Ahmed Alicic - Pokret Za Autonomiju (Obrada)

8/11/2019 Ahmed Alicic - Pokret Za Autonomiju (Obrada)

1/26

Ahmed AliiPokret za autonomiju Bosne od 1831-1832

DRUTVENO POLITIKE PRILIKE U OC PRED POJAVU POKRETA ZA AUTONOMIJUBOSNE

OC je ulo u 19. stoljee sa sveobuhvatnom krizom na unutranjem i vanjsko-politikom planu, bilo jepred potpunim rasulom i unutranjom anarhijom. Sultan gubi autoritet, a lokalni namjesnici suneposluni. Mnogi velikai se osamostaljuju formalno i otvoreno. Stanovnitvu se nemeu porezi kojene mogu da plaaju, pa ak i lokalni velikai to rade bez znanja centralne vlasti, za ta im preutno icentralna vlast to omoguuje.

UNUTRANJE KRIZE CARSTVA

Drava se u cjelini feudalizira tako to pojedine porodice pokuavaju na odreenom podruju da seponaaju kao samostalni vladari. Sultana samo formalno priznavaju kao svoga suverenog, ponaaju sekao labavi vazali. Lokalni monici zemljoradnike dovode u sve tee poloaje pa oni naputaju zemlju,a drava i spahije ostaju bez sredstava. To stanovnitvo bjei u grad koji im ne prua osnovnuegzistenciju te se tako stvara sirotinja kojaje po gradovima inila teke prekraje. Kriza u Carstvu jedola na vrhunac poetkom 19. stoljea kada se derebegovi pretendirali na sultanov tron. Sultran iorgani vlasti slabo su mogli djelovati protiv njih, a u mnogobrojnim ratovima unutra i vani, pozivali su

derebegove koji su imali 30 000 vojnika, dok sultan to nije mogao okupiti i kad je prijetila opasnost po

carstvo ko da su bili zavisni od ovih feudalaca, koji su sluali sultana samo kada su vidjeli svoj interes.

Ovi ajani su imali veu mo od sultana, ali su se znali i izmeu sebe zavaati i ratovati. Ratovi koji sutrajali stoljee dovode do propasti timarskog sistema. Tako su spahije prelazile na stranu derebegovakoji su u Anadoliji uspjeli da u svoje ruke prigrabe mirijsku zemlju. Tako je seljatvo pretvoreno uzavisno i neslobodno. U pojedinim dijelovima Rumelije je bilo takvo stanje, ali je tu dolazilo do tenjeza odcjepljenjem od osmanske vlasti jer su bili druge vjere, a imali su podrku od Rusije i Austrije.

VANJSKI UTICAJI NA KRIZU U CARSTVU

Na neraspoloenje krana u carstvu uticao je carigradski partijarh i Fanarioti koji su imali jak uticaj u

carstvu, a preko administracije i u mnogim zemljama carstva. Patrijarh je preko svojih kontakata buniokransko stanovnitvo protiv carstva. Austrija i Rusija su imale osnovni cilj da oslabe OC, pa su za tokoristili krane, irei propagandu mrnje prema islamu i islamskoj dravi. Tako da je u veimpograninim dravama u 19. stoljeu dolo do pobuna i nacionalnog osloboenja. Na te pobune jeposebno uticala francuska burarska revolucija koja je bila i nacionalna, ali ni muslimani u OC nisuostali izvan tih zbivanja, jer im ta drava nije pruala adekvatnu zatitu. Pri emu je buenjenacionalne svijesti pojedinca dovelo do antagonizma prema Turcima i osjeaj da oslanjajui se nasuplemenike mogu dii ustanak.


2/26

KO PREDVODI POBUNE I USTANKE

U veini pobuna u OC voe su bile iz nieg ranga drutvenog stalea osim u Bosni. U jednom perioduOC prevlast su imali ajani, to je dovodilo do slabljenjaugleda carstva pa su neprijatelji u tome vidjelipriliku da komad za sebe. Mnoge ajanske porodice su predstavljale pravu opasnost za Carstvo pa je

tako Mehmed Ali iz Egipta uspio dobiti nezavisnost. Dezar Ahmed paa je stekao ugled na Istoku jerje uguio pobune u Siriji, Palestini i dobio je nadimak Kasapin. Odbranom tvrave Ake zaustavio jenadiranje Napoleona na Istok. Bio je rodom iz Fatnice kod Stoca. Pazvan Oglu otiao je u Vidin kaojaniarski pripravnik u nekoj od orti janjiara koja je bila stacionirana u Sarajevu, pa kasnije uBeogradu i konano smirio se u Vidinu. Vodio je ratove protiv Rusije u Vlakoj i Moldaviji. Kasnijeje postao vezir i valija u Vidinu i formalno se pokorio sultanu. Najvei broj ajana u Anadolijipotpisujui povelju o slozipotpisali su vlastitu smrt, kao i Kara Ogulari i apan Ugulari. Nakonnjihove smrti pod nerazjanjenim okolnostima nije dozvoljeno da neko iz njihove porodice ihnaslijedi, pa je Mahmud na tu poziciju stavljao koga je htio, da bi na kraju potpuno iskorijenio sistem

nasilnika-derebegova.

AJANSTVO KAO PARALELAN SISTEM

Sistem ajana je neposredno vezan za ubrzano propadanje timarsko-spahijskog sistema. Taj red se

izgubio u Anadoliji i Rumeliji, a samo je ostao u Bosni, tako da je sve ukupno u Anadoliji i Rumeliji

bilo 2500 od 30 000 timara poetkom stoljea, dok je u Bosni bilo 7000 kao i u 17. stoljeu kada seuspostavio odakluk timar. Treba uzeti u obzir koliko je oslabila snaga OC. Na tim podrujima se vienije ubirao vanredni ni erijatski porez, a ajanisu uzimali 1/3 naturalnih prohoda. Kriza se nije umirilani ukidanjem ajana, jer se mirijska zemlja davala u doivotni zakup- malikana. Kako se nije takorijeila finansijska kriza OC, pokualo se traiti novac iz vana ali tako bi se jo vie otkrila nemodrave.

UTICAJ JANIARA NA UNUTRANJE KRIZE

Janiari su obrazovani kao stajaa vojska koja je trebala da titi centralnu vlast, sultana i osmanskiporedak. Taj korpus kriza je naela krajem 16. stoljea, to u narednom periodu niko nije mogao dazaustavi a u 19. stoljeu je nastupilo pravo rasulo, to je dovodilo do toga da postanu osnovnimizvorom unutranje nestabilnosti. Nestala je njena ubojita mo zbog nediscipline i zanemarenogranijeg naina njenog obnavljanja i pokuaji da se to rijei su ostali bezuspjeni. U janiare je poeloda se uvlae osobe niskog morala skloni kriminalu a ne odani prijestolnici to je dovelo doizbjegavanja odlaska u rat ili traenja veih prihoda. Seljaci iz Anadolije koji su napustili zemlju idoli u grad na razne naine su se upisivali u janiare uz mito, a kada doe vrijeme za odlazak u ratostajali su sa svojim porodicama bavei se vercom kako bi prehranili brojnu porodicu. Znali supraviti lani defter kako bi se od drave uzele plate za janiare a kada doe vrijeme za naplatuzakupnici bi rekli da drava nema sredstava pa bi dolazilo do pobuna. Zbog toga je i sultan znao bitizamjenjen i smaknut. Sultan se vie nije mogao uzdati u janiare nego u gardu koju je on postavljao aliga i ona znala iznevjeriti. Janiare su podravali derviki red bektaija koji je podsticao nerede protivcentralne vlasti kako bi proturili svoje ideje.

ULEMA I UNUTRANJE KRIZE

Na elu onih koji su prakticirali korupciju bila je ulema koja se bogatila zanemarujui erijat, moral isvoje obaveze. Na pozicijama uleme su se nalazili nesposobni ljudi za obavljanje svojih poslova,


3/26

uenih od hoda koji su zaostajali za kolovanjem evropskog obrazovnog kadra. Kad bi se pojavioneko ko je htio da na ispravan nain pokua da tumai vjeru bio bi protjeran ili ubijen, a to bi uenjedravu bar donekle zaustavilo od propadanja. Zato su neki sultani htjeli da spase dravu da odstranenesposobne i destruktivne elemente iz vlasti, da uvedu reformu janiara i vojske u cijelini, jer su svatilida na toj snazi poiva drava.

SELIM III i NIZAM-I DEDID

Selim III je bio relativno obavjeten o kretanjima u Evropi, posebno u Francuskoj, te je shvatio dadrava ne moe dalje. Drava je vodila neprestalno ratove jedno stoljee, to je dovelo dravu u rasulo,a izgubljena je treina teritorije. Sklopio je 1791 Svitovski mir kako bi izvrio reorganizacijucentralne vlasti i vojske. Uvidjee da treba reorganizirati janiarski korpus i srediti ekonomiju zemlje.Odluio je da stvori novu vojsku, pokuao je da privoli janiare na disciplinu i da se podvrgnu obucirukovanja savremenim orujem a kada to nije uspio otvara kasarne za stacioniranje obuavanje kadra,kao i kolu za oficirski kadar i medicinsko osoblje. Janiari se tada uz pomo ajana i uleme pobune isvrgnu Selima III i na prijestolje dovedu najslabijeg sultana Mustafu IV koji je obeao ponitenje

reformi. Tada smjenjeni Selim uz pomo ajana Mustafe Barjaktara dolazi na prijestolje protuudarom,ali onda janiari ubijaju Selima, a Selimove pristalice Mustafu. Tada uz pomo Mustafe Barjaktaradolazi na vlast Mahmud II koji nastavlja djela Selima III, a Barjaktar postaje veliki vezir. Najvanijestvari koje je uradio Selim: obrazovao je vojsku po uzoru na evropske, kao stajau vojsku uz plau.Vojsku je nazvao nova vojska. Na poetku joj je broj bio 12 000, a prve okraje je imala u Siriji iPalestini protiv Napoleona. Donio je odluku da se izvri smotra svih timara i da se utvrdi brojtimarnika, da li su u pokrajini u kojoj se nalazi njihov timar. Da se nepravilnosi isprave i da se vojska

dovede u red. Ovo se nije odnosilo na Bosnu jer je u Bosni vladao sistem odakluka, pa je Selimodluio da takvo stanje ostane i dalje.

Donio je zakon o ajanima, jer su oni potisnuli muteselime svodei ih (ajane) na razinu mahalskogehaje. Ajani za svoj posao su dobijali plau, a u Bosni je na snazi muteselimi.

MAHMUD II i UKIDANJE AJANTVA

Mahmut II je sultan koji je privren reformama te je nastojao da krene od onoga to je pravi problemdravi, od ajanluka. Privolio je ajane da potpisu povelju o slozi, da e raditi za dobrobit drave 1808.godine, a da e zadrati svoje pozicije u lokalnoj vlasti. Povelja je sadravala:

1. ajani se obavezuju sultanu na vjernost

2. da e pomagati u mobilizaciji vojske3. da e biti na elu onih koji zagovaraju novi sistem vojnog ustrojstva4. na nee ugroavati poreze i ubirat e ga po zakonu5. sadriazam je duan da se povinuje Povelji o slozi6. u sluaju nevoje ajani se obavezuju da e sprijeiti svakoga ko bude pokuao da kanjava

ajane, ministra, ulemu ili nekoga iz dvorske svite.

7. ako se desi pobuna u prijestolnici, ajani nee ekati poziv nego e sami doi da je ugue.8. novopostavljeni veliki vezir ili ejhulislam duni su odmah poslati povelju i nje se pridravati.

Iz ovog se vidi da se sultan na taj nain htio da zatiti sebe i dravu, a da se ajani ranije toga nisu

pridravali. Tako se Mahmud osigurao od ajana a mogao ih je kazniti ukoliko se ne budu togapridravali. Stupio je sada reorganizaciji vojske, zavaravajui janiare, dajui joj ime nova pjeadija.


4/26

Spremao se vrlo brzo da ukine janiare. Kada ih je nagovorio da se promjene i svoj nain ivota uinteresu drave uz odobrenje ejhulislama i njegove fetve te Dravnog savjeta donio je odluku17.05.1826. o ukidanju janiara zabranom njihovog imena i njihovo skupljanje u korpus. Njegovavladavina je znaila ulazan OC u red modernih drava. Za vrijeme njegove vladavine Rumelija jedobila samostalnost, Srbija nasljednu kneevinu, Grka samostalnost, Egipat samostalnost sa

nasljednim vladarom. Svaki pokusaj ostvarivanja samostalnosti Bosne i Albanije je krvavo uguenmasakrom prvaka ovih zemalja.

