Analiza Plaća 2014

Zagreb, prosinac 1420 .

Se

tudij

Završno izvješće istraživačkog projekta:

Analiza plaća u javnom

i privatnom sektoru u Hrvatskoj

e I z

Završno izvješće istraživačkog projekta: ANALIZA PLAĆA U JAVNOM I PRIVATNOM SEKTORU U HRVATSKOJ

Naručitelj istraživanja:

Ministarstvo financija Republike Hrvatske

Voditelj istraživanja:

dr. sc. Danijel Nestić

Suradnici:

Ivica Rubil

dr. sc. Iva Tomić

Zagreb, prosinac 2014.

i

Predgovor Ovo izvješće prikazuje rezultate istraživanja u okviru projekta „Analiza plaća u javnom i privatnom sektoru u Hrvatskoj“ koje je Ekonomski institut, Zagreb proveo za potrebe Ministarstva financija. Istraživanje ima za cilj usporediti stanje i kretanje plaća u javnom i privatnom sektoru. Analiza plaća temelji se na individualnim podacima Ankete o radnoj snazi. Razmatrale su se plaće u tri ključna sektora: i) privatni sektor, ii) sektor poduzeća u državnom vlasništvu i iii) javni sektor (zaposleni kod države kao poslodavca u sektorima javne administracije, obrazovanja i zdravstva). Razmotrene su razlike u prosječnoj visini plaća, distribuciji plaća, te razlike u plaćama po obrazovnoj strukturi i drugim relevantnim čimbenicima. Budući da se struktura plaća po sektorima mijenja vrlo malo iz godine u godinu, ova je analiza uključila razmatranje stanja samo u tri izabrane godine, u 2004., 2008. i 2012., za koje vjerujemo da mogu dati dobar uvid u trendove posljednjih desetak godina. Prezentirani rezultati mogu se smatrati tek jednim od koraka u sveobuhvatnoj analizi razlika u plaćama i strukturi zaposlenosti između različitih sektora vlasništva koju je potrebno napraviti u cilju kvalitetnijeg vođenja politike plaća u Hrvatskoj, kako u javnom sektoru, tako i ukupno, na razini nacionalne ekonomije. Za upotpunjavanje sadašnje analize razlika u plaćama između privatnog i javnog sektora potrebni su detaljni individualni podaci o plaćama i ostalim primanjima iz administrativnih baza podataka, poput podatka iz Porezne uprave, iz JOPPD obrasca (Izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja) ili COP-a (Centralnog obračuna plaća). Vjerujemo da će ovdje prikazani rezultati istraživanja biti korisni nositeljima ekonomske politike i kao takvi dobra polazna osnova za definiranje budućih istraživačkih zadataka koji bi se trebali temeljiti na detaljnim administrativnim podacima.

Iako smo nastojali rezultate istraživanja prikazati vrijednosno neutralno, moguće je da će se u izvješću pojaviti i određene normativne tvrdnje koje tada treba smatrati stavovima autora izvješća, a ne nužno institucija koje su povezana uz istraživanje, odnosno Ekonomskog instituta, Zagreb ili Ministarstva financija. Uz sve napore suradnika na projektu da prikažu točne i precizne rezultate, moguće je da su u izvješću ostale određene pogreške ili nejasnoće, za što suradnici preuzimaju odgovornost i obvezu da ih isprave u kasnijim verzijama izvješća.

ii

Sadržaj

str.

Sažetak glavnih rezultata ................................................................................................................... 1 1. Uvod ...................................................................................................................................................... 3

1.1. Motivacija za istraživanje ............................................................................................................................ 3 1.2. Cilj istraživanja ................................................................................................................................................. 3 1.3. Izvori podataka - Anketa o radnoj snazi ............................................................................................... 3 1.4. Ograničenja istraživanja na bazi anketnih podataka ..................................................................... 4

2. Osnovni pokazatelji zaposlenosti u javnom i privatnom sektoru .................................. 5 2.1. Definicija sektora ............................................................................................................................................. 5 2.2. Struktura zaposlenosti .................................................................................................................................. 5 2.3. Dobna i spolna struktura zaposlenika .................................................................................................... 6 2.4. Obrazovna struktura zaposlenika ............................................................................................................ 7 2.5. Iskustvo i vođenje ............................................................................................................................................. 8 2.6. Odsutnost s posla/bolovanje ....................................................................................................................... 9 2.7. Vrsta ugovora i veličina poslodavca ..................................................................................................... 10 2.8. Zanimanje i djelatnost ................................................................................................................................ 11

3. Analiza plaća prema različitim sektorima vlasništva ...................................................... 13 3.1. Sati rada i visina plaća ............................................................................................................................... 13 3.2. Relativne plaće ............................................................................................................................................... 14 3.3. Mjere nejednakosti ....................................................................................................................................... 16 3.4. Plaće prema spolu ........................................................................................................................................ 16 3.5. Plaće prema razini obrazovanja ............................................................................................................ 17 3.6. Plaće prema skupinama zanimanja ..................................................................................................... 19

4. Regresijska analiza ....................................................................................................................... 21 5. Rezultati dekompozicije jaza u plaćama između javnog i privatnog sektora .......... 22 Literatura.............................................................................................................................................. 25 Dodatak 1: Usporedbe zaposlenosti i plaća prema podacima iz Godišnjeg izvještaja o zaposlenima i isplaćenoj plaći Državnog zavoda za statistiku ......................................................... 26 Dodatak 2: Rezultati regresijske analize plaća ..................................................................................... 29 Dodatak 3: Grafički prikazi rezultata dekompozicije jaza u plaćama između javnog i privatnog sektora ............................................................................................................................................... 35 Dodatak 4: Grafički prikaz distribucije plaća u javnom i privatnom sektoru 2004., 2008., i 2012. ....................................................................................................................................................................... 39

1

Sažetak glavnih rezultata

Ovim je istraživanjem obuhvaćena usporedba stanja i kretanja plaća u javnom sektoru, sektoru

poduzeća u državnom vlasništvu i privatnom sektoru. Zaposleni u ustanovama i organizacijama u

državnom vlasništvu u djelatnostima javne administracije, obrazovanja i zdravstva definirani su

kao zaposleni u javnom sektoru. Poduzeća u državnom vlasništvu su poslovni subjekti u većinskom

državnom vlasništvu koje se bave drugim djelatnostima osim triju djelatnosti kojima se bavi javni

sektor. Zaposleni u pravnim subjektima u privatnom vlasništvu čine privatni sektor. Osnovni izvor

podatka za istraživanje je Anketa o radnoj snazi (ARS), odnosno pojedinačni podaci za zaposlenike

koji su prikupljeni anketom. Usporedba uključuje 2004., 2008. i 2012. godinu, pri čemu je 2012.

posljednja godina za koju su bili raspoloživi anketni podaci na individualnoj razini u trenutku

provedbe istraživanja.

Anketni podaci pokazuju da se udio zaposlenih u javnom sektoru ponešto smanjio između 2004. i

2008., ali se povećao između 2008. i 2012. Udio zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu se

smanjuje u promatranom razdoblju, kako zbog privatizacije, tako i zbog restrukturiranja.

Zaposlenici u privatnom sektoru u prosjeku su za više od 5 godina mlađi u odnosu na zaposlene u

javnom sektoru ili poduzećima u državnom vlasništvu i ta je dobna razlika ponešto povećana

zadnjih godina. Udio žena zaposlenih u javnom sektoru veći je od 2/3, ali je zato njihov udio među

zaposlenima u poduzećima u državnom vlasništvu manji od 1/3. Udio žena zaposlenih u privatnom

sektoru u cijelom se razdoblju kretao oko 45 posto. Najveću razinu obrazovanja posjeduju

zaposleni u javnom sektoru, gdje je udio zaposlenih sa završenim sveučilišnim obrazovanjem

(preddiplomski, diplomski ili poslijediplomski studij) iznosio preko 30 posto u 2012., dok je taj

udio u privatnom sektoru bio oko 10 posto. Što se tiče iskustva, odnosno godina staža, primjetno je

da u prosjeku najdulji staž imaju zaposlenici u poduzećima u državnom vlasništvu (24 godine u

2012.). Staž kod trenutnog poslodavca isto je tako najveći u državnim poduzećima (19 godina),

nešto malo je manji u javnom sektoru (17 godina), a najmanji u privatnom sektoru (11 godina), što

ukazuje da je privatni sektor daleko dinamičniji u pogledu tokova u i iz zaposlenosti. U pogledu

broja rukovodećih pozicija, pokazuje se da javni sektor i državna poduzeća imaju veći broj osoba

zaposlenih na rukovodećim pozicijama nego privatni sektor. Javni sektor, u odnosu na privatni ima

i nešto veći stupanj odsutnosti s posla bilo zbog bolovanja, osobnih razloga, rodiljnog ili drugog

dopusta. U pogledu sati rada, u prosjeku se najveći broj sati na tjednoj razini odrađuje u privatnom

sektoru.

U sektorskoj usporedbi mogu se primijetiti značajne razlike u visini neto plaća. Prosječna neto

plaća po satu rada je u javnom sektoru bila za oko 25 posto veća nego u privatnom sektoru. U

slučaju poduzeća u državnom vlasništvu, prosječna je plaća bila između 17 i 21 posto veća nego u

privatnom sektoru, ovisno o promatranoj godini. Ovakav se pokazatelj jaza u prosječnim plaćama

između javnog i privatnog sektora naziva još i „neprilagođenim“ jazom jer se ne uzima u obzir

obrazovna struktura, iskustvo i druge karakteristike zaposlenika. U razdoblju krize, između 2008. i

2012., privatni je sektor prošao lošije u pogledu plaća, tako da se prednost javnog sektora i sektora

poduzeća u državnom vlasništvu u prosječnim plaćama u odnosu na privatni sektor ponešto

povećala u tom razdoblju. Nejednakost u raspodjeli plaća u privatnom sektoru veća je nego u dva

sektora s dominantnim državnim vlasništvom. Između 2004. i 2012. smanjene su razlike između

najbolje plaćenih poslova i srednje plaćenih poslova u javnom sektoru, za razliku od privatnog

sektora, što ukazuje da postoji egalitarna tendencija u javnom sektoru te ostaje pitanje utjecaja

takve tendencije na motivaciju za rad kod osoba s višim plaćama.

2

U pogledu usporednih plaća prema razinama obrazovanja, pokazuje se da u javnom sektoru postoji

premija na plaće u odnosu na privatni sektoru na svim razinama obrazovanja iznad osnovne škole,

osim kod završenog visokog obrazovanja. Nepostojanje pozitivne premije na sveučilišnoj razini

obrazovanja, kao i visokoj nesveučilišnoj razini u 2012. godini, sugerira da je povrat na (visoko)

obrazovanje nešto viši u privatnom sektoru. U slučaju poduzeća u državnom vlasništvu, vidljiva je

viša razina prosječnih plaća u odnosu na privatni sektor na svim stupnjevima obrazovanja i u svim

godinama, osim za sveučilišno obrazovanje u 2008.

