u fundusugrefi&ke zblrke Naclonalne I sveuttllsneblblloteke u Zagrebu, dok su grafike»Pasvok« I "Podzemni svifet« obfavljaneu madarskom fiasoplsu za knjlzavnu I II-kovnu kulturu »Nagy Vllag«. Clan jeHDLU-a, LIKUM-a, od 1990. i ZUH-a. Na-stupa kao sfobodni samostalnl umfetnlk.

Izlozbu je otvorlo Stanko SpolJarI6,ukazavil na grafifike listove koji su po-stal!, u ovoj tazi, oporiji te dolaze na samprag estetlke ruznoga. Te slike nisuugodne oku bududl da ispovijedaju tjes-kobu koju u ovome trenutku svi os]e£a-mo.

Nakon kratkog Izlaganja, StankaSpotjarlfca, glumac Goran Grgl£ profiftaofe pfesmu »Molltva« Mllane Vukovtt.

M.K.

ZAGREB — U galerifl »Forum« otvo-rena fe Izlozba »12 prijedloga zagrebaft-klh arhltekata Zagrebu 1992. za Zagreb1994.« koja 6e trajatl do 15. prosinca1991.

Branko Siladln, autor uvodnog tekstau katalogu otisnutom za ovu prlliku, uka-zao je na osnovni poriv za prlpremuovakve izlozbe, tf. na trazenfe optimlzmau ovlm tesklm danima. Istodobno je uka-zao kako Izlozba nudl »dobar snimak ar-hltektonskoga duha« grade kojemu sei na ovaj nacln prlprema buduclh 900 go-dlna. Nakon izlozbe orlglnalni crtezl ies-torice aktivnih kulturnlh dfelatnika u arhl-fekturi bit 6e deponiranl u Muzeju za um-jetnost i obrt (I arhltekturu) — veil Sila-din.

Ovu Izlozbu prati I kalendar za 1992.godinu s reprodukcljama navedenih 12prijedloga kako bl se akclja popularlzira-la i produzlla na filtavu godinu.

Igor Zldi6, kojemu su stranlce u kata-logu namijenjene njegovu tekstu popuni-le bjeline, buduci da prllog nije uspiookon£ati do tiskanja kataloga, ovom Jeprlllkom istaknuo vezu Izmetfu tradfcljeI aktualnlh sadrzaja.

LJ.K.

UDUBROVNIKUPOSTAVLJENA IZLOZBA

Likovnimjetnitiu

DUBROVNIK, 3. XII (Hina)— U okviru Festivala mira koji seu Dubrovniku odrzava pod pokrovi-teljstvom francuskog ministra huma-nitarnih aktivnosti Bernarda Kouchne-ra danas je u galeriji »Studio 57« ot-vorena izlozba »Dubrova6ki likovniumjetnici u ratnom okruzenju«. Izlo-zeno je 25 razlicitih radova dubrovae-kih umjetnika koji su nastalt tijekomrata protiv Dubrovnika i Hrvatske.

Otvarajuci prodajnu izlozbu, cijt jeprihod namijenjen »DruStvu prijateljadubrovacke starine« za popravak ra-ketom ostecenog Gradskog zvonikai »Zelenaca«, dr. Slobodan Lang,predsjednik Odbora za ljudska pravapri Crvenom krizu Dubrovnika, rekaoje da je izlozba dubrovackih umjetni-ka u ovom trenutku jedna od slikasvjetla i dobra u ovoj tami rata kojomce se okruziti i pobijediti okruzitelj.Nakon te pobjede, dodao je Lang, »uDubrovniku 6e se izvjesiti zastava 'Li-bertas' koja 6e ne samo za Dubrovniknego i za citavu Hrvatsku znaciti za-stavu slobode«.

U okviru Festivala mira u Dubrov-niku, u predvorju restorana »Jadran«,danas je nastupio i dubrovafiki fol-klorni ansambl »Lindo« s programompjesama i kola iz Hrvatske.

KNJIGA

Sulenticev»dobri duh«

Bozena Solentic, »Zivot sa Zlatkom* fsjecanjaj, Nakladni zavodMatice hrvatske, Zagreb 1991.

Zlatko Sulentid u svom ate/jeu 1970.

Bozena Sulentic: »2ivot sa Zlatkom«(sjecanja)(Nakladni zavod Matice hrvatske, Za-greb, 1991. god.)

