Allahovo umijeće stvaranja boja - Harun Yahya

BILJEŠKE O AUTORUAdnan Oktar, koji koristi pseudonim HarunYahya, roðen je 1956. godine u Ankari. Od'80-ih godina naovamo napisao je niz djelaiz oblasti vjere, nauke i politike. Napisao jeveoma znaèajna djela koja iznose neosno-vanosti teorije evolucije, obmanjivaèkemetode evolucionista i mraène povezanostidarvinizma sa krvavim ideologijama. Knji-ge Haruna Yahye usmjerene su ka širokoj

èitalaèkoj publici, bez obzira da li su oni muslimani ili ne, i bezobzira kojoj rasi i naciji oni pripadali. Zajednièki cilj svih auto-rovih djela je podsticanje èitaoca na razmišljanje o temeljnimpostavkama vjere, kao što su Allahovo postojanje, Negova jedi-nost i buduæi svijet (ahiret) i iznošenje neosnovanosti ateistièkihsistema i njihove izopaèene prakse. Do danas, oko 250 njegovihdjela je prevedeno na 57 jezik. Djela Haruna Yahye æe, uz Boži-ju pomoæ, biti povod da ljude u XXI stoljeæu dovedu do mira ispokojstva, èestitosti i pravde, do ljepota i blagodati, koji su opi-sani u Kur'anu.

B udni posmatraè odmah æe vidjeti da su, ne samo živabiæa, nego i sve ostalo u prirodi baš onakvi kakvi tre-

baju biti. Svako stvorenje je na, za njega, najprikladnijemmjestu. Šta više, on æe shvatiti da je sve dato da služi èov-jeku. Plava, osvježavajuæa boja neba, živopisni izgled cvi-jeæa, drveæe u vedrozelenoj boji, pašnjaci, mjesec koji sjajiu mrkloj tami, zvijezde i sve ljepote koje ne možemonabrojati, manifestacija su Allahovog umijeæa.Allah je stvorio svijet i svemu je, u tom pogledu, bespri-jekorno dao ili nije dao boju. Allah ima vlast nad svimstvarima. On je Najmoæniji, Svemoguæi.

To vam je Allah, Gospodar naš nema drugog Bogaosim Njega, Stvoritelja svega. Zato se Njemu klanja-jte. On nad svim bdi. (Al-An‘am: 102)

BILJEŠKE O AUTORUAdnan Oktar, koji koristi pseudonim HarunYahya, roðen je 1956. godine u Ankari. Od'80-ih godina naovamo napisao je niz djelaiz oblasti vjere, nauke i politike. Napisao jeveoma znaèajna djela koja iznose neosno-vanosti teorije evolucije, obmanjivaèkemetode evolucionista i mraène povezanostidarvinizma sa krvavim ideologijama. Knji-ge Haruna Yahye usmjerene su ka širokoj

èitalaèkoj publici, bez obzira da li su oni muslimani ili ne, i bezobzira kojoj rasi i naciji oni pripadali. Zajednièki cilj svih auto-rovih djela je podsticanje èitaoca na razmišljanje o temeljnimpostavkama vjere, kao što su Allahovo postojanje, Negova jedi-nost i buduæi svijet (ahiret) i iznošenje neosnovanosti ateistièkihsistema i njihove izopaèene prakse. Do danas, oko 250 njegovihdjela je prevedeno na 57 jezik. Djela Haruna Yahye æe, uz Boži-ju pomoæ, biti povod da ljude u XXI stoljeæu dovedu do mira ispokojstva, èestitosti i pravde, do ljepota i blagodati, koji su opi-sani u Kur'anu.

B udni posmatraè odmah æe vidjeti da su, ne samo živabiæa, nego i sve ostalo u prirodi baš onakvi kakvi tre-

baju biti. Svako stvorenje je na, za njega, najprikladnijemmjestu. Šta više, on æe shvatiti da je sve dato da služi èov-jeku. Plava, osvježavajuæa boja neba, živopisni izgled cvi-jeæa, drveæe u vedrozelenoj boji, pašnjaci, mjesec koji sjajiu mrkloj tami, zvijezde i sve ljepote koje ne možemonabrojati, manifestacija su Allahovog umijeæa.Allah je stvorio svijet i svemu je, u tom pogledu, bespri-jekorno dao ili nije dao boju. Allah ima vlast nad svimstvarima. On je Najmoæniji, Svemoguæi.

To vam je Allah, Gospodar naš nema drugog Bogaosim Njega, Stvoritelja svega. Zato se Njemu klanja-jte. On nad svim bdi. (Al-An‘am: 102)

BILJEŠKE O AUTORU

Adnan Oktar, koji koristi pseudonim Harun Yahya, roðen je 1956. godine u Ankari.Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, školuje se na fakultetuprimijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na filozofskom fakultetuIstanbulskog univerziteta. Od osamdesetih godina naovamo, napisao je niz djela iz oblastivjere, nauke i politike. Autor je napisao veoma znaèajna djela koja iznose neosnovanostiteorije evolucije, obmanjivaèke metode evolucionista i mraène povezanosti darvinizma skrvavim ideologijama.

Pseudonim Harun Yahya je nastao kao spomen i izraz poštovanja prema dvojicivjerovjesnika, Harunu i Yahyi, a.s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli.Simbolika autorova korištenja Resulullahova peèata na koricama knjiga jeste u vezi sasadržajem ovih knjiga. Peèat simbolizira Kur’an, kao posljednju objavu Allaha, dž. š., ivjerovjesnika Muhammeda, a.s., kao hatemu'l-enbijaa. Sva svoja djela autor je, takoðer,zasnovao na dva osnovna temelja: Kur’anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Na taj naèin onima za cilj da kaže „posljednju rijeè“ koja æe, jednu po jednu, pobiti sve temeljne tvrdnjeateistièke filozofije i ideologije i u potpunosti ušutkati ateistièke prigovore uperene protivvjere. Resulullahov peèat je korišten kao dova namjere izgovaranja ove „posljednje rijeèi“.

Zajednièki cilj svih autorovih djela jeste širenje kur’anskih informacija i saopæenjaširom svijeta i na taj naèin podsticanje ljudi na razmišljanje o temeljnim postavkama vjere,

kao što su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i buduæi svijet(ahiret) i iznošenje neosnovanosti ateistièkih sistema i

njihove izopaèene prakse. Veliku pažnju privukla su djelaHaruna Yahye u mnogim zemljama širom svijeta odIndije do Amerike, od Engleske do Indonezije, odPoljske do Bosne i Hercegovine, od Španije do Brazila.Djela, koja su prevedena na mnoge jezike poputengleskog, francuskog, njemaèkog, bosanskog,

talijanskog, španskog, portugalskog, pakinstanskog(urdu), arapskog, albanskog, ruskog,

ujgurskog i indonežanskog pratiširoka èitalaèka publika.

Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi uèvrstesvoje veæ postojeæe vjerovanje. Svako ko proèita i analizira ove knjige uoèit æe njihovprepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srdaènosti te njihov nauèni iracionalni pristup. Djela nose odlike kategoriènosti i apsolutne nespornosti. Nemoguæe jeda materijalistièku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale filozofije i gledišta ubuduæeiskreno brane oni koji proèitaju i ozbiljno razmisle o temama koje se obraðuju u njima.Ako, pak, budu branili, to može biti samo inatna emocionalna odbrana, obzirom da su seoni kroz ova djela uvjerili da su apsolutno pobijeni idejni oslonci ovih filozofija. Svesuvremene ateistièke tendencije su idejno poražene u djelima Haruna Yahye.

Nesumnjivo, ove karakteristike potièu od nadasve efektnog stila i mudrosti Kur'ana.Sam pisac nije ponesen gordošæu zbog svojih djela; jedina mu je namjera biti povod da daèitaoce usmjeri na pravi, Allahov put. Osim toga, od ovih djela autor nema nikakvematerijalne zarade. Nikakvu materijalnu zaradu nemaju ni svi ostali ukljuèeni u projekatpublikovanja knjiga: od onih kojih rade na kompjuterskoj obradi teksta, dizajna stranica ikorica, do onih koji su ukljuèeni u marketing i distribuciju. Jedini im je cilj da svojimhizemtom postignu Allahovo zadovoljstvo.

Uzimajuæi u obzir ove èinjenice, proistièe da je i podsticanje na èitanje ovih djela, kojaomoguæavaju da se vidi ono što se prethodno nije vidjelo i koja su povod usmjeravanja naPravi put, takoðer jedan veoma znaèajan hizmet.

Umjesto preporuèivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute ljudskirazum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane generalnim iskustvomkoje nema jak i prodoran uticaj u domenu odbrane vjere i razbijanju sumnja, æe bitirazlogom gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno da efektnu odbranu vjere nemajudjela koja su usmjerena ka iskljuèivom naglašavanju autorovog književnog umijeæa. Oni,pak, koji u aktualnom kontekstu gaje odreðene sumnje, æe iz opæih mišljenja èitalaca, gdjese sasvim jasno vidi efektnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost, moæi shvatiti da jepobijanje ateizma i širenje kur'anskog morala jedini cilj djela Haruna Yahye.

Takoðer se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateistièke misli osnovni povodvelikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja doživljavaju muslimani širom svijeta. Anaèin da se svijet oslobodi ovih nedaæa leži u poražavanju ateistièke misli, iznošenjevjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na naèin na koji to ljudi mogu poimati isprovoditi u praksi. Uzme li se u obzir okruženje tiranije, intriga i anarhije, u koje se svijetsvaki danom sve više nastoji uvuæi, postaje sasvim jasno da se ovaj hizmet mora obavitišto je moguæe brže i efektnije. U protivnom, može biti veoma kasno.

Djela Harun Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzelaavangardnu ulogu, æe, uz Božiju pomoæ, biti povod da ljude u 21. st. dovedu do mira ispokojstva koji su opisani u Kur'anu, do èestitosti i pravde, do ljepota i blagodati.

Naslov originala:Allah's artistry in colour

Autor:Harun Yahya

Prijevod s engleskog:Edin Topèiæ

Urednik:Nedžad Latiæ

Lektor:Omer Resuloviæ

Korektor:Muharem Ðuliæ

Desing:Global Publishing

Izdavaè:NID Bosanèica-print

Za izdavaèa:Nedžad Latiæ

Made in BiH

Sarajevo, avgust 2007

ŠtampaSeçil Ofset

Yüzyil Mah. MAS-SIT Matbaacilar Sitesi4. Cadde No: 77 Bagcilar - Istanbul / Turska

Tel: (+90 212) 629 06 15

ÈITAOCU

Sve autorove knjige u svjetlu kur’anskih ajeta govore o temama kojese tièu vjere i pozivaju èitaoce da uèe Božiju rijeè i da žive premanjoj. Sve teme u odnosu na Allahove ajete objašnjene su tako da neostavljaju mjesta sumnji ili pitanjima u èitaoèevom umu. Knjigasvojim stilom, koji je iskren, jasan i teèan, brine se da svako, makojih godina da je ili iz koje socijalne grupe dolazi, lahko može daje razumije. Zahvaljujuæi svojoj efektivnoj i lucidnoj naraciji onamože biti proèitana u jednom dahu. Èak i na one koji snažnoodbacuju duhovnost utjeèu èinjenice ove knjige dokumenta i oni nemogu poricati istinitost sadržajaOva ili druge autorove knjige mogu se èitati individulano ili se onjima raspravljati u grupi. Diskusija æe biti od velike koristièitaocima koji se žele okoristiti knjigom, omoguæavajuæi im daizmjenjuju svoja razmišljanja i iskustva.Osim toga, doprinos publikovanju i èitanju ovih knjiga, pisanihsamo za stjecanje Allahovog zaodovljstva, bit æe velika korist zaislam. Autorova su djela izuzetno uvjerljiva i zato, u komunikacijiistinske religije s drugim, jedna od najefektnijih metoda jesteorhabriti ih da èitaju ova djela.Nadajmo se da æe èitalac na zadnjim stranicama proèitati pregledenjegovih drugih knjiga. Ovaj bogati izvor koji se bavi vjerom veomaje koristan i èita se s velikim zadovoljstvom.U ovim djelima neæete, za razliku od drugih djela, pronaæi autorovalièna mišljenja, objašnjenja bazirana na sumnjivim izvorima,neuoèljiv stil vrijedan poštovanja s obzirom na temu ili beznadežnepesimistiène argumente koji izazivaju sumnju ili devijaciju.

Sadržaj

Uvod: Raznobojni svijet..............................9

Šta je boja? Kako je nastala.....................17

Dizajn u bojama .........................................23

Molekule koje prave boje: pigmenti ........39

Jezik boja ...................................................47

Teme koje evolucija ne može objasniti:harmonija i simetrija...............................105

Zakljuèak ..................................................115

Tajna iza materije.....................................119

Uvod:Raznobojni svijet

ALLAHOVO UMIJEÆE STVARANJA BOJA

Da li ste ikada pomislili kako bi bilo živjeti u svijetu bez boja? Os-lobodite se iskustva, zaboravite sve što ste nauèili i upotrijebitesvoju maštu. Pokušajte zamisliti svoje tijelo, ljude oko vas, mora,

nebo, drveæe, cvijeæe, ukratko, zamislite sve u crnom. Zamislite da nema bo-ja oko vas. Pomislite kako biste se osjeæali da su ljudi, maèke, psi, ptice, lep-tirovi i voæe bez ikakve boje. Ne biste željeli živjeti u takvom svijetu, zar ne?

Veæina ljudi možda nije nikad pomislila u kakvom raznobojnom, živo-pisnom svijetu živi ili se zapitala kako to da na Zemlji postoji tolika raznoli-kost boja. Možda im nikad nije palo na pamet to kakav bi bio svijet bez boja.To je zato jer je svako ko vidi roðen u svijetu punom boja. Pa ipak, model cr-no-bijelog, neobojenog svijeta nije nemoguæ. Naprotiv, živjeti u blistavom,raznobojnom svijetu zaista je nevjerovatno. (U poglavljima koja slijede de-taljno æemo raspraviti zašto je postojanje ovako živopisnog svijeta tako zapa-njujuæe)

Svijet bez boja obièno bismo zamislili kao crno-bijel i s nijansama sive.Meðutim, crno-bijela i nijanse sive takoðer su boje. Uzimajuæi ovo u obzir,teško je zamisliti odsustvo bilo koje boje. Èak i ako bismo pokušali opisatibezbojnost, uvijek æemo osjetiti potrebu da spomenemo boju. Izjavama tipa:“Bilo je bezbojno, potpuni mrak”; “Nestalo je boje na njenom licu, skroz jepoblijedjela” ljudi pokušavaju opisati bezbojnost. Ustvari, ne radi se o opisi-ma svijeta bez boja, nego o svijetu koji je crno-bijel.

Pokušajte, makar na sekundu, zamisliti da odjednom sve izgubi svojuboju. U takvoj situaciji sve bi se izmješalo i postalo bi nemoguæe razlikovatijedan objekt od drugog. Naprimjer, postalo bi nemoguæe da vidimo narandžu,jagode ili raznobojno cvijeæe na drvenoj smeðoj tabli; niti bi narandža bila na-randžasta niti bi tabla bila smeða niti bi jagode bile crvene. Za èovjeka bi, èaki kratko vrijeme, bilo prilièno neprijatno živjeti u tako bezbojnom svijetu ko-ji je teško i opisati.

Boja ima presudnu ulogu u komunikaciji s vanjskim svijetom, u pravil-nom funkcionisanju njegove memorije i zadovoljavanju zahtjeva njegovogmozga u funkcijama uèenja. To je zbog toga što èovjek samo kroz pojave iboju može razviti odgovarajuæe veze izmeðu dogaðaja i mjesta, ljudi i stvari.Samo èuti ili dodirnuti nešto ili nekoga jeste nedovoljno da bi se definisao ob-

12

Kada usporedimo gornju sliku s donjom, boljeæemo razumjeti kako je lijepo što vidimo svijetpun boja. Boje su jedna od najveæih blagodati kojije Allah, dž.š., podario ljudima na svijetu.

Mi uvijek vidimo svijet pun boja.


jekat. Za ljude vanjski svijet znaèi nešto samo kao cjelina s bojama.Identifikacija predmeta i našeg okruženja nije jedina blagodat raznovrs-

nosti boja. Savršena harmonija boja prirode èini našoj duši veæe zadovoljstvo.Da bi vidio i imao užitak svakog detalja ove harmonije, èovjeku su date oèikoje su u tu svrhu posebno dizajnirane. U svijetu obojenih biæa ljudske su oèinajfunkcionalnije i mogu razlikovati i najmanje detalje i milione nijansi bo-ja.1 Jasno je da je vizualna aparatura tako posebno usavršena da vidi svijetpun boja.

Jedino biæe koje može shvatiti postojanje takvog reda univerzuma jestesamo èovjek jer on ima moæ da razmišlja i procjenjuje. U svjetlu navedenog,zakljuèujemo slijedeæe:

svaki detalj, model i boja na Zemlji i nebesima stvoreni su za ljude daspoznaju i cijene red koji se odražava i na njih. Boje u prirodi stvorene su ta-ko da privuku ljudsku dušu. I u živom i u neživom svijetu savršena harmoni-ja vlada meðu bojama. Ovakve okolnosti nesumnjivo nas navode na pitanjakao što su:

šta èini Zemlju tako raznobojnom?; Kako su se boje koje naš svijet èinetako izvanredno lijepim našle u njemu?; Ko je projektovao takvu razlièitostboja i harmoniju meðu njima?;

Da li je moguæe da je sve što postoji nastalo besciljnim lancem sluèaj-nosti?

Takvu apsurdnost, naravno, niko ne može tvrditi. Nekontrolisane sluèaj-nosti nisu u stanju stvoriti bilo šta, a kamoli milijarde boja. Dovoljno je po-gledati krila leptira ili raznobojno cvijeæe bilo koje vrste. Svako od njih izgle-da kao èudo umjetnosti. Nerazborito je pripisati ih procesima kojih nismosvjesni.

Bolje æemo razumjeti o èemu se radi ako uzmemo sebi primjer. Kada ne-ko vidi sliku na kojoj su naslikani drvo ili cvijeæe u prirodi, neæe tvrditi nitiæe misliti da su harmonija boja, organizirani uzorci i besprijekoran dizajn nas-tali sluèajno. Ako se neko pojavi i kaže: “Vjetar je prevrnuo kante boje, izmi-ješao ih kišom itd, i nakon dužeg vremena ova prelijepa boja se formirala”,jasno je da ga niko ne bi shvatio ozbiljno. Imamo veoma zanimljivu situaciju. Iako niko ne bi pokušao iznijeti ovako nerazumnu tvrdnju, neki æe ljudi ipak

14

smatrati da su ovaj savršeni kolorit i simetrija u prirodi došli kao rezultat ne-svjesnih procesa. Evolucionisti ipak postavljaju teze kojima bi djelovanjemsluèajnosti objasnili ovu tematiku i zato preduzimaju razlièita istraživanja.Oni èak ne oklijevaju posegnuti za neosnovanim tvrdnjama

Ovo je oèita sljepoæa s kojom se teško pomiriti. Ipak, onaj ko pobjegneod svoje sljepoæe, vježbajuæi svoju moæ razmišljanja, shvatit æe da živi u kraj-nje èudesnom okruženju na Zemlji. U potpunosti æe shvatiti da takvo okruže-nje s najpogodnijim uslovima za opstanak èovjeèanstva ne može biti rezultatsluèaja.