Osim usporedbe prosječnih plaća po sektorima i prema pojedinačnim karakteristikama (npr.

obrazovanje, staž), moguće je razmatrati sektorske razlike nakon što se istovremeno uzmu u obzir

sve poznate relevantne karakteristike zaposlenika i radnih mjesta. Takav se pokazatelj jaza u

plaćama između javnog i privatnog sektora naziva još i „prilagođeni“ jaz. Prilagodba jaza

napravljena je na dva načina, i) regresijskom analizom gdje se kao zavisna varijabla pojavljuje

razina plaća, a kao nezavisne varijable brojne karakteristike zaposlenika ili radnog mjesta, a kao

pokazatelj jaza uzima se vrijednost koeficijenta uz pokazatelj sektora zaposlenja; te ii) Oaxaca-

Blinderovom dekompozicijom jaza gdje se premija na plaću za rad u jednom sektoru računa kao

neobjašnjeni dio razlika u plaćama između sektora. Rezultati su slični u oba slučaja. Premija na

plaće za rad u javnom sektoru u odnosu na privatni sektor, nakon što se kontrolira za sve

raspoložive razlike u karakteristikama zaposlenika i radnih mjesta, iznosila je oko 10 posto u 2004.

godini, da bi do 2008. godine ta premija pala na oko 6 posto te se dodatno smanjila na 5 posto do

2012. godine. Premija na plaće zbog rada u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na

privatni sektor bila je 2004. približno ista kao i u javnom sektoru, oko 10 posto, ali se sporije

smanjivala, tako da je 2012. ostala na razini od oko 7 posto. Iako precizne međunarodne usporedbe

sektorskog jaza u plaćama za sada nisu moguće, okvirne usporedbe s istraživanjem de Castro, Salto

i Steinera (2013) za zemlje EU pokazuju da je jaz u Hrvatskoj približno na razini prosjeka za zemlje

EU ako se promatra jaz između javnog i privatnog sektora, odnosno nešto veći od prosjeka ako se

promatra jaz u plaćama između poduzeća u državom vlasništvu i privatnog sektora.

3

1. Uvod

1.1. Motivacija za istraživanje

Javni sektor obično obuhvaća znatan dio ukupne zaposlenosti, a određivanje plaća u javnom

sektoru putem svog demonstracijskog učinka na ostale sektore ima implikacije za cjelokupno

funkcioniranje tržišta rada. Usporedba razine plaća između javnog i privatnog sektora može pružiti

važne informacije za razumijevanje određenog tržišta rada, ali i za ocjenu politike plaća. Međutim,

prilikom takvih usporedbi treba biti posebno oprezan. Javni sektor često pruža one usluge (ili

proizvode) koje ne pruža privatni sektor. Mnoga zanimanja koja postoje u javnom sektoru teško je

ili nemoguće pronaći u privatnom sektoru, a znanja i vještine potrebne za obavljanje posla mogu se

značajno razlikovati. Također, mehanizmi određivanja plaća se često temelje na različitim

kriterijima u privatnom i javnom sektoru. Stoga usporedbu razine plaća između sektora ne treba

promatrati na razini običnih prosjeka, nego je radi pouzdanijih zaključaka potrebno uzeti u obzir

što više karakteristika zaposlenika i poslova kako bi se uspoređivale plaće i naknade za što sličnije

poslove i zanimanja koji iziskuju usporedive kompetencije.

Dosadašnja istraživanja o razlikama u plaćama između javnog i privatnog sektora u Hrvatskoj su

rijetka, ali ne i nepostojeća. Tako Nestić (2005.) na podacima Ankete o radnoj snazi za 2003.

pronalazi da je prosječna premija na plaće u javnom sektoru, nakon kontrole za relevantne opažene

karakteristike, oko devet posto, dok se premija smanjuje s povećanjem razine plaća i razine

obrazovanja. Rubil (2013.) ukazuje na postojanje premije plaća u javnom sektoru, na razini oko 25

posto u 2008. i 2011, dok se povećanje premije plaća u krizi nije pokazalo značajnim. Nikolić, Rubil

i Tomić (2014.), također koristeći podatke Ankete o radnoj snazi, ukazuju na postojanje pozitivne

premije na plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj, ali i da je jaz u plaćama između javnog i privatnog

sektora bio unutar uobičajenog raspona procjena za zemlje EU. Međutim, ovdje treba naglasiti da

spomenute studije koriste različite metodologije i definicije javnog sektora, zbog čega se pojavila

potreba za jednim cjelovitijim istraživanjem koje će obuhvati duže razdoblje.

1.2. Cilj istraživanja

Glavni je cilj ovog istraživanje usporedba stanja i kretanja plaća u javnom i privatnom sektoru na

osnovi podatka iz Ankete o radnoj snazi (ARS), točnije na osnovi pojedinačnih podataka za

zaposlenike koji su prikupljeni ovom anketom a koju redovito provodi Državni zavod za statistiku

(DZS).

1.3. Izvori podataka - Anketa o radnoj snazi

Anketa o radnoj snazi je statističko istraživanje koje se provodi s ciljem prikupljanja ažurnih

informacija o stanju i tokovima na tržištu rada na području cijele Hrvatske i tijekom cijele godine.

Rezultati se u novije vrijeme objavljuju na tromjesečnoj razini (prije 2007. oni su se objavljivali

samo na polugodišnjoj razini), a nešto detaljniji rezultati dostupni su i na godišnjoj razini. Sama

anketa je metodološki usklađena sa zahtjevima Eurostata, a ključne definicije zaposlenosti,

nezaposlenosti i aktivnosti slijede preporuke Međunarodne organizacije rada. Uz brojna druga

pitanja koja se tiču ekonomske aktivnosti ispitanika, njihovog obrazovanja, demografskih

4

karakteristika i radnog mjesta, Anketa sadrži i pitanje o iznosu neto plaće na glavnom poslu, kao i

pretežno vlasništvo ustanove zaposlenja. Upravo su odgovori na to pitanje omogućili da se anketa

koristi za usporedbu plaća ovisno o karakteristikama pojedinca i sektoru zaposlenja.

Uzorak ARS-a čini oko 5600 stambenih jedinica u svakom tromjesečju. Anketiraju se svi članovi

kućanstava koji stalno žive u izabranim stambenim jedinicama. Dio kućanstava odbija sudjelovati

u anketi ili nisu dostupna u odgovarajućem razdoblju, što smanjuje broj stvarno anketiranih

kućanstava. Uzorak stambenih jedinica rotira se po načelu 2-(2)-2, što znači da se članovi

kućanstava na izabranoj adresi anketiraju u dva uzastopna tromjesečja, zatim se izostavljaju iz

uzorka u iduća dva tromjesečja, te ponovno anketiraju u još dva uzastopna tromjesečja. Takav

način uzorkovanja omogućuje veću stabilnost u anketnom praćenju tokova na tržištu rada.

Međutim, u našem istraživanja koje je pripremljeno na godišnjoj razini kompilacijom četiri

tromjesečne ankete to čini određeni problem zbog mogućnosti da se neke osobe u uzorku pojave

više puta, a neke samo jednom. Zbog toga su iz uzorka isključene svi popisni krugovi koji se u

uzroku pojavljuju više puta tijekom godine, a time su posredno isključne i sve anketirane osobe

koje bi se u uzorku mogle pojaviti više puta tijekom jedne godine.

Glavni predmet usporedbe je neto plaća. To je iznos za koji je intervjuirana osoba rekla da

uobičajeno prima za svoj rad na svom glavnom poslu na mjesečnoj razini. Radi što bolje usporedbe,

istraživanje je fokusirano na plaće zaposlenika. Drugim riječima, iz analize su isključeni samostalni

poljoprivrednici, obrtnici i druge samostalne djelatnosti. Naime, ove djelatnosti u sebi sadrže i

komponentu samostalnog djelovanja i odlučivanja, što znači da dio zarade predstavlja dohodak s

osnova poduzetništva, a samo jedan dio je plaća za obavljeni rad. Osim toga, kod samostalnih

djelatnosti pojavljuju se znatno veće varijacije u broju radnih sati i vrijednosti obavljenog posla.

Kada bi one bile uključene u privatni sektor, to bi moglo iskriviti ključne usporedne podatke do

kojih se pokušalo doći u istraživanju - razlike u naknadi za obavljeni nesamostalni rad između

javnog i privatnog sektora.

U konačnici je istraživanje bazirano na uzorku od 7.821 anketiranog zaposlenika u 2004. godini,

5.075 zaposlenika u 2008. godini i 3.719 zaposlenika u 2012. godini. Razlog za pad veličine uzorka

između 2004. i 2008. je drugačiji načini izbora uzroka u 2004, kada nije bilo rotacije uzroka, već se

jedno kućanstvo u uzroku pojavljivalo samo jednom tijekom godine, pa nije bilo niti isključivanja

jedinica koje se više puta pojavljuju u uzorku. Razlika u broju opservacija između 2008. i 2012.

nastala je zbog veće stope neodgovora kućanstava na ankete u 2012., te zbog smanjene

zaposlenosti. Naime, u istraživanju se prate samo zaposlenici koji su odgovorili na pitanje o visini

plaće na glavnom poslu. Što je manje zaposlenih ili je manje njih odgovaraol na pitanja, manji je i

uzorak za istraživanje.

1.4. Ograničenja istraživanja na bazi anketnih podataka

Jedna od mogućih slabosti istraživanja baziranog na anketi je netočno izvještavanje ispitanika o

plaći. Vrlo vjerojatno je ovaj problem prisutniji u slučaju visokih i vrlo visokih plaća. Moguće da je

on nešto prisutniji u privatnom nego u javnom sektoru, jer su u javnom sektoru plaće za svako

radno mjesto javno poznate ili se mogu lako doznati, dok u privatnom sektoru često postoji načelo

tajnosti plaća pa je moguće da su ispitanici i u anketama neskloni otkriti stvarni iznos plaće.

Nadalje, u privatnom sektoru, posebno kod malih poslodavaca, može se očekivati češća pojava

isplate dijela plaće „na ruke“. Moguće je da taj dio plaće ispitanici u anketama nisu skloni navesti

5

kao sastavni dio plaće. No, isto je tako moguće da je velik dio takvih isplata ipak obuhvaćen, što

zapravo može biti prednost u odnosu na neke druge (službene) izvore podatka o plaćama. Usprkos

određenim poteškoćama s kojima se suočavaju sve ankete kod istraživanja plaća i drugih prihoda,

vjerujemo da prikupljeni podaci i njihova analiza omogućuju donošenje zaključaka o glavnim

trendovima.

Moguće je da bi administrativni podaci, npr. podaci Porezne uprave dali preciznije podatke o

plaćama. Stoga je u kasnijim fazama istraživanja plaća u Hrvatskoj predviđena analiza i takvih

podataka. Međutim, treba znati da administrativni podaci pate od problema prikrivanja plaća

isplaćenih „na ruke“, i to zasigurno više nego anketni podaci, te stoga oni ne moraju nužno biti

pouzdaniji pokazatelj za usporedbu plaća u javnom i privatnom sektoru. Tek će usporedba

dobivenih rezultata iz više izvora omogućiti visok stupanj pouzdanosti zaključaka.

