Naslov izvornika Amanda Quick THE THIRD CIRCLE

Copvright 2008 by Jayne Ann Krentz

AMANDA QUICK

Prevela: Vesna Valeni

Uredio

Leonaro Marui

Prevela s engleskoga

Vesna Valeni

Lektorirala i korigirala

Branka Perkovi-Jardas

Nakladnik

LEO-COMMERCE d.o.o. Rijeka - Zagreb Tel. 051/625-476 01/615-0320

Zastupnik za BiH

LEO-COMMERCE d.o.o. Pilanska 1 BANJA LUKA Tel. 051/345-160 063/998-431

Priprema za tisak

LEO-COMMERCE d.o.o.

Tiskano u Hrvatskoj u listopadu 2008.

Pri kraju vladavine kraljice Viktorije...

Galerija muzeja obavijena dubokim sjenkama bila je puna mnogih neobinih i uznemirujuih artefakata. Meutim, niti jedan antikvitet nije bio onako okantan kao ena koja je leala u tamnoj lokvi krvi na mramornom podu.

Nad tijelom se nadvi prijetei lik mukarca. Zidni su fenjeri bili prigueni, ali je bilo dovoljno svjetla da bi se vidjela silueta njegova dugaka ogrtaa. Visoki je ovratnik bio podignut oko njegova vrata, djelomice mu skrivajui profil.

Leona Hewitt je imala samo djeli sekunde za registriranje zastraujueg prizora. Upravo je obila masivni kameni kip mitskog krilatog udovita. Odjevena kao sluga, kose uvrene ispod muke perike, kretala se brzo, gotovo trala u svojem mahnitom nastojanju da pronae kristal. Sila zamaha nosila ju je ravno prema mukarcu koji je stajao nad tijelom ene.

Okrenuo se prema njoj, a njegov je ogrta zamahnuo poput velikog crnog krila.

Mahnito je pokuala promijeniti smjer, ali bilo je prekasno. Uhvatio ju je vjeto kao da mu je ona ljubavnica koja se namjerno zaletjela u njegov zagrljaj; ljubavnica koju je eljno iekivao.

-Tiina - veoma je tiho prozborio u njezino uho. - Ne miite se.

Nije se zbog naredbe posve ukoila, ve ju je na to naveo zvuk njegova glasa. Energija je pulsirala kroz svaku rije, preplavljujui njezina osjetila poput ogromnog oceanskog vala. Kao da je neki ludi doktor silom ubrizgao nekakav egzotian lijek u njezine vene, sredstvo koje je imalo mo paralizirati je. Ipak, strah koji ju je obuzeo trenutak ranije nestao je kao nekom arolijom.

-Ostat ete tihi i nepomini dok vam ne kaem drukije.

ovjekov je glas bio hladna, osobito uzbudljiva sila prirode koja ju je ponijela u neobinu dimenziju. Prigueni zvukovi pijanog smijeha i glazbe sa zabave koja je bila u tijeku dva kata nie nestajali su u noi. Sad se nala na drugome mjestu, u prostoru gdje nije vano nita osim toga glasa.

Glas. Primorao ju je da ude u ovo stanje bizarnog sna. Znala je sve o snovima.

Spoznaja je bljesnula njome razbivi trans. ovjek se koristi nekom paranormalnom moi kako bi je kontrolirao. Zato stoji tako nepomino i pasivno? Trebala bi se boriti za svoj ivot. Borit e se.

Skupila je snagu volje i vlastita osjetila, onako kako je inila kad je usmjeravala energiju kroz kristal sna. Treperavi osjeaj nestvarnosti raznio se u milijun bljetavih djelia. Odjednom se oslobodila neobine zaaranosti, ali ne i od stiska mukarca koji ju je drao uza se. inilo joj se kao da je lancima vezana uz neku stijenu.

-Grom i pakao - progunao je. - Vi ste ena. Stvarnost se, zajedno sa strahom i priguenim

zvukovima zabave, vratila u iznenaujuem naletu. Poela se divlje otimati. Perika joj je kliznula naprijed preko jednog oka, djelomice je zaslijepivi.

ovjek joj je rukom pokrio usta i vre je stegnuo. - Ne znam kako ste se izvukli iz transa, ali bolje vam je da budete tihi ako elite preivjeti ovu no.

Njegov je glas sad postao drukiji. Jo uvijek je posjedovao duboka i zanimljiva svojstva, ali njegove rijei vie nisu odzvanjale naelektriziranom energijom koja ju je nakratko pretvorila u kip. Oito je odustao od pokuaja da je kontrolira uz pomo svojih mentalnih moi. Umjesto toga koristio se vie tradicionalnim nainom: primijenio je superiorniju fiziku snagu kojom je priroda obdarila muke pripadnike vrste.

Pokuala ga je nogom udariti u goljenicu, ali joj se cipela okliznula po nekoj skliskoj tvari. O, nebesa, krv. Promaila je cilj, ali je vrhom cipele udarila u maleni predmet na podu kraj tijela. ula je kako predmet lagano klizi preko kamenih ploica.

-Prokletstvo, netko se penje stubama - napeto joj je apnuo u uho. - Zar ne ujete korake? Ako nas ovdje pronau, niti jedno od nas dvoje odavde nee izii ivo.

Mrana sigurnost u njegovim rijeima odjednom ju je uinila nesigurnom.

-Nisam ja taj koji je ubio ovu enu - veoma je tiho dodao, kao da joj je itao misli. - Meutim, ubojica je vjerojatno jo u ovoj kui. To bi mogao biti on; dolazi da poisti za sobom.

Shvatila je da mu vjeruje, i to ne zato to ju je opet doveo u trans. Sve se svodilo na hladnu logiku. Da je on ubojica, nema sumnje da bi joj dosad ve prerezao grlo. Nalazila bi se na podu kraj mrtve ene, a oko nje bi se irila lokva krvi. Prestala se otimati.

-Napokon znakovi inteligencije - progunao je.

Tada je ula korake. Netko se doista penjao stubama na galeriju; ako nije ubojica, onda je moda netko od gostiju. Tko god to bio, svi su izgledi da je veoma pijan. Lord Delbridge je veeras ugostio veliki broj svojih mukih poznanika. Njegove su zabave poznate, ne samo zbog neogranienih koliina kvalitetnog vina i izvrsne hrane, ve i po jatu elegantno odjevenih prostitutki koje su uvijek pozivane na ovakve zabave.

ovjek je oprezno maknuo ruku s njezinih usta. Kad nije ni pokuala vrisnuti, pustio ju je. Gurnula je periku na mjesto kako bi mogla vidjeti.

Prstima joj je obuhvatio zapee, poput lisiina. U sljedeem ju je trenutku vukao od tijela prema dubljim sjenkama to ih je stvarao nekakav veliki kameni stol postavljen na masivno postolje.

Na pola puta do cilja sagnuo se tek toliko da podigne maleni predmet to ga je ona ranije ut-nula po podu. Sto god to bilo, spustio je predmet u dep prije nego ju je gurnuo u prostor izmeu tekog stola i zida.

Kad je okrznula jedan kut stola, njome je prostrujala neugodna energija. Refleksno se povukla unatrag, malo se lecnuvi. Na slaboj je svjetlosti vidjela udne rezbarije u kamenu. To nije obian stol, shvatila je- i zadrhtala, ve drevni rtvenik koji se zacijelo koristio u neke mrane svrhe. Osjetila je sline treptaje mrane energije dok je prolazila uz nekoliko drugih relikvija u privatnome muzeju lorda Delbridgea. Cijela je galerija zraila munim emanacijama od kojih joj se jeila koa.

Koraci su se pribliili, dolazei od vrha glavnog stubita prema tihom prostoru galerije.

-Molly? - Muki glas, nejasan od pia. - Gdje si, draga moja? Zao mi je to malo kasnim. Zadrali su me u kartanici. Ali nisam te zaboravio.

Leona je osjetila kako je ovjek jae stisnuo njezinu ruku. Shvatila je da je osjetio njezin nesvjesni drhtaj. Gurnuo ju je dolje iza kamenog stola.

unuo je kraj nje i izvadio neki predmet iz depa ogrtaa. Iskreno se nadala da je rije o pitolju.

Koraci su se pribliili. Jo trenutak i pridolica e sigurno vidjeti mrtvu enu.

-Molly? - ovjekov je glas postao otriji od raz-draenosti. - Gdje si, dovraga, budalasta curo? Veeras nisam raspoloen za igre.

Mrtva je ena dola na galeriju na ranije dogovoreni sastanak. Njezin je ljubavnik zakasnio, a sad e je pronai mrtvu.

-Molly? - ovjek je zvuio zbunjeno. - Sto radi

na podu? Siguran sam da moemo nad udobniji krevet. Doista ne... grom i pakao.

Leona je ula prigueni, uasnuti uzvik, a potom je uslijedio zvuk urnih koraka. Nesueni je ljubavnik trao, bjeao natrag prema glavnom stubitu. Dok je prolazio ispred jednog od zidnih fenjera, Leona je vidjela kako njegova silueta treperi na zidu poput lika iz predstave sjena.

Mukarac u crnom ogrtau odjednom je skoio na noge. Leona je na trenutak ostala zaprepatena. Sto li namjerava, za ime svijeta? Pokuala ga je uhvatiti za ruku kako bi ga povukla natrag dolje. Ali on je ve bio u pokretu, izvlaei se iza zaklona od zastraujueg rtvenika. Shvatila je da kani stati na put ovjeku koji bjei.

Poludio je, pomislila je. Ljubavnik u bijegu e nesumnjivo zakljuiti da ga napada ubojica. Vrisnut e, a to e na galeriju dovui Delbridgea, njegove goste i poslugu. Pripremila se na oajniki bijeg prema stubama za sluinad. Zatim joj je pao na pamet drugi plan. Moda bi bilo bolje ekati i pokuati se stopiti s ostalima kad stignu.

Jo uvijek je pokuavala odluiti to je najbolje poduzeti kad je ula kako mukarac u crnom ogrtau govori. Koristio se istim neobinim glasom koji je i nju na trenutak ukoio u potpunoj nepo-minosti.

- Stanite - naredio je tonom u kojem je odzvanjala nevidljiva energija. - Ne miite se.

Zapovijed je trenutno djelovala na ovjeka koji je bjeao. Zaustavio se i nepomino stajao.

Hipnoza, pomislila je Leona, napokon shvativi.

Mukarac u crnom ogrtau je moan hipnotizer koji svoje naredbe nekako pojaava energijom.

Dosad nije obraala previe pozornosti na umijee hipnoze. To je, openito govorei, podruje izvoaa na pozornici i arlatana koji tvrde da svojim vjetinama mogu lijeiti histeriju i druge ivane poremeaje. Hipnoza je takoer tema mnogih senzacionalistikih nagaanja i tjeskobne zabrinutosti u javnosti. U tisku se redovito pojavljuju mrana upozorenja o mnogim okrutnim nainima na koje hipnotizeri mogu rabiti svoje zagonetne sposobnosti u zloinake svrhe.

Bez obzira na namjere hipnotizera, za taj je in navodno potrebna spokojna atmosfera i miran, voljan subjekt. Nikad nije ula za praktiara te vjetine koji sa samo nekoliko rijei moe ukoiti ovjeka na mjestu.

Nalazite se na mjestu posvemanjeg spokoja - nastavio je hipnotizer. - Spavate. Spavat ete dok ura ne odbije tri sata. Kad se probudite, sjetit ete se da ste nali Molly ubijenu, ali neete se sjeati da ste vidjeli mene ili enu koja je sa mnom. Mi nemamo nikakve veze s umorstvom Molly. Mi nismo vani. Razumijete li?

Da.

Leona pogleda uru na oblinjem stolu. Na svjetlosti fenjera na zidu jedva je uspjela razabrati koliko je sati. Dva i trideset. Hipnotizer im je osigurao pola sata za bijeg.

Okrenuo se od ukoenog ovjeka i pogledao je.

-Doite - ree - krajnje je vrijeme da odemo odavde. Moramo se izgubiti prije nego se jo netko odlui popeti ovim stubama.

Automatski se jednom rukom oslonila na povrinu rtvenika kako bi se podigla na noge. im je njezina koa dola u kontakt s kamenom, njome je prostrujao jo jedan neugodan osjeaj, gotovo naelektriziran. Bilo je kao da je dotaknula stari lijes, takav u kojem pokojnik ne lei u miru.

Brzo je povukla ruku, uspravila se i urno izila iza rtvenika. Zurila je u dentlmena koji je poput kipa stajao u sredini galerije.

-Ovuda - ree hipnotizer. - Hitro je poao prema vratima koja su se otvarala na stubite za sluinad.

Silom je otrgnula pozornost s mukarca u transu i slijedila hipnotizera prolazom uz koji su se nalazili udni kipovi i staklene vitrine ispunjene tajanstvenim predmetima. Njezina ju je prijateljica Carolvn upozorila da postoje glasine o zbirci lorda Delbridgea. ak i drugi kolekcionari, jednako opsjednuti i ekscentrini kao njegovo gospodstvo, artefakte u njegovu privatnom muzeju smatraju krajnje neobinima. im je stigla na galeriju shvatila je zato postoje takve glasine.

