Embed Size (px)
DESCRIPTION
RH
Citation preview
SVEUČILIŠTE U SPLITU
EKONOMSKI FAKULTET SPLIT
DIPLOMSKI RAD
Analiza izravnih stranih investicija u Republici
Hrvatskoj i usporedba s odabranim tranzicijskim zemljama
MENTOR: STUDENT: Prof. dr. sc. Snježana Pivac Ivana Jelavić, univ. bacc. Oec
BROJ INDEKSA: 2091275
2091275
Split, srpanj 2011.
1
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 3
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA .......................................................... 3
1.2. ISTRAŽIVAČKE HIPOTEZE ............................................................................... 6
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ................................................................... 6
1.4. METODE ISTRAŽIVANJA .................................................................................. 7
1.5. DOPRINOS ISTRAŽIVANJA ............................................................................... 8
1.6. STRUKTURA DIPLOMSKOG RADA ................................................................. 9
2. TEORIJSKA I EMPIRIJSKA RAZMATRANJA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA ................................................................................................................... 10
2.1. OBLICI MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA ................................... 10
2.2. POJAM I ZNAČAJKE IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA .......................... 14
2.3. TEORIJA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA ............................................... 18
2.3.1. Motivi davatelja (ponuditelja) ....................................................................... 18
2.3.2. Motivi primatelja (potražitelja) ..................................................................... 21
2.4. UTJECAJ NA DOMAĆE GOSPODARSTVO I SUBJEKTI KRETANJA FDI . 23
2.4.1. Utjecaj izravnih stranih investicija na domaće gospodarstvo ........................ 23
2.4.2. Multinacionalne kompanije kao nosioci izravnih stranih investicija ............ 28
3. KRETANJE STRANIH ULAGANJA U HRVATSKOJ: ANALIZA DOSADAŠNJIH ULAGANJA I BARIJERE ULAGANJIMA ..................................... 30
3.1. ZAKONSKI OKVIR ULAGANJA ...................................................................... 30
3.1.1. Identifikacija mogućih barijera ulaganjima ................................................... 35
3.1.2. Investicijska klima u Hrvatskoj ..................................................................... 38
3.2. ANALIZA PRILJEVA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA U RH ............... 45
3.3. ANALIZA KRETANJA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA I UTJECAJ NA ODABRANE EKONOMSKE VARIJABLE .................................................................. 51
4. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U ODABRANIM TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA I USPOREDBA S RH ............................................................................... 58
4.1. KOKURENTNOST RH KAO LOKACIJE ZA IZRAVNE STRANE INVESTICIJE .................................................................................................................. 58
4.2. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U SLOVENIJI ........................................... 64
2
4.3. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U MAĐARSKOJ ...................................... 68
4.4. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U ČEŠKOJ ................................................ 72
4.5. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U SLOVAČKOJ ........................................ 76
4.6. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U BiH ........................................................ 79
4.7. KLASIFIKACIJA I RANGIRANJE ODABRANIH TRANZICIJSKIH ZEMALJA ....................................................................................................................... 83
4.7.1. Klasifikacija odabranih tranzicijskih zemalja................................................ 83
4.7.2. Rangiranje odabranih tranzicijskih zemalja .................................................. 89
4.7.3. Komparativna analiza klasifikacije i rangiranja ............................................ 91
5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................ 96
Sažetak/Summary .............................................................................................................. 100
Literatura ........................................................................................................................... 101
Popis slika i tablica ............................................................................................................ 105
3
1. UVOD
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA Izravne strane investicije (engleski “foreign direct investment” – FDI) oblik su
međunarodnog kretanja kapitala jer u sebi sadržavaju kretanje fondova preko nacionalnih
granica. Naime, kapital se kreće među zemljama zbog toga što je u nekim zemljama više
zastupljen, u nekim zemljama je oskudan i prijeko potreban. U takvim uvjetima, zemlje
koje trebaju kapital nude bolje i povoljnije uvjete poslovanja, odnosno veće profite. Vođeni
tim motivima inozemni ulagači se odlučuju na izravna ulaganja.
Prema svojim karakteristikama, FDI se mogu podijeliti na inozemna izravna ulaganja koja
stvaraju potpuno novu proizvodnu imovinu (greenfield investicije) i na ona kojima se ulaže
u već postojeću proizvodnu imovinu radi preuzimanja (M&A) i povećanja efikasnosti ili
nastaju privatizacijom (brownfield investicije).1
Različita istraživanja podržavaju stajališta da strane investicije doprinose gospodarskom
rastu zemalja primatelja, bilo direktno ili indirektno. Izravne strane investicije mogu
uključivati međunarodni transfer financijskoga kapitala, transfer moderne tehnologije i
druge neopipljive imovine. Na taj način inozemne tvrtke direktno mogu utjecati na rast
produktivnosti i dugoročni gospodarski rast. Indirektni učinci su razni oblici efekata
prelijevanja (“spillover effects“), a oni se odražavaju kroz poboljšanje efikasnosti i
produktivnosti u ostatku gospodarstva putem konkurencije i nametanja viših proizvodnih i
uslužnih standarda.
Specifičnosti svake zemlje uvjetuju opreznost pri formuliranju odgovarajuće ekonomske
strategije i politike prema FDI. Učinci izravnih stranih investicija u svim zemljama nisu
jednaki. Uspješnost odabrane strategije najviše ovisi o stupnju ukupnog društvenog i
gospodarskog razvitka zemlje, a naročito se nameće potrebna sposobnost vlade i domaćih
tvrtki da optimalno iskoriste pogodnosti koje takva ulaganja nose.
1Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T.: Teorija i stvarnost inozemnih izravnih ulaganja u svijetu i u tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na Hrvatsku, 2001., <http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-009.pdf>., str. 1.
4
Novija empirijska istraživanja, provedena krajem 80-ih i početkom 90-ih, usredotočila su
se na potencijal izravnih stranih investicija da ubrzaju tehnološku konvergenciju i
pozitivno utječu na izglede gospodarskog rasta. Svaka zemlja treba znati procijeniti i
moguće rizike takvog ulaska, jer izravne inozemne investicije nisu automatsko rješenje
svih problema, pozitivan učinak ovisi i o samom okruženju unutar zemlje domaćina,
odnosno apsorpcijskom kapacitetu zemlje domaćina.
Važnost izravnih stranih investicija za tranzicijske zemlje je izuzetno velika pa tako
možemo reći kako one predstavljaju relativno nov fenomen koji nije dovoljno istražen u
ekonomskoj teoriji. Većinu zemalja do 1980-tih godina karakterizirao je prilično
kompliciran i birokratiziran postupak prijave, odobravanja i ulaska stranih investitora.
Ipak, postupak se znatno pojednostavio otkada je započeo trend liberalizacije. Početkom
90-tih, prijelazom većine bivših socijalističkih zemalja na tržišno gospodarstvo, pobudio su
dodatni interes za FDI. Današnja gospodarstva zemalja u razvoju obilježavaju veće
deregulacije, okrenutost ekonomije vanjskoj trgovini te dostizanje međunarodne
konkurentnosti. Sve veća konkurencija između zemalja u razvoju u privlačenju stranih
investicija nameće drugačiju logiku stvaranja drugačijih mjera poticanja te je jasno kako
samo ispunjavanje osnovnih ekonomskih preduvjeta više nije dovoljno za poticanje ulaska
stranih investitora.
Multinacionalne kompanije, kao nositelji razvoja i globalnog ekonomskog povezivanja,
znatno utječu na ekonomski i društveni razvoj zemalja primatelja izravnih stranih
investicija.
Hrvatska u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama pokazuje umjerenu konkurentnost:
mala je zemlja po broju stanovnika, umjerene potrošačke snage prema BDP-u po glavi
stanovnika, slabijeg prosječnog realnog rasta BDP-a, visoke nezaposlenosti, umjerenim
akumuliranim priljevom stranih ulaganja. Usmjerena ka svojim specifičnim konkurentskim
prednostima, Hrvatska nastojiti stvoriti politiku prema stranim investicijama pomoću koje
bi se trebali realizirati ukupni nacionalni razvojni ciljevi. Takvom politikom može se
utjecati da strani kapital postane komplementarni činitelj razvoja i bitno pridonese
ukupnom gospodarskom razvoju.
5
Provođenjem postupaka uključivanja u međunarodne integracijske procese, uloga izravnih
stranih investicija postaje sve važnija.
Iskustva pokazuju kako tranzicijske zemlje, koje su primile značajne iznose izravnih
stranih investicija, ostvarivale relativno visoke stope ekonomskog rasta. Međutim, rast nije
uvijek rezultirao odgovarajućim razvojnim procesima. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri je
priljev stranih ulaganja zadovoljavajući sa potrebama Hrvatske te sa njenim konkurentskim
prednostima te je li taj priljev adekvatno plasiran da omogućuje ostvarivanje
konkurentskog rasta.
Iz prethodno elaboriranog problema istraživanja proizlazi i predmet istraživanja koji se
ogleda kroz sagledavanje teorije izravnih stranih investicija kao i emprijskim analizama i
zaključcima. Teorijski dio uzima u obzir razmatranje različitih čimbenika koji utječu na
FDI kao i ograničavajuće barijere, a pokazuje što pokreće izravne strane investicije te kako
ih zemlje koriste.
U empirijskom dijelu nastojat ćemo prikazati trend kretanja izravnih stranih investicija na
primjeru Republike Hrvatske u odnosu na odabrane zemlje u razvoju te pokušati dovesti u
vezu spomenute investicije sa ekonomskim rastom i razvojem. Naime, jasno je kako svaka
zemlja ne reagira jednako na dotok stranih investicija pa ćemo na primjeru Hrvatske
istražiti atraktivnost njene privrede uz prednosti i nedostatke koje pruža potencijalnim
investitorima.
6
1.2. ISTRAŽIVAČKE HIPOTEZE
Radom će se pokušati dokazati sljedeće hipoteze:
H1 - Stabilnost valutnog tečaja u pozitivnoj je vezi sa priljevom od izravnih stranih
investicija odnosno aprecijacija domaće valute negativno je kolerirana sa priljevom FDI.
H2 - Izravne investicije su pozitivno korelirane sa rastom BDP-a, izvozom, zaposlenosti i
investicijama u RH.
H3 - Pozitivan priljev izravnih stranih investicija ovisi o stopi poreza na dobit u zemlji
primatelja. Manja stopa poreza na dobit podrazumijeva i veću privlačnost stranim
investitorima.
H4 - Aktualna politička situacija i važeća zakonska regulativa odbacuju potencijalne
strane investitore iz zemlje. Jedna od najznačajnijih barijera priljevu stranim investicijama
u Hrvatskoj je njen rejting po pitanju korupcije.
H5 - U usporedbi s odabranim tranzicijskim zemljama, Hrvatska još nije iskoristila svoj
potencijal za priljev izravnih stranih investicija.
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha i ciljevi istraživanja vezani su za definiranje problema koji smo prethodno
ustanovili. U ovom radu, cilj je ocijeniti atraktivnost Hrvatske kao lokacije za izravna
strana ulaganja, pokazati kako i je li uopće strana akumulacija djeluje na porast i razvoj
gospodarstva, istražiti i analizirati sve relevantne značajke o teoriji i kretanjima FDI te
definirati politike i strategije u privlačenju izravnih stranih investicija. Uz analizu
prikazanih kretanja u Hrvatskoj, također će se napraviti i usporedba takvih kretanja i
strukture u odabranim tranzicijskim zemljama.
Na kraju, u skladu s dobivenim rezultatima, uz analizu postojećeg stanja, predložit će se
mjere koje bi Hrvatska trebala poduzeti radi uklanjanja zapreka te poboljšanja investicijske
klime.
7
1.4. METODE ISTRAŽIVANJA
Za ostvarivanje cilja ovog rada odnosno potvrdu postavljenih hipoteza biti će primijenjene
odgovarajuće znanstvene metode. Glavna korištena metoda biti će desk metoda ili
istraživanje za stolom s obzirom da istraživački zadatak zahtijeva proučavanje,
razumijevanje, analizu i sintezu teorijskih radova i primijenjenih istraživanja. Osim toga, u
uporabi će također biti i ostale opće metode kao: komparativna, povijesna, induktivna i
deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, deskripcija, dokazivanje i opovrgavanje i
kompilacija.
Komparativna metoda odnosi se na usporedbu istih ili srodnih činjenica, pojava, procesa i
odnosa, i utvrđivanje njihovih sličnosti u ponašanju i intenzitetu i razlika među njima.
Povijesna metoda omogućuje egzaktno saznavanje o događajima u prošlosti na temelju
različitih materijala, uzimajući u obzir kronologiju i uzročno-posljedične veze. Induktivna
metoda podrazumjeva donošenje zaključka o općem sudu, na temelju pojedinačnih
činjenica, dok deduktivna metoda predstavlja izvođenje pojedinačnih sudova iz općih
činjenica. Pod metodom analize smatramo dijeljenje složenih zaključaka na jednostavnije
elemente, dok metoda sinteze predstavlja spajanje jednostavnih elemenata u jedinstvenu
cjelinu. Deskripcija predstavlja jednostavno opisivanje činjenica. Dokazivanje definiramo
kao utvrđivanje istinitosti pojedinih stavova na temelju činjenica dok opovrgavanje
predstavlja odbacivanje hipoteze. Konačno, pod kompilacijom podrazumjevamo
preuzimanje tuđih rezultata znanstvenoistraživačkog rada, odnosno tuđih opažanja i
stavova, zaključaka i spoznaja.
Empirijski dio rada bit će primjereno grafički predstavljen uvažavajući različite statističke
metode pomoću kojih će formulirani rezultati biti kompjuterski obrađeni, a odgovarajućim
testovima i pokazateljima pokušat ćemo iznijeti znanstvene zaključke. Korištene statističke
metode biti će: statistička generalizacija (istraživanje i utvrđivanje određenih pravilnosti u
strukturi i ponašanju) i statistička indukcija (otkrivanje uzroka određenih vrsta ili
kompleksa empirijskih pojava i znanstveno objašnjavanje prirodnih i društvenih pojava
kod kojih zbog složenosti nije moguće otkriti strožu zakonitost ponašanja), te različite
metode statističke analize (pokazatelji i modeli međuovisnosti te odabrani statistički
8
testovi). Za klasifikaciju promatranih zemalja koristit će se multivariantna Cluster metoda,
a za njihovo rangiranje višekriterijska PROMETHEE metoda. Osnovni računalni programi
koji će se koristiti pri analizi u svrhu donošenja odluke o prihvaćanju ili odbacivanju
postavljenih hipoteza te za donošenje ostalih zaključaka su MS Excel, SPSS (Statistical
Package for the Social Sciences) i Decision Lab.
Primjena ovih metoda trebala bi omogućiti misaoni i logički postupak obrade bitnih
činjenica i sveobuhvatno sagledavanje karakteristika problema koji će se istraživati.
1.5. DOPRINOS ISTRAŽIVANJA
Ovim istraživanjem nastoji se ukazati na ulogu izravnih stranih investicija u domeni rasta i
razvoja hrvatskog gospodarstva u usporedbi sa sličnim zemljama u razvoju. Usporedna
analiza sa odabranim zemljama dat će jasniju sliku kako Republika Hrvatska uspijeva u
privlačenju i upravljanju takvim investicijama.
Istraživanje izravnih stranih investicija u Hrvatskoj posebice je važno u kontekstu
pridruživanja Europskoj Uniji (EU). Uistinu se kao jedan od ciljeva hrvatske gospodarske
politike uzima stvaranje poticajnog poslovnog okružja, usklađenog sa standardima koji
prevladavaju u EU i zemljama razvijenoga tržišnoga gospodarstva. Budući da očekivani
učinci izravnih stranih investicija poput porasta produktivnosti i konkurentnosti i pada
nezaposlenosti uvelike ovise o početnim uvjetima zemlje primatelja, dobit ćemo stvarnu
slike glede situacije u Hrvatskoj o pripremljenosti na strane investicije kao i reakciju na
njih.
9
1.6. STRUKTURA DIPLOMSKOG RADA Ovaj rad koncipiran je u pet poglavlja, uključujući uvod i zaključak.
U uvodu je objašnjena osnovna problematika i predmet rada, navode se osnovna svrha i
ciljevi istraživanja, kao i struktura samog rada.
Drugo poglavlje započinje međunarodnim transferom kapitala, njegovim uzrocima i
oblicima, dok u nastavku ovog poglavlja slijedi objašnjenje pojma i značajki izravnih
stranih investicija. Isto tako će se definirati i sami motivi inozemnih ulagača za ulaganjem
u pojedinu zemlju primatelja izravnih stranih investicija s jedne strane ali i motivi zemlje
primatelja istoimenih investicija s druge strane. Dalje je objašnjen njihov utjecaj na
domaće gospodarstvo zemlje primatelja te prikazano kretanje multinacionalnih kompanija
kao njihovih nositelja.
Treće poglavlje, u kojem je objašnjeno dosadašnje kretanje FDI u Republici Hrvatskoj,
sadrži zakonski okvir stranih direktnih investicija u RH koji upućuje na probleme i
prepreke s kojima se strani investitori u Hrvatskoj suočavaju što i opisuje investicijsku
klimu koja karakterizira zemlju. Uz to će biti prikazana analiza priljeva izravnih stranih
investicija kao i analiza njihova kretanja te utjecaj na odabrane ekonomske varijable.
U četvrtom poglavlju upućujemo na atraktivnost Hrvatske kao zemlje koja nastoji privući
što više kvalitetnih izravnih stranih investicija. Zatim će se usporediti prikupljeni podaci sa
istima u odabranim tranzicijskim zemljama te konačno na temelju prikupljenih podataka,
izvršiti klasifikacija i rangiranje odabranih zemlja.
U zaključku će se izložiti sve bitne činjenice, spoznaje i stavovi proistekli iz teorijskih
saznanja i empirijskih istraživanja.
10
2. TEORIJSKA I EMPIRIJSKA RAZMATRANJA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA
2.1. OBLICI MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA “Međunarodno kretanje kapitala, a naročito u cilju financiranja razvoja je nužnost i ono je
kao takvo osnovna materijalna pretpostavka gospodarskog razvoja manje razvijenih
zemalja ili zemalja koje tek kreću putem razvoja“.2 Kao što smo već rekli, u
međunarodnim odnosima postoje države ili gospodarski subjekti koji imaju viškove
slobodnog kapitala kao i oni koji to nemaju. Iz toga proizlazi da pozitivni ili negativni
saldo u trgovinskim odnosima s inozemstvom inicira međunarodni transfer kapitala.
Međunarodno kretanje kapitala predstavlja zapravo transfer realnih i financijskih sredstava
iz jedne zemlje u drugu u svrhu kratkoročnih ili dugoročnih ulaganja.
Postoje dva osnovna oblika međunarodnog kretanja kapitala, odnosno međunarodnog
financiranja: kompenzatorno i autonomno.3
1. Kompenzatorno međunarodno financiranje rezultat je stanja tekuće platne
(trgovinske) bilance. Kod negativnog salda, razlika nedostajućeg kapitala se
pokriva uvozom inozemnog kapitala, dok u slučaju pozitivnog salda, višak
trgovinske bilance se u cjelini izvozi. Kompenzatorno financiranje kratkoročnog je
karaktera, a inicirano je dužničkim odnosima prema inozemstvu.
2. Autonmono međunarodno financiranje predstavlja transfere kapitala u cilju
financiranja razvoja gdje su financijski tokovi uvjetovani razlikama u cijenama
proizvodnih faktora i kamatnim stopama. Dugoročnog je karaktera i ne ovisi o
odnosima platne bilance.
2Letnić, R.: Izravna strana ulaganja u zemlje u tranziciji, Magistarski rad, Split, 2009., str. 1. 3Vukušić, J.: Inozemna izravna ulaganja u tranzicijskim zemljama Jugoistočne Europe, Magistarski rad, Ekonomski fakultet Split, Split 2007., str. 23
11
Međunarodno kretanje kapitala također možemo, prema obliku u kojem se pojavljuje,
podijeliti na:
¾ Javni kapital (Official development Assisstance – ODA)
¾ Privatni kapital.
Pod privatnim kapitalom podrazumijeva se kapital koji odobravaju privatne kompanije,
privatne banke i fizička tijela, dok se pod javnim kapitalom podrazumijeva kapital koji
odobravaju državne kompanije, državne banke, državni fondovi, druge državne financijske
institucije i međunarodne financijske institucije.
Ovisno o broju partnera koji sudjeluju u međunarodnom financiranju, razlikujemo
bilateralno i multilateralno međunarodno financiranje. Kod bilateralnog međunarodnog
financiranja radi se o direktnom odnosu dva partnera ili dvije zemlje, dok multilateralno
međunarodno financiranje podrazumijeva financiranje preko međunarodnih financijskih
institucija.
Bez obzira o kakvom odnosu se radi, bilateralnom ili multilateralnom, transfer kapitala u
cilju financiranja privrednog razvoja obavlja se u sljedećim oblicima: 4
9 zajmovnom obliku (novčanom i robnom – zajmovni kapital)
9 u obliku izravnih stranih investicija
9 u obliku zajedničkih ulaganja
9 u obliku portfolio investicija
9 u obliku leasing-a.
Zajmovni kapital predstavlja transfer novca ili robnih vrijednosti u obliku zajma koji se
može upotrijebiti za proizvodnju ili potrošnju. Tako možemo definirati robni i novčani
oblik međunarodnog zajmovnog kapitala. Međunarodno kretanje zajmovnog kapitala
potaknuto je razlikama u cijeni kapitala, bilo da je riječ o razlici u kamatnoj stopi (kod
novčanog kapitala), ili se radi o razlici cijena proizvodnih faktora (robni kapital). Izvori
zajmovnog kapitala mogu biti javni ili privatni. U prvom slučaju zajam odobrava država ili
druga javnopravna institucija, a u drugom slučaju zajam daje privatna (fizička ili pravna) 4Letnić, R.: op.cit., str. 12.
12
osoba kao i međunarodne financijske institucije. Svaki međunarodni zajam zahtijeva
pažljivu ocjenu svih njegovih prednosti i elemenata, kao što su: rokovi, iznos zajma,
kamatna stopa, garancije i slično. Budući da je bitna i sama namjena zajma, tako
razlikujemo opći zajam, zajam za određene projekte ili pak zajam za financiranje
kapitalnih ili potrošnih dobara. Pri tome treba imati na umu da zajam upotrijebljen za
produktivne svrhe osigurava otplatu zajma, znatno je sigurniji i manje opterećuje narodni
dohodak i platnu bilancu, u odnosu na zajam namijenjen za svrhe potrošnje.
Izravne strane investicije predstavljaju međunarodno kretanje dugoročnog kapitala koje je
podložno uvjetima kontrole koje postavlja zemlja koja investira svoj kapital i
ograničenjima koje uvodi zemlja u koju se investira. Budući da se izravno investiranje
često obavlja ne u materijalnom već u nematerijalnom obliku – kao što su tehnološka
rješenja, patenti, know-how i slično, ono predstavlja i formiranje i oplođivanje kapitala u
inozemstvu. U svakom slučaju, one su poduzetničke investicije u kojima kontrola i
upravljanje odražavaju njihov pojam i suštinu. Više o pojmu i njihovom značenju u
nastavku.
Zajednička ulaganja (joint venture) su poseban oblik izravnih investicija u inozemstvu. To
su ulaganja dvaju ili više partnera, pripadnika različitih zemalja, od kojih je barem jedan
domaći. Takva ulaganja potaknuta su zajedničkim interesima ulagača. Ulagači, također,
sukladno uloženim sredstvima zajedno i snose rizik. Zajednička ulaganja imaju određene
prednosti u odnosu na klasične izravne investicije kako za zemlju uvoznicu, tako i za
zemlju izvoznicu kapitala. Preko zajedničkih ulaganja moguće je uspostaviti poslovnu
suradnju na višoj razini između uvoznika i izvoznika u usporedbi s klasičnim direktnim
investicijama, također, kroz zajednička ulaganja domaćih i inozemnih partnera. Tako
inozemni partneri imaju veću sigurnost jer zajednički snose rizik s domaćim partnerom.
Inozemnom investitoru domaći partner je zanimljiv zbog toga što on poznaje domaće
prilike i tržište i ima određene poslovne veze na prostoru na kojem se investira. Domaći
investitor od inozemnog partnera ima koristi utoliko što dobiva dodatni kapital kojeg sam
vjerojatno ne bi mogao nabaviti, te pronalazi iskusnog poduzetnika koji će iskoristiti svoje
poslovno iskustvo i primijeniti suvremeni organizacijski i tehnološki postupak.
