Poetika kaleidoskopa u Knjizi o TariZdenka Leši}a(Zalazi li pomo}nica BoginjeMilosti ikad na Balkan?)

Aida Gavri}

“Ukratko, roman je ona ~udesna stvarnost s onestrane Alisinog ogledala.” Zdenko Leši}

Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurno nijejedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinuiranosti.Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kako onda dasmisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon16, navodi Leši},a svaka povijest je pripovijest. “Rašomon” prepoznajemoi u pri~i mi/drugi, svojstvenoj postkolonijalnim teorija-ma. Dok su za nas “bijele” svi Koreanci isti, crnih kosa,kosih o~iju i malih noseva, sa jezikom nalik zujanju p~ela,tako smo mi, za njih “`ute” svi “mi-guk' (Amerikanci) i“ka-jong” (Dugi Nosevi ili Nosonje)17. Šta od navedenogje istina? Nijedno? Jedno i drugo? Nešto tre}e?

Rije~ kaleidoskop dolazi od gr~kih rije~i kalos -lijepo, eidos - oblik i scopeo - gledati, posmatrati. Isp-rva je potrebno ukloniti jednu dilemu. U knjizi o ko-joj je rije~ i eseju povodom nje ne}e biti mnogo gov-ora o lijepom kakvo pomo}u perlica, staklenih zrn-aca i šarenih papiri}a do~arava jedna mala spravicanamijenjena privremenom odlasku u druga~iji svi-jet, ali }e biti govora o druga~ijem svijetu i skokovi-ma iz jednog u drugi svijet, tehnikom sje}anja,onom, koja nas mo`e vratiti u najljepše dvoranenaših `ivota i uspomena, ali jednako tako raskrvari-ti mnemograme i prikazati oblike nastale od crvenihi crnih perlica, nalik na krvna zrnca naših bli`njih, ina njihove i naše sopstvene sudbine.

Roman je ona ~udesna stvarnost s one strane Alisinogogledala, ili mo`da 'stvarnost' u ogledalima postavljen-im na 45, 60 ili 90 stepeni, ovisno o tome ̀ elimo li slikuuduplati osam puta, šest puta ili ~etiri?! Nebitno kojaod mogu}nosti nam zvu~i poeti~nije, ~injenica jejedna: ~udesna stvarnost nije nu`no ~udesno lijepa.

Mo`da ima onih (a sigurna sam da ima) koji bi ili

su ve} na prvoj stranici sasjekli Leši}a i 'trsili' se nje-govog romansijerskog ogleda, prepadnuti da sunaišli na još jednog beznade`nog jugonostalgi~ara.Njima savjetujem: ne zgra`ajte se i ne drhtite! Akose toga plašite, 'plavo-bijelo-crvena trobojka s crven-om zvijezdom u sredini' se na daljnjim stranicamane}e ukazivati kao utvara.

“Davno je eksplodirala i ve} se ugasila ta zvijezda”, na-vodi Leši}, a neki od nas u to upisuju i piš~ev tu`ni iz-raz lica povodom tegobne istine o jednoj 'utvari'. (No,nisam više sigurna da li oni koje sam upravo savjeto-vala uop}e zavre|uju da se na njih troši toner iz štam-pa~a, pa ~ak niti za jednu jedinu re~enicu. Ipak, budi-mo milosrdni, “halalimo” im ove dvije!)

Nerijetko se sam autor vra}a pitanju povoda stv-aranja ovog ili romana uop}e, pa bismo se, poštuju}iga, i usput rješavaju}i stalnu dilemu 'odakle po~eti?'trebali na samom po~etku osvrnuti i na pitanje:'~emu roman u ovo oskudno vrijeme?'

“Romaaan ti je jaaako komplikovaaanaaastvaaar! (Sijari})

Istina. Mo`da se iz tog razloga Leši} odlu~io i danam to demonstrira, opisno i na primjeru.