Nisu se udnima doimali dizajn i oblik artefa-kata. Na slabom je svjetlu mogla vidjeti da je veina prilino obina. Galerija je bila krcata drevnih vaza, urni, nakita, oruja i kipova - vrste predmeta to ih ovjek oekuje u bilo kojoj velikoj zbirci antikviteta. Radilo se o slabanom, ali uznemirujuem ozraju nezdrave energije koja se vrtloila oko predmeta i dizala joj vlasi na zatiljku. irila se od relikvija.

-I vi je osjeate, zar ne? - upita hipnotizer.

Tiho ju je pitanje iznenadilo. Zvui radoznalo, pomislila je. Ne, zvui zaintrigirano. Znala je na to misli. S obzirom na sposobnosti to ih posjeduje nije ni udo da je osjetljiv na takve stvari jednako kao i ona.

-Da - rekla je. - Osjeam. Veoma neugodno.

Reeno mi je da ak i oni koji ne posjeduju nau vrstu senzibilnosti mogu osjetiti uinke ako se u jednu prostoriju natrpa dovoljan broj paranor-malnih relikvija.

Ti su predmeti paranormalni? - zapanjeno je pitala.

Moda bi bilo tonije rei da svaki ima dugu povijest povezanosti s paranormalnim. S vremenom su apsorbirali dio energije koja se stvarala dok su ih rabile osobe s izvanosjetilnim sposobnostima.

Gdje je Delbridge naao sve te neobine relikte?

Ne mogu govoriti o cijeloj zbirci, ali znam da je povei broj ukraden. Ostanite uz mene.

Nije joj trebala ta naredba. Sad je jednako silno eljela otii odavde kao i on. Morat e se vratiti drugi put kako bi nala kristal.

Hipnotizer se kretao tako brzo da je morala trati kako bi drala korak s njim. To je mogla jedino zahvaljujui mukoj odjei. U enskoj se haljini ne bi mogla brzo kretati jer bi joj smetali slojevi teke tkanine i podsukanja.

Njezina su osjetila treperila. Jo energije. Dolazila je od jednog predmeta kraj kojega je prolazila, ali su strujanja bila posve drukija. Odmah ih je prepoznala. Energija kristala.

ekajte - apnula je i zaustavila se. - Neto moram uiniti.

Nema vremena. - Hipnotizer je stao i okrenuo se prema njoj, a crni mu je ogrta vijorio oko izama. - Imamo pola sata, manje ako se jo netko uspne onim stubama.

Migoljila je prstima pokuavajui osloboditi ruku iz njegova stiska. - Onda idite bez mene. Moja sigurnost nije vaa briga.

Jeste li poludjeli? Moramo izii odavde.

Dola sam ovamo po jednu relikviju. U blizini je. Ne idem bez toga.

Vi ste profesionalni lopov?

Nije zvuio okirano. Najvjerojatnije zato to se i on bavi kraama. To je jedino logino objanjenje za njegovu nazonost na galeriji.

-Delbridge ima odreenu relikviju koja pripada meni - objasnila je. - Ukradena je mojoj obitelji prije nekoliko godina. Veeras sam izgubila svaku nadu da u je nai, ali sad kad znam da mi je blizu, ne mogu otii a da je ne potraim.

Hipnotizer se posve ukoio. - Kako znate da je relikvija koju traite u blizini?

Oklijevala je jer nije bila sigurna koliko mu moe rei. - Ne mogu to objasniti, ali veoma sam sigurna.

-Gdje je?

Malo se okrenula, traei izvor jedva zamjetlji-vog pulsiranja energije. Malo dalje nalazio se veliki drveni ormari s kompliciranim rezbarijama.

-Ondje - rekla je.

Jo je jednom snano povukla ruku. Ovoga ju je

puta pustio. Pourila je do ormaria i pomno ga prouavala. Vidjela je dvoja vrata s bravama.

-Kao to sam i oekivala - rekla je. Posegnula je u dep, izvadila obija brava to joj

ga je dao Adam Harrovv i dala se na posao.

Proces nije iao ni izbliza onako glatko kao kad je Adam nadzirao njezino vjebanje. Brava uope nije reagirala.

Hipnotizer je trenutak gledao u tiini.

Na elu joj je izbio znoj. Malo je okrenula obija i pokuala ponovno.

-Neto mi govori da nemate mnogo iskustva u ovakvim stvarima - neutralno e hipnotizer.

Trgnula se na njegov podrugljiv ton.

Upravo suprotno, imam mnogo prakse u tome - procijedila je kroza zube.

Ali oito ne u mraku. Odmaknite se. Dopustite da pogledam mogu li ja togod uiniti.

eljela se prepirati, ali je prevladao zdrav razum. Istina je da se njezina praksa u obijanju brava sastoji samo od dvodnevnoga urnog vjebanja. Smatrala je da je pokazala znatnu vjetinu, ali ju je Adam upozorio da je obijanje brave kad je ovjek pod pritiskom neto sasvim drugo.

Otkucaji ure na stolu bili su veoma glasni u tihoj galeriji. Imali su sve manje vremena. Pogledala je ukoenog ovjeka koji je ekao buenje iz transa.

Nevoljko se odmaknula od ormaria. Bez rijei mu je pruila obija.

-Imam svoj alat - ree hipnotizer.

Iz depa ogrtaa izvadio je malenu, tanku metalnu traku, uvukao je u bravu i dao se na posao. Leona je gotovo odmah ula slabaan kljo-caj.

-Uspio sam - apnuo je.

Leoni se inilo da je kripanje arki glasno poput tutnjave vlaka. Tjeskobno je pogledala natrag du galerije, prema glavnom stubitu, ali na kraju prostorije nisu se micale nikakve sjenke; niiji koraci nisu odzvanjali na galeriji.

Hipnotizer se zagledao u unutranjost ormaria. - ini se da smo veeras oboje doli ovamo po istom zadatku.

Obuzela ju je nova, drukija strepnja. - Doli ste ovamo kako biste ukrali moj kristal?

-Predlaem da temu o legalnom vlasnitvu nad kamenom ostavimo za drugi put.

Osjetila je ogorenje koje je nadjaalo strah. -Kristal je moj.

Krenula je naprijed s namjerom da uzme kristal, ali joj je hipnotizer preprijeio put. Posegnuo je u ormari.

Bilo je teko razabrati njegove kretnje u tmini, ali je odmah znala kad je dolo do katastrofe. ula je iznenadno, otro ispuhivanje zraka, a zatim duboki, prigueni kaalj. Istodobno je osjetila slab miris neke nepoznate kemikalije.

-Odmaknite se - naredio je.

Bilo je toliko estine u naredbi da ga je bez razmiljanja posluala.

-to je bilo? - pitala je i povukla se nekoliko koraka unatrag. - to se dogodilo?

Okrenuo se od ormaria. Zapanjila se kad je vidjela da malo tetura, kao da mu je teko odravati ravnoteu. U jednoj je ruci drao crnu barunastu vreicu.

-Delbridge e najvjerojatnije imati pune ruke posla s policijom nakon to se otkrije enino tijelo - tiho je rekao. - Uz malo sree, proi e neko vrijeme prije nego pone traiti kamen. Imat ete vremena pobjei.

U njegovim se rijeima osjeala nekakva kona-nost.

Kao i vi - brzo je rekla.

Ne - rekao je.

Obuzela ju je uasna strepnja. - O emu to govorite? Sto se dogodilo?

-Vrijeme nam je upravo isteklo. - Opet ju je uhvatio za zapee i povukao prema stubama za sluinad. - Vie se ni trenutka ne smijemo zadravati.

Trenutak ranije bila je bijesna na njega, ali sad je njome pulsirala panika. Srce joj je divlje lupalo.

Sto se dogodilo? - otro je pitala. - Je li vam dobro?

Da, ali uskoro mi nee biti.

Za ime svijeta, recite mi to se dogodilo kad ste uzeli kristal iz ormaria.

Otvorio je vrata koja su vodila do spiralnog stubita. - Naletio sam na zamku.

Kakvu vrstu zamke? - Paljivo je pogledala njegove ake. - Jeste li se porezali? Krvarite li?

Kristal se nalazio u staklenoj kutiji. Kad sam otvorio kutiju, lice mi je zapahnuo nekakav poguban plin. Udahnuo sam podosta toga. Mislim da je to bio otrov.

Dragi Boe. Jeste li sigurni?

Nema nikakve sumnje. - Upalio je svijeu i zatim je odluno gurnuo tako da je jurnula niz drevne kamene stube. - Ve osjeam njegov uinak.

Pogledala je preko ramena. Na treperavom ga je svjetlu prvi put dobro vidjela. Posve crna kosa, staromodno dugaka, zaeljana ravno natrag s visoka ela, sputala mu se iza uiju do ovratnika koulje. Njegove je crte lica nemilosrdno stvorio kipar kojemu je bilo vanije prikazati mo nego naoitost. ovjekovo je lice odgovaralo njegovu hipnotikom glasu; nezaboravno, zagonetno i opasno fascinantno. Ako bi neka ena predugo gledala u te nedokuive zelene oi, mogla bi je obuzeti opinjenost iz koje moda nikad ne bi uspjela pobjei.

Moramo vam nai lijenika - rekla je.

Ako je plin ono to mislim da jest, niti jedan lijenik nee znati kako se boriti protiv njega. Ne postoji poznati lijek.

Moramo pokuati.

Dobro me sluajte - rekao je. - Va e ivot ovisiti o tome hoete li se pridravati mojih uputa. Za veoma kratko vrijeme, moda najvie petnaest minuta, ja u postati luak.

Muila se kako bi shvatila uasno znaenje onoga to je govorio. - Zbog otrova?

-Da. Plin izaziva paklene halucinacije koje onesposobljavaju rtvin um, te vjeruje da je okruena demonima i udovitima. Ne smijete biti u mojoj blizini kad ta tvar preuzme kontrolu nad mojim osjetilima.

-Ali -

-Postat u ozbiljna prijetnja vama i bilo komu drugom tko mi se sluajno nae u blizini. Razumijete li me?

S mukom je progutala slinu i pourila niz jo nekoliko stuba. - Da.

Bili su gotovo na dnu stubita. Vidjela je traak mjeseine ispod vrata koja se otvaraju prema vrtu.

Kako namjeravate otii odavde? - upita hipnotizer.

Moj me pratitelj eka s koijom - ree Leona.

im iziemo iz vrta, morate otii to dalje od mene i ovog prokletog zdanja. Evo, uzmite kristal.

Zastala je na jednoj od izlizanih kamenih stuba, napola se okrenuvi. Pruio joj je barunastu vreicu. Zapanjeno ju je prihvatila, svjesna laganog treperenja energije. Ta joj je gesta jasnije od njegovih rijei pokazala da doista ne oekuje da e preivjeti no.

Hvala vam - nesigurno je izustila. - Nisam oekivala -

Sad nemam drugog izbora osim dati ga vama. Vie ne mogu biti odgovoran za njega.

Jeste li posve sigurni da nema lijeka za taj otrov?

Koliko je poznato, nema. Dobro me sluajte. Jasno mi je da vi smatrate da taj prokleti kristal pripada vama, ali ako imate imalo zdravog razuma, ako vam je imalo stalo do vlastite dobrobiti, vratit ete ga njegovom pravom vlasniku. Dat u vam njegovo ime i adresu.

-Cijenim vau brigu, ali uvjeravam vas da me

Delbridge nikako nee moi pronai. Noas ste vi u opasnosti. Spomenuli ste halucinacije. Molim vas, recite mi tono to vam se dogaa.

Nestrpljivim je pokretom rukavom preao preko oiju, a zatim je stresao glavom kao da je eli razbistriti. - Poinjem vidjeti stvari kojih nema. Trenutno sam jo uvijek svjestan injenice da je sve to plod mate, ali uskoro e mi postati stvarno. Tada u postati opasan za vas.

-Kako moete biti tako sigurni?

Vjerujem da je taj plin dva puta koriten u protekla dva mjeseca. Obje su rtve bili postariji kolekcionari. Niti jedan nije bio sklon nasilnim ispadima, ali su pod utjecajem otrova napali druge ljude. Jedan je noem ubio odanog slugu. Drugi je pokuao zapaliti svojeg neaka. Razumijete li sad u kakvoj ste opasnosti, gospoo?

Recite mi neto vie o tim halucinacijama za koje kaete da vam se poinju priviati.

Ugasio je svijeu i otvorio vrata u dnu stubita. Doekao ih je hladan, vlaan zrak. Mjeseina je jo uvijek osvjetljavala vrtove, ali u zraku se osjeao dolazak kie.

-Ako su izvjetaji toni - bezizraajno e on -uskoro u se nai usred none more u budnom stanju. Vjerojatno u uskoro umrijeti. Obje druge rtve su umrle.

-Kako su umrli?

Koraknuo je van i povukao je za sobom. - Jedan se bacio kroz prozor. Drugi je umro od sranog udara. Dosta je brbljanja. Moram vas odvesti odavde, na sigurno.

Govorio je hladno i suzdrano, to ju je zabrinjavalo gotovo jednako kao i njegovo proroanstvo. Prihvatio je svoju sudbinu, shvatila je, a ipak planira kako e spasiti nju. Osjetila je zapanjeno uenje i ostavilo je bez daha. Jo nije znao ni kako joj je ime, a ipak je vrsto odluio pomoi joj u bijegu. Nitko nikad za nju nije uinio nita tako nesebino i junaki.