13
Portfolio investicije (neizravna ulaganja) su kupovine financijskoga kapitala s rokom
dospijeća većim od jedne godine kao što su ulaganje kapitala u obveznice, bonove ili razne
učinke koje izdaju države, razne institucije ili trgovačka društva. Ukoliko se ulažu u
trgovačka društva tada gotovo nema razlike između portfolio i izravnih investicija, a u
drugim slučajevima ulaganja one su slične međunarodnim zajmovima. U prvom slučaju
visina dobiti ovisi isključivo o poslovnom uspjehu trgovačkog društva, a u drugom slučaju
uloženi kapital osigurava izravnu fiksnu kamatu. Druga sličnost s direktnim investicijama
proizlazi iz činjenice što iznos dobiti svakog investitora, prema iznosu uloženog kapitala,
isključivo određuje poslovni uspjeh kreditiranog poduzeća. Portfolio investicije često se
nazivaju i rentijerskim ulaganjima zbog toga što su motivirane željom da se postojeći
uloženi kapital poveća, ne postoji želja investitora za kontrolom ili upravljanjem
inozemnim poduzećem (što ih zapravo i razlikuje od izravnih investicija) već samo
sudjelovanje u raspodjeli dobiti, odnosno participiranje u ubiranju prihoda koji se ostvaruju
kupljenim vrijednosnim papirima. Kao ulagači mogu se pojaviti sve fizičke i pravne osobe,
bez obzira na to s koliko kapitala raspolažu. To je velika prednost ovog načina
međunarodnog financiranja, odnosno investiranja, budući da se tako i mali kapital može
mobilizirati i uspješno plasirati u međunarodnim odnosima.
Leasing je fleksibilna metoda međunarodnog financiranja nabave pokretnih i nepokretnih
dobara koja se daju na korištenje uzimatelju leasing-a na temelju posebnog ugovora na
određeno vrijeme i uz određenu naknadu, tj. ugovor o najmu. Leasing-om se najčešće
uzima u zakup investicijska oprema, naročito industrijska, npr. skupa kompjutorska
tehnika. Financiranje investicija preko leasing-a naročito je prisutno u razvijenim
industrijskim zemljama. U leasing poslovima postoje tri subjekta, i to proizvođač opreme,
leasing poduzeće i investitor, a pored njih ponekad se javlja i banka sa svojim garancijama
ili međukreditiranjem. Danas se u praksi javljaju dvije osnovne vrste leasing-a: financijski
i operativni. Kod financijskog leasing-a, ugovoreni rok zakupa se ne može raskinuti, dok se
kod operativnog leasing-a definira otkazni rok, što daje mogućnost raskida zakupnog roka i
vraćanje robe uzete u zakup.
14
2.2. POJAM I ZNAČAJKE IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA
Sve oštrija konkurencija i koncentracija kapitala kod relativno malog broja poduzeća
nametnula je potrebu za pronalaskom načina za osvajanje novih tržišta, a sa osnovnim
ciljem smanjenja rizika poslovanja i uvećanja profita. Pojavom izravnih stranih investicija,
tranzicijske zemlje su dobile mogućnost priljeva kapitala bez rizika koje nose kreditni
aranžmani dok su veliki investitori dobili priliku plasiranja kapitala uz ostvarenje većeg
profita sa većim stupnjem kontrole rizika. Njihov značaj porastao je zbog rizika indirektnih
ulaganja, a koji su izbijanjem dužničke krize početkom 1980-ih godina postali sve
uočljiviji.
Osim toga, slom socijalističko-planskoga koncepta privrede i prijelaz većine bivših
socijalističkih zemalja na tržišno gospodarstvo pobudili su dodatni interes za izravnim
stranim investicijama kao instrumentom za brže povećanje efikasnosti postojećih
poduzeća, smanjenje tehnološke zaostalosti, prenošenje novih znanja i novih načina
poslovanja te osvajanje novih tržišta.
Strana ulaganja, u najširem smislu, podrazumijevaju sve vrste ulaganja stranih pravnih i
fizičkih osoba u gospodarske djelatnosti neke zemlje. Izravne strane investicije
predstavljaju najčešći suvremeni oblik privatnog međunarodnog financiranja, do kojeg
dolazi “kada rezidenti jedne zemlje preuzmu upravljačku kontrolu nad određenim
gospodarskim aktivnostima u drugoj zemlji“.5 Razlikuju od drugih oblika priljeva
privatnoga inozemnog kapitala, u prvom redu, po trajnom interesu u ciljnom poduzeću i
aktivnom sudjelovanju inozemnih investitora u procesu upravljanja poduzećem.
Na temelju toga proizlazi temeljna definicija koja vrijedi u Europskoj Uniji (EU) koja
izravne strane investicije naziva sve one investicije što ih investitor obavi sa svrhom
uspostavljanja trajnih ekonomskih povezivanja i stjecanja učinkovitog utjecaja na
upravljanje trgovačkog društva ili drugog pravnog subjekta.
5Vukušić, J.: op.cit., str. 21.
15
Prema definiciji Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF-a), do stranih direktnih
investicija dolazi kada određeni investitor (nerezident) dođe u posjed 10% ili više
vlasničkog udjela gospodarskog subjekta (rezidenta). Taj prag je arbitrarno određen, a
MMF ga je odredio za sve zemlje prema praksi razvijenih zemalja gdje je vlasništvo nad
poduzećem vrlo raspršeno iz čega proizlazi i pitanje je li takav standard ispravno
primijeniti i na tranzicijske zemlje, u kojima je dioničarstvo tek u začetku i gdje se u
privatizaciji kupuju kontrolni paketi od 51%.6
Najvažnija prednost FDI u odnosu na druge oblike međunarodnog financiranja predstavlja
činjenica da se FDI vežu za duži rok, manje su volatilna u odnosu na druge izvore
međunarodnog financiranja (inozemne portfolio investicije i komercijalne bankovne
zajmove) te što je najvažnije mogu djelovati, izravno i neizravno, na gospodarski razvitak
zemalja u razvoju.
Izravne strane investicije u osnovi su motivirane profitom, koji se ovakvom vrstom
investiranja može ostvariti, i težnjom za osvajanjem i proširenjem tržišta. Postoje i drugi
motivi za investiranjem, poput nemogućnosti izvoza robe uslijed ograničenja poput carina,
težnja da se određena proizvodnja približi izvorima resursa, posebno ako domaće zalihe
sirovina nisu dostatne za proizvodnju (supstitucija izvoza) ili se ne mogu osigurati
dovoljne količine sirovine uvozom (kompenzacija uvoza).
U novije vrijeme sve veći motiv dobiva interes za proširenjem i osvajanjem tržišta iz
razloga što domaće tržište kod najrazvijenijih zemalja postaje preusko za plasman kao i
činjenica da se relativno jeftina radna snaga i niske nadnice nalaze van granica spomenutog
tržišta. Iz potonjeg možemo zaključiti kako postoji i negativan efekt ovakvih ulaganja, a
odražava se kroz ostvarivanje ekstra profita koristeći se obiljem radne snage. Ako kapital
dospije u radno intenzivne industrije, posebno u nerazvijene države s jeftinom radnom
snagom, može doći do eksploatacije radnika. Također, ako strani kapital uđe u industrijsku
granu u kojoj već postoji veći broj domaćih poduzeća, može doći do istiskivanja istih zbog
toga što inozemni konkurent posjeduje bolju tehnologiju i efikasniju proizvodnju
(“crowding out“ efekt). Isto tako mogu nastati i štete zbog gubljenja nacionalnog
6Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T.: op.cit., str. 1.
16
suvereniteta, ukoliko se aktivnost strane tvrtke ne kontrolira. Loši se učinci mogu ostvariti
i u bilanci plaćanja - preveliki odljev profita u matičnu zemlju ili prevelik uvoz inputa itd.7
Dakle, izravne strane investicije, kao i sve druge ekonomske pojave, mogu na
gospodarstvo određene zemlje djelovati pozitivni, ali i negativno. Za zemlju primatelja
mogu imati brojne koristi ukoliko ta zemlja ima kvalitetno osmišljen gospodarski plan na
čijoj se provedbi konstantno radi, dok se istovremeno struktura FDI poklapa sa
gospodarskom strategijom zemlje koja privlači strane direktne investicije. Pozitivni efekti
ogledaju se u vidu transfera tehnologije, ''know-how-a'', zapošljavanja i osposobljavanja
radnika, što povećava nacionalni dohodak i životni standard, itd., o čemu će više riječi biti
u nastavku.
Fokusirajući se na razvojne mogućnosti FDI, vrlo je važno pitanje u kojem se obliku one
javljaju:
- greenfield investicije;
- brownfield investicije: spajanje, pripajanje (Mergers&Acquisitions ili M&A) i
preuzimanje poduzeća ( take over investicije).8
¾ Greenfield investicije ili “investicije u ledinu“ su izravne strane investicije koje
stvaraju potpuno novu proizvodnu imovinu, a odnose se na potpuno nove
proizvodne, prodajne ili bilo koje druge fizičke kapacitete na području gdje kao
takvi nikad prije nisu postojali. Potrebno je napomenuti kako je ovakva vrsta
ulagnja veoma skupa ali zemlji domaćinu donosi nekoliko prednosti te
predstavljaju najpoželjniji oblik FDI za zemlje primateljice kapitala.
Prije svega, poduzeće ima potpunu kontrolu nad novim poslom koji započinje.
Zatim, ovakve investicije zemlji domaćinu donose potpuno nove resurse kojima bi
pristup u drugačijim okolnostima bio otežan. Veoma važan pozitivan efekt
greenfield investicija je omogućavanje novih radnih mjesta, a nije zanemriv ni
dolazak nove tehnologije, novi načini poslovanja, povećanje konkurencije što ima
7Sisek, B.: Strane izravne investicije u Hrvatskoj - razlozi neuspjeha, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 3., 2005., str. 6. 8Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T.: op.cit., str. 1.
17
za posljedicu i pritisak na domaće gospodarstvo da poveća produktivnost i
efikasnost. Strategija izgradnje novih kapaciteta, kao oblika FDI, se koristi kada se
ulazi na novo tržište na kojem se dati proizvod ili usluga još ne proizvodi i kada ne
postoji rizik od prezasićenosti spomenutih.
¾ Brownfield investicije uz spajanje, pripajanje te preuzimanje poduzeća uključuju i
FDI nastale privatizacijom, a predstavljaju kupnju postojećih postrojenja i
poduzeća te preuzimanje djelomične ili potpune kontrole u njima kako bi novi
vlasnik upravljao efikasnije od prethodnog. M&A se odnose na proces spajanja ili
pripajanja sa lokanim poduzećem od strane stranog investitora (MNK) gdje
spajanjem strane sa domaćom tvrtkom nastaje potpuno novi entitet.
Izravno strano ulaganje ne treba poistovjetiti s poduzećem u pretežno stranom vlasništvu
jer je ono tek jedan od načina na koji se takvo poduzeće financira stranim izvorima.
“Trgovačko poduzeće u pretežnom stranom vlasništvu, jest ono za koje se u literaturi
najčešće navodi da donosi novu tehnologiju, bolje upravljačke i marketinške vještine i
pristup novim tržištima“.9
Riječ je zapravo o ulaganjima s visokim stupnjem rizika za ulagača jer prinos od uloga
ovisi o uspjehu poslovanja koji tek treba postići. Iako ulagač može biti pojedinac, zaklada,
fond, država ili drugi, daleko su najznačajniji svjetski ulagači ekonomski najsnažnija
poduzeća razvijenih država – multinacionalne kompanije (MNK). Tome u prilog ide
činjenica kako MNK posjeduju potrebno znanje i vještine, managerske i organizacijske
sposobnosti, vrhunsku tehnologiju, a uz sve to i raspolažu znatnim financijskim sredstvima
koja su potrebna za financiranje investicija. Ipak, o glavnim nositeljima izravnih stranih
investicija biti će više govora u nastavku.
9Previšić, J., Ozretić-Došen, Đ., Međunarodni marketing, Masmedia, Zagreb, 1999., str. 403.
18
2.3. TEORIJA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA
Osnovno pravilo tržišne ekonomije je pravilo izjednačene ponude i potražnje kako bi se
došlo do ravnotežne količine i cijene. Kao i svugdje u ekonomiji, tako i kod izravnih
stranih investicija, kupac i prodavatelj, odnosno primatelj i davatelj (ponuditelj i
potražitelj) FDI trebaju imati interesa za izravnim stranim investicijama. Drugim riječima,
ako se i na FDI primjene načela tržišne ekonomije, na tržištu izravnih investicija (kao
parcijalnoj ravnoteži) trebaju se izjednačiti ponuda i potražnja kako bi došlo do ravnotežne
količine i cijene FDI.
Teorija izravnih stranih investicija nastaje objašnjenjem motiva i ponašanja na tržištu-
motiva i ponašanja ponuditelja te motiva i ponašanja potražitelja. Ponuditelje predstavljaju
inozemne multinacionalne kompanije i države koje potiču izvoz robe i usluga izravnim
stranim investicijama, dok potražitelje u ovom slučaju nazivamo poduzeća koja su nastala
realizacijom navedenih investicija, zemlje primatelje FDI kao i njihove vlade.
“Kao reakcija na promjene u međunarodnim ekonomskim odnosima javile su se nove
teorije od kojih je najveći broj formiran izvan općeg ravnotežnog okvira međunarodne
trgovine i teorije investicija“.10 Teorije FDI nastoje objasniti zašto poduzeća koja imaju
određene konkurentne prednosti žele internacionalizirati svoje poslovanje i koji su motivi
za organiziranje proizvodnje u inozemstvu.
2.3.1. Motivi davatelja (ponuditelja)
Razloge poduzeća za inozemno investiranje proučavali su brojni autori. Prema njima,
motive davatelja odnosno ponuditelja možemo svrstati u nekoliko skupina.
Prva skupina motiva ponuđača temelji se na teoriji optimizacije portfelja multinacionalne
kompanije. Prema portfeljnoj teoriji glavni je motiv za poduzimanje investicije želja
vlasnika određenog portfelja da maksimiziraju njegovu vrijednost, odnosno očekivani
10Gadžić, M.: Izravne strane investicije u zemljama u tranziciji, Doktorski rad, Ekonomski fakultet, Split, 1997., str. 9.
19
prinos portfelja uz što manji rizik. Prema tom su pristupu izravne strane investicije moguće
ako je očekivani prinos inozemne aktive (ulaganja u FDI) niži od prinosa domaće imovine
tj. kada je korelacija između očekivanog prinosa domaćih investicija i onih u inozemstvu
(u obliku izravnih investicija) manja od jedan ili čak negativna, što bi značilo da ako pada
prinos u zemlji, raste prinos u inozemstvu.11
Međutim, postoje određeni problemi s portfeljnom teorijom objašnjavanja motiva
ponuđača izravnih stranih investicija. „Naime, gledajući samo na portfelj inozemnog
ulagača (npr. multinacionalne kompanije) i isključujući kontrolu koju donosi FDI, ova
teorija može objasniti razliku između sklonosti (multinacionalne kompanije) prema
zajmovima (transakcije koje se u platnoj bilanci obično bilježe pod stavkom ostalih
ulaganja) od sklonosti prema kupnji dionica, odnosno vlasničkih vrijednosnica (transakcije
koje se u platnoj bilanci obično bilježe pod stavkom izravnih stranih investicija i
portfeljnih ulaganja), no ne može razlučiti dionice koje se kupuju radi upravljanja (FDI) od
dionica koje se kupuju radi investiranja (portfeljna ulaganja)“.12
Druga skupina motiva ponuditelja FDI uključuje eksternalije ili nesavršenosti na tržištu.
Ova skupina motiva se temelji na internaliziranju ili eliminiranju eksternalija ili tržišnih
nesavršenosti i to povezivanjem poduzeća “kćeri“ nastalih takvim ulaganjem s matičnim
poduzećem. Ovdje možemo govoriti o dvije vrste tržišnih nesavršenosti. Stoga
razlikujemo:
¾ tehnološke eksternalije koje se sastoje od opadanja prosječnih fiksnih troškova
kapitalno intenzivnih industrija i povećanja proizvodnje zbog izravnih stranih
ulaganja (industrije s visokom tehnologijom);
¾ eksternalije zbog nesavršenosti na tržištu faktora kada se te nesavršenosti
iskorištavaju kako bi se izravnim stranim investicijama dodatno povećali efekti
ekonomije razmjera matičnog poduzeća (npr. kod prijenosa tehnologije te znanja i
vještine).
11Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Serija članaka u nastajanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, br.06-13, 2006., <http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf> ., str. 4. 12Babić, A., Pufnik A., Stučka T.: op.cit., str. 2.
20
Treća skupina motiva ponuđača se temelji na teoriji industrijske organizacije (Industrial
organization – Graham i Krugman, 1995). Prema ovoj skupini motiva očekivani prinos od
podružnice nastale izravnim stranim investicijama veći je od prinosa domaćeg poduzeća
kojem se npr. ustupa licencija (zbog blizine tržišta, zbog nižih troškova rada i/ili kapitala,
zbog mogućeg osvajanja većeg dijela tržišta i drugih povoljnijih uvjeta na lokalnom
tržištu). Dva važna elementa teorije industrijske organizacije su postojanje neopipljive
imovine i tzv. internih ekonomija odnosno internalizacija poslovanja.
Prema brojnim autorima, određeno poduzeće, koje želi proširiti svoje aktivnosti na drugo
tržište, odnosno da bi postalo multinacionalnim treba posjedovati neke specifične prednosti
pred lokalnim, kao što su:
9 napredna tehnologija,
9 zaštitni znak, patenti,
9 ekonomija obujma,
9 upravljačka i marketinška znanja,
što zajedničkim nazivom zovemo neopipljiva imovina.
Posjedovanje takve, specifične imovine, potrebno je da bi se nadoknadila prednost koju
domaći subjekti imaju u poznavanju domaćeg tržišta, preferencija potrošača i lokalnih
poslovnih običaja, te kako bi se nadoknadili drugi dodatni troškovi vezani uz poslovanje u
stranom i nedovoljno poznatom okruženju.13
Internalizacija se primjenjuje da bi se izbjegli visoki troškovi obavljanja određenih
transakcija na tržištu kao npr. troškovi informiranja, pregovora o zaključenju posla, samog
zaključenja posla, ostvarivanja prava vlasništva, nadgledanja, promjene ugovora i sl.14
Dakle, postojanjem tzv. internih ekonomija, poduzeće zamjenjuje tržište kako bi se
poslovne transakcije obavile na učinkovitiji i jeftiniji način. Na ovaj se način, ostvaruju
mnoge uštede, koje se prodajom licencija ili izvozom gotovih proizvoda ne bi mogle
ostvariti.
13Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001.: op.cit., str.3. 14Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001.: op.cit., str.3.
21
Četvrta skupina motiva za izravne strane investicije temelji se na racionalizaciji troškova
kapitala. Prema ovoj teoriji multinacionalne kompanije osnivaju podružnice u inozemstvu
jer im je dug, odnosno zaduživanje jeftiniji oblik financiranja od vlasništva (dionica). Iz
tog razloga MNK radije investiraju, pa i u inozemstvo u obliku izravnih investicija, nego
da plaćaju dividendu dioničarima. Ukoliko je za takvo investiranje potrebno dodatno
financiranje, mogu ga posuditi u zemlji primatelju i smanjiti tako tečajni rizik.
Sa stajališta multinacionalnih kompanija, strane investicije mogu poslužiti mnogim
korisnim strateškim ciljevima. Tako se izravnim investicijama prodire na inozemna tržišta
(bilo zemlje primatelja ili skupine zemalja – jumping over tariff argument), a to su tzv.
tržišno orijentirane strane izravne investicije. Širenjem tržišta MNK proširuju i vlastite
izvozne mogućnosti što je također vrlo važan motiv MNK i to nazivamo izvozno
orijentirane strane izravne investicije. Faktorski orijentirane strane izravne investicije
omogućuju pristup sirovinama, tehnologiji ili jeftinijem radu i drugim proizvodnim
faktorima. U načelu se motivi ponuđača moraju manifestirati u razlici između prihoda i
rashoda multinacionalne kompanije, kao i profitu.
2.3.2. Motivi primatelja (potražitelja)
Kada govorimo o motivima primatelja odnosno potražitelja FDI, obično mislimo na zemlju
primatelja takvih investicija, a ne na specifičnu tvrtku. Sastoje se u usporedbi društvenih
koristi i društvenih troškova koje su prouzrokovale izravne strane investicije, te u
nastojanju da društvene koristi budu veće. Zemlje primatelji FDI su motivirane društvenim
koristima od FDI koje potječu prije svega od transfera tehnologije, znanja i vještina i
njihova prelijevanja (spillover) na ostatak gospodarstva, te pozitivnim utjecajem FDI na
vanjsku trgovinu, zaposlenost i investicije u domaćem gospodarstvu.
Dakle, kada govorimo o motivima primatelja FDI, naglasak se stavlja na društvene koristi
koje mogu biti mnogostruke. U prvom redu, FDI donosi mogućnost otvaranja novih radnih
mjesta i povezano s time prijenosa znanja, tehnologije i upravljačkih vještina, know-how-a
(npr. zapošljavanje domaćeg kadra u MNK te potom korištenje stečenog znanja u domaćim
tvrtkama). Općenito se može reći da izravne strane investicije mogu poboljšati kvalitetu
22
radne snage i ljudskoga kapitala u zemlji domaćinu, npr. osposobljavanjem zaposlenika na
novim strojevima, uporabom novih procesa proizvodnje i sl.
Ulazak stranih poduzeća u proizvodni sektor može prouzročiti jačanje konkurencije, što
pojačava pritisak na efikasnije poslovanje ostatka sektora, pa i cijelog gospodarstva ( npr. u
hrvatskom bankarskom sektoru). Takvoj pretpostavki ide u prilog činjenica da neefikasna
domaća tvrtka stvara nepotrebno viši trošak za potrošače u obliku visokih cijena, koje su
potrebne da bi se podmirili troškovi neefikasnog poslovanja. Budući da strana poduzeća
posjeduju potrebno znanje, tehnologije i financijska sredstva od njih se očekuje da
generiraju pozitivne indirektne učinke (eksternalije) na druga domaća poduzeća. Međutim,
valja imati na umu da se pozitivne eksternalije, koje generiraju strani investitori, mogu
izgubiti ako porast konkurencije zbog ulaska stranih poduzeća izazove smanjenje
proizvodnje domaćih poduzeća.
Osim toga, može se pojaviti pozitivan efekt zbog povećane integracije koja može biti
važan element za proboj domaće proizvodnje na svjetsko tržište. Za primjer možemo uzeti
korejsku industriju brodova koja kupuje jedno od hrvatskih brodogradilišta kako bi se u
njemu obavljali dijelovi proizvodnog procesa. Dakle, iskorištavanje komparativnih
prednosti lokalnoga gospodarstva s ekonomijom obujma inozemnog ulagača može biti
važan element za proboj domaće proizvodnje na svjetsko tržište.15
Nadalje, strani investitori mogu pridonijeti povećanju efikasnosti, unaprijeđenju
upravljanja odnosno rastu proizvodnosti domaćih poduzeća. Kao što je već rečeno, izravne
strane investicije generiraju pozitivne indirektne učinke na druga domaća poduzeća što
utječe na rast njihove proizvodnosti.
Strani investitori poslujući u zemlji podliježu poreznom režimu tako da stvaranje dobiti koja se onda oporezuje osigurava znatne priljeve u državni proračun. S druge strane, jedna
od uobičajenih fiskalnih mjera za privlačenje inozemnih izravnih ulaganja upravo je
oslobađanje od plaćanja poreza (djelomično ili potpuno) u dužem razdoblju (primjerice
deset godina).
15Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001.: op.cit., str. 3.
23
Motiv zemlje primatelja predstavlja i činjenica da se ulazna FDI ne uključuju u inozemni
dug zemlje pa zemlje imaju dodatni motiv da prikupe što više izravnih ulaganja s obzirom
na ostale stavke na kapitalnom i financijskom računu platne bilance. Možemo nadodati
kako je upravo to bio jedan od načina rješavanja problema najzaduženijih zemalja u jeku
dužničke krize 1980-ih: pretvaranjem duga u ulog (debt-equity swap), pri čemu se dug
zemlje zamjenjuje za dionice nekog poduzeća iz zemlje dužnika.
2.4. UTJECAJ NA DOMAĆE GOSPODARSTVO I SUBJEKTI KRETANJA FDI
2.4.1. Utjecaj izravnih stranih investicija na domaće gospodarstvo
Početkom 90-tih, prijelazom većine bivših socijalističkih zemalja na tržišno gospodarstvo,
pobudio su dodatni interes za izravnim stranim investicijama. FDI su postale vrlo značajna
za oporavak i razvoj tranzicijskih zemalja kako su one postajale sve otvorenije za
međunarodnu suradnju i poslovanje. U spomenutim je zemljama zauzet aktivan stav prema
takvim ulaganjima, utemeljen na pojedinim mogućim pozitivnim utjecajima na zemlju
domaćina, koje smo opisali u poglavlju o motivima primatelja FDI.
Brojna istraživanja su proučavala utjecaje izravnih stranih investicija, a koji se mogu
razvrstati na utjecaj FDI na vanjsku trgovinu, na gospodarski rast, na zaposlenost, na
investicije, te na učinke na efikasnost ostaloga gospodarstva (spillover). Važno je istaknuti
kako razina i vrsta FDI koju zemlja primateljica privuče ima različite učinke na domaće
gospodarstvo.