Opisnim putem doznajemo kako je teško pisatiroman, kako nije sve u pri~i, koje vrste ta~aka glediš-ta razlikujemo prema Genettu, koje vrste pripovje-da~a je mogu}e uvesti, kako gra|u mo`emo crpiti izmašte ili iz prethodnih tekstova, koje tipove romanaimamo, o distinkciji Autor/Tekst, da junak nijeneophodan, o fabuli i si`eu, o mogu}nosti uvo|enjaskokova i paralelnih svjetova, o svemu što nam jepotrebno, ali ne i neophodno kako bismo ~itali “kla-si~ni” roman - o svemu što nam je neophodno kakobismo ~itali jedan potpuno osobit, 'neklasi~ni', ali nei “antiklasi~ni” roman. Na primjeru opa`amo sveovo na što je opisnim putem ukazano, jer ovajroman je splet svega prethodno datog.

Nije sve u pri~i – fabuli, sve je u mnogostrukosti,mnogim pri~ama i mnogim fabulama, na ~ije isp-replitanje i posrednu povezanost nailazimo pušta-ju}i roman da se oslika u nas. Na dvadeset i prvojstranici Leši}u se javlja ohrabruju}a misao: treba pu-stiti pri~u da te~e. No, njegova pri~a neprestano “za-pinje”, ne zbog toga jer je “te~nost” pri~e vještinakoju ne mo`e dose}i, nego stoga jer je on doista puš-ta da te~e, ne poma`u}i se izvješta~enoš}u, nego da-ju}i joj njen nepatvoreni prirodni tok i oblik, a on jefragmentaran. U takvom prirodnom obli~ju ne-mogu}e je imati jednog glavnog junaka, a kamoli dase taj junak ogleda u li~nosti. Nu`an je princip ili mi-saona vodilja, koja }e ispuniti krater formiran eks-plozijom izvješta~enosti nastalom stolje}ima gajen-im iluzijama o li~nostima kao nosiocima roma-

16 Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an iz ~etiri ta~ke gledišta.17 U vezi sa nazivom “ka-jong”, kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o “nosocentriz-mu”. Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremenikriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o “nosocentrizmu” , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, premakojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)

74

(sic!) 75

protutemat

neskne forme. Prava proza nije prozai~na, rekao biHeidegger, prava proza je poeti~na. Ako nam u po-eziji nije nu`an glavni junak (lik), naprotiv, ondanam u pravoj prozi on, tako|er, ne}e nedostajati. Po-red neprestanih upadica u vidu autorovih razmišl-janja o potrebi/ne-potrebi za glavnim junakom,demonstriranje istih je mnogo o~itije. Postavimo tona sljede}i na~in: Ko je glavni junak Leši}evog ro-mana? On sam? Seong-Hwan? Jeremy? Belinda?Ka}a? Bra}a: Josip i Tomislav? Ch'on Sang-Pyong?Mok Sun-Ok? Da i ne. Sve su to junaci, ~as glavni,~as sporedni. Svaki glavni u svom fragmentu pri~e,sporedni u drugom. Neki 'glavniji' autoru, nekisporedniji, neki lebde u vazduhu svakog fragmenta.Da li je to mo`da Tara? Ka`u, naslov romana ~estoupu}uje na glavnog lika ili temeljnu radnju. Uzmi-mo da je i ovaj put tako. No, šta }emo ako Tara nijeniti lik niti junak? Šta }emo ako je ona apstrakcija,princip, bit? Da li takvo što roman ~ini manje roma-nom ili mu pak smisao prenosi u prvi plan iz po-zadinskog na koji smo navikli? Da li je prebacivanjeakcenta na diskontinuiranu pri~u ujedno i postupakdecentralizacije mo}i - nosioca mo}i, bilo da se radio glavnom junaku, pripovjeda~u ili autoru? Akomalo bolje razmislimo: da li je neophodan umje-tni~ki postupak 'strpati' smisao u dublje pore kako bismodu`e iskopavali, kako bi nam pri~a izgledala fascinantnijai ve}a? I, mora li, u skladu s tim, izbacivanje iste napovršinu biti odba~eno kao nevješt umjetni~ki pos-tupak ili obi~ni postmodernisti~ki eksperiment?Griješim. Upotrebom jednine u ovom slu~aju gri-ješim. Ovaj roman ili knjiga, kako je kome dra`e,nema smisao, on/ona posjeduje smislove.