-Poi ete sa mnom, gospodine - rekla je. -Znam poneto o nonim morama.

Odmah je odbacio mogunost nade, ne potrudivi se ak ni odgovoriti.

-Budite tihi i drite se uz mene - rekao je.

Ja sam mrtav ovjek, razmiljao je Thaddeus VVare.

Bilo je neobino kako je slab uinak na njega imala ta spoznaja. Moda je ve pod utjecajem otrova. Mislio je da nonu moru dri pod kontrolom, ali nije mogao biti siguran. Vjerovanje da je dovoljno snaan da se jo nekoliko minuta odupire otrovu moglo bi samo po sebi biti iluzija.

Unato tomu, u oajnikoj nadi da ipak uspijeva kontrolirati bizarne prizore, usredotoio je svoju pozornost na enu i potrebu da je odvede na sigurno. To je sad bio njegov jedini cilj. inilo mu se da se bizarne slike koje se skupljaju na rubu njegove svijesti malo povlae kad se svim silama usredotoio na spaavanje nepoznate ene. Na tome zacijelo treba zahvaliti svim onim godinama to ih je proveo uei kako e kontrolirati svoje hipnoti-ke moi. Ne nedostaje mu snage volje. Osjeao je da je ta sposobnost jedino to stoji izmeu njega i sveobuhvatnog svijeta snova koji e ga uskoro progutati.

Vodio ju je kroz vrtove kreui se stazom kojom je ranije stigao do zdanja. Dama ga je sad ipak posluala i hodala uz njega.

Na putu im se isprijeila duga, visoka ivica. Ispruio je ruku i uhvatio eninu, namjeravajui je povesti prema vrtnim vratima, ali kad je osjetio njezinu ruku pod svojom, njegova se koncentracija smrskala poput fine porculanske vaze koja je pala na mramorni pod. Odjednom mu je ushienje pro-strujalo ilama. Pojaao je svoj stisak, uivajui u omamljujuem naletu zadovoljstva.

uo je tihi, iznenaeni zvuk, ali nije obraao pozornost. Odjednom je postao intenzivno svjestan zamamne, podatne zaobljenosti ruke koju je drao. enin je miris bio opojan, te je rastjerao sve racionalne misli.

Demoni i udovita uljali su se ispod ivice. Cerili su se, a mjeseina je svjetlucala na njihovim onjacima. Moe je uzeti ovdje, sada. Nita te ne spreava. Tvoja je.

ena zasigurno shvaa kako erotino izgleda u mukoj odjei, pomislio je. Zabavljala ga je i godila mu spoznaja da se namjerno tako odjenula kako bi ga namamila.

- Morate se pribrati, gospodine - usrdno je rekla. - Nismo daleko od koije. Jo samo nekoliko minuta i oboje emo biti na sigurnom.

Na sigurnom. Rijei su ga na neto podsjetile. Usredotoio se nastojei se sjetiti neega to je vano, neega to mora uiniti prije nego uzme enu. Tada se sjetio, neodreeno, poput neega to nosi nevidljivi vjetar. vrsto se uhvatio za djeli stvarnosti, ne putajui. Mora spasiti enu. Da, o tome je rije. Prijeti joj opasnost.

Demoni i udovita su se kolebali i nakratko postali prozirni.

Halucinira, Ware. Obrati pozornost inae e ena stradati. Ta ga je spoznaja pogodila poput ledene vode. Povukao se natrag s ruba.

-Pazite da se ne spotaknete preko njega - rekao

je.

Demona? - oprezno je pitala.

Ne, ovjeka ispod ivice.

to, za ime svijeta? - Iznenaeno je pogledala dolje i jo jednom zaprepateno dahnula kad je ugledala nogu u izmi kako viri ispod gustog raslinja. - Je li on - ? - Nije dovrila reenicu.

Hipnotizirao sam njega i drugog straara dok sam dolazio ovamo - objasnio je vodei je prema vrtnim vratima. - Nee se probuditi do zore.

O. - Uslijedila je kratka stanka. - Ja, ovaj, nisam znala da Delbridge ima straare.

Moda bi bilo pametno da uzmete u obzir tu mogunost kad sljedei put odluite poiniti provalu.

Ula sam u kuu pod krinkom jednoga od mnogih slugu angairanih za ovu veer, ali sam kanila pobjei kroz vrtove. Naletjela bih ravno na straare da se vi ve niste pobrinuli za njih. Kakva je sretna sluajnost to to smo se veeras sreli.

Moja me srea veeras definitivno posluila, u to nema nikakve sumnje.

Nije se trudio prikriti sarkazam. Njezin ga je

pozitivan stav izluivao gotovo jednako kao i proklete halucinacije.

-Zvuite veoma napeto - apnula je dok je urila uz njega. - Postaju li halucinacije jae?

Poelio je viknuti na nju; poelio ju je tresti dok ne shvati ozbiljnost situacije. Halucinacije ne postaju jae; ekaju u zasjedi u mranim kutovima, iekujui trenutak kad e se njegova volja opet pokolebati kao maloas. im izgubi kontrolu nad sobom, none e more nahrupiti u njegov mozak. Najvie od svega elio ju je poljubiti prije nego se opet izgubi u halucinacijama.

Ali jednostavna je istina da nema vremena uiniti bilo to od toga. Osuen je. Jedino to moe uiniti je pokuati spasiti nju. Jo nekoliko minuta. Samo mu je toliko potrebno da odvede enu do koije i isprati je. Samo jo nekoliko minuta. Toliko moe izdrati. Mora toliko izdrati, radi nje.

Otvorio je teka vrtna vrata. ena je brzo izila. Slijedio ju je.

Zdanje lorda Delbridgea nalazi se nekoliko kilometara izvan Londona. Iza visokog zida koji okruuje vrtove gusta je uma. Doimala se neprobojnom, ali kad je bolje pogledao, vidio je da iz dubokih sjenki vrebaju udovita.

-Koija nije daleko odavde - ree ena. Izvadio je pitolj iz depa svojega ogrtaa. -

Uzmite ovo.

-Zato bih ja eljela va pitolj?

-Jer se halucinacije pogoravaju. Maloas sam vas kanio silom uzeti. Ne znam to u sljedee uiniti.

-Besmislice. - Zvuala je istinski okirano. - Ni u jednom trenutku ne bih povjerovala da biste me silom uzeli, gospodine.

-Onda niste ni upola onako inteligentni kako sam u poetku mislio.

Proistila je grlo. - Unato tomu, u danim okolnostima razumijem vau zabrinutost.

Oprezno je uzela pitolj, nespretno ga uhvativi jednom rukom. Okrenula se i povela ga uskom, izlokanom stazom koju je mjeseina tek malo osvjetljavala.

Zacijelo ne znate kako se koristi pitolj to sam vam ga upravo dao - primijetio je.

Ne. Ali moj prijatelj zna s pitoljima.

Ima prijatelja, mukog roda. Ta ga je vijest pogodila poput udarca. Nutrinu mu je izjedalo ogorenje i neobjanjiva posesivnost.

Ne, opet su navrle halucinacije. U svakom sluaju, do zore e najvjerojatnije biti mrtav. Ne moe polagati nikakvo pravo na tu enu.

Tko je taj prijatelj? - ipak je pitao.

Uskoro ete ga upoznati. eka me u umi.

Kakav je to prijatelj koji vam je dopustio da noas tako riskirate?

Adam i ja smo zakljuili da e u zdanje lake ui jedna osoba, a ne dvije - rekla je. - U svakom sluaju, netko je morao paziti na koiju i konje.

Va je prijatelj "trebao ui u zdanje, a vas ostaviti uz koiju.

Moj je prijatelj ovjek mnogih sposobnosti, ali ne posjeduje ono to je potrebno da bi se osjetio kristal. Ja sam se jedina mogla nadati da u ga nai.

Taj prokleti kristal nije vrijedan takvog izlaganja opasnosti.

Doista, gospodine, ovo ba nije vrijeme za dranje lekcije.

Imala je pravo. Sablasni su mu se prizori i slike opet pribliili. Demoni su lebdjeli u kutu njegova oka i uljali se rubom staze. Velika zmija bljetavih crvenih oiju gmizala je po granama oblinjeg stabla.

Prestao je govoriti i opet se usredotoio na potrebu da ovu enu smjesti u koiju kako bi je njezin dobar prijatelj Adam mogao odvesti daleko od ove none more.

Stigli su do zavoja izlokane staze. Malena, zatvorena koija koja se doimala veoma brzom pojavila se pred njima. Nikoga nije bilo na sjedalu za koijaa. Dva su konja mirno stajala i drijemala.

Leona se zaustavila i pomalo se tjeskobno osvrnula naokolo.

Adame? - tiho je zazvala. - Gdje si?

Ovdje sam, Leona.

Uzbuenje i nepoznati osjeaj uenja ispunili su Thaddeusa. Napokon je saznao ime ene: Leona. Drevni su ljudi vjerovali da imena imaju mo. Imali su pravo. Ime Leona ga je ispunilo snagom.

Halucinira, Ware. Priberi se.

Vitak mukarac obavijen tekim ogrtaem koijaa pojavio se izmeu stabala. Kapu je navukao nisko na oi. Mjeseina je svjetlucala na pitolju u njegovoj ruci.

-Tko je ovo?

Glas je pripadao obrazovanom mladom dentlmenu, bez grubih naglasaka koijaa.

-Prijatelj - ree Leona. - Prijeti mu smrtna opasnost, kao i nama. Nema vremena za objanjavanje. Imam kamen. Smjesta moramo otii odavde.

Ne razumijem. Kako je mogue da si u Delbridgeovoj kui naila na poznanika? Je li on moda jedan od gostiju? - U pitanju se osjealo hladno neodobravanje.

Molim te, Adame, ne sada. - Leona je pourila naprijed i otvorila vrata koije. - Sve u ti kasnije objasniti.

Oito nije uspjela uvjeriti Adama, ali je zacijelo zakljuio da ovo nije trenutak za raspravu.

-Vrlo dobro. - Spremio je oruje u dep i vjeto se popeo na koijako sjedalo.

Leona je ula u mranu koiju. Thaddeus je gledao kako nestaje u mrklome mraku. Kroz sve guu maglu svojih halucinacija odjednom je shvatio da vie nikad nee vidjeti ovu udesnu enu, nikad nee otkriti njezine tajne. Uskoro e nestati, a on je nikad nije ak ni zagrlio.

Primaknuo se otvorenim vratima.

Kamo ete poi? - pitao je osjeajui potrebu da jo jednom uje njezin glas.

Natrag u London, naravno. Za Boga miloga, zato stojite tu? Uite u koiju.

Rekao sam vam, ne mogu poi s vama. None more brzo preuzimaju kontrolu nada mnom.

A ja sam vama rekla da znam poneto o nonim morama.

Adam ga je pogledao odozgo. - Sve nas dovodite u opasnost - prasnuo je nastojei govoriti tiho. - Uite u koiju, gospodine.

Poite bez mene - tiho naredi Thaddeus. -Moram neto obaviti prije nego vizije preuzmu kontrolu.

O emu je rije? - upita Adam.

Moram ubiti Delbridgea.

Hm. - Adam je odjednom zvuao zamiljeno.

-Nije loa zamisao.

Ne. - Leonino se lice pojavilo na vratima. - Ne smijete riskirati povratak u zdanje, gospodine, ne u vaem stanju. Ako ne ubijem Delbridgea, on e traiti kristal

-objasni Thaddeus.

Rekla sam vam, nikad me nee nai - uvjeravala ga je Leona.

Tvoj novi prijatelj ima pravo - ree joj Adam.

-Predlaem da posluamo njegov savjet i ostavimo ga ovdje. Sto je loe u tome ako mu dopustimo da pokua ubiti Delbridgea? Ako uspije, ubudue emo imati jedan problem manje na brizi.

Ne razumije - uporno e Leona. - Ovaj je ovjek pod utjecajem uasnog otrova koji stvara halucinacije. On ne shvaa to govori.

to je samo jo jedan razlog da ga ovdje ostavimo - ree Adam. - Posljednje to nam noas treba je luak kao suputnik.

Thaddeus je jo jednom pogledao Leonu nastojei zapamtiti njezino lice na mjeseini. - Ima pravo. Morate poi bez mene.

-Ni sluajno. - Leona je ispruila ruku i uhvatila rukav njegova ogrtaa. - Vjerujte mi, gospodine, dajem vam rije da postoje veoma dobri izgledi da vam mogu pomoi. Ne idemo odavde bez vas.

-Prokletstvo - proguna Adam. Ali je zvuio rezignirano. - Bolje da uete u koiju, gospodine. Teko je pobijediti u prepirci s Leonom kad je uvjerena da ima pravo.

Nije oklijevao zbog Leonine tvrdoglavosti, shvatio je Thaddeus; pokolebalo ga je njezino vrsto uvjerenje da bi ga mogla spasiti.

Koncentrirajte se na pozitivno, gospodine -naredi Leona. - Ionako se nita ne moe dobiti negativnim razmiljanjem.

Takoer vrsto vjeruje u moi optimizma i pozitivnog razmiljanja - proguna Adam. - To je izrazito iritantna osobina, svakako.