Unatoč činjenici o pozitivnoj ulozi FDI, pogrešno je smatrati da su ona sama po sebi
garancija tog razvitka. Stoga, nisu sve zemlje jednako u stanju koristiti sve pogodnosti koje
FDI nose, niti su ciljevi koje si te zemlje postavljaju isti. Ono što slijedi je teoretski prikaz
utjecaja izravnih stranih investicija na pojedine ekonomske varijable.
24
¾ Utjecaj FDI na vanjsku trgovinu i zaposlenost
Izravne strane investicije orijentirane prema vanjskoj trgovini mogu se podijeliti na
investicije koje upotpunjuju vanjsku trgovinu (komplementarna ulaganja), investicije koje
supstituiraju vanjsku trgovinu, investicije koje potiču vanjsku trgovinu, i izravne strane
investicije koja skreću vanjsku trgovinu u zemlju primatelja.16
Utjecaj ulaznih stranih investicija na vanjsku trgovinu ovisi o tome prevladava li
komplementarnost ili supstitutivnost izravnih stranih investicija i izvoza, odnosno
prevladava li supstitutivnost ili komplementarnost izravnih stranih investicija i uvoza.17
Ukoliko prevladava komplementarnost izravnih stranih investicija i izvoza onda znači da
će se zbog izlaznih stranih investicija povećati i izvoz pa se može očekivati i porast
domaće zaposlenosti. Ovo je dakle, povoljna situacija za vanjskotrgovinsku bilancu i za
zaposlenost. Obratna je situacija kod supstitutivnosti izravnih stranih investicija i izvoza,
pri čemu izlazne izravne strane investicije (outward FDI) zamjenjuju izvoz robe i usluga te
se stoga može očekivati pad izvoza, a time i domaće zaposlenosti. FDI mogu supstituirati
vanjsku trgovinu i tako da uvoz zamijene proizvodnjom na domaćem tržištu.
FDI koje potiču vanjsku trgovinu odnose se na komplementarni izvoz, odnosno na
proizvode i pružanje logističke potpore za izvoz na treća tržišta, najčešće kada se zemlja
primatelj nalazi blizu izvoznog ciljnog tržišta.
Tako dolazi i do skretanja vanjske trgovine kako bi se iskoristila nepopunjenost uvoznih
kvota ili drugih aranžmana vanjskotrgovinske politike u zemlji primatelju ili trećim
zemljama.
Empirijske studije koje su proučavale utjecaj izravnih stranih investicija na vanjsku
trgovinu došle su da zaključka da su izravne strane investicije i izvoz komplementarni, što
znači da je veći odljev FDI-a povezan s većim izvozom, točnije s poboljšanjem
vanjskotrgovinske bilance i ukupne bilance plaćanja. Također je utvrđeno da izlazne
16Vukušić, J.: op.cit., str. 56. 17Bilas, V., Franc, S.: op.cit., str. 7.
25
izravne strane investicije povećavaju neto izvoz, odnosno da one uzrokuju veće povećanje
izvoza nego uvoza.
Odluke multinacionalnih kompanija o izravnim stranim investicijama najčešće se povezuju
s vanjskotrgovinskom strategijom koja se svodi na izravne investicije kojima se
“produbljuju“ ustanovljeni vanjskotrgovinski tokovi ili se cilja na prodor na određeno
tržište i utvrđivanje novih vanjskotrgovinskih odnosa.
Nositelji gospodarske politike često potiču FDI očekujući od podružnica multinacionalnih
kompanija da olakšaju prodor domaćih poduzeća na inozemna tržišta. Međutim, da bi ona
to i uspjela, potreban im je kvalitetan, vrhunski dizajniran i upakiran proizvod s
konkurentnom cijenom. Osim toga, domaći potencijalni izvoznici moraju svladati vještine
međunarodnog marketinga, što uključuje izgradnju imidža proizvoda, distribuciju, praćenje
promjena ukusa potrošača i reagiranje na njih. Nedostatak takvih vještina uvelike će otežati
domaćim izvoznicima prodor na strana tržišta, pogotovo na tržišta razvijenih zemalja.
¾ Utjecaj FDI na gospodarski rast i tehnološku konvergenciju
Novija empirijska istraživanja sve više govore o pozitivnoj korelaciji izravnih stranih
investicija i gospodarskog rasta. Između ostalog, gospodarski rast povezan je i s visokom
štednjom i investicijama u ljudski i fizički kapital i dobro obrazovanom radnom snagom.
Izravne strane investicije osim transfera financijskoga kapitala već mogu uključivati i
transfer moderne tehnologije, kao i druge neopipljive imovine te se kao takve smatraju
jednim od osnovnih kanala kojim zemlje u razvoju dobivaju pristup najmodernijim
tehnologijama čija difuzija ima važnu ulogu u objašnjavanju gospodarskog rasta.18
Vjerojatno najveći doprinos kojeg zemlje u razvoju očekuju od multinacionalnih
kompanija je upravo u području tehnologije. Zemlje u razvoju proizvode ista dobra kao i
razvijene zemlje, ali sa zastarjelom tehnologijom dok se neka dobra uopće ne proizvode
zbog nedostupnosti tehnološkog znanja (know – how-a). Čak i kada se upotrebljavaju
18Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001.: op.cit., str. 6.
26
slične tehnologije, zemlje u razvoju to čine manje efikasno jer nemaju potrebne vještine i
sposobnosti.
Izravne strane investicije mogu imati tri vrste tehnološkog doprinosa za zemlju
primatelja:19
1. Mogu uvesti novu tehnologiju koja se prethodno nije koristila u domaćoj ekonomiji
te tako voditi proizvodnji i potrošnji novog proizvoda;
2. Strane investicije sa tehnološkom komponentom obično zahtijevaju uvođenje i/ili
razvoj novih vještina potrebnih za upravljanje tehnologijom (sa pratećim
eksternalijama);
3. Domaće inovacije ovise o broju ideja koje su dostupne u gospodarstvu te stoga
uvođenje novih ideja povećava vrijednost tih ideja i potiče domaće inovacije.
Osim učinkom na tehnološki napredak, FDI doprinose gospodarskom rastu i time što
povećavaju ukupnu količinu kapitala u zemlji domaćinu. Uz to, utvrđeno je da izravne
strane investicije imaju veći učinak na gospodarski rast zemljama u kojima su institucije
učinkovitije u zaštiti prava vlasništva, a administracija djelotvornija. To pokazuje da je
administrativna učinkovitost jednako važna za investicije i gospodarski rast kao i politička
stabilnost zemlje.
Blomstrõm, Lipsey i Zejan (1992) su utvrdili veliko značenje izravnih stranih investicija u
ubrzavanju gospodarskog rasta zemalja u razvoju s višim dohotkom, dok se kod zemalja s
nižim dohotkom nije pokazalo da strane direktne investicije imaju tako značajan utjecaj na
gospodarski rast.20 Također je utvrđeno da strane direktne investicije uzrokuju viši
gospodarski rast, a ne obratno. Dakle, priljev FDI može poticati gospodarski rast samo u
onim zemljama primateljima koje su prešle određeni prag razvoja, koji je potreban da bi se
nova tehnologija apsorbirala i uspješno upotrijebila.
Borensztein, De Gregorio i Lee (1995) proveli su istraživanje koje je pokazalo da su
izravne strane investicije važan mehanizam za prijenos znanja i tehnologije jer pridonose
19Agosin, M. R., Dunning G, J. H., Economou, P., Ernst, D.: Internacional Investment Agreements: Key Issues, Volume III, United Nations, New York and Geneva, 2005., str. 155. 20Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T.: op.cit., str. 6.
27
rastu više nego domaće investicije. Također je utvrđeno da će FDI imati veći pozitivan
učinak na rast što je viša razina ljudskog kapitala u nekoj zemlji koja je potrebna da se
tehnologija prihvati i da dovede do porasta produktivnosti.21
¾ Utjecaj FDI na investicije
Empirijska istraživanja su pokazala da izravne strane investicije djeluju pozitivno na
ukupne investicije u zemlji, što znači da one potiču i domaće investicije. Prema
istraživanjima za razdoblje 1979. – 1989. vrijedi da 1%-tno povećanje izravnih stranih
investicija povećava ukupne domaće investicije za 0,5 – 1,3 % (Svjetska banka, 1999).
Ipak, ne može se jednoznačno utvrditi kako će priljev izravnih stranih investicija u svakom
slučaju povećavati ukupne investicije. Kao što smo rekli, ulaskom FDI u one sektore
domaćeg gospodarstva u kojima već postoji velika koncentracija domaćih poduzeća, može
doći do konkurencijske borbe koja će odgoditi ostvarivanje investicijskih projekata, pa čak
i do izlazaka pojedinih tvrtki iz tog sektora. To će smanjiti količinu investicija u tom
sektoru, pa tako i u cijelom gospodarstvu. S druge strane, ako izravne strane investicije uđu
u novi sektor, velika je mogućnost da će one povećati razinu ukupnih investicija.
¾ Efekti prelijevanja na ostatak gospodarstva (spillover)
Izravne strane investicije, osim izravnih pozitivnih efekata na poduzeća primatelje, mogu
donijeti i koristi domaćim poduzećima kroz transfer tehnologije u obliku efekata
prelijevanja. „Efekti prelijevanja nastupaju kada strana poduzeća ne mogu iskoristiti i
usmjeriti sve koristi svojih inozemnih aktivnosti zbog same prirode tih aktivnosti, koje ne
mogu sakriti i držati izvan dometa domaćih i ostalih poduzeća. U ovom slučaju korisit od
izravnih stranih investicija su pristupačni širem krugu poduzeća, te imaju karakter “javnog
dobra“.22 Pozitivne učinke na ostatak gospodarstva nemaju samo greenfield investicije,
nego i brownfield investicije na način da one omogućuju reorganizaciju postojećih
kapaciteta i uvođenje novih ideja i načina poslovanja, koje također mogu doprinijeti rastu
21Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T.: op.cit., str. 6. 22Marić, Z.: Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća, Doktorska disertacija, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2008., str. 42.
28
tehnološke opremljenosti i gospodarskom rastu. Preuzimanjem domaćih poduzeća
inozemni investitori uvode nove tehnologije i radne navike povećavajući tako
proizvodnost, ne samo preuzetog poduzeća, već i drugih domaćih poduzeća procesom
prelijevanja.
Učinci direktnih prelijevanja pojavljuju se kada inozemne podružnice prenose svoja
napredna tehnološka znanja na domaće dobavljače, dok posredno prelijevanje nastaje kada
se, na primjer, radnici, koji su stekli nova znanja izobrazbom u inozemnoj podružnici,
zaposle u domaćem poduzeću.23 Uz to, prelijevanje se odvija tako da lokalna poduzeća
jednostavno preuzmu tehnologiju inozemne podružnice.
Učinci prelijevanja rezultat su poslovnih veza između podružnica multinacionalnih
kompanija i domaćih dobavljača i kupaca, koji primaju nova upravljačka i tehnološka
znanja i vještine i tako stječu koristi. Ulazak stranog poduzeća pojačava konkurenciju na
tržištu, te su domaća poduzeća prisiljena koristiti postojeću tehnologiju efikasnije ili
preuzeti novu tehnologiju.
Za razliku od prethodno opisanih oblika efekata prelijevanja, koja su po svojoj prirodi
pozitivna, konkurencija može donijeti i negativne efekte prelijevanja. Pod ovim se posebno
misli na okolnosti kad multinacionalne kompanije ni pod koju cijenu nisu spremne i ne
žele dopustiti transfer tehnologije i stečenih znanja na domaća poduzeća.
2.4.2. Multinacionalne kompanije kao nosioci izravnih stranih investicija Budući da tranzicijske zemlje nemaju dovoljno kapitala potrebnog za ostvarenje i poticanje
vlastitog tehnološkog napretka, a time i gospodarskog rasta, u najvećem broju slučajeva
oslonit će se na strane kompanije da im pomognu u toj misiji. Prema analizama, MNK
poduzimaju u prosjeku preko 80 posto ukupnih privatnih izdataka na istraživanje i razvoj u
svijetu.24 U ovoj činjenici, zemlje u razvoju pronalaze motiv za privlačenjem
multinacionalnih kompanija kako bi investirala u njihova gospodarstva. Poduzeće koje se
23Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T., 2001.: op.cit., str. 8. 24Marić, Z.: op.cit., str. 37.
29
odluči na izravno strano investiranje u inozemstvo na način da osnuje vlastitu poslovnicu,
kao takvo postaje multinacionalno.
Kako bi bile sposobne konkurirati na “novom“ tržištu i izvući maksimalnu korist iz svojih
ulaganja, MNK moraju posjedovati određene sposobnosti i karakteristike koje ih razlikuju
od poduzeća koja već posluju na tom tržištu.
Multinacionalne kompanije posjeduju brojne resurse koji pomažu rastu i razvitku određene
zemlje. Neki od tih resursa su tehnologija, menadžment, know-how, kvalificirana radna
snaga, međunarodne proizvodne mreže, pristup tržištima i poznatim brandovima. Također
one i pospješuju razvitak i s tradicionalnog gledišta, podižući stopu investiranja i imovinu
kapitala smještenog u zemlji primatelju. MNK uglavnom ulaze u industrijske grane s
visokim ulaznim barijerama, gdje postoji niska razina domaće konkurencije, iz čega bi se
dalo zaključiti kako one doprinose povećanju broja poduzeća na tom tržištu i time potiču
na jaču tržišnu utakmicu, eliminirajući domaće monopoliste ili oligopoliste.
No, s druge strane multinacionalne kompanije mogu imati i negativan učinak na razvoj
zemlje domaćina. Ulaskom velikih tvrtki sa efikasnim, velikim i tržišno snažnim internim
tržištem, mogu sputati cjelokupan razvoj nedovoljno razvijenog tržišta zemalja u razvoju.
Stoga, prilikom ulaska multinacionalnih kompanija, zemlja primatelj treba dobro
procijeniti kakve učinke one mogu imati na domaće resurse.
Ubrzani procesi globalizacije i deregulacije mnogih djelatnosti, omogućili su MNK sve
veći izbor lokacija. Kao posljedica toga, ove kompanije postaju sve zahtjevnije pri izboru
zemlje domaćina za investiranja. S toga ćemo se u nastavku osvrnuti na determinante
Hrvatske kao zemlje primateljice stranog kapitala.
30
3. KRETANJE STRANIH ULAGANJA U HRVATSKOJ: ANALIZA DOSADAŠNJIH ULAGANJA I BARIJERE ULAGANJIMA
3.1. ZAKONSKI OKVIR ULAGANJA Odnos zemalja u tranziciji prema izravnim stranim investicijama (FDI) određen je
strategijom i politikom vlastitog ekonomskog razvoja. Strategija prema FDI je samo dio
opće ekonomske razvojne strategije koja podrazumijeva set mjera i instrumenata koji se
upotrebljavaju pri njezinu provođenju. “Prema dosadašnjim iskustvima razvidno je da se
zemlje u tranziciji i manje razvijene zemlje za privlačenje izravnih stranih investicija više
odlučuju za uporabu fiskalnih mjera, a visoko razvijene zemlje preferiraju financijske i
ostale mjere, što je sasvim razumljivo jer polazišta razvijenih zemalja su bitno drukčija od
zemalja u tranziciji za razliku od kojih razvijene zemlje raspolažu suvremenom
infrastrukturom pa istu mogu pod povoljnijim uvjetima davati, a isto tako mogu i ponuditi
razne subvencije države ulagačima“.25 Nekoliko je općih faktora koji utječu na privlačenje
izravnih stranih investicija. To su:26
- Ekonomski faktori (veličina tržišta, raspoloživi resursi i radna snaga, oblici
vlasništva, razvijenost infrastrukture i komunikacija, itd.);
- Stabilnost političkog i ekonomskog sustava te kvaliteta i stabilnost zakonske
regulative zemlje primatelja;
- Konvertibilnost domaće valute;
- Adekvatna politika prema izravnim stranim investicijama.
Izravne strane investicije za zemlju primaoca mogu imati brojne koristi ukoliko ta zemlja
ima kvalitetno osmišljen gospodarski plan na čijoj se provedbi konstantno radi, dok se
istovremeno struktura FDI poklapa sa gospodarskom strategijom. Politike i strategije
privlačenja izravnih stranih investicija zauzimaju značajno mjesto u strategiji dugoročnog
gospodarskog razvitka RH pa je tako u nedostatku vlastitog kapitala i sama upućena na
pribavljanje kapitala u razvoj gospodarstva iz stranih izvora. 25Letnić, R.: op.cit., str. 114. 26Nikolić N., Fredotović M., Pećarić M.: Strategy And Policy Towards FDI In The Republic Of Croatia Real Estate Valuation And Investment”, Vilnus Gediminas Technical University, Vilnus, Lithvania 1998, str.27.
31
Nakon početne stagnacije stranih ulaganja uvjetovane ratnim zbivanjima i nestabilnim
političkim i gospodarskim uvjetima u prvoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća, interes
stranih ulagača za Hrvatskom kao ciljnim tržištem za širenje poslovanja počeo je rasti.
Od 01. siječnja 2007. godine na snazi je „Zakon o poticanju ulaganja“, a kojim je stavljen
van snage stari Zakon o poticanju ulaganja iz 2000. godine. Temeljna razlika između
dosadašnjeg i novog Zakona o poticanju ulaganja jest u tome što prema novome Zakonu
status nositelja poticajnih mjera nije predviđen samo za novoosnovano društvo već i
postojeće društvo. Osim toga, poticajne mjere predviđene su za povećanje broja zaposlenih
i za njihovo usavršavanje na temelju poticajnog ulaganja transferom novca iz proračuna na
temelju novih radnih mjesta, a ne kao do sada, smanjenjem poreza. Predviđene su i druge
poticajne mjere.27 Novi Zakon je znatno širi, sveobuhvatniji te nudi veću lepezu poticajnih
mjera za ulagače.
Poticajne mjere odnose se na projekte ulaganja u:
A. proizvodno-prerađivačke gospodarske aktivnosti,
B. tehnološko razvojno – inovacijske centre i
C. strateške aktivnosti poslovne podrške.
Prema novom Zakonu poticajne mjere za ulaganja u RH su:
x porezne povlastice;
x carinske povlastice (neplaćanja carine na uvoz opreme koja čini ulaganje);
x potpora za opravdane troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s
ulaganjem (ovisno o stupnju nezaposlenosti u pojedinoj županiji odobrava
bespovratna novčana potpora);
x potpora za opravdane troškove usavršavanja povezanih s ulaganjem
(odobrava bespovratna novčana potpora za usavršavanje radnika na novim
radnim mjestima povezanim s ulaganjem);
x poticajne mjere za osnivanje i razvoj
a) tehnoloških razvojno–inovacijskih centara,
b) strateških aktivnosti poslovne podrške;
27Centar za poduzetništvo, Zagreb, < http://www.czp.hr/>
32
x poticajne mjere za velike projekte ulaganja (projekti ulaganja od značajnog
gospodarskog interesa).
Trgovačka društva u Republici Hrvatskoj obvezna su plaćati porez na dobit po godišnjoj
stopi od 20 %. Međutim ulagatelji, ovisno o visini ulaganja, ostvaruju određene porezne
povlastice. Novija istraživanja dokazuju veliku povezanost porezne politike i FDI pa se
tako može reći da niže porezno opterećenje privlači FDI.
Tablica 1. Porezne povlastice na visinu ulaganja, 2011. godine
VISINA ULAGANJA
(u milijunima EUR)
STOPA POREZA NA DOBIT
TRAJANJE POVLASTICE
MINIMALAN BROJ ZAPOSLENIH
do 1,5 10% 10 godina 10 1,5 - 4 7% 10 godina 30 4 – 8 3% 10 godina 50
preko 8 0% 10 godina 75 Izvor: <http://www.zg.hgk.hr/>
Tablica br. 1 prikazuje slijedeće:
Za ulaganja od 300.000,00 EUR do 1,5 milijuna EUR, porez na dobit se plaća po stopi od
10% i to deset godina od godine početka ulaganja, uz uvjet otvaranja najmanje 10 novih
radnih mjesta unutar razdoblja od tri godine nakon stjecanja statusa nositelja poticajnih
mjera, odnosno početka ulaganja. Isto tako, za ulaganja preko 8 milijuna EUR, porez na
dobit se plaća po stopi od 0% za vrijeme od deset godina od godine početak ulaganja, uz
uvjet otvaranja 75 novih radnih mjesta unutar razdoblja od 3 godine nakon stjecanja statusa
poticajnih mjera, odnosno početka ulaganja.
Što se tiče poreznih povlastica, iako je fiskalna uloga poreznog sustava primarna,
njegovom se reformom uspostavlja sustav koji mora pozitivno utjecati na razvitak
gospodarstva u cjelini, tj. na razvitak poduzetništva, sigurnosti ulaganja kapitala u
gospodarske djelatnosti, štednju, jednakost i pravednost. Poreznim sustavom izjednačen je
položaj svih poreznih obveznika, tj. domaćih i stranih fizičkih ili pravnih osoba, s tim da
moraju sudjelovati u podmirenju javnih troškova sukladno sa svojim gospodarskim
mogućnostima.
33
Novim se Zakonom jasno potiču greenfield ulaganja, izvozno orijentirana ulaganja, unos
nove opreme i suvremenih tehnologija, ulaganja u modernizaciju, jačanje informatike, rast
zaposlenosti i povećanje sveukupne gospodarske aktivnosti u RH. Također, daje se i
poseban naglasak na ulaganja u manje razvijena područja, odnosno u područja sa velikim
stopama nezaposlenosti.
Poticajne mjere razvrstane su u tri skupine:
1. Prva skupina odnosi se na: davanje u zakup, davanje prava gradnje, prodaje ili
davanja na korištenje nekretnina ili drugih infrastrukturnih objekata u vlasništvu
RH, jedinica lokalne samouprave i uprave pod komercijalnim ili pogodnim
uvjetima.
2. Druga skupina mjera odnosi se na pomoć pri otvaranju novih radnih mjesta. Za
otvaranje novih radnih mjesta i prekvalifikaciju zaposlenika može se odobriti
pokrivanje troškova zapošljavanja u jednokratnom iznosu od 15000 kuna po
zaposleniku. Novčani poticaj može se koristiti samo za novo zapošljavanje uz uvjet
da se tri godine ne smanjuje broj zaposlenih.
3. Treća skupina mjera odnosi se na pomoć u stručnoj izobrazbi ili prekvalifikaciji.
Ako ulagač ulaže u stručnu izobrazbu ili prekvalifikaciju zaposlenika, može mu se
odobriti pokrivanje naknada tih troškova do 50 %.
Kad govorimo o carinskim povlasticama, one su jedan od najpopularnijih načina poticanja
izravnih stranih investicija, pri čemu treba voditi računa o utjecaju tih mjera na proračun i
na konkurenciju drugih zemalja u regiji. Osim uobičajenog oslobođenja od plaćanja poreza
i carina za svu robu proizvedenu u slobodnoj zoni, a namijenjenu izvozu, korisnici
slobodne zone koji su uložili u njenu infrastrukturu iznos veći od 1.000.000 kuna (cca.
130.000 EUR), oslobođeni su plaćanja poreza na dobit za razdoblje od pet godina. Ostali
korisnici zone plaćaju porez na dobit u iznosu od 50% zakonom propisane stope. U RH je
ukupno 17 slobodnih zona.
Strane investicije u Hrvatskoj su zaštićene odredbama Ustava Republike Hrvatske, a
regulirana su Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o poticanju ulaganja. Strani
investitor, pod uvjetom uzajamnosti, može osnovati bilo koji oblik pravne osobe
predviđene Zakonom o trgovačkim društvima. Dakle, pravne osobe osnovane i registrirane
34
u Hrvatskoj smatraju se domaćim pravnim osobama, neovisno o tome je li u njih uložen
domaći ili strani kapital, te stoga imaju pravo stjecati vlasništvo nad nekretninama.28 Ipak,
od 01. veljače 2009. godine odredbe o uzajamnosti se ne odnose na građane ili pravna
tijela iz Europske unije.
Postoji niz drugih mjera, ali i problema koje Republika Hrvatska treba riješiti u cilju
privlačenja većih količina FDI. Jednu od mjera predstavlja povećanje učinkovitosti
Agencije za promicanje izvoza i ulaganja koja je osnovana 2003. godine. Glavna zadaća
Agencije bila je promidžba izvoznih i investicijskih potencijala RH u svijetu, te
usmjeravanje i pomoć stranim ulagačima pri ulaganju u RH. “Slijedom odluke Vlade
Republike Hrvatske, 8. studenog 2010. stupio je na snagu Zakon o prestanku rada Agencije
za promicanje izvoza i ulaganja, a poslovi Agencije obavljaju se u okviru Uprave za
gospodarsku diplomaciju, izvoz i investicije Ministarstva gospodarstva, rada i
poduzetništva Republike Hrvatske“.29
Iz čestih promjena zakonodavnog okvira moglo bi se zaključiti da su u Hrvatskoj interesne
skupine jake i da imaju velik utjecaj na odluke nositelja politike. Što se tiče korupcije,
Hrvatska je osnovala Nacionalni program za borbu protiv korupcije s akcijskim planom za
borbu protiv korupcije (NN 34/02) te osnivanjem Ureda za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminala (USKOK, NN 88/01). Krajem 2003. donesen je Zakon o
sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (NN 163/03) i s tim u vezi
osnovano Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.30
Strategija poticanja izravnih stranih ulaganja treba biti u funkciji rješavanja dugoročnih
ciljeva gospodarstva. Ulaganja u sektore, djelatnosti i regije kojima se izravno ispunjavaju
utvrđeni razvojni ciljevi i prioriteti potrebno je stimulirati politikom dodatnih poticaja i
pogodnosti.