VANJSKOPOLITIKE PRILIKE

U vanjsko-politikom planu OC se nalazilo u tekoj situaciji. Beogradskim mirom 1739. OC je vratiloteritoriju i ugled u Evropi. Kontinuitetom ratova na sjeveru sa Rusijom u 3 decenija je izgubio

Kavkavsku oblast a Rusija je izbila na granice Crnog mora. To se zavrilo mirom u Kuuk Kajnardi1774. godine. Nije ratovala sa OC dok nije rijeila situaciju sa Krimom i Gurdistanom i prisvoji la ihsebi. Dalji cilj Rusije je bilo osvajanje Carigrada i posjeda bizantskog carstva koje je preuzela Rusija

na sebe. OC je najtee pao gubitak Krima, jer se tim Rusija uvrstila na Crnom moru. Zbog pripajanja

Krima 1789 dolo je do novog rata OC i Rusije. Selim III je prekinuo rat sa Rusijom i Austrijom kakobi reformisao vojsku. Dolo je do komplikacija izmeu Francuske i OC tako to je Napoleon napaoEgipat i 3 godine ratovao ali bezuspjeno. Pokuao je Napoleon da se izmiri sa sultanom ali to nijenikad bilo iskreno. Kada je Rusija 1806. udarila na Trakiju, Nepoleon je poslao svoje trupe u pomoOC. On je osvojio Dubrovnik i na hercegovakoj granici ugrozio Bosnu. Uvukao je Selima III u rat saRusijom da bi marirao prema Poljskoj. Mir je potpisan u Bukuretu 1812. a Rumunija izae ispodvlasti sultana. Rusiji je potvreno prevo zatite krana u OC to se odnosi na Srbiju, Crnu Goru iGrku. To je izazvalo ustanak prema granici Bosne ali Bonjaci su razbili Crnogorce. S Austirjom jepokrenuto dubiki rat i zavren vistoviskim mirom 1791. gdje se trebalo vratiti stanje prije rata.Hasan aga Peki je na tom podruju predstavljao najuglednijeg Krajinika koji je uznemiravao

Austriju do 1833. i smrti. Jo treba spomenuti kongres u Beu gdje se spominje Istono pitanje, a tadaje Bosna uvrtena u red Podunavskih zemalja. Dioba bosanske zemlje sa desne strane Drine raskinuoje odnos Bonjaka i sultana.

DRUTVENO-POLITIKE PRILIKE U BOSNI

Vilajet Bosna je imao izuzetan geografski i strateki poloaj OC. Reforme sultana Selima nisu se ticaleBosne jer kae da se tamo zadri stanje kako to najbolje odgovara taj pokrajini. Tako da se u Bosninije ni pisala vojska za nizam dedid niti ubirali ti porezi. Timarnici su morali biti iz odaka gdje im jetimar, ali zbog odakluka to se u Bosni nije moglo oprostiti. Zbog ustanka u Srbiji na stanje Bosnevrlo se oprezno gledalo. Dok je Selim vrio reorganizaciju vojske u Srbiji su se pojavile dahije, a

sultanu su pomo mogli da prue Bonjaci. Nakon prvog dolazi i drugi srpski ustanak pa rat saRusijom a Bonjaci stalno mobilisani. Zbog stalnih gubitaka i iscrpljenosti ekonomije Bonjaci se svevie zatvaraju u svoje granice i interese. Vidjevi to se dogaali oko njih i Bonjaci su eljeli dajednog dana postanu neovisni. Jo od bitke kod Banja Luke 1737. do srpskih ustanaka Bosna je usvojoj odbrani preputena sama sebi, tako da se sve vie udaljavala od Porte sa mnogobrojnimelementima koji su ih inili neovisnim. U Bosni je dosta velika skupina ajana inila drutvenu sna gukoja je vodila poslove ejaleta ali koja nije bila jaka kao ajani u Anadoliji i Rumeliji. U Bosni nije bilo

ajana koji bi se mogao navesti kao najuticajniji, nije je iko pokuao da nametne svoju silu i potinidruge. Bilo je sluajeva da se u pojedinim uglednim porodicama bore neki lanovi te porodice za veiuticaj ali ne da se porodice bore jedna protic druge jer bi tu umjeale i ostale porodice a tim bi se

naruio odnos i ravnotea u vrhovima bosanskog drutva. Takav vid borbe imamu u Hercegovini gdjeje Ali aga Rizvanbegovi porazio svog brata a kasnije postao paa.


5/26

BOSANSKI AJANI

U Bosni je bila jedna vea grupa istaknutih ljudi koji su od cjelokupne javnosti smatrani nosiocemvlasti i politikog uticaja u Bosni. Ova grupa se oznaava kao ajani, erafi i erkani, ali se razlikuju odonih ajana koji su bili posrednici izmeu naroda i lokalne vlasti kao neka vrsta samoupravnih

predstavnika naroda. Svaku raspravu o ajanima moramo poeti razgraniavanjem dviju vrsta ajana:

1. ajaniprvaci i uglednici jednog naroda2. ajanisamoupravni predstavnici naroda kod lokalnih organa vlasti

Tako da su u pokretu podjednako uestvovali slojevi drutva, a ne samo ajani da bi zatitili svojinteres.

POLITIKE PRILIKE U POJEDINIM REGIJAMA BOSNE

Postojale su pojedine tenje krupnih begovskih porodica da se osamostale na raun drugih bogatihporodica. Tu je Ali aga Stoevi koji je od samog poetka 19. stoljea u borbi sa braom za posjed i

mostarskim ajanima i kapetanom Poitelja o preuzimanju njihovih posjeda i cijele Hercegovine. Nekisu se uspjeli sauvati ali su bili u stalnom strahu od njega. U vrijeme ukidanje janiara u Hercegovini ,zatraio je od sultana da mu da posjede u Hercegovini a on e uguiti svaki ustanak na tom podruju.To nije dobio tad ali nakon pokreta i izdaje Gradaevia to je dobio. Odnos izmeu istaknutihporodica u Posavini u okviru jednog sandaka gdje je ivjelo nekoliko istaknutih porodica je bio nazavidnom nivou. Takvo je stanje bilo sve dok se Fidaii nisu poeli boriti oko poloaja muteselima uSrebrenici i Zvorniku. To je natjeralo Gradaevia da intervenira stranu koja je bila u stanju da daljeodrava ve utvrenu ravnoteu, a da bi poslije sukoba uzeo stranku koja je izgubila pod svoje okrilje.Moe se rei da je i u Posavini vladao osjeaj za borbu za nezavisnost zbog blizine Austrije i Srbije.Hercegovina oslikava pravo stanje u Bosni. Pogrnino podruje gdje su stalno upadali crnogorci koji

su eljeli na taj nain proiriti svoj teritorij, s druge strane Austrije. Vojnika klasa je bila dosta borjnaali siromana Krajina je uvala svoj teritorij i nije dala ni pedalj teritorije Austriji niti su se mirili saodcjepljenjem pojedinih dijelovateritorije. U Klikom sandaku se najvie osjeao uticaj centralnevlasti iz Travnika. Prije svega zbog toga to je ovaj teritorij bio granica i stalna prijetnja da Austrija neudari na nju. Tu se isticala porodica Sulejmanpai, koja je sa rodonaelnikom eljela da zavladacijelim ejaletom, ali sa njegovom smru i porodica opada. Sulejman paa je bio optuen da eli da sedomogne vlasti jer dri pola Bosne kao svoje ifluke. Poslije Pokreta svi ugledni Bonjaci su bilioptueni da ele da se otcjepe i postanu samostalni gospodari. Ova porodica e doivjeti progon odBonjaka za vrijeme Pokreta. Ipak tenje za samostalnost su se najvie ispoljile u Sarajevu koji je bioizuzetno bogat i u kome se muafijet najdue zadrao. Struktura drutva je djelovala zajedniki i tako se

drala prema Porti. Tu je bila razgraniena vlast janiara i civilne vlasti, tu je bio vrhovni sudija a ne uTravniku. Ipak je tu dolo do nadmetanja dviju porodica Babia i erifovia ali e se okonati kaonjihova meusobna borba.

U Sarajevu e se osjeati uticaj zanatlija i trgovaca kao ni u jednom drugom gradu. Zanatlija prekoesnafa u kojim je bio veliki broj janiara pa se tako esnafska od janiarske organizacije nije mogaoodvojiti. Trgovci su predstavljali najbogatiji sloj u Bosni, a trgovina u Sarajevu najrazvijenije u ovom

dijelu drave. Trgovci su zakupci tapija na zemlju pa postaju ifluk-sahibije.Njihov poloaj trgovaca iposjednika zemlje im omoguava mjeanje u politiku vilajeta. U Sarajevu je bila ogromnakoncentracija krupne uleme-intelektualaca koji su uticali na drutveno politiki ivot u Bosni. Nakonukidanja janiarapoeo je bre da se ukida esnaf. Seosko stanovnitvo bez obzira na vjeru je imalo isti

status. Muslimani su se morali organizovati tako da obezbijede svoju fiziku egzistenciju, jer supritisci izvana nosili protuislamske elemente. To je uticalo da se nesigurno osjeaju muslimani i


6/26

krani jedni pored drugih iako su tu vijekovima ivjeli. Najvie je uticala propaganda Srbije i CrneGore koje je razvlaivala muslimane oduzimajui im dobra i protjerivajui iz zemlje. Bez obzira nadrutveni sloj muslimani su se odazivali u rat kada se pojavi neprijatelj, to je za muslimanepredstavljalo dihad, a za Bonjake otadbinski rat.

DEMOGRAFSKE PRILIKE U BOSNI

U pokrajinama koje su naseljene kranskim ivljem a eljele se osloboditi osmanske vlasti bilo jeupereno protiv svega to je bilo muslimansko, pa i protiv potinjenog muslimanskog stanovnitva.Bosna je bila apsolutno muslimanski naseljena. Do ovoga vremena stanovnitvo je ivilo tolerantnobez razdvajanja po nacijama jer je djelilo istu sudbinu i historiju. Razlike su se poele uoavati poslijePokreta. Spahije nisu imale razloga da se prema raji loe bila kranskoj ili muslimanskoj jer je uBosni postojao problem nenaseljenosti, pa su seljaci prelazili iz jednog podruja radi boljih uslova .Dok su seljaci iz Crne Gore prelazili u Bosnu i pravili zloine nad muslimanskim stanovnitvom.Migracija stanovnitva u zapadnu BiH iz Hrvatske je bila stalna i niko joj se nije suprotstavljao jer jebila potrebna radna snaga. Isti su sluajevi sa Posavinom i sjeveroistonom Bosnom, kada je veliki

priliv stanovnitva gdje se mjenja i konfesionalna slika. Broj krana se drastino poveava, amuslimana smanjuje i oni bjee u gradove ispred nasilje krana. Pretrpavanje u gradovima dovodi dosiromatva, bolesti ali i napustanje Bosne. Pokret je predstavljao spas Bosne i bonjakog naroda.

UTICAJ OPEG STANJA U CARSTVU NA PRILIKE U BOSNI

O politikim i drutvenim prilikama u Bosni ne moe se govoriti a da se ne posmatra carstvo u cjelini.Turci su propise islama koristili da odrede odnos prema nemuslimanima u dravi. Islam nije bioprioritet nad osvojenim zemljama nego materijalna snaga. Osmanski sistem je dozvoljavao i

narodnosnu i ekonomsku razliitost, to se vidi iz pokreta gdje su muslimani veina a da se to ne moetumaiti kao izdaja vjere. Kod Bonjaka je sazrijela svijest da im sultan nije potreban, te se nisu htjeliodazvati na sultanove pozive ako bi to tetilo njihovoj dravi i njihovim interesima. Oni se nikad nisuodrekli sultana ali je on shvatan kao halifa a ne dravni gospodar. Bonjaci su htjeli da vode dravnupolitiku, to potvruju namjesnici sultana i Bonjaka kao loi odnosi. Pokret se pojavio kao nunaposljedica drutveno politikog stanja u Bosni.

UKIDANJE JANIARA U BOSNI

BOSANSKI JERLI KULU JANIARI

Osmanski sistem u Bosni je imao veoma izraene posebnosti koje su uslovljene stratekim poloajem,interesima bonjakog naroda, njegovom psihomentalnom konstitucijom, bonjakim shvatanjemislamskih propisa, njihovim zaslugama za carstvo, shvatanju da su posebni u odnosu na druge

muslimane zbog njihove isturenosti prema neprijatelju. U Bosni su samo sluile granine formacijejaniara i to u pojedinim mjestima, a bili su iz reda kapikula u obliku tzv. orti. Bosansko stanovnitvoje vrbovano na 2 naina u janiare u smislu jerli kulu: provalom u janiarski red potplaivanjemjaniarskog zapovjednika i pozivom na dobrovoljni odlazak u ratove. Janiari su u slobodno vrijemedok ne ratuju bili ukljueni u neki esnaf tako da su postali njihovi zatitnici. Janiari su bili spremni dauvijek idu u rat te se kod njih razvio osjeaj da su oni nosioci odbrane Bosne. Oni su tako prerasli uvrstu socijalnovojniku strukturu na koju su svi morali raunati. Janiari u Bosni predstavljaju

pripadnike potenog proizvodnog sloja stanovnitva, uglavnom gradskog zanatskog i trgovakog, a


7/26

pred ukidanje janiara ulazi i veliki broj seoskog stanovnitva. Da oni nisu predstavljali nevaljalce vidise u tome to su ih pravili svi slojevi drutva.