2. Osnovni pokazatelji zaposlenosti u javnom i privatnom sektoru

U ovom dijelu prikazani su statistički pokazatelji osnovnih karakteristika zaposlenih i radnih

mjesta prema sektorima zaposlenja, a na osnovi podataka iz Ankete o radnoj snazi.

2.1. Definicija sektora

Za definiranje sektora zaposlenja korištena su dva osnovna kriterija. Jedan je vlasnički status

subjekta u kojem je osoba zaposlena, a drugi se odnosi na djelatnost poduzeća/ustanove u kojoj je

osoba zaposlena, koristeći se nacionalnom klasifikacijom djelatnosti. Koristeći ta dva kriterija,

definirana su tri sektora:

i. javni sektor koji obuhvaća zaposlene kod države kao poslodavca u

sektorima/djelatnostima javne administracije, obrazovanja i zdravstva (NKD: O, P i Q za

2012., te NKD: L, M i N za 2008. i 2004.);

ii. poduzeća u državnom vlasništvu koji obuhvaća zaposlene u poduzeću, ustanovi ili

organizaciji u većinskom državnom vlasništvu u sektorima/djelatnostima različitim od

javne administracije, obrazovanja i zdravstva;

iii. privatni sektor koji obuhvaća sve zaposlene koji nisu definirani putem prethodnih dviju

kategorija.

Radi što veće usporedivosti sektora, u analizi su u obzir uzeti samo zaposleni (ne i vlasnici

poduzeća, obrtnici ili samostalni poljoprivrednici), i to oni koji rade puno radno vrijeme, odnosno

između 36 i 48 sati tjedno.

2.2. Struktura zaposlenosti

Tablica 1. prikazuje strukturu zaposlenih prema različitim sektorima vlasništva, u 2004., 2008. i

2012. godini. Udio privatnog sektora u ukupnoj zaposlenosti veći je od 50 posto u svim

razdobljima. Isto tako, taj se udio povećao s oko 51 posto u 2004. na oko 57 posto u 2008. i 2012.

Povećanje udjela privatnog sektora u ukupnoj zaposlenosti dobrim se dijelom može objasniti

privatizacijom i smanjenjem zaposlenosti u poduzećima u državnom vlasništvu. Uz to, privatni je

sektor između 2004. i 2008. kreirao više radnih mjesta nego javni sektor čime je njegov udio

dodatno povećan. No, između 2008. i 2012. dolazi do preokreta u trendu, pa se udio zaposlenih u

6

javnom sektoru, koji je bio oko 22 posto u 2008. povećao na gotovo 24 posto u 2012. Ovo

povećanje, kao i smanjenje udjela zaposlenih u privatnom sektoru u tom istom razdoblju,

posljedica je krize koja je utjecala na osjetno veće smanjenje zaposlenosti u privatnom sektoru, dok

u javnom sektoru do smanjenja zaposlenosti uopće nije došlo.1

Tablica 1. Zaposlenost prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

godina/sektor vlasništva 2004. 2008. 2012. Prosjek (2004.-2012.)

javni sektor 24,1% 22,3% 23,7% 23,3%

poduzeća u državnom vlasništvu 25,1% 20,0% 19,6% 21,5%

privatni sektor 50,8% 57,7% 56,8% 55,2%

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

2.3. Dobna i spolna struktura zaposlenika

Ako se razmotri dobna struktura zaposlenih prema sektoru vlasništva (tablica 2.), može se

primijetiti da su zaposlenici u privatnom sektoru u prosjeku mlađi za više od 5 godina u odnosu na

zaposlene u javnom sektoru ili poduzećima u državnom vlasništvu. U 2012. u odnosu na 2004. ta se

razlika povećala s prosječnih 4,7 godina na 6,2 godine. Između 2004. i 2012. prosječna je starost

zaposlenika u privatnom sektoru povećana za 2,2 godine, u javnom sektoru za 3,4 godine, a u

pouzećima u državnom vlasništvu za 4 godine.

Tablica 2. Dobna i spolna struktura zaposlenih prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor

poduzeća u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Dob^ 43,3 43,1 38,5 44,6 44,5 38,8 46,7 47,1 40,7

Udio 15-24^ 2,9% 3,9% 11,5% 2,1% 4,4% 12,9% 3,0% 1,2% 8,0%

Udio 25-49^^ 67,9% 66,4% 69,9% 65,1% 59,9% 65,4% 50,9% 51,4% 65,0%

Udio 50+^ 29,3% 29,7% 18,6% 32,9% 35,7% 21,7% 46,1% 47,3% 27,0%

Udio žena^ 68,7% 31,9% 44,3% 69,6% 28,6% 44,9% 68,5% 29,5% 44,8%

Napomene: ^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na zaposlene u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na zaposlene u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto, dok za 2004. i 2008. to vrijedi samo za zaposlene u poduzećima u državnom vlasništvu. Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

U svim sektorima najveći udio u zaposlenima imaju zaposlenici u primarnoj radnoj dobi (25-49

godina). Ipak, i taj se udio s vremenom smanjuje dok se udio starijih zaposlenika (50 i više godina)

povećava. To ukazuje na „zamrzavanje“ tokova zapošljavanja, posebno u javnom sektoru, odnosno

na nedovoljno pomlađivanje na radnim mjestima što je primarno rezultat smanjene potražnje za

radom, a što su najviše osjetili mladi čije je zapošljavanje usporeno. Osim toga, zasigurno je u

1 U Dodatku 1. prikazani su podaci o kretanju zaposlenosti u promatranom razdoblju na temelju službenih podataka Državnog zavoda za statistiku iz Godišnjeg izvještaja o zaposlenima i isplaćenoj plaći, te njihova usporedba s podacima iz Ankete o radnoj snazi. Pokazuje se da podaci iz Ankete koji se prikupljaju od građana približno odgovaraju podacima iz Godišnjeg izvještaja koji se prikupljaju od poslovnih subjekata.

7

procesu redukcije zaposlenosti tijekom krize došlo i do toga da su poslove češće gubili mlađi

zaposlenici. O takvim tokovima ne možemo sa sigurnošću govoriti samo na temelju raspoloživih

podatka iz Ankete o radnoj snazi; međutim, i ostali podaci o stanju na tržištu rada sugeriraju

upravo takva kretanja.

Primjetne su velike razlike u dobnoj strukturi zaposlenika između sektora. Tako je u 2012. udio

zaposlenika starijih od 50 godina u javnom sektoru iznosio 46 posto, u poduzećima u državnom

vlasništvu 47 posto, a u privatnom sektoru manje od 30 posto. Udio zaposlenika mlađih od 25

godina u javnom sektoru i poduzećima u državnom vlasništvu je ispod 5 posto, dok je u privatnom

sektoru prije krize on iznosio preko 10 posto, da bi u 2012. godini pao na 8 posto.

Najmanji udio žena među zaposlenima primjetan je u poduzećima u državnom vlasništvu (manji od

jedne trećine), dok je u javnom sektoru on na razini od gotovo 70 posto (tablica 2.). Ovo i ne

iznenađuje obzirom na djelatnosti koje pripadaju pojedinim sektorima (vidjeti tablicu 8a. i 8b.).

Udio žena u privatnom sektoru je stabilan u svim promatranim razdobljima, na razini od oko 45

posto.

2.4. Obrazovna struktura zaposlenika

Obrazovna struktura zaposlenih prema sektorima vlasništva sugerira kako najveću razinu

obrazovanja posjeduju zaposleni u čistom javnom sektoru, s udjelom onih sa završenim

sveučilišnim obrazovanjem (preddiplomski, diplomski ili poslijediplomski studij) od preko 30

posto u 2012. (tablica 3.). Ovaj nalaz je također očekivan obzirom na djelatnosti (javna

administracija, obrazovanje i zdravstvo) čije obavljanje u većoj mjeri zahtjeva visokoobrazovane

djelatnike.

U pogledu prosječne dužine i strukture obrazovanja, poduzeća u državnom vlasništvu i privatni

sektor imaju slične pokazatelje. U prosjeku, udio visokoobrazovanih se tijekom promatranog

razdoblja povećava u sva tri sektora, dok se udio zaposlenika sa završenom ili nezavršenom

osnovnom školom smanjuje. S ovime je moguće povezana i dobna struktura zaposlenih prema

različitim sektorima vlasništva; naime, povećanje udjela visokoobrazovanih podrazumijeva i

kasniji ulazak na tržište rada, odnosno manji udio mlađih zaposlenika (ispod 25 godina). Također,

u slučaju poduzeća u državnom vlasništvu i privatnog sektora povećava se udio zaposlenika sa

završenim četverogodišnjim srednjim školama nauštrb onih sa završenim trogodišnjim srednjim

školama.

8

Tablica 3. Obrazovna struktura zaposlenih prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

Godine školovanja^^ 13,2 11,7 11,4 13,3 11,8 11,6 13,5 12,1 11,9

Osnovna škola ili manje^^^

9,6% 16,1% 16,1% 7,6% 13,3% 13,7% 7,1% 12,4% 10,8%

Srednja strukovna škola (3 god.)^

12,1% 34,0% 41,5% 13,1% 33,7% 41,2% 10,1% 28,0% 32,5%

Srednja škola (4 god. i gimnazija)^^^^

31,5% 31,4% 30,3% 31,7% 34,9% 31,9% 33,3% 38,2% 41,0%

Viša škola i nesveučilišno v/o^

19,2% 6,2% 4,6% 20,6% 7,7% 5,2% 17,6% 8,0% 5,7%

Sveučilišno visoko obrazovanje^^

27,6% 12,3% 7,5% 27,0% 10,4% 7,9% 31,8% 13,5% 10,1%

Napomene: ^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto, osim u 2012. za zaposlene u poduzećima u državnom vlaništvu gdje je razlika značajna na razini 90 posto. ^^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^^^ - U 2012. razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto, dok je u 2008. razlika između karakteristika zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru statistički značajna na razini od 90 posto. Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

2.5. Iskustvo i vođenje

Što se tiče iskustva, odnosno godina staža, primjetno je da u prosjeku najdulji staž imaju

zaposlenici u poduzećima u državnom vlasništvu (tablica 4.). U 2012. prosječan staž zaposlenih u

tim poduzećima iznosio je preko 24 godine dok je prosječan radni staž zaposlenika u javnom

sektoru iznosio nešto manje od 23 godine, a onih u privatnom sektoru 17,5 godina. Ove brojke se

djelomično mogu povezati i s dobi zaposlenika prema sektorima vlasništva (tablica 2.), gdje je

privatni sektor vidljivo 'najmlađi'. Staž kod trenutnog poslodavca je također u prosjeku najviši za

zaposlene u poduzećima u državnom vlasništvu a vidljivo najmanji za zaposlenike u privatnom

sektoru. Također, osim za 2012., najmanja razlika između ukupnog radnog staža i radnog staža kod

trenutnog poslodavca je u slučaju zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu što sugerira da

je u takvim poduzećima i najmanja fluktuacija zaposlenih obzirom da veći dio radnog vijeka

zaposlenici provedu u jednom te istom poduzeću. Ova je razlika najveća u slučaju privatnog sektora

što ukazuje na daleko veću dinamičnost i fluktuaciju radnika u tom sektoru.