28Hrvatska gospodarska diplomacija, <www.hgd.hr> 29Hrvatska gospodarska diplomacija, <www.hgd.hr> 30Dubravčić, D.: Ekonomika korupcije, Izvorni znanstveni članak, Zagreb 2001., < hrcak.srce.hr/file/29272>
35
3.1.1. Identifikacija mogućih barijera ulaganjima
Pri definiranju strategije i politike prema FDI treba voditi računa o tome da strani ulagači
ulažu u više zemalja istodobno te su tako izloženi različitim ekonomskim politikama pa su
u prilici birati zemlje u koje će ulagati, a to su obično one zemlje koje vode manje
restriktivnu politiku. Zemlje u okruženju tako predstavljaju na neki način konkurenciju u
cilju privlačenja FDI.
Potrebno je istaknuti kako razvoj nekog gospodarstva nije moguće temeljiti samo na
stranim investicijama. U narušenom gospodarstvu sa zastarjelom tehnologijom nemoguće
je započeti razvojni ciklus bez kapitala. Važno je pridonijeti aktiviranju i povećanju
domaće štednje, a tako i ulaganja, jer temeljiti razvoj isključivo na stranim ulaganjima bio
bi pogrešan put. Tranzicijske zemlje, uključujući i Hrvatsku, obilježavaju niski osobni
dohoci koji onemogućuju dovoljnu štednju, a time i ulaganja, što rezultira niskom
akumulacijom i niskom stopom rasta kapitala. To se odražava na nisku proizvodnost, a to
opet ima za posljedicu niske prosječne plaće (Slika 1.). Sve navedeno možemo nazvati
“Začaranim krugom Hrvatske gospodarske nerazvijenosti“.31
Izvor: Buljan R., Marketinški koncept Hrvatske obnove, Zbornik radova, Fakultet ekonomije i turizma, Pula, 1996, str. 210.
Slika 1. Začarani krug Hrvatske gospodarske nerazvijenosti
31Buljan R., Marketinški koncept Hrvatske obnove, Zbornik radova, Fakultet ekonomije i turizma, Pula, 1996, str. 210.
Niski prosječni osobni dohoci
Niska štednja investicije
Nizak nivo akumulacije
kapitala
Niska proizvodnost
36
Prema Izvješću o globalnoj konkurentnost32 za 2011. godinu, najveću barijeru stranim
investitorima prilikom otvaranja posla u Hrvatskoj predstavlja težak pristup financiranju.
Druge problematične faktore prema postotku smo prikazali na Slici 2.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www3.weforum.org>
Slika 2. Najproblematičniji faktori prilikom otvaranja posla u Hrvatskoj za 2011. (u %)
Također, postoje i druge brojne prepreke ulaganju poput: političke nestabilnosti, korupcije,
neučinkovite državne birokracije, inflacije, poreznih propisa, neadekvatne opskrbe
infrastrukturom i dr.. Uz neefikasan administrativni sustav, jedan od najizraženijih
problema koji ograničava i usporava razvoj poduzetničkog sektora u Hrvatskoj, kao i
dolazak stranih investitora je i visoka korumpiranost hrvatskih institucija i administracije.
32Izvješće o globalnoj konkurentnosti, <http://www3.weforum.org>
0
2
4
6
8
10
12
14 13,2
10,1 9,5 9 9 8,4 8 7,4 7,1 5,7
3,9 3,9
2 1,8 1,1
37
Što se tiče korupcije u javnoj upravi, Svjetska banka (2000;2004) je na temelju istraživanja
provedenih krajem 1999. i 2002. ocijenila da Hrvatska nema toliko visok stupanj
administrativne korupcije u usporedbi s ostalim tranzicijskom zemljama, ali je izrazito
visok na razini političkog odlučivanja i pravosuđa.
Ipak, najzahtjevniji dio procesa ulaganja u Hrvatskoj predstavlja postupak nabave
zemljišta, njegova registracija i izgradnja novog prostora. Tu su uočeni brojni problemi
poput povrata imovine, špekuliranja sa zemljištem, nepotrebnih i dugotrajnih birokratskih
procedura, diskriminatorne primjene propisa, problema sa utvrđivanjem vlasništva nad
zemljištem i imovinom, problema korupcije i mita prilikom izdavanja građevinskih i
lokacijskih dozvola, te prilikom priključivanja na komunalne usluge.
Procedura za dobivanje ulaznih viza i radnih dozvola također je nepotrebno komplicirana i
teška, te kod ulagača ostavljaju loš prvi utisak o zemlji. Međutim, prema izvještaju Doing
Business 2011 Svjetske banke33 strani investitor treba u Hrvatskoj proći u prosjeku 6
procedura kako bi osnovao tvrtku za što je u prosjeku potrebno 7 dana, uz trošak od 8,6%
BDP-a po stanovniku. Po tome je Hrvatska rangirana kao 56. država svijeta što je rezultat
koji je zadovoljavajući uzimajući kao činjenicu njen napredak za 44 mjesta, u odnosu na
prošlu 2010. godinu, kada je bila 100. država svijeta po istom kriteriju.
Pomaci su napravljeni i na smanjenju prepreka stranim ulaganjima te je Vlada RH 2005.
godine uspostavila servis HITRO.HR (www.hitro.hr), kojim je skraćeno vremensko
razdoblje potrebno za otvaranje novog poduzeća.34
Jedan veliki problem koji pritišće Hrvatsku, a odražava se na atraktivnost Hrvatske stranim
ulagačima je veliki inozemni dug koji je došao na razinu iznad 80% BDP-a, koja se obično
smatra gornjom alarmnom granicom, a iznosi ukupno 29.221 mil. EUR (na kraju 2009.
godine), te iznosi 93,3 % BDP-a. Iako je tijekom 2010. inozemni dug tek blago porastao u
odnosu na 2009. godinu, njegov iznos je dosegnuo gotovo 100% BDP-a (99,7%), a tijekom
idućih godina očekujemo daljni porast.
33 Svjetska Banka, Doing Business 2011., <http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/croatia> 34Hrvatska gospodarska diplomacija, <www.hgd.hr>
38
3.1.2. Investicijska klima u Hrvatskoj
Investicijska klima u Hrvatskoj je izrazito nepovoljna. Hrvatska je u drugom tromjesečju
2010. zabilježila pad gospodarskih aktivnosti šesto tromjesečje za redom. Ulaganja u
Hrvatsku u padu su zbog nedostatka plana industrijskog razvoja, previsokih troškova rada,
velikih administrativnih barijera te drugih prepreka u usporedbi sa susjednim zemljama,
kao i zbog krhkog gospodarskog oporavka. Potrebno je osigurati makroekonomsku
stabilnost, transparentnost monetarne i fiskalne politike, jednak status domaćih i stranih
investitora, uvoz opreme bez carine, jeftiniju radnu snagu, efikasan pravni sustav, porezne
olakšice pri investiranju itd.35
Kako bi ocijenili lakoću poslovanja u državi, koristili smo se indikatorima Svjetske banke,
a prikazani su u projektu Doing Business od strane istoimene. Predmet istraživanja je
regulativa koja utječe na ulaganja i poslovanja u zemlji. Njime se rangiraju zemlje po
propisima koji reguliraju deset poslovnih faza: pokretanje poduzeća, dobivanje
građevinskih dozvola, zapošljavanje radnika, uknjižbu vlasništva, dobivanje kredita, zaštitu
ulagača, plaćanje poreza, trgovanje preko granice, prisilnu provedbu ugovora i zatvaranje
poduzeća.36 Na temelju rezultata istraživanja države se rangiraju prema lakoći poslovanja.
U Tablici 2. su predstavljeni rezultati izvještaja Doing Business za 2010. i 2011. godinu.
Prema tome, vidljivo je da se, među promatranim zemljama svijeta, Hrvatska nalazi na 84.
mjestu te je u odnosu na prošlogodišnji izvještaj po lakoći poslovanja (među 181
gospodarstvom svijeta) napredovala za 5 mjesta (sa 89. na 84. mjesto). Najveći napredak
ostvarila je u kategoriji osnivanja poduzeća, skočivši za 44 mjesta, s 100. na 56. mjesto.
Značajniji napredak zabilježen je i prema kriteriju dobivanje građevinskih dozvola, i to za
13 mjesta, sa 145. na 132. mjesto. U ostalim kategorijama bilježi neznatan pad u odnosu na
godinu ranije. Tako Hrvatska je najviše nazadovala u kategoriji zatvaranja poduzeća,
bilježeći pad za 6 mjesta, sa 83. na 89. mjesto.
35Struktura i dinamika investicija, Inozemne investicije u RH, <http://web.efzg.hr/dok/MGR/tboras/Struktura%20i%20dinamika%20investicija,%20FDI.pdf> 36 Svjetska banka, Donig Business 2011., < http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/croatia>
39
Tablica 2. Usporedni prikaz rezultata Doing Business 2010. i Doing Business 2011. za Hrvatsku
Faze poslovnog
Procesa Rang u izvještaju Doing Business
2011
Rang u izvještaju Doing Business 2010
Promjena ranga u odnosu na prethodni izvještaj
Osnivanje poduzeća 56 100 +44 Dobivanje građevinske dozvole 132 145 +13
Registracija vlasništva 110 107 -3 Dobivanje kredita 65 61 -4 Zaštita ulagača 132 131 -1 Plaćanje poreza 42 40 -2 Prekogranično
Trgovanje 98 96 -2
Primjena ugovora 47 46 -1 Zatvranje poduzeća 89 83 -6 Ukupna ocjena
lakoće poslovanja 84 89 +5
Izvor: Izrada autora prema podacima: <http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/croatia>
U težnji da se privuku FDI, Hrvatska se trudi stvoriti preduvjete za povoljnu investicijsku
klimu što u prvom redu podrazumijeva sigurnost uloženog kapitala, a to je stranim
investitorima najvažnije. U smislu stvaranja tih preduvjeta, RH je pristupila izradi
liberalnije pravne regulative za privlačenje stranih investicija. Politika za ostvarenje visoke
stope rasta se održava u zakonodavnom i regulatornom okruženju koje uređuje
investicijsko okruženje u Hrvatskoj.
Republika Hrvatska je postala korisnik EU projekta “Razvoj investicijskog okruženja“37, a
riječ je o jednom od najvrijednijih ugovora o uslugama financiranih od strane EU. Stupio
je na snagu 01. veljače 2010. godine, a sama vrijednost mu iznosi 2,5 milijuna eura, od
čega Europska unija financira 75 posto, a Republika Hrvatska 25 posto. Provedba projekta
je započela 01. veljače 2010. i trajat će do rujna 2011. godine. Projekt pruža smjernice za
strateški razvoj te obuku 20 hrvatskih županija i osoblja zaduženog za promicanje ulaganja
u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP), kako bi im se pomoglo da
se na odgovarajući način pripreme za daljnje proaktivno privlačenje izravnih stranih
investicija u Hrvatsku.
37Razvoj investicijskog okružja – Hrvatska, <http://www.icpr3.org/hr/>
40
Svih 12 županija koje su sudjelovale u prethodnim fazama programa primile su certifikat
za uspješno završen rad na projektu i imaju mogućnost korištenja znaka “Croatian Investor
Friendly region – CIFR“. Pored županija, certificirano je i oko 100 osoba koje su
sudjelovale u programu. Certifikacijom su razvijeni standardi najboljih praksi za
usklađivanje informacija, dostupnost imovine te pružanja podrške potencijalnim
ulagačima. Program certifikacije regija za ulaganja (ICPR) će u slijedećoj fazi obuhvatiti
preostalih 8 županija te dodatno unaprijediti znanja i vještine prethodno certificiranih 12
županija.
Hrvatska dosad nije postigla značajnije rezultate kada je riječ o privlačenju izravnih stranih
investicija poput susjednih srednjoeuropskih zemalja. Cilj ovog projekta je promovirati
Hrvatsku kao atraktivnu lokaciju za FDI. Kako bi se taj cilj ostvario, potrebno je u javnom
sektoru na regionalnim i lokalnim razinama stvoriti uvjete za privlačenje i zadržavanje
ulaganja radi poticanja poslovnog i investicijskog okruženja. Pored navedenog, potrebno je
promovirati županijske lokacije kao odgovarajuća mjesta za greenfield investicije i druge
poslovne aktivnosti. Uspješnost privlačenja inozemnih ulaganja ovisi i o spremnosti
županija da stvore i ponude potencijalnim ulagačima atraktivne i konkurentne uvjete koji
udovoljavaju njihovim potrebama.
Potencijali Hrvatske koji se nude kako stranim, tako i domaćim investitorima, moguće je
grupirati u nekoliko skupina:38
- Prirodni resursi,
- Geografski položaj,
- Educirana radna snaga,
- Najrazvijenija tranzicijska zemlja u okruženju,
- Kvalitetna telekomunikacijska infrastruktura,
- Razvijene financijske usluge,
- Poticaji koje država osigurava investitorima,
- Pozitivna poslovna klima,
- Skori ulazak Hrvatske u Europsku Uniju,
38Poslovni navigator, <www.business-navigator.biz>
41
- Nacionalni tretman stranih ulagača, odnos izjednačenosti domaćih i stranih
ulagača, uz ispunjenje uvjeta reciprociteta,
- Ustavna jamstva da ulagačka prava ne mogu biti, naknadno, ukinuta ili
umanjena,
- Slobodna repatrijacija profita nakon ispunjenja obveza, kao i slobodna
repatrijacija kapitala pri povlačenju ulaganja, zajamčena su Ustavom Republike
Hrvatske,
- Nedovoljno profilirano tržište poslovnih usluga pruža velike mogućnosti
ulagačima u ovo područje, uz kvalitetne povrate na ulaganja.
Jedan od najvažnijih pokazatelja stabilnosti i mogućnosti za profitabilnim poslovanjem jest
rejting rizika zemlje (sovereign risk). On opisuje mogućnost zemlje da servisira svoje
dugove, odnosno pokazuje razinu sigurnosti ulaganja i rangira gospodarsko okružje
pojedine zemlje.
U Tablici 3. donosimo prikaz rejtinga rizika zemalja u razvoju na području Srednje i
Jugoistočne Europe. Prema svjetski poznatim investicijskim kompanijama Moody's,
Standard & Poors i Fitch IBCA, najzdravije gospodarsko okruženje u 2003. godini imala je
Slovenija, koja je imala ocjenu A+, što je karakterizira kao zemlju sa relativno malim
rizikom za ulaganja. Bolji status od Hrvatske imale su još Cipar, Češka, Estonija,
Mađarska, Poljska i Latvija, a jednaku investicijsku klimu kao Hrvatska ostvarile su
Slovačka i Litva. Ocjena BBB-/Baa1, kakvu je imala Hrvatska, pokazuje da je ona zemlja
umjerenog rizika za ulagače. Na temelju ovih ocjena vidljivo je da Hrvatska zaostaje za
izravnim konkurentima, te da će morati ubrzati reforme, prvenstveno javne uprave i
pravosuđa, a potom i mirovinskog i zdravstvenog sustava, te smanjiti javni dug i
nezaposlenost.
42
Tablica 3. Kreditni rejting zemalja Srednje, Jugoistočne i Istočne Europe
Izvor: Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Serija članaka u nastajanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, br.06-13, 2006., <http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf>., str. 9.
Investicijski kreditni rejting Republike Hrvatske u 2011. godini je nepromijenjen. Fitch
Ratings potvrdio je investicijski kreditni rejting Republike Hrvatske BBB- koji predstavlja
ocjenu dugoročnog zaduživanja u stranoj valuti i podrazumijeva adekvatnu sposobnost
ispunjavanja svojih financijskih obveza. Također, potvrđena je ocjena kratkoročnog
zaduživanja u stranoj valuti F3 kao i ocjena dugoročnog zaduživanja u domaćoj valuti.39
39<http://www.poslovni.hr>
MOODY'S S & P FITCH IBCA
Bugarska B1 BB- BB-
Cipar A2 (Negative) A NR
Češka Baa1 A- BBB+ Estonija Baa1 A- A-
Hrvatska Baa3 (Negative) BBB- BBB- Latvija Baa2 BBB (Positive) BBB
Litva Ba1 BBB- BBB-
Mađarska A3 A- A- Moldavija Caa1 NR CC
Poljska Baa1 BBB+ BBB+
Rumunjska B2 (Negative) BB- B
Rusija Ba3 B+ B+
Slovačka Baa3 BBB- (Positive) BB
Slovenija A2 A+ A+
Turska B1 B- B Ukrajina Caa1 (Negative) NR B-
43
Prema Indeksu globalne konkurentnosti40, Hrvatska je u 2010.-2011. godini zauzela 77.
mjesto među 139 država svijeta. Sam indeks obuhvaća ocjenu 12 komponenti okruženja
države, odnosno “12 stupova ekonomske konkurentnosti“.41
Na ljestvici globalnog indeksa konkurentnosti
(Global Competitivness Index) Hrvatska je u
godinu dana zabilježila pad na ljestvici
konkurentnosti od realno 11 pozicije te se u
2009.-2010. nalazi na 72. mjestu, za razliku od
2008.-2009. kada je ukupna ocjena
konkurentnosti iznosila 61. Rezultati izvješća
za 2009.-2010. pokazuju da je Hrvatska
zabilježila najlošiji rezultat u posljednjih osam
godina i po prvi je svrstalo u drugu polovicu
ljestvice, među zemlje poput Bugarske i
Ukrajine od kojih je do sada bilježila bolje
rezultate. Ocjena konkurentnosti Hrvatske
pogoršana je s 4.22 na 4.03, odnosno za
znatnih 4,5 posto. Od 12 stupova konkurentnosti najveći pad zabilježen je u efikasnosti
tržišta.
Od 2002. godine, kada je prvi put uključena u mjerenje, do danas, konkurentnost Hrvatske
oscilira: u razdoblju od 2005.-2007. bilježi napredak, a od 2008. kada se nalazila na 57.
mjestu, do danas kontinuirano pada. Nove članice EU imaju različite trendove: Češka,
Slovenija i Slovačka bilježe znatan pad, dok Poljska i Mađarska u zadnje dvije godine
bilježe znatan oporavak. Rumunjska i Bugarska po prvi puta u zadnjih 6 godina su bolje
rangirane od Hrvatske.42
40Izvješće o globalnoj konkurentnosti, <http://www3.weforum.org> 41Vickov, D.: Hrvatska kao lokacija za direktna strana ulaganja: Barijere ulaganjima i mjere za njihovo uklanjanje, Magistarski rad, Split, 2009., str. 76. 42Nacionalno vijeće za konkurentnost, <http://www.konkurentnost.hr/Default.aspx?sec=78>
12 stupova ekonomske konkurentnosti:
1. institucije
2. infrastruktura
3. makroekonomska stabilnost
4. zdravstvo i osnovno obrazovanje
5. više obrazovanje i izobrazba
6. efikasnost tržišta roba
7. efikasnost tržišta rada
8. sofisticiranost finacijskog tržišta
9. tehnološka spremnost
10. veličina tržišta
11. poslovna sofisticiranost
12. inovacije.
44
Na temelju iznesenog možemo reći kako se hipoteza (H5 - U usporedbi s odabranim
tranzicijskim zemljama, Hrvatska još nije iskoristila svoj potencijal za priljev izravnih
stranih investicija.) pokazala ispravnom. Uzrok neuspjeha možda se može pronaći u
cjelokupnom ekonomskom sustavu kojega ne definira adekvatna strategija razvoja kao ni
postojanje ciljeva te makroekonomska politika koja bi ih implementirala. Prema podacima
HNB-a (Hrvatske narodne banke), u Hrvatskoj dominiraju vlasnička ulaganja (59 posto u
razdoblju 1993.-2010.), zatim slijede ostala ulaganja s 22,44% u promatranom razdoblju i
zadržane zarade sa 18,70% udjela. Različita istraživanja pokazuju da se u Hrvatskoj
najviše ulaže posredstvom privatizacije. Ako se uzmu u obzir i preuzimanja prije
privatiziranih poduzeća, tada računica pokazuje da se na njih odnosi više od 70%
primljenih ulaganja, da otprilike 20% odlazi na greenfield ulaganja, a ostatak na joint
venture poduzeća, tj. naknadna preuzimanja novoosnovanih poduzeća i dokapitalizaciju
preuzetih poduzeća (Škudar, 2005:54). Do trenutka kad se u Hrvatskoj ne stvore takvi
politički, ekonomski i drugi uvjeti, dotle se ne može očekivati veći i brži razvoj. Može se
pretpostaviti kako iz toga razloga ni visina niti učinci stranih investicija nisu dostigli
željenu razinu.
Nakon što se strategijom utvrde pravila ulaska stranih investitora, treba se odrediti na koji
način i u koje projekte će se ulagati. Kada govorimo o strategiji privlačenja FDI, Hrvatska
se treba okrenuti greenfield izvozno orijentiranim ulaganjima, jer takva ulaganja djeluju u
cilju podizanja gospodarske aktivnosti, poboljšanja trgovinske bilance, novog
upošljavanja, pribavljanja novih tehnologija i upravljačkih tehnika, lakšeg pristupa novim
tržištima, edukacije radnika itd.
Uključivanjem u međunarodne integracijske procese otvaraju se mogućnosti bržeg i
stabilnijeg razvitka te uloga izravnih stranih investicija u ostvarenju tog razvitka može biti
neprocjenjiva. Tako, pridruživanje Hrvatske euroatlanskim integracijama, a naročito
Europskoj Uniji, te NATO savezu, sigurno će biti dodatni poticaj stranim ulagačima za
ulaganje u RH. Osim toga, za povećanje učinkovitosti privlačenja stranih ulaganja u RH,
vrlo je važno pitanje unutarregionalne suradnje sa zemljama JI Europe.
45
3.2. ANALIZA PRILJEVA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA U RH
Republika Hrvatska, kao i sve tranzicijske zemlje, suočene s manjkom domaće štednje u
odnosu na rastuće investicijske potrebe i općenito potražnju, započela je s privlačenjem
inozemnog kapitala. Prva zabilježena izravna inozemna ulaganja u bilanci plaćanja
Hrvatske datiraju u 1993. godinu. Ipak, iako Hrvatska u privlačenju stranih investicija ne
stoji loše u usporedbi s naprednijim tranzicijskim zemljama, izostala su, kao što je već
rečeno, najkvalitetnija greenfield ulaganja.
Pomoću Tablice 4. usporedit ćemo kolike su bile izravne investicije u Hrvatsku u odnosu
na tokove u suprotnom smjeru tj. u odnosu na investicije iz Hrvatske u inozemstvo. Ukupni
neto tokovi međunarodnih ulaganja dobiveni su na način da se od Hrvatskih ulaganja u
inozemstvo (sredstva) oduzmu izravna ulaganja u Hrvatsku (obveze). Vidljivo je kako su
izravna ulaganja u Hrvatsku (25.505,9 milijuna EUR) veća za 20.505,6 milijuna eura od
Hrvatskih ulaganja u inozemstvo (5.000,3 milijuna EUR), sa stanjem na kraju trećeg
tromjesečja 2010. godine.
Iz Slike 3. možemo vidjeti kako su izravne strane investicije u RH u razdoblju od 2000. do
2010. imale svoje padove i uspone. U razdoblju 1996.–1999. FDI priljevi u Hrvatsku
povećana su gotovo tri i pol puta. To su bile godine u kojima je privatizirano više banaka,
u kojima su privatizirane telekomunikacije i glavnina se ulaganja odnosila na te dvije
djelatnosti. No, to su bile i godine u kojima je stopa poreza na dobit u Hrvatskoj iznosila
25% u 1996., a 35% u preostale tri promatrane godine. Te visoke stope poreza na dobit
nisu bile prepreka stranim ulagačima. Osim malih oscilacija u razdoblju od 2000.-2004., u
kojem je priljev izravnih stranih investicija bilježio blagi pad, FDI u Hrvatskoj su
uglavnom bile u porastu, te su svoj vrhunac dostigle u zadnjoj 2008. godini gdje su iznosile
4.209,00 mil.eura. U 2009. se usporio njihov neto priljev zahvaljujući globalnoj
ekonomskoj krizi i iznosio je 2.128,6 milijuna eura što predstavlja smanjenje izravnih
stranih investicijaa u RH za 55,7% u odnosu na 2008. U okolnostima globalne ekonomske
krize te averzije ulagatelja prema rizičnijim tržištima, vrijednost FDI u Hrvatsku je
zamjetno niža tijekom posljednje dvije godine. Tijekom 2010. godine, na ovoj osnovi je u
46
Hrvatsku ukupno priteklo samo 439,9 milijuna eura, što je 79% manje nego prethodne
godine te čak 90% manje nego 2008. godine.43
Tablica 4. Stanje međunarodnih ulaganja – izravna ulaganja u Hrvatskoj
(u milijunima eura)
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 3.tr.10.