Kada Leši} preuzima feministi~ku postavkuunutar koje se ka`e: zadr`at }emo samo ono što namaodgovara (Leši} 21 : 2004), on to mo`da uvodi kao su-gestiju za preovladavanje traume (zanimljivo je dase mi koji smo bili djeca u ratu 1992.-1995. prilikomprepri~avanja uspomena sje}amo naj~eš}e igre,vragolija i lijepih momenata, a zanemarujemomasakre, granate i snajperiste koji su nas nišanili sakrovova), me|utim, kada ja to ponovim, uvodim to,kako bih na najli~niji na~in dekonstruisala postoje}itekst, jer svaka analiza, ako se ne radi o egzaktnimnaukama, nu`no je li~na.

O ~emu to sve, dakle, govori “Knjiga o Tari”? Kojise to sve “junaci” nadme}u za glavnog?

U igri su: skepsa, `ivot, smrt, milost/odsustvo mi-losti, rat, vje~ni mir, teorije, šutnja, mi/oni, kibun(obraz), kulture, “mentaliteti”, istina/istine, `rt-va/krvnik, zlo~in, ljudskost itd.

Kako bismo bili pošteni i ne davali prednost sop-stvenim upisivanjima naspram autorovih izri~itihstavova (jer naš autor ne `eli biti pokopan, iako je uviše navrata bio u dilemi), prvo }emo navesti onogjunaka kojeg je autor na posljetku izdvojio kao

glavnog – sje}anje; kaleidoskop sje}anja. Ali, sobzirom da nama to nije dovoljno, jer se kao ~itateljijoš uvijek osje}amo ro|enim, uplest }emo i svojeprste, ne osporavaju}i sje}anje kao princip-vodiljuovog romana. Kuda nas je ta vodilja odvela? Put jeprostran, šarolik, sa mnogim skretnicama, pa kreni-mo! Mo`da }e se i moje misli rasuti kao suhi grah

18,

no kada pri~a te~e prirodno, fragmentirano, ni mislio njoj ne mogu izbje}i datoj nu`nosti.

Prvi 'junak' koji se nazire na samom po~etku jesmrt – smrt kao promjena u postojanju, kao jedna odmijena u `ivotu koji je beskrajni proces stalnih transfor-macija. Leši} time uspostavlja prvu od mnogih dis-tinkcija Istok/Zapad. Za razliku od zapadnja~kogpoimanja smrti, koje je uprkos raznim religijama isvetim knjigama, zasnovano na mislima o kraju,isto~nja~ko poimanje smrti zasniva se na mislima opo~etku i pustolovini.

“Nema radosti sastanka bez tuge rastanka. Nemauop}e sastanka bez rastanka.” (Leši} 11: 2004), izgovaraautor na usta Koreanca Seong Hwana. “Me|utim, zarazliku od isto~njaka, zapadnjaci o smrti misle tek kad seona pribli`i.” (Leši} 11: 2004) Da li je smrt, kao junakovdje došla sama i nepozvana ili je ona kao takvave} prije nastanka romana osigurala svoje mjesto?Pogriješit }ete ako pomislite da je ja (ovim putem) ilipisac (pišu}i) isti~emo zbog pri~e o smrti autora.

Njeno prisustvo je uvijek zagarantovano, pogoto-vo ako se ne~ija smrt osje}a izme|u redova svakog odfragmenata djela. Ona hu~i i bu~i u svakom slovu,premda neizgovorena. Krije se u ta~kama na i i j, ušupljinama krugova o, a i g, kosim linijama k i pravimi zakrivljenim linijama svih ostalih slova. Ne radi se nio strahu od sopstvene smrti. Rije~ je o smrti kojunajte`e zaboravljamo i prihvatamo – smrti našihkrvno i duševno najbli`ih, smrti naše bra}e.

Smrt bra}e je sr`na trauma koju je autor ovimromanom nastojao osvijestiti u nadi pronalaska smi-raja, bez zablude da }e je prevazi}i. Radi se o vje-~nom tra`enju pravog puta i nadi da }emo gaprona}i, pa ~ak ako je ona i nepobitno la`na.

“Moja skepsa je bila ja~a od moje vjere” – navodiLeši}. Ali potreba za vjerom se ~itav `ivot nadvijalanad njim kao mutni oblak kojeg ne mo`emo odag-nati. Da nije rije~ o otrcanosti upotrebe vjere u religi-jskom kontekstu lako }emo pokazati navode}i kratkiprimjer u kojem pisac rastjeruje sve naše dileme otom pitanju i pri tome postavlja još jednu savršenudistinkciju izme|u Istoka i Zapada. Radi se opiš~evom do`ivljaju i doga|aju iz djetinjstva vezan-im za religijsku ustanovu i njene slu`benike. Pot-puno je neva`no da li je to bila crkva, d`amija ili sin-agoga, princip je isti. Dogodilo se to da se dje~akZdenko u toku jedne mise nešto spetljao, što je rezul-tiralo naknadnim šamarima nanesenim “debelim dla-novima” vele~asnog. Bez mnogo rije~i, pomo}u samo

18 (Pore|enje preuzeto iz ''Knjige o Tari'', 12. str.)