UKIDANJE JANIARA U BOSNI

Carski kapidibaa Mehmed beg je donio u Travnik ferman o ukidanju janiara u Carstvu i Bosni iproitao ga je 12.7.1826. bosanski namjesnik Hadi Mustafa paa koji je znao da ne igra znaajnuulogu bez obzira to su travniki janiari to mirno pirhvatili i poslali znakove i simbole vlastima.Poslao je kapidibau u Sarajevo da se proita ferman. Bilo mu je jasno ako u Sarajevu ferman proeda nee biti problema za ukidanje janiara u Bosni. Namjesnikom ura Batal aga je krenuo sa Mehemdbegom i doao u Sarajevo 14.9.1826 a dan poslije proitao ferman. Reakcija je bila trenutana,Sarajevska arija je bila protiv da se odredba prihvati. Kapidibaa i Batal aga su jedva pobjegli uTravnik. Komanda janiara iz Sarajeva je uputila svoje ljude u Travnika sa naredbom da se ponovouspostavi janiarski korpus i pone sa radom to je i uinjeno. Pokuaj namjesnika da zaustavirestauraciju janiara u Travniku se zavrio njihovim batinjanjem. Namjesnik je eio da sa Sarajlijamadogovori ukidanje janiara a da oni onda upute delegaciju u Istambul da provjere da li je tano da je

izdata naredba i to im je i potvreno. Saziva se Sabor u Sarajevu na koje su pozvane sve kaze kako bise raspravilo o ovom ukidanju. Oni su odugovlaili a sultan ih je pourivao. Janilari su odluili da tuodluku ne prihvate i da se oslone na svoje snage. Otezali su sa peticijom da li da je poalju sultanukako bi se on predomislio i izuzeo Bosnu od reformi. U Bosni je rasla napetost a janiari kontaktirajunajznaajnije predstavnike u Bosni, ulemu i kapetane. Uz janiare je uleme i gotovo svi kapetani naelu sa Husein Kapetanom Gradaeviem. Krajinici su bili za ukidanje janiara, Posavina e biti uzjaniare i bila za izuzee njihovo od odluke. Ali aga Rizvanbegovi je prihvatio odluku o ukidanjujaniara. Bosanski namjesnik je elio na sve naine odri red i ispita ko je na elu janiara, obavijestioje Portu da ukidanje janiara nee protei mirnim putem. Porta alje odmah ljude kako ne bi dolo dopobune. TU su Arif beg Kapidibaa dvora i Ahmed efendija Prilepa te se alju u Bosnu kao

izvanredni inspektori. Namjesnik izdaje bujruldiju koja ide od Novog Pazara koji prihvataju odluku oukidanju janiara, ali nisu sigurni u sprovoenje dok to ne bude uinjeno u Sarajevu. Afir beg predlaeda se u ovu akciju ukljui Mustafa paa Buatlija i Abdurahim paa iz smederevskog sandaka. Oni toprihvataju uz oduevljenje i ast. Njihova uloga za ukidanje janiara e biti presudna. U Bosni uzjaniare nije bio beg Fidai. Bosanski janiari svoje argumente za njihovo izuzee trae u tome da suoni ve 40 godine u ratu, od Dubikog rata do ukidanja janiara, da su mnogo rtvovali u borbi protivSrba i vraanju Beograda, da su prorijeeni i osiromaeni, da popravljaju tvrave pa da sad vie nemako braniti Carstvo i Bosnu. Te da se pokoravaju sultanu, a sumnjaju da e ko drugi moi branitigranice. Ibrahim Pinjo-alemdar jedan od voa janiara u Sarajevu slinu izjavu daje. Drao je kafanu uMoria hanu gdje je bilo stjecite janiara u Sarajevu. Voe janiara u Bosni su poele da ire

propagandu protiv ukidanja janiara i stvaranja i novaenja vojske. Bosanski namjesnik je pao unemilost Bonjaka i Porte pa su Arif beg i Abdurahim paa predlagali da se on smjeni. Mustafa paaSkadarski je dobio znak da djeluje u Bosni. Mustafa paa je poslao pismo Bonjacima da se pomire sacarskom odlukom, u suprotnom e krenuti sa vojskom na to su mu Bonjaci javili dag a spremnodoekuju. Abdurahim je slao uhode po Bosni da ispitaju stvar i jave mu a on dalje Porti. Dojavljeno j eda je mitropolit dobio prijedlog da se ukljui sa vjernicima da pomoge janiarima a oni njima da dajusmanjenje poreza i dozvolu za noenje oruja.

23.septembra 1826 godine je odrano savjetovanje Bonjaka, na kome je donesena odluka da se uputipeticija sultanu da se u Bosni ne ukidaju janiari. Peticiju je potpisalo 374 muftija, kadija, begova.Ovo je posljednji put das u svi slono uestvovali u nekoj akciji. Sultan Mehmed je bio odluan u

sprovoenju odluke pa nije ni Bonjacima popustio.


8/26

KRVAVI OBRAUN ABDURAHIM PAE SA BOSANSKIM JANIARIMA

Njegovo ukljuenje u Bosnu imalo je odluujuu ulogu. U decembru 1826. je smjenjen bosanskinamjesnik, a glavnu rije je vodio Abdurahman paa, on je trebao da akciju dovede do kraja. ak ga jesultan podrao na tom putu te je postao bosanski paa. Njemu su u pomo trebali doi sve pae iz

Rumelije osim Arnauta iz Kolainca. Abdurahman u svoje akcije ukljuuje Bonjake iz Posavine,Krajine i carskog druma. Krenuo je onda zavaivati Bonjake izmeu sebe. Abdurahim je krenuoprema Zvorniku pa onda dalje kako ga Bonjaci ne bi omeli u ulasku u Bosnu. U Zvorniku i Tuzli suprihvatili ukidalje janiara, na to su sarajlije poslali jedan odred da izvre restauraciju janiara ali subili potueni. U to vrijeme se desio jedan janiarski zloin u Sarajevu. Janiarski ugled u Sarajevu iBosni je poeo da opada a prvaci su se pravdali das u to uradili neki neodgovorni janiari. Krajinicisu stali na stranu sultana pa su spremili vojsku koja e krenuti prema Travniku a onda i premaSarajevu. Na elu vojske je bio Hasan aga Peki. Ali aga Rizvanbegovi je stao na stranu sultana. Naelu pristaa Abdurahima u Sarajevu je bio sarajevski kadija Husein Hamid organizirajui akciju zaukidanje janiara. Njemu je priao veliki broj sarajlija i janiara te je dogovoreno da u petak 7.2.1827.godine okupe kod sarajevske tvrave pod izgovorom klanjanja duma namaza. Provalili su poslijedume u vanjsku tvravu a preli sui m posadnici i dizdari pa su onda uli u unutranju tvravu.Nakon toga su poslali ovjeka u sredite janiara da ih pozovu na razgovor o ukidanju janiara. Tu jedoao Pinjo i Alija Ruenkalija voa svih janiara u Bosni, ali s njim nisu htjeli razgovarati. Pinjo jepristao na ukidanje nakon dogovora sa ostalim janiarima, ali mu nisu dali da izae iz tvrave iokrenuli su topove iz tvrave prema gradu pod prijetnjom da e pucati na janiarske kasarne. Poslalisu izaslanike da donesu janiarske simbole. Nakon toga Hamid efendija je poslao pismo Abdurahimudas u janiari ukinuti, a Pinji i ostalim je garantovana sigurnost. Nakon 7 mjeseci otpora u Bosni jeukinut janiarski poeti ubijanje uglednih porodica u Bosni, to e jo vie oteavati ustroj novevojske. koja e u Bosni biti prihvaena 1863. Nakon ove Hamidove obavijesti o ukidanju janiara uSarajevu, Abdurahim alje Ali bega Fidaia sa 500 vojnika kao predhodnica vojske u Sarajevo.

Abdurahim je traio spisak sarajevskih prvaka kako bi ih smaknuo i proveo zacrtane mjere a traio jedozvolu od Porte to je i dobio. Sarajevski prvaci su se sastali i dogovorili da pohvataju janiarskeprvake kako bi ih poslali kod valije na razgovor o smirivanju situacije pa i stanju u Bosni. Sa 5. na 6.

mart su poslani 7 janiarskih prvaka u Zvornik i tamo odmah smaknuti kao primjer drug ima. Njihoveglave su poslane u Istanbul. Nakon toga sun a Porti nagraeni za uspjeno obavljeni posao, aKrajinici su uli u Travnik sa 5000 vojnika sa ciljem hapenja voa pobune. Krajem marta 1827Abdurahim je doao u Sarajevo do druge polovine godine.Nije bio zadovoljan brojem Hamid efendijekoji su trabli kazniti. Sarajevski prvaci nisu sa njim bili zadovoljni jer su obeali sigurnost janiarskimprvacima ako ukinu odak u Bosni. Ubrzo nakon toga Hamid efendija je smijenjen a postavljenAhmed efendija. On je dostavio spisak lica koja se trebaju kazniti i to u cijeloj Bosni. Spaeni su oni

koji su pobjegli. Ova kazna je izvrena poslije njegovog dolaska u Sarajevo 20.3.1827, poslije toga jeubijeno vie nego to je trebalo mada su janiari u Travniku i Sarajevu mirno prihvatili odluku oukidanju janiara u Bosni. Sarajlije su ga prisilile da bjei 1828. godine prilikom skupljanja vojske zaodlazak na ratite sa Rusijom, pa ga je Porta optuila za kukaviluk i kaznila svilenim gajtanom.

ORGANIZACIJA POKRETA I ORUANE BORBE IZMEU BONJAKA I SULTANA

Pokret Bonjaka pod vodstvom Huseina kapetana Gradaevia je prvi pokret za autonomiju Bosne odpoetka osmanske vlasti potpuno osmiljen od organizacije do realizacije. Imao je svoje ciljeve iprogram te jebio opi, ukljuujui sve slojeve drutva a ne samo titei interese jednih. Pokret je imaopodrku svih slojeva stanovnitva. Iako su ga izdali neki velikai on nije izgubio opravdanost. Pokret

je uguen zahvaljujui sultanovoj velikoj vojsci. Pokret janiara da podigne narod nije uspio jer je


9/26

titio interes samo jedne grupe i to njihovog vojnikog sloja, a Pokret za autonomiju je obuhvatio sveslojeve drutva bez obzira na konfesiju.

USLOVI ZA POKRET

Objektivni uslovi za pokret su

1. cjelovitost Bosne u teritorijalnom pogledu

2. raspored vojnih i drutvenih struktura3. rano dobijanje privilegije da se timar nasljeuje4. nemogunost stvaranja veih posjeda i bogatstava zbog odakluk timara i uvrivanje

ravnotee meu slojevima5. timarski system podnoljiv za proizvodne mase6. ifluki system zavoen sukcesivno pa je omoguavao ifiji da mirno ivi na posjedu koji

obrauje7. otpor stanovnitva zavoenju novihnameta

8.

odlunost Mahmuda II da povrati apsolutnu vlast je povlailo bosanske prvake da uvlae inarod nezadovoljan centralnom i pokrajinskom vlau

9. ozlojaenost Bonjaka zbog estih sultanovih kaznenih mjera u kojim je ubijeno vie stotinanajuglednijih prvaka

10.nemo sultana da se suprotstavi pritisku Rusije da Srbija dobije neke historijske bosanskenahije

11.otvoreno protivljenje politike Porte koja je ila na tetu Bosne12. razvijena narodna svijest Bonjaka za shvatanje drave13.Bonjaci nisu eljeli obaveznu regrutaciju sultanu jer su interesi Bosne iznad interesa sultana

Sve mjere Selima III i Mahmuda II su dovele do uvjerenja da se mora osloniti na vlastite snage.

UZROCI ZA POKRET

Stalna spoljna opasnost po granice Bosne i njenog stanovnitva, druga stvar je teak poloaj carstvato je zahtjevalo vee namete na stanovnitvo bez obzira na vjeru tj. socijalne prilike. Ovo je pogaalonajvie seosko stanovnitvo ali ni gradsko nije bilo poteeno. Poslije ukidanja janiara dolo je dobeeg propadanja esnafa. Na taj nain to su janiari na sve naine pokuavali da se uguraju u esnafe.

Na taj nain gradsko stanovnitvo je bilo sastavljeno od 3 grupe: zanatlije, trgovci i spahije koji eimati odluujui factor u vlasti i ekonomiji. Ta tri sloja su glavni nosioci pokreta. Mada sui seljacividjeli poboljanje svog poloaja i izlaska iz siromatva kada na elo drave doe domai ovjek.Seljak je morao da daje prihode dravi za zakup zemlje, pokrajinskim ili lokalnim vlastima su davalinamete u ratu i miru. Kranska raja je morala da daje i crkvene poreze u novcu (pravoslavci), anezadovoljni su bili i katolici koji su morali da plaaju Fanariotima porez, to je sve vie zbliavalostanovnitvo u Bosni. Stanovnitvo Bosne je moralo esto d aide na ratita za carstvo van Bosne, amoralo je da bran ii svoje granice, pa je po cijenu ustanka 1828 odbilo da ide u tolikom broju u rat sa

Rusijom. Trea bitna stvar je osjeaj prividne veze pred pojavu Pokreta izmeu OC i Bosne i halifekao vrhovnog vladara, tako da je Bosna trebala biti autonomna pod halifom. etvrta stvar je pitanje

vraanja 6 nahija Srbiji, ime se dira u direktne interese Bosne, bez obzira to je to sultan naredio.Mirom u Bukuretu 1812. sultan se obavezao na vraanje 6 nahija otetih Srbiji, ali nije precizirao


10/26

koje su. To se pitanje ponovo postavilo 1829. godine i mirom u Jedrenu izmeu Rusije i OC kada Srbiinsistiraju i uz mito zahtijevaju vraanje 6 nahija. Gubitak ovih nahija za Bonjake je znaio da se nemogu oslanjati na sultana i da sami moraju preuzeti brigu o sebi i svojoj zemlji. Stvaranjem

autonomne Srbije Bosna je dobila neposrednog neprijatelja na granici i manje mira.