Samo kao èovjek koji razmišlja, priznajuæi da slika u koju gleda imasvoga slikara, razumjet æe da ovaj raznobojni, skladni i izuzetno slikovit svi-jet oko njega takoðer ima svoga Stvoritelja.

Ovaj Stvoritelj jeste Allah dž.š., Onaj Koji nema sudruga u stvaranju,Onaj Koji sve stvara u skladu i Onaj Koji nas je smjestio u svijet obilja s bez-broj prekrasnih stvari ukrašenih milionima boja. Allah, dž.š., stvorio je sve usavršenom skladu. U Kur’anu nam govori o jedinstvenosti Svoga umijeæa ustvaranju:

Onaj Koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio- ti u onome štoMilostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovno pogledaj vidišli kakav nedostatak, zatim ponovo pogledaj vidiš li kakav nedostatak,pogled æe ti se vratiti klonuo i umoran. (El-Mulk, 3-4)

Harun Yahya (Adnan Oktar) 15

Šta je boja?Kako je nastala?


Neki detalji imaju važno mjesto u mislima ljudi i nikad se ne mije-njaju. Poènimo s neèim s èime smo svi upoznati, poènimo s drve-æem. Njegova je boja najèešæe ili zelena ili su to nijanse zelene.

Poznato je da na jesen lišæe mijenja boju. Slièno, boja neba je ili plava ili su,kada je oblaèno, to nijanse sive ili nijanse žute i crvene, kada sunce izlazi izalazi. Boja se voæa nikada ne mijenja: bogate i raznovrsne boje kajsije i treš-nje odreðene su i uvijek ih prepoznajemo. Svako živo biæe postavljeno ispodsvjetla ima boju. Pažljivo pogledajte stvari oko vas. Šta vidite? Sto, stolice,kroz prozor vidite drveæe, nebo, zidove vaše kuæe, lica oko vas, voæe koje je-dete, knjigu koju trenutno èitate… Svaka od njih ima boju po kojoj se razli-kuje. Jeste li se ikada zapitali kako su se sve te boje formirale i poredale?

Ispitajmo šta nam je obièno potrebno kako bismoformirali boje koje su bitne za život..( Kasnije æemo ovorazmotriti detaljnije). Za formiranje samo jedne boje,recimo crvene ili zelene, postoji odreðeni redoslijed zasvaki proces koji zauzima važno mjesto.

1. Prvi uvjet za tvorbu boje jeste svjetlo. Prema to-me, korisno je ispitati osobine svjetla koje dolazi saSunca. Da bismo dobili boju, sunèeva svjetlost koja do-lazi do Zemlje mora imati odreðenu valnu dužinu. Om-jer ove svjetlosti, zvane “vidljiva svjetlost” prema dru-gim svjetlosnim zrakama sa Sunca iznosi jedan naprema1025. Teško je povjerovati da je ovako mali omjer svjet-losnih zraka koje dolaze sa Sunca na Zemlju nepohodanza nastajanje boja.

2. Ustvari, veæina sunèevih zraka koje se od Suncašire svemirom štetna je za oèi. Zato svjetlost koja dola-zi do Zemlje mora biti takva da je oko može lahko opa-ziti, a da mu ne naškodi. Zbog toga zrake moraju proæikroz filter. Ovaj gigantski filter koji okružuje Zemljujeste “atmosfera”.

3. Svjetlost prolazi kroz atmosferu, širi seZemljom, a kada “pogodi” neki objekat na koji naiðe,

18

ona se odbije. Objekti na koje svjetlost pada moraju biti takvi da odbijajusvjetlost, umjesto da je upijaju. Drugim rijeèima, njihova struktura mora, ta-koðer, biti u skladu sa svjetlošæu koja dolazi na Zemlju tako da se boja možeformirati. Ovi su uvjeti ispunjeni, te se javljaju novi svjetlosni valovi koji sereflektuju od objekta na koji je pala svjetlost sa Sunca.

4. Sljedeæi važan korak u procesu nastanka boje jeste nužnost da prima-lac primi svjetlosne valove, a to je oko. Važno je da svjetlosni valovi budu uskladu s organom vida.

5. Svjetlost koja dolazi sa Sunca prolazi kroz soèivo pa kroz slojeve okai na mrežnjaèi se preobražava u živèani impuls. Ti se signali tada prenose domozga u centar za vid, koji je odgovoran za èulo vida.

6. Ovo je posljednji korak koji se mora ispuniti dabismo vidjeli sve boje. Zadnji stadij formiranja bojejeste obrada elektriènih signala koji dolaze u centar zavid, kao “boja”, do posebnih nervnih æelija u mozgu.

Kao što smo vidjeli, za formiranje samo jedne bo-je potrebne su veoma detaljne i meðuzavisne sekvenceprocesa.

Sve informacije koje imamo o boji upuæuju na toda se svaki proces održao na vrlo osjetljivoj ravnoteži.Bez te ravnoteže mi bismo neizostavno ostali u nejas-nom svijetu tame, umjesto u jasnom raznobojnom svi-jetu, èak bismo izgubili sposobnost da vidimo. Pret-postavimo da jedna od gore spomenutih stavki, živèa-na æelija koja prenosi elektiène signale nastale u mrež-njaèi, ne postoji. Niti bi sunèeva svjetlost bila unutar


Važnost boja u ljudskom životu neosporna je jer svaki objektdobija znaèenja sa svim svojim bojama. Zamislite da nijednaod boja koju vidite (ukljuèujuæi crnu i bijelu) ne ostane nafotografiji. Zaista, ne biste bili u stanju da vidite ijedanobjekat na fotografiji. Za formiranje samo jedne od mnoštvaboja na slici poprilièno mnogo èinilaca mora biti ispunjeno uisto vrijeme. Allah, dž.š., uèinio je da formiranje boja zavisiod postojanja veoma detaljnog sistema.

vidljivog spektra, niti bi ostali dijelovi oka bili potpuno upotrebljivi, niti bipostojanje atmosfere moglo zadovoljiti i nadomjestiti ovaj nedostatak.

Uloga mrežnjaèe kod vidaIspitajmo pobliže i detaljnije mrežnjaèu. Pretpostavimo da je pigment

koji mrežnjaèa koristi, pigment zvani “rodopsin”, odsutan. Rodopsin je sup-stanca koje prestaje funkcionisati pod jakom svjetlošæu, ali obnavlja se u ta-mi. Oko ne može jasno vidjeti pri slaboj svjetlosti osim ako ne proizvede do-voljno rodopsina. Njegov zadatak jeste da poveæa uèinkovitost kojom okoproizvodi nervne impulse pri slabom svjetlu. Ove supstance proizvedeno jetaèno onoliko koliko je potrebno. Slika postaje jasnija kada je ravnoteža ro-dopsina održana. Šta bi se desilo kada rodopsin, koji je veoma bitan za pro-ces vida, ne bi postojao? U tom sluèaju èovjek bi mogao vidjeti samo pri ja-kom svjetlu.2 Dakle, jasno je da se unutar oka nalazi savršen sistem koji je or-ganiziran do najmanjeg detalja.

Èije je umjetnièko djelo ovaj sistem koji nas spašava od tame i predstav-lja nam svijet pun boje?

Svaka spomenuta etapa dosad ukljuèuje serije procesa koji zahtijevajupostojanje mudrosti, volje i snage u njihovom biæu da bi postali ono što jesu.Jasno je da ne postoji moguænost da se takav lanac procesa koji djeluje u tak-voj harmoniji formirao sluèajno. Isto je tako nemoguæe da se takav sistem for-mirao vremenom. Ništa se ne bi promijenilo ni da proðu milioni ili èak mili-jarde godina. Sistemi koji saèinjavaju ovaj živopisni, raznobojni svijet nisu semogli pojaviti stjecajem okolnosti. Ovakvi savršeni sistemi mogu nastati sa-

Kroz svoje posebne slojeve atmosfera apsorbira veæinu štetnih zraka koje dolaze saSunca ili iz svemira. Allah, dž.š., dizajnirao je svaki od slojeva u korist života naZemlji.

Zašto ne pogledaju nebo iznad sebe?Kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu

nema nereda! (Kaf, 6)







mo kao rezultat posebnog dizajna(stvaranja), a to znaèi da su oni stvoreni.Allah, dž.š., ima vjeènu moæ i mudrost kojom obuhvaæa cijeli univerzum. Pri-mjeri Allahovog nenadmašnog umijeæa u stvaranju protežu se preko cijelogporetka u svemiru. Jedinstveni dizajn koji primjeæujemo u formiranju boja ta-koðer se odnosi na Allahovu nenadmašnu kreaciju. Allah ima vlast nad svi-ma.

On je Stvoritelj Nebesa i Zemlje i kada nešto odluèi On samo za to rek-ne: ‘Budi!’, i ono bude (El-Bekara,117)

ganglijska æelija

kupa

vanjski sloj mrežnjaèe

oèni živac

tamna mrljamrežnjaèabionjaèa

staklenakomora

centar regulisan leæom

dužica

prednja šupljina

rožnjaèa

prvofokusiranje narožnjaèi

slikacentriranana makuli

bion

jaèa

zjen

ica

soèivo oka Opæa strukturaslojeva rožnjaæei rodopsina.

štapiæbipolarna æelija

Dizajn u bojama


Boja je koncept koji nam pomaže da identifikujemo osobine objek-ta kao i da ga preciznije odredimo. Razmišljajuæi o bojama stvarioko nas, jednostavno æemo primijetiti da nas okružuje dugi niz bo-

ja. I živo i neživo ima boju. Živa biæa iste vrste, bilo gdje na svijetu, imajusvoju posebnu boju. Bez obzira gdje smo, boja mesa i lubenice uvijek je ista,tj. crvena, kivi je uvijek zelen, mora su uvijek nijanse plave i zelene, snijeg jebijel, limun žut, a slon ima istu boju bilo gdje da je na svijetu. Isto je i s bo-jom drveæa. Boje se nikada ne mijenjaju. Takoðer, isto je i s vještaèko proiz-vedenim bojama. Bez obzira gdje se nalazite, ako pomiješate crvenu i žutu,dobit æete narandžastu, ili ako pomiješate crnu s bijelom dobit æete sivu. Ovajje rezultat svugdje isti.

Ovdje bi možda bilo korisno razmisliti malo drugaèije. Zapitajmo se, pr-vo, kako su nastale boje stvari. Ovo možemo objasniti uz pomoæ primjera. Za-mislite da uðete u prodavnicu i ugledate tkanine razlièitih dizajna i modela,boja koje se izuzetno slažu jedna s drugom. Te tkanine nisu tu sluèajno. Svjes-ni ljudi skicirali su njihov dizajn, odredili im boje, podvrgli ih odreðenombroju procesa bojenja i, nakon što su ih propustili kroz mnogo meðufaza, iz-ložili su ih u prodavnici. Ukratko, postojanje ove tkanine zavisi od ljudi kojisu je dizajnirali i napravili. Kada ih gle-date, neæete reæi da su one tu igrom slu-èaja, ili da su dizajnirane stjecajem okol-nosti kao rezultat prosute boje na tkani-ni. Ustvari, niko razuman to neæe tvrditi.Doista, tu je stalno prisutna Volja, Kojanam predstavlja ono što mi stalno vidi-mo u prirodi, leptirove, cvijeæe, razno-bojna mjesta ispod površine mora, drve-æe i oblake itd, samo u naèinu kako sunam prikazani ovi materijali. Raznoli-kost koju vidimo na ovom svijetu poslje-dica je posebnog dizajna.. Dizajn se ma-nifestuje u svakoj etapi: od formiranjasvjetla do nastanka slike u boji, u našem

24

Allah je, nemaboga osim Njega,Živi i Vjeèni. Ne

obuzima Gadrijemež niti san.

Njegovo je ono štoje na nebesima i

na Zemlji.(El-Bekara, 255)

mozgu. Ovo je jedan od najvelièanstvenijih dokaza postojanja Vladara, tj.Stvaraoca dizajna boja. Allah, Koji posjeduje beskonaènu i nenadmašnu mu-drost i moæ stvaranja, stvara sve boje i oblike u svemiru kojem se èovjek di-vi.

Faze formiranja boja ranije su jasno iznesene. Nenadmašni dizajn prisu-tan u bojama, opisan u ovom poglavlju, bit æe ispitan u slijedeæim poglavlji-ma koja slijede u skladu s kretanjem svjetla preko oka do mozga.


Niko neæe tvrditi da jematerijal na slici tu sluèajno ida nema dizajnera. Sliènotome ne može se tvrditi daduga, leptiri, cvijeæe stvorenjaiz mora, ukratko, sve naZemlji, nema Stvoritelja.Stvaranje boja i oblika svihstvari pripadaju Allahu, dž.š.,Koji stvara bez ikakvogprethodnog primjera.


1. Svjetlost, život i bojeSunce je samo jedna od milijardi srednje velikih zvijezda u svemiru.

Ono što Sunce, za nas, èini najvažnijom zvijezdom u svemiru jesu njegovavelièina, odnos koji ima s planetama koje kruže oko njega, a posebno zrakekoje emituje. Kada bi samo jedna od osobina Sunca bila drugaèija od sadaš-njih vrijednosti, ne bi bilo života na Zemlji. Zaista, Sunce ima idealne osobi-ne da proizvede i održava život na Zemlji.3 Zato nauènici Sunce opisuju kao“izvor života” na Zemlji.

Sunce je jedini izvor toplote koji grije Zemlju na najbolji naèin, kao i iz-vori svjetla koje pomaže biljkama prilikom fotosinteze. Znamo da su toplotai fotosinteza neophodni za život. Povrh toga, dnevno svjetlo i raznobojni svi-jet ovisi i o zrakama koje dolaze od Sunca.. Pitanje koje nam, u ovom sluèa-ju, pada na pamet jeste kako ove zrake koje predstavljaju najbolji izvor ener-gije za Zemlju nastaju. Ove zrake, koje su kljuène za život na Zemlji, služetako važnoj svrsi i u isto vrijeme imaju sve nepohodne osobine za to, oèito nemogu biti pripisane sluèajnosti. Razloge za ovo bolje æemo razumjeti kada is-pitamo strukturu svjetla.

26ga

ma-

zrak

e

x- zrak

e

ultr

alju

bièa

ste

infr

acrv

ene

zra

ke

radi

oval

ovi

Valne dužine zraka iz svemira mogu biti veoma razlièite, one koje se kreæu odradiovalova koji imaju najdužu valnu dužinu pa do gama-zraka, koji imaju izuzetnomalu valnu dužinu.

Energija koju emituju zvijezde kreæe se u valovima kroz prazninu sve-mira. Tako se svjetlost i toplota koje emituje Sunce, koje je zvijezda, kreæu uobliku valova kroz prazni prostor. Kretanje ove energije koje emituju zvijez-de može se usporediti s valovima koji nastaju kada bacimo kamen u jezero.Kao što valovi u jezeru imaju razlièite dužine, tako toplota i svjetlo, kako sešire, imaju razlièite talasne dužine.

Na ovom mjestu bilo bi korisno saznati nešto o razlièitim valnim duži-nama svjetla u svemiru. Zvijezde i drugi izvori svjetla u svemiru ne emitujuistu vrstu svjetla. Ove razlièite zrake klasifikovane su prema svojim valnimdužinama i frekvencijama. Ove valne dužine prostiru se kroz golema podruè-ja. Naprimjer, najmanja valna dužina je 1025 puta manja od najveæe valne du-žine. (1025 je vrlo veliki broj koji se sastoji od broja 1 i 25 nula)4

U cijelom spektru sve zrake sa Sunca stisnute su u vrlo kratak interval.70% razlièitih valnih dužina koje emituje Sunce nalazi se unutar kratkog in-tervala èiji je raspon od 0.3 mikrona do 1.50 mikrona (mikron iznosi 10-6 m).

Svi uvjeti neophodni za postojanje života na Zemlji, direktno ili indirektno, zavise odsvjetlosti. U strukturu sunèevih zraka, s druge strane, ulazi dizajn koji zavisi odveoma delikatne ravnoteže.


Istražujuæi zašto sunèeve zrake imaju ovako kratak interval dolazimo do za-nimljivog zakljuèka: zrake koje èine život na Zemlji i nastanak boja moguæimsamo su one zrake koje se nalaze unutar ovog intervala.

Ian Campbell, britanski fizièar, koji definiše ovaj nenadmašni dizajn kao“nevjerovatno zapanjujuæe” u svojoj knjizi “Energija i atmosfera” obraæa paž-nju na slijedeæe:

“Radijacija sa Sunca (i s cijelog niza drugih zvijezda) trebala bi bitiskoncentrisana u siæušni pojas elektromagetnog spektra, koji precizno omo-guæava radijaciju neophodnu za održavanje života na Zemlji, što je velika slu-èajnost .”5

28

10-16

10-4

10-2

103

109

plava 0.40

gama- zrake

x-zrake

ultraljubièaste zrake

vidljiva svjetlost

infracrvene zrake

mikrovalovi

radiovalovi

crvena 0.70

Poredak unutar svjetlosti zapanjuje nauènike. Premda mnogi zraci dolaze iz svemira,sunèeve zrake, prema ovoj shemi, ogranièene su na veoma uzak interval. To jeprecizni interval potreban za život.

0.03

1.50

sunèevasvjetlost

Veliki dio ove uskopojasne radijacije dolazi sa Sunca, tj. iz elektromag-netnog spektra, a ovaj spektar ima onoliku dužinu koliko je najveæa valna du-žina 1025 puta veæa od najmanje, a zovemo je “ vidljivo svjetlo”. Zrake iznadi ispod ovog intervala koje dolaze do Zemlje jesu, s druge strane, infracrvenei ultraljubièaste zrake. Upoznajmo se ukratko s osobinama ovih dviju vrstazraka.

Infracrvene zrake dolaze do Zemlje u obliku toplinskih valova. Ultralju-bièaste zrake imaju veæu energiju, ali, s druge strane, mogu naškoditi živimbiæima. Infracrvene prolaze kroz atmosferu i osiguravaju toplotu. Time èineZemlju pogodnom za život. Ultraljubièaste zrake mogu doæi do Zemlje samou stanovitoj kolièini. Ako je kolièina ovih zraka veæa od odreðenog nivoa, oš-tetit æe tkiva živih biæa i izazvati masovna umiranja. U sluèaju da je kolièinamanja, energija potrebna za život neæe biti dostupna.

Ove su stvari od krucijalne važnosti za život. Kao što razumijemo funk-ciju i svrhu zraka koje dolaze sa Sunca, imamo red i kontrolu u svakom pos-tojeæem sistemu na svijetu. Doista, nemoguæe je da je taj sistem, ta delikatnaravnoteža koja se razvila, bio formiran sluèajno. Shvatajuæi funkciju i upotre-bu zraka emitovanih sa Sunca, nalazimo red i kontrolu svakog postojeæeg sis-tema na svijetu.