76

jedne slike, pisac nam do~arava ~itav jedan svijetla`ne posve}enosti i vjere. Ti 'debeli dlanovi' su slikasvjetovnosti zapadne crkve i crkvenjaka, njihovenezaja`ljivosti i pro`drljivosti, nasuprot isposni~kog`ivota koji propovijedaju (ili da ka`em 'reklamiraju'u skladu sa modernizacijom svega, pa ~ak i'duhovnih' ustanova). Tada malenog Zdenka nisuzabolili šamari, ka`e on, koliko neo~ekivano odsust-vo milosti. Šta da se radi kada se spozna da je onaustanova ili onaj 'princip' (recimo crkva, religija isveštenici) koji propovijedaju milosr|e i od kojihsmo u~eni da je o~ekujemo postanu oni prvi koji istiprincip iznevjere? Tada potra`imo utjehu u istimprincipima koji se negdje daleko doista poštuju.Bitno je da napomenem kako ne tvrdim da u zapad-nom svijetu ne postoje istinski sveštenici kao što jeonaj u filmu Roberta Bressona “Dnevnik seoskogsveštenika” (1951.) Ne imputirajte mi ironiju, jer kaoprimjer navodim film i to iz godine 1951. – no, ko zna- mo`da se podsvjesno o tome i radi.

Ako bih uzela primjer iz naše najbli`e sredine ivremenskog konteksta, jednog '~ednog', 'pravednog' ibogu(ne)dragog vlasnika studentskih kredit-stipendi-ja s kamatama, bogomoljca prof.dr. Franju Topi}a odzapadnog svijeta bih napravila beznade`nu crnurupu, a i to mi nije cilj. Mislim da ne bi bio ni ZdenkuLeši}u, pa }emo taj posao prepustiti `utoj štampi.

Radije }emo uvesti distinkciju o kojoj je gov-oreno. Naime, Leši} suprotstavlja odsustvo milosti ipro`drljivost duhovnjaka Zapada i milosr|e (Taru)u korijenu duhovnosti Istoka (sjetimo se Seong-Hwana u hramu s kraja knjige: on doista 'posti').Nimalo slu~ajno, Leši} kao sliku isto~nja~ke milostiuvodi pri~u o tigrici i kraljevi}u koji se `rtvovao zanju i njene mlade. Premda se radi o pri~i koju jepri~ao Buddha, ne smijemo je odbaciti svode}i je nabudizam kao nešto što nas se “ne ti~e”. Pri~a govorio vrhuncu samilosti, o bitnoj ideji koja nas u~i dapremostimo našu li~nu sre}u ili nesre}u kao jedinuvrijednost `ivota. U~i nas ideji koja je otjelotvorenau Tari – bo`anstvu milosr|a. Kontekstualizirajmo!Ovdje se ne radi samo o površnom promoviranjuideje milosr|a. Ovo promišljanje ima svoj dubokiprethode}i kontekst, krajnje li~an i za pisca i za našepodneblje, dakle nas li~no. Nasuprot onome što smo~itaju}i nau~ili o jednoj druga~ijoj kulturi: o sirovojribi, ~ajevima ukusa kakvih ne mo`emo ni zamisliti,o praksi spavanja na dušecima i zagrijanim podovi-ma, radoznalosti koja nije sramotna (kao kod nas), osusretljivim ljudima koji vas bez mnogo suzdr`a-nosti primaju na konak, ali i onima koji vas ignorišu,jer niste formalno predstavljeni, u romanneprestano prodire i jedna tegobna pri~a o našoj ku-lturi utemeljenoj na bratoubila~kim ratovima. 'Bra-toubila~kim' na ovom mjestu u dva smisla: 1) bra}ase me|udobno ubijaju, 2) ubijaju vam bra}u (kao štosu ih ubili i našem piscu).