Zaposleni u poduzećima u državnom vlasništvu su u najvećoj mjeri i na nekoj voditeljskoj poziciji,

odnosno nekome su šef na svom trenutnom poslu. Preko 16 posto zaposlenika u poduzećima u

državnom vlasništvu je bilo na voditeljskoj poziciji u 2012., dok je to slučaj s oko 14 posto

zaposlenih u javnom sektoru i s nešto preko 12 posto u privatnom sektoru. Ove brojke

predstavljaju povećanje udjela voditelja u svim sektorima u odnosu na 2008.

9

Tablica 4. Iskustvo zaposlenih prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Godine staža^ 19,9 20,9 16,1 21,2 22,2 16,2 22,7 24,3 17,5

Staž kod trenutnog poslodavca^

14,7 16,3 9,4 16,0 17,7 9,4 17,3 18,7 10,8

Šef^^ - - - 12,6% 15,2% 10,3% 13,8% 16,1% 12,4%

Napomene: ^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 90 posto u 2008., dok je razlika između karakteristika zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru statistički značajna na razini od 95 posto. Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

2.6. Odsutnost s posla/bolovanje

U tablici 5. prikazan je udio zaposlenih koji su bili odsutni s posla u tjednu prije provođenja ankete

prema sektoru vlasništva. Razlozi odsustva mogu biti osobni ili opće i ekonomske prirode. Što se

tiče ukupnog odsustva, razlike među sektorima variraju iz godine u godinu. U 2004. sektori su

prilično izjednačeni, sa 7 – 7,5 posto odsutnih zaposlenika. U 2008. godini najviše je odsutnih bilo u

javnom sektoru – preko 9 posto – dok su poduzeća u državnom vlasništvu i privatni sektor prilično

izjednačeni – sa 6,1 posto i 6,7 posto odsutnih zaposlenika u tjednu prije provođenja ankete. U

2012. godini zaposlenici u poduzećima u državnom vlasništvu su najmanje odsutni – nešto više od

4 posto – dok je više od 7 posto zaposlenika u javnom sektoru bilo odsutno s posla zbog različitih

osobnih i ekonomskih razloga, te oko 6 posto odsutnih u privatnom sektoru.

Tablica 5. Odsutnost s posla zaposlenih prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Odsutan*^ 7,1% 7,6% 7,2% 9,4% 6,7% 6,1% 7,2% 4,2% 5,9%

Na bolovanju ili porodiljinom^^

3,1% 3,5% 4,1% 2,9% 2,4% 3,7% 1,9% 1,9% 2,6%

Napomene: * - Osobni razlozi za odsustvo podrazumijevaju: vlastitu bolest, ozljedu ili trenutačnu onesposobljenost; rodiljni dopust; roditeljski dopust; mirovanje radnog odnosa zbog osobnih potreba; njegu člana obitelji; godišnji odmor; druge vrste dopusta; dok opći i ekonomski razlozi uključuju: nepovoljne vremenske uvjete, tehničke i druge zastoje; elementarne nepogode ili posljedice rata; školovanje, osposobljavanje; nedostatak posla, narudžaba, klijenata; stečaj, likvidaciju, zatvaranje poduzeća; štrajk, radni spor, isključivanje s rada; čekanje. ^ - Razlika između karakteristika u javnom i privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto u 2008., dok je razlika između karakteristika zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru statistički značajna na razini od 90 posto u 2012. ^^ - Razlika između karakteristika u javnom i privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 90 posto u 2004., dok je razlika između karakteristika zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru statistički značajna na razini od 90 posto u 2008. Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Ako se promatra odsutnost zbog bolesti, ozljede, trenutačne onesposobljenosti, te porodiljinog ili

roditeljskog dopusta, onda su zaposlenici u privatnom sektoru odsutni u nešto većoj mjeri nego

10

zaposlenici u javnom sektoru ili u poduzećima u državnom vlasništvu. Ovakav je rezultat

dominantno pod utjecajem porodiljnog i roditeljskog dopusta, koji je zbog prosječno mlađih

zaposlenika prisutniji u privatnom sektoru. Ipak, odsustvo zbog ovih razloga se smanjuje u svim

sektorima tijekom promatranog razdoblja, što se može povezati sa starenjem, odnosno povećanjem

prosječne dobi zaposlenika na koje je već ukazala tablica 2.

2.7. Vrsta ugovora i veličina poslodavca

Velika većina zaposlenika u svim sektorima je zaposlena temeljem ugovora na neodređeno. Ipak,

razlike između sektora su i više nego vidljive. Tako je u 2012. ugovor na određeno u poduzećima u

državnom vlasništvu imalo samo pet posto zaposlenih dok je u privatnom sektoru takav ugovor

imalo 13 posto zaposlenih (tablica 6.). U javnom sektoru udio zaposlenika s ugovorima na

određeno u 2012. je iznosio oko 8,5 posto, što je povećanje od tri postotna boda u odnosu na 2004 i

donosi se vjerojatno na val novog zapošljavanja i zamjene zaposlenika koji su otišli u mirovinu, gdje

se u prvo vrijeme zapošljava na ugovor na određeno vrijeme. S druge strane, udio zaposlenika s

ugovorima na određeno u poduzećima u državnom vlasništvu se čak nešto i smanjio u odnosu na

2004. zbog očito sporijeg obnavljanja radne snage, dok je privatnom sektoru taj udio za sve tri

godine oko 13 posto zbog prisutnije fluktuacije zaposlenika. Ovi pokazatelji govore nešto i o snazi

sindikata i kolektivnom pregovaranju unutar pojedinih sektora.

Tablica 6. Vrsta ugovora i veličina poslodavca prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Ugovor

Na određeno^ 5,5% 5,9% 12,5% 5,0% 5,5% 13,1% 8,5% 5,4% 12,9%

Na neodređeno^ 94,4% 93,3% 86,9% 94,9% 93,8% 85,8% 91,5% 93,9% 85,6%

Sezonski^^ 0,0% 0,7% 0,6% 0,1% 0,6% 0,9% 0,0% 0,7% 1,4%

Povremeni 0,1% 0,0% 0,1% 0,0% 0,1% 0,2% 0,0% 0,0% 0,0%

Poslodavac

Mali (<=50)^ 34,2% 23,7% 48,2% 42,5% 30,0% 51,9% 46,2% 38,3% 56,4%

Srednji (50-200)^^

35,2% 28,7% 25,9% 29,8% 26,6% 24,3% 29,8% 20,6% 20,0%

Veliki (>200)^^^ 30,6% 47,6% 25,9% 27,7% 43,4% 23,8% 24,0% 41,2% 23,5%

Napomene: ^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom

vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95

posto. ^^ - Razlika između karakteristika u javnom i privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95

posto. ^^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na

karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto.

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Kada govorimo o veličini poslodavca opet su primjetne razlike između sektora. Tako je u slučaju

privatnog sektora najviše zaposlenika kod malog poslodavca (poduzeća) - do 50 zaposlenih. Taj se

udio povećao s oko 48 posto u 2004. na preko 56 posto u 2012. S druge strane, u slučaju poduzeća

u državnom vlasništvu, preko 40 posto zaposlenika radi kod velikih poslodavaca – s više od 200

zaposlenih. Taj udio se smanjio sa skoro 48 posto u 2004. na 41 posto u 2012. U javnom sektoru,

11

gdje je veličina poslodavca prije svega ovisi o tome koga zaposlenih percipira kao konkretnog

poslodavca, najviše je zaposlenih kod malih poslodavaca a najmanje kod velikih.

2.8. Zanimanje i djelatnost

Tablica 7. prikazuje strukturu zaposlenih prema različitim zanimanjima u različitim sektorima2.

Tako u slučaju javnog sektora preko 60 posto (preko 65 posto u 2012.) svih zaposlenih pripada

prvim trima skupinama zanimanja: (i) zakonodavci, dužnosnici i direktori; (ii) znanstvenici,

inženjeri i stručnjaci; te (iii) tehničari i stručni suradnici. Ako se vratimo na Tablicu 3 i obrazovnu

strukturu prema sektoru vlasništva jasno je da su u javnom sektoru najbrojniji oni s višim i visokim

obrazovanjem što odgovara ovim skupinama zanimanja. U slučaju poduzeća u državnom vlasništvu

oko 40 posto zaposlenih pripada skupinama tehničara i stručnih suradnika te administrativnih

službenika. Nakon toga dolaze tzv. obrtnici i pojedinačna zanimanja.

Tablica 7. Zanimanja prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor

pod u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

i) Zakonodavci 1,5% 1,0% 1,4% 2,3% 1,8% 1,1% 1,5% 1,8% 1,2%

ii) Znanstvenici^ 26,1% 10,5% 5,3% 24,8% 8,6% 6,5% 43,1% 11,5% 8,5%

iii) Tehničari^ 33,6% 16,1% 13,0% 33,7% 19,7% 13,8% 20,8% 20,2% 13,5%

iv) Administr.^^ 13,8% 20,4% 14,0% 13,3% 19,1% 14,6% 9,6% 19,7% 12,6%

v) Uslužna i trg.^ 10,2% 8,2% 19,7% 10,5% 6,4% 19,8% 12,2% 9,1% 24,9%

vi) Poljoprivrednici^ 0,04% 1,0% 0,5% 0,1% 2,4% 0,6% - 1,8% 0,3%

vii) Obrtnici^^^ 2,5% 17,9% 17,9% 3,4% 17,8% 17,3% 0,8% 14,4% 14,2%

viii) Rukovatelji^ 1,7% 13,2% 18,3% 1,1% 14,5% 18,4% 1,9% 11,0% 17,0%

ix) Jednostavna^^^^ 10,5% 11,8% 10,0% 10,7% 9,7% 7,9% 10,2% 10,5% 7,9%

Napomene: Zanimanja u tablici su sljedeća: (i) zakonodavci, dužnosnici i direktori; (ii) znanstvenici, inženjeri i stručnjaci; (iii) tehničari i stručni suradnici; (iv) administrativni službenici; (v) uslužna i trgovačka zanimanja; (vi) poljoprivrednici; (vii) obrtnici i pojedinačna zanimanja; (viii) rukovatelji postrojenjima i strojevima, industrijski proizvođači i sastavljači; (ix) jednostavna zanimanja. ^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. ^^^^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 90 posto, osim za javni sektor u 2004. Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

U privatnom sektoru su najbrojnija uslužna i trgovačka zanimanja, nakon čega slijede rukovatelji

postrojenjima i strojevima, industrijski proizvođači i sastavljači te obrtnici i pojedinačna

zanimanja. U razdoblju između 2008. i 2012. smanjio se udio obrtnika i pojedinačnih zanimanja te

administrativnih službenika dok se udio uslužnih i trgovačkih zanimanja značajno povećao te

2 Važno je napomenuti da postoje neke razlike u definiranju skupina zanimanja između 2004./2008. i 2012. godine. U 2004./2008. definicija zanimanja se temelji na ISCO-88 (COM) klasifikaciji, dok je anketa iz 2012. temeljna na ISCO-08 klasifikaciji. Detaljnije: http://www.ilo.org/public/english/bureau/stat/isco/isco08/

http://www.ilo.org/public/english/bureau/stat/isco/isco08/

12

dostigao razinu od 25 posto. Zanimljivo, najveći udio zaposlenih u jednostavnim zanimanjima

nalazi se u poduzećima u državnom vlasništvu te u čistom javnom sektoru.