Izravna ulaganja, neto -4.186,7 -5.182,0 -7.550,8 10.602,2 18.948,7 28.031,2 18.920,3 20.973,5 20.505,6
1. Izravna ulaganja u inozemstvo
1.606,8 1.626,6 1.563,4 1.729,8 1.833,3 2.580,3 3.750,4 4.513,2 5.000,3
1.1. Vlasnička ulaganja i zadržana dobit
1.569,1 1.587,0 1.502,2 1.610,5 1.725,2 2.479,3 3.560,6 4.423,6 4.729,5
1.1.1. Sredstva 1.569,1 1.587,0 1.502,2 1.610,5 1.725,2 2.479,3 3.560,6 4.423,6 4.729,5
1.1.2. Obveze 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
1.2. Ostala ulaganja 37,7 39,7 61,2 119,3 108,2 101,0 189,7 89,6 270,8
1.2.1. Sredstva 49,9 63,4 89,6 138,0 144,8 175,4 220,2 213,4 270,8
1.2.2. Obveze 12,2 23,7 28,4 18,7 36,6 74,4 30,5 123,8 0,0
1.3 Financijski derivati (neto)
0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
2. Izravna ulaganja u Hrvatsku
5.793,6 6.808,6 9.114,2 12.332,0 20.782,0 30.611,5 22.670,7 25.486,7 25.505,9
2.1. Vlasnička ulaganja i zadržana dobit
4.400,6 4.972,7 7.116,4 9.920,2 17.961,2 26.777,2 16.889,6 18.222,5 18.386,0
2.1.1. Sredstva 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
2.1.2. Obveze 4.400,6 4.972,7 7.116,4 9.920,2 17.961,2 26.777,2 16.889,6 18.222,5 18.386,0
2.2. Ostala ulaganja 1.393,0 1.835,9 1.997,8 2.411,8 2.820,7 3.834,3 5.781,1 7.264,2 7.119,9
2.2.1. Sredstva 0,3 1,8 19,9 20,1 21,1 24,2 24,3 52,9 79,9
2.2.2. Obveze 1.393,3 1.837,7 2.017,7 2.431,9 2.841,8 3.858,5 5.805,4 7.317,1 7.199,8
2.3. Financijski derivati (neto)
0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Izvor: <http://www.hnb.hr>
43Gospodarska kretanja, Zagreb, 2011., <http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/20918.pdf>
47
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 3. FDI priljevi u RH u razdoblju od 1995. do 2010. (u mil. EUR)
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 4. Udio FDI u BDP-u (%) u razdoblju od 1995. do 2009.
0,0
500,0
1000,0
1500,0
2000,0
2500,0
3000,0
3500,0
4000,0
4500,0
84,0 394,0 476,6
842,8
1.362,90 1.140,6
1.467,5 1.137,9
1.762,4
949,6
1.467,9
2.768,3
3.679,0
4.209,0
2.128,6
439,9
0,01,02,03,04,05,06,07,08,09,0
0,5
2,1 2,3
3,8
6,3
4,9 5,7
4,0 4,9
2,9
4,1
7,0
8,5 8,9
4,7
48
Kao što možemo vidjeti na Slici 4., izravne strane investicije gotovo su prepolovljenje u
apsolutnim iznosima i, kao udio u BDP-u, pale s 8,9 % u 2008. na 4,7 % u 2009.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 5. Izravne strane investicije u RH po sektorima u razdoblju od 1993. do III. kvartala
2010. (u %)
U razdoblju od 1993.-2002. 1/3 ukupnih stranih ulaganja odlazila je u sekundarni sektor –
najvećim dijelom u kemijsku industriju, zatim industriju nemetalnih proizvoda i
proizvodnju hrane, pića i duhana. Struktura FDI po djelatnostima do 2010. godine dosta se
promijenila tako da se većina nalazi u tercijarnom sektoru (Sl. 5). Najvedi udio sačinjava
financijsko posredovanje osim osiguravajućih i mirovinskih fondova (34,7%), trgovina na
veliko i posredovanje u trgovini (10,9%), proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda
(6,9%), proizvodnja koksa, naftnih derivata i nuklearnog goriva (6,6%), pošta i
telekomunikacije (5%), ulaganje u nekretnine (5,5%), trgovina na malo (4,7%), vađenje
nafte i zemnog plina (3,4%), hoteli i restorani (2,5%), proizvodnja hrane i pida (3%), te
ostale djelatnosti (16,6%).
0 5 10 15 20 25 30 35
Financijsko posredovanje, osim osiguravajućih i…Trgovina na veliko i posredovanje u trgovini
Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvodaProizvodnja koksa, naftnih derivata i nuklearnog goriva
Poslovanje nekretninamaPošta i telekomunikacije
Trgovina na malo; popravak predmeta za kućanstvoVađenje nafte i zemnoga plina; uslužne djelatnosti
Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvodaHoteli i restoraniOstale djelatnosti
34,7 10,9
6,9 6,6
5,5 5 4,7
3,4 3,1
2,5 16,6
49
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr> Slika 6. Izravne strane investicije u RH po zemljama porijekla u razdoblju od 2000. do III.
kvartala 2010. (u mil. EUR)
Kada govorimo o FDI priljevima po zemljama porijekla (Slika 6.), uzimajući u obzir
razdoblje od 2000. do III. kvartala 2010. godine, Austrija je lider po razini ulaganja u RH,
a ta ulaganja su iznosila 6.472,6 milijuna EURA. Naime, uzimajući u obzir samo 2009
godinu, Nizozemska je preuzela vodeću poziciju po vrijednosti ulaganja sa iznosom od
879,6 mil. EUR dok je Austrija uložila 420,8 mil. EUR čija su ulaganja primarno vezana
uz vlasničke odnose u bankarskom sektoru. Tako velika ulaganja od strane Nizozemske
možemo opravdati čijenicom kako je nizozemska tvtka Barr Laboratories Europe B.V.
preuzela Plivu.
Prema Slici 7. možemo ocjeniti poziciju Hrvatske među nekim tranzicijskim zemljama kad
su u pitanju FDI po glavi stanovnika. Po ovome kriteriju, a među 11 odabranih
tranzicijskih zemalja, RH se ističe kao zemlja s relativno visokim iznosom izravnih stranih
investicija. Podatak da su FDI po stanovniku (kumulativ 1993. - 2009.) iznosila 5.418,6
EUR i stavila Hrvatsku na 4 mjesto iza Češke, Mađarske i Estonije, to i potvrđuje.
6.472,6 4.512,0
2.871,4 2.402,2
1.435,3 1.342,4
1.159,8 1.117,5
878,8 442,2 430,4 413,3
269,7 172,2
38,4 31,2 75,8
0,0 1.000,0 2.000,0 3.000,0 4.000,0 5.000,0 6.000,0 7.000,0
AUSTRIJANIZOZEMSKA
NJEMAČKAMAĐARSKA
FRANCUSKALUKSEMBURG
ITALIJASLOVENIJA
NIZOZEMSKI ANTILIBELGIJA
VELIKA BRITANIJAŠVICARSKA
Međunarodne financijske institucijeDANSKA
POLJSKASLOVAČKAOstale zemlje
50
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 7. FDI po stanovniku u nekim tranzicijskim zemljama u razdoblju od 2000.- 2009.
(u EUR)
2.371,8 2.888,4 3.024,7
3.488,9 3.630,4
5.044,5 5.418,6
4.656,0
5.642,5
6.693,3
9.460,4
0,01.000,02.000,03.000,04.000,05.000,06.000,07.000,08.000,09.000,0
10.000,0
51
3.3. ANALIZA KRETANJA IZRAVNIH STRANIH INVESTICIJA I UTJECAJ NA ODABRANE EKONOMSKE VARIJABLE
Izravnim stranim investicijama otvaraju se nova radna mjesta, no što je još značajnije za
dugoročan rast domaćeg gospodarstva je prenošenje znanja koje ovakve investicije
omogućuju. Važnost poticanja stranih investicija nepobitna je jer hrvatsko gospodarstvo
nema dovoljno domaće štednje koja bi osigurala dovoljnu količinu novca za financiranje
potrebnih investicija za ostvarenje značajnog gospodarskog rasta, država mora koristiti
stranu štednju. Najbolji oblik strane štednje kojom se prenosi tehnologija i znanje koji
doprinosi promjeni financijske strukture su FDI.44
Pomoću eksponencijalnog trenda, prikazali smo kretanje FDI u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 1995. do 2010..
Tablica 5. Eksponencijalni trend
R R2 F-test (p-vrijednost)
Konstanta β0 (p-vrijednost)
β1 - ln (vrijeme) (p-vrijednost)
0,795
0,632
24,078 (<0,001)
163,952 (0,03)
0,983 (<0,001)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 8. Kretanje FDI u Hrvatskoj (u mil. EUR) 44Cvijanović, V., Strane investicije u zemljama NATO-a, Ekonomski fakultet., Zagreb, 2007., str. 2.
52
Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,632, a pokazuje da je protumačenost
ocijenjenog modela zadovoljavajuća i iznosi 63,2%. Također, na temelju p-vrijednosti F-
testa i parametara zaključujemo da je ocijenjeni trend model statistički značajan (Tablica
5.). Slika 8. pokazuje pozitivan trend kretanja odnosno dugoročnu tendenciju rasta izravnih
stranih investicija u navedenom razdoblju u Hrvatskoj.
Na temelju činjenice kako je makroekonomska stabilnost vrlo važna komponenta ukupnog
rizika neke zemlje, izvršili smo istraživanje utjecaja FDI na kretanje određenih
makroekonomskih varijabli.
Hipoteza 2. kaže sljedeće: “Izravne investicije su pozitivno korelirane sa rastom BDP-a,
izvozom, zaposlenosti i investicijama u RH“. Kako bismo dokazali navedenu hipotezu,
koristili smo se regresijskom analizom kako bi pronašli vezu između neovisne ili
regresorske varijable (u ovom slučaju to su izravne strane investicije odnosno FDI) i
ovisnih ili regresand varijabli (redom uključujući BDP, izvoz, investicije i prosječan broj
zaposlenih).
Tablica 6. Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s BDP-om kao zavisnom varijablom
R R2 F-test p-vrijednost
0,687 0,485 13,202 0,003 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
U Tablici 6. izračunate su vrijednosti koeficijenta korelacije R=0,687, koji pokazuje
pozitivnu i značajnu vezu između varijabli BDP (u mil. EUR) i FDI (mil EUR) u
Hrvatskoj. Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,485, što znači da je ocijenjenim
regresijskim modelom protumačeno 48,5% sume kvadrata ukupnih odstupanja zavisne
varijable od njene aritmetičke sredine.
F- test ANOVA pokazuje značajnost ocijenjenog modela kao cjeline. Kao što vidimo,
vrijednost F-testa od 13,202 (veća od tablične vrijednosti) uz signifikantnost od 0,003
(manja od 5%) pokazuje da je ocijenjeni model statistički značajan.
53
Tablica 7. Ocijenjeni regresijski model gdje BDP (u mil. EUR) ovisi o FDI(u mil. EUR)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
U Tablici 7. prikazane su vrijednosti ocijenjenih parametara, njihove standardne greške,
empirijski t-omjeri i procjene parametara uz nivo pouzdanosti od 95%.
Ocijenjeni parametri su statistički značajni. To potvrđuje zaključak o pozitivnom i
značajnom utjecaju FDI u Republici Hrvatskoj na BDP.
Na temelju standardiziranog koeficijenta zaključuje se da porast FDI od 1 standardne
devijacije uvjetuje porast BDP-a od 0,697 standardnih devijacija.
Tablica 8. Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s izvozom kao zavisnom varijablom
R R2 F-test p-vrijednost
0,731 0,534 16,029 0,001 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Tablica 8. donosi izračunate vrijednosti koeficijenta korelacije R=0,731, koji pokazuje
pozitivnu i visoku povezanost između varijabli izvoz (u mil. $) i FDI (mil EUR) u
Hrvatskoj. Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,534, što znači da je ocijenjenim
regresijskim modelom protumačeno 53,4% sume kvadrata ukupnih odstupanja zavisne
varijable od njene aritmetičke sredine.
Koeficijentia
Model Nestandardizirani
koeficijenti
Standardizirani
Koeficijenti
t Sig. 95,0% Nivo pouzdanosti za
B
B Std. Greška Beta Donja
granica
Gornja
granica
1 (Konstanta) 21660,686 3269,302 6,625 <0,001 14648,729 28672,642
FDI u mil.
EUR
6,266 1,724 ,697 3,633 ,003 2,567 9,964
a. Zavisna varijabla: BDP u mil. EUR
54
Tablica 9. Ocijenjeni regresijski model gdje izvoz (u mil. $) ovisi o FDI (u mil. EUR)
Koeficijentia
Model Nestandardizirani
koeficijenti
Standardizirani
koeficijenti
t Sig. 95,0% Nivo pouzdanosti za
B
B Std. Greška Beta Donja
granica
Gornja
granica
1 (Konstanta) 4102,822 1021,875 4,015 ,001 1911,117 6294,526
FDI u mil.
EUR
2,158 ,539 ,731 4,004 ,001 1,002 3,314
a. Zavisna varijabla: Izvoz u mil. $ Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Također, prema Tablici 9. vidimo da su ocijenjeni parametri statistički značajni što
potvrđuje zaključak o pozitivnom i značajnom utjecaju izravnih stranih investicija u RH na
kretanje izvoza.
Na temelju standardiziranog koeficijenta zaključuje se da porast FDI od 1 standardne
devijacije uvjetuje porast izvoza od 0,731 standardnih devijacija.
Tablica 10. Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s investicijama kao zavisnom
varijablom
R R2 F-test p-vrijednost
0,866 0,749 41,810 <0,001 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Koeficijenta korelacije R=0,866 pokazuje pozitivnu i visoku povezanost između varijabli
investicije (u mil. HRK) i FDI (mil EUR) u Hrvatskoj. Koeficijent determinancije (R
Square) je R2=0,749, što znači da je ocijenjenim regresijskim modelom protumačeno
74,9% sume kvadrata ukupnih odstupanja zavisne varijable od njene aritmetičke sredine
(Tablica 10.).
55
Tablica 11. Ocijenjeni regresijski model gdje investicije (u mil. HRK) ovisi o FDI (u mil. EUR)
Koeficijentia
Model Nestandardizirani
koeficijenti
Standardizirani
koeficijenti
t Sig. 95,0% Nivo pouzdanosti za
B
B Std. Greška Beta Donja
Granica
Gornja
granica
1 (Konstanta) 21266,484 4783,242 4,446 ,001 11007,451 31525,517
FDI u mil.
EUR
16,314 2,523 ,866 6,466 ,000 10,903 21,725
a. Zavisna varijabla: Investicije u dug imovinu (u mil. HRK) Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Nadalje, prema Tablici 11. vidimo da su ocijenjeni parametri statistički značajni što
potvrđuje zaključak o pozitivnom i značajnom utjecaju izravnih stranih investicija u RH na
investicije u dugotrajnu imovinu.
Standardizirani koeficijent pokazuje da porast FDI od 1 standardne devijacije uvjetuje
porast investicija u dugotrajnu imovinu od 0,866 standardnih devijacija.
Tablica 12. Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s prosječnim brojem zaposlenih kao zavisnom varijablom
R R2 F-test p-vrijednost
0,792 0,628 21,925 <0,001 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Koeficijent korelacije R=0,792 pokazuje pozitivnu i visoku povezanost između varijabli
prosječan broj zaposlenih (godišnji prosjek) i FDI (mil EUR) u Hrvatskoj. Koeficijent
determinancije (R Square) je R2=0,628, što znači da je ocijenjenim regresijskim modelom
protumačeno 62,8% sume kvadrata ukupnih odstupanja zavisne varijable od njene
aritmetičke sredine (Tablica 12.).
56
Tablica 13. Ocijenjeni regresijski model gdje prosječan broj zaposlenih ovisi o FDI(u mil. EUR)
Koeficijentia
Model Nestandardizirani
koeficijenti
Standardizirani
koeficijenti
t Sig. 95,0% Nivo pouzdanosti za B
B Std.Greška Beta Donja
granica
Gornja
granica
1 (Konstanta) 1334263,315 19987,376 66,755 ,000 1291083,215 1377443,415
FDI u mil.
EUR
48,176 10,289 ,792 4,682 ,000 25,949 70,404
a. Zavisna varijabla: Broj zaposlenih (godišnji prosjek) Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Na temelju Tablice 13. zaključujemo da su ocijenjeni parametri statistički značajni što
potvrđuje hipotezu o pozitivnom i značajnom utjecaju izravnih stranih investicija u RH na
broj zaposlenih (godišnji prosjek).
Standardizirani koeficijent pokazuje da porast FDI od 1 standardne devijacije uvjetuje
porast broja zaposlenih od 0,792 standardnih devijacija.
Na temelju provedene regresijske analize možemo potvrditi drugu postavljenu hiptezu i
reći kako su izravne strane investicije pozitivno korelirane sa svim odabranim ekonomskim
varijablama i to sa rastom BDP-a, izvozom, zaposlenosti i investicijama u RH.
Na temelju potvrđene hipoteze možemo zaključiti kako izravne strane investicije
predstavljaju važnu ulogu u razvoju hrvatskog gospodarstva. Od takvih ulaganja najviše
koristi proizlazi iz greenfield investicija koje ostave i najviše novoga kapitala u zemlji.
Mogući učinci na gospodarstvo su vrlo široki, od razvoja cijele regije, stvaranja novih
radnih mjesta, prijenosa novih tehnologija i poticanja domaćih ulaganja. Također,
potencijal za trgovinu i izvoz domaćih proizvoda i usluga raste kako zemlja gradi svoj
ugled poželjne lokacije za FDI, što ima direktne pozitivne posljedice za mala i srednja
poduzeća.
57
Hrvatska je, nakon razdoblja iznimnih političkih nestabilnosti prouzrokovanih ratom,
danas politički stabilna zemlja sa uređenim demokratskim sustavom. Osim toga, postignut
je prilično visok stupanj makroekonomske stabilnosti kojeg karakterizira niska inflacija,
stabilan tečaj, umjeren fiskalni deficit te relativno niski javni dug.45
Na žalost za Hrvatsku je činjenica da u dosadašnjim inozemnim ulaganjima, greenfield
investicije imaju mali udio, a isto tako FDI su dosad uglavnom bile usmjerene u uslužni
sektor. To nam govori kako je potrebna aktivnija politika njihova privlačenja, posebice
greenfield ulaganja izvozne orijentacije.
45Škreb, M., Stručka, T.: Kako istinski pokrenuti Hrvatsku? Od shopping liste k prioritetima, uz smanjenje renti, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta, Zagreb, 2007., str. 12.
58
4. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U ODABRANIM TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA I USPOREDBA S RH
U ovom poglavlju ćemo prikazati kretanje izravnih stranih investicija po odabranim
tranzicijskim zemljama, te uključujući određene varijable, napraviti klasifikaciju i
rangiranje istoimenih zemalja. Rangiranje će se temeljiti na FDI, valutnom tečaju, indeksu
percepcije korupcije te stopi poreza na dobit.
4.1. KOKURENTNOST RH KAO LOKACIJE ZA IZRAVNE STRANE INVESTICIJE
Kako bi ocijenili konkurentnost Republike Hrvatske te njenu privlačnost stranim
investitorima, uzeli smo u analizu pitanje korupcije i stabilnost valutnog tečaja.
Emipirijska istraživanja o ovisnosti gospodarskog rasta i drugih gospodarskih veličina o
korupciji otežana su zbog toga što ne postoje objektivna mjerila za korupciju. Koriste se
stoga gotovo isključivo subjektivne procjene o proširenosti korupcije pa smo se tako za
ispitivanje njene zastupljenosti u Hrvatskoj poslužili indeksom percepcije korupcije.
Indeks percepcije korupcije (IPK)46 je složeni indeks zasnovan na istraživanjima, a mjeri
stupanj precepcije korupcije u javnom sektoru i među dužnosnicima u 178 zemalja svijeta.
Dodjeljuje ga Transparency International (TI) odnosno globalna, neprofitna i politički
nestranačka organizacija čije je djelovanje usmjereno na suzbijanje korupcije kao i njenih
posljedica. Rezultati istraživanja prilagođeni su skali od 0 do 10, pri čemu ocjena 0
predstavlja potpunu korupciju, a 10 da nema korupcije.
Ciljevi ovog istraživanja su sljedeći:
• poticanje usporednog prepoznavanja stupnja korupcije u javnom sektoru,
• podizanje svijesti javnosti o problemu korupcije i poticanje na promjene,
• prikazivanje mišljenja stručnjaka i poslovnih ljudi koji donose odluke o poslovnim
ulaganjima i trgovini,
• poticanje znanstvenih istraživanja i komplementarnih analiza uzroka i posljedica
korupcije na međunarodnoj i nacionalnoj razini.
46Indeks percepcije korupcije, <http://www.transparency.org>
59
Na Slici 9. je prikazano kretanje indeksa percepcije korupcije (IPK) u Hrvatskoj po
godinama i to u razdoblju od 1999. do 2010. godine.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>
Slika 9. IPK Hrvatske kroz godine
Vidimo da je IPK bio najniži 1999., a najviši 2008. godine. Hrvatska se 1999. godine među
tranzicijskim srednjoeuropskim zemljama nalazila na najlošijem položaju. Lošiji imidž, s
obzirom na korumpiranost, imale su zemlje poput Azerbejdžana, Ukrajine, Rusije,
Moldavije, i druge.47 Nakon 1999. godine dogodile su se promjene koje su pružale
stabilizaciju razvoja, međutim Hrvatska nije poboljšala rejting zbog dubine ekonomskih
poteškoća. Zadnjih godina to kretanje se stabiliziralo i zadržalo oko znamenke 4. Na
temelju iznesenoga, možemo zaključiti kako je korupcija veoma ozbiljan problem u
Hrvatskoj.
Kako bismo ispitali istinitost hipoteze (postavljena četvrta hipoteza kaže: “Aktualna
politička situacija i važeća zakonska regulativa odbacuju potencijalne strane investitore iz
zemlje. Jedna od najznačajnijih barijera priljevu stranim investicijama u Hrvatskoj je njen
rejting po pitanju korupcije“) te ispitali ovisnost promatranih varijabli, izračunat je
koeficijent korelacije između FDI u RH i IPK. Rezultati su prikazani u Tablici 14..
47Babić, A., Pufnik, A., Stučka, T.: op.cit., str. 22.
2,9
3,7 3,9
3,8 3,7
3,5 3,4 3,4
4,1
4,4
4,1 4,1
2,52,72,93,13,33,53,73,94,14,34,5
1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
60
Tablica 14. Koeficijent korelacije između FDI (u mil. EUR) i IPK U RH
Korelacije
FDI IPK FDI Pearson
Correlation 1 ,406
Sig. (2-tailed) ,191
N 12 12
IPK Pearson Correlation
,406 1
Sig. (2-tailed) ,191
N 12 12 Izvor: Ocjena autora prema podacima:<http://www.transparency.org>; <http://www.hnb.hr>
Napomena: Vrijeme obuhvaća period od 1999. do 2010. godine; na ordinati je IPK; na apscisi je
FDI (u mil. EUR) Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>; <http://www.hnb.hr>
Slika 10. Dijagram rasipanja FDI i IPK u Republici Hrvatskoj u promatranom razdoblju
0,0
0,5
1,0
1,5
2,0
2,5
3,0
3,5
4,0
4,5
5,0
0,0 500,0 1000,0 1500,0 2000,0 2500,0 3000,0 3500,0 4000,0 4500,0
61
U Tablici 14. možemo vidjeti vrijednost koeficijenta korelacije od 0,406 što bi ukazivalo
na pozitivnu povezanost između FDI i IPK, ali prema p-vrijednosti donosimo zaključak
kako izračunati koeficijent nije statistički značajan. Slika 10. prikazuje vezu između FDI i
indeksa percepcije korupcije.
Zaključujemo kako prema izračunatom koeficijentu korelacije nismo uspjeli dokazati
utjecaj indeksa percepcije korupcije na priljev od izravnih stranih investicija. Zaslugu tome
možemo pripisati načinu mjerenja korupcije koji se temelji više na subjektivnim
procjenama pa je stoga veoma teško istražiti direktan utjecaj između promatranih varijabli.
Ipak, neka istraživanja pokazuju da i kad je zbroj poticaja i restrikcija pozitivan, korupcija
bitno smanjuje strana ulaganja. Pri tome je najveći utjecaj korupcije na izravna ulaganja, a
znatno manji na portfolio ulaganja i zajmove.48
Sljedeći odlomci nose značenje valutnog tečaja za hrvatsko gospodarstvo kao i način
njegova provođenja. Nakon opisanoga, prikazat ćemo i kretanje indeksa efektivnog
nominalnog tečaja kune u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2010..