Ispitujuæi još jedan element ovog besprijekornog sistema mi, opet, vidi-mo nevjerovatnost nastanka ovoga kao posljedice sluèajnosti

2. Štit koji štiti zemlju: atmosfera Na predhodnim stranicama spomenuli smo da su neke sunèeve zrake

štetne za život na Zemlji. Da bismo otklonili ovaj štetni efekat potrebno je rje-šenje.

Razmislimo zajedno i naðimo rješenje ovoga problema tako što æemorazviti efikasan sistem za filtriranje zraka. Moramo takoðer uzeti u obzir dataj sistem mora biti multifunkcionalan kako bi štitio svijet od štetnih efekataSunca, kako bi zaštitu održavao stalno, sistem koji ne bi zahtijevao održava-nje i koji je isto tako sposoban sprijeèiti druge moguæe prijetnje Zemlji. Si-gurno bi u takvoj situaciji iskrslo nekoliko alternativnih rešenja. Ipak, ništa



što bismo uradili ne bi bilo efikasno isvestrano kao ovaj filter koji trenutnoprekriva Zemlju. To je atmosfera. Zem-ljina je atmosfera stopostotno uspješna ufiltriranju štetnih zraka, i Allah, dž.š.,napravio ju je posebno kako bi zaštitiosvijet.

Pomoæu posebnih slojeva atmosfe-re sunèeve zrake dolaze do Zemlje samou potrebnoj kolièini, zato jer ona obra-ðuje zrake u zavisnosti prema njihovimvalnim dužinama. Naša je atmosfera kaoveliko postrojenje za proèišæavanje ure-ðeno tako da filtrira ove zrake. Ovaj gi-gantski sistem za filtriranje, kakvog ne-ma sliènog na Zemlji, obavlja ove pro-cese zbog svoga posebnog dizajna.Allah, dž.š., privlaèi nam pažnju na stva-ranje neba kako slijedi: (arapska rijeè zanebesa/raj- “sama” jeste takoðer rijeè zanebo):

Stvaranje Nebesa i Zemlje sigurnoje veæe nego stvaranje roda ljud-skog, ali veæina ljudi ne zna. (El-Mu’min, 57) Zrake sa Sunca prilièno su speci-

fiène. Potrebno im je da posjeduju odre-ðene osobine koje bi im omoguæile daproðu kroz atmosferu do Zemlje. Tako iatmosfera mora imati odreðenu strukturu koja bi dozvoljavala tim zrakama daproðu. U suprotnom, niti bi postojanje atmosfere niti bi strukturalna pogod-nost zraka bila od koristi. Zbog propusne prirode atmosfere, zrake koje dola-ze sa Sunca lahko mogu doæi do Zemlje. Postoji još nešto što moramo spo-

30

250 km

F2 omotaè

F1 omotaè

Thermosfera

E-omotaèMezosfera

Mezopauza

D-omotaè

Stratosfera

Tropopauza

Troposfera

slojevi atmosfere

Stratopauza

menuti. Kada propušta samo vidljivu svjetlost i infracrvene zrake potrebne zaživot, atmosfera spreèava sve druge štetne zrake da doðu do Zemlje.

Zemljina atmosfera služi kao veoma važan “filter” za štetne zrake kojedolaze sa Sunca ili nekih drugih izvora u svemiru6. Michael Denton, renomi-rani professor, tvrdi slijedeæe:

“Èak i atmosferski gasovi sami po sebi veoma snažno absorbuju elektro-magnetnu radijaciju, i to one dijelove spektra koji se nalaze odmah pored vid-ljivog svjetla i infracrvene, s manjim talasnim dužinama. Primjeæujemo dakroz atmosferu može proæi samo izuzetno uzak spektar eletkromagnetne radi-jacije, od radio do gama-zraka, to jedino mogu valovi vidljivog spektra i tzv.bliža infracrvena svjetlost. Zapravo, nikakve gama, X zrake, ultraljubièaste,infracrvene zrake veæih talasnih dužina i mikrotalasna radijacija ne dolaze dopovršine Zemlje.”

Oèito je da u strukturi atmosfere postoji visoko razvijeni dizajn. Iz spek-

UVCkratkotalasnezrake (Atmosferazadržava oko100%)

Sunce

UVAkratkotalasnezrake (Skoro sveprolaze krozamtosferu)

Atmosfera

UVB srednjotalasnezrake (Atmosfera

apsorbira 70% ovihzraka )

Atmosfera dopušta samo neophodnimzrakama da doðu do Zemlje, dok drugeštetne zrake odbija nazad u svemir.


tra èija je dužina unutar cifre od 1025 Sunce emituje samo one zrake koje sukorisne i neophodne za raznobojni svijet, a atmosfera uglavnom bezopasnimi zaista korisnim zrakama dozvoljava da doðu do Zemlje. U dodatku, premaosobinama gasova prisutnih u atmosferi, oèi živih biæa, što su direktno izlo-žene sunèevom svjetlu, zaštiæene su od bilo kakvih štetnih djelovanja. Sve jeovo dokaz da je Allah, dž.š., sve stvorio u primjerenim proporcijama.

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta,Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio. (El-Furkan, 2)

32

Gustoæa materijala, tj, gustoæa atoma u svemiru i u atmosferi razlikuju se. Zato, kadasvjetlost uðe u atmosferu, više se širi i postaje difuzna jer pogaða više atoma. Oèi živihbiæa mogu vidjeti svijet samo ako opaze zrake koje dolaze nakon što su se raspršile,drugim rijeèima, atmosfera ih je oslabila. U svemiru nema atmosfere, svjetlost je tolikojaka da može povrijediti oèi. Tzv. bliže infracrvene zrake, odvojeno od svjetlosti, šire seatmosferom i zagrijavaju Zemlju.

Bijela svjetlost

Prizma

3. Svjetlost udara u materiju Svjetlost koja dolazi sa Sunca kreæe se brzinom 300.000 kilometara u se-

kundi. Zahvaljujuæi brzini svjetlosti mi uvijek vidimo svijet pun boja. Kako,onda, nastaje ova neprekidna slika?

Prolazeæi kroz atmosferu, velikom brzinom, svjetlost dolazi na Zemlju i“udara” u objekte. Kada svjetlost pri ovoj brzini pogodi objekat, dolazi do in-terakcije svjetlosti s atomima objekta, i ona se odbija razlièitom valnom du-žinom, što odgovara razlièitim bojama. Na ovaj naèin, knjiga koju sada drži-te, njene linije, slike, ono što vidite kada pogledate vani: drveæe, zgrade, au-tomobili, nebo, ptice, maèke, ukratko sve što vaše oèi vide reflektuje svojuboju.

Molekule omoguæavaju bojama da se reflektuju, a boja zavisi od pig-menta molekule. Tako boja koja se odražava s objekta zavisi od pigmeta mo-lekule u tom objektu. Svaki pigment molekule ima razlièitu atomsku struktu-ru. Atomski broj kao i tip i struktura atoma u molekulama razlièiti su. Svjet-lost koja pogaða tako razlièite pigmente odbija se u razlièitim nijansama bo-ja. Odbijena svjetlost koja posjeduje odreðenu kvalitetu boje kako bi se vid-jela i primila mora doæi do vizualne aparature koja je sposobna da je obradi.


Zrake koje dolaze sa Sunca sastoje se od èestica nazvanih “fotoni” koji se kreæu uvalovima. Kada foton pogodi elektron atoma èineæi ga fizièkim objektom na Zemlji,elektroni emituju svjetlost odreðene valne dužine koja “odgovara odreðenoj boji”.Naprimjer, kada sunèeve zrake padaju na lišæe to znaèi da su fotoni svjetla pogodiliatome molekula pigmenta na površini lista, a tom prilikom elektroni atoma u listuaktiviraju se. Tako, fotoni predstavljaju “boju” lista i poèinju putovati prema našimoèima.


4. Svjetlost dolazi do okaDa bismo ih vidjeli kao boju, za zrake reflektovane s objekta neophod-

no je da doðu do naših oèiju. Postojanje samog oka nije dovoljno. Kada doðudo oka, zrake se trebaju promijeniti u nervne signale koji idu u mozak, a ko-ji, opet, funkcioniše u harmoniji s oèima.

Razmislimo o našim oèima i mozgu kao o najbližem primjeru. Ljudskoje oko vrlo složene graðe i sastoji se od razlièitih organela i dijelova. Kao re-zultat simultanih i skladnih operacija svih dijelova mi vidimo i primjeæujemoboje. Sa svojim tkivima i organelama, kao što su suzne žlijezde, rožnjaèa, ko-njuktiva, mrežnjaèa, žilnica, oènim mišiæima i kapcima, oèi su nenadmašansistem. Zajedno s izvanrednom mrežom nerva koji uspostavljaju veze s moz-gom i krajnje složenim vidnim poljem oèi kao cjelina imaju veoma posebnustrukturu, a to je nešto što ne možemo pripisati sluèajnosti.

Nakon kratkog upoznavanja s okom, pogledajmo, takoðer, kako se do-gaðaj koji vidimo postavlja. Svjetlosna zraka koja ulazi u oko prvo prolazikroz rožnjaèu pa kroz zjenicu i leæu i tek onda pada na mrežnjaèu.

Percepcija boja poèinje u kupastim æelijama mrežnjaèe. Postoje tri glav-ne grupe kupastih æelija koje snažno reaguju na odreðenu boju svjetla. One suklasifikovane kao plave, zelene i crvene kupaste æelije. Crvena, plava i zele-na boja, na koje ove æelije reaguju, tri su osnovne boje u prirodi. Na razlièi-tim stepenima stimulacije kupastih æelija osjetljivih na ove vrste boja pojav-ljuju se milioni razlièitih boja.

Kupaste æelije preobražavaju ovu infomaciju koja se odnosi na boju unervne impulse kroz pigmente koje sadrže.8 Dalje, nervne æelije povezane sovim kupastim æelijama prenose nervne impulse do posebnog mjesta u moz-gu.To je mjesto u mozgu gdje se formira raznobojni svijet koji vidimo za na-ših života, i ono iznosi samo nekoliko kvadratnih centimetara.

34

5. Raznobojni svijet u našem mraku mozgaPosljednja faza formiranja boje dešava se u mozgu. Kao što smo spome-

nuli u prethodnom poglavlju, sliku preobraženu u nervni impuls nervne æeli-je oka prenose do mozga, i sve što vidimo u vanjskom svijetu prenosi se ucentar za vid u mozgu. Na ovom mjestu suoèeni smo sa zapanjujuæom èinje-nicom: mozak je komad mesa koji je potpuno mraèan iznutra. Nervni impulsod slike nastao na mrežnjaèi dešifruje se u mozgu koji je potpuno mraèan iz-nutra. Slika objekta s bojom i drugim osobinama formira se kao percepcija unašem centru za vid. Kako taj process, percepcija, zauzima mjesto u komadumehkog mesa?


Lijevo, vidimo veze izmeðu nervnih æelija i mrežnjaèe. Složene meðuveze izmeðurazlièitih slojeva æelije pomažu nervnim æelijama da vrše interakciju jedne s drugimi da rade zajedno. Nadesno je uveæana kupasta æelija. Dok nam kratke kupaste æelijepomažu da vidimo svijet kao obojen, duge štapiæaste æelije pomažu nam da vidimooblike i pokrete.

mrežnjaèa

oko

mrežnjaèa

svjetlosne zrake

epitel omotaèa

šupljine štapiæa

štapiæaste æelije

kupaste æelije

ravne æelije

bipolarne æelije

amakrinske æelije

vlakna optièkog

živca

ganglijske æelijetekuæina koja

ispunjava

prednju komoru

iza rožnjaèe

koroid, bjelooènica


Ostaje dosta nejasnoæa kako opažamo boje. Kromatisti još uvijek nisu u

stanju da odgovore na pitanje kako su nervni impulsi preneseni do mozga pre-

ko optièkog nerva i kakvu vrstu psihološkog efetka ovo stvara u mozgu.9 Sve

što oni znaju o tome jeste to da percepcija boja kao realnost postoji u nama,

tj. u centru za vid u mozgu.10 ( za više informacija vidi poglavlje Tajna poza-

dina materije)Ustvari, veæina procesa koje obavlja mozak još uvijek nije razjašnjena.

Objašnjenja ove teme veæinom su bazirana na teorijama. Bilo kako bilo, mo-

36

Sve što vidimo u vanjskom svijetu opažamo u mozgu. Raznobojno cvijeæe, ptice,nebo, planine, ljudi oko nas, ukratko, svaki detalj ovoga svijeta projektuje se u nas,unutar našeg mozga. Zapravo, mozak je potpuno mraèno mjesto. Onaj Koji namomoguæava da u tom mraènom mjestu, vidimo, osjeæamo, dodirujemo, èujemo tj. daprimjeæujemo sve detalje vanjskog svijeta, ukratko, Koji nam omoguæava da svevidimo jeste Allah, dž.š.

zak savršeno ispunjava sve svoje zadatke od trenutka kada je èovjek nastao,kao što to i danas radi. Zajedno s bojom, dizajnom, zvukom, mirisom i oku-som, ljudi doživljavaju trodimenzionlani svijet u komadu mesa teškom okokilogram. To je moguæe samo Allahovim savršenim stvaranjem. Svi nalazenenadmašna èuda stvaranja odmah kod roðenja. Èovjek uopæe nema kontro-le ni kod formiranja svojih sposobnosti ni kod njihovog kontinuiteta ni bilokoje druge faze.


Molekule koje prozivode boju: Pigmenti


U prijašnjim poglavljima spomenuli smo da zbog razlièitih osobina ato-ma pigmentarnih molekula objekti reflektuju razlièite svjetlosti, stoga nasta-ju razlièite nijanse boja. Pogledajte još jednom oko sebe. Razlièite boje u va-šem vidokrugu upuæuju na postojanje istoimenih pigmenta jer su boje svegašto vidimo u našem okruženju prisutne u sastavu materije. Zelena boja bilja-ka, boja kože, boje životinja, ukratko, sve boje proizlaze iz strukturnih osobi-na pigmenta koji se nalazi u ovim objektima ili živim biæima.

Šta je pigment?Pigmenti koji postoje i u našim oèima i u vanjskoj površini objekata

predstavljaju specijalne molekule koje izazivaju boje. Potrebna je odreðenaenergija da se pigmentarne molekule aktiviraju. Nesumnjivo, kao i u ostalimfazama formiranja boje, tu je opet savršena harmonija izmeðu pigmenata isvjetla. “Nevidljiva svjetlost” koja dolazi do Zemlje specijalno je ureðena za“pigment” u molekulama koje su u živim biæima poznate i kao molekule bo-je.

Štaviše, ljudske oèi, isto tako, imaju graðu koja je prilagoðena ovoj svr-si. Razlog zbog kojeg se kupaste æelije nalaze na mrežnjaèi opažaju osnovneboje, crvenu, zelenu i plavu, nalazi se u posebnim molekulama pigmenta ko-je imaju. Najvažniji zadatak, kada vidimo raznobojni svijet koji ovi pigmetiobavljaju, jeste pretvaranje energije “boje” u živèani impuls. To znaèi da sesve što znamo kao boja prenosi pomoæu ovih pigmenata valnom dužinom nakraju do mozga kao nervni impulsi.11

Energetski nivoi vidljive svjetlosti odgovaraju nekim energetskim nivo-ima koji su potrebni za aktiviranje molekula pigmenta u koži živih biæa, ili unjihovim krljuštima, ili u perju, ili u krznu što prekriva njihovu kožu, i na tajse naèin formira njihova boja.

Pigmenti, kao što vidimo, nalaze se u centrima za vidi i u tijelima živo-tinja i u savršenom su skladu s drugim tjelesnim sistemima. Nedostatak poje-dinih molekula pigmenta kod živih biæa ili pak njihova prisutnost manja odpotrebne u centru za vid rezultirat æe nesposobnošæu živog biæa da razlikujeboje u svojoj okolini.

Pitanje je kako se te specijalne molekule meðusobno “razumiju” u koži

40

živih biæa? Možemo dati odgovor na ovo pitanjesamo daljim postavljanjem pitanja. Jesu li živabiæa došla do posjeda te boje, primajuæi osobineposebnog spektra svjetlosti koji dolazi do Zem-lje, te prema tome izabrala posebni pigment?

Jasno je da je moguænost da se takvo nešto desi jednaka nuli. Ove posebnemolekule su sa svjesnom namjerom postavljene na kožu živih biæa. Oèito jeda ni živa biæa ne mogu sama iznijeti ovakav proces niti mogu sluèajnim iz-borom dovesti do ovakvog formiranja. Pitanje harmonije jeste nešto što nijemoglo samo da se desi jer je Onaj Koji to želi, stvorio, Onaj Koji drži sve podkontrolom. Allah, dž.š., stvorio je svako živo biæe s vrlo sofisticiranim, nje-mu svojstvenim, osobinama. Sve, i živo i neživo, ima pigmente odgovaraju-æe boje. Oni selektivno apsorbuju svjetlost u zavisnosti od njihove strukture.Ne reaguje svaki pigment na svjetlost na isti naèin. Zbog toga, ne može se po-desiti ista hemijska reakcija i formirati ista boja.

Uzmimo hlorofil, pigment koji biljke èini zelenim, kao primjer. Ovajpigment apsorbuje odreðene valne dužine koje dolaze sa Sunca i reflektujesvjetlo valne dužine koja odgovara zelenoj boji. Hlorofil, pigment molekuleu biljkama, odbija fotone koji izgledaju zeleno za njihovu valnu dužinu. U is-to vrijeme energija koju biljke primaju sa Sunca omoguæava im da proizvodeugljikohidrate, osnovni izvor hrane za sva živa biæa.12 Razlièiti pigmenti mo-lekule odbijaju posebne boje na odreðenim talasnim dužinama s obzirom nanjihove molekularne osobine, i zbog toga izazivaju drugaèije hemijske reak-cije.

Razlog zarazlièitost bojau listovimacvijeta jestereakcijapigmentnihmolekula,prisutnih ustrukturicvijeæa, nasvjetlost.


Postoji mnogo vrsta pigmenta u prirodi. Nekoliko je primjera dovoljno da po-kažu kako su pigmenti molekule posebno napravljeni za život.

Primjeri vrsta pigmenta Izvor zaštitne boje: melaninOèi živih biæa prilièno su osjetljive na svjetlo i lahko mogu biti izložene štet-

nom djelovanju. Ipak, zahvaljujuæi sistemima potpore koje je Allah, dž.š., poseb-no stvorio, mi možemo gledati u pravcu Sunca i vidjeti naše okruženje. Jedan odtih sistema potpore jeste grupa pigmenta prisutna u oku.