Ime Bozene Sulenti6 uzaludno je tra-ziti u knjizevnim povijestima, pregle-dima i prirudnicima. Ono se ne nalazini medu »velikim« zenskim imenima

oyoga stolje<5a, niti je njezin »prinos«historijski. Poznatija kao supruga ZlatkaSulenti6a, slikara i jednog od prvakahrvatskog slikarskog modernizma, onaje od onih zena koja se samozatajnopredala i posvetila umjetnickom zivotui razvoju svojeg supruga, zrtvuju6i munajveci dio svojih (umjetnifikih) energija.Potpuno se predavSi velikanu nase li-kovnosti, ona ga je slijedila na putu nje-gova razvoja i bila onaj »dobri duh« kojije oplodio mnoge njegove slike i zivotnezgode.

Zlatko Sulenti6 rijetko je veliko sli-karsko ime na§e likovnosti, Cija je zivot-na i umjetnicka historija bogata dram-

skim zgodama i sadrzajima pogodnimza pricu. On je veza naSeg starijeg i no-vijeg slikarstva i slikar koji je — premaPei6u — unio nove slikarske tendencijeu naSu likovnost uoCi prvog rata. Uvijek»otvoren modernosti-, imao je buran zi-vot, bogat stvaralackim uzietima, kriza-ma, tjeskobama. Slikar Zagreba, »njego-va prigusena sivila, muklog zulila i snaz-ne rumeni". bio je covjek izuzetne sen-zibilnosti i nemira, odan putovanjimai stvaralacSkoj avanturi. Slijedeci ga nanjegovu stvaralackom putu, autorica ot-kriva bogatstvo svijeta svojeg supruga,nemire kojima je opsjednut i koji su»porodili« mnoge njegove slike. U senti-mentalno-evokativnoj knjizi, privatno in-toniranoj, i bez vecih umjetnifikih pre-tenzija, pripovijeda o prijateljima, puto-vanjima, susretima, krajevima i predjeli-ma, razotkrivaju6i pozadinu njegovihstvaraladkih nemira. »2ivot sa Zlatkom«mnogo je vi5e od svjedocenja jedneumjetniCke sudbine. Neovisno o zataj-nim ambicijama, knjiga nije li§ena strastisjecanja, uzbudljivosti i sugestivnostiopisa, dakle onih elemenata kojima se

knjizevnost izdaSno koristi. Slijede6isupruga na brojnim putovanjima (Brazil,Amerika, Francuska, Italija, Daleki is-tok...), autorica je mnoge zivotne sce-ne putopisno oblikovala, pri cemu su doizraiaja do§li izostreno oko osjetljivo nadetalj, za boju, za senzacije u pejzazu,za dramatiku vremena. Njezin je putopisviSe od enumeracije senzacija i povrsnerazgledniCke deskripcije, i uvijek u fun-kciji opisa Zlatkova svijeta, umjetnickogi slikarskog pregnuca. Nalazeci svoje zi-votno ispunjenje u sre6i svojeg suprugaI postvarenju njegova slikarsko-umjet-nifikog sna, autorica je knjigom nastoja-la otrgnuti zaboravu jedno fme kojemuje ona tumac stremljenja, ali i pogledana svijet i stikarstvo. Poput NadezdeMandeljstam koja se u cijelosti posvetiladbjavljivanju djeia svojeg Osipa, tako jei Bozena cijeli svoj zivot »zavjeStala<<svojem suprugu, brizno ga slijededi nategobnom putu u Vjecnost, u Povijest.Jer, Zlatko je bio njezina tema, kojoj ses ljubavlju predavala i s Ijubavlju uvijeki iznova vracala.

Ivan J. BOSKOVlC

PREMIJERA

Sindrom»prvogpljeska«Uz premijeru *Francesce daRimini' Mislava Brumecau zagrebackom ITD-u

Umanjkavom kazaliSnom progra-mu za drugu ovosezonsku pre-mijeru u ITD-u, uz skrte biograf-ske podatke o autorima pred-

stave, navodi se da »Francesca da Ri-mini" nije ispripovijedana od trojiceplemenitih Boccacciovih mladica, vecda ju je ispisao stanoviti mladac »dayafter« jedanaestoga dana, na tastaturiracunala.