Tečaj je vrlo važna varijabla ekonomske politike, jer direktno utječe na rentabilnost izvoza,
odnosno na cijene uvoza, samim time na konkurentnost gospodarstva. Nacionalna valuta
kuna (HRK) je potpuno konvertibilna. U Hrvatskoj se provodi režim fluktuirajućeg tečaja.
Tečaj nacionalne valute nije fiksiran prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, već se
slobodno formira na deviznom tržištu. On fluktuira ovisno o ponudi i potražnji deviza na
deviznom tržištu, no Hrvatska narodna banka (HNB) povremenim uključivanjem u rad tog
tržišta sprječava prevelike tečajne oscilacije i nastoji održati tečaj relativno stabilnim.49
Kako bismo ukazali na stabilnosti kune koristit ćemo indeks nominalnoga efektivnog
tečaja kune kao agregatnog pokazatelja prosječne vrijednosti domaće valute prema košarici
stranih valuta. Da bi se mogla ustanoviti općenita aprecijacija ili deprecijacija kune treba se
koristiti tečajem koji istovremeno uzima u obzir tečajeve nekoliko valuta. Tako se dobiva
48Bađun, M.: Kvaliteta javnog upravljanja i ekonomski rast - Hrvatska u kontekstu pridruživanja Europskoj Uniji, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2005., <http://bib.irb.hr/datoteka/204249.EBaun_-_magisterij.pdf> 49Svjetska trgovinska organizacija, <http://www.wto.org/>
62
indeks efektivne promjene vrijednosti kune odnosno efektivni tečaj kune. Povećanje
indeksa nominalnoga efektivnog tečaja kune u određenom razdoblju pokazatelj je
deprecijacije tečaja kune prema košarici valuta i obratno. Indeks realnoga efektivnog tečaja
ponderirani je geometrijski prosjek indeksa bilateralnih tečajeva kune korigiranih
odgovarajućim indeksima relativnih cijena ili troškova.50
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 11. Indeks nominalnog efektivnog tečaja kune od prosinca 2000. do prosinca 2010.
Prema Slici 11. vidimo kako je do 2005. indeks nominalnog efektivnog tečaja kune
oscilirao da bi nakon te godine ostvarivao rast sve do kraja 2010. što nam govori kako je
kuna sve više slabila u odnosu na stranu košaricu valuta nakon 2005. godine. Također,
zadržana je visoka stabilnost tečaja prema Euru. Vrijednost Eura je tako varirala između
7,62 i 7,29 kuna u navedenom razdoblju.
Kako bismo proveli ispitivanje hipoteze (Hipoteza 1 glasi – “Stabilnost valutnog tečaja u
pozitivnoj je vezi sa priljevom od izravnih stranih investicija odnosno aprecijacija domaće
valute negativno je kolerirana sa priljevom FDI“) izračunali smo koeficijent korelacije
koji će nam ukazati na povezanosti između FDI i indeksa nominalnog efektivnog tečaja.
50Hrvatska narodna banka, <http://www.hnb.hr>
100,03
97,23
98,63
100,18
98,12 99,05
98,50 98,42 98,89
100,25
103,93
92,00
94,00
96,00
98,00
100,00
102,00
104,00
106,00
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
63
Tablica 15. Koeficijenti korelacije između FDI i Indeksa nominalnog efektivnog tečaja
kune u Hrvatskoj
Korelacije FDI Indeks FDI Pearson Correlation 1 -,374
Sig. (2-tailed) ,256
N 11 11
Indeks Pearson Correlation -,374 1
Sig. (2-tailed) ,256
N 11 11 Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Koeficijent korelacije R=-0,374 pokazuje negativnu povezanost između varijabli indeks
nominalnog efektivnog tečaja kune i priljeva od FDI (u mil. EUR) u Hrvatskoj (Tablica
15.), ali izračunati koeficijenti nisu statistički značajni pa ne možemo donijeti ikakav
zaključak o povezanosti između promatranih varijabli. Na temelju iznesenoga možemo
zaključiti kako postavljena hipoteza nije potvrđena.
64
4.2. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U SLOVENIJI
Po pitanju FDI Slovenija je zanimljiv slučaj, budući da je ostvarila impresivne stope
ekonomskog rasta, a da nije privukla velike iznose izravnih stranih investicija. Postoji
dakle, mali udio izravnih stranih investicija u BDP-u, ali imaju veliki udio izvoza.
Slovenija je primjer zemlje, koja je nakon izlaza iz komunističkog sustava, uspjela u vrlo
kratkom roku pokrenuti akumulirani kapital.
Pomoću logaritamskog trenda je prikazano kretanje FDI u Sloveniji u razdoblju od 1995.
do 2010. (Tablica 16. i Slika 12.).
Tablica 16. Logaritamski trend
R R2 F-test (p-vrijednost)
Konstanta β0 (p-vrijednost)
β1 - ln (vrijeme) (p-vrijednost)
0,358
0,128
2,055 (0,174)
21,636 (0,951)
239,562 (0,174)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Napomena: Vrijeme obuhvaća period od 1995. do 2010. godine Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 12. Kretanje FDI u Sloveniji (u mil. EUR)
65
Prema Tablici 16. vidimo da je koeficijent determinancije (R Square) R2=0,128, a
pokazuje protumačenost ocijenjenog trend modela od 12,8%. Također, na temelju p-
vrijednosti F-testa i parametara zaključujemo kako ocijenjeni trend model nije statistički
značajan. Na temelju Slike 12. može se zaključiti da se kretanje FDI u Sloveniji ne može
protumačiti odgovarajućim trendom.
Sada ćemo prikazati kretanje indeksa percepcije korupcije (Slika 13.) kao i kretanje stope
poreza na dobit (Tablica 17.) po godinama u Sloveniji, kako bismo ispitali povezanost
između navedenih varijabli i priljeva od izravnih stranih investicija (Slika 14.).
Izračunavanjem koeficijenta korelacije nastojimo utvrditi jakost veze između promatranih
pojava.
Na Slici 13. je prikazano kretanje indeksa percepcije korupcije u Sloveniji kroz godine.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>
Slika 13. IPK Slovenije kroz godine
Vrlo se često unutar državne administracije mogu naći korumpirani službenici, na koje
mogu naletjeti i inozemni investitori. Svaka takva pojava umanjuje šanse za realiziranje
investicija, budući da se takve situacije troškovno opisuju kao izvanredne i inozemni
investitori ih uglavnom nisu spremni platiti. Prema istraživanjima, Hrvatska i Slovenija
među tranzicijskim zemljama imaju najnižu razinu korupcije u administraciji. Ipak, u
odnosu na odabrane tranzicijske zemlje, Slovenija ima najbolji IPK koji se uglavnom vrti
iznad znamenke 6, sa stanjem od 6,4 u 2010. godini što možemo vidjeti na Slici 13.
6,0 5,5 5,2
6,0 5,9 6,0 6,1 6,4 6,6 6,7 6,6 6,4
0,01,02,03,04,05,06,07,08,0
1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
66
Tablica 17. Stopa poreza na dobit u Sloveniji u razdoblju od 2000. do 2010. godine
Godine Porez na dobit (%)
2000. 25 2001. 25 2002. 25 2003. 25 2004. 25 2005. 25 2006. 25 2007. 23 2008. 22 2009. 21 2010. 20
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>
Tablica 17. označava kretanje stope poreza na dobit u Sloveniji od 2000. do 2010. i
upućuje na negativan trend kretanja. Dakle, sa vremenom stopa poreza na dobit je u
opadanju te sa 25% u 2000. godini, spustila se na razinu od 20% u 2010.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <www.hnb.hr>
Slika 14. FDI priljevi u Sloveniji u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)
117,4 138,2 294,9
194,3 99,2 149,1
412,4
1.721,7
270,5
665,2 472,5 513,3
1.106,4
1.329,5
-418,6
628,0
-1.000,0
-500,0
0,0
500,0
1.000,0
1.500,0
2.000,0
1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
67
Na Slici 14. možemo vidjeti kako Slovenija jedino u 2002. godini uspjela privući značajne
iznose izravnih stranih investicija (1.721,7 mil. EUR), dok je u 2009. ostvarila negativni
priljev od 418,6 mil. EUR. Negativni iznos FDI nam kaže da se više investira u druge
zemlje nego što se prima stranih investicija u vlastitu. Zanimljivo je kako je Slovenija
ostvarila najveći priljev izravnih stranih investicija još kada je imala višu stopu poreza na
dobit od 25%.
Tablica 18. Koeficijenti korelacije između FDI, IPK i poreza na dobit u Sloveniji
Korelacije ipk porez na dobit fdi ipk Pearson Correlation 1 -,654* ,195
Sig. (2-tailed) ,029 ,567
N 11 11 11
porez na dobit Pearson Correlation -,654* 1 ,094
Sig. (2-tailed) ,029 ,783
N 11 11 11
fdi Pearson Correlation ,195 ,094 1
Sig. (2-tailed) ,567 ,783
N 11 11 11
*. Korelacija je signifikantna na razini 0,05 (2-tailed). Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Prema Tablici 18. može se zaključiti kako između indeksa percepcije korupcije i poreza na
dobit postoji negativna i značajna korelacija. Koeficijenti korelacije između FDI u
Sloveniji i IPK te poreza na dobit nisu statistički značajni.
68
4.3. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U MAĐARSKOJ Mađarska je zemlja koja prima značajan iznos stranih investicija što potvrđuje činjenica
kako za razliku od Slovenije koja više investira u druge zemlje nego što prima FDI,
Mađarska ulaže u druge zemlje oko 50 posto primljenih investicija.51 Mađarska je veoma
uspešno prebrodila proces tranzicije i izvršila transformaciju centralno-planskog u tržišni
način privrede. U posljednjih 15 godina zabilježila je značajne rezultate na području
liberalizacije ekonomskih aktivnosti i ubrzanja privrednog rasta i razvoja. Zahvaljujući
veoma povoljnom zakonskom okviru, nudi niz pogodnosti stranim investitorima.
Tablica 19. Kubični trend
R R2 F-test (p-vrijednost)
Konstanta β0 (p-vrijednost)
β1(t)
(p-vrijednost) β2
(t2)
(p-vrijednost β3
(t3)
(p-vrijednost 0,684
0,468
3,512
(0,049) 5070,917 (0,004)
-1350,480 (0,080)
229,277 (0,033)
-10,006 (0,019)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Napomena: Vrijeme obuhvaća period od 1995. do 2010. godine Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 15. Kretanje FDI u Mađarskoj (u mil. EUR)
51<http://www.eukonomist.com>
69
Tablica 19. i Slika 15. prikazuju kretanje FDI u Mađarskoj u razdoblju od 1995. do 2010.,
a koje je prikazano kubičnim trendom.
Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,468, a pokazuje da je protumačenost
modela 46,8%. Na temelju p-vrijednosti F-testa i parametara zaključujemo kako je
ocijenjeni trend model statistički značajan. Slika 15. pokazuje isprva negativan pa
pozitivan trend kretanja da bi na kraju promatranog razdoblja ostvarivalo dugoročnu
tendenciju pada.
Kako bi doveli u vezu FDI sa indeksom percepcije korupcije te stopom poreza na dobit,
kao i na primjeru Slovenije, izračunat ćemo koeficijent korelacije. Prije toga, prikazano je
kretanje IPK, stope poreza na dobit i priljeva od FDI po godinama.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>
Slika 16. IPK Mađarske kroz godine
Za razliku od većine ostalih zemalja, u Mađarskoj se indeks percepcije korupcije značajno
mijenjao tijekom vremena i nije se zadržao u određenim okvirima. 2001. i 2007. godine
ostvaren je najbolji rezultat od 5,3. Međutim, nakon 2007. indeks ostvaruje blagi pad da bi
se na kraju 2010. godine zadržao na znamenki od 4,7 što ukazuje na značajnu korupciju
(Slika 16.).
5,0
5,2 5,2 5,3
4,9 4,8 4,8
5,0
5,2 5,3
5,1 5,1
4,7
4,44,54,64,74,84,95,05,15,25,35,4
1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
70
Tablica 20. Stopa poreza na dobit u Mađarskoj u razdoblju od 2000. do 2010. godine
Godine Porez na dobit (%)
2000. 19,6 2001. 19,6 2002. 19,6 2003. 19,6 2004. 17,7 2005. 16,0 2006. 16,0 2007. 16,0 2008. 16,0 2009. 18,0 2010. 19,0
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>
Tablica 20. prikazuje zakonske stope porez na dobit u Mađarskoj od 2000. do 2010.
godine. Možemo konstatirati kako je ovo specifičan slučaj u odnosu na druge odabrane
tranzicijske zemlje jer se stopa poreza kreće najprije u silaznom smjeru, da bi u 2010. opet
porasla na 19 posto.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <www.hnb.hr>
Slika 17. FDI priljevi u Mađarskoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)
3.695,6
2.625,0
3.681,0
2.988,1 3.106,4 2.998,4
4.390,7
3.185,1
1.887,5
3.633,3
6.172,1 5.609,0
3.956,4
4.752,4
1.505,0 1.202,00
0,0
1.000,0
2.000,0
3.000,0
4.000,0
5.000,0
6.000,0
7.000,0
1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
71
Mađarska je primjer zemlje koja je zabilježila snažan ekonomski rast uz pomoć inozemnih
investicija. Tako na Slici 17. možemo vidjeti kako je priljev FDI značajan ali se isto tako
osjetio utjecaj globalne ekonomske krize kao što je primjer i u drugim odabranim
zemljama. Dakle, ostvaren je pad FDI sa 4.752,40 mil. EUR u 2008. na 1.505,0 mil. EUR
u 2009. godini. Od 2005. do 2008. Mađarska je imala najnižu propisanu stopu poreza na
dobit od 16 % kada je ostvarivala i najveće priljeve od FDI u promatranom razdoblju
izuzev 2007. kada je taj iznos neznatno niži.
Tablica 21. Koeficijenti korelacije između FDI, IPK i poreza na dobit u Mađarskoj
Korelacije
fdi porez na dobit ipk
fdi Pearson Correlation 1 -,661* ,479
Sig. (2-tailed) ,027 ,136
N 11 11 11
porez na dobit Pearson Correlation -,661* 1 -,312
Sig. (2-tailed) ,027 ,350
N 11 11 11
ipk Pearson Correlation ,479 -,312 1
Sig. (2-tailed) ,136 ,350
N 11 11 11
*. Korelacija je signifikantna na razini 0.05 (2-tailed). Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Prema Tablici 21. može se vidjeti kako koeficijenti korelacije FDI i IPK nisu statistički
značajni. Međutim, drugačiju sliku pokazuje odnos FDI i stope poreza na dobit. Naime,
koeficijent korelacije r=-0,661 pokazuje srednje jaku negativnu korelaciju. Njegova p-
vrijednost je manja od 5% pa je kao takav statistički značajan. Zaključujemo kako u
Mađarskoj postoji povezanost stope poreza na dobit i priljeva od FDI tj. rast stope poreza
na dobit utječe na pad priljeva od izravnih stranih investicija.
72
4.4. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U ČEŠKOJ
Prema istraživanju društva ERNST & YOUNG, Češka je sedma država na svijetu s obzirom
na investicije. Među glavne prednosti spadaju kvalificirana radna snaga koja je jeftina u
usporedbi sa zapadnom Europom. Također, Češka je članica EU, ima stabilnu ekonomiju,
adekvatnu infrastrukturu i izuzetan strateški položaj. Sve su to značajni elementi koji je
čine veoma pogodnom lokacijom za investiranje i privlačenje različitih oblika FDI.
Eksponencijalnim trendom ispitali smo kretanje izravnih stranih investicija u razdoblju od
1995. do 2010..
Tablica 22. Eksponencijalni trend
R R2 F-test (p-vrijednost)
Konstanta β0 (p-vrijednost)
β1 - ln (vrijeme) (p-vrijednost)
0,536
0,287
5,642 (0,032)
1543,364 (0,026)
0,464 (0,032)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Napomena: Vrijeme obuhvaća period od 1995. do 2010. godine Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 18. Kretanje FDI u Češkoj (u mil. EUR)
73
Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,287, a pokazuje da je protumačenost
modela 28,7% (Tablica 22.). Na temelju p-vrijednosti F-testa i parametara zaključujemo
kako je ocijenjeni trend model ipak statistički značajan. Slika 18. pokazuje pozitivan trend
kretanja odnosno FDI u Češkoj pokazuje dugoročnu tendenciju rasta.
IPK U Češkoj nije se previše mijenjo tokom godina što možemo vidjeti na Slici 19.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>
Slika 19. IPK u Češkoj kroz godine
Vidimo kako indeks percepcije korupcije ne varira previše uzimajući u obzir razdoblje od
1998. do 2010. godine. Najveća korupcija prema istraživanjima bila je 2002. godine kada
je indeks iznosio 3,7 na ljestvici od 1 do 10. Podsjetimo kako veći iznos indeksa opisuje
zemlju kao manje korumpiranu u odnosu na slučaj kad je taj iznos manji. Najveći IPK
ostvaren je pak u 2007. i 2008., dok se u 2010. smanjio na 4,6.
Od 2000. do 2010. stopa poreza na dobit značajno je varirala ali je kako vidimo iz Tablice
23., imala negativan trend. U 2010. iznosi 19 %.
4,8 4,6 4,3 3,9 3,7 3,9 4,2 4,3
4,8 5,2 5,2 4,9 4,6
0
1
2
3
4
5
6
1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
74
Tablica 23. Stopa poreza na dobit u Češkoj u razdoblju od 2000. do 2010. godine
Godine Porez na dobit (%)
2000. 31 2001. 31 2002. 31 2003. 31 2004. 28 2005. 26 2006. 24 2007. 24 2008. 21 2009. 20 2010. 19
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <www.hnb.hr>
Slika 20. FDI priljevi u Češkoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)
Rezultati o priljevu izravnih stranih investicija ostvareni u Češkoj prikazani su na Slici 20.
U 2010. godini ostvaren je čak veći priljev nego u 2008. čime je Češka jedina zemlja kojoj
je to pošlo za rukom među odabranima. Iako je u 2009. zabilježen pad sa 4.415,4 na
1.981,9
1.140,3 1.152,2
3.317,3
5.932,8 5.403,5
6.296,0
9.012,4
1.862,7
4.007,2
9.373,5
4.354,9
7.634,3
4.415,4
1.964,5
4.893,0
0,0
1.000,0
2.000,0
3.000,0
4.000,0
5.000,0
6.000,0
7.000,0
8.000,0
9.000,0
10.000,0
1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
75
1.964,5 mil. EUR, u 2010. je ostvareno zavidnih 4.893,0 mil. EUR priljeva od izravnih
stranih investicija. Rekordna godina u promatranom razdoblju što se tiče priljeva od FDI,
bila je 2005., a zatim je slijedi 2002.. Te godine je i nešto viša stopa poreza na dobit za
razliku od sljedećih (2002. stopa iznosi 31% dok se 2005. smanjuje na 26%). Na kraju
2010. propisana stopa poreza na dobit u Češkoj je najniža i iznosi 19 %.
Tablica 24. Koeficijenti korelacije između FDI, IPK i poreza na dobit u Češkoj
Korelacije fdi ipk porez na dobit
fdi Pearson Correlation 1 -,194 ,243
Sig. (2-tailed) ,568 ,471
N 11 11 11
ipk Pearson Correlation -,194 1 -,818**
Sig. (2-tailed) ,568 ,002
N 11 11 11
porez na dobit Pearson Correlation ,243 -,818** 1
Sig. (2-tailed) ,471 ,002
N 11 11 11
**. Korelacija je signifikantna na razini 0.01 l(2-tailed). Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Prema Tablici 24. vidimo kako postoji negativna i značajna korelacija između indeksa
percepcije korupcije i stope poreza na dobit. Koeficijenti korelacije između FDI u Češkoj i
IPK te poreza na dobit nisu statistički značajni pa na temelju provedene analize na možemo
donijeti ikakav zaključak o povezanosti FDI i navedenih varijabli.
76
4.5. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U SLOVAČKOJ
Zahvaljujući pozitivnim rezultatima koje je ostvarila u procesu tranzicije, Slovačka je
sinonim za najbržeg europskog reformatora. Formuliranjem odgovarajućeg zakonskog
okvira privukla je značajne iznose izravnih stranih investicija i na najbolji mogući način ih
iskoristila u transformaciji svoje privrede i ubrzanju ekonomskog rasta i razvoja. Ključni
elementi koji ovu zemlju čine privlačnom za strane investitore su, između ostalih,
eliminiranje administrativnih barijera, povećanje fleksibilnosti tržišta radne snage, vrlo
povoljna porezna politika i prijateljski nastrojeno poslovno okruženje.
Kubičnim trendom je prikazano kretanje FDI u Slovačkoj u razdoblju od 1995. do 2010.
što možemo i vidjeti na Slici 21. i u Tablici 25..
Tablica 25. Kubični trend
R R2 F-test (p-vrijednost)
Konstanta β0 (p-vrijednost)
β1(t)
(p-vrijednost) β2
(t2)
(p-vrijednost) β3
(t3)
(p-vrijednost) 0,808
0,654
7,545
(0,004) 52,221 (0,964)
-100,534 (0,860)
92,690 (0,242)
-5,445 (0,087)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Napomena: Vrijeme obuhvaća period od 1995. do 2010. godine Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 21. Kretanje FDI u Slovačkoj (u mil. EUR)
77
Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,654, a pokazuje da je protumačenost
modela 65,4%. Na temelju p-vrijednosti F-testa vidimo kako je ocijenjeni model u cjelini
statistički značajan. Slika 21. isprva pokazuje pozitivan, a zatim negativan trend kretanja
FDI u Slovačkoj u promatranom razdoblju.
Kretanje indeksa percepcije korupcije u Slovačkoj pokazuje ujednačenost tijekom
odabranog razdoblja (Slika 22.).
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>
Slika 22. IPK u Slovačkoj kroz godine
Vidimo kako se tijekom godina indeks percepcije korupcije nije značajno mjenjao. Od
2008. kada je ostvaren najveći iznos od 5, započeo je negativan trend. Tako 2010. bilježi
IPK od 4,3 što ukazuje da je korupcija u Slovačkoj još uvijek značajan problem.
Tokom razdoblja od 2000. do 2010. godine, stopa poreza na dobit mjenjala se dva puta.
Prvi puta, smanjena je 2002. sa 29% na 25 %. Nedugo nakon toga, 2003. godine
zabilježeno je zadnje smanjenje na 19 % i kao tako, zadržalo se sve do 2010. (Tablica
26.).
3,9 3,7 3,5 3,7 3,7 3,7 4,0
4,3 4,7 4,9 5,0
4,5 4,3
0
1
2
3
4
5
6
1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
78
Tablica 26. Stopa poreza na dobit u Slovačkoj u razdoblju od 2000. do 2010. godine
Godine Porez na dobit (%)
2000. 29 2001. 29 2002. 25 2003. 25 2004. 19 2005. 19 2006. 19 2007. 19 2008. 19 2009. 19 2010. 19
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <www.hnb.hr>
Slika 23. FDI priljevi u Slovačkoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)
FDI priljevi u Slovačkoj su relativno ujednačeni od 2000. do 2008. godine sa iznimkom
2002. i 2006. kada su dostignute rekordne razine. Zanimljivo je istaknuti kako se baš 2008.
209,0 304,8 204,6
628,9 402,0
2089,0 1768,0
4397,0
1914,0
2441,0
1952,0
3732,7
2382,2 2322,6
-35,8
398,0
-500,0
0,0
500,0
1000,0
1500,0
2000,0
2500,0
3000,0
3500,0
4000,0
4500,0
5000,0
79
godine ostvario najveći priljev od FDI. Ipak, 2009. godine zabilježila je odljev izravnih
stranih investicija od 35,8 mil. EUR dok je njihov priljev 2010. pozitivan i iznosi 398,0
mil. EUR.
Tablica 27. Koeficijenti korelacije između FDI, IPK i poreza na dobit u Slovačkoj
Korelacije fdi ipk porez na dobit
fdi Pearson Correlation 1 -,089 ,159
Sig. (2-tailed) ,796 ,640
N 11 11 11
ipk Pearson Correlation -,089 1 -,822**
Sig. (2-tailed) ,796 ,002
N 11 11 11
porez na dobit Pearson Correlation ,159 -,822** 1
Sig. (2-tailed) ,640 ,002
N 11 11 11
**. Korelacija je signifikantna na razini 0.01 level (2-tailed). Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Prema Tablici 27. vidimo kako koeficijenti korelacije između izravnih stranih investicija u
Slovačkoj i indeksa percepcije korupcije te stope poreza na dobit nisu statistički značajni.
Između poreza na dobit i IPK postoji negativna i značajna povezanost ali to nam u svrhu
ove analize nije bitno jer promatramo isključivo povezanost FDI sa porezom na dobit i
IPK.