Kao što je poznato, boja oèiju živih biæa razlikuje se od jedinke do jedinke.Ono što im daje boju jesu, opet, pigmenti. Melanin je jedna od tih pigmentnih sup-stanci koja oèima daje boju. Isti pigment vašoj koži i kosi, takoðer, daje boju. Paipak, melanin pruža više od boje. Nauènici vjeruju da melanin, koji postoji u oèi-ma, nudi i zaštitu od vrlo štetnih efekata sunèevih zraka i da poboljšava vid. Tvarmelanin, prirodno rješenje problema opasnih zraka svjetlosti, apsorbuje visokoenergetsku svjetlost bolje od nisko energetske svjetlosti. Tako, ona jaèe apsorbujeultraljubièastu nego plavu, a plavu jaèe nego zelenu.13 Na ovaj naèin melanin osi-

42

Hlorofil, pigment u biljkama, dominira nad drugimpigmentima. Zbog toga su biljke zelene.

gurava zaštitu leæe oka od ultraljubièastih zraka. On osigurava skoro optimal-nu zaštitu mrežnjaèe, filtrirajuæi razlièite boje koje imaju sposobnost da ošte-te tkivo mrežnjaèe – na taj naèin smanjuju rizik od makularne degeneracije.Kod ljudi s više melanina u oèima ima manje sluèajeva makularne degenera-cije, dok kod ljudi s manje melanina ima više sluèajeva makularne degenera-cije. Do èetrdesete godine, oko 15 % naših prvobitih zaliha melanina izgubise iz oka, a oko 25% izgubi se do pedesete. Uloga melanina u oku jeste pre-sudna. Oftamolozi smatraju da melanin u oku smanjuje rizik od makularnedegeneracije izazvane starenjem. 14

Kako saznajemo, svaka od funkcija supstance melanina pokazuje namspecijalnu namjenu ove susptance.

Odgovor na pitanje kako je tako savršena tvar nastala jeste to da je ne-

Svjetlosne zrake sa Suncaaktiviraju pigmente u objektu izato se boja formira. Možemousporediti pigment molekule sasijanjem èiji izbor zavisi odvelièine njihovih pora. Kao usijanju, valne dužine kojepigmenti izaberu prema svojojstrukturi, to znaèi boja, varira.

plavo reflektovanopigmentom

Krv sadržava raznobojnepigmente koji nose kiseonik potijelu. Ta boja varira meðu živimbiæima. Naprimjer, krv sipe jesvijetloplava ili prozirna, krvdrugih životinja i ljudi crvena je.Crvenilo kokošije krijeste i veæinekozica izazvane su krvnimpigmentima.

moguæe da je takva višenamjenska tvar s tako savršenom strukturom nastalasluèajno. Allah, dž.š., stvorio je tvar melanin, kao i druge stvari na svijetu, naposeban naèin da služi blagotvornoj svrsi - ljudima.

Izvor živih bojaKarotenoidi (i lipokrome) jesu pigmentarne molekule, sintetizirane u

biljkama, koje odbijaju žutu, zelenu i narandžastu boju. Životinje, hraneæi sebiljkama, mogu doæi do tih boja.

Otrovne spužve, krinodeje, otrovni morski krastavci i neki mekušci jesudjelimièno ili potpuno u žutoj, crvenoj ili narandžastoj boji koja je nastala kaorezultat karotenoida. Oni su, takoðer, prisutni u krilima leptirova i u kljunovi-

Velike crvene oèi žabe šalju upozorenje njihovimgrabljivcima. Oèi gmizavaca viðenih iznad imajutakvu boju da ne kvare njihovu kamuflažu. Oèi sovena lijevoj slici imaju boju koja predstavlja posebnostnjene vrste.

ALLAHOVO UMIJEÆE STVARANJA BOJA44

ma ptica. Kod odreðenih insekata luèe ih specijalne žlijezde koje su žute ilicrvene boje. Zaèudo, ova su jedinjenja obièno blijedozelene ili su bez boje, ipostaju jarko žuta u krvi otrovnih insekata. Karotenoidi nisu samo korisni kaoboje upozorenja. Kod nekih insekata oni se pretvaraju u otrovna jedinjenja itada imaju dvojaku upotrebu: kao oružje i kao signal. 15 Na osnovu ovih vrloposebnih sistema koje je Allah stvorio mnoga druga živa biæa nastavljaju daprosperiraju.

Dosad, ukratko smo ispitali samo nekoliko tipova pigmenata u prirodi.Zakljuèak do kojeg smo došli u svjetlu ovog pregleda jeste prisustvo savrše-nog dizajna koji se otkriva u pigmentima, u atomima koji formiraju pigmen-te i u svim nastalim bojama. Allah, dž.š, Gospodar ovog izuzetnog dizajna,Gospodar svjetova, upoznaje nas lièno s jedinstvenim umijeæem u bojama ko-je On stvara u prirodi.

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba-ju shvatiti i da uši njihove èuju ono što trebaju èuti, ali oèi nisu slije-pe, veæ srca njihova. (El-Hadždž, 46)


Izvor živih boja prisutnih kod kljunova tukana takoðer su pigmentarne molekule.

Jezik boja


Kao što su boje bitne za ljude za shvatanje njihovog okruženja, onesu isto tako potrebne i drugim živim biæima da prežive. Živa bi-æa imaju “jezik boja” koji radi prema svjetlu i sistemu percepcije

koju oni posjeduju. Razlièita boja ima razlièito znaèenje za svako živo biæe.Da bi preživjelo, svako živo biæe mora poznavati jezik boja koji se koristi unjegovom prebivalištu, zato jer vitalne funkcije mogu biti kontrolisane samopoznavanjem ovog jezika.

Pa, kako živa biæa koriste taj jezik boja?Prvo, veæina živih biæa treba pomoæ boja da bi našla hranu. Drugo, boje

koje postoje na formacijama kao što su koža, krljušt i krzno imaju važnu ulo-gu u kontinuitetu života, u njihovim osobinama apsorbiranja ili raspršivanjatoplote. Osim toga, živa biæa koriste svoj kolorit kako bi se zaštitila od svojihneprijatelja. Zahvaljujuæi usklaðivanju boja s njihovim staništem, oni se mo-gu maskirati i tako zaštititi od svojih neprijatelja. Alternativno, njihove boje ipredlošci mogu postaviti obeshrabrujuæu sliku za njihove neprijatelje. Bojatakoðer pomaže životinjama da prepoznaju svoje partnere i mlade. Majka pti-ca, naprimjer, razumije koje od ptiæa treba ili ne treba hraniti po boji njihovihotvorenih kljunova. Slièno tome, ptiæi prepoznaju svoju majku, i na taj naèinsaznaju da im je stigla hrana.16 Kao što vidimo na primjerima iz prirode, živabiæa, da bi preživjela, moraju znati znaèenje boja. Kako bi ispravno stekli ovaznanja, moraju posjedovati podesan sis-tem percepcije.

Ako nemaju ove sisteme, ne mogubiti sposobni opažati svoje okruženje iliobavljati aktivnosti od životnog znaèaja.Oni, takoðer, ne bi bili sposobni prepoz-nati svoju hranu ili zapaziti svoje nepri-jatelje. Zbog toga, u krajnjem sluèaju,oni bi se u vanjskom svijetu isticali i bi-li bi lahak plijen osuðen na propast.

Sigurno, niko ne može tvrditi da jetako sofisticiran sistem mogao nastatisluèajno. Svaki sistem, svaki sklad, di-

48

Majke ptica hrane svoje mlade premaboji njihovih otvorenih kljunova.

zajn, program, plan, svaka ravnoteža mora biti stvorena od dizajnera. Sigur-no je da postoji viša volja i moæ koja je savršeno smjestila ovaj sklad meðuživa biæa i staništa u kojima oni žive. Vlasnik ove moæi obuhvata kako okru-ženje i sama živa biæa, tako i sistem koji On koristi s višim znanjem. Gospo-dar ove moæi jeste Allah, dž.š., Gospodar svjetova.

Kada ispitamo živa biæa, vidimo koliko vješto ona koriste jezik boja. Udaljem tekstu navest æemo neke primjere jezika boja koji imaju važno mjestou životu živih biæa.


Allah, dž.š., stvorio je svaku boju na Zemlji. Nebo, planine, usjevi, leptirovi, crvenejabuke, narandže, papagaji, fazani, crno grožðe, drveæe, ukratko, sve što vidite uvašem okruženju ima ove boje jer Allah, dž.š., tako hoæe. Allah, dž.š., govori oovome u slijedeæim ajetima:

Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoæu njestvaramo plodove razlièitih vrsta, a postoje brda bijelih i

crvenih staza, razlièitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i životinja istoke ima, isto tako, razlièitih vrsta. A Allaha se boje od robovaNjegovih - uèeni. Allah je, doista, silan, i On prašta. (Fatir, 27-28)


KamuflažaKamuflaža je jedna od najuèinkovitijih taktika odbrane koje životinje

koriste. Samokamuflirajuæe su životinje pod nekom vrstom zaštite svoga tije-la koje je stvoreno u velikom skladu s njihovom okolicom. Tijela ovih živo-tinja skladna su toliko s njihovom okolicom da je, kada gledate njihove slike,gotovo nemoguæe reæi da li su one biljke ili životinje, ili je teško meðusobnorazlikovati životinju i biljku koje se nalaze u istoj okolici.

Živa biæa koja su svoj kolorit prilagodila okolici u kojoj žive uvijek suprivlaèila pažnju nauènika. Istraživanja su fokusirana na traženje odgovora napitanje kako živa biæa mogu izgledati potpuno isto kao neka stvorenja koje jepotpuno razlièite strukture.

Jeste li ikada pomislili, šetajuæi vrtom, kako, naprimjer, žaba izgleda is-to kao list, i tek u zadnjem trenutku skoèi i iz-bjegne da stanete na nju, zatim kako je onadošla u posjed tih oblika i boja? Kamuflaža jeza žabu veoma važan odbrambeni mehani-zam. Žaba koja je neprimjeæena u svojoj oko-lici lahko pobjegne svojim neprijateljima.

Ružièasti pauk na ružièastom cvijetumože uspješno oponašati razlièite nijanse ru-žièastog cvijeta, drugi pripadnik iste vrstemože se prilagoditi boji drugog cvijeta, na-primjer žutoj, dok se penje na njega.

Kada neko gleda granu, misleæi da nemaništa na njoj, iznenada leptir može odletjeti snje. Ovaj leptir koji je sekundu ranije izgle-dao kao suhi jesenas osušeni dio, savršen jeprimjer èuda kamuflaže.

Kao što æemo vidjeti na stranicama koje slijede, sliènost živih biæa i ob-jekata na kojim žive spreèava njihove neprijatelje da ih primijete. Oèito je daova zamaskirana stvorenja nisu sama sebe na svoju vlastitu inicijativu napra-vila da izgledaju isto kao list, grana ili cvijet. Štaviše, ona nisu èak ni svjesnada su zaštiæena zbog ove sliènosti. Unatoè ovome, ona u svim ovim primjeri-

50

Njega hvali sedamnebesa, i Zemlja, ioni na njima, i ne

postoji ništa što Gane velièa, hvaleæi

Ga, ali vi nerazumijete

velièanje njihovo. -On je doista blag imnogo prašta. (El-

Isra, 44)

ma i bez izuzetaka veoma vješto koriste kamuflažu. Insekt ima istu boju kaoi cvijet, zmija stoji mirno kao da je grana drveta, žaba se prilagoðava bojivlažnog tla, ukratko, sva samokamuflirajuæa stvorenja dokaz su koji govori daje kamuflaža specijalno stvorena odbrambena taktika.

Nijedno živo biæe ne može izvoditi takve zadatke samo ili sluèajno. Si-gurno, Onaj Ko je živim biæima podario sposobnost da se kamufliraju i smjes-tio hemijske procese u njih kako bi mogli obavljati te promjene boja jesteAllah, dž.š, Sveznajuæi, Mudri.


Na sliciskakavacoponaša korudrveta.Kamuflažakoju je razvioskakavac takoje savršena daizgleda kao dase na drvetunalazi lišaj. Toje Allahovosavršenstvostvaranja.

Misumena varia, vrsta pauka koju vidimo nalijevo, uzavisnosti na kojem se cvijetu nalazi, može imatirazlièite boje u rasponu od žute do bijele.17 Vrstapauka iznad prestaje se kretati samo kada su boja ikonfiguracija biljke najpogodnije za sakriti se. 18

Na fotografiji lijevo dva myirapodarazvila su gotovo identiènu boju biljakana kojima žive. U ovom sluèaju oni suzaštiæeni od svojih neprijatelja. 20

Neke vrste insekata od svih neprijatelja štite sepomoæu grupne kamuflaže. Naprimjer, Phiatidi, vrstatropske hemiptere naðene na Madagaskaru imapotpuno i brilijantno obojena krila. Kada seodmaraju na stablu, kao na ovoj fotografiji, oni lièena cvijet. 19 Ovo zavodi lovce koji su u potrazi zainsektima.

Na osušenim livadamasavana lavica u lovu skoroje nevidljiva jer se bojalavice stapa sa okolicom Geparda je teško primijetiti uvisokoj travi. To je zato jerstotine taèkica razbijajuliniju tijela životinje. Jakosvjetlo naglašava crnetaèkice geparda i takoefektom pjega poveæava ili“razbija” konturu tijela. 21

Gusto bijelo krzno polarnogmedvjeda, u kombinaciji sanaslagama masti ispod kože, štiti gaod strašne hladnoæe. Meðutim, bijelokrzno služi još neèemu – kaokamuflaža kada medvjed lovi. Na istinaèin bijelo krzno osigurava dobruzaštitu i zeèevima koji žive u snijegu.

Kamuflaža ne postoji samo na površini kože. Mišiæi nekih vrsta žaba iztropskih šuma Južne Amerike obojeni su. U krvi im se nalaze æelije kojeprenose kiseonik. Zato, promjene izazvane potrebom za kamuflažom neæe sepojaviti samo na koži nego i unutar tijela.22

Suhe granèice i lišæe, kada seskvase potamne. U istom maniru, žabe i žabe krastaèe, takoðer,mijenjaju boju i za vrijemekišnog vremena, postajutamnije. Ove promjeneosiguravaju da æe oni ostatidobro kamuflirani meðu mokrimgranèicama i lišæem. 23

Nemoguæe je da ova zadivljujuæaharmonija bude sluèajna.

Na slici (lijevo)nalazi sekopnena žabakoja mijenja bojupremavremenskimuvjetima.

Listolika žabica stopila se sasupstratom malezijske šume. Žaba jenajbolje kamuflirana kada se gledaodozgo, tj. iz ugla iz kojeg grabljivcinajèešæe gledaju.24 Na slici (desno)nalazi se žaba druge vrste koja izgledakao dio drveta. Oba živa biæa prilièno jeteško razlikovati od okolice.

Na slici (desno) nalazi seštapiæasti insekt. Štapiæastiinsekti kamufliraju seovako kako bi moglipobjeæi svojim predatorima.Sposobnost oponašanja,meðutim, nije ogranièenasamo na odraslemiriapodejere, i jaja sutakoðer kamuflirana. Nazemlji ona izgledaju skorokao biljno sjeme.26

Nemoguæe je da živa biæaprave boje u svojim tijelimakoja su ista kao njihovaokolica ili da stvarajuoblike koji lièe na drugevrste. Allah, dž.š., Koji jenjihov Stvoritelj dao je oveodlike svim stvorenjimakoji imaju sposobnostkamuflaže.

U toku dana kada sugrabljivci najaktivniji,veæina mimetièkih životinjaostaju nepokretne. Èak inajmanji pokret može odatinjihovo boravište.Naprimjer, brazilskogskakavca nemoguæe jerazlikovati od vlati trave nakojoj se nalazi.25

Uzorak skakavca ispod veoma je slièan tragovima parazitskih gljivica na lišæu. Pored toga,pošto ga njegove duge noge mogu odati, noge nekih skakavaca, kao što je to u ovomsluèaju, potpuno su prozirne. 27 Sigurno je da životinje svjesno ne biraju da èine ovaoponašanja koja su tako savršena da ne ostavljaju suhe dijelove i nabore lista. Allah, dž.š.,stvara sve savršeno, pa tako i skakavce.

Na fotografiji vidimo skakavca kojiimitira list. Centralna žila i dvijesimetriène polovine na stranamaove vene koje postoje u generalnojstrukturi lista, takoðer su potpunoprisutne na ovim skakavcima kakovidimo na fotografijama.

Na gornjoj lijevoj fotografiji nalazi se bogomoljka koja je skoro nevidljiva meðuružièastim cvijeæem. Suprotno veæini bogomoljki èija tijela imaju dugaèak i uzakprvi dio protoraksa, ova vrsta iz Kosta Rike (velika fotografija) ima ovaj segmentdrugaèiji, slièan listovima na kojima ta bogomoljka živi.

Bogomoljke spadaju meðu najuobièajenijegrabljivce u šumama i savanama kaonajtoplijim regijama na svijetu. Cijelo tijelobogomoljke dizajnirano je za lov. Bogomoljkanimfa, vidi sliku ispod, iz tropskih šumajužne Afrike gotovo je ista kao suho lišæepaprati. Kada bi se odmarala na zelenomlistu, lahko bismo je uoèili. Veæina vrsta

obraæa puno pažnje na traženje pogodnogmjesta gdje može da se smjesti i èeka nasvoj plijen. 28 Jasno je da nije moguæe zaova stvorenja da sama smisle ovakav sistem.Onaj koji nadahnjuje sva stvorenja kako dadjeluju jeste Allah, dž.š., Gospodaruniverzuma.


Šta gmizavac u divljni èini da se zaštiti od svojihgrabljivaca? Za ova sporopokretna stvorenja jedan odnajlakših naèina, definitivno, jeste da se sakriju. Naj-bolji naèin skrivanja jeste prilagoðavanje tijela stvore-nja okolici. Mnogim životinjama boje i šare obiènosluže kao spasioci života. Naprimjer, u šumi je gotovonemoguæe uoèiti zmiju-nosorog, vrstu tropske zmijekoja živi u prašumama Afrike, zbog toga što je njego-va koža prekrivena plavim, crvenim, žutim, crnim ibijelim geometrijskim uzorcima. Interesantno je da seboje zmije slažu s okolicom u kojoj živi. Ovaj odnos,jedan na jedan, u umu pobuðuje mnoga pitanja. Kakosu se ove boje, koje su tako dobro usklaðene s okoli-com, pojavile? Da li je moguæa da su one nastale slu-èajno ili ih je proizveo gmizavac lièno?

Sigurno, to nikako nije moguæe. Nemoguæe je zagmizavca da prvo analizira svoju okolicu, pa da odlu-èi kakvu vrstu promjena mora napraviti, i konaènoodrediti koju boju i šaru da poprimi. Nadalje, potpunoje nelogièno i nerazumno tvrditi da je, možda, sistemu njegovom tijelu uspostavljen tako da je mogao iz-vesti hemijske reakcije potrebne za takvu promjenu.

Èak i èovjek, jedino živo biæe na Zemlji obdareno razumom, ne možemijenjati boju niti bilo koji dio svoga tijela. On ne može uspostaviti u svomtijelu sistem koji bi prouzrokovao takve promjene. U ovom sluèaju, postojisamo jedno objašnjenje za savršenu sliènost boja gmizavca s bojama njego-vog okruženja, tako usklaðenog da se èak ni sjene ne razlikuju. Beskonaènosuperiorni Vlasnik mudrosti kreirao je ovo živo biæe. Ova kreacija pripadaAllahu, dž.š, Svemoguæem. Allah, dž.š., jeste Onaj Koji zna najbolje potrebesvakog živog biæa.