Tablice 8a. i 8b. prikazuju strukturu zaposlenih prema sektoru vlasništva i Nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti (NKD). Bitno je napomenuti da je u 2004. i 2008. korištena NKD 2002 a u 2012. NKD

20073. Iz same definicije u uvodu jasno je da javni sektor čine samo tri djelatnosti: (i) javna uprava i

obrana, obvezno socijalno osiguranje; (ii) obrazovanje; te (iii) zdravstvena zaštita i socijalna skrb.

Iako gotovo jednako raspodijeljen udio zaposlenih unutar sve tri djelatnosti, ipak je nešto veći udio

onih u obrazovanju, dok je najmanji udio onih koji pripadaju djelatnosti zdravstvene zaštite i

socijalne skrbi.

Tablica 8a. Djelatnosti prema sektoru vlasništva, 2004. i 2008.

2004. 2008.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Poljoprivreda, lov i šumarstvo 7,0% 2,2%

7,4% 2,0%

Ribarstvo

0,3%

0,2%

Rudarstvo i vađenje 1,5% 0,6%

2,0% 0,5%

Prerađivačka industrija 23,7% 38,6%

20,7% 36,3%

Opskrba el. energijom, plinom i vodom 11,4% 0,4%

12,6% 0,4%

Građevinarstvo 6,9% 10,7%

5,8% 10,6%

Trgovina na veliko i na malo; ... 5,4% 25,0%

3,3% 25,2%

Hoteli i restorani 4,3% 5,5%

3,4% 6,2%

Prijevoz, skladištenje i veze 21,0% 4,7%

22,7% 4,6%

Financijsko posredovanje 4,4% 2,8%

2,8% 3,4%

Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje ... 3,3% 5,3%

4,8% 6,3%

Javna uprava i obrana; obvezno soc.osig. 35,0%

34,6%

Obrazovanje 35,7%

0,5% 36,1%

0,3%

Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 29,3%

1,5% 29,4%

1,1%

Ostale društvene, soc. i osobne usl. djelat. 11,0% 1,9%

14,4% 2,9%

Djelatnosti kućanstava

0,1%

Izvanteritorijalne organizacije i tijela 0,1%

0,1%

Izvor: ARS 2004. i ARS 2008.

Kod poduzeća u državnom vlasništvu najveći udio zaposlenih je u djelatnostima prijevoza i

skladištenja, nakon čega slijede prerađivačka industrija; opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda,

gospodarenje otpadom i djelatnosti sanacije okoliša; te opskrba električnom energijom, plinom,

parom i klimatizacija.

U privatnom sektoru preko jedne trećine svih zaposlenih radi u prerađivačkoj industriji, nakon

čega slijedi trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla. U razdoblju prije

krize (2004. i 2008.) građevinarstvo je bilo na trećem mjestu s preko 10 posto zaposlenih u

privatnom sektoru dok je u 2012. udio zaposlenika privatnog sektora u djelatnosti građevinarstva

gotovo izjednačeno s udjelom u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane –

oko 7 posto.

3 Detaljnije: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Glossary:Statistical_classification_of_economic_activities_in_the_European_Community_(NACE)

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Glossary:Statistical_classification_of_economic_activities_in_the_European_Community_(NACE)

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Glossary:Statistical_classification_of_economic_activities_in_the_European_Community_(NACE)

13

Tablica 8b. Djelatnosti prema sektoru vlasništva, 2012.

2012.

javni sektor


privatni sektor

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 7,9% 2,2%

Rudarstvo i vađenje 2,0% 0,6%

Prerađivačka industrija 15,2% 34,5%

Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija 8,7% 0,1%

Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda,... 11,4% 0,7%

Građevinarstvo 5,6% 7,2%

Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla 3,4% 23,6%

Prijevoz i skladištenje 21,3% 4,3%

Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 3,4% 7,4%

Informacije i komunikacije 1,5% 3,6%

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 3,7% 3,6%

Poslovanje nekretninama 0,7% 0,1%

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 2,4% 4,0%

Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 2,7% 3,8%

Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 33,3%

Obrazovanje 35,1%

0,9%

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 31,6%

1,5%

Umjetnost, zabava i rekreacija 7,1% 0,9%

Ostale uslužne djelatnosti 2,9% 0,9%

Izvor: ARS 2012.

3. Analiza plaća prema različitim sektorima vlasništva

U ovom dijelu prikazana je detaljna usporedna analiza plaća u javnom sektoru, sektoru poduzeća u

državnom vlasništvu i privatnom sektoru.

3.1. Sati rada i visina plaća

U pogledu satu rada, u prosjeku se najveći broj sati na tjednoj razini odrađuje u privatnom sektoru

(tablica 9.). Iako razlike u odnosu na javni sektor nisu velike, one su statistički značajne. Međutim,

kod usporedbe visine plaća možemo primijetiti značajnije razlike između sektora. Najviše

prosječne (neto) plaće u svakoj od promatranih godina isplaćene su u javnom sektoru, nakon čega

slijede poduzeća u državnom vlasništvu te privatni sektor. Primjerice, prosječna mjesečna neto

plaća u 2012. u javnom sektoru iznosila je, prema izjavama ispitanika Ankete o radnoj snazi, nešto

preko 5.220 kuna, zaposlenika u državnim poduzećima nešto ispod 4.950 kuna, a zaposlenika u

privatnom sektoru 4.200 kuna. Obzirom na najveći prosječni broj sati rada na mjesečnoj razini u

privatnom sektoru, razlika u plaćama po satu između javnog i privatnog sektora još je izraženija.

Ako se razmotre promjene tijekom promatranog razdoblja, uočava se porast plaća u nominalnom

iznosu u svim sektorima. Tako je između 2004. i 2008., u razdoblju ekspanzije ekonomske

aktivnosti, prosječna nominalna plaća po satu u javnom sektoru i javnim poduzećima porasla oko

14

15 posto, što je manje nego privatnom sektoru gdje je porast iznosio oko 19 posto. U razdoblju

krize, između 2008. i 2012. rast plaća je bio umjereniji, te nešto veći u javnom sektoru (10 posto) i

državnim poduzećima (blizu 12 posto) nego u privatnom sektoru (9,9 posto). Rast prosječnih

nominalnih plaća u svim sektorima u razdoblju krize i razdoblju ozbiljnog smanjivanja zaposlenosti

sugerira da u Hrvatskoj postoji razmjerno snažna nominalna rigidnost plaća.

Tablica 9. Sati rada i visina plaća prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

javni sektor

pod. u drž. vl.

privatni sektor

Sati rada - tjedno^ 40,2 40,5 40,9 40,3 40,5 40,9 40,3 40,3 40,6

Sati rada - mjesečno^ 168,8 170,1 171,9 169,1 170,1 171,7 169,1 169,3 170,6

Nom. mj. plaća^ 4143 3864 3234 4745 4450 3843 5222 4945 4203

Real. mj. plaća^ 5278 4922 4119 5191 4869 4205 5222 4945 4203

Nom. plaća po satu^ 24,57 22,76 18,88 28,08 26,20 22,46 30,89 29,23 24,68

Real. plaća po satu^ 31,30 29,00 24,06 30,73 28,66 24,58 30,89 29,23 24,68

Rast plaća 2008./2004. Rast plaća 2012./2008.

Rast nom. plaće/sat 14,3% 15,1% 19,0% 10,0% 11,6% 9,9%

Rast real. plaće/sat -1,8% -1,2% 2,2% 0,5% 2,0% 0,4%

Napomene: Prosječan broj sati rada na mjesečnoj razini dobiven je tako da je broj sati rada na tjednoj razini pomnožen s 4,2. Realne plaće izražene su u cijenama iz 2012. godine. ^ - Razlika između karakteristika zaposlenih u javnom sektoru, te u poduzećima u državnom vlasništvu u odnosu na karakteristike zaposlenih u privatnom sektoru je statistički značajna na razini od 95 posto. Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Ako se kod razmatranja plaća uzme u obzir rast cijena, odnosno ako se nominalni rast plaća umanji

za stopu inflacije, dobiva se rast realnih plaća koji ukazuje na nešto drugačiju ukupnu dinamiku

plaća, premda odnosi među sektorima ostaju isti. Realno izražene plaće po satu rada su tijekom

krize, između 2008. i 2012. blago povećane u javnom i privatnom sektoru, te sasvim solidno u

poduzećima u državnom vlasništvu. To pak sugerira na mogućnost da u Hrvatskoj postoji i

rigidnost realnih plaća u odnosu na smanjivanje zaposlenosti. Pad realnih plaća u javnom sektoru i

poduzećima u državnom vlasništvu između 2004. i 2008. je ponajprije rezultat viših stopa inflacije

krajem 2007. i tijekom 2008 uzrokovanih globalnim rastom cijena nafte i hrane. No, u to je doba

rast privatnog sektora i tamo isplaćenih plaća bio je dovoljno snažan da kompenzira čak i takve

povećane stope inflacije, te je tada povećana i realna plaća.

3.2. Relativne plaće

U tablici 10. prikazane su relativne plaća prema sektorima u dvije varijante. U prvoj je varijanti

prosječna plaća u privatnom sektoru postavljena kao baza s vrijednošću 1,00, a prosječne plaće u

drugim sektorima su prikazane u odnosu na takvu bazu. U drugoj varijanti je prosječna plaća u

javnom sektoru postavljena kao baza za vrijednošću 1,00. Može se uočiti da su prosječne plaće u

javnom sektoru za oko 25 – 30 posto veće nego one u privatnom sektoru. Na primjer, u 2012.

godini, prosječna plaća po satu rada u javnom sektoru je bila za oko 25 posto veća nego u

privatnom sektoru. U slučaju poduzeća u državnom vlasništvu, prosječna je plaća bila između 17 i

21 posto veća nego u privatnom sektoru, ovisno o promatranoj godini. U razdoblju krize, između

15

2008. i 2012. privatni je sektor prošao lošije, tako da se prednost javnog sektora i sektora poduzeća

u državnom vlasništvu u prosječnim plaćama u odnosu na privatni sektor ponešto povećala. Ipak, u

2012. ovi sektori s pretežnim državnim vlasništvom ipak imaju manju prednost u plaćama u

odnosu na privatni sektor nego 2004. godine.4

Tablica 10. Relativne plaće po satu prema sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

Relativna plaća po satu (privatni sektor = 1)

Relativna plaća po satu (javni sektor = 1)

2004. 2008. 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor 1,301 1,250 1,252

1,000 1,000 1,000

poduzeća u drž. vl. 1,205 1,166 1,184

0,926 0,933 0,946

privatni sektor 1,000 1,000 1,000

0,769 0,800 0,799

ukupno 1,124 1,089 1,096

0,864 0,871 0,875

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Osim prosječne plaće u svakom od sektora, zanimljivo je promotriti i raspodjelu plaća unutar

sektora, odnosno udjele niskih, odnosno visokih plaća u svakom od sektora. Da bi dobili takav uvid,

raspodjela plaća promatra se prema kvintilima. Kvintili plaća izračunati su na način da se u obzir

uzima realna plaća po satu svih zaposlenika u svim sektorima, napravi se poredak zaposlenika

prema visini plaća, te se on razdijeli na pet jednakih dijelova. Svaki dio sadrži 20 posto zaposlenika.