4.6. IZRAVNE STRANE INVESTICIJE U BiH
BiH kao zemlja sa visokom razinom političke nestabilnosti i rizika, bez jedinstvenog
ekonomskog prostora, sa razorenom i nedovoljno izgrađenom infrastrukturom, ne
posjeduje vlastite izvore financiranja za dugoročniji razvoj, te je kao takva primorana na
privlačenje FDI. Ratna zbivanja na ovim prostorima bila su glavni uzrok izuzetno slabog
80
priljeva izravnih stranih investicija u 90.-tim god. Nakon rata, učinjeni su značajni koraci
za poboljšanje opće stabilnosti privrede, obuzdavanje inflacije, uvođenje konvertibilne
valute i liberalizaciju trgovinskih tokova.
S-krivuljom prikazano je kretanje FDI u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1995. do
2010.
Tablica 28. S-krivulja trend
R R2 F-test (p-vrijednost)
Konstanta β0 (p-vrijednost)
β1 (1/t) (p-vrijednost)
0,711
0,505
9,175 (0,014)
6,519 (<0,001)
-1,821 (0,014)
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Napomena: Vrijeme obuhvaća period od 2000. do 2010. godine Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 24. Kretanje FDI u BiH (u mil. EUR)
Koeficijent determinancije (R Square) je R2=0,505, a pokazuje da je protumačenost
modela 50,5%. Također, na temelju p-vrijednosti F-testa i parametara zaključujemo kako
je ocijenjeni trend model statistički značajan. Slika 23. isprva pokazuje rastući, a zatim
usporen odnosno blago opadajući trend kretanja izravnih stranih investicija u BiH.
81
Za razliku od ostalih zemalja, Bosna i Hercegovina ostvaruje najviše varijacija kad je riječ
o indeksu percepcije korupcije (Slika 25.).
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>
Slika 25. IPK u BiH kroz godine
Među odabranim tranzicijskim zemljama, gledajući s aspekta indeksa percepcije korupcije,
BiH je definitivno zemlja sa najvećim problemom korupcije. Gledajući kretanje IPK
vidimo kako je do 2006. obilježen negativan trend, nakon čega se u 2007. vraća na svoj
maksimum od 3,3. U 2010. IPK se ne mjenja značajno i iznosi 3,2 što nam govori kako je
korupcija veoma ozbiljan problem u ovoj državi.
Tablica 29. Stopa poreza na dobit u BiH u razdoblju od 2003. do 2010. godine
Godine Porez na dobit
(%) 2003. 30 2004. 30 2005. 30 2006. 30 2007. 30 2008. 10 2009. 10 2010. 10
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>
3,3
3,1
2,9 2,9
3,3
3,2
3,0
3,2
2,7
2,8
2,9
3
3,1
3,2
3,3
3,4
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
82
Zakonska stopa poreza na dobit u prikazanom razdoblju prema Tablici 29. mijenjala se
samo 2008. kada se spustila sa 30% na 10% i kao takva zadržala se sve do danas.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima:<www.hnb.hr>
Slika 26. FDI priljevi u BiH u razdoblju od 2000. do 2010. godine (u mil. EUR)
Slika 26. nam pokazuje priljeve od izravnih stranih investicija u BiH u razdoblju od 2000.
do 2010. godine. Možemo primjetiti kako ne postoje značajne varijacije glede ovog
pokazatelja osim u jednom slučaju, a to je 2007. kada su ulazne FDI iznosile 1.628,0 mil.
EUR. Poslije te godine, postoji samo silazna putanja FDI što znači da iako se smanjila
stopa poreza na dobit sa 30% na 10%, to nije imalo utjecaj na porast izravnih stranih
investicija u BiH. Dakle, FDI priljev u Bosni i Hercegovini je relativno nizak i donekle
ujednačen samo ako izostavimo 2007. godinu kada je taj iznos bio višestruko veći nego u
ostalim godinama. Od rekordne 2007., vidimo negativan trend i u 2010. iznosi 359,0 mil.
EUR.
Na temelju provedenog istraživanja ne možemo donijeti zaključak o povezanosti FDI sa
stopom poreza na dobit i indeksom percepcije korupcije u BiH (Tablica 30.). Svi izračunati
koeficijenti korelacije nisu statistički značajni.
159,0 133,0 282,0 338,0
567,0 478,0
564,0
1.628,0
701,0
452,0 359,0
0,0200,0400,0600,0800,0
1000,01200,01400,01600,01800,0
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
83
Tablica 30. Koeficijenti korelacije između FDI, IPK i poreza na dobit u BiH
Korelacije
fdi ipk porez na dobit
fdi Pearson Correlation 1 ,379 ,261
Sig. (2-tailed) ,355 ,532
N 8 8 8
ipk Pearson Correlation ,379 1 -,105
Sig. (2-tailed) ,355 ,804
N 8 8 8
porez na dobit Pearson Correlation ,261 -,105 1
Sig. (2-tailed) ,532 ,804
N 8 8 8 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
4.7. KLASIFIKACIJA I RANGIRANJE ODABRANIH TRANZICIJSKIH ZEMALJA
4.7.1. Klasifikacija odabranih tranzicijskih zemalja
Multivariantna analiza (MVA) temelji se na principima multivariantne statistike, koja
uključuje promatranja i analize dviju ili više statističkih varijabli istovremeno. Ove tehnike
u praksi se koriste u smislu više dimenzijskih analiza u kojima se uvažavaju utjecaji i
efekti svih relevantnih varijabli.
Cluster analiza je vrsta multivariantne statističke analize koja spada u metode
klasificiranja. Temelji se na matematički formuliranim mjerama sličnosti i obuhvaća
različite postupke, algoritme i metode grupiranja podataka. Osnovni problem s kojim se
istraživači susreću u praksi je na koji način najprije organizirati sakupljene podatke, a
84
zatim koji je algoritam najbolje upotrijebiti. Cluster analiza spada u istraživačke analize
čiji je osnovni cilj sortirati različite podatke u grupe na način da se maksimizira stupanj
sličnosti unutar grupe uz uvjet da je sličnost s drugim grupama minimalna.52
Metode grupiranja ili klasifikacije u osnovi se mogu podijeliti na:
¾ hijerarhijske i
¾ nehijerarhijske.
Hijerarhijske metode su:53
¾ metoda udruživanja ili aglomerativna metoda je metoda gdje je u početku svaka
jedinica poseban klaster, a zatim se jedinice grupiraju u sve manji broj grupa, dok
se sve ne svrstaju u jednu veliku grupu
¾ metoda dijeljenja po kojoj se velika grupa, koja u početku sadrži sve jedinice, dijeli
na sve veći broj grupa sve dok svaka jedinica ne postane zasebna grupa.
Od nehijerarhijskih metoda u praksi je najviše u upotrebi k-means metoda tj. metoda k-
prosjeka. Prednost i/ili nedostatak ove metode, što naravno ovisi i o vrsti istraživanja, je što
se unaprijed treba odabrati broj klastera. Jedinice se tada pridružuju klasteru kojem su
najbliži, tj. s kojim imaju najmanju Euklidsku udaljenost.
Pri određivanju broja klastera može se poći od teorijskih postavki (ekonomskih) vezanih za
istraživanje koje se provodi. ANOVA testiranje odnosi se na svaku promatranu varijablu i
upućuje na zaključak je li se sredine između predloženih klastera signifikantno razlikuju.
Ako empirijske p-vrijednosti ne premašuju graničnu signifikantnost od 5% može se
zaključiti da se sredine između predloženih klastera značajno razlikuju. U suprotnom je
potrebno promijeniti predloženi broj klastera i/ili promatrane varijable. Ako se neka
jedinica nikako ne može klasterirati ni u višim fazama klasteriranja, ona se smatra
netipičnom vrijednošću (outlier). Takva jedinica se zove Runt ili Entropy grupa.
52Pivac, S.: Statističke metode, e-nastavni materijali, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2010. 53Pivac, S.: Statističke metode, e-natsavni materijali, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2010.
85
U dendogramu na Slici 27. je prikazana klasifikacija promatranih tranzicijskih zemalja na
osnovu odabranih ekonomskih pokazatelja za 2007. godinu.
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Slika 27. Klasifikacija 2007. (hijerarhijska metoda)
Prema dendogramu može se vidjeti da su Mađarska, Hrvatska i Slovenija klasificirane kao
slične zemlje prema sličnostima u navedenim pokazateljima. U sljedećem koraku njima se
pridružuju BiH i Slovačka. Iz navedenog se zaključuje da se Češka ne može klasterirati ni
u višim fazama klasteriranja, takva jedinica se smatra netipičnom vrijednošću (outlier), te
se zove Runt ili Entropy grupa.
U Tablici 31. je prikazana klasifikacija na osnovu odabranih ekonomskih pokazatelja
pomoću klaster metode k-prosjeka za 2007. godinu. Analizom su unaprijed pretpostavljene
3 grupe tj. klastera.
Tablica 31. Klasifikacija 2007. (metoda k-prosjeka)
Izvor: Ocjena autora
86
Prema dobivenim podacima iz Tablice 31. može se vidjeti da su zemlje Slovenija,
Slovačka i BiH klasificirane u jednu grupu kao slične. S druge strane Mađarska i Hrvatska
su izdvojeni kao posebni clusteri, te se razlikuju od prve tri grupirane zemlje. Konačno,
Češka je izdvojena kao posebna zemlja koja se razlikuje od svih navedenih zemalja te je
kao takvu svrstavamo u zaseban cluster.
U Tablici 32. je prikazano ANOVA testiranje za cluster metodu k-prosjeka za 2007. godinu.
Tablica 32. Klasifikacija 2007. (metoda k-prosjeka) (ANOVA testiranje)
Pokazatelji F Sig.
FDI(u mil. EUR) 46,833 ,005
Tečaj 1,017 ,460
Indeks percepcije korupcije ,042 ,959
Porez na dobit (%) 1,029 ,457
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org> ; <hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
ANOVA testiranje u Tablici 32. odnosi se na svaki promatrani pokazatelj i upućuje na
zaključak je li se sredine između predloženih clustera signifikantno razlikuju. Empirijska
p-vrijednost za FDI, se kreće oko granične signifikantnosti od 5% i može se zaključiti da se
sredine između navedenog clustera značajno razlikuju. S druge strane, empirijske p-
vrijednosti za pokazatelje: valutni tečaj, indeks percepcije korupcije te porez na dobit su
veće od granične signifikantnosti te se može zaključiti da te varijable ne pridonose
značajno razlici između formiranih clustera. Dakle, kada bi se ovi pokazatelji izuzeli iz
analize, rezultat klasifikacije ostao bi jednak. Hijerarhijska metoda i metoda k-prosjeka su
dale slične rezultate grupiranja.
Na Slici 28. je prikazana klasifikacija na osnovu odabranih ekonomskih pokazatelja
pomoću dandograma za 2009. godinu.
87
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Slika 28. Klasifikacija 2009. (hijerarhijska metoda)
Možemo vidjeti da su Češka i Hrvatska klasificirane kao slične zemlje prema navedenim
pokazateljima, a pridružuje im se i Mađarska. Slovačka i Slovenija su klasificirane u
zasebnu grupu, a njima je slična i BiH.
U Tablici 33. je prikazana klasifikacija na osnovu odabranih ekonomskih pokazatelja
pomoću klaster metode k-prosjeka za 2009. godinu.
Tablica 33. Klasifikacija 2009. (metoda k-prosjeka)
Izvor: Ocjena autora Prema dobivenim podacima u Tablici 33. može se vidjeti da su zemlje Mađarska, Češka i
Hrvatska klasificirane u jednu grupu kao slične. S druge strane Slovenija i Slovačka su
izdvojene kao posebni clusteri, te se razlikuju od prve tri grupirane zemlje. Konačno, BiH
88
je izdvojena kao posebna zemlja koja se razlikuje od svih navedenih zemalja te je kao
takvu svrstavamo u zaseban cluster.
U Tablici 34. je prikazano ANOVA testiranje za cluster metodu k-prosjeka za 2009. godinu.
Tablica 34. Klasifikacija 2009. (metoda k-prosjeka) (ANOVA testiranje)
Pokazatelji F Sig.
FDI(u mil. EUR) 29,414 ,011
Tečaj ,518 ,641
Indeks percepcije korupcije 2,352 ,243
Porez na dobit (%) 24,857 ,014
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>; <hrcak.srce.hr/file/28149>;
<www.hnb.hr>
ANOVA testiranje u Tablici 34. odnosi se na svaki promatrani pokazatelj i upućuje na
zaključak je li se sredine između predloženih clustera signifikantno razlikuju. Empirijske
p-vrijednosti za FDI i stopu poreza na dobit se kreću oko granične signifikantnosti od 5% i
može se zaključiti da se sredine između navedenog clustera značajno razlikuju. S druge
strane, empirijeske p-vrijednosti za pokazatelje valutni tečaj i indeks percepcije korupcije
su veće od granične signifikantnosti te varijable ne pridonose značajno razlici clustera.
Obje metode su dale slične rezultate.
89
4.7.2. Rangiranje odabranih tranzicijskih zemalja
Na temelju prikupljenih podataka za odabrane zemlje, izvršili smo njihovo rangiranje za
razdoblje od dvije godine i to 2007. i 2009. godinu. U svrhu istraživanja, koristili smo se
PROMETHEE metodom koja vrši usporedbu i rangiranje različitih alternativa istodobno
vrednovanih na temelju više kvantitativnih ili kvalitativnih kriterija (atributa). U ovu
analizu, dakle uključujemo sljedeće zemlje: Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Češku,
Slovačku te Bosnu i Hercegovinu (BiH).
Prema Tablici 35. izvršili smo usporedbu zemalja u 2007. prema sljedećim pokazateljima:
FDI, valutnom tečaju, indeksu percepcije korupcije te stopi poreza na dobit. Svakom
pokazatelju na temelju ekonomske teorije dodijeli smo ponder odnosno važnost koju
pojedini pokazatelj donosi svim zemljama pri procesu rangiranja.
Tablica 35. Ponderi i vrsta kriterija za sve zemlje u 2007. godini
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
U skladu s ekonomskom teorijom i prirodom ovog istraživanja, izravnim stranim
investicijama (FDI) dali smo najveći značaj među pokazateljima u iznosu 30%. Slijedi
porez na dobit 26%, a tečaj i indeks percepcije korupcije dobivaju značaj od 22 %.
Na temelju navedenih kriterija izvršeno je rangiranje odabranih zemalja, što se se može i
vidjeti na Slici 29.
90
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Slika 29. Rangiranje odabranih zemalja pomoću PROMETHEE metode za 2007. godinu
Na temelju provedene PROMETHEE metode može se zaključiti da je u 2007. godini na
prvo mjesto kao najatraktivnija rangirana Slovačka. Na drugom mjestu nalazi se Slovenija.
Dalje slijedi Hrvatska koja je zauzela treće, zatim Češka na četvrtom mjestu koja se i ne
razlikuje previše od Hrvatske. Bosna i Hercegovina nalazi se na petom dok posljednje,
šesto mjesto kao najmanje atraktivna zemlja zauzima Mađarska.
Jednako rangiranje napravili smo također i za 2009. godinu.
Tablica 36. Ponderi i vrsta kriterija za sve zemlje u 2009. godini
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
U Tablici 36. su prikazani ponderi i vrste kriterija za odabrane zemlje. Ponderiranje je
provedeno kao i za 2007. godinu.
91
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.transparency.org>;
<hrcak.srce.hr/file/28149>; <www.hnb.hr>
Slika 30. Rangiranje odabranih zemalja pomoću PROMETHEE metode za 2009. godinu
Na temelju Slike 30. gdje je prikazano kompletno rangiranje primjećujemo da su se
dogodile određene promjene u odnosu na izvršeno istraživanje za 2007. godinu. Tako
rezultati u 2009. godini stavljaju Hrvatsku na prvu poziciju. Slijede je BIH, Češka,
Slovenija, Slovačka. Mađarska je i ovaj put na posljednjem mjestu kao najmanje atraktivna
zemlja.
4.7.3. Komparativna analiza klasifikacije i rangiranja
Kako bismo izvršili klasifikaciju i rangiranje odabranih tranzicijskih zemalja u 2007. i
2009. godini, koristili smo se pomoću četiri ekonomska pokazatelja: FDI, valutnog tečaja
(domaća valuta u odnosu na EUR), indeksa percepcije korupcije i stope poreza na dobit.
Rezultati izvršenog klasificiranja zemalja za 2007. i 2009. godinu dobiveni su pomoću
hijerarhijske metode i metode k-prosjeka. Obje metode dale su slične rezultate. U svrhu
rangiranja i usporedbe zemalja koristili smo se PROMETHEE metodom.
Prema dobivenim rezultatima klasificiranja pomoću hijerarhijske metode za 2007.,
Hrvatska se prema sličnostima u navedenim pokazateljima nalazi u grupi zemalja zajedno
sa Mađarskom i Slovenijom dok su BiH i Slovačka slične u drugoj fazi. Češka pripada
Rount ili Entropy grupi. Metoda k-prosjeka nešto drugačije klasificira zemlje odnosno
Slovenija, Slovačka i BiH klasificirane su u jednu grupu kao slične dok Mađarska i
92
Hrvatska pripadaju zasebnoj grupi te se kao takve razlikuju od ostalih zemalja. I ova
metoda svrstava Češku u Rount ili Entropy grupu. Na temelju provedenog rangiranja
PROMETHEE metodom, na prvo mjesto kao najatraktivnija zemlja rangirana je Slovačka,
zatim slijedi Slovenija, Hrvatska, Češka, BiH te Mađarska.
Klasifikacija provedena hijerarhijskom metodom za 2009. godinu klasificira Češku i
Hrvatsku kao slične zemlje prema sličnostima u navedenim pokazateljima, a zatim im se
pridružuje Mađarska. Slovenija i Slovačka klasificirane su u zasebnu grupu, a njima je
slična i BiH. Metoda k-prosjeka prikazuje iste rezultate ako izuzmemo BiH koja pripada
posebnom clusteru. Dobiveni rezultati rangiranja stavljaju Hrvatsku u sam vrh po pitanju
atraktivnosti zemlje, zatim slijede BiH, Češka, Slovenija, Slovačka. Mađarska je opet na
posljednjem mjestu kao najmanje atraktivna zemlja.
Na temelju usporedbe klasifikacije i rangiranja, možemo zaključiti kako su Slovačka i
Slovenija najsličnije zemlje prema navedenim pokazateljima.
Kako bismo usporedili zemlje prema FDI, prikazat ćemo izravne strane investicije po
stanovniku u svim zemljama za 2007. i 2009. godinu. Zatim ćemo pomoću koeficijenta
korelacije ispitati povezanost FDI po stanovniku i stope poreza na dobit. Naime, fiskalne
mjere poticaja, najčešće koriste vlade zemalja u razvoju kako bi potaknule strane
investitore da ulažu u njihove zemlje. Smanjivanje poreza na dobit za pothvate izravnih
stranih ulaganja, porezni poček, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja samo su neki od
brojnih fiskalnih poticaja inozemnih izravnih ulaganja.
Na Slici 31. prikazat ćemo izravne strane investicije po stanovniku u odabranim
tranzicijskim zemljama u 2007. i 2009. godini i usporediti ih sa stopama poreza na dobit u
istom razdoblju (Tablica 37.) kako bi utvrdili je li visina toga poreza utječe na odluke
inozemnih investitora.
93
Izvor: Konstrukcija autora prema podacima: <http://www.hnb.hr>
Slika 31. FDI po stanovniku u odabranim tranzicijskim zemljama u 2007. i 2009. godini (u
EUR)
Tablica 37. Stope poreza na dobit po odabranim zemljama u 2007. i 2009. godini
Zemlje Porez na dobit (u%) - 2007.
Porez na dobit (u%) - 2009.
Hrvatska 20 20 Slovenija 23 21 Mađarska 16 18 Češka 24 20 Slovačka 19 19 BiH 30 10
Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>
Uzimajući u obzir samo varijablu priljev od izravnih stranih investicija po stanovniku u
2007., Hrvatska je vodeća u odnosu na odabrane tranzicijske zemlje. Vidimo da je
Mađarska uz najnižu stopu poreza na dobit ostvarila skoro najniži FDI po stanovniku.
Ispred nje se nalazi samo BiH sa najvećom stopom. U 2009. godini, po pitanju FDI po
-400,00
-200,00
0,00
200,00
400,00
600,00
800,00
1000,00
Hrvatska Slovenija Mađarska Češka Slovačka BiH
828,61
553,20
393,67
739,04
441,97 371,69
479,42
-209,30
101,62
190,17
-6,64
103,20
2007.2009.
94
stanovniku, Hrvatska se i dalje nalazi na prvom mjestu. Slijede je Češka, BiH, Mađarska,
Slovačka i Slovenija. Zanimljivo je kako je BiH koja je najviše smanjila stopu poreza na
dobit u 2009. u odnosu na 2007., ostvarila pad FDI po stanovniku. Također možemo
primjetiti i veći pad FDI po stanovniku i kod Češke čija se stopa poreza na dobit snizila sa
24% u 2007. na 20% u 2009. godini.
Kako bismo ispitali postoji li povezanost između FDI po stanovniku i stope poreza na dobit
u odabranim tranzicijskim zemljama, izračunali smo koeficijent korelacije za 2007. i 2009.
čije vrijednosti možemo vidjeti u Tablici 38. i Tablici 39..
Tablica 38. Koeficijenti korelacije između FDI per capita i stope poreza na dobit u
odabranim tranzicijskim zemljama u 2007. godini
Korelacije
FDI per capita stopa poreza na dobit
FDI per capita Pearsonova korelacija 1 ,682
Sig. (2-tailed) ,135
N 6 6 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>; <http://www.hnb.hr>
Tablica 39. Koeficijenti korelacije između FDI per capita i stope poreza na dobit u
odabranim tranzicijskim zemljama u 2009. godini
Korelacije
FDI per capita stopa poreza na dobit
FDI per capita Pearsonova korelacija 1 -,026
Sig. (2-tailed) ,961
N 6 6 Izvor: Ocjena autora prema podacima: <hrcak.srce.hr/file/28149>; <http://www.hnb.hr>
Može se vidjeti kako u 2007. godini postoji pozitivna korelacija između FDI po stanovniku
i poreza na dobit. U 2009. godini koeficijent korelacije između varijabli pokazuje
negativnu povezanost. Međutim, izračunati koeficijenti za obje godine pokazuju različite
95
rezultate, a i nisu statistički značajni pa tako možemo reći kako ne možemo donijeti ikakav
zaključak o vezi između promatranih varijabli.
I ovi podaci, kao i oni izneseni u prethodnim poglavljima, pokazuju da visina stope poreza
na dobit ne utječu bitno na odluke inozemnih ulagača. Time možemo reći kako Hipoteza 3
(“Pozitivan priljev izravnih stranih investicija ovisi o stopi poreza na dobit u zemlji
primatelja. Manja stopa poreza na dobit podrazumijeva i veću privlačnost stranim
investitorima.“) nije potvrđena.
Također u analizi provedenoj među multinacionalnim kompanijama (MNK) o
najznačajnijim razlozima za odabir lokacije za ulaganje, među 20 nabrojenih, tri su
najznačajnija razloga slijedeća: pristup kupcima (77% ispitanih MNK), stabilno socijalno i
političko okruženje (64%) i lakoća poslovanja (54%). Nacionalni porezi bili su tek na
jedanaestom mjestu sa samo 29% ispitanika koji su istakli njihovo značenje.54
Porezi na dobit (kao i ostali porezi) imaju značajniju ulogu, osobito u manjim državama,
samo ako su sastavni dio stabilne makroekonomske politike koja je povoljno okruženje za
investicijsku i poduzetničku aktivnost. Izvučeni iz toga konteksta i promatrani kao
pojedinačna mjera za privlačenje inozemnih izravnih ulaganja oni su bez većega značaja.
54Pavlović, D.: Utjecaj visine poreza na dobit na priljev inozemnih ulaganja, Ekonomski pregled, Stručni članak, 2007., <hrcak.srce.hr/file/28149>
96
5. ZAKLJUČAK Vrlo je teško razlučiti koji su zapravo učinci u gospodarstvu postignuti izravnim stranim
investicijama, a koji ostalim mjerama i slučajnostima, pa je s obzirom na to teško
analizirati utjecaj dosadašnjih stranih direktnih investicija. Strane investicije imaju velik
značaj kako za zapošljavanje, tako i na održiv rast malih otvorenih gospodarstava.
Izravne strane investicije, kao i sve druge, ekonomske pojave mogu na gospodarstvo
određene zemlje djelovati pozitivno, ali i negativno. Za zemlju primatelja mogu imati
brojne koristi ukoliko ta zemlja ima kvalitetno osmišljen gospodarski plan na čijoj se
provedbi konstantno radi, dok se istovremeno struktura FDI poklapa sa gospodarskom
strategijom zemlje koja privlači strane direktne investicije. Ukoliko zemlja uvoznica
kapitala svojom ekonomskom politikom nije odredila pravo mjesto i ulogu izravnom
inozemnom investiranju u ukupnoj razvojnoj strategiji nacionalne ekonomije, razumljivo je
da će tada, umjesto pozitivnih, nastupiti negativni učinci koji se odražavaju kroz
ostvarivanje ekstra profita koristeći se obiljem radne snage.