PITANJE SRPSKIH NAHIJA I POKRET ZA AUTONOMIJU

Ugovorom o ustupanju 6 nahija Srbiji nije se preciziralo koje su to nahije, a to su trebali da utvrde

predstavnici Srbije i Porte. U Bosni se stvorilo nezadovoljstvo jer se prenijela vijest da se radi o

bosanskom teritoriju. Porta je izvrila uviaj i vraanje nahija sa posebnom komisijom, a to je znailoraskid Bonjaka i Sultana. Bosanski namjesnik Namik paa nije znao na koju stranu da se stavi jer jeznao da Bonjaci nee dozvoliti provoenje fermana. Znao je Namik da ne mogu nareivatiBonjacima pa da se mora sporazumjeti sa njima. Vraanje ovih 6 nahija je uticalo na ujedinjenjecijele Bosne u zatitu svog teritorija tako da ne dolazi u pitanje bilo kakav interes neke grupe, pa takoupravnik zvornikog sandaka Osman paa brat Huseina javlja valiji da ne dozvoljava predaju nijednog pedlja teritorije Srbiji. Kako se nije znalo koja je to teritorija komisija je utvrdila da se po

odredbama Bukuretanskog mira misli na teritoriju od Novog Pazara do Timoka i od Drine do Nia.Komisiju poret je predvodio Ahmed Keaf efendija. Poslao je Ahmed jednu komisiju u Timok adrugu na Drinu da utvrdi te granice ali je dolo do reakcije jer su Bonjaci izveli akciju kod Loznice isilom zaustavili komisiju koja je trebala da ispita nahije Jadar i Raevin da li su bile u sastavu Srbije.Druga stvar to Bonjaci nisu eljeli je da budu odsjeeni od Rumelije jer je taj put iao preko nekihnahija koje su Srbi traili (dijelovi Starog Vlaha, Sjenice i Novog Pazara) jer bi tim Bosna bilaodsjeena od OC i dovedena u opasnost. Jo je vie komplicirao stvar Milo koji je zahtjevao da seprikljue ti teritoriji Srbiji id a se oiste od muslimana, a Bonjaci su se bojali da jo ne udari na Bosnupreko Drine. Da bi zatitili svoje interese Bonjaci trae da se zaviri u defterhane zvornikog sandakakako bi se utvrdilo iji je to teritorij. Beogradski namjesnik Husein paa je molio pogranine Bonjake

da omogue komisiji da uradi posao, pa je ak pisao Namik pai bosanskom namjesniku da izdabujruldiju da mogu raditi ali on je rekao dag a ne sluaju. Isto tako i zvorniki mutesarif (namjesnik)Mahmud paa Fidai nije mogao nita da uini. Milo je prijetio da e poeti kupiti hara poovimnahijama jer one vie nisu bosanske. Srbi su traili da granica prema Bosni bude na pola sata odSjenice i Novog Pazara i nahije uz Drinu to se poklapa sa dananjim granicama Srbije. Nakon ovevijesti sarajlije su poele da se spremaju na oruanu borbu protiv Srbije. Komisija je traila od Porteda razrijei pitanje 6 nahija sa Rusijom jer e to otvoriti problem sa Bosnom. Osim toga poelo sekomplicirati pitanje muslimana u Srbiji koje je Milo htio da rjeava iako je trebalo samo da vriorganizaciju unutranje vlasti. Milo je htio da poslove obavlja u Beogradu, ali mu to Porta nijedozvolila. Nakon toga Milo se okree starovlakoj nahiji i protjerivanju muslianskog stanovnitva.

Ove nahije su prikljuene nakon 3 godine od izdavanja fermana, a zbog toga e pasti mnogo krviBonjaka i carske vojske.U ovo vrijeme je smijenjen namjesnik zvornikog sandaka, a na njegovomjesto postavljen Osman paa Gradaevi, a za muhafiza postavljen Halid beg. Nakon ove smjenedolazi do sastanka posavinskih prvaka kod Husein kapetana na kojem se dogovorilo o skuptini uTuzli radi otpora Porti. Osman paa Gradaevi pie svom nadreenom Namik pai da se kod svihstanovnika uje kako govore da je to njihov kraj, a pitanje ovih nahija samo je jo vie obrazovalosukob Bosne i Porte. Na vijest o predaji nahija Srbiji u Bosni, odnosno u Sarajevu i Posavini poele supripreme za Pokret i rat protiv Srbije. Posavina i njeni prvaci (Gradaevii, Fidovii i Tuzlii) suznali ta znai opasnost od Srbije i davanje ovih teritorija. Takoer neki prvaci su imali svoje posjedeu ovim nahijama pa ih je i to tjeralo na reakciju, bojei se da ne izgube prihode. Ve od prvog srpskog

ustanka stvorila se neka napetost izmeu Bosne i Srbije jer su Bonjaci uestvovali u guenjuustanaka, pa su jedni druge smatrali svojim neprijateljima. Bonjaci su jo bili nezadovoljni to u


11/26

komisiji za razgranienje nije bilo Bonjaka. Za Bonjake je granica bila Valjevo a za Srbe Drina, tj.smatrali su svojim granicam ono to je priroda omeila, Drina iplanine izmeu Srbije i Bosne.

ODNOS PREMA POLITICI SULTANA U BOSNI

Mahmud II je provodio akciju centralizacije vlasti pa u tome nije birao sredstva, tako da je svojim

potezima u Bosni izazvao ogorenja i ne povjerenja. Posebno nepovjerenje se javlja nakon prvogsrpskog ustanka i postavljanja za namjesnika zloglasnog Derendeli Ali pau i od tada nema vie mira uBosni. Nije jasno zato se sultan tako odnosio prema Bosni, osim to eli centralizaciju. Nije imao nirazumijevanja da su mu Bonjaci najodaniji podanici, das u kljuni za uguenje ustanka, da su samibranili granicu i kljuni za opstanak carstva. Umjesto da dobiju bolji poloaj oni dobijaju suprotno.Bonjaci nisu eljeli nikakve reforme i ruenje postojeeg stanja, a pogotovo vojske jer bi to znailoda odlazak na druga ratita ostavlja zemlju na milost i ne milost neprijatelju. Ne zna se kakav su uticajimale evropske sile na dogaaje u Bosni, ali se zna da je Austrija stajala na strain Porte za smirivanjeustanka u Bosni.

PRIPREME ZA POKRET

Ne moe se tano utvrditi utvrditi od koga je potekla ideja za autonomni pokret. Mada po nekimpredanjima se tvrdi da je to bio Gradaevi. O njegovim koracima je odrano inicijativno skupljanje.Zna se da je pokret poeo pripreme u Posavini, u zvornikom sandaku. U njemu su uestvovali sviposavski prvaci: Mahmud paa Fidai, Husein kapetan Gradaevi, Memi aga, muteselimSrebrenice, Mahmud beg, te Mujaga Zlatar i Emin beg Daneti iz Sarajeva. Sastanak je odranizmeu 20. i 31.12.1830. godine u Tuzli na kojem su uestvovali svi kapetani i pozvali narod naustanak za odbranu Bosne. U Bosni je bio i predstavnik kodar pae koji je krajem januara ilipoetkom februara 1831. godine odrao sastanak radi koordiniranih akcija Arnauta i Bonjaka. Tajsastanak se naziva sastanak kapetana to nije ispravno. Bonjaci su eljeli samostalnost i otcjepljenjekao to je dobila Srbija. Sastanak u Tuzli je imao za cilj savjetovanje o nastaloj situaciji i donoenjeprograma Pokreta, te odluku o fermanu i otcjepljenju 6 nahija Srbiji, da se raspravi pitanje vlasti i

ureenja Bosne. da se odbije regrutacija vojske. Namik paa je doao u Bosnu u novom nizamskomodjelu to je smetalo Bonjacima. On je bio miran sve dok se nije postavilo pitanje razgranienjaBosne i Srbije. Osnovni zakljuak tog sabora je da se sazove bosanski sabor, ve se tada znalo ko ebiti na elu ustanka, ako valija ne stanu uz Bonjake.

ODNOS BONJAKA PREMA OFICIJELNOJ VLASTI

Poziv iz Tuzle na sabor u Travnik bio je pun uspjeha, na njega su se svi odazvali mada su neki

napustili

I preli na sultanovu stranu. Namik paa je javio Porti da se u Peeviji okuplja vojska koja namjeravakrenuti prema Travniku. Mutesarif Zvornikog sandaka Osman paa mu je rekao da je cijela Bosnajedinstvena i ozlojeena zbog predaje nahija Srbiji. Sastanak u Tuzli je imao za cilj da sprijei,odnosno odvrati sultana od sprovoenja fermana i donoenja odluke o autonomiji Bosne. To supredoili Namik pai da on prenese Porti to je i uinio. Prvaci su u Bosni stvorili takvo miljenje dasu glavni krivci za unitenje Bosne predstavnici centralne vlasti. Bonjaci su znali da sopstvenimsnagama mogu braniti granicu sa Srbijom, Crnom Gorom i Austrijom. Oruani pokret u Bosni trebastaviti u vrijeme kada je dolo do razgranienja Bosne i Srbije i kada je Milo dobio nasljednu titulukneza.


12/26

Bonjaci su pokuali da privole Namik pau da kod Porte radi za njihovu stvar , ali kada onnije mogao da izdri pritisak javio je Porti da ne moe nita da uini kako bi zaustavio ustanak.Mustafa paa Buatlija (kodra paa) je nastojao da se povee s Bonjacima i tako povede akcijuprotiv Porte za vraanje dva sandaka koji su mu oduzeti, a gdje su stanovali Arnauti. kodra paa jespremao vojnu akciju, a u Bosni je skupio svoje izaslanike i novac za prikupljanje vojske, posebno u

Krajini. Porta nije imala dovoljno snage da se suprostavi Bonjacima i Arnautima i kada bi skupila svuregularnu vojsku, ali ukoliko bi se samo ove dvije pokrajine odvojile, Carstvo bi se svelo na Rumeliju.

Sultana je jo pritiskao i Mehmed Ali iz Egipta, koji je pretenzirao na cijelo Carstvo. Pravirazlog pokreta je svakako pitanje nahija i odnosa sa Srbijom, koja je svakog trena mogla da udari na

Bosnu i zato su se ugledni Bonjaci posavjetovali u Tuzli i odluili da sve istaknute pozovu da dou nasavjetovanje u Travnik. Nakon ovoga neki su se odvojili od Pokreta i preli na stranu sultana kaoStarevi i drugi istaknuti prvaci Hercegovine. Rok za sabor u Travniku je bio 29.03.1831.g. Sastanaku Tuzli u jan/feb je trajao 15 dana i za vou je izabran Husein kapetan Gradaevi, od stranekapetana, trgovaca, zanatlija i ajana kao prvi meu jednakim. Nije jasno zato su Sulejmanpaii i Aliaga Rizvanbegovi izali iz Pokreta, moda zato to su smatrali da oni trebaju biti na elu Pokreta kaostariji i iskusniji. Hasan aga Peki je lino estitao Huseinu u Travniku, iako je i on bio stariji i imaosamostalnu vlast u Krajini, ali je prepoznao njegove kvalitete.

Znaajnu ulogu u Pokretu su imale porodice Babia, Denetia, Tarhanija, Fidovia i naroitoIsevia. Isevii su bili intelektualci, ali progresivni, koji su traili uzroke loeg stanja i sirotinje. Aliaga Rizvanbegovi je isto mislio kao i ustanici, da se Bosna treba osloboditi od jarma i da su Bonjacisposobni da sami upravljaju zemljom. To e se pokazati kada on bude upravljao Hercegovakimsandakom, nastojat e to vie umanjiti vlast valije. Te snage koje su gledale pojedinane interese iprele na sultanovu stranu e odnijeti prevagu u presudnim bitkama. Bonjaci su imali jasan cilj kakoda ostvare autonomiju, tako to ne bi dirali namjesnika koji bi kod Porte zastupao njihove interese, a

kada bi pao u nemilost sultana oni bi izabrali meu sobom novog namjesnika, a da ne prime drugog .Na sastanku u Tuzli izgleda nije bilo dogovoreno da vojska doe, pa je vjerovatno na drugomsastanku, drugog dana Bajrama dogovoreno da i oni dou zbog odbojnosti nekih hercegovakihprvaka, ali i da se izvri pritisak na namjesnika.

OPI SABOR U TRAVNIKU

Kada jeNamik paa uo da se Bonjaci kreu prema Travniku, sakrio se u tvravu i poslao popomo Sulejmanpaia da sakupi vojsku i pomogne mu. Sulejmanpai je imao oko 3000 vojnika i bioje jedini uz namjesnika. Vidjevi da se ne moe oduprijeti nakon nekoliko ispaljenih topova pravcutvrave, Namik paa se predao. Ibrahim beg Sulejmanpai je mislio da se bori protiv Bonjaka, alinakon to su njegovi vojnici odbili da se bore, on je bjeao do Livna, a tu ga nije prihvatio Firduskapetan Livna, pa je preko Dalmacije pobjegao u Beograd. Bonjaci su bez krvi uli u Travnik da bi nasaboru donijeli odluku kako dalje. Na pozicije predvodnika ustanika su mislili postaviti valiju, ali kako

je bio odjeven u nizamsku odjeu to nisu htjeli prihvatiti, te su na taj nain odstranili vlast Porte injenih predstavnika. Ulema je bila na strani Pokreta i nije izdala ni jednu zvaninu fetvu protivPokreta.