Leši} govori o našoj kulturi govore}i o jesenjimpjesmama naših pjesnika kao arhetipskim slikama ukojima se odslikava cijeli jedan “nestabilni mentalitet” ,podlo`an svakojakom utjecaju, pa ~ak i utjecaju at-

mosferskih promjena. Istina je, re}i }emo, da atmos-ferske prilike uti~u na sve ljude, ne samo na nasBalkance, ali imajmo na umu da ovo nije naš roman.Pisac progovara li~no, ogor~eno i samouvjereno, spravom na kritiku svog sopstvenog naroda, a to mumoramo dopustiti. Kada nai|emo na stereotipepoput: “Svakako si s Balkana! Drzak i neu~tiv!” (Leši} 52:2004) nemojmo lin~ovati pisca osje}aju}i se napadnu-tim, jer napad stranca na drugog nije ista stvar kaonapad nekoga na svoju zemlju. Radi se o autokritici ini o ~emu drugom. Rije~ je o autokritici iste vrstepoput one kod našeg Ive Andri}a, koji je mrtav pretr-pio drvlje i kamenje jer je iz ogromne ljubavi bioiznutra prisiljen da poka`e ogor~enje i razo~arenje, aznamo da je ono najve}e onda kada nam je do nekogili ne~eg stalo. Uprkos tome, mo`da svjesno, a mo`dai ne, Leši} citira Andri}a: “Sve što je nade, utjehe i ljepotena svijetu otkriva se o~ima pobije|enih, a pobjednici su sli-jepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plameneradosti iza koje ostaje pepeo.” Mnogo je ~asnije biti nastrani `rtve, nego na strani krvnika, zaklju~uje Leši}.Me|utim, ovdje se ne radi o uzdizanju viktimizacijekao novog mita za prevazila`enje postratne traume,radi se o uzgred navedenoj ~injenici bez ponu|enogrecepta za samosa`aljenje. Leši} }e nam ponuditinešto mnogo bolje, o ~emu }u docnije govoriti.

Kada Leši} piše kako je Vije}nica sagra|ena upseudomavarskom, a spaljena u barbarskom stilu,on ne ismijava. To je humor proizišao iz teške du-ševne patnje ~ovjeka kojemu je ta ustanova neštozna~ila, koji ju je osje}ao svojom. Suvišno je o tomegovoriti, to se naprosto osje}a u svakom glasu temu~ne igre s jezikom.

Leši} govori o ratu našeg podneblja, izvanred-no opisuju}i njegove osnovne zna~ajke podsvakim 'nebom'.

“Seoska propalica, neradnik i besposli~ar, bez škole izanata, mutivoda i prelivoda, špekulant i švercer, spremanna najraznovrsnije ujdurme i mu}ke, ~ovjek kome je moti-ka teška a knjiga mrska, do~ekao je u ovom nacionalisti~-kom bezumlju svojih pet minuta, digao se visoko – on jesve, i štap i vlast, i pop i popadija, niko kao on i niko iznadnjega. (...) Na udaru njegove nacionalne budnosti i oda-nosti posebno su obilje`eni (za prismotru i odstrijel) onirijetki od “druge vjere”, ta ku`na gamad, taj kukolj u ~is-tom srpskom `itu.” (Leši} 168: 2004)

Ovo je naša stvarnost – nju i sada `ivimo, samošto se ne radi uvijek o “kukolju u srpskom `itu”; `itaje sve više. “Rodoljupci” koji su se 1948. godine, kao i1992. godine pretvorili u “kesoljupce” i sada su nasnazi, zauzimaju najviše pozicije, centri su mo}i.Zdenko Leši} uvodi još jednu izvrsnu sliku okretan-ja poretka u ratu, smještaju}i je u kontekst zatvora'Kule'. Rije~ je o tri lika smještena u jedan prostor:dva profesora (zarobljenika) i stra`ara }ene (bivšegraznosa~a hljebova).

“Reci ti meni, profesore, je li istina da je i ovaj naš nes-retni Vladimir neki profesor?

'Jeste, profesor i moj kolega! ...''I pjesnik je, ka`u?', pita ]ena.'I pjesnik je, gospodine!', potvr|uje profesor. 'I

(sic!) 77

knji`evno kriti~ar!', dodaje, kao da }e to podi}i moj ugledu o~ima }ene.