60

Skoro je nemoguæerazlikovati neke vrstezmija koje nastanjujutropske šume Kosta Rikeod grana drveæa nakojima se odmaraju.

Australski lisni gekon obièno živiblizu drveæa i veoma je slièannjihovoj kori. Rijetko pokazujesvoj bijeli trbuh. Èak su i oèiguštera dobro kamuflirane.(lijevo) U ovom sluèaju, leopardgekon iz Pakistana samo gornjimdijelom tijela imitira podlogu nakojoj može biti otkriven. Trbuhmu je skoro potpuno bijel zatošto su mali gmizavci uvijekoprezni da ne otkriju taj dio tijela.(gore) 29

Bicaste zmije jugoistocne Azije zive na drvecu i prekrivenesu zelenim krljuštima. Ove krljušti koje prekrivaju gornji diotijela zmije maskirane su tako da izgledaju kao patina lišajai algi koji prekrivaju drvo.


Najslavniji kamuflirani gmizavac – kameleonJeste li ikada vidjeli kameleona kako mijenja svoju boju zavisno od okruže-

nja? Ovo zaista vrijedi vidjeti. Kameleon ima tako izuzetnu sposobnost da se ka-muflira na taj naèin da njegova spretnost zapanji svakoga. Premda mnoge drugevrste gmizavaca imaju sposobnost mijenjanja boja, niko od njih nije u stanju mije-njati ih tako brzo kao kameleon.

Kamelon koristi crvene i žute nosioce boja, plave i bijele omotaèe, reflektore,i “hromatospore”, kožne æelije koje odgovaraju na toplotu, svjetlo i raspoloženje ži-votinje.30 Ako stavite kameleona, naprimjer, u vrlo žut ambijent, vidjet æete kako seboja njegovog tijela odmah mijenja u žutu i prilagoðava se svom okruženju. Štavi-še, kameleoni se ne prilagoðavaju samo jednoj boji nego višebojnim podlogama.Tajna njegovog dostignuæa leži u æelijama boja, koje se nalaze ispod kože ovogmajstora kamuflaže. One se uveæavaju i brzo mijenjaju mjesto kako bi se kamele-oni prilagodili okolici. Da li je kameleon mogao napraviti tako savršenu adaptacijusam? Kako ova stvorenja stvaraju nerazluèivu smjesu s okolicom u kojoj žive, dokjedan vrsni umjetnik mora satima raditi kako bi postigao ekvivalent samo jedne pri-rodne boje?

Zaista, bilo bi nerazumno tvrditi da kameleon može izvesti tako nešto svojomvoljom. Jasno je da je nemoguæe za gmizavca da odreðuje izgled svoga tijela, nitida smjesti sistem u svoje tijelo koje mijenja njegov izgled. Bilo bi jednako besmis-leno tvrditi da ovo stvorenje ima kontrolu nad æelijama i atomima u svom tijelu, daje sposobno uèiniti bilo kakvu promjenu koju poželi, i proizvesti odgovarajuæi pig-ment. Potpuno je protivrjeèno i nesuvislo tvrditi da je tako izuzetna sposobnost nas-tala sluèajno. Nijedan mehanizam u prirodi nema moæ proizvesti tako savršenuvještinu i podariti je biæu kojem je potrebna. Kao i sva druga živa biæa na Zemlji,Allah, dž.š., stvorio je takoðer, i kameleone. Allah, dž.š., ovim primjerima prikazu-je nam jedinstvenost Svoga umijeæa stvaranja. Allah, dž.š., jeste Svemoguæi, Mu-dri.

Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri. Nje-gova je vlast i na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje i On sve može.(El-Hadid, 1-2)

62

Kameleoni sujedna od najboljihsamomaskirajuæihživotinja. Kao štovidimo nafotografiji gore,hladna sjenapaprati privremnose odražava natoploj kožikameleona.

Lignja i hobotnicatakoðer mogu brzomijenjati boju. Ponekadse èini da boja njihovimtijelom pulsira uvalovima. Mnogorazlièitih stvari utjeèe naove promjene: ljutnja,kada ugleda hranu, strahi boja pozadine. 31 Allah,dž.š., stvorio je ova biæazajedno s njihovimmoguænostima koje impomažu da se zaštitepod morem. Allah, dž.š.,jeste Onaj Koji sveobuhvata, Sveznajuæi.

Promjena boja u skladu s okolicomDa li živa biæe koriste boju samo da se zaštite od svojih neprijatelja? Si-

gurno, ne. Neke životinje, takoðer, štite se od hladnoæe i vruæine pomoæu en-zima koji daju boju dlakama što prekrivaju njihova tijela. Tako, naprimjer,kod životinja koje žive u hladnim predjelima krzno prekriva njihove noge, oèii nos, a najosjetljiviji dijelovi tijela obojeni su u crno. Crna boja krzna osigu-rava više toplote za životinje i time im pomaže da se lakše zagriju, isto kaokada ljudi pokušavaju iskoristiti sunce noseæi tamno obojenu odjeæu zimi.Promjena boje jeste zajednièka kod kopnenih životinja. Naprimjer, ljeti bojakrzna sjeverne lisice mijenja se u bijelu jer joj je tjelesna temperatura visoka.Zimi, meðutim, kada postaje hladnije, tjelesna joj temperatura pada, i osigu-rava joj prikladnije okruženje za lakši rad en zima. Iz tog razloga krzno sje-verne lisice postaje tamnije. Zeèevi, lisice i smeði tvorovi koji žive na sjever-nijim geografskim širinama mijenjaju boju. Imaju smeðu ljeti, a bijelu zimi.

Dok su u zimskim mjesecima neke ptice potpuno bijele, one na proljeæeuzimaju novi izgled koji odgovara boji tla i vegetacije.

Boje upozorenjaŽiva stvorenja koriste boju u razlièite svrhe. Koriste ih kao znak upozo-

renja, i to je jedna od njenih svrha. Na stranicama koje slijede dat æemo nekeprimjere.

Ove snježne jarebice dobar su primjer kako se kamuflaža mijenja prema godišnjem dobu.

Jedna od najopasnijih žabajeste žaba zvana “otrovnastrelica”. Ovaj mali vodozemaciz vrste Dendrobata u svojojkoži ima otrov poznat kao“batracotoxin”, za koji sevjeruje da je najaèi poznati otrovu životinjskom carstvu. Imežabe izvedeno je zbog upotrebeotrova kod odreðenihamazonskih plemena. Toliko jeotrovan da ih Indijanci koristena vrhu svojih strelica kadalove. 32 Boja životinja pomažedrugim životinjama daprepoznaju ko je meðu njimaotrovan.

Pripadnici vrste Sinanceideajesu ribe sa relativno malim ikompaktnim tijelom. Nemajukrljušti, ali su prekrivenibradavièastim izraslinamakoje savršeno maskiraju ribudok se odmara na dnu i èekaplijen. Ove izrasline razbijajukonture tijela zbog èega overibe lièe na stijene. Ove seribe èesto kamufliraju takošto se zakopaju u pijesak. 33

U Južnoj Americi postojimnogo otrovnih i neotrovnihzmija koje isto imaju živkolorit. Sve su pokrivene sažutim, crvenim i crnimprstenovima. Sve se zovukoralne zmije. Neke od njih,prave koralne zmije,smrtonosne su. Druge,nazvane “lažni korali”, samooponašaju otrovne. Ono štoih razlikuje jedne od drugihjeste raspored obojenihprstenova. Korist koju lažnekoralne zmije imaju od ovesliènosti jeste to što su timezaštiæene od svojihneprijatelja. 34

Papilionida istièe svoj crveni, antenasti osmeterium (iznad), organ koji nekileptirovi istaknu kada èuju da se približava neprijatelj. Pokreti ovog jarko obojenogprodužetka plaše male ptice. 35

Fulgoridae su vrste èesto jarkoobojenih velikih homoptera iztropskih krajeva. Njihove glaveprodužene su u obliku izdubljenog “roga”. Vrste fulgoridae na glavi imajuizraslinu sliènu rogu koja oponaša otvorena usta (ukljuèujuæi i zube) krokodila.(slika slijeva) Vjeruje se da je funkcija ovih izraslina povezana s udvaranjem.Kamuflaža fulgorida, kako vidimo na manjoj slici, zasniva se na sliènosti sakorom drveta. Kada se uznemire, oni otvaraju svoja krila i pokazuju dva velika“oka”. Ovo iznenadi neprijatelja i daje moguænost insektu da pobjegne. 36

Neke životinje na odreðenim dijelovima tijelakoriste krzno razlièitih boja kao znakoveupozorenja. Naprimjer, kadasjevernoamerièke antilope osjete opasnost,one upozoravaju jedna drugu svojimstražnjicama. Svako bedro nosi dio bijelogkrzna poduprijetog mišiènim diskom. Usluèaju opasnosti mišièi se stežu uzrokujuæida se dugo krzno raširi u veliku rozetu kojaizuzetno efikasno odbija svjetlost. Kada semišiæi opuste, diskovi se smjesta stežu.Tako su proizvedeni jaki bijeli fleševi kojedruge antilope mogu primijetiti i nakilometar udaljenosti. 37

Ne koriste sve životinje boje radikamuflaže. Mužjaci fazana i paunakoriste svoje obojeno perje daprivuku ženke. Kada paun raširi rep,otkriva se velièanstven prikaz.

Mužjak ptice velika frigata koji živi na otocimaGalapagos, kako bi privukao ženku, nadimagrimiznu kesu ispod svoga kljuna. Mužjaci se èestoskupljaju na biljkama mangrov, na kojima æe kasnijesagraditi svoja gnijezda i èekaju da ženke koje leteiznad izaberu svoje partnere. Grimizna boja kese ujakom je kontrastu s crnim perjem na gornjimdijelovima tijela ptica koji imaju metalik odsjaj. 38

Zavisno od njihovog kolorita, živa biæa privlaèe svoga partnera za reprodukciju ili daupozore ili uplaše svoje neprijatelje ili rivale. Naprimjer, cvijeæe, kojem trebaoprašivanje za reprodukciju, ukrašeno je svijetlim bojama i kompleksnim šarama kakobi privukle insekte koji nose polen.

Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noæi i dana, laða kojamorem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allahspušta s neba pa tako u život vraæa zemlju nakon mrtvilanjezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa biæa, promjenavjetrova, oblaci koji izmeðu neba i Zemlje lebde - doista su

dokazi za one koji imaju pameti. (El-Bekara, 164)


Boje kod pticaJedna od najvažnijih osobina raznobojnih ptièijih pera jeste da su one

beživotna struktura. Razlog zašto pero potpuno zadržava boju, èak i kad jeodbaèeno, jeste taj što je potpuno razvijeno pero beživotno.

Bogata raznolikost boja nastala je usljed prisustva pigmenta u peru, ko-ji je ubaèen za vrijeme poèetne faze u razvoju pera, ili svjetlosnih otvora ko-ji se pojavljuju zavisno od strukturalnih osobina pera.

Pošto se ove formacije, koje su napravljene od tvari zvane kerotin, brzoistroše zbog djelovanja okolice, one se redovno obnavljaju. Ipak, svaki putptice ponovo steknu svoja raznobojna pera. To je zato što pera ptica nastav-ljaju rasti dok potpuno ne dostignu potrebnu velièinu, svojstvenu boju i šaru

specifiène vrste.Zbog njihove razlièite strukture, pera

imaju izgled slièan kao izgled svjetlosti kadse ona prelomi kroz prizmu, i tada vidimorazlièite boje. Boje koje se formiraju prela-manjem svjetla na ovaj naèin svjetlije su iviše metalik nego boje nastale usljed pig-menta. Pera su obojena od plave do zelene iod narandžaste do crvene. Generalno, zele-na, plava i metalik boja kod ptica formiranesu kroz odbijanje i prelamanje svjetlosti.Ipak neke boje pera potjeèu od pigmenta.39

Postoje, uglavnom, tri vrste pigmentakod ptica. To su melanin, pigment koji iza-ziva crnu, smeðu ili tamnožutu, lipohrom,pigment koji izaziva crvenu, žutu ili naran-džastu, i karotenoidi. Plava, zelena i nekedruge jarke boje kod ptica stvorene su mik-roskopskim mjehuriæima u keratinu pera

70

Svaka vrsta ptica ima razlièit kolorit. Uzrok overazlièitosti boja leži u tome što svjetlost padana pera i u prisutnosti pigmenta zvanogkeratin, a koji je u strukturi pera.


Ptièija su pera beživotneizrasline koje seneprekidno obnavljaju.Prilikom svakogobnavljanja isteboje ponovo seproizvode.

koji prelamaju svjetlost. Pera apsorbuju puni spektar svjetlosti, a samo odbi-jaju plavu, te na taj naèin stvaraju plavu boju kod nekih ptica.40

Hormoni takoðer imaju važnu ulogu u promjeni boja kod ptica. Razlikau boji izmeðu mužjaka i ženke iste vrste izazvana je spolnim hormonima.Razlièit kolorit i izgled pera pijetlova i kokoški, naprimjer, zavisi od hormo-na estrogena.

Boje su ptica bitne radi njihove adaptacije svome staništu te meðusob-nog prepoznavanja izmeðu mužjaka i ženki te mužjakovog udvaranja ženka-ma za vrijeme sezone parenja. Takoðer, pigmeti koji daju boju perima pobolj-šavjau jaèinu pera, prikupljaju energiju što dolazi od sunca i spreèavaju štet-nim ultraljubièastim zrakama da doðu do tijela

Naprotiv, Njegovo je sveono što je na nebesima i naZemlji. Njemu se svepokorava. (El-Bekara, 116)



LeptiroviFormiranje boja u krilima leptirova pri-

lièno je zanimljivo. Svjetlost se odbija prekoljuski krila, formira boje koje su “u stvarnosti ne-postojeæe”, ali koje prikazuju izuzetnu simetriju i lje-potu. Mi samo kažemo da su boje “u stvarnosti nepos-tojeæe”, pitate li se zašto?

Leptirovi su poznati po ljepoti svojih krila koja su re-lativno šira od njihovog trupa. Kako su se, onda, te spektaku-larne šare i boje našle na krilima leptirova?

Leptirovi imaju par opnastih krila koja su de fakto providna. Pošto suona pokrivena ljuskama razlièite debljine, providnost opnastih krila ostaje ne-primjeæena. Ove ljuske poveæavaju aerodinamièke osobine krila leptira i da-ju im njihovu boju. Ove ljuske, koje su tako nježne da èim se dodirnu otpad-nu, imaju oštre krajeve zakaèene na krila leptirova. Na ovaj naèin ljuske os-taju prièvršæene, a da ne otpadaju. Svaka od ovihtankih ljuski koje izgledaju kao da se preklapa-ju poput šindre na krovu prima boju preko he-mijskih pigmenata ili od strukture koja prela-ma svjetlost koja pada na njih u duginim bo-

74

jama, kao što je to sluèaj kod mjehura sapunice.41 Povrh toga, laboratorijskaistraživanja pokazala su da razlièite boje zavise od razlièitih hemijskih tvari.Nusproizvodi boja zvani pteridin, naprimjer, stvaraju ružièastu, bijelu i žutuboju, koje obièno vidimo kod leptirova. Melanin, koji je veoma uobièajenatvar za bojenje, postoji u crnim taèkama krila. Interesantno, boja u krilimaleptira nije uvijek ono što nam se èini da jest. Naprimjer, zelene ljuske u stvar-nosti mješavina su crnih i žutih ljuski. Nedavna istraživanja raðena na lepti-rovima pokazala su da su pigmenti sintetizirani u ljusci i da se enzimi neop-hodni za proizvodnju melanina nalaze u gornjem sloju ljuski.

Tvari za bojenje nisu jedini uzrok ovih visoko nepostojanih boja kodleptirova. Struktura i poredak ljuski na krilima leptira izazivaju razlièite var-ke svjetlosti, kao što su prelamanje, odbijanje i, na kraju, formiranje boja bli-stave ljepote. Naprimjer, Stilpnotio salicis leptiri imaju poluprovidne ljuske ukojima se nalaze mjehuriæi. Premda u njima nema tvari koje boje, svjetlostkoja prolazi kroz ljuske daje im satenast izgled.

Površina ljuski na Argynnis leptirima nevjerovatno je mehka i stvara sre-brenkast odsjaj. Kod nekih leptira, razlièit je raspored dvaju redova ljuski štose preklapaju i stvaraju razlièite, odsjaje svjetlosti izazivajuæi, recimo, da lep-tir bude plav umjesto crn ili smeð.

Kada ispitamo strukturu krila leptira, èak i samo ako uzmemo u obzirnjihove boje, naiæi æemo na mnogo èuda. Pos-tojanje takve izuzetne ljepote nesumnjivi jedokaz uzvišene moæi i beskonaènog Allaho-vog umijeæa, Koji stvara sve ovo.

Mora se reæi da osim što su stvorenikao ukras, boja i šare na krilima leptira ima-ju mnoge druge važne funcije za ova stvo-renja.

Uveæan prikazljuski nakrilimaleptira.

ALLAHOVO UMIJEÆE STVARANJA BOJA74

LeptiroviFormiranje boja u krilima leptirova prilièno je zanimljivo. Svjetlost se

odbija preko ljuski krila, formira boje koje su “u stvarnosti nepostojeæe”, alikoje prikazuju izuzetnu simetriju i ljepotu. Mi samo kažemo da su boje “ustvarnosti nepostojeæe”, pitate li se zašto?

Leptirovi su poznati po ljepoti svojih krila koja su relativno šira od nji-hovog trupa. Kako su se, onda, te spektakularne šare i boje našle na krilimaleptirova?

Leptirovi imaju par opnastih krila koja su de fakto providna. Pošto suona pokrivena ljuskama razlièite debljine, providnost opnastih krila ostaje ne-primjeæena. Ove ljuske poveæavaju aerodinamièke osobine krila leptira i da-ju im njihovu boju. Ove ljuske, koje su tako nježne da èim se dodirnu otpad-nu, imaju oštre krajeve zakaèene na krila leptirova. Na ovaj naèin ljuske os-taju prièvršæene, a da ne otpadaju. Svaka od ovih tankih ljuski koje izgledajukao da se preklapaju poput šindre na krovu prima boju preko hemijskih pig-menata ili od strukture koja prelama svjetlost koja pada na njih u duginim bo-jama, kao što je to sluèaj kod mjehura sapunice.41 Povrh toga, laboratorijskaistraživanja pokazala su da razlièite boje zavise od razlièitih hemijskih tvari.Nusproizvodi boja zvani pteridin, naprimjer, stvaraju ružièastu, bijelu i žutuboju, koje obièno vidimo kod leptirova. Melanin, koji je veoma uobièajenatvar za bojenje, postoji u crnim taèkama krila. Interesantno, boja u krilimaleptira nije uvijek ono što nam se èini da jest. Naprimjer, zelene ljuske u stvar-nosti mješavina su crnih i žutih ljuski. Nedavna istraživanja raðena na lepti-rovima pokazala su da su pigmenti sintetizirani u ljusci i da se enzimi neop-hodni za proizvodnju melanina nalaze u gornjem sloju ljuski.