Thaddeus je eznutljivo pogledao otvorena vrata koije, nesposoban ugasiti siuan plamsaj nade to ga je Leona zapalila.

Ako ga spasi, moi e je zatititi od Delbridgea i pobrinuti se da postane njegova.

Ta je logika prevagnula. Popeo se u koiju i sjeo na sjedalo nasuprot Leoni.

Vozilo je odmah krenulo naprijed. Konji su preli u brzi kas. U nekom neodreenom, jo uvijek racionalnom dijelu svojega mozga, Thaddeus je shvatio da Adam nije upalio vanjske lampe. Konje je vodio zavojitom stazom samo uz pomo mjeseine. To je ludilo, ali u skladu sa svim ostalim to se noas dogodilo.

U koiji je jedva razabirao Leonu koja je sjedila na tamnim jastucima. Meutim, bio je naglaeno svjestan njezine blizine. inilo se da atmosfera treperi od njezine enstvenosti.

-Kako se zovete, gospodine? - pitala je.

- Thaddeus Ware.

Kako je neobina pomisao da ne moe jasno vidjeti kako ta ena izgleda mada je s njom upravo proivio uzbudljivu pustolovinu. Dosad ju je vidio jedino u slabo osvijetljenoj galeriji muzeja i u mjeseinom obasjanom vrtu. Moda je uope ne bi prepoznao kad bi je sutra sreo na nekoj londonskoj ulici.

Osim ako ne bi progovorila. Zvuk njezina glasa, tihog i toplog i intrigantno senzualnog, zauvijek mu se usjekao u pamenje. Prepoznao bi i njezin miris, pomislio je, kao i poneto od njezine figure. Bio je naglaeno svjestan njezinih oblina dok je bila stisnuta uz njega. I postoji jo neto, slabaan daak zavodnike moi koji se mogao iriti jedino iz njezine aure.

O, da, prepoznao bi je bilo gdje.

Jer je tvoja, apnuo je jedan od demona.

Moja.

Bez upozorenja su se raspali posljednji ostaci njegove obrane. udovita su osloboena. Skoila su iz sjenki njegova uma ravno u koiju.

U treptaju demonskog oka unutranjost koije pretvorena je u mraan svijet snova. Na sjedalu kraj njega pojavilo se stvorenje veliine krupna psa. Ali udovite nije bilo pas. Osam pernatih nogu strilo je iz sjajna, gomoljasta tijela. Mjeseina je mrano blistala u bezdunim, neobinim oima. Otrov je kapao s njegovih onjaka.

Sablasno se lice pojavilo na prozoru. One su duplje bile prazne crne rupe. Usta su se otvorila u bezglasnom kriku.

Opazio je kretnju sa svoje lijeve strane. Nije morao okrenuti glavu kako bi znao da ono to ondje ui ima ljuskave noge s kandama i ticala koja se izvijaju poput izmuenih crva.

Kroz prozore koije vie se nije vidjela uma u noi. Umjesto toga vidjeli su se nezemaljski prizori iz druge dimenzije. Vulkanske rijeke tekle su izmeu stabala od crna leda. udne ptice sa zmijskim glavama stajale su na zaleenim granama.

Ostalo mu je tek toliko svijesti da bi znao da je bio budala kad je vjerovao da bi snagom volje mogao obuzdati none more. Delbridgeov je otrov strujio kroz njegovu krv ve najmanje petnaest minuta, obavljajui svoj prljavi posao. Sad je potpuno preuzeo kontrolu nad njim.

Zapanjujue je bilo to da ga vie uope nije briga.

-Gospodine Ware?

Leonin glas, onaj koji bi svugdje prepoznao, dopirao je iz tmine.

-Prekasno je - rekao je, a njezin ga je zabrinuti ton zabavljao. - Dobro doli u moju nonu moru. Situacija nije tako neugodna ovdje kad se ovjek navikne.

-Gospodine Ware, morate me sluati. Osjetio je navalu vrele poude. Ona je samo

nekoliko centimetara dalje; slobodno je moe uzeti. Nikad nije vie elio neku enu, a nita ga nije moglo zaustaviti.

-Mogu vam pomoi da se borite protiv halucinacija - rekla je.

-Ali ja se ne elim boriti protiv njih - tiho je

rekao. - Zapravo, uivam u njima. I vi ete uivati.

Nestrpljivo je strgnula periku, posegnula u unutranji dep svojega kaputa i izvadila neki predmet. Nije vidio o emu je rije, ali nekoliko sekunda kasnije u njezinim je dlanovima zablistala mjeseina.

Sad ju je prvi put dobro vidio. Tamnu je kosu uvrstila na vrhu glave, razotkrivajui crte lice koje se jedino mogu opisati kao prekrasne, premda ne na nain koji se openito povezivao s velikom ljepotom. Umjesto toga na njezinu je licu vidio inteligenciju, odlunost i odreenu delikatnu senzibilnost. Njezina su usta djelovala veoma mekano. U oima boje rastaljena jantara blistala je enstvena mo. Nita ne bi moglo djelovati zamamnije.

-arobnica - fascinirano je apnuo. Lecnula se kao da ju je udario. - Sto? Nasmijeio se. - Nita. - Spustio je pogled na

kristal, zaintrigiran. - Sto je to? Jo jedna od mojih halucinacija?

-Ovo je aurora-kamen, gospodine Ware. Hodat u kroz vae snove s vama.

Nije drala aurora-kamen u rukama od svojeg esnaestog ljeta; ali je trenutno reagirao na energiju koju je slala u njegovo sredite. Vie nije bio mutne, neiste bijele boje, ve je blistao od nutarnjeg svjetla koje je pokazivalo da je sad oivio od moi. Drala ga je na dlanu ruke i zurila u njegove dubine, foku-sirajui sva svoja osjetila. Kamen je vidljivo bljesnuo.

Ne bi znala objasniti kako je uspijevala razbuditi energiju nekih kristala. Ta se sposobnost prenosila s generacije na generaciju na enskoj strani obitelji. Njezina je majka posjedovala nadarenost za rad s kristalom. Kao i.njezina baka i mnoge pra-bake prije nje, kroz najmanje dvjesto godina.

-Gledajte duboko u kristal, gospodine Ware -rekla je.

Ignorirao je upute. Njegova su se usta izvila u lijen, senzualan smijeak od kojega su joj se podigle vlasi na zatiljku.

-Radije bih pogledao duboko u vas - rekao je mra

nim, neodoljivim glasom kojim ju je ranije hipnotizirao.

Zadrhtala je. Atmosfera se promijenila. Trenutak ranije Thaddeus se divlje borio kako bi zadrao zdrav razum unato plimi halucinacija, ali sad se inilo da uiva u fantastinom snu u kojem se naao.

Borila se kako bi uspostavila kontrolu nad situacijom. - Recite mi to vidite u kristalu.

Vrlo dobro, veeras sam raspoloen da vam udovoljavam. Barem neko vrijeme. - Opet je pogledao kamen. - Vidim mjeseinu. Lukavi trik, gospoo.

Svjetlo to ga vidite je prirodna energija kristala. To je veoma posebna mo koja je rezonantna s energijom snova. Svi snovi proizlaze iz paranor-malne strane nae naravi, ak i kod onih koji ne vjeruju da posjeduju takvu senzibilnost. Ako netko promijeni strujanja to ih stvaraju snovi, moe promijeniti i prirodu samih snova.

Sad zvuite poput znanstvenika kojega poznajem. Zove se Caleb Jones. On uvijek govori o znanstvenim aspektima paranormalnog. Uvijek mi se inilo da je to veoma dosadan razgovor.

Nastojat u vas potedjeti dosade i ne priati o razlozima iz kojih kristal djeluje - rekla je potiskujui sve veu nelagodu. - Molim vas, obratite pozornost. Trenutno sanjate u budnom stanju. Smanjit emo silinu i mo toga sna. Ne moemo ga posve ponititi, ali ga moemo oslabiti do te mjere da se vie nee doimati stvarnim ili zanimljivim. Ali morate suraivati, gospodine.

Opet se nasmijeio onim lijenim, opasnim smijekom. - Nisam raspoloen za vae igre s kristalom. Veeras bih se radije drukije zabavljao.

-Gospodine Ware, traim od vas da mi vjerujete, ba kao to sam ja vama ranije vjerovala.

Na svjetlosti kristala vidjela je kako su se VVareove hladno sjajne oi neznatno stisnule. Nagnuo se naprijed i vrhom prsta proao ispod njezine eljusti. Lagano je zadrhtala na taj dodir.

-Spasio sam vas jer pripadate meni - rekao je. - titim ono to je moje.

Tonuo je sve dublje u halucinacije.

Gospodine VVare - rekla je - ovo je veoma vano. Gledajte mjeseinu i koncentrirajte se na svoje halucinacije. Opiite ih za mene.

Vrlo dobro, ako insistirate. - Opet je pogledao kristal. - Hou li poeti s demonom na prozoru? Moda bi bila zanimljivija otrovnica koja se dri za kvaku na vratima.

Energija se irila iz kamena, mnogo energije. Mjeseina se rasplamsala. Konano se fokusirao na kristal kao to mu je rekla, ali nije uzela u obzir snagu njegove darovitosti. Sama se morala jae koncentrirati kako bi struje zadrala pod kontrolom.

-Niti jedno od stvorenja koje vidite oko sebe nije stvarno, gospodine VVare.

Ispruio je ruku i palcem preao po njezinoj donjoj usni, - Vi ste stvarni. Veeras je jedino to vano.

-Ne poznajem vas dugo, gospodine, ali oito je da imate izuzetnu snagu volje. Niste posve izgubljeni u svojoj nonoj mori, gospodine. Jedan dio vas jo uvijek je svjestan injenice da halucinirate.

-Moda, ali to me vie ne zanima. Trenutno me zanimate jedino vi.

Svjetlo u kristalu poelo je blijedjeti. Thaddeus se vie nije koncentrirao na nj.

Ne mogu ovo uiniti bez vas, gospodine -odluno je rekla. - Morate se jae usredotoiti na mjeseinu. Zajedno emo iskoristiti energiju kristala kako bismo rasprili halucinacije iz vaeg uma.

Vaa terapija nee djelovati na mene - rekao je zabavljajui se. - ini se da je to neki oblik hipnoze, a ja sam, jednako kao i vi, prirodno imun na hipnotiziranje.

Ne pokuavam vas hipnotizirati, gospodine. Kristal je samo orue koje e nam omoguiti da prilagodimo valove energije vaega sna. Trenutno ta energija stvara halucinacije.

Grijeite, Leona - blago je rekao. - Otrovnice i demoni nisu halucinacije; stvarni su i ja im zapovijedam, moje su sluge, vezani uz mene svim silama pakla. Vi ste takoer vezani uz mene. Uskoro ete to shvatiti.

Prvi se put poela bojati da bi ga mogla izgubiti. Obuzela ju je tjeskoba i razbila njezinu koncentraciju. Pogledao je kristal i nasmijao se.

Svjetlo u kamenu odmah je potamnjelo i promijenilo boju. Leona je okirano zurila. Oluja se spremala u sreditu kristala. Umjesto mjeseine, unutra su se vrtloile neobine tamne struje. Thaddeus je u kristal ubacivao vlastitu mo, nadjaavajui njezine pomno usmjeravane valove energije.

Oluja se stopila, skupljajui snagu. Sa sve je veom strepnjom gledala kako uznemirujue sile navaljuju i plamsaju. Nikad nije srela nikoga tko bi mogao uiniti ovo to Thaddeus VVare ini. Budui da je bio tako potpuno zahvaen svojim snom, sumnjala je da on uope shvaa to se dogaa.

udovini kukac s oima sastavljenim od tisuu malenih zrcala pojavio se na sjedalu kraj Thaddeusa. Onjaci stvorenja vlano su svjetlucali.

Uasnuto se ukoila. Nije imala kamo pobjei. Nije se imala kamo sakriti. U prstima na rukama i nogama osjeala je bolne trnce straha. Znoj joj je natopio koulju. Pokuala je vrisnuti, ali joj nikakav zvuk nije iziao iz grla.

-Smirite se, slatka moja - ree Thaddeus. - Nee vas ozlijediti. To je stvorenje koje me mora sluati. Ja u vas tititi.

Instinktivno je posegnula za kvakom na vratima. Trgnula je prste natrag trenutak prije nego su dohvatili glavu crvenooke otrovnice.

-Sad ih i vi vidite, zar ne? - zadovoljno upita Thaddeus. - Uli ste u moj svijet.

Shvatila je da on nekako izvlai energiju iz kristala kako bi svoje halucinacije uinio vidljivima, ne samo sebi ve i njoj. Da taj nevjerojatni prizor nije vidjela vlastitim oima, ne bi vjerovala da itko moe uiniti tako neto.

Odjednom se sjetila jedne od izreka ujaka Edvvarda: - Zapamti, Leona, mora kontrolirati svoju publiku od trenutka kad korakne na pozornicu. Nikad nemoj dopustiti da publika kontrolira tebe.

Mora opet uspostaviti kontrolu nad kristalom, inae e biti uvuena u svijet snova zajedno s Thaddeusom Wareom i oboje e biti izgubljeni.