]ena }uti. Laska mu ono 'gospodine'. Glas profesorovje nekako ravan za njegove uši i ne ose}a prikrivenu ironi-ju. ^uo sam ko je ]ena. Prije rata raznosio je hleb poSarajevu. A sad je 'mali car'.” (Leši} 189: 2004)

Ne mo`emo da ne pomisilimo na sve 'nosa~ehljebova' koji su nakon rata od stra`ara i nosa~a po-stali i profesori.Istina, pisac navodi svog brata kao'nacionalno nepodobnog stanovnika', ali tu sud-binu su dijelili mnogi.

Smrt koju sam spominjala kao onu koja hu~iizme|u svih redova romana je smrt upravo piš~evebra}e – Josipa i Tomislava. Premda je jedan ubijen, adrugi umro, ~itaju}i shvatamo da se u oba slu~ajaradi o ubistvu, jer, postoje dvije vrste zlo~ina,objašnjava Leši} kroz “dnevni~ke zapise” svogabrata: 1) ubijanje granatama, no`em, revolverom(kako je ubijen prvi brat), 2) ubijanje duše (kako jeubijen drugi brat).

Ova smrt se u romanu javlja kao lajtmotiv, sim-boli~ki predstavljena `utim taksijem, koji se nep-restano javlja kao iz druge dimenzije, što nam ispr-va tako djeluje, sve dok u vezu s navedenim nedovedemo glavnog junaka – sje}anje i spoznamo dase radi o taksiju iz piš~eve prošlosti, o taksiju u

kojem je posljednji put ~uo glas svoga brata. Prošlosti sadašnjost se u ovom romanu prepli}u do zbunju-ju}e mjere. Da li time pisac mo`da demonstrira onajmit naše civilizacije, o kojem u više navrata govori?Mit o kontinuiranosti. “Ne postoji kontinuirani ego. Toje mit naše civilizacije. Ja od ju~er nisam ja od danas.Ju~erašnji ~ovjek je mrtav u današnjem ~ovjeku, a današn-ji umire u sutrašnjem...” (Leši} 216: 2004)

Kako onda za glavnog junaka uzeti jedan lik?Kako uzeti uop}e lik kada on nikada ne mo`e bitijedan? Jednost lika bila bi vješta~ka tvorevina. Akosmo odbacili vjeru u kontinuiranost ega, prihvatit}emo da je jedini mogu}i junak romana njegovsmisao. “Smisao dr`i roman na okupu. Njegovi se dije-lovi dr`e zajedno baš zato što ih , kao neki metafizi~kiljepak, povezuje njegov smisao.” (Leši} 192: 2004)Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurnonije jedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinu-iranosti. Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kakoonda da smisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon19,navodi Leši}, a svaka povijest je pripovijest. “Rašo-mon” prepoznajemo i u pri~i mi/drugi, svojstvenojpostkolonijalnim teorijama. Dok su za nas 'bijele' sviKoreanci isti, crnih kosa, kosih o~iju i malih noseva,sa jezikom nalik zujanju p~ela, tako smo mi, za njih'`ute' svi 'mi-guk' (Amerikanci) i 'ka-jong' (Dugi

19 Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an s ~etiri ta~ke gledišta.20 U vezi sa nazivom 'ka-jong', kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o ''nosocentriz-mu''. Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremenikriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o 'nosocentrizmu' , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, premakojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)

FOTO: ALMEDIN ZUKI]

78

Nosevi ili Nosonje). Šta od navedenog je istina?Nijedno? Jedno i drugo? Nešto tre}e?

Nije li onda najbolje prihvatiti tezu da tekstsam sebe piše, ako je pri~a ve} op}enito uzevšinepouzdana stvar?

Da li je vjera u autora staromodnost, nakon što jeBarthes “dokazao” njegovu smrt? Da li je izvorumjetni~kog djela mašta romansijera ili prethodnagra|a? Da li je ispravno tra`iti gra|u u dalekim kra-jevima ili u sebi i oko sebe? Da li nam je potrebnadistinkcija fabula/si`e? Uostalom, šta je danasnajviše u modi? – pita se Leši}. Ovakvim i sli~nimdilemama je pro`et cjelokupni roman. Buni nas. Dali je ovo zagovaranje postmodernisti~kih postavki ilipotreba za njihovim prevazilaskom? Pisac seneprestano preispituje, razla`e i razobli~uje teorije isvoja sopstvena stanovišta, bje`e}i iz jednog udrugo, a potom se vra}aju}i u potrazi za tre}im. Onse neprestano tra`i. Razobli~avaju}i i dekonstruira-ju}i svoj sopstveni pripovijedni postupak, Leši} sepojavljuje ujedno i kao romansijer i kao svoj sop-stveni kriti~ar i teoreti~ar.