U Pokretu je uestvovao banjaluki muftija Hifzi efendija umii kao glavni duhovnipredstavnik, koji je smatrao kao opukorist za narod i Bosnu. Ibrahim ef. Mufti kao prusaki kadija


13/26

proglaava Bonjake izdajnicima, a Bosnu neprijateljskom zemljom u kojoj nije valjana molitvapetkom i za Bajram. On je nakon toga otiao u Dalmaciju, a o njegovoj daljoj sudbini se ne zna.Ostavio je za sobom jedno pismo u kojem kae da su ga natjerali da skine nizamsko odijelo i obueono koje je sultan zabranio. Da e Bonjaci iz Travnika krenuti prema Busovai, odnosno NovomPazaru i tu se sastati sa vojskom Buatlije i dalje u Carigrad. Nezvanino Husein kapetan je dobio

ovlatenja za sprovoenje borbe protiv sultana, a Namik paa je bio kao paravan da se Bonjaci nebore protiv sultanja, nego protiv nepravde. Namik je nastojao da zavadi Bonjake, ali bez uspjeha, paje bio izolovan 20 dana i ni s kim nije mogao komunicirati o stanju u Bosni. Nakon toga je bio

odveden u Busovau radi vee sigurnosti gdje je trebala da bude smotra vojske.

BIJEG NAMIK PAE U STOLAC

U Busovai je Namik paa ostao 24 dana sa oko 200 svojih pristalica. Tusu mu dolazili Tatariiz Beograda preko kojih je komunicirao sa Portom. Izrazio je elju da kurban Bajram klanja uTravniku i sa dobrim vodiima je krenuo dan ranije. Proao je pored Travnika i stigao u Duvno prvidan Bajrama. Tu je sazvao zbor na kojem je saoptio ferman da je Mustafa paa Buatlija osuen nasmrt kao izdajnik. Odatle je stupio u pregovore sa Ali agom da pree u Stolac, ali nije mogao naMostar jer je bilo nesigurno, a ni kroz Gabelu nije mogao preko nabujale Neretve, pa stupa s

austrijskim vlastima da se prebaci preko Imotskog u Stolac. Namjesnik Dalmacije mu to dozvoljava,

ali da ostane 11 dana u karantinu, na ta pristaje. Sa sobom je nosio tovare bosanske administracije idefterhanu. Namik je hvalio Ali agu, te ga postavio za svog kajmekama, tako da mu je ugled sve vierastao, a Namik padao u sjenu.

VLAST U BOSNI PREUZIMAJU BONJACI

Ne zna se tano ta su Bonjaci eljeli sa Namikom. Nisu ga smatrali kao nekoga ko im moenakoditi ili od koristi biti to se vidi po odnosu prema njegovoj porodici, kojoj je Husein garantovaosigurnost. Odlazak Namik pae nikako nije koristio Porti, jer nisu imali od koga dobivati informacije odogaajima u Bosni. Kada su Bonjaci ostali sami za komandanta su oizabrali Husein kapetanaGradaevia tako da je velike vanosti bilo da Bonjaci imaju svog seraskera i vlast u svojim rukama.Na toj poziciji Husein se nalazi od 31. 05. 1831.g. Njegov prvi zvanini dokument seraskera je saizrazom al-muhakkem- izabran voljom veine; izabran po volji naroda, tako da je imao potpunu vlast

u Bosni. Odmah su organizovali cijelo rukovodstvo vojnih operacija te su postavili civilne slubenike.Sve te poslove obavljao je Husein sa vijeem prvaka Bosne. Husein u tom prvom aktu poziva sve ageda se ujedine i da meusobne razmirice prestanu, te im garantuje sigurnost. Na samom poetku Pokretsu napustili hercegovaki prvaci Hasan beg Rusulbegovi i Ali aga Rizvanbegovi.


14/26

ORUANA BORBA SA SULTANOM

27.05.1831.g. krenula je bosanska vojska iz Busovae na Kosovo. Jo dok je Namik paa bio uBusovai javio je da se bosanska vojska nalazi svuda po klancima do Novog Pazara i to oko 8000 njih.To je bila ujedinjena gotovo sva Bosna.nije nam se sauvalo dokumentacije da vidimo kako jefunkcionisala nova administracija i vojska, ali je bilo oko 20000 onih koji su krenuli prema Pritini.Dvije treine je ostajalo u Bosni da brani granice, a Hasan aga Peki je poslao svog sina sa Huseinom.Vojska je okupljena po starom sistemu koja je imala timare, a prema beratu su vodili onoliko koliko su

trebali. Najvei dio vojske su inili dobrovoljci iz sela i grada. Fidai je ostao da uva granicu sdaSrbijom. U rat je ila narodna vojska sa ciljem da postigne ono to su postavile voe Pokreta.

Prema podacima kneza Miloa u ustanku j euestvovalo 6000 krana, koje je organizovaomitropolit, drugi podaci govore da je najvie bilo krana koje je organizovao Husein sa svog posjeda.Pokretu su se odazvali i graani, a franjevci su mogli da poalju zamjenu. Neki pisci ele da ocrne

Huseina te kau da je mrzio krane, ali on je na svom posjedu njima dozvolio da grade crkve ikatolike kole za djecu. U Huseinovoj vojsci je bio veliki broj seljaka. Kada je Porta ula za ijegNamik pae, oni su odluili poslati vojsku pod komandom velikog vezira. Svi stanovnici dananjegsandaka su uvali granicu prema Srbiji i Crnoj Gori. Veliki vezir je rauna da e lako izai na kraj saBonjavima i Buatlijama, ali je pogrijeio u proraunu. Ali aga, Smail aga engi i Hasan beganastojali su da zatiteNamik pau.

U ovom periodu cijela Bosna je bila uz Huseina i nikko se nije bunio, svi su ga

podravali i muslimani i krani. Veliki vezir je imao plan da oba ustanka i kodre i Bonjaka zajednougui. Akcija kodre i Bonjaka nije bila dobrao oraganizovana, pa je poela u razliito vrijeme.kodra paa je popustio prije nego je stigla bosanska vojska. Arnautske voe izgleda nisu bile vjernekodri i nisu se drali obaveza jer su se brzo razbjeali iako su bili brojniji od sultanove vojske. Prijenego jebosanska vojska stigla na dogovoreno mjesto i kodra je u Skadru bio potuen.

Iako su znali za kodrin poraz, Bonjaci nisu odustajali, to se vidi u brzom razbijanjuMehmed paine vojske. Bonjaci su znali da trebaju zauzeti bolji strateki poloaj i ne dozvolitisultanovoj vojsci da oformi odbranu. Umjesto prema Pritini, oni prvo zauzimaju Pe uz malooteenje grada. Nakon Pei jedan dio vojske je zauzeo Pritinu. U Pritini su postavili svoj glavnilogor i odatle upravljali vojnim operacijama. Iz Pritine su krenuli u susret sultanovoj vojsci i do bitkeje dolo 18.06.1831.g. kod timja u irem krugu Lipljana. Taan datum se nigdje ne navodi, ali je tadaveliki vezir sigurno i poraen. Tada se veliki vezir dao u bijeg u Skoplje, a gavni komadant sulta nove

vojske Ahmed paa je zarobljen. Bonjaci nisu imali namjeru da idu dalje od Kosova je je kodra uSkadru bio bez vojske. Veliki vezir je nastojao spremiti vojsku da sprijei Bonjake prema Bitolju iSkoplju. Osnovno je bilo da ne zatvore Koaniku klisuru i zatvore put prema Skoplju. U Skoplje bilako upali i tu se podmirivali namirnicama. Ipak je Koanika klisura bila zatvorena od Bonjaka iArnauta.


15/26

AKTIVNOSTI NAKON PORAZA VELIKOG VEZIRA NA KOSOVU

Bonjaci su nakon pobjede kod timja, na prijedlog velikog vezira poslali svoje izaslanike sasvojim zahtjevima; jedan od zahtjeva je da se oprosti svaka greka kodre pae i Karafejzia, te da muse povrati poloaj ajana u Sofiji. Nakon ovoga su iznijeli sultanu svoje prijedloge po pitanju Bosne, pove odreenom planu. Za sultana se sada postavljalo pitanje koga postaviti na mjesto Namik pae.Izabran je Ibrahim paa, koji nije vojniki sposoban.

Veliki vezir je Bonjake nagovorio da se vrate kui, a on e njihove prijedloge kod sultanarjeavati.On je kod sultana ocrnjivao Bonjake i odvratio ga od onoga to im je sultan htio dati.

PRVI ZVANIAN ZAHTJEV DA SE HUSEIN KAPETAN POSTAVI ZA VALIJU BOSNE

Nakon obeanja velikog vezira da e se ispuniti zahtjevi Bonjaka malo je utihnula akcija uborbi sa sultanovom vojskom. Husein nije mislio da se povue iz Pritine dok se ne potvrde fermanomnjihovi zahtjevi, tj, da je Bosna samostalna i da mogu birati svog ovjeka za namjesnika. Peticju jepotpisao 86 zapovjednika bosanske vojske da to postane Husein. Izgleda da svi nisu bili jedinstveni po

tom pitanju. Bonjaci nisu mogli prihvatiti nita ispod nego da im za namjesnika bude postavljenhrabar, pravedan i sposoban Zmaj od Bosne. Bonjaci su se postepeno povlaili kako bi veliki vezirispunio uslove.

KO INI VOSTVO POKRETA

Na saboru u Tuzli za vou Pokreta je izabran Husein kapetan Gradaevi, jedan od 39kapetana. Drugu strukturu koja je bila na elu Pokreta inili su begovi, oni su uivali velike timare;zaimi, oni su bili u ajanskim vijeima. Najistaknutiji meu njima je bio Ali paa Fidovi. Treakategorija u Pokretu su zanatlije i trgovci, zatim tu je i ulemaintelektualci. U Pokretu su uestvovalii predstavnivi katolika i pravoslavaca.

PROGLAENJE AUTONOMIJE - IZBOR HUSEINA KAPETANA ZA VEZIRA I PAU -KARAKTER VLASTI

Proglaenje autonomije je zvanino objavljeno 10.09.1831.g. u Sarajevu. Cjelokupna akcija uPokretu je bila dobro osmiljena. Razlozi za Pokret si i da se u Bosni ostavi sistem vlasti iorganizacijavojske onako kako je bilo ustaljeno vie stoljea.


16/26

ZAHTJEVI BONJAKA VELIKOM VEZIRU

Nakom poraza sultanove vojske kod Stimja na Kosovu 18.06.1831.g. Bonjaci alju zahtjev

Porti. Raid paa ih je pozvao u manastir Bitola da iznesu svoje zahtjeve, koje on nije nislio ispuniti. Utoj delegaciji su bili Hasan beg Sijeri i neki Salih efendija. Traili su:

- Da se zabrane nove nonje- Da se oproste grijesi namjesniku Skadra

- Da se u Bosni ostavi poredak kao do sada

- Da se Srbi ne ire na raun teritorija Bosne- Da se Kliki sandak izdvoji iz Bosne- Da se Mehmed beg Osmanpai unaprijedi u in pae i postavi za muteselima N. Pazara- Da se Ali begu Karafejziu oproste grijesi-

Da veliki vezir zamoli sultana da izda svoj ferman kojim e se obezbjediti mir i sigurnostsirotinji

DRAVNI SAVJET CARSTVA PREMA BOSNI

Veliki vezir je razgovarao sa bosanskim izaslanicima, pa im je obeao ispuniti neke zahtjeve,a neke naknadno u konsultacijama sa Portom. Jo nije traen zahtjev za autonomijom zbog oekivanjada e Porta ublaiti svoj stav po pitanju razgranienja sa Srbijom. Po pitanju srpskih nahija sultanMahmud nije mogao nita da uini jer je izgubio u ratu sa Rusijom

BONJACI NAPUTAJU PRITINU I VRAAJU SE U BOSNU

Prvi je Pritinu napustio Mahmud beg Tuzli, mada Husein nije bio zadovoljan to se nekivraaju dok svi zahtjevi ne budu ispunjeni. Husei i ostali su Pritinu napustili 23.08.1831.g. Kada jeveliki vezir saznao za zahtjev Huseina, uhvatila ga je nevjerica te je izdao bujruldiju po kojoj je

Husein uzurpirao vlast. Kada je Husein uo rekao je da e o n s prvacima biti u Sarajevu, pa kako oniodlue tako e i biti, a da Ibrahim paa ne kree za Bosnu jer to nee biti dobro. Najvjerovatnije je daje Husein kapetan stigao u Sarajevo kao pobjednik 09.09.1831.g.

ZVANINO PROGLAENJE AUTONOMIJE U SARAJEVU 12.09.1831.G.