Skupivi svaki djeli svoje snage volje, silom je otrgnula pogled sa zastraujueg kukca i usredotoila se na pomahnitale struje u kristalu.

-Gledajte u kamen, gospodine - rekla je nastojei govoriti autoritativnim glasom. - To vam je jedina nada. Halucinacije su preuzele kontrolu. Morate se boriti protiv toga.

Nasmijeio se. - Daleko bih vie volio da mi se vi pridruite u mojem snu. Zajedno emo vladati naim vlastitim kutkom pakla.

Prije nego je shvatila to namjerava, obujmio joj je ramena rukama. Povukao ju je prema sebi.

Smjesta me pustite, gospodine Ware. - Svim je silama nastojala prikriti strah u glasu, ali je odmah znala da ga je on osjetio.

Dakle, zato bih to uinio? - pitao je Thaddeus, a glas mu je postao hrapav od opasne senzualnosti. - U ovom svijetu pripadate meni. Krajnje je vrijeme da ja kuam vau mo i dopustim vam da osjetite moju.

Pokuala se osloboditi njegovih ruku, ali ju je vre stisnuo. Trenutno se smirila jer ju je intuicija upozorila da bi ga pruanje otpora samo isprovociralo. Mahnito je razmislila o nekoliko mogunosti koje su joj preostale. Ako vriskom pozove pomo, Adam bi je sigurno uo i doao joj pomoi. Ali Adamovo rjeenje krize vjerojatno bi bilo ispaliti metak u mozak Thaddeusa VVarea. To se ne ini samo pomalo pretjeranim, ve i krajnje nepotenim s obzirom na injenicu da joj je VVare ranije veeras vjerojatno spasio ivot time to je onesposobio dvojicu straara.

Sad je na njoj da spasi njega. Mora biti jaka za oboje.

-Neete me silom uzeti, gospodine - smireno je rekla premda se tako nije osjeala. - Noas ste me spasili. Vi niste od onih koji su nasilni prema enama.

Privukao ju je blie. Na svjetlu iz kamena njegove su oi blistale mranom strau.

Prouavao je njezina usta kao da je rije o nekom rijetkom, egzotinom i veoma zrelom vou. - Nita ne znate o mojoj naravi. Jo ne. Ali uskoro ete, slatka moja, doista uskoro, razumjeti vezu koja postoji meu nama.

-Znam da mi neete nauditi jer ste vi astan ovjek - mirno je rekla.

Reagirao je otkopavanjem ovratnika njezine koulje. Bila je naglaeno svjesna dodira njegovih prstiju na svojem vratu.

ast je kompliciran pojam kad je rije o ovakvim stvarima - rekao je.

Nema ba niega kompliciranog u tome i vi to dobro znate - apnula je. - Kontroliraju vas sile vae none more.

Nitko i nita ne kontrolira mene, pa ak ni vi, ljupka moja Leona.

Nisam ja ta koja manipulira vama. To ini Delbridge svojim otrovom. Zasigurno mu neete dopustiti da pobijedi.

Thaddeus je oklijevao, a oi su mu se suzile.

-Delbridge. Ako ikad otkrije da ste vi uzeli njegov kristal, ni od ega nee prezati kako bi ga dobio natrag.

Shvatila je da su se negdje u njegovu svijetu snova upravo odkrinula vrata racionalnosti. Iskoristila je priliku.

Imate pravo, gospodine - blago je rekla. - Sad shvaam da je Delbridge veoma opasan za mene. Ali ne moete se nositi s njim dok ste pod utjecajem otrova. Morate se pribrati kako biste me mogli zatititi od njega.

Dajem vam rije da u vas zatititi od njega i bilo kojeg drugog mukarca koji se usudi pokuati vas odvesti od mene. - Izvukao je jednu od ukosnica iz njezine kose. - Vi pripadate meni.

Da, svakako - ustro je rekla. - Pripadam vama i stoga ete se noas boriti protiv Delbridgeova otrova. Radi mene, gospodine. Neete mu dopustiti da uniti va zdrav razum jer me tada ne biste mogli uvati.

-Radi vas - ponovio je kao da polae prisegu.

-Proao bih kroz vrata pakla kako bih vas zatitio, Leona.

Energija je nevidljivo treperila u skuenom prostoru koije, ali ne samo unutar kristala. Njezina su osjetila reagirala na njegovu tamnu, omamlju-juu auru. Privlaila ju je poput opojnog mirisa. Duboko u njoj poela se pojavljivati grozniavost. Dio nje odjednom je poelio ui u njegov svijet snova i dijeliti ga s njim.

Izvukao je jo jednu ukosnicu iz njezine kose. Zatim je, veoma polako, kao da potvruje svoje pravo, rukom obavio njezin zatiljak i zgnjeio njezina usta svojima.

To je bio poljubac posjedovanja i uzbudljive moi. Njezina se aura rairila i stopila s njegovom. Strujanja energije su se sudarila, spojila i zatim poela djelovati zajedno. Kroz napola zatvorene oi vidjela je kako je u kristalu bljesnula munja.

Thaddeus je pio iz njezinih usta kao da mu nude neki rijetki nektar. eljela ga je slijediti kamo god ih struje sna odvedu.

Izustivi dubok, hrapav zvuk, Thaddeus je podigao glavu i poeo je sputati na sjedalo.

-Moja - apnuo je.

Bilo je sad ili nikad. Morala je djelovati radi oboje, inae e sve biti izgubljeno. Pala joj je na pamet jo jedna izreka njezina ujaka: Uvijek priredi predstavu za publiku.

Objema je rukama stezala kristal.

-Pogledajte u kamen, Thaddeuse - apnula je istim glasom kakvim bi ga pozvala u svoj krevet. - Vidite kako ga je vaa energija zapalila.

Reagirao je na blago zavoenje i pogledao bljetavi kamen.

ekala ga je. im je osjetila da je njegova pozornost usredotoena na kristal, krenula je u akciju i ubacila svaki djeli vlastite moi u kamen. Nije imala vremena dotjerati struje vlastite energije kako bi inila sa svakim drugim klijentom. Nije si mogla priutiti oprez ili delikatnost u ovom sluaju. Jedina joj je nada nadjaati Thaddeusovu uzavrelu energiju vlastitom moi.

Oluja u kristalu jo se jednom rasplamsala, a zatim nestala.

Sve je zavrilo za nekoliko sekunda. Thaddeus je zadrhtao i opustio se na sjedalu.

-Vie nisam u nonoj mori - omamljeno je rekao.

-Niste - sloila se.

Spasili ste moj zdrav razum, a nesumnjivo i moj ivot. Dugujem vam duboku zahvalnost.

Poravnali smo raune, gospodine, ja vama dugujem zahvalnost jer ste mi noas pomogli pobjei iz Delbridgeove kue.

Delbridge. Tono. - Umornim je pokretom upalio lampu u koiji. - On e biti problem, Leona.

-Nema potrebe da se zabrinjavate zbog Delbridgea, gospodine Ware. Sad se morate odmoriti.

Ne vjerujem da bih mogao ita drugo raditi. - Podigao je periku to ju je nosila i prouavao je kao da je nikad ranije nije vidio. - Ne sjeam se kad sam se ranije osjeao tako iscrpljeno.

Noas ste potroili mnogo energije. Potreban vam je san, mnogo sna.

Bit ete ovdje kad se probudim?

Mmm.

Gurnuo je periku u dep svojega ogrtaa i osmjehnuo se. - Laete.

Doista, gospodine, ovo nije trenutak za uputanje u prepirku. Potreban vam je odmor.

Nema nikakva smisla bjeati od mene, Leona. Vi i ja sad smo vezani. Bez obzira kamo poete, ja u vas nai.

- Spavajte, gospodine VVare.

Nije se prepirao. Smjestio se udobnije u kutu sjedala i ispruio noge tako da su njegova bedra dodirivala njezina. Dugo ga je promatrala.

Kad se uvjerila da je doista vrsto zaspao, ustala je, kleknula na jastuke i gurnula vrataca u krovu kako bi razgovarala s Adamom.

Kako je tvoj pacijent? - Adam je pitao preko ramena.

Spava. Otrov je bio veoma jak. Neko sam se vrijeme bojala da ga neu moi spasiti.

Nalet hladnoga vjetra koji je nosio prve kapi kie nahrupio je u koiju.

Kakva vrsta otrova izaziva none more? -upita Adam.

Ne znam. Gospodin VVare tvrdi da ga je Delbridge upotrijebio kako bi izazvao ludilo dvojice mukaraca. Obje su rtve umrle u roku od nekoliko sati.

Adam je pucnuo uzdama i natjerao konje da ubrzaju. - Delbridge je oito opasniji no to smo vjerovali. Nije trebao biti nita vie od ekscentrinog kolekcionara.

Gore je nego to misli. Nisam imala prilike red ti ranije, ali u muzeju zdanja nalazila se mrtva ena. Vrat joj je bio prerezan. Bilo je... grozno.

Grom i pakao. - Adam se tako okirao da je povukao uzde i zbunio konje. Brzo je to popravio. - Tko je ona?

Ne znam. Zasigurno je to bila jedna od ena koje je Delbridge doveo za zabavu svojim gostima. Oito se popela na galeriju kako bi se ondje sastala s nekim mukarcem. Ubojica je prvi stigao do nje.

Molim te, nemoj mi rei da je na putnik ubojica.

Nije.

Kako moe biti sigurna?

Dva su razloga. Prvo, nije ubio mene kad sam ga zatekla kako stoji nad tijelom. Sigurna sam da bi se elio rijeiti svjedoka da je on poinitelj.

Dobri Boe na nebesima. Nala si ga kako stoji nad tijelom? Drugi razlog iz kojega sam uvjerena da nije ubojica je taj da nije ubio dvojicu straara koji patroliraju Delbridgeovim vrtom.

O kojim straarima govori? Noas ondje nije trebalo biti nikakvih straara.

ini se da nam je gospodin Pierce dao nekoliko pogrenih informacija.

Grom i pakao - ponovi Adam, ovoga puta veoma tiho. - Leona, ovo sluti na potpunu katastrofu.

Besmislice. Priznajem da je bilo nekoliko komplikacija, ali sve je to rijeeno.

Moglo se oekivati da e ti pozitivno razmiljati u situaciji u kojoj bi svaka razumna osoba razmiljala o kupovanju karte za Ameriku ili neko drugo prikladno udaljeno mjesto.

Samo razmisli o injenicama, Adame. Ve smo na sigurnoj udaljenosti od zdanja, a Delbridge nikako ne moe otkriti tko je uzeo kristal.

Zaboravlja jednu veliku komplikaciju - mrano e Adam.

Koju?

Onu koja trenutno spava u koiji. to zna o njemu?

Veoma malo, osim injenice da je veoma moan paranormalni hipnotizer - priznala je.

Paranormalni hipnotizer?

Rijeio je problem dvojice straara i jednog Delbridgeova gosta tako da ih je trenutno doveo u trans. Bilo je nevjerojatno. Nikad nisam vidjela da netko moe tako iskoristiti hipnozu.

A mi mu pomaemo da se vrati u London? -Adam je zaprepaten. - Sigurno si poludjela, Leona. Svi znaju da su hipnotizeri opasni, ak i oni bez paranormalnih moi. Moramo ga se smjesta rijeiti.

Smiri se, Adame. Nema razloga za paniku. Sve e biti u redu.

Moram te upozoriti da gospodin Pierce ne voli hipnotizere, osobito ne one s paranormalnim moima, a ne volim ih ni ja - mrko e Adam.

-Upoznao si hipnotizera s paranormalnim moima? Nebesa, nisam imala pojma. to se dogodilo?

Dovoljno je rei da je osoba o kojoj je rije mrtva. Samoubojstvo. Moda si itala o tome u novinama. Zvala se Rosalind Fleming.

Sad kad si to spomenuo, doista mi se ini da se sjeam tog imena. Ali u novinama se nisu spominjale njezine paranormalne moi. Bila je dama koja se kretala u visokom drutvu, zar ne?

Prije nego se uvukla u visoke drutvene krugove zaraivala je kao medij. Svojim se vjetinama koristila za ucjenjivanje klijenata.

Skoila je s mosta, koliko se sjeam.

Da.

Posve neutralan odgovor pokrenuo je zvona na uzbunu. Leona je znala da to znai da je ta tema zakljuena. To je pak znailo da bi tema razgovora mogla zaci malo previe duboko u zagonetke koje okruuju Adamova veoma dobrog prijatelja, gospodina Piercea.

Sad je pitanje - ree Leona - to nam je initi s gospodinom Wareom?

Kae da spava? - upita Adam.

Tako je.

Je li to dubok san?

Veoma dubok - ree Leona.

U tom sluaju, predlaem da ga ostavimo u umi kraj ceste.

Zacijelo ne misli ozbiljno. Taj mi je ovjek noas spasio ivot. Osim toga poinje kia. Vjerojatno bi umro od upale plua.

Ne moe ga povesti kui sa sobom kao da je on samo jo jedan pas lutalica - ozlojeeno pro-guna Adam.

Moda bi mu ti mogao pruiti smjetaj za noas?

Ni sluajno. Gospodin Pierce to ne bi odobravao. Od samog poetka nije bio osobito zadovoljan naim planom, ako se sjea. Kad bi saznao da sam kui dovukao hipnotizera -

Dobro, pusti me da malo razmislim.