Prva petina (prvih 20 posto) zaposlenika čini prvi kvintil u kojem su najniže plaće. Peti kvintil čini

20 posto zaposlenika s najvišim plaćama. Za svaki od sektora tada se promatralo kako su njihovi

zaposlenici razvrstani prema kvintilima. Kao što je vidljivo iz tablice 11., u ovom slučaju postoje

velike razlike između sektora.

Tablica 11. Kvintili – realna plaća po satu, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

1. kvintil 6,8% 10,4% 30,0% 6,2% 8,8% 25,9% 6,5% 6,7% 26,9%

2. kvintil 10,8% 14,1% 24,7% 11,8% 13,0% 26,1% 10,8% 13,7% 24,7%

3. kvintil 19,2% 23,2% 19,0% 18,2% 28,1% 19,5% 23,5% 29,9% 22,0%

4. kvintil 35,0% 32,4% 14,0% 33,1% 27,0% 15,0% 26,1% 24,4% 12,1%

5. kvintil 28,1% 19,8% 12,2% 30,7% 23,1% 13,5% 33,1% 25,3% 14,2%

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Tako u slučaju privatnog sektora, preko 50 posto svih zaposlenih spada u prva dva kvintila ili u

skupinu od 40 posto hrvatskih zaposlenika s najnižim plaćama, od čega jedna četvrtina ili više

zaposlenika privatnog sektora pripada prvom kvintilu. S druge strane, oko 60 posto zaposlenih u

javnom sektoru pripada dvama kvintilima s najvišim plaćama, odnosno 40 posto 'najbogatijih'

zaposlenika. U slučaju zaposlenih u poduzećima u državnom vlasništvu 20 posto ili više ih pripada

u prva dva kvintila, dok 50 posto ili više zaposlenih pripada četvrtom i petom kvintilu.

4 Vrlo slični zaključci mogu se izvesti na temelju podataka iz Godišnjeg izvještaja o zaposlenima i isplaćenoj plaći koji su prikazani u Dodatku 1 (tablice D1.3. i D1.4.). To pokazuje da podaci iz Ankete o radnoj snazi na kojoj temeljimo usporedbu plaća o sektorima i koji su dobiveni na temlju ispitivanja građana dobro odražavaju stvarne odnose plaća budući da se oni prilično dobro poklapaju s podacima koji su prikupljeni u Godišnjem izvještaju na temelju upitnika koji ispunjavaju odgovorne osobe u poslovnim subjektima.

16

Na temelju prikazanog moglo bi se zaključiti da postoje značajne razlike u plaćama između sektora

te određene nejednakosti između zaposlenika u različitim sektorima, no više o tome bit će rečeno u

nastavku analize.

3.3. Mjere nejednakosti

U tablici 12. prikazane su osnovne mjere nejednakosti prema različitim sektorima vlasništva na

temelju realnih plaća po satu rada. Iz tablice je vidljivo da svi pokazatelji, u svim promatranim

razdobljima, upućuju na veću nejednakost u plaćama u privatnom sektoru nego u dva sektora s

dominantnim državnim vlasništvom. Nejednakosti plaća u javnom sektoru su gotovo u potpunosti

jednake onima u poduzećima u državnom vlasništvu. Ako gledamo promjene u nejednakostima

plaća tijekom promatranih godina, vidimo da su se one u pravilu blago smanjivale između 2004. i

2008. da bi se u 2012. lagano povećale.

Rasponi plaća promatrani preko omjera određenih percentila zanimljiv su pokazatelj, posebno za

usporedbu javnog sektora sa privatnim. Primjerice, omjer između 90. i 50. percentila ukazuje na

razlike u plaćama u gornjem dijelu distribucije. Tako se promatra plaća osobe koja je na donjoj

granici skupine s 10 posto najviših plaća u sektoru i osobe točno u sredini distribucije (medijan).

Javni sektor ima najmanje razlike u tom dijelu distribucije (omjer 1,40), a ta se razlika još i

smanjuje. Moglo bi se reći da su između 2004. i 2012. smanjene razlike između najbolje plaćenih

poslova i srednje plaćenih poslova, odnosno da postoji egalitarna tendencija u tom dijelu

distribucije. U tom smislu može se postaviti i pitanje utjecaja takve tendencije na motivaciju za

radom kod osoba s višim plaćama u javnom sektoru. U sektoru državnih poduzeća takve tendencije

nije bilo, a niti u privatnom sektoru između 2008. i 2012. Istina, u javnom sektoru je između 2008. i

2012. zabilježeno veće zaostajanje plaća najslabije plaćenih poslova (10. percentil) u odnosu na

prosjek (50. percentil), gdje je omjer p10/p50 smanjen sa 0,64 na 0,60.

Tablica 12. Mjere nejednakosti (realna plaća po satu), 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Gini koef. 0,188 0,198 0,252 0,180 0,180 0,242 0,194 0,185 0,245

Theil indeks 0,060 0,072 0,117 0,055 0,055 0,107 0,065 0,058 0,123

Omjeri percentila

p90/p10 2,324 2,500 2,917 2,241 2,222 2,727 2,333 2,297 2,520

p90/p50 1,452 1,507 1,786 1,444 1,465 1,714 1,400 1,556 1,714

p10/p50 0,625 0,603 0,612 0,644 0,659 0,629 0,600 0,677 0,680

p75/p25 1,544 1,524 1,750 1,507 1,429 1,778 1,500 1,458 1,667

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

3.4. Plaće prema spolu

Osim promatranja razlika u plaćama po sektorima, analizu plaća možemo dodatno produbiti tako

da razmotrimo i, primjerice, razlike u plaćama po spolu unutar istog sektora te između različitih

sektora. U tablici 13. prikazane su realne plaće po satu rada posebno za muškarce i žene prema

različitim sektorima vlasništva.

17

Tablica 13. Realna plaća po satu prema spolu i sektoru vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

javni sektor


privatni sektor

ukupno

2004.

Plaća po satu Muškarci 34,99 29,73 26,14 28,56

Žene 29,62 27,44 21,44 25,34

Relativna plaća (privatni = 1) Muškarci 1,34 1,14 1,00 1,09

Žene 1,38 1,28 1,00 1,18

Jaz (plaća žena u % plaće mušk.) 84,7% 92,3% 82,0% 88,7%

Udio žena u zaposlenima 68,7% 31,9% 44,3% 47,1%

2008.


Žene 29,51 26,87 22,51 25,34


Žene 1,31 1,19 1,00 1,13



2012.


Žene 29,48 27,93 22,25 25,41


Žene 1,32 1,26 1,00 1,14



Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Iz tablice je vidljivo kako u svim promatranim sektorima muškarci imaju višu plaću po satu rada,

uključujući i javni sektor bez obzira što je u svim godinama preko 65 posto svih zaposlenih u tom

sektoru bilo ženskog spola. Ipak, ako pogledamo tzv. relativne plaće gdje je plaća u privatnom

sektoru postavljena kao baza, onda razlika ide u korist žena. To je jasno vidljivo i iz prikazanog jaza

između plaća muškaraca i žena, odnosno udjela plaća po satu rada za žene u plaćama po satu rada

za muškarce po pojedinim sektorima. Naime, iz tog pokazatelja proizlazi da je najveća razlika

između plaća muškaraca i žena upravo u privatnom sektoru, dok je najmanja u poduzećima u

državnom vlasništvu. Isto tako, omjer prosječne plaće žena u javnom sektoru i žena u privatnom

sektoru je veći od omjera plaća muškaraca u javnom i privatnom sektoru. Na temelju ovih podataka

baziranih na običnim prosjecima plaća, moglo bi se reći da su žene u nepovoljnijem položaju u

privatnom nego u javnom sektoru. U svim sektorima, osim poduzeća u državnom vlasništvu, jaz

plaća između muškaraca i žena povećao se u 2008. u odnosu na 2004., dok se u 2012. smanjio u

odnosu na 2008.

3.5. Plaće prema razini obrazovanja

Razlike u stupnju obrazovanja između sektora mogle bi biti vrlo važne u objašnjavanju opažene

razlike u prosječnim plaćama. U javnom sektoru više je zaposlenih sa višim i visokim obrazovanjem

(tablica 3.) pa bi već na temelju toga očekivali više prosječne plaće u tom sektoru. No, razlike u

plaćama po sektoru mogu se promatrati i za usporedive razine obrazovanja. U tablici 14. prikazane

su relativne plaće po satu prema razinama obrazovanja u odnosu na plaće u privatnom sektoru na

tim istim razinama obrazovanja. U „čistom“ javnom sektoru postoji premija na plaće u odnosu na

privatni sektor na svim razinama obrazovanja iznad osnovne škole, te sve do završenog

sveučilišnog obrazovanja. Nepostojanje pozitivne premije na sveučilišnoj razini obrazovanja, kao i

18

visokoj nesveučilišnoj u 2012., sugerira da je povrat na (visoko) obrazovanje nešto viši u

privatnom sektoru. Također, ukupne prosječne plaće su više u odnosu na one u privatnom sektoru

na svim razinama obrazovanja, osim za sveučilišno visoko obrazovanje. U slučaju poduzeća u

državnom vlasništvu, vidljiva je pozitivna premija na plaće u odnosu na privatni sektor na svim

razinama obrazovanja i u svim godinama, osim za sveučilišno visoko obrazovanje u 2008.

Tablica 14. Relativna plaća po satu (privatni sektor = 1) prema obrazovanju, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


ukupno javni

sektor poduzeća u drž. vl.

ukupno javni


ukupno

Osnovna škola ili manje

0,93 1,12 1,02 0,99 1,14 1,03 1,00 1,22 1,05

Srednja strukovna škola (3 god.)

1,12 1,20 1,06 1,11 1,20 1,05 1,14 1,17 1,05

Srednja škola (4 god. i gimnazija)

1,17 1,18 1,09 1,11 1,18 1,06 1,14 1,21 1,07

Viša škola i nesveučilišno v/o

1,07 1,23 1,08 1,01 1,04 1,01 0,94 1,06 0,98

Sveučilišno visoko obrazovanje

0,97 1,03 0,99 0,89 0,94 0,94 0,94 1,02 0,98

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Tablica 15. prikazuje realne plaće po satu prema razinama obrazovanja u odnosu na plaću koju

dobivaju zaposlenici sa završenom osnovnom školom ili manje u svakom pojedinom sektoru.