Uz prilifinu pompu i blagonaklonostmedija, Brumecova gospa iz Riminijasvoje krStenje dozivjela je na proljetnojsmiSljenoj ITD-ovskoj seen! Suvreme-na hrvatska drama. KulturoloSko po-slanstvo Mire Gavrana kao njezina ute-meljitelja ogledalo se u povratku hrvat-ske rijeci na pozornicu, i to u vidu te-kuce produkcije koja bi imala dokazatida zalopojke o laganoj smrti dramskogpisma u Lijepoj nasoj nisu vjerodostoj-ne. Prvobitno ramiSljena kao scena zaizvodenje tekstova autora razlifiitih ge-neracija, danas se svela na pocetnickusmotru »Prvi pljesak«.

»Francesca da Rimini" definltlvnoje potvrda da ova scena postaje getosa svim kontraefektima, jer umjestomoguceg plasmana mladih autora navelike pozornice diljem Hrvatske, treti-ra ih kao nadarenu djecu sa slobodnihaktivnosti. Posljedica je to izjednaCa-vanja zrelih dramskih pisaca s izgrade-nim poettkom, kao Sto su Srnec i Vidic,ina5e promoviranih davno prije u »No-vom Prologu«, s poaetnicima koji ispi-suju prve nesigurne stranice, poniklimiz Gavranove klase SKUC-ove Radioni-ce kreativnog pisanja, i to samo zbogzajednicke generacijske pripadnosti.

Mislav Brumec se nalazi u srediniizmedu ove dvije kategorije. Uoaenu Gavranovoj klasi kao nadaren polaz-nik tedaja, u meduvremenu se upisaona studij dramaturgije, a »Francescada Rimini" njegov je zavrSni rad s Ra-dionice, i ujedno pristupni tekst zaAkademiju. Izveden najprije koncertno,dobio je dobru ocjenu kao jedan odnajboljih zanatskih uredaka, a buducida se svidio glumcima, koji su ga »sveseljem naucili napamet«, dozivio jeuprizorenje pod ravnateljskom palicomRoberta Raponje.

Da glumacki uzitak u tekstu nije ni-kakva garancija za dobru predstavu,u hrvatskom kazaliStu stoji gotovo kaopoucak, ali i od tog se veselja u ovojpredstavi vidjelo malo. Treme i aka-demske didaktifinosti bilo je zato na-pretek. Brumec pripovijeda o zanosnojFrancesci s oziljkom nalik na paukovumrezu na skrovitom dijelu tijela, Cijimuz, plemeniti Gianciotto trati vrijemeu lovu i pripravama za krizarske vojne.Za razliku od snaznog ratnika, njegovbratac Paolo krhka je umjetnicka duSakoja slika portret bratove zene, potaj-no je i zeleci. Cijela prica dobiva boka-covski Stih prisutnoScu mudre i Cvrsteruke zeljne, Angele, druzbenice koja biGianciotta rado vidjela u svojoj poste-Iji. Ako ste citali »Decamerona«, zamis-llte i dopiSite kraj price, dodajte kojuCuvenu recenicu iz Shakespearea i ot-prilike to je »Francesca da Rimini«.Prava Francesca bila je Jasna PalI6,neusporedivo bolja negoli IjetoSnjahistrionska Dora Krupiceva, ali od pu-tene i koketne renesansne zenice da-leko kao i Zoran 6ubrilo od muzevnogviteza. Barbara Vlckovl6 kao Angelas hladnom neuvjerljivoScu nije se pri-blizila idealnom tipu dosjetljive djevoj-ke koja od sluSkinje dospije do plemic-ke titule koja joj je nepravedno oteta.Iz ansambla se donekle izdvaja NenadCvetko u ulozi tankocutnog Paola.

Robert Raponja htio je ocuvati iz-vorne korijene »Francesce da Rimini",ali i pokazati da je u tekstu pronasaopostmodernisticke tragove intertek-stualnosti. NapuStajuci prvi postupak,na samom koncu predstave upustio seu neprimjerene izlete u slow motion,u zbrku koja je kao posljedicu imalapomutnju u kojoj je zaboravljen Skolskipo6etak. Kad bi bila izvedena u sklopuRadionice kreativnog pisanja kao po-tvrda da tamo nastali rukopisi mogubez stida ugledati svjetla pozornice,drama bi postigla svrhu. Brzopletostavljena na repertoar ITD-a, Skodii njemu i buducnosti svog autora.

fvica BUUAN