Zato je VVare noas bio u Delbridgeovu muzeju?

Leona je oklijevala. - Bio je ondje kako bi uzeo kristal.

Tvoj kristal? Pa, da, sluajno je tako.

Prokletstvo. U tom sluaju postoji jo neto to bi trebala uzeti u obzir dok razmilja o tome to e uiniti sa svojim hipnotizerom.

to?

Bolje ti je da pretpostavi da e on, kad se probudi, i dalje eljeti taj prokleti kamen.

Leona je osjetila kako je obuzima malodunost. Adam ima pravo. Ako je Thaddeus potrai, to e biti samo zato to eli kamen, a ne zato to eli nju. Onaj uzbudljivi poljubac bio je plod njegovih halucinacija, dio none more. Teko bi se to moglo opisati kao susret koji bi u srcu dentlmena raspirio udnju.

Prema onome to sam ranije vidio - nastavi Adam - on mi se ne ini poput ovjeka koji bi uljudno odustao od svoje potrage i dopustio ti da zadri kamen.

Ima pravo - ree Leona. - Moramo se rijeiti gospodina VVarea. Imam ideju.

Ura je odbila tri.

Richard Saxilby se probudio i osvrnuo po galeriji. Najprije je bio smuen. Sto radi ovdje gore? Bio je s ostalima u obilasku na kojem je Delbridge ranije te veeri insistirao, ali nije uivao u tome. Nisu ga osobito zanimali antikviteti pa je oekivao da e se dosaivati. Ali dosada nije bila problem. Zapravo, zbirka relikata u galeriji u njemu je izazvala izrazito neugodne osjeaje.

Zato se vratio ovamo?

Sjeanje mu se vratilo u naletu od kojeg mu je zakuhalo u elucu. Doao je ovamo radi Molly. Sona mala cura predloila je da se ovdje nau nakon to pone ples. Rekla mu je da nikomu nee pasti na pamet da ih ovdje potrai.

Ali Molly je mrtva, divljaki ubijena.

Naglo se okrenuo, a srce mu je divlje lupalo. Ne, to nije bio san. Jo uvijek lei ondje na podu. Tako mnogo krvi, mislio je. Grlo joj je prerezano. Zaklana je.

Njegov se eludac pobunio. U jednom je uasnom trenutku pomislio da e povratiti. Okrenuo je lea tijelu.

Netko bi trebao obavijestiti Delbridgea kako bi se mogla pozvati policija.

Policija. Panika mu je stegnula prsa. Ne moe si dopustiti da ga povezu s umorstvom. Investicijski plan na kojem je tako naporno radio nalazi se u krajnje osjetljivoj fazi. Veoma vana gospoda uskoro e odluiti hoe li financirati projekt ili ne. Glasine se brzo ire u klubovima.

Jo gore, policija bi mogla pomisliti da je on ubio zgodnu kurvicu. Kako bi ljudima iz Scotland Yarda uope mogao objasniti svoju nazonost u ovoj prokletoj galeriji? A zatim je tu i njegova rospija od ene na koju mora misliti. Helen bi pobjenjela kad bi obiteljsko ime uvukao u istragu umorstva. Bila bi jo vie bijesna kad bi otkrila da je ovamo doao na dogovoreni sastanak s prostitutkom.

Mora otii odavde prije nego se jo netko pojavi. Vratit e se dolje i pomijeati s gostima; pobrinut e se da ga svi vide kako plee s nekima od ena koje je Delbridge doveo za ovu veer.

Neka netko drugi nae tijelo.

Dva sata kasnije.

Delbridge je hodao amo-tamo dugom galerijom, ignorirajui okrvavljeno tijelo Molly Stubton. Ona je trenutno bila najmanji od njegovih problema. Bio je bijesan. Bio je takoer veoma zabrinut.

- Koji je vrag tim straarima? - rekao je Hulsevju.

Dr. Basil Hulsey je odmahnuo glavom i prtljao sa svojim naoalama. Bilo je nemogue procijeniti kad je posljednji put oprana njegova siva kosa, a kamoli kad je oian. Zaputeni uperci strili su mu oko glave kao da je dotaknuo elektrini aparat. Vjeno zguvani kaputi i vreaste hlae visjele su na mravom, koatom tijelu. Ispod kaputia nosio je koulju koja je jednom zacijelo bila bijela. Meutim, sad je postala sivkastosmea, to je rezultat niza godina tetnih kemijskih mrlja.

Sve u svemu, Hulsey je izgledom podsjeao tono na ono to je bio: briljantan, ekscentrian

znanstvenik koji je dovuen iz svojeg laboratorija - laboratorija to ga je Delbridge financirao - u sitne jutarnje sate.

Nemam pojma to je s-straarima - nervozno je zamuckivao Hulsev. - Gospodin Lancing ih je doveo u k-kuhinju kako ste naredili. Obojica smo ih pokuavali probuditi. Zalili smo ih hladnom vodom. Niti jedan se nije ak ni pomaknuo.

Rekao bih da su obojica ostala bez svijesti nakon to su popili previe dina - ree Lancing. Zvuio je kao da se otmjeno dosauje, to je njegovo uobiajeno raspoloenje kad se ne bavi svojim omiljenim sportom. - Ali niti jedan ne zaudara po piu.

Hulsev se usredotoio na brisanje svojih naoala. Uvijek se doimao tjeskobnim kad nije bio u svojem laboratoriju, ali nikad tako kao kad je morao boraviti u istoj prostoriji s Lancingom. Delbridge mu to nije mogao zamjeriti. To je bilo kao da se mia primorava da dijeli kavez s otrovnicom.

Delbridge je zamiljeno promatrao stvorenje po imenu Lancing, prikrivajui vlastitu nelagodu u blizini tog ovjeka. Meutim, za razliku od Hulsevja, znao je da ne smije pokazati strah. Ili je moda samo vjetije skrivao instinktivnu reakciju.

Treperio je od bijesa, ali je bio itekako svjestan injenice da mora biti oprezan. Na svjetlu to ga je pruao oblinji fenjer na zidu Lancing je izgledao poput anela s renesansne slike. Izrazito lijep mukarac s oima raskone plave boje safira i zlatne kose koja se doimala gotovo bijelom. Privlaio je ene kao to svjetlo privlai moljce. Ali izgled

definitivno vara kad je rije o Lancingu; ovjek je hladnokrvan ubojica. ivio je za lov i ubijanje, a njegov omiljen plijen bili su ljudi, po mogunosti ene. Bio je zastraujue dobar u tome. Zapravo, priroda ga je obdarila vjetinom proganjanja i ubijanja rtava koja se jedino moe opisati kao nadnaravna. Kad bi se razbudila njegova paranormalna osjetila lovca, mogao je osjetiti auru svoje rtve.

Takoer je obdaren sposobnou da jasno vidi ak i vi najmranijoj noi. Kad je napadao, mogao se kretati mnogo bre od najvjetijeg vojnika ili boksaa. Njegova je brzina ona koju ima grabeljiva zvijer, a ne normalan ovjek.

Delbridge je bio lan Ezoterinog drutva, tajne organizacije koja se bavi izuavanjem paranormal-nog, a golema veina lanova Drutva posjeduje barem neke takve sposobnosti. Posljednjih se godina Drutvo upustilo u organizirana istraivanja, prouavanja i katalogiziranja razliitih vrsta sposobnosti koje su dosad otkrivene. Zahvaljujui sve bogatijem katalogu sad postoji naziv za one koji pokazuju Lancingov neobian i izrazito opasan sindrom vjetina: paralovci.

Mnogi u Drutvu, osobito oni koji prihvaaju teorije gospodina Darvvina, uvjereni su da su para-normalni lovci zapravo ostaci iz praiskonskih vremena. Delbridge je bio sklon sloiti se s njima. Meutim, Lancing je imao drugi stav. Po miljenju elegantne otrovnice, on je superiorno, bolje razvijeno ljudsko bie. Ovako ili onako, moe biti koristan.

Delbridge ga je pronaao nakon to su se u novinama poele pojavljivati prie o divljakom ubojici koji vreba na prostitutke. Bilo je prilino lako izmamiti Ponono udovite, kako ga je nazvao The Flying Intelligencer, iz njegova skrovita. Molly Stubton sa svojom plavom kosom i zgodnim licem odgovarala je opisu njegovih rtava. Glumila je siromanu uliarku koja je nudila svoju robu u onom dijelu grada u kojem je Ponono udovite lovilo. Delbridge se sakrio u sjenkama s dvama napunjenim pitoljima u depu i boicom jednog od Hulsevjevih napitaka u ruci.

Godinama ga je frustrirao njegov vlastiti talent. Bio je zadovoljavajue snaan, ali krajnje ograniene primjenjivosti. Mogao je jasno osjetiti druge koji posjeduju izraene paranormalne sposobnosti. Povrh toga, mogao je identificirati prirodu njihovih posebnih moi. Ta je sposobnost konano dobro iskoritena one noi kad je otkrio Lancinga.

Kad je Ponono udovite jedne noi izilo iz magle, odjeveno poput otmjenog dentlmena i smijeei se svojim aneoskim smijekom, uspjelo je zavarati ak i Molly koja je posjedovala izrazito dobre uline instinkte.

Meutim, Lancingova su lovaka osjetila bila posve budna, a Delbridge je odmah prepoznao prirodu uznemirujue aure koja ga je okruivala. ak i da nije postojao naziv za talent udovita, Delbridge bi u njemu prepoznao ono to je bio: ubojica.

Ponudio je posao paralovcu, kao i neto za to je intuitivno osjeao da e mu biti daleko vanije: divljenje i priznavanje njegovih izuzetnih moi.

Brzo je shvatio da Lancing ima jo jednu slabost, takvu kojoj je morao ugaati kako bi kontrolirao Ponono udovite. Lancing je potjecao s ulice, ali se elio kretati meu izabranima u svijetu koji mu je, zbog okolnosti njegova roenja, uvijek bio nedostupan. Kopile je udjelo za prihvaanjem u elitnim krugovima onako kako izgladnjeli ovjek ezne za kruhom. Nikako se nije mogao pomiriti s tim da on, superioran mukarac, nema drutveni status i veze potrebne da ga pozivaju u ekskluzivne krugove.

Delbridge je mrzio injenicu da je morao toga gmaza upoznati sa svojim krojaem, da se i ne spominje povremeno pozivanje na drutvene dogaaje kao to je bila veeranja zabava, ali tu nije bilo pomoi. Doputanje Lancingu da se zadrava du rubova njegova svijeta vie klase bilo je cijena suradnje s Pononim udovitem.

Delbridge ga je pogledao. - to je noas ovdje polo po zlu? Plan da se rijeimo gospoice Stubton bio je jednostavan i jasan. Trebao si je otpratiti natrag do njezine kue nakon zabave i ondje je se rijeiti. Zato si je, dovraga, ubio u mojoj kui? Zar ne shvaa koliko si riskirao?

Molly Stubton je bila lijepa ena. Vatrena senzualnost u kombinaciji s njezinim vjetinama u spavaoj sobi inile su je korisnom zavodnicom. Delbridge ju je angairao kako bi saznao tajne nekih svojih suparnika. Sjajno je obavila svoj zadatak. Meutim, u posljednje je vrijeme postala naporna. Poela je postavljati zahtjeve, ak je pola tako daleko i nagovijestila ucjenu. Dolo je vrijeme da je se makne s puta, ali Lancing je uprskao.

Lancing je graciozno slegnuo ramenima. - Iz nekog je razloga dola ovamo gore. Mislim da se kanila sastati s nekim od gostiju. Slijedio sam je kako bih vidio to kani. Kad me ugledala, njezin je strah bio opipljiv. - Lancingova su se usta izvila u sjetan osmijeh. - Pogodila je to e se dogoditi. Nikako mi ne bi dopustila da je otpratim kui. Nisam imao drugog izbora osim da je odmah uutkam.

ak i ako si smatrao da mora odmah djelovati, postoje urednije metode - naglasi Delbridge. - Zato si joj, dovraga, prerezao vrat i ostavio je ovdje? to bi bilo da je netko od gostiju doao ovamo, otkrio tijelo i pojurio dolje kako bi digao uzbunu? Morao bih pozvati policiju.

Bilo je mnogo krvi - ree Lancing i dalje se smijeei. - Posve mi je unitila kaputi i poprskala hlae. Otiao sam u jednu od spavaih soba kako bih se oprao i preodjenuo.

Delbridgea je obuzela sumnja. - Veeras si sa sobom donio drugi komplet odjee?

-Naravno. Uvijek nosim rezervnu odjeu kad znam da u se zabavljati na meni omiljeni nain.

Drugim rijeima, cijelo je vrijeme planirao ubiti Molly ovdje, a ne u njezinoj kui. Zvijer je zacijelo uivala u uzbuenju pri pomisli da e nekanjeno poiniti umorstvo u kui punoj dentlmena koji sebe smatraju vrednijima od njega. Delbridge je potisnuo uzdah. Hulsey ima pravo, Lancing nije posve zdrav, niti ga se moe u potpunosti kontrolirati. Problem je u tome to je izrazito koristan.

-Koliko ti je trebalo da se opere i dovede odjeu u red? - upita Delbridge nastojei ostati strpljiv.