Tablica 15. Relativna plaća po satu (osnovna škola i manje = 1) prema obrazovanju i sektoru

vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor


1,33 1,19 1,10 1,32 1,23 1,17 1,27 1,06 1,11


1,57 1,32 1,25 1,49 1,36 1,32 1,40 1,22 1,23


1,85 1,76 1,60 1,85 1,64 1,80 1,66 1,52 1,76


2,23 1,96 2,13 2,14 1,96 2,37 2,11 1,88 2,24

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Iz tablice je vidljivo kako na razini srednje škole najveća razlika u plaćama, u odnosu na osnovnu

školu, postoji u javnom sektoru, dok je za 2004. i 2008. ta razlika najmanja u privatnom sektoru a

za 2012. u poduzećima u državnom vlasništvu. Kod nesveučilišnog visokog i višeg obrazovanja

ponovno je do 2012. najveća razlika u plaćama u odnosu na završenu osnovnu školu ili manje

primjetna u javnom sektoru da bi u 2012. to prešlo na stranu privatnog sektora. Kod sveučilišnog

visokog obrazovanja, osim u 2004., najveća je razlika u plaćama između različitih razina

obrazovanja primjetna u privatnom sektoru. Vidljivo, je također, kako se razlika u plaćama između

različitih razina obrazovanja u pravilu povećavala u promatranom razdoblju u privatnom sektoru,

dok se u javnom sektoru i poduzećima i državnom vlasništvu ili smanjivala ili stagnirala.

19

Tablica 16. dodatno elaborira razlike u plaćama prema različitim razinama obrazovanja u različitim

sektorima putem jedne od ranije prikazanih mjera nejednakosti – Gini koeficijenta. Ponovno su

najveće nejednakosti, na svim razinama obrazovanja, prisutne u privatnom sektoru. Ipak,

najizraženija nejednakost u plaćama, u svim sektorima, prisutna je na najvišim razinama

obrazovanja.

Tablica 16. Nejednakost plaća (Gini koeficijent) prema obrazovanju i sektoru vlasništva, 2004.,

2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

Osnovna škola ili manje

0,10 0,16 0,23 0,13 0,16 0,18 0,09 0,14 0,18


0,15 0,17 0,21 0,15 0,16 0,20 0,14 0,15 0,19


0,12 0,15 0,22 0,13 0,14 0,20 0,13 0,13 0,20


0,11 0,17 0,21 0,10 0,14 0,21 0,11 0,17 0,28


0,17 0,19 0,24 0,16 0,17 0,24 0,18 0,17 0,28

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

3.6. Plaće prema skupinama zanimanja

Slično kao i kod obrazovanja, tablice u nastavku prikazuju razlike u plaćama između različitih

skupina zanimanja prema sektorima vlasništva. Tablica 17. prikazuje relativne plaće u odnosu na

one u privatnom sektoru prema različitim skupinama zanimanja.

Tablica 17. Relativna plaća po satu (privatni sektor = 1) prema zanimanjima, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


ukupno javni


ukupno javni


ukupno

i) Zakonodavci... 0,99 0,98 0,99 0,80 0,78 0,88 0,76 0,99 0,94

ii) Znanstvenici... 0,97 1,05 1,00 0,87 0,91 0,92 0,89 1,00 0,94

iii) Tehničari.. 1,02 1,07 1,02 1,03 1,07 1,02 0,92 1,03 0,98

iv) Administrativni... 1,08 1,17 1,07 1,03 1,12 1,04 1,04 1,12 1,04

v) Uslužna i trg... 1,41 1,19 1,10 1,31 1,23 1,07 1,23 1,24 1,06

vi) Poljoprivrednici 0,93 1,27 1,14 1,67 1,39 1,23 1,11 1,07

vii) Obrtnici... 0,99 1,10 1,03 1,10 1,14 1,04 1,09 1,15 1,04

viii) Rukovatelji... 1,38 1,35 1,10 1,39 1,29 1,07 1,33 1,29 1,06

ix) Jednostavna... 0,93 1,07 1,00 1,00 1,14 1,03 1,01 1,13 1,03

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Pozitivnu premiju na plaće u javnom sektoru u pravilu imaju zanimanja 'niže' razine, dok su plaće

zakonodavaca, dužnosnika i direktora te znanstvenika, inženjera i stručnjaka ipak više u privatnom

sektoru. Međutim, bitno je napomenuti kako ove potonje skupine zanimanja čine preko 25 posto

(preko 40 posto u 2012.) ukupno zaposlenih u javnom sektoru dok u privatnom sektoru ova

zanimanja čine manje od 10 posto ukupne zaposlenosti (tablica 7.). Kod poduzeća u državnom

20

vlasništvu, osim ove najviše razine zanimanja (zakonodavaca, dužnosnika i direktora), sve skupine

zanimanja ukazuju na pozitivnu premiju plaća u odnosu na plaće za ta ista zanimanja u privatnom

sektoru.

Tablica 18. pokazuje kako je, osim u 2004., upravo u privatnom sektoru najveća razlika između

prve tri skupine zanimanja (zakonodavci, dužnosnici i direktori; znanstvenici, inženjeri i stručnjaci;

te tehničari i stručni suradnici) i jednostavnih zanimanja. Kod, primjerice, uslužnih i trgovačkih

zanimanja, obrtnika i pojedinačnih zanimanja te rukovatelja postrojenjima i strojevima,

industrijskih proizvođača i sastavljača veća premija na plaće u odnosu na jednostavna zanimanja

prisutna je u javnom sektoru.

Tablica 18. Relativna plaća po satu (jednostavna zanimanja = 1) prema zanimanjima i sektoru

vlasništva, 2004., 2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

i) Zakonodavci... 2,90 2,48 2,70 2,99 2,56 3,72 2,40 2,82 3,20

ii) Znanstvenici... 2,26 2,14 2,16 2,19 2,01 2,51 2,07 2,09 2,35

iii) Tehničari.. 1,83 1,68 1,67 1,83 1,67 1,79 1,60 1,60 1,76


v) Uslužna i trg... 1,53 1,12 1,00 1,50 1,23 1,14 1,33 1,20 1,09

vi) Poljoprivrednici 1,12 1,34 1,12 1,56 1,14 0,93 1,15 1,17

vii) Obrtnici... 1,36 1,31 1,27 1,45 1,33 1,33 1,37 1,29 1,26


Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Tablica 19. Nejednakost plaća (Gini koeficijent) prema zanimanjima i sektoru vlasništva, 2004.,

2008. i 2012.

2004. 2008. 2012.

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

javni sektor


privatni sektor

i) Zakonodavci... 0,12 0,23 0,27 0,17 0,18 0,27 0,17 0,17 0,20

ii) Znanstvenici... 0,17 0,18 0,21 0,15 0,16 0,20 0,17 0,16 0,24

iii) Tehničari.. 0,11 0,16 0,23 0,10 0,13 0,21 0,11 0,14 0,24


v) Uslužna i trg... 0,16 0,16 0,17 0,15 0,16 0,18 0,14 0,15 0,15

vi) Poljoprivrednici 0,12 0,20 0,16 0,13 0,11 0,12

vii) Obrtnici... 0,11 0,14 0,24 0,14 0,14 0,20 0,06 0,11 0,19


ix) Jednostavna... 0,09 0,16 0,22 0,11 0,14 0,15 0,08 0,17 0,17

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Pokazatelji nejednakosti (Gini koeficijent) u tablici 19. ponovno ukazuju da je nejednakost plaća

najveća u privatnom sektoru, kod svih skupina zanimanja. Ona je najizraženija u prvoj skupini

zanimanja, odnosno za zakonodavce, dužnosnike i direktore.

21

4. Regresijska analiza

U dosadašnjem dijelu analize razlike (u plaćama) između javnog i privatnog sektora (i poduzeća u

državnom vlasništvu) su razmatrane gledajući sektorske razlike u prosječnim plaćama prema

svakoj od karakteristika posebno. Nalazi prikazani u tablicama su dosta informativni, međutim,

dodatni uvid u razlike između sektora može se dobiti analizirajući utjecaj svih karakteristika

zajedno.

Stoga je napravljena regresijska analiza u kojoj je zavisna varijabla prirodni logaritam nominalne

plaće po satu a nezavisne varijable su različite skupine karakteristika predstavljene u prethodnom

dijelu teksta. Osim za ukupan uzorak, regresija je napravljena i za svaki sektor pojedinačno.

Detaljni rezultati su prikazani u tablicama u Dodatku 2. dok su u tablici 20. prikazani samo rezultati

iz skupne regresije za svaku od tri promatrane godine, pri čemu se jazom u plaćama smatra

koeficijent uz kategorijalnu varijablu koja označava pripadnost određenom sektoru (javnom

sektoru ili sektoru poduzeća u državnom vlasništvu). Kao referentna kategorija uzima se privatni

sektor. S obzirom da se kao zavisna varijable u regresijskim jednadžbama pojavljuje prirodni

logaritam plaće po satu, rezultati iz tablice 20. mogu tumačiti kao očekivana postotna razlika u

prosječnoj plaći po satu u javnom sektoru (sektoru poduzeća u državnom vlasništvu) u odnosu na

plaću u privatnom sektoru nakon što se u obzir uzmu svi drugi čimbenici koji bi mogli utjecati na

visinu plaća i o kojima imamo informacije u našoj anketnoj bazi podatka.

Tablica 20. Jaz plaća između javnog i privatnog sektora – rezultati regresijske analize, 2004., 2008.

i 2012.

2004. 2008. 2012.

Javni sektor 0,105*** (0,009) 0,056*** (0,011) 0,050*** (0,013)

Poduzeća u državnom vlasništvu 0,102*** (0,009) 0,070*** (0,011) 0,070*** (0,013)

Napomene: Standardne greške su u zagradama. *** p<0,01; ** p<0,05; * p<0,1.

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Rezultati regresijske analize pokazuju da, nakon što kontroliramo za različite karakteristike

zaposlenika i radnih mjesta, još uvijek postoji premija na plaće u javnom sektoru i poduzećima u

državnom vlasništvu u odnosu na privatni sektor. Prema prikazanim rezultatima, u 2008. i 2012.

premija je nešto viša u poduzećima u državnom vlasništvu nego u javnom sektoru. To je nešto

drugačiji rezultat u odnosu na informacije koje smo dobili putem deskriptivne statistike (tablice 9. i

10.) gdje je javni sektor imao najveću premiju. Ovo govori da je premija na plaće za rad u javnom

sektoru, u odnosu na privatni, bolje objašnjena karakteristikama zaposlenika i radnih mjesta nego

premija na plaću za rad u poduzećima u državnom vlasništvu.

Ipak, u odnosu na 2004. premija se smanjuje u oba sektora. Premija na plaću zbog rada u javnom

sektoru tako je 2004. godine iznosila oko 10 posto u odnosu na rad u privatnom sektoru, da bi se

ona do 2012. smanjila na oko 5 posto. Premija na plaću zbog rada u poduzećima u državnom

vlasništvu u odnosu na rad u privatnom sektoru iznosila je 2004. isto tako oko 10 posto, ali je do

2012. godine ona zadržana na oko 7 posto.