Sabor je poeo 18.09. u ponedjeljek u Carevoj damiji. Nakon vijeanja jednoglasno jepotvren izbor komadnta iz Pritine. To znai da se Husein bira za valiju Bosne sa rangom vezira uinu pae, u zvanju beglerbega. To je potvreno kod sa rajevskog mule. Tog dana Bosna je postalasamostalna. Nakon to je Husein sredio spise otiao je u Travnik gdje je vladao kao pravi gospodar.


17/26

Nakon proglaenja autonomije, Bonjaci su nastavili provoenje vlasti kao i do tada. Bonjacisu izabrali i Bosanski divan kao izvrni organ, koji je obavljao sve poslove vilajeta. Valija prihvataodluke i prijedloge Divana,namjesnik je bio formalno iznad Divana i po carskim ovlatenjima jemogao sam donositi odluke.

SASTAV BOSANSKOG DIVANA

Tu su bili Hasan beg Sijeri, Kasim Ajalbeg Sijeri,Ahmed beg Vili i hadi Mustafa begPrijepoljac. Predsjednik divana i zamjenik je Hasan beg Sijeri. Ovaj Divan je donosio odlukesamostalno ali ih je potpisiavao Husein. Postojao je i iri savjet valije i vilajeta koji su sainjavaliglavni komadanti vojske.

SLOM POKRETA I POSLJEDICE

Veliki vezir je 16.12.1831.g. poslao vojsku na Bosnu pod vodstvom Jaar pae koji je poraenkod Banjske od Bonjaka. U Hercegovini je ostao Ali aga, koji se premiljao da se preda Huseinu, meutim spasio ga je upad velikog vezira, a on e biti prevaga u porazu Bonjaka na Zlom Stupu kodSarajeva.

Dok su se Bonjaci orijentisali na protjerivanje izdajnika i organizaciju, veliki vezir je

spremao vojsku na Bosnu. Vojske je bilo oko 50000. Akcija je poela 16.03.1832.g. husein je dobioobrazloenje od velikog vezira 09.02.1832.g. da se pokori halifi i sultanu i da napusti pokret i obuenizamsku odjeu. Na Utvici je poraen Sulejman beg i cijela Hercegovina je bila u rukama bosanskevlasti.

Od februara do marta bosanska vojska je mobilizovala oko 10000 vojnika i krenula da se

suprostavi ulasku u Bosnu vojsci koju je predvodio Kara Mahmud Hamid paa. Jedan dio bosanskevojske je vodio Alajbeg Todorovi, a drugi Hasan beg Sijeri. 02.03. je napa dnuta Banjska, koja jezauzeta, a onda je napadnut Novi Pazar koji je sredinom marata i pao. Sultanovi vojnioci su osvojili i

Sjenicu i put za Viegrad je otvoren, dok je drugo krilo vojske zauzelo Pljevlja. Odluujue bitke zaBosnu su se vodile na podruju Podromanije izmeu Rogatice i Pala i Sarajeva. Tu je Husein poslao

Ali pau Fidaia. Nakon toga dolazi do bitke kod arenog Hana gdje Bonjaci gube. Glavna bitka sezbila na Zlu Stupu, prsa o prsa. Tada dolazi Ali aga Rizvanbegovi i Smail aga engi shercegovakim kranima gdje razbijaju boni front. Tabor bosanske vojske bio je na Bakijama, alive tada je bio njihov slom.


18/26

STANJE U BOSNI POSLIJE VOJNIKOG PORAZA KOD SARAJEVA, KRAJINA I KRAJINICI

Hamdi paa je uao u Sarajevo 5.6.1832. od strane engi Vile da bi sprijeio vojsku baibouka dapljaka grad. Neprijateljstvo je izbilo izmeu Ali pae Rizvanbegovia i Hamdi pae jer je Ali paatraio da vlada Hercegovinom nezavisno. ali paa ga je satrao nesposobnim jer je htio da on dobieejalet na upravu. Hamdi je predlagao ili njega ili Ali-pau da premjeste i Bosne jer ne mogu suraivatikao susjedi. Cieli juni je izvravano pokoravanje Krajine jer oni nisu eljeli da se zavede vlast bezBonjaka, a sve to je sultan radio bilo je na njihovu tetu u odnosu na Austriju. Hasan aga Peki je tubio glavna linost i sultan je izjavio da je pokret sruen kada se Hasan aga pokorio Kara MehmedHamdijinoj vojsci. Nakon to im je Peigrad bio opkoljen i poruen, a vojnici pobijeni, njemu je bilosvejedno da li e ivjeti. Odveden je u Istanbul u kasarnu na Atmejdan u sobu do HKG gdje je i umro.Hamdi paa je poslao veliku vojsku koja je trebala da uhvati HKG i njegovu svitu prema Travniku aonda i prema gradacu, a kada se nije znalo gdje je, poero je VV da alje pisma austriji da ga neprime jer je on razbojnik i ne daju mu azil. On je 16. 6. 1832. preko Slavonije doao u Austriju. Tako

je sultanu trebalo 6 mjeseci da srui Pokret u Bosni uz upotrebu sve mogue sile. Nakon vojnog porazasvi oni koji su uestvovali u Pokretu su se razbjeali, oni ugledniji su pobjegli u austriju, iako je sultanpolovinom maja 1832. proglasio amnestiju osi glavnim voama. Ipak oni to nisu vjerovali.

Odnos valije i porte prema uesnicima pokreta, osobito njegovu vostvu

Zatita Franca I donekle je ulila nadu i neki su se vratili u Bosnu. Tamo ih je pozvao valija da dou ilino izraze pokornost sultanu. Najvei broj ih je doao u Sarajevo da izjave pokornost. Hamdi paa ihje po nalogu VV pohapsio i poslao u progonstvo u Solun. Tu nije poslan jedino Smail aga, Ljubukikapetan jer se opravdao da je bio uz sultana. mehmed aga Hadiomerovi iz Mostara je ubijen uSarajevu od Hamdija po nagovoru Ali pae, a svi ostali su protjerani u Solun. Da su jo jednomBonjaci izigrani. Hamdi paa je pokuao da zavede redovn sulanovu vlast tako da je na sva mjestapostavljao ljude iz svoje svite, a nedostatak ljudi u tvravama pokuao da nadomijesti baibezukomto je bilo glupo. VV je naredio da se bos. vojska okupio pod komandu Ali pae R. i krene, u pomokod ..? gdje je Ibrahim ali ratovao protiv VV ali oni nisu uestvovali u sukobu jer je ve ranije VVzarobljen, pa se u Bosni nije mogao da zavede red.

Kanjavanje Bonjaka zbog pokreta protiv sultana

VV je prihvatio prijedlog Hamdi pae da se Bonjaci kazne zbog rata i to novano, a pogotovoSarajevo. Ipak ova kazna na carskom divanu nije prihvaena jer je Bosna bila granina zemlja koja jesaa branila svoje granice. Te da sve ratne trokove preuzmu Bonjaci to ipak nije uspjelo valiji.

Odnos austrije prema Pokretu

injenica je da je pokret vojniki slomljen bez obzira da li se mogao izbjei ili nije. Stav Austrijeprema pokretima u vrop je bio NEGATIVAN pa tako i u Bosni. Jer sve to je dolo kao posljedicafran. revolucije teilo je komadanju carstva i buenje nacionalne svijesti. A Austrija je u to vrijemebila u dobrim odnosima sa sultanm i nije bilo otvorenih pitana. Mada je Austrija bila pripremila plan

zanapad na Bosnu 1829, ali zbog pripreme pokreta je odustala. Austrija je bila na strani Porte ali im

nije direktno pomagala, a bojala se da ako Bonjaci pobijede ne doe do ustanka i irenja ideje i nanjenoj teritoriji. HKG je traio od Franca I da se kod porte zauzme za Bosnu, ali se on ipak odluio za

portu i za guenje ustanka. Porta je obeala da e rijeiti spor sa Austrijom koji su im prouzrokovaliKrajinici. Austrijska strana je primala i sultana i voe iz pokreta kod sebe ali nije ni jedne ni druge


19/26

izruivala. Ipak Bonjaci nisu nikada nudili Austriji neki kompromis to se tie granice nego su ga onisami vodili. austrija se dobro odnosila prema bjeguncima nakon sloma pokreta, ak im je dala imaterijalnu pomo za izdravanje. Samo je iznevjerila HKG i njegove sunarodnike jer im je obealapunu zatitu, a predala ih Porti.

Posljedice sloma pokreta

Posljedice su bile nepovoljne i viestruke za Bosnu. Slomom pokreta prekida se linija osmanskograzvoja bos. drutva. Timarski sistem koji je defakto bio ukinut sli je u Bosni jo postojao poslijepokreta jedva preivljava, a bos. spahijska konjica nee vie nikada ii u onako ipozantnom broju.Tako da je odakluk u bosni prestao da postoji, a ljudi koji su izrasili u politiko idrutvenom ugledue izgubiti gotovo svaki znaaj. Ajansko vijee nije vie oficijelno zasjedalo a vlast namijesnikaizvravana po volji sultana. Tako da bonjaci nisu imali kontrole namijesnika i centralne vlasti uBosni. Bonjacima je oduzeto pravo da sami brane granice. kapetanije su izgubile svoj prvobitniznaaj, iako su ukinute dvije godine kasnije, one su poslije sloma izgubile znaaj. Nakon ukidanjakapetanija bosna nije imala ni jednu strukturu da pozove narod u odbranu i otpor centralnoj vlasti.

Nizam u Bosni nije uspostavljen kao regularna vojska. u Bosni je jedva funkcionisala redifarezervaili vrlo loe zbog loe organizacije. Bonjaci nisu htjeli da budu u regularnoj vojsci da s njima sultankomanduje i alje ih gdje hoe, pa su uvijek smatrani odmetnicima. Ukinut je i bos. Divan. U bosni jevladalo bezvlae, a to donosi i sve vee zloupotrebe. Vojnika klasa spahija je poela da prelazi uizravne obraivae zemlje. Voenje reformi u vojsci u Bosni dovelo je do potpunog poremeaja nasocijanom planu. Sistem ifluenja je u Bosni priveden krqaju. Esnafska organizacija bre propada aneko gradsko stanovnitvo bre siromai. Dolazi do razdvajanja Bonjakog osjeaja gdje se zameuklice srpstva u Bosni.

carski janiari. Vremenom su se poeli obrazovati jerlu kuli domai janiari ( mjesni). Ova vrsta sedosta brzo irila pa je nadmaila broj carskih janiara zbog privilegija koje su dobijali. Jerli kulu sufaktiki bili rezervni janiari jer su se oni bavili raznim poslovima. U Bosni je broj domaih janiarabio dosta vei od carskih, pa je tako njihova uloga u odbrani granica bila veoma znaajna. Brojjaniarskih korpusa u Bosni je bio 19, tj samo na jednom dijelu Bosne. Broj janiara u Bosni je bioizuzetno velik ali je teko utvrditi taan broj jer su se stalno vrbovali. Trei vid oruanih snaga u Bosnisu bili pripadnici graninih tvrava. Krajem 18 i poetkom 19 st u Bosni je bilo izmeu 70 i 100utvrenih mjesta. Ove utvrde uvali su tzv jerlu neferi mjesni vojnici. Oni su ranije uivali timare zasvoje slube pa su tako spadali u red timarnika. Vremenom dolazi do naputanja mnogih tvrava, paprestaje potreba za ovim posadama pa oni prestaju biti posadnici i postaju spahije. Najee su uivali

gedik timar tj zajedniki timar. Broj posadnika u tvravama u poetku je bio vrlo malen oko 30posadnika. Ove tvrave se premjetane na granicei neke druge vane strateke taka pa je u takvimtvravama bilo i po hiljadu posadnika. Zbog njihovog broja poinju da se isplauju iz dravneblagajne. Najvjerovatnije da su vrbovani dobrovoljno ili sa preporukom a njihov broj iznosio je oko 20

000. Krajem 18 i poetkom 19 st bilo ih je oko 10 000 i to: mustahafizi, farisi, konjanici, azapi konjanici, tobdije, martolosi i belije. Uz ovo je vezana i institucija kapetanija koja se najvie razvilana terotoriju Bosne. Na elu tvravskih posada su se nalazili kapetani koji su se vremenom razvili unajutjecajniji drutveni sloj u Bosni. U Bosni se broj kapetanija popeo na 39 ali su one uglavnom bilena granici i stratekim mjestima. Od druge polovine 18 st kapetani su regrutirani iz reda zaima i oniuivaju zemate. Sluba tvravskih posada je bila stalna i podanici su stalno trebali biti u tvravi, ako

neko napusti mjesto gubio je slubu. Ipak ova se disciplina u 19 st izgubila pa su se mnogi poelibaviti poslovim apo gradu ili selu, a pokuaj da se ponovno dovedu u red poropao je. uvanje bos


20/26

teritorije i Osmanskog carstva padalo je na plea ovih vojnih redova u tvravama. U sluaju optemobilizacijeu Bosni su se mobilizovali i tzv nefri amm. Za vrijeme ope mobilizacije u Bosni jemoglo biti oko 60 000 vojnika. Ova organizacija se odnosi na tzv klasini period vojne organizacijeuBosni do ukidanja kapetanija i tvravskih posada u Bosni 1839 godine. Ipak i dalje nee biti ukinutespahije i oni e sluiti kao redife iz reda spahija tj rezerva kad zatreba nastaviti uivati posjed sa

timara.