Režim izravnih stranih investicija je u Hrvatskoj liberalan i većina poslovnih aktivnosti je
otvorena domaćim i stranim pravnim i fizičkim osobama. Pored toga, inozemnim
ulagačima Ustavom su zajamčena i određena prava. Za pojedine aktivnosti potrebno je
ispunjavanje definiranih uvjeta, poput posjedovanja potvrde o odobrenju ili drugih
dozvola. Unatoč navedenim problemima Hrvatska pripada tranzicijskim državama koje su
primile značajan ukupan iznos FDI kao i iznos stranih direktnih investicija po stanovniku.
Svakoj zemlji, pa tako i Hrvatskoj u interesu je postići što veći gospodarski rast i razvoj pa
je to još jedan razlog zašto se zemlje u razvoju odlučuju za FDI. Na navedenoj tvrdnji
temeljimo postavljenu hipotezu: Izravne investicije su pozitivno korelirane sa rastom BDP-
a, izvozom, zaposlenosti i investicijama u RH. Provedena regresijska analiza pokazala je
pozitivnu i značajnu povezanost između svih navedenih varijabli sa FDI. Dakle, izravne
strane investicije pozitivno su korelirane sa rastom BDP-a, izvozom, zaposlenosti i
investicijama. Ovim se prihvaća navedena hipoteza.
97
Na temelju provedene analize uvidjeli smo kako u Hrvatskoj dominira preuzimanje
postojećih poduzeća, brownfield od kojih strani investitori imaju značajnih koristi i iznose
milijune iz hrvatskog gospodarstva, dok je mnogo manje ulaganja s ciljem pokretanja
novih proizvodnih aktivnosti greenfield investicija, koje bi hrvatskom gospodarstvu
donijele značajne pozitivne učinke. Hrvatska bi trebala ulagati iznimne napore kako bi što
bolje iskoristila i prezentirala stranim ulagačima prednosti koje nudi kao što su: iznimno
povoljan zemljopisni položaj, prirodni resursi, educirana radna snaga i brojne druge koje
čine hrvatsko gospodarstvo jako privlačnim stranim ulagačima. Tako možemo reći da smo
utvrdili istinitost sljedeće postavljene hipoteze: U usporedbi s odabranim tranzicijskim
zemljama, Hrvatska još nije iskoristila svoj potencijal za priljev izravnih stranih
investicija. Naime, istraživanja pokazuju da se u Hrvatskoj najviše ulaže posredstvom
privatizacije odnosno 70%, dok samo 20% odlazi na greenfield ulaganja, a ostatak na
naknadna preuzimanja i dokapitalizaciju.
Što se tiče korupcije, mjerene indeksom percepcije korupcije u RH pokazuje kako je
korupcija još uvijek ozbiljan problem kad su FDI u pitanju. Prema podacima o IPK u
Hrvatskoj postavili smo hipotezu: Aktualna politička situacija i važeća zakonska regulativa
odbacuju potencijalne strane investitore iz zemlje. Jedna od najznačajnijih barijera
priljevu stranim investicijama u Hrvatskoj je njen rejting po pitanju korupcije. Provedena
regresijska analiza nije uspijela utvrditi je li postoji utjecaj između promatranih varijabli te
se ne može dokazati je li pitanje korupcije kao individualni pokazatelj odbacuje
potencijalne investitore iz zemlje ili je to pak rezultat utjecaja više njih. Dodatno,
subjektivna procjena korupcije otežava mjerenje njene zastupljenosti. Ova hipoteza u tom
smislu empirijski egzaktno nije potvrđena.
Kako bismo ukazali na kretanje kune koristili smo indeks nominalnoga efektivnog tečaja
kune kao agregatnog pokazatelja prosječne vrijednosti domaće valute prema košarici
stranih valuta. Prema tome pokazatelju postavili smo istraživačku hipotezu: Stabilnost
valutnog tečaja u pozitivnoj je vezi sa priljevom od izravnih stranih investicija odnosno
aprecijacija domaće valute negativno je kolerirana sa priljevom FDI. Na temelju
izračunatog koeficijenta korelacije ne možemo ustanoviti značajnu statističku vezu između
FDI i indeksa kune. Razlog tome može bit premale varijacije u indeksu kune ili pak
98
nedostajući broj podataka. Naime, prema istoimenom indeksu nakon 2005. ostvarivan je
blagi pad kune u odnosu na košaricu stranih valuta. Na temelju ispitanog možemo
zaključiti kako postavljena hipoteza nije dokazana.
Također smo pokušali dokazati je li visina stope poreza na dobit utječe na priljev od FDI.
Postavljena je sljedeća istraživačka hipoteza: Pozitivan priljev izravnih stranih investicija
ovisi o stopi poreza na dobit u zemlji primatelja. Manja stopa poreza na dobit
podrazumijeva i veću privlačnost stranim investitorima. Prema izračunatoj korelaciji nismo
uspjeli dovesti u vezu priljev od izravnih stranih investicija sa stopom poreza na dobit.
Dakle, visina stope poreza na dobit ne utječe bitno na investicijske odluke
multinacionalnih kompanija, niti je visoko na listi njihovih prioriteta kod izbora lokacije za
ulaganje. Možemo zaključiti kako su porezi na dobit promatrani kao pojedinačna mjera za
privlačenje inozemnih izravnih ulaganja bez većega značaja.
Na kraju smo izvršili klasifikaciju i rangiranje odabranih tranzicijskih zemalja uključujući
Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Češku, Slovačku i BiH. Uzimajući u obzir varijable:
indeks percepcije korupcije, valutni tečaj i stopu poreza na dobit usporedili smo rezultate
za 2007. i 2009. godinu. U 2007. godini Slovačka ostvaruje prvo mjesto dok 2009.
Hrvatska preuzima tu poziciju.
Dakle, tranzicijske zemlje postaju sve atraktivnije za strane investitore. Ono što je
nepovoljno, kada govorimo o ulaganjima u tranzicijske zemlje je vrsta ulaganja u te
zemlje. Odnosno, još uvijek je premalo poželjnih greenfield ulaganja, ulaganja u izvozno
orijentirane projekte, ulaganja u proizvodnju, koja donose nove vrijednosti, veću
zaposlenost i naposljetku gospodarski rast. U tranzicijskim zemljama još uvijek
prevladavaju ulaganja povezana s procesom privatizacije i jeftinijom radnom snagom.
Može se zaključiti kako je Hrvatska na dobrom putu da postane privlačna stranim
investitorima. Pri tom se misli na veći priljev izravnih stranih investicija, ali i na njihovu
veću kvalitetu kako bi ostvarivale multiplikativne efekte na cjelokupno gospodarstvo.
Ekonomska transformacija, smanjenje korupcije, transparentnost, rast i razvoj svake zemlje
99
u prvom redu temelje se na specifičnim nacionalnim prednostima, a koje Hrvatska treba
iskoristiti.
Iz svega proizlazi da bi adekvatna strategija za privlačenje inozemnih ulaganja u Hrvatsku
trebala biti:
¾ privlačenje investicija u visokotehnološke grane koje omogućuju zapošljavanje i
poboljšanje platnobilančne pozicije, tzv. greenfield investicije,
¾ smanjivanje političkog rizika uz istodobno podržavanje slobodnog tržišnog
natjecanja i demokracije. Donošenje kvalitetnih zakona, koji se neće često
mijenjati, niti će se na više različitih načina interpretirati,
¾ pravni sustav mora biti transparentan i nekorumpiran.
Skori ulazak u EU znači prekretnicu u pogledu povećanog zanimanja stranih ulagača za
ulaganja u RH, te predstavlja još jednu od brojnih prednosti koje bi Hrvatska trebala
iskoristiti u privlačenju stranih direktnih investicija.
100
Sažetak/Summary
Sažetak
Ovaj rad se bavi istraživanjem o kretanju izravnih stranih investicija u Republici Hrvatskoj u odnosu na odabrane tranzicijske zemlje. Izvršili smo analizu utjecaja priljeva od izravnih stranih investicija na stopu rasta BDP-a, na izvoz, zaposlenost i investicije u Hrvatskoj. Utvrđeno je da povezanost između odabranih varijabli i FDI postoji i da je kao takva značajna. Nadalje, Hrvatska nije uspijela iskoristiti svoje potencijale u smislu privlačenja stranih investitora. Također, uzimajući u obzir različite varijable kao što su priljev od FDI, indeks percepcije korupcije, valutni tečaj i stopu poreza na dobit, na temelju Cluster metode i PROMETHEE metode izvršili smo klasifikaciju i rangiranje odabranih zemalja.
Summary
This paper deals with the study of foreign direct investments in Croatia in relation to selected countries in transition. We performed an analysis of the impact of inflows of foreign direct investment on the growth rate of GDP, to exports, employment and investments in Croatia. It was found that the correlation between selected variables and FDI exists and that as such is significant. Furthermore, Croatia has managed to exploit their potential in terms of attracting foreign investors. Also, taking into consideration different variables such as inflow of FDI, corruption perceptions index, exchange rate and the corporate tax rate, based on the Cluster method and the PROMETHEE method we performed the classification and ranking of selected countries.
101
Literatura
1. Agosin, M. R., DunningG, J. H., Economou, P., Ernst, D.: Internacional Investment
Agreements: Key Issues, Volume III, United Nations, New York and Geneva, 2005.
2. Babić, M.: Makroekonomija, 10. izdanje, Mate, Zagreb, 1998.
3. Babić, A.: Pufnik, A., Stučka, T.: Teorija i stvarnost inozemnih izravnih ulaganja u
svijetu i u tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na Hrvatsku, 2001.,
<http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-009.pdf> (13.03.2011.)
4. Bađun, M.: Kvaliteta javnog upravljanja i ekonomski rast - Hrvatska u kontekstu
pridruživanja Europskoj Uniji, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2005.,
< http://bib.irb.hr/datoteka/204249.EBaun_-_magisterij.pdf> (01.07.2011.)
5. Blanchard, O.: Makroekonomija, 3. izdanje, Mate, Zagreb, 2005.
6. Bilas, V.: Poticanje inozemnih izravnih ulaganja i konkurencija među zemljama,
Zbornik Ekonomskog fakulteta, Zagreb, br.4, 2006., <hrcak.srce.hr/file/16831>
(13.03.2011.)
7. Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Serija
članaka u nastajanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, br.06-13, 2006.,
<http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf> (13.03.2011.)
8. Bogdan, Ž.: Utjecaj FDI-ja na gospodarski rast europskih tranzicijskih zemalja,
Serija članaka u nastajanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, br.09-06,
2009., <http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2009-06.pdf> (22.03.2011.)
9. Buljan, R.. Marketinški koncept Hrvatske obnove, Zbornik radova, Fakultet
ekonomije i turizma, Pula, 1996.
10. Centar za poduzetništvo, Zagreb, <http://www.czp.hr/> (26.03.2011.)
11. Cvijanović, V.: Strane investicije u zemljama NATO-a, Ekonomski fakultet.,
Zagreb, 2007.
12. Cvijanović, V., Kušić, S.: Izravna strana ulaganja kao izvori financiranja
investicija: usporedna analiza tranzicijskih ekonomija s primjerom Republike
Hrvatske, Financijska teorija i praksa, 2002.,
<http://www.ijf.hr/FTP/2002/4/cvijanovic-kusic.pdf > (17.03.2011.)
13. Dabić, M.: Međunarodni transfer tehnologije i položaj Republike Hrvatske u
međunarodnoj razmjeni, Doktorska disertacija, Zagreb, 2000.
102
14. Družić, G.: Izravna inozemna ulaganja i ekonomski razvoj Hrvatske, Zagreb, 2009.,
<http://www.staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_614.pdf>(16.03.2011)
15. Dubravčić, D.: Ekonomika korupcije, Izvorni znanstveni članak, Zagreb 2001.,
< hrcak.srce.hr/file/29272> (01.07.2011)
16. Gadžić, M.: Izravne strane investicije u zemljama u tranziciji, Doktorski rad,
Ekonomski fakultet, Split, 1997.
17. Gospodarska kretanja, Zagreb, 2011., <http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/20918.pdf>
(16.03.2011.)
18. Hrvatski fond za privatizaciju prema Narodnim novinama Republike Hrvatske br.
73/00
19. Hrvatska gospodarska diplomacija, <www.hgd.hr> (26.03.2011.)
20. Hrvatska narodna banka, <http://www.hnb.hr> (12.03.2011.)
21. http://www.dzs.hr/, različiti numerički podaci
22. http://www.eukonomist.com
23. http://www.hgk.hr, različiti numerički podaci
24. http://www.mfin.hr, različiti numerički podaci
25. http://www.poslovni.hr
26. http://www.unctad.org, različiti numerički podaci
27. Indeks percepcije korupcije, <http://www.transparency.org> (05.05.2011)
28. Izravna ulaganja i njihov utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, Okrugli stol, Zagreb,
2004., <http://www.ijf.hr/FTP/2005/2/bratic.pdf> (16.03.2011.)
29. Izvješće o globalnoj konkurentnosti, <http://www3.weforum.org> (31.03.2011.)
30. Jošić, M.: Inozemna izravna ulaganja u funkciji izvoza: Slučaj Hrvatske, Zbornik
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Izvorni znanstveni rad, 2008.,
<http://bib.irb.hr/datoteka/374316.zef6_mjosic.pdf> (17.03.2011)
31. Kulaš, M.: Poticanje inozemnih izravnih ulaganja u Republiku Hrvatsku,
<http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/20162.pdf> (22.03.2011.)
32. Lovrinčević, Ž., Buturac, G., Marić, Z.: Priljev inozemnog kapitala - Utjecaj na
domaće investicije i strukturu robne razmjene, Ekonomski pregled, Izvorni
znanstveni članak, 2005., <hrcak.srce.hr/file/24753> (22.03.2011.)
33. Lovrinčević, Ž., Marić, Z., Mikulić, D.: Priljev inozemnog kapitala – Utjecaj na
nacionalnu štednju, domaće investicije i bilancu plaćanja tranzicijskih zemalja
103
srednje i istočne Europe, Ekonomski pregled, Izvorni znanstveni rad, 2005.,
<hrcak.srce.hr/file/15402> (22.03.2011.)
34. Lovrinčević, Ž., Mikulić, D., Marić, Z.: Efikasnost investicija i FDI – Stara priča,
nove okolnosti, Ekonomski pregled, Izvorni znanstveni rad, 2004.,
<hrcak.srce.hr/file/22583> (22.03.2011.)
35. Letnić, R.: Izravna strana ulaganja u zemlje u tranziciji, Magistarski rad, Split,
2009.
36. Marić, Z.: Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih
poduzeća, Doktorska disertacija, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2008.
37. Marijanović, G., Crnković, L., Pavlović, D.: Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja
na robnu razmjenu Republike Hrvatske, Ekonomski vjesnik, Izvorni znanstveni
članak, 2009., <hrcak.srce.hr/file/73916> (16.03.2011.)
38. Nacionalno vijeće za konkurentnost, <http://www.konkurentnost.hr> (05.04.2011.)
39. Nikolić N., Fredotović M., Pećarić M.: Strategy And Policy Towards FDI In The
Republic Of Croatia Real Estate Valuation And Investment”, Vilnus Gediminas
Technical University, Vilnus, Lithvania 1998.
40. Pavlović, D.: Utjecaj visine poreza na dobit na priljev inozemnih ulaganja,
Ekonomski pregled, Stručni članak, 2007., <hrcak.srce.hr/file/28149>
(22.03.2011.)
41. Pivac, S.: Statističke metode, e-nastavni materijali, Ekonomski fakultet u Splitu,
Split, 2010.
42. Poslovni navigator, <www.business-navigator.biz> (05.04.2011.)
43. Previšić, J., Ozretić-Došen, Đ., Međunarodni marketing, Masmedia, Zagreb, 1999.
44. Razvoj investicijskog okružja - Hrvatska <http://www.icpr3.org/hr/> (23.03.2011.)
45. Rozga, A.: Statistika za ekonomiste, e-nastavni materijali, 3. izmijenjeno izdanje,
Ekonomski fakultet u Splitu, Split, 2003.
46. Sisek, B.: Strane izravne investicije u Hrvatskoj - razlozi neuspjeha, Zbornik
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 3., 2005.
47. Statistički ljetopis Republike Hrvatske
48. Struktura i dinamika investicija, inozemne investicije u RH,
<http://web.efzg.hr/dok/MGR/tboras/Struktura%20i%20dinamika%20investicija,%
20FDI.pdf> (01.04.2011.)
104
49. Svjetska banka, Doing Business 2011., <http://www.doingbusiness.org>
(01.04.2011.)
50. Svjetska trgovinska organizacija, < http://www.wto.org/> (01.07.2011.)
51. Škreb, M., Stručka, T.: Kako istinski pokrenuti Hrvatsku? Od shopping liste k
prioritetima, uz smanjenje renti, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta,
Zagreb, 2007.
52. Škudar, A.: Učinci od izravnih ulaganja u Hrvatsku, Carinski vjesnik No 5., 2005.
53. Vickov, D.: Hrvatska kao lokacija za direktna strana ulaganja: Barijere
ulaganjima i mjere za njihovo uklanjanje, Magistarski rad, Split, 2009.
54. Vukušić, J.: Inozemna izravna ulaganja u tranzicijskim zemljama Jugoistočne
Europe, Magistarski rad, Ekonomski fakultet, Split, 2007.
55. Zelenika, R.: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, 4.
izdanje, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2000.
56. Žigman, A.: Strategija prema prihvaćanju izravnih inozemnih investicija u
kontekstu prilagođavanja kriterijima EU, dio studije Hrvatska u 21 stoljeću,
strategija Međunarodne integracije, Hrvatska Vlada 2002.
105
Popis slika i tablica
Slike Slika 1 : Začarani krug Hrvatske gospodarske nerazvijenosti…………………………….35
Slika 2 : Najproblematičniji faktori prilikom otvaranja posla u Hrvatskoj za 2011. ……..36
Slika 3 : FDI priljevi u RH u razdoblju od 1995. do 2010. (u mil EUR)………………....47
Slika 4 : Udio FDI u BDP-u (%) u razdoblju od 1995. do 2009…………………………..47
Slika 5 : Izravne strane investicije u RH po sektorima u razdoblju od 1993. do III. kvartala
2010. (u %)……………………………………………………………………………...…48
Slika 6 : Izravne strane investicije u RH po zemljama porijekla u razdoblju od 2000. do III.
kvartala 2010. (u mil. EUR)……………………………………………………………….49
Slika 7 : FDI po stanovniku u nekim tranzicijskim zemljama u razdoblju od 2000.- 2009.
(u EUR)……………………………………………………………………………………50
Slika 8 : Kretanje FDI u Hrvatskoj (u mil EUR)…………………………………………..51
Slika 9 : IPK Hrvatske kroz godine………………………………………………………..59
Slika 10 : Dijagram rasipanja FDI i IPK u Republici Hrvatskoj u promatranom razdoblju
…………………………………………………………………………………………..…60
Slika 11 : Indeks nominalnog efektivnog tečaja kune od 2000. do 2010………………….62
Slika 12 : Kretanje FDI u Sloveniji (u mil. EUR)………………………………………....64
Slika 13 : IPK Slovenije kroz godine……………………………………………….……..65
Slika 14 : FDI priljevi u Sloveniji u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)….66
Slika 15 : Kretanje FDI u Mađarskoj (u mil. EUR)……………………………………….68
Slika 16 : IPK Mađarske kroz godine……………………………………………………..69
Slika 17 : FDI priljevi u Mađarskoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)...70
Slika 18 : Kretanje FDI u Češkoj (u mil. EUR)…………………………………………...72
Slika 19 : IPK u Češkoj kroz godine………………………………………………………73
Slika 20 : FDI priljevi u Češkoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)…….74
Slika 21 : Kretanje FDI u Slovačkoj (u mil. EUR)………………………………………..76
Slika 22 : IPK u Slovačkoj kroz godine…………………………………………………...77
Slika 23 : FDI priljevi u Slovačkoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine (u mil. EUR)…78
Slika 24 : Kretanje FDI u BiH (u mil. EUR)………………………………………………80
106
Slika 25 : IPK u BiH kroz godine………………………………………………………….81
Slika 26 : FDI priljevi u BiH u razdoblju od 2000. do 2010. godine (u mil. EUR)……….82
Slika 27 : Klasifikacija 2009. (hijerarhijska metoda)……………………………………...85
Slika 28 : Klasifikacija 2009. (hijerarhijska metoda)………………………………….…..87
Slika 29 : Rangiranje odabranih zemalja pomoću PROMETHEE metode za 2007……....90
Slika 30 : Rangiranje odabranih zemalja pomoću PROMETHEE metode za 2009……....91
Slika 31: FDI po stanovniku u odabranim tranzicijskim zemljama u 2007. i 2009. (u
EUR)……………….……………………………………………………………………....93
Tablice Tablica 1 : Porezne povlastice na visinu ulaganja…………………………………………32
Tablica 2 : Usporedni prikaz rezultata Doing Business 2010. i Doing Business 2011. za
Hrvatsku…………………………………………………………………………………...39
Tablica 3 : Kreditni rejting zemalja Srednje, Jugoistočne i Istočne Europe………………42
Tablica 4 : Stanje međunarodnih ulaganja – izravna ulaganja u Hrvatskoj……………….46
Tablica 5 : Eksponencijalni trend………………………………………………………….51
Tablica 6 : Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s BDP-om kao zavisnom varijablom...52
Tablica 7 : Ocijenjeni regresijski model gdje BDP (u mil. EUR) ovisi o FDI (u mil.
EUR)……………………………………………………………………………………….53
Tablica 8 : Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s izvozom kao zavisnom varijablom...53
Tablica 9 : Ocijenjeni regresijski model gdje izvoz (u mil. $) ovisi o FDI (u mil.
EUR)……………………………………………………………………………………….54
Tablica 10 : Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s investicijama kao zavisnom
varijablom………………………………………………………………………………….54
Tablica 11 : Ocijenjeni regresijski model gdje investicije (u mil. HRK) ovisi o FDI (u mil.
EUR)……………………………………………………………………………………….55
Tablica 12 : Osnovni podaci o ocijenjenom modelu s prosječnim brojem zaposlenih kao
zavisnom varijablom………………………………………………………………………55
Tablica 13 : Ocijenjeni regresijski model gdje prosječan broj zaposlenih ovisi o FDI (u mil.
EUR)……………………………………………………………………………………….56
107
Tablica 14 : Koeficijent korelacije između FDI (u mil. EUR) i IPK U RH……………….60
Tablica 15 : Koeficijenti korelacije između FDI i Indeksa nominalnog efektivnog tečaja
kune u Hrvatskoj…………………………………………………………………………..63
Tablica 16 : Eksponencijalni trend………………………………………………………...64
Tablica 17 : Stopa poreza na dobit u Sloveniji u razdoblju od 2000. do 2010. godine……66
Tablica 18 : Koeficijenti korelacije između FDI, CPI i poreza na dobit u Sloveniji……...67
Tablica 19 : Kubični trend………………………………………………………………....68
Tablica 20 : Stopa poreza na dobit u Mađarskoj u razdoblju od 2000. do 2010…………..70
Tablica 21 : Koeficijenti korelacije između FDI, CPI i poreza na dobit u Mađarskoj…….71
Tablica 22 : Eksponencijalni trend………………………………………………………...72
Tablica 23 : Stopa poreza na dobit u Češkoj u razdoblju od 2000. do 2010. godine……...74
Tablica 24 : Koeficijenti korelacije između FDI, CPI i poreza na dobit u Češkoj………...75
Tablica 25 : Kubični trend………………………………………………………………....76
Tablica 26 : Stopa poreza na dobit u Slovačkoj u razdoblju od 2000. do 2010. godine…..78
Tablica 27 : Koeficijenti korelacije između FDI, CPI i poreza na dobit u Slovačkoj……..79
Tablica 28 : S-krivulja trend……………………………………………………………….80
Tablica 29 : Stopa poreza na dobit u BiH u razdoblju od 2003. do 2010. godine………...81
Tablica 30 : Koeficijenti korelacije između FDI, CPI i poreza na dobit u BiH…………...83
Tablica 31 : Klasifikacija 2007. (metoda k-prosjeka)……………………………………..85
Tablica 32 : Klasifikacija 2007. (metoda k-prosjeka) (ANOVA testiranje)………………86
Tablica 33 : Klasifikacija 2009. (metoda k-prosjeka)……………………………………..87
Tablica 34 : Klasifikacija 2009. (metoda k-prosjeka) (ANOVA testiranje)………………88
Tablica 35 : Ponderi i vrsta kriterija za sve zemlje u 2007. godini………………………..89
Tablica 36 : Ponderi i vrsta kriterija za sve zemlje u 2009. godini………………………..90
Tablica 37 : Stope poreza na dobit po odabranim zemljama u 2007. i 2009……………...93
Tablica 38 : Koeficijenti korelacije između FDI per capita i prosječne stope poreza na dobit
u odabranim tranzicijskim zemljama u 2007……………………………………………...94
Tablica 39 : Koeficijenti korelacije između FDI per capita i prosječne stope poreza na dobit
u odabranim tranzicijskim zemljama u 2009……………………………………………...94