Tvari za bojenje nisu jedini uzrok ovih visoko nepostojanih boja kodleptirova. Struktura i poredak ljuski na krilima leptira izazivaju razlièite var-ke svjetlosti, kao što su prelamanje, odbijanje i, na kraju, formiranje boja bli-stave ljepote. Naprimjer, Stilpnotio salicis leptiri imaju poluprovidne ljuske ukojima se nalaze mjehuriæi. Premda u njima nema tvari koje boje, svjetlostkoja prolazi kroz ljuske daje im satenast izgled.


Površina ljuski na Argynnis leptirima nevjerovatno je mehka i stvara sre-brenkast odsjaj. Kod nekih leptira, razlièit je raspored dvaju redova ljuski štose preklapaju i stvaraju razlièite, odsjaje svjetlosti izazivajuæi, recimo, da lep-tir bude plav umjesto crn ili smeð.

Kada ispitamo strukturu krila leptira, èak i samo ako uzmemo u obzirnjihove boje, naiæi æemo na mnogo èuda. Postojanje takve izuzetne ljepotenesumnjivi je dokaz uzvišene moæi i beskonaènog Allahovog umijeæa, Kojistvara sve ovo.

Mora se reæi da osim što su stvoreni kao ukras, boja i šare na krilima lep-tira imaju mnoge druge važne funkcije za ova stvorenja.

Lažne oèi leptiraKod mnogih leptira postoje okrugle, tamno obojene šare koje nas pod-

sjeæaju na oèi velikog stvorenja. Ovakve oèi, koje se opet sastoje od obojenihljuski kao na krilima, olièenje su najvažnijeg odbrambenog mehanizma lepti-ra. Oni, kada se odmaraju, drže svoja krila sklopljena. Ako naiðu na neprija-telja ili ih se uznemiri laganim dodirom, krila se smjesta otvaraju, i velike, jar-ke, intenzivno obojene oèi pojave se na površini krila. Na ovaj naèin pošaljese odreðena poruka grabljivcu.

Veliki indonezijski leptir (lijevo) ima dvije velike taèke sliène oèima, koje koristi da uplašisvoje neprijatelje. Ovo je za ovog leptira zadovoljavajuæa odbrana. Neke vrste kao leptirmonarh, s druge strane, pribjegavaju drugim metodama. Svojim tamnonarandžastim krilimasa crnim šarama oni svojim neprijateljima šalju upozorenje da su “lošeg okusa”.

Kamuflaža leptiraVještina kamuflaže leptira impresivna je kao i njihove lažne oèi. To je

kao da zamaskirani leptir vidi boju grma, procijeni okolicu, analizira je, a za-

tim oponaša boju grma s bojama koje proizvodi u svom tijelu. Još jedna vrs-

ta, svjesna ukusa svojih neprijatelja, šalje signale upozorenja tako što imitira

boje koje bi ih odbile sugestirajuæi da leptir ima loš okus ili da je èak i otro-

van. Nikako nije moguæe da leptir sam izvede ove radnje. Ovo æemo shvatiti

jasnije ako navedemo sljedeæi primjer.

Leptirovi nafotografiji koristekamuflažu ipomoæu boje ipomoæu šara.Allah, dž.š.,stvorio im je nakrilima motiveoèiju kojima nenedostaje ni“sijevanje izoèiju”.

Pretpostavimo da pokušavate proizvesti boju u laboratoriju. Ako imatemalo znanja o ovoj temi, neæete biti u stanju, bez obzira kako su napredno la-boratorije ili postrojenja opremljeni, postiæi konaèan rezultat onakav kakavželite. Zatim razmislite o pokušaju da postignete kvalitetu boje kao što je onakod leptira, koji, razvijajuæi jednake boje i šare kao okolica, postaje skoro ne-vidljiv. Neæete biti u stanju proizvesti samo jednu znaèajniju boju. Trenutnaje situacija takva da bi sigurno bio nenauèni i iracionalni pristup tvrditi da jeovaj velièanstveni sistem kod leptira nastao sluèajno bez svjesnog naèina di-zajniranja.

Ako negdje postoji dizajn, tu je sigurno i dizajner. Besprijekorno stvara-nje Zemlje pripada Allahu, dž.š, Milostivom. Ljudi obdareni razumom dužnisu razmišljati o Allahovom svojstvu stvaranja do u detalj. U suri En-Nahl(Pèela) Allah kaže:

On èini da se koristite i svim onim raznobojnim što vam na Zemlji stva-ra – to je, doista, dokaz onima koji pouku primaju. (En-Nahl, 13)

Crne taèke koje upijaju svjetlostKod nekih leptira, posebno na dijelovima njihovih krila koji su blizu ti-

jela, postoje velike, tamne obojene taèke sastavljene od ljuski. Ove taèke, si-metrièno postavljene na oba krila, imaju kod leptira veoma važnu funkciju.

Boje leptirova na fotografiji veoma su jake. Pa, ipak, i jedni i drugi žive sigurno u har-moniji sa podlogom na kojoj se nalaze.

Leptiri upotrebljavaju te taèke kako bi doseglitjelesnu temperaturu koja im je potrebna da le-te. Kako oni ovo rade?

Ljuskice imaju osobine mijenjanja topli-ne ka minimalnom ili maksimalnom nivou, za-visno od njihove boje. Svi smo vidjeli leptire

kako pod suncem otvaraju i zatvaraju svoja krila kao da pokušavaju naæiodreðeni ugao. Crne taèke u njihovim krilima pomažu ovim leptirima kojiovakvim pokretima pokušavaju privuæi sunèevo svjetlo. Leptir koji treba za-grijati svoje tijelo otvara i zatvara svoja krila tako da sunèeva svjetlost direkt-no pada na ove taèke, i time zagrijava tijelo.

Leptiri koji žive na otvorenoj površini izloženoj suncu imaju svjetlijeboje, dok oni koji žive u šumovitim predjelima imaju tamnije boje.

Neke vrste leptira iz porodice Lepidoptera nemaju ljuskica na svojimkrilima, ne mogu odbijati svjetlost, i tako su neuoèljivi. Premda je moguæevidjeti te leptire dok lete, gotovo je nemoguæe pronaæi ih kada negdje slete.Ovo leptirima daje savršenu zaštitu. Kao i sva ostala stvorenja, i oni su, tako-ðer, stvoreni sa sistemom koji može udovoljiti njihovim potrebama. Štaviše,sve su ovo meðuzavisni sitemi u kojima jedan ne može postojati bez drugog.

Kao i sva druga stvorenja u svemiru, Allah, dž.š., stvorio je, takoðer, lep-tire sa svim detaljima koje posjeduju i obdario ih svim sistemima koji su impotrebni.

Smeða boja i taèke pod krilima plavogmorfoleptira osiguravaju odliènu kamuflažu zaskrivanje u grmu. Leptirovi tako moguodjednom postati nevidljivi u grmlju.

ALLAHOVO UMIJEÆE BOJA

Boje ispod površine moraŽivot ispod površine mora veoma je razlièit od onoga na kopnu. Sve mo-

guænosti morskih stvorenja organizirane su na takav naèin da im omoguæe dana najlakši moguæi naèin žive pod vodom. Ljudi ne mogu vidjeti pod vodomtako dobro kao ribe zato što ljudsko oko nema svojstvo koje bi mu dozvoliloda ima jasan pogled pod vodom. Ljudsko oko nema sistem leæa kakav imajuribe, i nije sferièno i tvrdoliko kao kod ribe, i zato èovjek pod vodom nemajasan pogled kao što ga imaju ribe. Ne može precizno, kao riba, utvrditi uda-ljenost u prividno umanjenoj slici usljed prelamanja i ne može procijeniti is-to prelamanje svjetla u vodi.

Allah, dž.š., stvorio jesvako živo biæe s najpodes-nijim osobinama za okolicuu kojoj ono obitava. Stvore-nja koja žive pod morem èi-ne samo mali dio primjeraAllahovog umijeæa stvara-nja. Allah, dž.š., nema su-druga u stvaranju i sve jepod Njegovom kontrolom.… nema boga osim Allaha.A Allah je, doista, silan imudar. (Ali Imran, 62)

80

Trinidadske ribice jedna su od najraznobojni-jih stvorenja dubina. Ove ribe koje žive stotinemetara ispod nivoa mora pokazuju sve Allaho-vo umijeæe boja. Allah, dž.š., jeste, takoðer,Vladar mora

Škamp se neometano kreæe preko povr-šine morske sase. Neprimjetnost ovogmalog ljuskara jeste izuzetna jer kodnajprovidnijih životinja neki glavni dije-lovi tijela ostaju nevidljivi. Naprimjer,veæina njih nije u stanju sakriti svojeprobavne sisteme i hranu koja je u nji-ma. Kod nekih vrsta samo su rep i diokliješta obojeni. Ovi mali detalji boje ko-risni su kod omoguæavanja škampu da“nestane” kontrast izmeðu nevidljivihdijelova i raznobojnih detalja koji su ta-ko izraženi da potencijalni predatori pri-vuèeni samo detaljima i nisu u stanjuopaziti ukupnu figuru životinjice. 42

Iznad je koral. Milijarde korala na-laze se zajedno. Oni se posebnimizluèevinama kombinuju jedan sdrugim i formiraju kreènjaèkiskelet. Na ovom skeletu oni luèeobojene supstance: crvenu, roza,a ponekad crnu ili bijelu.

U dubinama mora, poèevši od 200 metara ispod površine mora, nema nikakve svjetlosti.Meðutim, kada doðemo do dna mora koje je èak dublje nego što je Mt. Everest, mi ulazimou raznobojni svijet. Ova sasina riba-klaun koja živi meðu sasom, fotografija gore, takoðer,pripada ovom svijetu.

Morska pužnica(Nudibranches) jedna je od najzanimljivijih životinja svijeta pod vodom.Sa svojim zanimljivim dizajnom i izuzetnim bojama, ove životinje su vrsta pužnjaka bezljuske. Na slici iznad nalaze se primjeri nekoliko ovih vrsta. Ova stvorenja koja imajumehka tijela zaštiæena su jakim otrovom. Njihove jake boje upozoravaju grabljivce da suotrovni. Otrov dobijaju iz biljaka koje jedu.44

Tijelo morskog konjica (lijevo)prekriveno je ploèastim kostu-rom. Oni nisu dobri plivaèi izato žive držeæi se za koral.Pošto mogu brzo mijenjati bo-ju, lahko se zaštite od svojjhneprijatelja.

Jedan od najinteresantnijih i najkorisnijih osobi-na mekušaca je tzv “plašt”, tkivo koje prekrivanjihova tijela i formira “drugu ljusku”. Kako sevidi na fotografiji, plašt polahko prekriva ljusku iprekida hromatsku jednoliènost koja bi moglaodati prisustvo životinje. 45

Pripadnici vrste Sinanceidea jesu ribe s rela-tivno malim i kompaktnim tijelom. Nemaju kr-ljušti, a umjesto njih koža im je prekrivena sbradavièastim izraslinama koje savršenomaskiraju ribu dok se odmaraju na dnu moraèekajuæi na svoj plijen.

Paukoliki rakovi naroèito se razlikuju po velièini i obli-ku. Oni se kreæu od gigantskog japanskog raka paukaèija dužina noga iznosi jedan metar do minijaturnihkoralnih vrsta koje vidimo iznad. Njihove se šare izu-zetno dobro stapaju s prošaranom teksturom njihovihdomaæina.

Èlanovi vrste Soleidea kao što su riba list i riba romb prilièno su dobri imitatori. Njiho-va bentièka (o.p. žive na dnu) priroda prisiljava ih da oponašaju podlogu koliko god jemoguæe. Riba krokodil (desno) koristi svoju boju kako bi se sakrila od grabežljivaca.47

Riba-lav živi na dnu u toplim i tropskim morima i nikad ne izlazi na otvoreno more. Onisu mesojedi i hrane se manjim ribama. Duge lepezaste prsne peraje imaju odlièan zas-trašujuæi efekat prema njenim neprijateljima, a crvene i bijele pruge onemoguæavaju nji-hovom plijenu da ih vidi meðu koralima. 46

Riba- lav ima veoma raznobojan izgled, ali lahko može postati nevidljiva meðu koralima,koji su takoðer veoma raznobojni.

Hobotnica, fotografirana noæu,èini se veæom jer joj koža blje-šti. Ova zelena boja što se preli-jeva može se jedino vidjeti no-æu. 48

Neke vrste mogu postati iden-tiène s uzorcima otvorenog mo-ra.

Krinoidi (slika lijevo) jesu morskitulipani u obliku ljiljana. Oni imajuduge, tanke, cvjetolike šiljastekrakove. Na njima se nalazi otrov-na sluz. Oni apsorbuju kiseonik uvodi preko svojih krakova filtrira-juæi je.49

Raèiæ bogomoljka (slika gore) samo je jedno od stvorenja koja imaju zanimljiv izgled ijarke boje. Njegove isturene oèi spadaju meðu najkomplikovanije oèi na svijetu. Ispod je obojeni raèiæ koji živi meðu otrovnim morskim ježevima.50

Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za onekoji vjeruju. Stvaranje vas i životinja koje je razasuo

dokazi su za ljude koji su èvrsto uvjereni i smjena noæii dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoæu nje

zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova- dokazi su za ljude koji imaju pameti. To su Allahovi

dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje æe, ako neu Allahove rijeèi i dokaze Njegove, oni vjerovati?

(Al-gathiya: 3-6)

ALLAHOVO UMIJEÆE BOJA90

Boje ispod površine moraŽivot ispod površine mora veoma je razlièit od onoga na kopnu. Sve mo-

guænosti morskih stvorenja organizirane su na takav naèin da im omoguæe dana najlakši moguæi naèin žive pod vodom. Ljudi ne mogu vidjeti pod vodomtako dobro kao ribe zato što ljudsko oko nema svojstvo koje bi mu dozvoliloda ima jasan pogled pod vodom. Ljudsko oko nema sistem leæa kakav imajuribe, i nije sferièno i tvrdoliko kao kod ribe, i zato èovjek pod vodom nemajasan pogled kao što ga imaju ribe. Ne može precizno, kao riba, utvrditi uda-ljenost u prividno umanjenoj slici usljed prelamanja i ne može procijeniti is-to prelamanje svjetla u vodi.

Allah, dž.š., stvorio je svako živo biæe s najpodesnijim osobinama zaokolicu u kojoj ono obitava. Stvorenja koja žive pod morem èine samo malidio primjera Allahovog umijeæa stvaranja. Allah, dž.š., nema sudruga u stva-ranju i sve je po Njegovom kontrolom.

… nema boga osim Allaha. A Allah je, doista, silan i mudar. (AliImran, 62)


Stvaranje boja u biljkamaAko neko ne razmišlja, ne može vidjeti èudesne osobine živih biæa oko

sebe. Sve dok neko ne misli o tome kako leptir pomoæu svojih opnastih krilaleti, kako cvijeæe koje vidi ima takvu raznolikost boja, kako vrhovi granadrveæa visokih stotine metara ostaju zelene, ne može shvatiti suptilnost ovo-ga. Èak ni izuzetno umijeæe kod biljaka možda neæe zaplijeniti neèiju pažnju.

Kako otkrivamo kroz ovu knjigu, savršeno umijeæe jasno se vidi u svimživim biæima od insekata do ptica, od biljaka do morskih stvorenja. Oèito jeda ovo umijeæe pripada Allahu, dž.š, Stvoritelju svih živih biæa.

Razmislimo o biljkama, voæu, cvijeæu i drveæu. Biljke, svaka ima razli-èite boje, miris i okus, dokaz su Allahovog umijeæa stvaranja. Svaka biljkakoju vidite okolo ili znate za nju iz knjiga ima boje ili šare koje su svojstve-ne samo njenoj vrsti. Reproduktivni su procesi svake od njih razlièiti, razlièitje i odnos nektara u njima, i njihovi su mirisi drugaèiji. Razmislimo o ruža-ma. One su crvene, bijele, narandžaste, roza, bijele po rubovima, dvobojne,

92

100

80

60

40

20

0

80

60

40

20

0

400 500 600 700

Isprekidane i pune bije-le krivulje pokazuju ap-sorpciju spektra odhlorofila a i hlorofila b.Crna krivulja na vrhuprikazuje uèinkovitostrazlièitih valnih dužinasvjetlosti prlikom pro-cesa fotosinteze. Slikapokazuje koliko je uskopovezana kombinovanaapsorpcija spektra hlo-rofila a i b i radnogspektra fotosinteze.51

koliè

ina

foto

sint

eze

proc

jenj

ena

stop

a ap

sorp

cije

svje

ta h

loro

fila

hlorofill a

hlorofil b

radni spektar fotosinteze

Valna dužina

pa èak ima i ruža boje kao valovi. Sigurno, za èovjeka koji vidi sve ovo bila bi ve-lika sljepoæa ako ne osjeti divljenje i ne opazi beskonaènu moæ Allaha, dž.š., Ko-ji je Stvoritelj svog cvijeæa. U Kur’anu, Allah, dž.š., obraæa se onima koji ne us-piju shvatiti dokaze stvaranja koje vide:

A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od ko-jih oni glave okreæu! Veæina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemuravnim smatraju. (Jusuf: 105-106)

Hlorofil je glavna supstanca koja proizvodi zelenu boju u biljkama. Allah, dž.š., uèinio je ovutvar naèinom za prehranu biljaka i hranom za sva druga živa biæa.


Svugdje na svijetu iste vrste cvijeæa imaju iste bojei šare koje su svojstvene samo njihovoj vrsti i te sestvari rijetko mijenjanju.

Da li ste ikada pomislili zašto su bljke zelene?Kao što je oèito, zelena i nijanse zelene jesu boje koje preovladavaju biljnim

svijetom. Hlorofil je glavna supstanaca koja proizvodi zelenu boju. Hlorofil, veo-ma bitna tvar, jeste pigment sadržan u hloroplastima raspršenim unutar citoplaz-me biljne æelije. Ovi pigmenti lahko apsorbuju svjetlost sa Sunca, ali samoodbijaju zelenu boju. Osim bojenja listova u zeleno, ova osobina, takoðer, prouz-rokuje ispunjenje važnog procesa nazvanog “fotosinteza”.

Kod fotosinteze, biljke koriste svjetlost koja predstavlja kombinaciju razli-èitih boja. Jedna od najvažnijih osobina boja u sunèevoj svjetlosti jeste ta da sunjihovi nivoi energije razlièiti jedan od drugog. Ovaj asortiman boja zvani spek-tar, koji dobijemo prelamanjem svjetlosti kroz prizmu, naprimjer, ima žute i crve-ne tonove na jednoj i plave i ljubièaste na drugoj strani. Boje s višim nivoomenergije jesu one boje kod plavog kraja spektra.