Od sultana Selima III do uvoenja regularne vojske za vrijeme Mahmuda II injen je veliki napor dase izvri temeljna promjena vojnih slojeva drutva. Vojni neuspjesi sa drugim evropskim silamanatjerali su da se izvri reforma vojske odnosno da se vri obuka po evropskom uzoru. To jepostavljalo pitanje ta sa postojeim evropskim formacijama na prvom mjestu sa janjiarima koji supostajali i politiki faktor koja je vlast sultana gotovo unitila. Selim III je smatrao da je najlakeizvriti reformu od ve postojeih snaga tako to bi spahije preveli u stalno obuavane jedinice, anjihove timare uzeli sebi i iz njih kao jedan od izvora financirali vojsku. Zatim bi se u daljnje

regularne jedinice vrila mobilizacija dobrovoljaca. Sada bi se drava pojavila kao feudalac umjestospahije. Regularne jedinice su se trebale postaviti kao protutea janiarim ako zatreba. Ta novaregularna vosjka koju je uveo Selim III se nazivala NIZAMI DEDID novi poredak. Mada nijeukinuo ni jedan odak janiara, oni su to osjetili kao opasnost za sebe te su ubili sultana rastjeraliNIZAMI DEDID i uzeli vlast u prijestolnici u svoje ruke. Ova reforma Selima III nije se odnosilanaBosnu pa ak i kupljenje dobrovoljaca za novu vojsku, ali je bilo nareeno kupljenje stoke od 1 akavie poreza za novu vojsku. Novi sultan Mahmud II je kovao plan kako da se razrauna sa janjiarimate je uspio u Anadoliji i Rumeliji. Potpisivanjem Povelje o slozi ajani su ublaili svoje separatistiketeenje, bili su priznati kao lokalni ajani i obavezali su se da nee udarati protiv sultana i da e mupomoi ako zatreba. Mahmud II je dobio onda na svoju stranu visoke funkcionere i ulemu za planukidanja janjiara. Ajani nisu imali nikakave koristi od toga da pomognujanjiarima jer su im onisamo bili prepreka za ostvarivanje svojih separetistilij ciljeva. Sultan je zatim izdao ferman u kojem

je traio da se raspuste janjiari te da predaju oruje to su oni svi gotovo to odbili. Kada su to odbilisultan je naredio da se silom rijei to pitanje to je i bilo uinjeno i nakon krvavog obrauna uCarigradu ovaj je korpus ukinut. Ukidanje janjiara se odnosilo na cijelo carstvo. To ukidanje je lijepoprimljeno u cijelom carstvu osim u Bosni. Meutim, kasnije je isto vailo i za Bosnu, u kojoj je nakon1827 godine kao vojne snage ostale samo tvravske posade i spahije. Ovo je bio veoma riskantanpotez Mahmuda II ali ujedno i efikasan pa se ovo naziva jo i BLAGOSLOVLJENI DOGAAJ.

Nakon ukidanja janjiara pristupilo se stvaranju regularne vojske koju je Mahmud II nazvao ASAKIRIMANSUREI MUHAMMEDM ( POBJEDONOSNA MUHAMEDANSKA VOJSKA). Stvaranjem

ove vojske poela se ukidati i spahijska vojska tako to se upranjeni timar nije davao nikom nego ga

drava uzima za sebe. Onaj dio spahija iji timati nisu ostali upraenjeni nisu smatrani aktivnomvojskom nego su prevedeni u tzv rezervnu vojsku. Nova vojska je popisana od postojeih redova ili oddobrovoljaca ali bez janjiara. U BIH Muslimani su odbili da se popiu u novu vojsku ida ostavepostojei status. Ovo odbijanje, pitanje srpskih nahija i atagonizam izmeu muslimana i centralne tepokrajinske vlasti kulminirala je ustankom za autonomiju Bosne. Tek nakon sloma ustanka u Bosni

Porta je privolila Muslimane da se obrazuje u Bosni REDIFA rezervna vojska od bivih spahija.Tada su u Bosni formirana dva ALAJA ( PUKA) rezervne konjice i to tako to je od svakog upisatimara popisan po jedan u REDIFU. Regularne vojske jo nije bilo. Nakon toga dolazi do ukidanjakapetanija i tvravskih posada. Na taj nain su ostale samo spahije koje su zadrale stari red inavedene redife. To je umnogome oslabilo snagu Bosne, a to je znailo da bos Muslimani odbijajau

osnovni cilj reformi tj stvaranje regularne vojske i odbijanjem reformi oni su h tijeli da odre stariporedak. Da Bosnu podvrgne Tanzimatu sultan Abdulmedid je poslao Omer pau Latasa. I pored


21/26

krvavih obrauna Omer nije prislio muslimane na obavezu vojne slube, ali je uspio donekleuspostaviti vojnu obuku za redifu, koja je bila zanemarena. Omer je tada ukinuo timarski sistem u

Bosni a sve timare sveo u dravnu blagajnu. Poslije njega je ostala formacija redife,a ostale spahije supenzionisane. Do preokreta reformi u vojsci i uope reformi dolazi tek 1863 kada se 70 godina poslijeprihvata iskusni Devdet efendija u zvanju kazi askera rumelije dajui mu time autoritet. U Bosni je

primjenio drugi metod i to ne nasilja, narod je bio odan vjeri podloan utjecaju uleme i prvaka, te daje Bosna bila izloena stranoj propagandi te su mnogeakcije Porte zbog toga i bile razbijene. On jeodluio da privoli ulemu i prvake te je izvodio akciju u najveoj tajnosti. On je znao da preko uglednihprvaka moe obaviti reformu, a ne unitavajui ih. U Bosnije bilo oko 20 uglednih prvaka koje je onpozvao u Sarajevo. S njima je pregovarao oko mjesec dana i kako on kae to nije ilo teko samo jetrebalo nai pravi put, a napominjao im je da je dunost muslimana da se bori za vjeru i dravu. Ipakon je privolio bosance da prihvate reformu vojske. Na sjednici u martu/aprilu 1864 godine bosanski

prvaci su donijeli odluku da se u Bosni uvede obavezna regularna vojska. Na sastanku je doneenaodluka da se u neke krajeve Hercegovine te baze Niki i Kolain i nahiju Korjenii osnuje posebnavrsta vojske nazvana KOLONI MILITER dok se u ostalim djelovima treba provesti redovna vojna

sluba. O tome je Devdet paa obavjestio Portu koja je pristala na to samo da se provede reforma bezobzira kako. Nakon toga Devdet paa poduzima mjere da ta odluka to prije prodre do naroda tekoristi momke na koje djevojke imaju veliki utjecaj i u novoj zelenoj odjei sa njima etaju kroz grad,ne bi li i drugi maldii pristupili vojsci. Te koristi i ulemu da na molitvama propagira redovnu vojnuslubu. Na vijeanju u Sarajevu, Devdet je donio odluku da se regularna vojska uvede za cijeluBosnu, da se u bazama i nahijama u sandacima : Hercegovina, Novi Pazar i prema granici Crne Goreoformi KOLONI MILITER vojna krajina, da se za starjeine bosanske vojske za prvu godinupostave sinovi domaih aga i begova, a u narednim godinama da se primjenjuje zakon o komandnomkadru, da redovni rok traje tri godine a rezervi 9 mjeseci. Ovdje je napravljen izuzetak jer je u drugim

krajevima rok trajao 5 godina. Bonjaci iz Bosne su najvie inzistirali da mladii ne idu van granica

Bosne to je Porta dopustila, ali ih je nakon nekih razgovora i on sam ubjedio da pristanu na to.Krajnici su jedno vrijeme traili da se i kod njih oformi KOLONI MILITER ali su od toga odustali ikod njih je formirana regularna vojska. Poslije toga se krenulo sa mobilizacijom. Doneena je odlukada na osnovu popisa stanovnita da se oformi 6 izviakih bataljona sa po 800 ljudi, sto bi sainjavalodva puka. Prvi je trebao da se formira odmah a drugi naknadno. Odaziv je bio izvanredan. itavposao je Devdet paa izvodio u tajnosti, tako da austrijski konzul i Srbi nita nisu znali. Devdet jeuspio da pridobije oko 1000 vojniak sto je odgovaralo veliini jednoga bataljona. Bosanski bataljonibili su raporeeni u drugu i treu Carsku armiju koja je djelomino stacionirana u Bosni. Trea uBosni a etvrta u Hercegovini. Komandant vojske za Bosnu je sjedio u Sarajevu te su mu bilipodreeni i oni bosforski bataljoni. Uvoenjem redovne vojske prestala je potreba za redifom odnosnobos spahijama. Te spahije su uivale penziju od svojih timara, a kasnije za vrijeme ustanka uHercegovini i Krajini, Porta ih regrutuje u andameriju to su oni odbilipo cijenu da izgube svojepenzije jer su one bile ionako male. U Bosni je tak nakon 40 godina od uvoenja regularne vojskeprihvaena ta obaveza. Bosanci su se najvie odupirali vojnoj reformi rijeeno 1864 godine, a timeprestaje otpor i svakim reformama. Bosna sada nije imala nikakve razlike od ostalih dijelova casrtva

iako je Porta prihvatila odluku da bosanski mladii ne idu van granica. U ovo vrijeme namjesnik nijeuvijek imao nadlenost nad vojnim jedinicma ejaleta, tu dunost je najee obavljao posebankomandant sa sjeditem u Sarajevu. On je uza se imao vojni savjet, sastav ljen od nekoliko visokihoficira i vojnih savjetnika. Nakon to bi dobio nareenje od Porte za akciju samostalno bi komandovaoakcijom.nije imao nadlenost da smovoljno upravlja vojskom osim u posebnim situvacijama nazahtjev namjesnika pokrajine. Komandant vojske u Bosni je bio divizijski general FAIK PAA.

Podruje vilajeta Bosne se djelilo na tro osnovne zone: Bosna, Hercegovina i Novi Pazar, tu su biliposebni komandanti podreeni glavnom komandantu u Bosni. Nije na svim podrujima Bosne bilo


22/26

rasporeeno jednako vojske npr u Hercegovini, Novom Pazaru na podruju Zvornikog sandaka (Bijeljina) je bilo mnogo vie vojske nego u Krajini gdje su bile uglavnom rezervne gupe. Vojno vijeekoje je bilo u sjeditu ejaleta, sastavljeno je bilo od od oficira bosnaskih bataljona. Broj ovog vijea jebivao obino isti, ali se sastav mijenjao. U kriznim situvacijama bilo je obrazovano i vijee zapojedine oblasti, za vrijeme ustanka u Hercegovini i Krajini. U vrijem 1871/2 dolo je do

reorganizacije vojske u Bosni, zbog znaaja Bosne trebala je da se formira BOSANSKA ARMIJA.Prema novom palnu u Bosni bi bilo pet pukova regularnih jedinica i to dva ranija bosnaska puka, dva

puka iz Tree Carske armije s tim da bi se njen sastav u naredne etiri godine izmjenio tako to bi sebosanski mladii u njega regrutovali i raniji granini puk sastavljen od dobrovoljaca da se pretvori uregularnu jedinicu. Pored toga u sastav bi ula i 4 artiljerijska diviziona kao pokretna aritljerija, zatimnikiki granini bataljon, zatim artiljerijska jedinica iz Zvornika i njemu pripadajue tvrave Mostar,Banja Luka i Sjenica sa stalno stacioniranim artiljerijskim jedinicama. Dakle bilo je ukupno 8 baterija.

U sastav te armije uao bi i jedan konjaniki puk i ininjerska eta. Ukupan broj v ojnika u ovoj armijibio je 13 160. Za izdravanje ove vojske trebalo je preko 26 miliona groa, to je vie od 1/3 prihodakoje je davala Bosna. Zbog nedostatka podataka ne znamo da li je ova armija oformljena. Sa

bosanskom armijom trebalo je da bude 40 bataljona sa preko 200 000 vojnika.