Lancing ponovno slegne ramenima. - Moda dvadeset minuta.

Delbridge vrsto stisne zube. - Ipak mi sve do tri i trideset nisi doao rei da je kristal nestao i da su dva; straara bez svijesti.

-Nancy Palgrave me dola potraiti. - Lancing se smijuljio. - Kad sam iziao iz spavae sobe, naao sam je na prvom odmoritu. Prirodno, pozvao sam je u jednu od spavaih soba. Sto bi drugo dentlmen mogao uiniti u takvim okolnostima?

To bi se vjerojatno trebalo brojiti kao jo jedna od Lancingovih slabosti, pomisli Delbridge. Lov i ubijanje uzbuuju ga seksualno. Privlana ena koja ga eka predstavljala bi preveliko iskuenje za njega.

Jo je vie vremena izgubljeno jer je bilo nemogue pozabaviti se krizom sve dok i posljednji gost nije otiao. Osim toga trebalo je ekati da ode i osoblje angairano za tu veer. Tada je domaicu i njezina mua, jedine dvije osobe koje ive u zdanju, poslao na spavanje. Oboje su mu godinama odano sluili; znali su da njegove naredbe treba bez rijei posluati.

Neto mu je palo na pamet. Prestao je hodati i namrtio se.

Moda je kamen ukraden ranije uveer, prije nego si ti ovamo slijedio gospoicu Stubton - nagaao je.

Moda. - Lancinga nisu optereivale nevane pojedinosti, kao i obino.

-Jesi li siguran da mi nita ne moe rei o lopovu? - Delbridge je pitao trei ili etvrti put.

Lancing je priao ormariu u kojem se ranije nalazio kristal. - Objasnio sam ti da mogu osjetiti jedino aure to ih ostavljaju snane emocije. Strah. Bijes. Strast. Takve stvari. Ovdje ne osjeam nita od toga.

-Ali lopov je morao doivjeti neku veoma snanu emociju kad je izvadio kristal i udahnuo plin

-uporno e Delbridge. - Sok? Strah? Neto.

Lancing je drao lokot u elegantnoj aci dugih prstiju. - Rekao sam ti, ovo je previe nejasno. Mnogo ga je ljudi dotaknulo tijekom nekoliko posljednjih dana, ukljuujui i tebe. - Zastao je, odjednom se zamislivi, to mu uope nije bilo svojstveno. - No sad kad sam se koncentrirao, vjerujem da osjeam daak moi koji se zadrao.

Delbridge je osjetio nalet energije oko Lancinga kad je ubojica oslobodio svoja paranormalna osjetila u cilju pregledavanja lokota. Premda je bio pripravan na to, ipak ga je uzrujalo. Osjetio je marce na leima. ak je i Hulsev, ije se sposobnosti odnose na znanstveno podruje, zasigurno osjetio ubojiinu mranu auru. urno je koraknuo unatrag.

-Nema emocija? - potaknuo ga je Delbridge.

-Ne, samo traak energije - ree Lancing. -udno. Nikad ranije nisam osjetio neto tomu slino. Tko god to bio, sigurno je veoma snaan.

Moda jo jedan lovac?

Ne znam. - Lancing se doimao zaintrigiranim.

-Ali ondje gdje ima tako mnogo snage mora postojati i sposobnost nasilja. Tko god on bio, opasan je.

-Jednako opasan kao ti? - tiho upita Delbridge.

Lancing se nasmijeio svojim blaenim osmijehom. - Nitko nije opasan kao ja, Delbridge. Zna to.

Hulsev je proistio grlo. - Ispriavam se, vae gospodstvo, ali postoje dva logina objanjenja za izostanak onih vrsta ostataka na koje je gospodin Lancing osjetljiv.

Delbridge i Lancing ga pogledaju.

Dakle? - potakne ga Delbridge jer, kao i uvijek, nije imao strpljenja sa znanstvenikom.

Plin je zacijelo zapahnuo lice lopova u trenutku kad je uzeo vreicu u kojoj se nalazio kristal -ree Hulsev. - Moda tada nije doticao ni ormari ni policu, ako me razumijete. Samo vreicu.

Lancing kimne. - To ima smisla. Ako nije postojao fiziki kontakt s ormariem nakon to je aktivirao zamku, ne bi ostavio dio svoje aure.

Delbridge se namrtio. - Bez obzira je li u vrijeme krae ostavio tragove svojeg emocionalnog stanja ili nije, uskoro nakon toga poeo bi osjeati djelovanje plina. Za deset, najvie petnaest minuta.

-Dovoljno vremena da izie iz kue - ree Lancing.

-Ali ne bi mogao daleko putovati.

Moda mu je netko pomogao - ree Lancing. - Netko je moda bio s njim i pomogao mu da ode odavde.

Grom i pakao - proguna Delbridge. Krajnje ga je zabrinjavala pomisao da je mogao postojati i drugi mukarac.

Hulsev se nakalje na malo drukiji nain. Pogledao je Delbridgea. - Ako vas smijem podsjetiti, gospodine, nakon to bi otrov poeo djelovati lopov bi postao veoma opasan za pratite-lja.

Da, da, razumijem - otresito e Delbridge. -Vjerojatno bi napao svakoga tko bi mu se sluajno naao u blizini, ba kao to su navodno uinili Bloomfield i Ivington. - Frustrirano je akom udario po oblinjem kipu. - Grom i pakao, sad bi ve trebao biti mrtav, ba kao i ona druga dvojica. Njegovo tijelo mora biti negdje u umi.

Ako je jo netko bio s lopovom - ree Lancing i opet se nasmijei - te ako je taj drugi ovjek bio dovoljno priseban da ubije svojeg partnera kad ga je zahvatilo ludilo, sasvim je mogue da je tijelo ostavio u umi i uzeo kristal.

Delbridge i Hulsev su zurili u njega. Lancing lagano zamahne rukom. - To bih ja uinio da sam bio taj drugi ovjek.

-Nema sumnje - suho e Delbridge.

-Dovraga - nastavi Lancing, dobro raspoloen - da sam ja bio drugi ovjek, vjerojatno bih ubio partnera im bismo se domogli kristala, bez obzira je li pokazivao znakove ludila ili ne. Zato s nekim dijeliti takvu dragocjenost?

Delbridge se odupro porivu da podigne vazu i baci je u zid. Mora dobiti natrag prokleti kristal, i to brzo. Ve je javio voi Treeg kruga da je naao relikt. Demonstracija njegovih moi zakazana je za nekoliko dana. Ako sve bude u redu kad lanovima bude predstavljao aurora-kamen, bit e formalno primljen u organizaciju. Bez toga bit e mu onemoguen pristup.

Morao je nai kristal. Previe se trudio, uloio previe vremena i novca, previe riskirao da bi sad doivio neuspjeh.

Lancing je lijepo oblikovanom bradom pokazao tijelo. - Da se rijeim trupla?

Delbridge se namrtio. - Sad nemamo vremena kopati grob. U svakom sluaju, pljuti kia. Zemlja e biti previe blatnjava.

Hulsev je izgledao zabrinuto. - Valjda ne mislite ostaviti tijelo tu na podu.

Delbridge se okrenuo na peti i prouavao svoju zbirku sarkofaga. - Stavit emo je u jedan od ovih. Bit e u redu dok je ne budemo mogli zakopati u umi. Sluge znaju da ne smiju ulaziti ovamo ukoliko ih ja ne poaljem.

Zapravo, sluge nikad nisu svojevoljno ulazile u muzej. Nitko od njih ne posjeduje nikakve mjerljive paranormalne sposobnosti, ali Delbridge je znao da je svaki pojedinac obdaren odreenim stupnjem senzibilnosti, bez obzira je li toga svjestan ili ne. Ta se senzibilnost manifestira u obliku snova i intuicije. Predmeti u muzeju, ovako na okupu, stvaraju dovoljno uznemirujue energije da do odreenog stupnja djeluju ak i na najmanje osjetljive ljude. Ranije veeras zabavljao se gledajui kako njegovi gosti pokuavaju prikriti injenicu da im se artefakti uope ne sviaju.

Zauo se zvuk struganja i trljanja kamena o kamen kad je Lancing gurnuo u stranu teki poklopac sarkofaga. Pogledao je Hulsevja i nasmijeio se.

-Pomognite mi s truplom - ree.

Hulsev se silovito trgnuo. Lancing mu se rijetko kad izravno obraao. To ga je uznemirilo. Gurnuo je naoale prema korijenu nosa, a zatim je, veoma nevoljko, koraknuo naprijed.

Lancing se zaputio prema mrtvoj eni. Put ga je vodio kraj drevnog rtvenika. Odsutno je ispruio ruku i dotaknuo ga. Delbridge je to opazio. Vidio je kako Lancing dodiruje druge artefakte u galeriji na isti, privreni nain, kao da miluje maku. Za razliku od veine ljudi koji dou u muzej, Ponono udovite uiva u mranoj energiji kojom ti predmeti zrae.

U tome smo slini, pomislio je Delbridge. To je u njemu izazvalo nelagodu. Nije mu se sviala pomisao da ima bilo to zajedniko s ovjekom tako niska roda.

Lancing se naglo zaustavio, a ruka mu je jo poivala na rtveniku.

-Sto je? - brzo upita Delbridge. - Osjea li to?

-Strah. - Lancing je tu rije izgovorio kao da spominje neku rijetku mirodiju. - enski strah.

Delbridge se mrtio. - Mollyn strah od tebe?

Ne. Ona je imala posve drukiji okus. -Lancing je vrhovima prstiju preao po kamenoj povrini. - Ova ena nije bila u bezumnoj, histeri-noj panici kao Molly. I dalje je imala kontrolu nad sobom. Unato tomu bila je veoma prestraena.

Siguran si da je ta osoba bila ena? - otro upita Delbridge.

O, da. - Lancing je sad ve praktiki pjevuio. - Ovo je slatki enski strah.Delbridge je oklijevao. - Moda osjea jednu od prostitutki koja je noas bila u kui. Pratile su moje goste prilikom obilaska.

-I ja sam bio s vama - podsjetio ga je Lancing.

-Niti jedna od ena nije bila prestraena, ne kao ova. Vjeruj mi kad ti kaem da bih to sigurno opazio.

Koji se vrag ovdje dogodio? - zbunjeno upita Delbridge.

Zar ne razumije? - upita Lancing, a oi su mu se zaarile od ivotinjske poude. - Noas su ovdje doista bila dva lopova. Drugi je bio ena.

Neka je ena dola ovamo kako bi ukrala moj kristal? - Delbridge se zaprepastio. - Zacijelo niti jedna ena ne bi imala hrabrosti, da i ne spominjem vjetinu potrebnu za provaljivanje u moje zdanje.

Hulsev se ponovno namrtio. - Nemojte zaboraviti, pomagao joj je mukarac.

-Zato bi poveo enu sa sobom? - zbunjeno je pitao Delbridge. - To nema nikakva smisla. Samo bi poveao opasnost da bude otkriven.

Hulsev je skinuo naoale i poeo ih brisati, sad veoma zamiljen. - Moda mu je bila potrebna.

-Za koju svrhu? - odbrusi Delbridge.

-Prema podacima iz mojih istraivanja o toj temi, gotovo svi oni za koje se zna da su posjedovali sposobnost pristupa moi kristala bile su ene

-ree Hulsev preavi na svoj ton predavaa. -Mogue da je taj mukarac noas sa sobom doveo jednu takvu enu kako bi mu pomogla nai kamen.

-Onaj svjei traak energije na ormariu osta

vio je mukarac - ree Lancing, veoma siguran. -Sad je vjerojatno mrtav ili obuzet ludilom none more.

Hulsev je vratio naoale na nos i namjestio ih kaiprstom. Zagledao se u Delbridgea. - ini se da ete traiti enu.

Ali nita ne znamo o njoj - tugaljivo e Delbridge.

To nije posve tono, gospodine. - Hulsev je skupio svoje upave obrve. - Znamo da je sasvim vjerojatno da se moe koristiti energijom kristala.

Delbridge je neto kasnije stajao s Hulsevjem u kuhinji. Jo uvijek je padala kia, ali tamni su oblaci postali mutnosivi kad je stigla zora.

Spustio je pogled na Paddona i Shuttlea, dvojicu straara koje je angairao za tu veer. Obojica su leala na platnu rairenom na podu.

Delbridge je rijetko kad imao priliku posjetiti ovu prostoriju zdanja. On je dentlmen; dentlmeni se ne optereuju voenjem kuanstva. Jutros ga je pomalo iznenadila koliina masnih mrlja na platnu. To ga je navelo na pitanje koliko je ista hrana to mu je posluuje njegova domaica.

-Uljezi su ih zasigurno drogirali - rekao je Hulsevju. - To je jedino objanjenje.

Hulsev je, vidno smireniji sad kad Lancing vie nije bio u blizini, gum to jednog straara vrhom cipele. - Moda.

-Moemo se jedine edati da e ono to su dobili prestati djelovat . A'o umru, moda nikad neemo dobiti odgovore. Hulsev, moramo dobiti natrag taj kristal.

Vjerujte mi, gospodine, jednako sam zabrinut kao i vi.

I treba biti, dovraga. Potroio sam cijelo bogatstvo kako bih ti opremio onaj laboratorij. Ako ne dobijem natrag kristal, vie neu imati razloga za financiranje tvojih eksperimenata, nije li tako?