Razlika energetskih nivoa meðu bojama veoma je bitna za biljke zato štoone trebaju velike kolièine energije za fotosintezu. Zato, za vrijeme vršenja foto-sinteze, biljke apsorbuju one zrake s višim nivoom energije prema ultraljubièas-tom kraju spektra. (op. prev., ljubièasta i plava, kao i boje koje idu prema infracr-venom kraju spectra, crvena, narandžasta i žuta.) Listovi obavljaju ove procesepreko hlorofila, pigmenta kojeg ima u hloroplastima.52

Da bi biljka vršila fotosintezu, energetski nivo èestica svjetlosti koji se ap-sorbira mora biti adekvatan. Proces fotosinteze poèinje kada biljka, pomoæu ener-gije koju dobija od èestica svjetlosti, razbija molekule vode na molekule kiseoni-ka i vodika. Vodik reaguje s ugljikom u ugljendioksidu da bi se formirao sok bilj-ke koji joj je neophodan da bi preživjela. Drugim rijeèima, biljka proizvodi svo-ju vlastitu hranu. Neiskorišteni kiseonik, s druge strane, ispušta se u vazduh. Ve-æina kiseonika iz atmosfere koji udišemo proizvedena je na taj naèin.

Kao rezultat procesa fotosinteze u biljkama nastaju ugljikohidrati, jedan odglavnih izvora hrane za druga živa biæa. Tvari proizvedene procesom fotosintezeod izuzetnog su znaèaja za same biljke kao i za životinje i ljude jer su biljke glav-ni izvor hrane za sva živa biæa na Zemlji.

Kao što smo vidjeli, osim davanja estetskog izgleda, zelena boja biljaka odizuzetne je važnosti za opstanak biljaka i drugih živih biæa. Allah, dž.š., uèinioje da hlorofil bude tvar koja je odgovorna za ishranu biljaka i izdržavanje drugihživih biæa.


To vam je Allah, Gospodar vaš,nema drugog boga osim Njega,

Stvoritelja svega, zato Njemu ro-bujte, On nad svim bdije!

(Al-An'am-102)

To je Allahovo djelo, a pokaži-te mi šta su drugi mimo Njegastvorili? Ništa! Mnogobošci suu pravoj zabludi. (Lukman, 11)

Nebesa je, vidite ih, bez stupova stvorio, a poZemlji planine nepomiène razbacao, da vas ne tre-se, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s nebakišu spuštamo i èinimo da po njoj nièu svakovrs-

ne plemenite biljke. (Lukman, 10)

Duge u kojima se spektar može vidjeti kao ureðen niz boja zapravo su samo iluzija. Du-ge se formiraju prelamanjem svjetlosti kroz kapljicu kiše.

U prirodi postoji raznolikost boja koje se mijenjaju tokom godišnjih doba. Planine, drveæe,jezera, rijeke, ukratko, sva priroda dokaz je neusporedivog Allahovog umijeæa boja

Sve voæe i povræe koje vidite na slici, koje ima razlièite oblike i boje, raste u is-tom tlu i uzima istu vodu. Ipak, svaka vrsta od njih ima boju okus i miris koji susamo njoj svojstveni. Allah je stvorio jedinstvenom svaku od njih i podario nam ih.

Teme koje evolucijane može objasniti:

harmonija i simetrija


Na Zemlji koju nastanjujemo i u univerzumu u kojem se Zemljanalazi vlada velika harmonija. Èak i gledajuæi kroz prozor mi vi-dimo mnogo primjera ovoga sklada. U oblacima, na nebu, drve-

æu, cvijeæu, životinjama i sliènim primjerima, savršen red i simetrija jesu oèi-ti.Kada pogledamo prirodu, vidimo da svaka biljka i svaka životinja imajusvoje odreðene boje i šare svojstvene samo njihovoj vrsti. Nadalje, svaka odovih boja i šara imaju razlièita znaèenja za živa biæa, kao što su npr. poziv naparenje, izražavanje agresije, upozorenje na opasnost i mnogi drugi pojmovikao ovi koji dobijaju znaèenje meðu životinjama, formirajuæi percepciju bojai šara. Teorija evolucije koja smatra da je sve nastalo sluèajnim podudaranjemdošla je do mrtve taèke zbog perfekcije, razlièitosti boja i harmonije prikaza-ne u prirodi. Charles Darwin, osnivaè teorije evolucije u obliku kakva je onadanas, takoðer je morao priznati situaciju s kojom se suoèio zbog dizajna pri-sutnom u živim biæima. Darwin je izjavio da nije mogao razumjeti zašto bo-je kod živih stvorenja imaju odreðena znaèenja.

“Moja tegoba je zašto su gusjenice ponekad tako lijepo i umjetnièki obo-jene? Buduæi da su mnoge od njih obojene da izbjegnu opasnost, teško mogupripisati njihove jarke boje u drugim sluèajevima do pukim fizièkim stanjima.Ako neko može prigovoriti mužjacima leptira što su lijepi kod spolne selek-cije i pitati zašto oni nisu lijepi isto kao njihove gusjenice, šta biste odgovo-rili? Ne bih mogao odgovoriti osim da ostanem pri svojoj tvrdnji.”55

Charles Darwin ponovo iznosi svoj konflikt u koji je došao sa svojomteorijom:

“Poštujem sluèajeve jarko obojenih, inkubirajuæih mužjaka riba, i brili-jantnih leptirova ženki samo ukoliko pokazuju da jedan spol može biti brili-jantan bez ikakvog nepotrebnog prenosa ljepote na drugi spol. Naime, ja uovim sluèajevima ne mogu pretpostaviti da je ljepota kod drugog spola zadr-žana selekcijom.”56

Sigurno je nemoguæe da boje, red i simetrija u prirodi nastanu prirodnomselekcijom. Na ovoj taèci bilo bi korisno ispitati koncept “prirodne selekcije”iznesene kod Darwinove teorije evolucije. Kao što je dobro poznato, prirodni

106


odabir jedan je od zamišljenih mehanizama teorije evolucije. Ona smatra daæe oni koji su bolje pripremljeni za okolicu preživjeti, dok æe oni koji su sla-bi i nepripremljeni za uvjete okolice biti eliminisani. Prema tvrdnjama evolu-cionista, korisna promjena dešava se preko sluèajnih mutacija kod nekih pri-padnika vrste. To stvorenje izmeðu svih ostalih njegove vrste izdvojeno jemehanizmom preživljavanja najsposobnijih. Na taj naèin sluèajna mutacija uveæim kolièinama prebaèena je generacijama koje dolaze.

Jasno je da nije moguæe da boje, šare i simetrija u šarama živih biæa nas-tanu kroz takve mehanizme. To je više nego oèito. Iako je on osnivaè teorije,Darwin lièno morao je priznati da zamišljeni mehanizam prirodnog odabiranije bio u stanju formirati takav red. Takoðer, britanski arheolog J. Hawkes usvom èlanku “Devet tantalizirajuæih misterija prirode” objavljenom u èasopi-su New York Times ispituje besmislenost prirodne selekcije:

“Mislim da je teško povjerovati da je ekstravagantni sjaj ptica, riba, cvi-jeæa i drugih oblika života nastao samo pomoæu prirodne selekcije. Nalazimda je nemoguæe da je i ljudska svijestproizvod toga. Ljudski je mozakinstrument koji je stvorio sve vri-jednosti civilizacije, koji je služioSokrata , Shakespearea, Rem-brandta i Einsteina. Kako je ta-kav instrument mogao nastatiborbom za opstanak izmeðulovaca i divljaèi u pleis-tocenskoj divljini?”57

Kako shvatamoiz ovih priznanjaevolucionista, onipriznaju da je ovateorija u krizi. Nera-zumno je braniti ideju da je


æelija, navodno, nastala sluèajno kao rezultat munja i kiša na Zemlji i da se vreme-nom pretvorila u multiobojeno živo biæe. Pretpostavimo da nauènici uzmu samo jed-nu æeliju, recimo, bakterije, osiguraju najpogodnije uvjete u laboratoriji, upotrijebesvu potrebnu opremu, utroše napore da ta æelija evoluira preko milion godina (iakoto nije moguæe, ali pretpostavimo da jest). Šta bi se dogodilo na kraju? Da li bi bak-teriju ikad transformirali u pauna sa svojim blistavim bojama ili u leoparda sa savr-šenim šarama na koži ili u ružu s crvenim baršunastim laticama? Inteligentni ljudi,naravno, ne bi nikad ni pomislili takvo nešto, a kamoli takvo nešto tvrdili. Ipak, ovoje baš ono što tvrdi teorija evolucije.

Boja vodi evoluciju u slijepu ulicuProvjerimo pomoæu primjera nemoguænost da prirodnim odabirom nastanu bo-

je živih biæa i sistemi transformacije boja. Uzmimo kameleona kao primjer. Kame-leoni su životinje sposobne da se prilagode boji okolice i da promijene boju premasvom okruženju. Dok se odmaraju na zelenom listu, oni prihvataju zelenu boju, dokse kreæu po smeðoj grani, njihova koža postaje smeða za kratko vrijeme. Razmisli-mo zajedno kako se odvija ovaj proces promjene boje.

Živo biæe mijenja svoju boju kao rezultat visoko složenih procesa koji se odvi-jaju u njegovom tijelu. Za èovjeka je nemoguæe da bilo koju svoju boju ili boju dru-gog živog biæa zamijeni bojom drugog živog biæa, zato jer ljudsko tijelo nije oprem-ljeno za tu operaciju odgovarajuæim sistemom. Nije moguæe za èovjeka ni da samos-talno razvije takav sistem jer to nije dio opreme koji se može razviti i instalirati.Ukratko, za živo biæe koje bi moglo mijenjati svoju boju imperativ je da nastane smehanizmom mijenjanja boje.

Razmislimo o prvom kameleonu na Zemlji. Šta bi se desilo da to stvorenje ni-je imalo osobinu mijenjanja boje? Prvo, kameleon bi bio lahak plijen jer se nije u sta-nju sakriti. Osim toga, pošto bi bio lahko uoèljiv, lov bi bio težak za njega. Ovo bina kraju dovelo do toga da kameleon, lišen svakog drugog odbrambenog mehaniz-ma umre ili gladuje, i nakon nekog vremena izumre. Ipak, danas postojanje kamele-ona u svijetu jasno dokazuje da se takav dogaðaj nikad nije desio. Kameleoni, tako,od prvog momenta kada su se pojavili na Zemlji posjeduju ovaj savršeni sistem.

Evolucionisti tvrde da su kameleoni vremenom razvili ovakav sistem. Ovomtvrdnjom neka bi nam pitanja mogla pasti na pamet: “Zašto su kameloni odabrali da

108

Allah, dž.š.,jeste Onaj Ko-ji odreðujeboju svih ži-vih biæa u pri-rodi.


razviju tako složen sistem umjesto lakših od-brambenih mehanizama?”; “Zašto su odabralimijenjanje boje kad postoji toliko vrsta odbram-benih mehanizama.”; “Kako se takav sistem,imajuæi u vidu sve hemijske procese potrebne zamijenjanje boje, razvio kod kameleona?”; “Da lije moguæe za gmizavca da razmišlja o takvimmehanizmima i onda razvije potrebne sisteme usvom tijelu?”; “Da li je moguæe za gmizavca dau DNK koja se nalazi u njegovim æelijama šifri-ra informaciju potrebnu za promjenu boje?”

To je, bez ikakve sumnje, nemoguæe. Zak-

ljuèak koji bismo izvukli iz odgovora na ova veæ

navedena pitanja može biti samo jedan: Za živo

biæe nemoguæe je razviti tako složen sistem koji

omoguæuje vlastito mijenjanje boja.

Ne samo sistemi promjene boja, nego i raz-

nolikost boja i šara kod živih biæa zaslužuju pažnju. Nemoguæe je da su žive

boje papagaja, raznolike boje riba, simetrija krila leptira, fascinirajuæe šare

cvjetova i boje drugih živih biæa nastale samostalno. Tako su savršene šare,

boje i oblici koji služe važnoj svrsi u životima živih biæa jasan dokaz Allaho-

vog stvaranja. Oèito je da postoji superioran dizajn kod stvaranja boja oko

nas.

Objasnimo ovo sljedeæim primjerom. Pretpostavimo da mi dizajniramo

proizvod koji se sastoji od kvadrata. Èak i da nacrtamo samo jedan od njih,

moramo napraviti mali proraèun i biti sigurni da su sve èetiri strane paralelne

i jednake i da svaki ugao kvadrata ima 90 stepeni. Mi možemo nacrtati kva-

drat samo nakon što obavimo odreðene proraèune i podešavanja. Kao što vi-

dimo, crtanje samo jednog kvadrata zahtijeva odreðeno znanje i vještinu.

Primijenimo isto rezonovanje na živa biæa oko nas i prouèimo ih. U ži-

110

Kameleoni su stvorenja kojamogu brzo mijenati boju u za-visnosti od njihovog okruže-nja. Jasno je da nije moguæeda kameleon napravi sistemkoji je tako složen kao što je tomijenjanje boje u æelijama tijelau kratkom vremenu. Taj sistemkoji nalazimo u kameleonimaproizvod je nenadmašnogstvaranja, a to stvaranje pripa-da Allahu, dž.š., Mudrom.

vim biæima vlada savršeni sklad, red i plan. Osoba koja

cijeni neophodnost znanja i vještine kod crtanja obiènog

kvadrata, odmah æe shvatiti da su red, harmonija, boja i

dizajn u svemiru, takoðer, proizvod beskonaènog znanja

i vještine. Zato ne postoji razuman ili nauèan temelj za

tvrdnju da je takav sistem nastao sluèajno. Allah, dž.š,

Svemoguæi, stvorio je cijeli univerzum. Allah, dž.š., jes-

te Onaj Koji svemu daje oblik, On stvara najljepše.


I ljudi i životinja istoke ima, isto ta-ko, razlièitih vrsta,a Allaha, dž.š., bo-

je se od robovaNjegovih - uèeni.

Allah je, doista, si-lan, i On prašta.

(Fatir, 28)

Allah dajeboje i šareovim insektima.


Simetrija u prirodi ne može nastati sluèajnoJedna od najvažnijih èinjenica kod stvaranja harmonije jeste simetrija. Živa

biæa imaju simetriènu strukturu. Sve što vidimo u prirodi, npr. sjeme, voæe ili listo-ve koje ispitujemo, pokazat æe nam simetriju u svojoj strukturi. Pogledajmo biljkus listovima. Oni su spiralno razmješteni oko tijela biljke. Ovo je jedan od tipova si-metrije. Slièno tome, primijetan red vlada u razmještaju sjemena u žitu i dizajnu ži-la na listu.

Krila leptira još su jedan primjer simetrije u prirodi. I na jednom i na drugomkrilu isti su uzorci i iste nijanse boja. Šara na jednom krilu takoðer se nalazi na pot-puno istom mjestu kod drugog krila.

Možemo vidjeti mnogo primjera simetrije oko nas, a neke od njih naveli smou prethodnom tekstu. Najvažnija stvar jeste to da iz datih primjera postoji jedan za-jednièki zakljuèak. To je da postoji nenadmašan red, ili, da budemo precizniji, ve-lièanstveno umijeæe koje je prikazano na živim biæima. Jedan od najveæih dokazajeste èinjenica da taj suptilni red i umijeæe ili pak svemir nisu nastali sluèajno. Usvojoj knjizi “Teorija evolucije i pobožnost”, prof. Cemal Yildirim, iako je i samevolucionist, kaže:

“Daleko sam od uvjerenja da ovaj red pripišem živim biæima, za koje se èinida imaju posebnu svrhu.” 58

Allah, dž.š., stvorio je sve u svemiru unutar višeg reda. Allah, dž.š., ima vlastnad svim stvarima.

A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega Milostivog, Samilosnog.Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noæi i dana, laða koja morem plovi s ko-risnim teretom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraæazemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa biæa, pro-mjena vjetrova, oblaci koji izmeðu neba i Zemlje lebde – doista su dokaz zaone koji imaju pameti. (El-Bekara, 163-164)

112

Postoji savršena simetrija u prirodi kojanikako nije mogla nastati sluèajno.

Zakljuèak


Kada mudra i savjesna osoba pogleda okolo,smjesta æe vidjeti djela stvaranja. To je takojer je Allah, dž.š., stvorio sve za nas da bis-

mo Ga spoznali i razmislili o onome što je stvorio.Za osobu koja je razvila ovakav naèin razmišljanja bilo bipotpuno iracionalno tvrditi da je delikatna ravnoteža kojaèini život nastala “sluèajno”. U ukupnom procesu, za sva-ki meðuzavisni radni djeliæ koji formira ovaj red ima izu-zetno važnu ulogu. Boje živih biæa, tema ove knjige, jed-na je od najvažnijih komponenti reda u svemiru.

Kao što smo vidjeli u primjerima datim dosad, boje,šare, taèke, pa èak i linije na stvorenjima u prirodi imajuznaèenje. Boje koje se nekad koriste kao znaci komunika-cije, nekad kao upozorenje grabljivcima, od kljuène suvažnosti za živa biæa. Ta je važnost tolika da su svjetlostili tama nijansi boja tog stvorenja pa èak i pravac njego-vih linija posebno utvrðeni.

Budni posmatraè odmah æe vidjeti da su, ne samo ži-va biæa nego i sve ostalo u prirodi baš onakvi kakvi treba-ju biti. Svako stvorenje je na, za njega, najprikladnijem mjestu. Štaviše, on æeshvatiti da je sve dato da služi èovjeku. Plava, osvježavajuæa boja neba, živo-pisni izgled cvijeæa, drveæe u vedrozelenoj boji, pašnjaci, mjesec koji sjaji umrkloj tami, zvijezde i sve ljepote koje ne možemo nabrojati - manifestacijasu Allahovog umijeæa.

Allah je stvorio svijet i svemu je, u tom pogledu, besprijekorno dao, ilinije dao, boju. Allah ima vlast nad svim stvarima. On je Najmoæniji, Svemo-guæi.

To vam je Allah, Gospodar naš, nema drugog boga osim Njega, Stvo-ritelja svega. Zato se Njemu klanjajte. On nad svim bdije. (El-En‘am,102)

116

Nakon svih tema pokrivenih u ovoj knjizi šta drugo ostaje onome ko jeshvatio moæ i nenadmašno umijeæe Allahovo nego da se vrati Pravom vlasni-ku svih ovih ljepota i vodi život kojim æe steæi Njegovo zadovoljstvo.

Simetrija i red koji primjeæujemo kod riba (na fotografiji) sigurno su remek-djeloStvoritelja. Taj je Stvoritelj Allah, Svemoguæi.

Tajna pozadina materije


Tajna pozadina materijeOd momenta kada èovjek doðe na ovaj svijet, on je podložan stalnoj in-

doktrinaciji društva. Dio ove indoktrinacije, moguæe glavni dio nje, smatra daje realnost sve ono što se može dodirnuti rukom i vidjeti okom. Takvo raz-mišljanje, koje je prilièno utjecajno u društvu, prenosi se bez ikakvog propi-tivanja s jedne generacije na drugu.

Momenat æe razmišljanja, bez utjecaja ikakve indoktrinacije ipak doves-ti do toga da se uvidi zapanjujuæa èinjenica.

Od momenta kada su nastale, sve stvari koje nas okružuju jednostavnosu ono što nam naša osjetila kažu. Svijet, ljudi, životinje, cvijeæe, boje cvje-tova, miris, okus, planete, zvijezde, planine, kamenje, graðevine i svemir.Ukratko, sve stvari trenutna su percepcija naših èula. Da bismo dalje razjas-nili ovu temu, bilo bi od velike pomoæi da razgovaramo o našim èulima, agen-tima koji nam dostavljaju informacije o vanjskom svijetu.

