AKADSKA DRŽAVA

SargonPočetkom 24.st.p.kr. semitu Sargonu (2340.-2284.p.kr.) je uspijelo pobijediti sumerske gradske države, koje su osnovale zajednički savez, i osnovati veliku državu koja se pružala od Elama do Sredozemnog mora.O Sargonovom podrijetlu pričale su se mnoge legende, no vjerovatno je bio niskog podrijetla (nikad se ne spominje ime njegova oca).Država se zvala Akadskom po rezidenciji Akadu, koji je ležao nedaleko od Kiša, između Eufrata i Tigrisa, tamo gdje je udaljenost među njima najmanja.Pretpostavlja se da su Akadijci iz sjeverne Sirije prodrli u područje Dijale i Sj. Mezopotamiju.Pošto je Sargon s prijestolja zbacio kralja Ur-Zababu iz Kiša, okrenuo se protiv Uruka i njegova vladara Lugalzagezija, koji je podlegao boljem oružju i modernijoj vojnoj taktici.Akadijci su nametnuli svoje vrhovništvo cijelom Sumeru (hramskim državama Uru, Uruku, Eninmaru, Lagašu i Ummi), daljnjim osvajanjem Sargon je pod svoju vlast stavio i Mari, te je dopro do sjeverne Sirije i Sredozemnog mora.Sargon se svečano okrunio u hramu božice Enlil u Uruku i uzeo naslov «kralj četiriju strana svijeta».Svoju veliku državu je uredio kao centralističku, činovničku državu.Uređena su pristaništa na Tigrisu koja su omogućavala da trgovački brodovi iz istočne Arabije i doline Inda dođu da Akada (dotada su brodovi mogli doći samo do Elama ili južne Babilonije); a to je dovelo do propadanja sumerskih hramskih država.Posljednjih godina Sargonove vladavine došlo je do pobuna potisnutih naroda (naročito u Babiloniji), no on ih je očito svladao.S akadskom državom se u Mezopotamiji razvija i akadski jezik kojim se i piše, a mijenjanju se i socijalni, gospodarski i kulturni odnosi. Na sjeveru suobraćajni jezik postaje akadski dok sumerski ostaje jezikom kulta i učenjaka. Akadijci za pismo upotrebljavaju znakove sumerskog klinastog pisma. Jezik se održao do 14.st.p.Kr.

Sargonovi nasljedniciNakon Sargonove smrti vlast preuzimaju njegovi snovi Rimuš (2284.-2275.p.Kr.) i Maništušu (2275.-2260.p.Kr.). Iz kasnijih dvorskih dokumenata saznajemo da su obojica umorena u dvorskoj revoluciji.Vlast tada preuzima Maništušuov sin Naramsin (2260.-2223.p.Kr.), zadnji veliki kralj akadske države.U njegovo vrijeme javlja se masovna pobuna u kojoj sudjeluju svi pokoreni narodi. No, Naramsin uspijeva ugušiti ustanke i ponovo pokoriti zemlje koje su još u Sargonovo doba pripadale državi. Gradio je utvrde u Siriji, a njegovi vojnici su stigli i do Kurdistana.Kralj se dao poštivati kao «bog Akada», a pridodao je i djedov naslov.Sklopio je ugovor s elamskim kraljem Hitom. Opasnost državi su predstavljala divlja gorska plemena protiv kojih se morao boriti duboko u Zagrosu (Naramsinova stela, koja svedoči o pobjedi nad Lulubima).Šarkališari (2223.-2190.p.Kr.), Naramsinov sin skromnijeg naslova «kralj Akada», je pobijedio zapadnosemitske Amorićane. Sada postaje elamski kralj nezavisan od Akada. Njegova je vladavina ispunjena borbama s Gutejcima koji su prodirali iz Zagrosa.

Nakon njegove smrti 4 godine vlada anarhija. Red uspostavlja Dudu (2195.-2174.p.Kr.). Njegov sin Šu-Durul (2173.-2159.p.Kr.) vlada površinski puno manjom državom, no koja je bila stabilne vlasti. Njega su uklonili Gutejci.

Umjetnost akadskog dobaU umjetnosti akadskog doba se očituje nagla promjena od umjetnosti sumerskog doba. Od graditeljstva je malo ostalo sačuvano.Bogati su nalazi pečatnih valjaka. Teme na pečatnim cilindrima su nove, česti su mitološki i religiozni prizori (borbe bikova i demona). Takvi prikazi potječu iz drama koje su se izvodile u hramovima za vrijeme svečanosti. Na pečatima su često prikazane i zgode iz života pastira Etane (junaka jedng epa). Nestali su prizori svečane gozbe (svadba na nebu) koji su bili omiljeni u razdoblju Ura I., dok su motivi iz Gilgamešova života zadržani. Likovi su postavljeni pred neutralnu pozadinu i time dbili individualni karakter.Ta promjena u stilu se vidi i u kiparstvu. Najvažniji primjer je stela kralja Naramsina. To je ploča od pješčenjaka koja je sam0 na jednoj strani obrađena reljefno. Na ploči je prikazan moment koji je bio odlučan za pobjedu u boju, a nisu prikazane mnoge epizode iz tog boja, kako je bilo na Jastrebovoj steli. Iz prikaza kralja, koji ima izrazito individualan karakter, proizlazi da pobjeda nije trijumf gradskog boga koliko osobno djelo kralja Naramsina.Sačuvana je i brončana glava koja prikazuje semitskog vladara (možda Saron I.), puno slobodnijeg stila od sumerske tradicije.

Gutejci (2200.-2116.p.Kr.)Ta su plemena (iz iranskog gorja) razbila akadsku državu koja je već propadala. Njihovo strano gospodstvo u Mezopotamiji traje manje od jednog stoljeća.Postoje teorijeda su Gutejci došli iz Luristana, no njihova imena zvuče kavkaski, a imali su i svijetlu boju kože.Brzo su se prilagodili osvojenim područjima, a domaće pučanstvo ih je asimiliralo.U svojim natpisima su upotrebljavali akadski jezik kao što su u vladanju oponašali stil akadskih kraljeva.