Hulsev se lecnuo. Delbridge je pomalo uivao u toj reakciji. Hulsevjeve su slabosti jednako oite kao i Lancingove. Znanstveniku su vana jedino njegova istraivanja.

-Nai emo ga, gospodine - brzo e Hulsev.

-Imamo samo nekoliko dana do trenutka kad u kamen morati predati voi Treega kruga. Ako ne uspijem izvriti zadatak, neu dobiti drugu priliku da postanem lan. Voa je bio itekako jasan po tom pitanju.

-Razumijem, gospodine.

Frustriranost se opet nakupila u Delbridgeu. -Dospio sam tako daleko. Toliko sam riskirao. Mjeseci planiranja. Dva dentlmena iz visokoga drutva su mrtva. Kristal je napokon bio u mojim rukama. - Stegnuo je ake. - A sad ga vie nema.

Hulsev nije odgovorio. Prouavao je dva mukarca na podu.

-Mislim da se gospodin Shuttle mie - rekao

je.

Delbridge pogleda dolje. I doista, Shuttle se micao i otvarao oi. Paddonove su se oi takoer otvorile. Tupo je zurio u strop.

-Zanimljivo - ree Hulsev. - Ne znam niti za jednu drogu koja omoguuje ovakvo buenje. Kao da su obojica dobila upute da otvore oi tono kad svane.

Shuttle i Paddon su sjeli i osvrnuli se naokolo, promatrajui veliki eljezni tednjak, drvenu kadu, pocinani sudoper, dugi stol i objeene noeve kao da nikad ranije nisu vidjeli nita slino.

-Koji vrag? - proguna Paddon.

-Ustanite, obojica - naredi Delbridge. Shuttle i Paddon polako ustanu. Izgledali su

tono onako kako se moglo oekivati, par grubih, nasilnih mukaraca s ulice koji za ivot zarauju prodajom svojih usluga u svojstvu tjelohranitelja i izbacivaa. Niti jedan nije bio osobito inteligentan. Delbridge je to smatrao prednou kad ih je angairao. Sad vie nije bio siguran u to.

to se, dovraga, dogodilo u vrtovima? - otro upita.

Nita posebno, gospodine - ree Shuttle i jednu krupnu ruku provue kroz kosu. - Mirna no. Ba nikakvih problema. - Namrtio se. - Ali se ne sjeam da sam doao ovamo.

Valjda smo svratili ovamo da bismo kuharicu zamolili malo kave da ostanemo budni - ree Paddon. No izgledao je i zvuio kao da govori mehaniki.

Niti jedan od vas dvojice nije vlastitom voljom uao u ovu kuhinju - ree Delbridge. - Obojicu smo nali kako spavate na svojim straarskim mjestima. Dok ste vas dvojica spavali, par uljeza pobjegao je s osobito vrijednim artefaktom. Angairani ste kako biste se pobrinuli da se tako neto ne dogodi dok ja zabavljam svoje goste. to imate rei u svoju obranu?

Obojica su zaprepateno zurila u njega. Zatim se Paddon namrtio.

-Upravo smo vam rekli, vae gospodstvo, nita se nije dogodilo. Ne znam o emu govorite, gospodine.

Delbridge je pogledao Hulsevja, traei smjernice.

Hulsev se usredotoio na Paddona. - to je posljednje ega se sjeate prije nego ste se maloas probudili?

Paddon slegne ramenima. - Hodao sam kroz vrt, obilazio ga. Sjeam se da sam pomislio kako e prije jutra vjerojatno pasti kia i tada - Prekinuo se i odmahnuo glavom. - Tada sam se ovdje probudio.

Shuttle kimne. - Isto je bilo sa mnom.

Sjeate li se jeste li koga vidjeli u vrtovima? -upita Delbridge.

Dva su gosta na nekoliko minuta izila na terasu, ali je bilo previe hladno za ono to su imali na umu pa su se vratili unutra - ree Paddon.

Ovo je gubitak vremena - ree Delbridge. -Idite, obojica.

Paddon i Shuttle razmijene poglede.

to se tie naih naknada - ree Shuttle. Njegov je glas izgubio smjeran prizvuk.

Bit e vam plaeno prije nego odete - nestrpljivo e Delbridge.

Dva su mukarca izila iz kuhinje. Delbridge je ekao dok se nije izgubio zvuk njihovih tekih koraka.

Misli li da su oni sudjelovali u kradi? - upita.

Moda - ree Hulsev. - Ali zapravo sumnjam. Neto u mirnom nainu i brzini kojom su se probudili ba kad je svanulo upuuje na drugu mogunost.

Koju mogunost?

Pitam se jesu li dovedeni u hipnotiki trans. Delbridge je osjetio marce. - Hipnoza?

To bi objasnilo stanje u kojem smo ih nali.

-Koji je od lopova bio hipnotizer? - upita Delbridge. - Mukarac ili ena?

-Ako imam pravo kad mislim da je ena ta koja radi s kristalom, onda proizlazi da je njezin partner hipnotizer. Siguran sam da vam je poznato da, kad je rije o istinski snanim paranormalnim sposobnostima, pojedinac obino ima samo jednu. Neka osoba moe biti nadarena za rad s kristalom ili hipnotizer, ali ne oboje.

Bez obzira tko je on, do jutra e biti mrtav.

Moda - ree Hulsev.

Delbridgeu se nije sviao izraz Hulsevjeva lica. Znanstvenik je izgledao kao da razmilja o drugim mogunostima.

Lancing se pojavio sat vremena kasnije. Bio je posve mokar i ne ba dobro raspoloen.

-Nema tijela - kratko je rekao.

-Prokletstvo! Tko god on bio, nije mogao izbjei djelovanju otrova - uporno e Delbridge.-

Lancing opet otmjeno slegne ramenima, to je iritiralo Delbridgea. - Onda treba pretpostaviti da ga je ena nekako uspjela odvesti koijom.

-Uskoro bi se nala u drutvu nasilnog luaka - naglasi Hulsev. - Osim ako -

Delbridge i Lancing ga pogledaju.

-Osim ako, to? - otro upita Delbridge.

Hulsev izvadi krpu iz depa i pone istiti naoale. - Osim ako ta ena nije znala kako e ga spasiti od halucinacija.

-Nemogue - ree Delbridge.

Hulsev vrati naoale na nos. Oi su mu blistale iza lea. - Zapravo je zanimljivo.

Thaddeus je otvorio oi i ugledao sivilo maglovita dana. Trenutak je nepomino leao i pokuavao se orijentirati. Nita u malenoj sobi mutnoze-lenih zidova i prljavih prozora nije mu se inilo poznatim.

Sa svojega je mjesta na krevetu vidio svoj ogrta objeen na kukicu na zidu. U jednom se kutu nalazio klimavi stalak s lavorom, a do njega malena, trona komoda. Plahte na krevetu nisu mirisale svjee.

Odjednom su navrla sjeanja: fascinantna ena zlatnih oiju, Delbridgeov otrovni plin, vratolomni bijeg privatnom koijom, spoznaja da vjerojatno nee preivjeti no, barem ne zdravog razuma.

Leona. Noas je njezino ime bilo talisman.

Sjeao se kristala ispunjenog mjeseinom i uvjerljive sigurnosti u njezinu glasu. Hodat u s vama kroz vae snove.

Polako je sjeo i odgurnuo pokriva. Oprezno se prisjetio pojedinosti borbe protiv paklenog svijeta

mranih halucinacija koji je prijetio da e ga progutati. Sreom, prizori su sad bili tek blijedi fragmenti, na nekim mjestima neugodno izotreni, svakako, ali nita gori od sjeanja na bilo koju drugu nonu moru. Vie nema halucinacija.

Tajanstvena je Leona upotrijebila kristal kako bi ga spasila od pada u pakao iz kojeg se moda nikad ne bi vratio.

Carobnica, pomislio je i osmjehnuo se.

A on joj je to vratio pokuajem da je silom uzme.

Prestao se smijeiti. Muna ga je uspomena natjerala da skoi na noge. Znoj mu je ovlaio elo. Nikad ranije nije izgubio kontrolu nad sobom onako kao noas. Nikada. Mo samokontrole to ju je usavrio kako bi se mogao nositi sa svojim hip-notikim sposobnostima dobro mu je posluila u svim aspektima njegova ivota, ukljuujui podruje seksualne udnje. Ali noas je otrov u njemu izazvao grozniavu poudu koju nije uspio obuzdati.

Preplavilo ga je gnuanje. Nije ak ni pokuao obuzdati svoju poudu. Uhvaen u halucinacijama govorio je sebi da ima pravo na nju. Uvjerio je sebe da je ona njegova suena partnerica, jedina ena koju je ikad upoznao ija je mo ravna njegovoj. Jedina ena koja je otkrila njegovu tajnu i nije ga se bojala.

Sreom, njezina ju je darovitost spasila od njegove grabeljive udnje. Uspjela ga je zaustaviti. Unato tomu osjeao je muninu od spoznaje da je bio tako blizu toga da je povrijedi. Morao bi do kraja ivota ivjeti s tom spoznajom.

Pogledavi dolje, vidio je da je posve odjeven, a samo mu je izme netko izuo. Naao ih je ispod kreveta kraj stare none posude.

Sjeo je na rub kreveta i navukao izme. Gdje se dovraga nalazi? Prisilio se na razmiljanje.

Nakon dogaaja s kristalom svladala ga je neopisiva iscrpljenost. Djelomice se probudio kad se koija zaustavila, ali je bio previe mamuran da bi opazio bilo to oko sebe. Leona i njezin pratitelj napola su ga nosili i napola vukli od vozila do sobe. Ondje je vidio kamin u kojem nije gorjela vatra. Toliko se sjeao. Takoer se sjeao mukarca i ene koji su izgledali kao da su ih upravo izvukli iz kreveta. I uskog drvenog stubita.

Tek kad je osjetio da su mu ruke prebaene preko dvaju pari njenih ramena, napokon je shvatio da Leona nije jedina ena odjevena u muku odjeu. Njezin prijatelj, koija, takoer je bio ena. Kojim se ono imenom koristila? Ah, da, Adam.

Sjetio se to je Adam rekla dok su ga ona i Leona vukle kroz vrata. Pazi to ti kaem, poalit emo zbog ovoga. Trebalo ga je ostaviti kraj ceste.

Imala si pravo, Adame, pomislio je. Niti jedna od vas dviju nije me posljednji put vidjela.

Lagano, nesigurno kucanje na vratima trgnulo ga je iz razmiljanja. Palo mu je na pamet da nema pojma koga bi mogao nai u hodniku pred vratima.

Preao je sobu do mjesta gdje je njegov ogrta visio na zidu. Posegnuo je u jedan od depova, ali nije bio osobito optimistian. Unutra se nalazio neki predmet, ali ne njegov pitolj. Izvadio ga je i

vidio da dri posudicu za ru. Sjetio se da je to podigao s poda kraj tijela.

Na vratima se ponovno zaulo kucanje.

Pokuao je s drugim depom. Ovoga je puta naao pitolj. Kad ga je izvadio, laknulo mu je jer je bio napunjen.

Pitolj nije bio jedina stvar u depu. Oko cijevi se zapetljala smeokosa perika oiana u neurednom mukom stilu.

-Da? - doviknuo je.

-Kuharica je mislila da ste moda budni pa elite kavu i doruak, gospodine. - Glas je pripadao mladoj osobi.

Vratio je periku u dep ogrtaa. Spustio je pitolj uz nogu i odkrinuo vrata. U hodniku je stajala djevojica od kojih dvanaest godina. Na sebi je imala urednu bijelu kapicu i pregau preko jednostavne sive haljine. U rukama je drala prepun pladanj. Miris kave i pogled na tanjur pun jaja, prepeenca i dimljenog lososa naveli su ga da shvati koliko je gladan.

-Hvala - ree i ire otvori vrata. - Molim te, stavi to na stol.

-Da, gospodine.

Slukinja je unijela pladanj u sobu. Dok mu je bila okrenuta leima, nagnuo se van i provjerio je li hodnik prazan. Uvjerivi se da nitko ne eka u zasjedi, vratio je pitolj u dep ogrtaa.

Slukinja se okrenula i lagano naklonila.

-elite li jo neto, gospodine? Nasmijeio joj se. - Moe li mi odgovoriti na

nekoliko pitanja? Priznajem da je moje sjeanje na

noanji dolazak ovamo pomalo neodreeno.

-Je, gospodine. Tata je rekao da ste bili pijani. Morao je pomoi vaem prijatelju i njegovu koi-jau da vas odvedu na kat. Va mu je prijatelj rekao da ete ujutro kad se probudite vjerojatno biti -djevojica je zastala i lagano se namrtila dok se koncentrirala - uvelike smueni. Ali je rekao tati da ni u jednom trenutku ne smije pomisliti da ste luak. Rekao je da ste vi veoma vana osoba s prijateljima na visokim poloajima.

Drugim rijeima, dama koja radi s kristalom upozorila je vlasnika svratita neka ga ne pokuava iskoristiti.

Imala je pravo to se tie moje smuenosti -blago je rekao. - Koja je adresa ovoga mjesta?

Ulica Kilby, gospodi