Naša percepcija vida, sluha, okusa i dodira, sve one funkcionišu na sli-èan naèin. Zamisli okusa, mirisa, zvuka, vida i èvrstoæe koje primamo od ob-jekata za koje pretpostavljamo da postoje u vanjskom svijetu sve su prenese-ne neuronima do nadležnih centara u mozgu. Dakle, ono što mozak prima je-su živèani impulsi. Naprimjer, za vrijeme procesa gledanja, svjetlosne èestice(fotoni) koje putuju od objekta do oèiju prolaze kroz leæu na prednjem dijeluoka. Tu se svjetlost lomi i izokrenuta pada na mrežnjaèu na zadnjem dijeluoka. Živèani impuls nastao u mrežnjaèi, nakon serija procesa, opaža se kaoslika u centru za vid u mozgu. I mi, u dijelu mozga zvanom centar za vid ko-ji zauzima samo nekoliko kubnih centimetara, opažamo boju, blistavi svijetkoji ima dubinu, visinu i daljinu.

Slièan sistem postoji i u svim ostalim èulima. Okus, naprimjer, specijal-nim se æelijama u ustima i na jeziku preobražava u živèani impuls i prenosido odgovarajuæeg centra u mozgu.

Ovaj primjer dodatno æe razjasniti ovu temu. Zamislimo trenutak kadapijete limunadu iz èaše. Hladnoæa i èvrstoæa èaše koju držite specijalnim seæelijama preobražava u živèane impulse pod vašom kožom i prenosi se do

120

mozga. U isto vrijeme, miris limunade, slatki okus koji osjeæate kada pijuc-kate i žuta boja koju vidite kada gledate u èašu, sve to prenosi se do mozgakao živèani impuls. Zvuk koji èujete kada stavite èašu na sto na slièan naèinje opažen vašim uhom i prenesen do mozga kao elektrièni signal. Centri èulau mozgu, koji su suštinski razlièiti, sada rade u kooperaciji jedan s drugim, in-terpretirajuæi sva opažanja. Kako rezultat te interpretacije, vi pretpostavljateda pijete èašu limunade. Drugim rijeèima, sve zauzima mjesto u osjetilnimcentrima mozga dok vi mislite da su ta opažanja stvarna.

Meðutim, na ovoj taèki jednostavno ste nasamareni jer nemate dokazprihvatiti da to što opažate u vašem mozgu ima materijalnu povezanost sonim izvan važe lobanje.

Predmet koji smo objasnili dosad, danas je oèit i dokazan od nauke. Sva-ki æe vam nauènik reæi da taj sistem radi i da je svijet u kojem mislimo da ži-vimo u stvarnosti skup opažaja. Engleski fizièar John Gribbin smatra da od-nos interpretacija mozga èini da su naša èula kao interpretacija stimulansakoji dolaze iz vanjskog svijeta kao što je drvo u vrtu. On hoæe reæi da naš mo-zak opaža stimulativne poticaje koji se filtriraju kroz naša èula i da je samodrvo stimulans. On tada pita: “Pa, šta je stvarno? Drvo koje je formirano u na-šim èulima ili drvo u vrtu?”59

Bez sumnje, ovo je stvarnost koja zahtijeva duboko razmišljanje. Svedosad, bilo je potpuno moguæe da pretpostavite da sve što vidite u vanjskomsvijetu ima svoju apsolutnu relanost. Ipak, kao što nauka takoðer potvrðuje,nema naèina da dokažete da objekti imaju materijalnu povezanost s vanjskimsvijetom. Tema, ovdje ukratko objašnjena, jedna je od najvažnijih što vam semože u životu ostvariti.

Milioni boja u mjestu mrklog mrakaKada duboko razmislimo o ovome, mi nailazimo na sasvim zapanjujuæa

pitanja. Mozak, u kojem su smješteni naši centri, samo je komad mesa težak1400 grama. A lobanja, skup kostiju, štiti ovaj komad mesa. Radi se o takvojzaštiti da nikakvo svjetlo, buka ili miris bilo kakve vrsta ne može proæi kroz



nju. Unutar lobanje nalazi se mrkli mrak i mozak je potpuno izolovan od bi-lo kakvog svjetla i mirisa.

Meðutim, u ovom mraènom prostoru mi opažamo raznobojni svijet s mi-lionima razlièitih okusa mirisa i glasova. Kako se to dogaða?

Kako osjeæate svjetlost u mrklom mraku? Kako osjeæate miris u mjestukoje je potpuno izolovano od bilo kakvog mirisa? Umjesto toga, kako osjeæa-te druge osjeæaje? Ko stvara sve ove osjete za vas?

Ustvari, svakog trenutka dogaða se èudo. Kao što smo spomenuli gore,sve percepcije sobe u kojoj se nalazimo, naprimjer, transformirane su u živèa-ne impulse i prenesene do mozga. Osjeti preneseni do mozga interpretirani su

122

Sve oko nas vidimo kao obojeno unutar tame naših mozgo-va, kao što npr. vrt izgleda obojen kroz prozor mraène sobe.

kao slika sobe. Drugim rijeèima, vi uistinu, niste u sobi u kojoj mislite da jes-te, naprotiv, soba je unutar vas. Mjesto sobe ostaje u mozgu ili, da radije ka-žemo, mjesto na kojem je opažena soba jeste mala, mraèna i tiha taèka. Me-ðutim, široki pejzaž koji vidite na horizontu takoðer je nekako stao u tu malutaèku. U istom mjestu opažate i sobu u kojoj se nalazite i široki pejzaž.

Osim toga, to je opet naš mozak koji interpretira i dodaje znaèenja sig-nalima za koje mislimo da su “vanjski svijet”. Razmotrimo, naprimjer, èulosluha. To je, ustvari, naš mozak koji je u simfoniju transformirao zvuène va-love iz “vanjskog svijeta”. Na isti naèin, kada vidimo boje, ono što dolazi domozga jeste spoj živèanih impulsa razlièitog znaèenja. Opet je naš mozak tajkoji preobražava ove signale u boje. Boje ne postoje u “vanjskom svijetu”.Niti je jabuka crvena, niti je nebo plavo, niti je drveæe zeleno. Oni su takvikakvi jesu samo zato što ih mi opažamo kao takve. “Vanjski svijet” potpunozavisi od našeg opažanja.

Èak i najmanje ošteæenje mrežnjaèe izaziva sljepilo na boje. Neki ljudiopažaju plavu kao zelenu, neki crvenu kao plavu, a neki sve boje kao razlièi-te nijanse sive. S ove taèke gledišta, nije bitno da li je vanjski objekat odvo-jen ili ne.

Ugledni mislilac Berkeley, takoðer, se bavio ovom èinjenicom:


Kada smo u nekoj sobi, mislimo da smo na ogranièenom mjestu, a kada smo na moru, mis-limo da smo na veoma prostranom mjestu. To je donekle samo iluzija jer mi, zapravo, i jed-no i drugo doživljavamo u vrlo malom mjestu unutar našeg mozga.


“U poèetku, vjerovali smo da boje, mirisi, itd. ‘stvarno postoje’, ali su setakvi pogledi nakon toga porekli, a viðeno je da je jedino postojanje u zavis-nosti na naša opažanja.”60

U zakljuèku, razlog zbog kojeg vidimo objekte obojene nije zato što suoni obojeni ili što imaju nezavisno materijalno postojanje izvan nas. Istina omateriji je prije takva da su sve kvalitete koje im pripisujemo unutar nas, a neu “vanjskom svijetu”.

Šta postoji izvan nas?Dosad smo govorili o èinjenici da mi živimo u našim lobanjama i ne

opažamo ništa više od onoga što naša osjetila opaze. Otiðimo sada korak da-lje: “Da li stvari koje opažamo stvarno postoje ili su one imaginacija?”

Zapitajmo se: “Postoji li potreba za vanjskim svijetom kako bismo èuliili vidjeli?”

Odgovor je ne. Ne postoji potreba za vanjskim svijetom da bismo vidje-li ili èuli. Stimulacija mozga u bilo kojem obliku pokreæe funkcije svih osje-ta, formira osjeæaje, vizije i buku. Najbolji primjer koji bi objasnio ovo jestesan.

Dok sanjate, ležite na krevetu u tamnoj i tihoj sobi, vaše su oèi èvrstozatvorene. Ništa izvana ne dolazi do vas što biste mogli opaziti: niti svjetlostniti buka. Ipak, u svojim snovima, možete iskusiti mnoge stvari koje su kao idoživljaji svakodnevnog života. Ti doživljaji jednako su živi i jasni kao i kodbudnog stanja. U vašim snovima, vi se, takoðer, probudite i žurite na posaoili, umjesto toga, sanjate da idete na godišnji odmor i osjeæate ljetno sunce.

Osim toga, dok sanjate, ne sumnjate u ono što vidite. Tek kada se probu-dite, shvatite da je sve bio san. U snovima se bojite, osjeæate tjeskobu, sreæuili tugu. Istovemeno, osjeæate tvrdoæu materije. Meðutim , ne postoji izvorkoji proizvodi ove osjete jer ste još uvijek u tamnoj i tihoj sobi.

Descartes o zapanjujuæim èinjenicama o sanjanju kaže slijedeæe:“U mojim snovima ja vidim da èinim razlièite stvari, idem na razlièita

mjesta, meðutim, kada se probudim, vidim da nisam ništa radio, da nisam nig-

124

dje išao, nego sam mirno ležao u krevetu. Ko mi može garantovati da cijelovrijeme ne sanjam i, štaviše, da moj cijeli život nije san?”61

U ovom sluèaju, ne samo što naše snove doživljavamo kao stvarne, i ka-da se probudimo shvatimo da je to bio svijet mašte nego mi ne možemo tvr-diti da su naša iskustva, kada smo budni, stvarna. Tako, sasvim je moguæe dase bilo kad možemo probuditi iz našeg života za koji mislimo da ga živimo ipoèeti doživljavati istinski život. Mi nemamo dokaz kojim bismo ovo porek-li. Naprotiv, otkriæa moderne nauke bude ozbiljne sumnje o tvrdnji da ono štodoživljavamo u svakodnevim životima ima stvarno postojanje.

U ovom sluèaju, suoèavamo se s oèitom dilemom: u isto vrijeme dokmislimo da ovaj svijet u kojem živimo postoji, nema osnova na kojima bismozasnovali ovu pretpostavku. Sasvim je moguæe da ova opažanja nemaju ma-terijalnu korelaciju.


U našim snovima, mi možemo sanjati da smo na tropskom otoku. Mi doživljavamo tajmoment kao svu svoju stvarnost. Niko nas ne može uvjeriti da mi u tom trenutku sa-njamo i da nije tako sve dok se ne probudimo i ne shvatimo da smo samo sanjali.


Da li su naši mozgovi odvojeni od vanjskog svijeta?Ako se stvari koje priznajemo kao materijalni svijet sastoje samo od os-

jeta koji su nam pokazani, šta je onda mozak, pomoæu kojeg èujemo, vidimoi mislimo? Nije li mozak, kao i sve ostalo, skup atoma i molekula?

Kako i sve drugo, mi i mozak smatramo “materijom”. I on je samo opa-žanje i nije izuzetak. Konaèno, i naš mozak jeste komad mesa koji opažamopreko naših osjeta. Kao i za sve, mi pretpostavljamo da on postoji u vanjskomsvijetu. Mozak je samo slika za nas.

Pa, ko opaža sve ovo? Ko vidi, èuje, miriše i osjeæa okus? Sve ovo vodi nas licem u lice prema neèem što je oèito. Ljudska biæa vi-

de, osjeæaju, misle i svjesna su da su više od skupa atoma i molekula koji èi-ne njegovo tijelo. Šta osobu èini èovjekom? To je zapravo duh. Allah, dž.š.,darovao mu ga je. U protivnom, pripisivanje svijesti i svih drugih èovjekovihosobina i vještina komadu mesa teškom kilo i po definitivno bi bilo nerazum-no, a da ne spominjemo da je ovaj komad mesa samo iluzija.

(On) Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog èovjeka stvorio od ilovaèe– a potomstvo njegovo stvara od kapi tekuæina, zatim mu savršenoudove uoblièi i život mu udahne – i On vam i sluh i vid i pamet daje –a kako vi malo zahvaljujete! (Es-Sedžda, 7-9)

Allah je nama najbliže biæePošto osoba nije skup materije, nego “ruh”(“duša”), ko je onaj ko

predstavlja ili, da budemo precizniji, “stvara” i predstavlja našim dušamazbirku opažaja zvanih “materija”?

Odgovor na ovoj pitanje jasan je: Allah, dž.š, Onaj Koji “udahnjuje”Svoj ruh u èovjeka, Stvoritelj je svega što nas okružuje. Jedini izvor ovih per-cepcija jeste Allah, dž.š. Ništa ne postoji osim onog što On stvori. U ajetimakoji slijede On stalno stvara sve ili, u suprotnom, nièeg ne bi bilo.

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poreme-te, niko ih, drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i praštagrijehe. (Fatir, 41)

126

Kao rezlutat neprekidnog ugaðanja kojem su ljudi izloženi od roðenjaoni æe nerado prihvatiti ovu èinjenicu. Bez obzira kako æe izbjeæi da je èujuili da je vide, ona je ipak jasna èinjenica. Sve što èovjek vidi, što mu je poka-zano Allahovo je stvaranje. Osim toga, ne samo vanjski svijet nego i reakcijeza koje tvrdimo da su naše dešavaju se samo Allahovom voljom. Bilo koja ak-cija nezavisna ili odvojena od Allahove volje ne dolazi u obzir.

… Allah stvara i vas i ono što napravite?" (Es-Saffat, 96)… i ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio... (El-Anfal, 17)Kao rezultat svega ovoga shvatamo da je jedino apsolutno biæe samo Al-

lah, dž.š. Nema ništa osim Njega. On obuhvaæa sve što je na nebesima i naZemlji i ono što je izmeðu njih. Allah, dž.š,. u Kur’anu kaže da je On svug-dje i da On obuhvaæa sve:

Oni sumnjaju da æe pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojimobuhvaæa sve! (Fussilat, 54)A Allahov je i istok i zapad, kuda god se okrenete, pa - tamo je Allaho-va strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (El-Beka-ra, 115)Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji i Allah svezna. (En-Nisa, 126)Kada smo ti rekli: “Sigurno tvoj Gospodar svojim znanjem obuhvatasve ljude”. (El-Isra, 60)Moæ Njegova obuhvaæa i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održava-

nje njihovo; On je Svevišnji, Velièanstveni! (El-Bekara, 255) Allah nasobuhvaæa sa svih strana. Sprijeda, ozada, slijeva, i zdesna. On je Onaj Koji jesvjedok svakog našeg pokreta, svugdje. On ima potpunu kontrolu izvana iunutar nas i bliži nam je od naše žile kucavice, Allah, Svemoguæi.


“Hvaljen neka si!”, rekoše oni, ‘Mi znamosamo ono èemu si nas Ti pouèio; Ti siSveznajuæi i Mudri.’” (El-Bekara, 32)

ALLAHOVO UMIJEÆE BOJA128

1. Bilim ve Teknik Dergisi (Journal of Science and Tech-nics), March 1985, p.23.2. Jillyn Smith, Sense and Sensibilities, Willey Science Edi-tion, p. 60-61.3. F.Press, R. Siever, Earth, New York:W.H.Freeman, 1986,p.4.4. Michael Denton, Nature's Destiny, The Free Press, 1998,p.51.5. Ian M.Campbell, Energy and Atmosphere, London: Wiley,1977, p.1-2. 6. Enyclopedia Britannica, 1994, 15th ed. Vol.18, p.203. 7. Michael Denton, Nature's Destiny, The Free Press, 1998,p.55. 8. Bilim ve Teknik Dergisi (Journal of Science and Tech-nics), No: 366, p.81. 9. Bilim ve Teknik Dergisi (Journal of Science and Tech-nics), October 1986, p.6. 10. Bilim Teknik Dergisi (Journal of Science and Technics),October 1986, s.6-9.11. Franklyn Branley, Color, From Rainbows to Lasers, Tho-mas Y. Crowell Comp., New York, p.23-28. 12. Temel Britannica Ansiklopedisi, Vol 7, p. 16. 13. http://www.netxpress.com/~ppt/story.htm. 14. http://www.netxpress.com/~ppt/story.htm. 15. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.110.16. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton Uni-versity Press, New Jersey, 1998, p.263. 17. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.22. 18. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.52. 19. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.20. 20. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.38. 21. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.71. 22. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.77. 23. Jill Bailey, Mimicry and Camouflage, BLA PublishingLtd., England, 1988, p.17. 24. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.85. 25. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.25. 26. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.38.27. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.48-49.28. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.43. 29. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.86-87. 30. International Wildlife, September-October 1992, p.34. 31. Jill Bailey, Mimicry and Camouflage, BLA Publishing

Ltd., England, 1988, p.18. 32. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.109.33. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.64. 34. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.130. 35. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.129. 36. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.126. 37. David Attenborough, The Trials of Life, Princeton Uni-versity Press, New Jersey p.235. 38. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.109. 39. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton Uni-versity Press, New Jersey, 1998, p.158. 40. David Attenborough, The Life of Birds, Princeton Uni-versity Press, New Jersey, 1998, p.158. 41. Ranger Rick, May 1999.42. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.55.43. National Geographic, October 1989, p.518. 44. The Guinnes Enyclopedia of Living World, 1992, p.167. 45. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.56. 46. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.122. 47. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and NobleBooks, New York, 1992, p.62. 48. Karl Roessler, Coral Kingdoms, Harry N. Abrams, Inc.,Publishers, 1986, p.44. 49. National Geographic, December 1996, p.118-120. 50. Karl Roessler, Coral Kingdoms, Harry N. Abrams, Inc.,Publishers, 1986, p.125. 51. Solomon, Berg, Martin, Villie, Biology, Saunders Colle-ge Publishing, 1993, p.192-193. 52. Temel Britannica Ansiklopedisi, Vol. 7, p.16. 53. Franklyn Branley, Color, From Rainbows to Lasers, Tho-mas Y. Crowell Comp., New York, p.37. 54. Franklyn Branley, Color, From Rainbows to Lasers, Tho-mas Y. Crowell Comp., New York, p.38.55. Francis Darwin, Life and Letters,Vol.II, p. 275. 56. Francis Darwin, Life and Letters,Vol.II, p. 305. 57. J. Hawkes, Nine Tentalizing Mysteries of Nature, NewYork Times Magazine, 1957, p.33. 58. Cemal Yildirim, Evrim Kurami ve Bagnazlik (The The-ory of Evolution and Bigotry), Bilgi Yayinevi, January 1989,p.108.59. Taskin Tuna, Uzayin Ötesi (Beyond Space), p.194. 60. Treaties Concerning the Principle of Human Knowledge,1710, Works of George Berkeley, vol.1, ed.A. Fraser, Ox-ford, 1871. 61. Macit Gökberk, Felsefe Tarihi (History of Philosophy),p.263.

Bilješke

Documents

Allahovo umijeće stvaranja boja - Harun Yahya