REFORME U BOSNI ZA VRIJEME OMER PAE LATASA

Porta je inzistirala na provoenju reformi u Bosni u pogledu obaveze vojne slube i oivljavanja radaupravnih organa uspostavljenih nakon Tanzimata, nakon to to nije rijeila mirnim putem, odluila jeda to nametne silom. Poetkom maja 1850 godine iz Carigrada je krenuo da taj posao obavi OMERPAA LATAS sa tridesetak viih oficira da slomi otpor Bonjaka i provede reforme. Sa sobom jepoveo 8 000 nizama i 2 000 arnauta i 34 topa. Tu se nalazio i oder izbjeglica iz Austrije nazvan

MIRTAT BATALJON ( izdajniki bataljon). S tom snagom je uspio da izvri neke teritorijalne ipersonalne promjene u vilajetu. U januaru 1851 godine pretovorio je sandake u KAJMEKAMLUKE.Tada je 1851 godine osnovan Novopazarski sandak kao upravna jedinica. Na upravu okruga i drugihupravnih jednica je doveo Osmanlije. Jedino je u Banja Luci za upravnika okruga ostao domaiovjek ALI BEG DINI. Kajmekamluci su se dijelili na MUDIRLUKE, i tu je Latas postavljaosvoje ljude. Sjedite ejaleta je prebaeno iz Travnika u Sarajevo 1851 godine. U proljee 1851 godinedolo je do sukoba bosanskoga valije Hajrudina pae i Omer pae da bi u augustu svi bili smjenjeni ipostavljeni ljudi i Omerove svite. Porta nije imala nikakvo povjerenje u domae ljude. Upravi savjetpromjenio je naziv u VELIKO VIJEE, lanovi ovog vijea bili su mule i defterdari. Od lanova

savjeta samo je 1 bio kranin a vladika je pozivan po potrebi. Sada je VELIKO VIJEE imalo veuulogu pored administrativnih imalo je i sudsku kompentaciju. Nakon to je preneeno sjedite ejaleta uSarajevo premjeteno je i VELIKO VIJEE koje je imalo veliku ulogu u sporovoenju reformi. Omerje vratio centar u sarajevo jer je ono bilo cnetar otpora u ejaletu s im je obustavio sve otpore. Kranisu se najvie nadali od Omer pae Latasa jer su se nadali boljem politikom i socijalnom poloaju naosnovu hatierifa od Gilhane i drugih reformnih akata. Pomagali su ga gdje god su stigli i izgubili unjegovoj komori 4 000 konja. im je olabavio otpor muslimana isto je bilo i sa kranima, hara seod 1850 nije ubirao preko haralije direktno nego, nego su o tome brinule duhovne starjeinekonfesije. 1851 godine povien je porez VERGIJA sa 83 na 85 groa po kui a sve privilegije koje suimali neki stanovnici odreenih gradova su bile ukinute.

POSLJEDICE AKCIJE LATASA U BOSNI


23/26

U Bosni se po saznanju Porte nisu provodile odluke Tanzimata pa su zbog toga poslali Omer pauLatasa da slomi otpor bosanskih muslimana. Mada se i ovdje provodila odluka o poreskom sistemu u

duhu tanzimata, ali vlast nije bila efikasna. Jedino se nije provodila odluka po pitanju obaveze vojne

slube. Porta je izdala ferman da on sa HAFIZ PAOM u Bosni rijei pitanje lokalne i pokrajinskevlasti te regularne vojske. Porta je poslala inovnike koji e zauzeti mjesto predsjednika VELIKOG

VIJEA, upravnika pokrajinskih financija i sekretara vilajetskog vijea. Porta je Omeru dalaovlatenje da inervenira samo u sluaju potrebe jer nije u interesu prolijevanje krvi. HAFIZ PAA jemislio da se te reforme trebaju da provedu bez prolijevanja krvi dok je Omer smatra da je potrebno

upotrijebiti silu kad on to procijeni. U ovom konfliktu deblji kraj je izvukao Hafiz paa koji jesmijenjen a na njegovo mjesto je doveden HAJRUDIN PAA. Kada su stigli Omer i Hajrudin paaoformirili su VELIKO VIJEE u koje je ulo nekoliko uglednika iz Bosne i Hercegovine. Pozvani suu Sarajevo kako bi im se predoile odredbe iz fermana koje treba provesti. U naredbma je dominiralopitanje obrazovanja regularne vojske i oivljavanje redife i njihova obuka te pitanje formiranja lokalnevlasti odnosno aktiviranje lokalnih upravnih vijea. Odmah je prijetio za neizvravanje naredbi, pa jeALI PAU RIZVANBEBOVIA zadraou Sarajevu ime je pokazao da ne eli da provodi reforme

nego da kazni bosanske muslimane. Omer se odmah sa dijelom vojske uputio u Krajinu jer se tamodigao ustanak protiv Tahir pae te je to prijetilo da se proiri na cijelu Bosnu. On su najvie se protivilicentralnoj vlasti i bili su protivici regularne vojske. Kada je krenuo u Krajinu digli su se ustanci u

POSAVINI i HERCEGOVINI. Krajnici su prihvatili Lataseve naredbe i savjete, ali kada je stigaodigli su se ustanci pa se on morao sa orujem razoruati sa njima. Bosnaski prvaci su se tajno sastajaliu Sarajevu u konacima Mustafe pae Babia i dogovarali se o ruenju Latasa. Glavnu rije je vodioALI PAA RIZVANBEGOVI koji je donijeo odluku da sa orujem krenu na Latasa. O prihvatanjuLatasovih mjera niko nije ni pomiljao, a on je poveo svoje ljude da zauzmu mjeto u lokalnoj vlastikoja e izvriti popis vojske. Oni nisu uspjeli da obave svoj posao jer se ustanak razbuktao na svestrane. Dok je bio u Krajini Latas je saznao za ustanak u Posavini i Hercegovini pa je tamo morao da

salje ljude. Bosanci su namjeravali da se sa Latasom razracunaju u Sarajevu. Omer je imao 8 500regularne vojske i 4 500 doborvoljaca te je bio znatno bolje naoruzan, uspio je tako da potuce ustanike

u Posavini od kojih je veliki broj zarobio i pobio. Durgi vojskovoa Skender beg je bio zaustvljen kodKonjica o Hercegovaca ali kada mu je dola vojna pomo od Latasa porazio je Hercegovce. Vojsku uHercegovini nije vodio ALI PAA nego IBRAHIM AGA ime se dovodi u pitanje da li je ALI PAAdigao ustanak. Namjesnik HAFIZ PAA pustio ALI PAU bez saznanja Omera iako je Latas Ali Pausmatrao voom ustnka u BIH. Smiljao j eplan sta s njim iako nije imao pravo da sudi i donosi smrtnekazne, drao ga je sa sobom i maltretirao. Nije ga hito poslati u Istambul jer bi se zbog starosti ili vezamoga izvui, a moda i nakoditi Latasu. Ubijen je kod Banja Luke i to je oznaeno kao nesretansluaj. Omer je u BIH vodio 20 vei i toliko manjih bitaka iz kojih je izalzio kao pobjednik. Bonjakaje poginulo oko 2 500 a vei broj je zarobljen. Nakon toga Latas poziva VELIKO VIJEE u travnikuda se raspravi o zatvorenicima ta sa njima. Nije ih mogao poslati u sud u Istambul jer im se nijesvima mogla dokazati krivica pa je prosti svijet govorio iz pritvora. Latas nije dirao kransku raju i snjima je bio dobar a od njih je dobijao pomo za vojsku. Pomagao mu Ivan Frano Juki dok mu jetrebao, a onda ih rjeava. Latas je dao novac Jukiu novac da podjeli kranskoj raji jajakog podrujakao ratnu odtetu a on je to potroio kupujui strane asopise. Juki se susreo sa austrijskim konzulomAtanaeviem pa ga je zbog toga Latas zatvprio. Pokuao se ubiti zbog pronevjere novca ali bezuspjeha. Bio je opruene da pripada krugu palavista pa je poslan u Istanbul. Latas od tad promijeniostav prema kranima. Kada su oni dosli na red odlucio im je oduzeti oruje to je obavio munjevitotako da su uzalud bili protesti austrije i konzla Atanaevia kod Porte a oruje je ostavio kodmuslimana jer je u njih imao vise povjerenja. U Travniku je bilo muslimana iz svih krajeva Bosne

osim dijela Hercegovine (Trebinja) koji su ostali uz Latasa. Dok je bio u Bosni austrija je radila na

tome da ga Porta smijeni jos pogotova kad je htio da porazi Crnu Goru. Zatim je Porta kritiki poelka


24/26

da gleda njegove akcije pa je odluila da gga smijeni a on je gov.da je povjereni zadatak uspjenoobavljen. Omer je sviju koje je poslao na suenje optuio da su oni voe naroda te da ih narodbespogovorno slua. Ovi prvaci ele da sauvaju svoje privilegije i ele autonomiju kao u Srbiji jo odvremena Huseina kapetana. O regularnoj vojsci ne ele da uju jer oni su vojnici kad zatreba. Ne eleda im se komanduje odozgo i da idu u rat van Bosne. Komisija vojnog suda je eljela da ispita sve

injenice nakon ispitivanja optuenih. Ispitivanje je trajalo dosta dugo a oni nisu htijeli da priznajukrvicu, pa nisu mogli biti optueni krivci prvog reda. Komisija ih je oslobodila smrtne kazne a svukrivicu su svalili na ve mrtvog ALI PAU, ali Porta ih nije htijela osloboditi krivice. I MAHMUTPAA TUZLI je priznao krivicu za podizanje ustanka ali kako je bio star znao je da ne moe bititeko kanjen. Sinovi ALI PAE su negirali krivicu a to su htijeli da skinu i sa svog oca. Mahmut PaaFidahi je pobjegao u Srbiju ali je bio okrivljen jer je znao za ustanak a nije ga sprijeio. Komisija jepredoila Porti zakljuke da su oni politiki krivci. Od 154 optuenih 4 su umrla na putu, 5 ih jeoptueno kao voe sa ALI PAOM. Kazna im je doivotna robija u okovima. Ali kako je Tuzli staroduzeta mu je ast i imovina te je protjeran na Rodos kao i sin mu HADI OSMAN BEG. Dvojicakadija je bilo pa su na intervenciju ejh ul islama porotjerani iz Bosne bez mogunosti povratka, a

ostali su u okove baeni. 53 lica iz Posavine su ubili 3 vojna izaslanika te kazna ime je od 1 do 5godina ali na intervenciju Omera poslani su na 2 godine u KUTAHIJU I BALIKERIS, 69 lica je

osloboeno jer nije bilo dokaza. O osloboenju ovih lica komisija je poslala Ltasu spisak na ta je onestoko negodovao, jer su svi oni po njemu krivi. Latas u pismu veli da nije uredu svu krivnju bacatina ovu dvojicu jer je jedan mrtav a drugi star, te da ih treba sve strogo kazniti. I da treba njihove

porodice raseliti jer dok su oni tu nee biti mira. Tako da je onda ovih 69 lica poslano u izgnanstvo uBURSU. Poslije ovoga niko vie nije slat u ISTANBUL jer je Omer paa ubrzo smijenjen. Ipak akcijaLatasa nije dala nikakave rezultate, vojska se nije regrutovala a na elo vlasti su se vratili domai ljudiosim gdje ih je Porta postavljala. Bosansko plemstvo nije uniteno, Porta je pogrijeila jer je mislila dasilom moe neto provesti a to je potvrdio dolazak Devdet pae koji je uveo regularnu vojsku bez i

jedne posjeene glave. Krani su ostali bez oruja, a njihovo agrarno pitanje nije rijeeno a jedino tosu profitirali jeste to im je Latas dozvolio da prave nove crkve i obavljaju nove kako nebi ili prekogranice na molitvu. Mada i do Latasa do Tanzimata nije odbijen ni jedan zahtjev za popravak crkve.

Porezi koje je zaveo Latas doveli su u ne zavidan poloaj krane i muslimane pa je biskup BARIIu Hercegovini organizovao demonstracije. Nakon ega je veliki broj katolika uhapen, pravoslavcinisu uestvovali u dem iz straha ododmazde. Krani nisu pruali otpor prilikom uzimanja poreza niprilikom zavoena veeg poreza. Faktiki akcija Latasa je bila kaznena ekspedicija na muslimanezbog njihove teznje za autonomijom i samostalnou. U odnosu na teritorijalne promjene Hercegovinaje ponovo pripojena Bosni kao kajmekamluk. I da je organizirana 7 kajmekamluka u ejaletu.

HATIERIF OD GILHANE IZ 1839 ( TZV TANZIMATI HAJRIJE)

Abdulmedid je od Mahmuda II naslijedio vlast u kojoj je Turska na meunarodnom planu ula usferu ravnotee sila pod uticajem evropskih sila. Nekoliko mjeseci po stupanju na prijestoljeAbdulmedid je proglasio deklaraciju o reformama pod nazivom TANZIMATI HAJRIJE poznata kaoHATIERIF OD GILHANE, proklamovana je 3.11.1839 godine. To je carska naredba kojm se proklamiraju korisne reforme. U uvodu se kae da je Osmansko carstvo uspijelo dostici ogromnu moczahvlaljujui potivanju erijata i KURANA, ali u zadnjih 150 godina to se ne potuje zbog ega O.C.

propada, a mo i prosperitet zamijenjju slabost i siromatvo. Da bi se dravna uprava dovela upovoljno stanje potrebno je stvoriti nove zakone na principu: zatita asti ivota i imetka, reguliranje


25/26

poreskog sistema i ubiranje poreza, reguliranje vojne obaveze, tako to e se odrediti nainmobilisanja i rok trjanja slube. Ravnopravnost svih podanika bez razlike na vjeru i klasu.

U obrazloenju navedenih stavki kae se ako su ivot, ast i imetak sigurni da e ovjek ostati lojalan ikorisno e sluiti dravi i narodu u dobru i zlu. Ako mu je imovina ne zatiena on nema povjerenja u

narod i dravu, a ako jeste on e doprinositi razvijanju osjeaja da pomae dravu, da voli domovinu.Pitanje poreza se mora rijeiti i ono ne moe ostati u rukama zakupljaa poreza. Svakom st se trebaoderediti porez prema njegovom imovinskom stanju i o d toga se ne smije uzmati nista vie. Trebalo jeodmah pristupiti izradi odredbi da se onemogui sistem salijana ( godinji zakup) i tekalifa (izvanredno oporezivanje). Ovo se nije odnosilo na desetinu i diziju kao obavezo po erijatu dodonoenja z

Documents

Ahmed Alicic - Pokret Za Autonomiju (Obrada)