U stvarala~kom smislu, Leši} pronalazi utjehu upostmodernisti~kim postavkama, ali ih ujedno idekonstruiše.”Zato mi je preostalo samo da se priklonimpostmodernisti~kom uvjerenju da je tekst samosvrhovitadinami~ka struktura koja sama sebe modelira. Tješio samse time da je Derrida mo`da ipak u pravu, te da mojroman mo`e sam sebe struktuirati. Zato sam pustio dasame od sebe teku rije~i, slike, misli, sje}anja, snovi.”(Leši} 219: 2004)

Bitan sloj ovog romana, koji ne smijemo izostavi-ti, jeste sloj šutnje. “Daleka goro, jedina veli~ino u his-toriji, mi, ljudi, bismo morali u~iti od tvoje šutnje!” (Leši}67: 2004) Govore}i o va`nosti kibuna (obraza) kod

Koreanaca, Leši} mo`da, aludira upravo na ono pre-šu}eno o obrazu naših naroda i našoj ~asti. Sjetimose sljede}eg pasusa: “Ali zašto napuštamo polo`aj kojimo`emo braniti?, pitao sam. 'Tebi }u re}i: takav je dogov-or.” (Leši} 58: 2004)

Više od toga nije re~eno. ^itaoci neka presude koi zašto se dogovarao, kada je napuštena Herceg-ovina, koja se mogla braniti ili mo`da Srebrenica?Da li i danas postoje krvlju potpisani dogovori u ko-jima u~estvuju dvije, tri ili ~etiri strane? (Jasno je daje za dogovor potrebno minimalno dvoje.) Kakopobje}i iz ovakve stvarnosti?

U stvarnosnom smislu, Leši} pronalazi utjehu uutopiji/utopijama:

1. Treba prona}i mir u sebi, jer sre}a je u nama.2. Treba posti}i Samadhi – “To stanje duha nastaje

kad ~ovjek u sebi zatomi sve `udnje, kad sve zaboravi, kadse ni~ega više ne sje}a, kad mu se smiri mašta i kad seizgube snovi, kad se uznese nad brige svoga Ja. Tada je onono što je u svojoj biti. I jedino tada vidi svijet onakvimkakav on u suštini jeste: kao Tihi okean, koji zna da uza-vri i prevrne se, ali koji i tada te`i da se smiri i utiša i dašto du`e ostane takav.” (Leši} 206 : 2004) i...

3. Treba prepoznati Taru, pomo}nicu BoginjeMilosti.

“Kao bit ona ne zna za oblik, ni za zvuk, miris, okusi dodir, niti za ikakvu misao. Ona je darivanje koje nepodrazumijeva ni darodavca ni dar. Jer ona obitava upraznini u kojoj nema likova ni oblika, ni osjeta niosje}anja, ni poriva ni samosvjesti, ni materije ni duha.I odatle se vra}a u postojanje navla~e}i na sebe ma kojilik, da ga, kao odje}u, odbaci ~im ispuni svoj zadatak.”(Leši} 35: 2004)

A zalazi li Tara na Balkan? Ili nam preostaje samoda ~ekamo “misti~ni dodir Beskraja”?

Kako bismo bili pošteni i ne davali prednost sopstvenim upisivanjima naspramautorovih izri~itih stavova (jer naš autor ne `eli biti pokopan, iako je u više navratabio u dilemi), prvo }emo navesti onog junaka kojeg je autor naposljetku izdvojio kaoglavnog - sje}anje; kaleidoskop sje}anja. Ali, s obzirom da nama to nije dovoljno, jerse kao ~itatelji još uvijek osje}amo ro|enim, uplest }emo i svoje prste, ne osporava-ju}i sje}anje kao princip-vodilju ovog romana. Kuda nas je ta vodilja odvela? Put jeprostran, šarolik, sa mnogim skretnicama, pa krenimo!