22

5. Rezultati dekompozicije jaza u plaćama između javnog i privatnog sektora

Prethodna regresijska analiza imala je za cilj razlučiti onaj dio jaza koji je vezan uz sektor

zaposlenja, a ne može se objasniti drugim opaženim karakteristikama zaposlenika ili radnog

mjesta. Vidjeli smo da je taj „prilagođeni“ jaz u plaćama manji nego „neprilagođeni“ jaz, odnosno jaz

koji promatra samo i jedino razlike u prosječnim plaćama po sektorima. No isti se cilj razlučivanja

dijela jaza koji je striktno vezan uz sektora zaposlenja može pokušati dostići i drugim

ekonometrijsko-statističkim metodama. U nastavku ćemo prikazati rezultate jedne od metoda

dekompozicije jaza u plaćama na „objašnjeni“ i „neobjašnjeni“ dio.

Dekompozicija jaza u plaćama između javnog i privatnog sektora na dio koji se može objasniti

opaženim karakteristika radnika/radnog mjesta („objašnjeni“ dio) i dio koji ostaje neobjašnjen i

stoga se može smatrati da predstavlja „premiju“ ili „kaznu“ za rad u javnom sektoru („neobjašnjeni“

dio) napravljena je korištenjem Oaxaca-Blinderove dekompozicije (Oaxaca, 1973.; Blinder, 1973.).

Točnije, pripremljena je jedna od varijanti Oaxaca-Blinderove dekompozicije, takozvana

„nediskriminacijska“ dekompozicija koju je predložio Reimers (1983.) kojom se nastoji izbjeći

nekonzistentnost i arbitrarnost u odabiru referentnog sektora (bilo privatnog, bilo javnog). Isti

pristup nedavno su primijenili de Castro, Salto i Steiner (2013.) te Christofides i Michael (2013.) u

svojoj analizi za zemlje EU, u kojoj nažalost nisu prikazani podaci za Hrvatsku.

Ako se uvedu sljedeće oznake: S = sektor; J = javni sektor; P = privatni sektor; tada plaću (u

logaritamskom obliku) za pojedinca i iz sektora S možemo modelski opisati kao:

ln(wiS) = XiSβS + εiS

pri čemu je: w = nominalna plaća po satu; X = vektor opaženih karakteristika; β = vektor graničnih

povrata na opažene karakteristike; ε = utjecaj neopaženih karakteristika i njihovih graničnih

povrata pri čemu je E[εS] = 0.

Dekompozicija prosječne plaće između javnog i privatnog sektora pripremljena je na sljedeći način.

Neka je za javni sektor očekivana plaća:

E[ln(wJ)] = E[XJβJ] + E[εJ] = E[XJ]βJ

a za privatni sektor:

E[ln(wP)] = E[XPβP] + E[εP] = E[XP]βP

tada se njihova razlika može opisati kao:

E[ln(wJ)] – E[ln(wP)] = E[XJ]βJ – E[XP]βP

= (E[XJ] – E[XP])β + E[X](βJ – βP)

= objašnjeno + neobjašnjeno

gdje je

β = (βJ + βP)/2

E[X] = (E[XJ] + E[XP])/2

23

Polazeći od istog skupa podatka kao u prethodnoj regresijskoj analizi i uzimajući u obzir isti skup

objašnjavajućih varijabli (varijable koje su korištene u regresijskim jednadžbama mogu se vidjeti u

Dodatku 2), a primjenom Oaxaca-Blinderove dekompozicije prema Reimersoj (1983.) verziji,

dobiveni su rezultati koji su prikazani u tablici 21., dok su odgovarajući grafikoni prikazani u

Dodatku 3. Dobivene razlike u plaćama koje se izražene u obliku logaritama mogu se tumačiti kao

postotne razlike u očekivanim plaćama na razini prosječne plaće.

Tablica 21. Rezultati dekompozicije jaza u plaćama između javnog, privatnog i sektora poduzeća u državnom vlasništvu

2004. 2008. 2012.

Procjena

Stand. pogreška

Procjena Stand.

pogreška Procjena

Stand. pogreška

I. Javni i privatni sektor

(A) Javni sektor 3,143*** 0,008 3,281*** 0,010 3,366*** 0,012

(B) Privatni sektor 2,835*** 0,007 3,017*** 0,008 3,106*** 0,009

(C) Razlika, (A)-(B)=(C1)+(C2) 0,307*** 0,010 0,264*** 0,012 0,260*** 0,015

(C1) Objašnjeno 0,208*** 0,010 0,200*** 0,012 0,211*** 0,015

(C2) Neobjašnjeno 0,099*** 0,010 0,064*** 0,011 0,049*** 0,015

II. Poduzeća u državnom vlasništvu i privatni sektor

(A) Poduzeća u državnom vlasništvu 3,057*** 0,008 3,211*** 0,010 3,319*** 0,013

(B) Privatni sektor 2,835*** 0,007 3,017*** 0,008 3,106*** 0,009

(C) Razlika, (A)-(B)=(C1)+(C2) 0,222*** 0,011 0,194*** 0,013 0,212*** 0,015

(C1) Objašnjeno 0,122*** 0,008 0,120*** 0,011 0,124*** 0,013

(C2) Neobjašnjeno 0,100*** 0,009 0,074*** 0,011 0,088*** 0,013

III. Javni sektor i poduzeća u državnom vlasništvu

(A) Javni sektor 3,143*** 0,008 3,281*** 0,010 3,366*** 0,012

(B) Poduzeća u državnom vlasništvu 3,057*** 0,008 3,211*** 0,010 3,319*** 0,013

(C) Razlika, (A)-(B)=(C1)+(C2) 0,085*** 0,011 0,070*** 0,014 0,048** 0,018

(C1) Objašnjeno 0,093*** 0,010 0,073*** 0,013 0,066*** 0,017

(C2) Neobjašnjeno -0,007 0,010 -0,003 0,012 -0,018 0,016

Napomena: * p<0,05;, ** p<0,01;, *** p<0,001. Izvor: Izračuni autora na osnovi ARS 2004., 2008. i 2012.

Može se uočiti da su rezultati Oaxaca-Blinderove dekompozicije slični rezultatima regresijske

analize. „Neobjašnjeni“ dio razlike u plaćama je postotna razlika u visini plaće koja se ne može

objasniti obrazovanjem, stažom, starošću, zanimanjem, veličinom poslodavca, regijom i slično, već

nam ostaje taj dio protumačiti kao premiju na rad u određenom sektoru, slično kao kod regresijske

analize. Strogo govoreći, taj dio ne odražava samo premiju na rad u određenom sektoru, nego i

utjecaj razlika u neopaženim faktorima (karakteristikama) koji nisu uzeti u obzir. Ipak, budući da

ova analiza – kao i ostale ovoga tipa – u obzir uzimaju relativno obiman skup relevantnih opaženih

karakteristika, utjecaj neopaženih faktora ne bi trebao biti dovoljno velik da onemogući

interpretaciju ove komponente jaza kao premije na rad u određenom sektoru. Tako je premija na

plaće za rad u javnom sektoru u odnosu na rad u privatnom sektoru u 2004. godini iznosila 9,9

posto i smanjila se na 4,9 posto u 2012. Slična je premija u 2004. zabilježena zbog rada u

poduzećima u državnom vlasništvu, ali je ona u 2012. iznosila 8,8 posto. Rezultati isto tako

pokazuju da nema statistički značajne razlike u visini plaća u javnom sektoru u odnosu na

24

poduzeća u državnom vlasništvu jednom kada se u obzir uzmu razlike u karakteristikama radnika,

radnog mjesta ili poslodavca.

Rezultati za Hrvatsku mogu se usporediti s nalazima sličnih studija za europske zemlje. Slika 1

prikazuje usporedbu s rezultatima istraživanja koje su proveli de Castro, Salto i Steiner (2013.).

Treba ipak upozoriti da se ne radi o potpuno usporedivim rezultatima čak niti za zemlje koje su

analizirali ovi autori zbog različitih definicija javnog sektora. U studiji za zemlje EU za većinu

zemalja javni sektor uključuje i poduzeća u državnom vlasništvu, no i nekim od zemlje usporedba

plaća pripremljena je bze zaposlenih u javnoj administraciji. Uz to, izvor podataka za naše rezultate

za Hrvatsku bila je Anketa o radnoj snazi iz 2012. godine, dok su de Castro, Salto i Steiner (2013.)

koristili Anketu o strukturi zarada iz 2010. Uz navedene ograde, može se ipak reći da kako je

moguće da je neobjašnjeni dio jaza u plaćam između javnog i privatnog sektora u Hrvatskoj

približno na razini prosjeka za zemlje EU, odnosno nešto veći od prosjeka ako se promatra jaz u

plaća između poduzeća u državom valsništu i privatnog sektora. Drugim riječima, može se

zaključiti da u prosjeku za zaposlene u javnom sektoru, odnono državnim poduzećima postoji

određena „premija“ u vidu nešto većih plaća.

Slika 1. Neobjašnjeni dio jaza u plaća između javnom i privatno sektora u EU, 2010

Napomena: 2012 za Hrvatsku.

Izvori: de Castro, Salto i Steiner (2013.) i vlastiti izračuni za Hrvatsku.

25

Literatura

Blinder, A. S., 1973. „Wage Discrimination: Reduced Form and Structural Estimates“, The Journal of

Human Resources, 8, str. 436-455.

Christofides, L. N. & Michael, M., 2013. „Exploring the Public-Private Sector Wage Gap in European

Countries”, IZA Journal of European Labor Studies, online. http://dx.doi.org/10.1186/2193-9012-2-

15.

de Castro, F., Salto, M. & Steiner, H., 2013. „The Gap between Public and Private Wages: New

Evidence for the EU”, European Commission, Directorate-General for Economic and Financial

Affairs Economic Papers No. 508, Brussels: European Commission.

Nestić, D. 2005. „The Determinants of Wages in Croatia: Evidence from Earnings Regressions“, In Ž.

Lovrinčević, A. Mervar, D. Mihaljek, M. Nušinović, S. Radas, N. Starc, S. Švaljek, & I. Teodorović (ur.),

65th Anniversary Conference of the Institute of Economics, Zagreb - Proceedings, (str. 131-162),

Zagreb: Ekonomski institut, Zagreb.

Nikolic, J., Rubil, I. & Tomić, I., 2014. „Changes in Public and Private Sector Pay Structures in Two

Emerging Market Economies during the Crisis," Working Papers 1403, Zagreb: Ekonomski institut,

Zagreb.

Oaxaca R., 1973. „Male-Female Wage Differentials in urban labor Markets“, International Economic

Review, 14, str. 693-709.

Reimers, C. W. 1983. „Labor Market Discrimination Against Hispanic and Black Men“. The Review of

Economics and Statistics, 65, str. 570-579.

Rubil, I., 2013. „The Great Recession and the Public-Private Wage Gap: Distributional

Decomposition Evidence from Croatia 2008-2011“, MPRA Paper 46798, University Library of

Munich, Germany.

26

Dodatak 1: Usporedbe zaposlenosti i plaća prema podacima iz Godišnjeg izvještaja o zaposlenima i isplaćenoj plaći Državnog zavoda za statistiku

Tablica D1.1. Zaposleni prema tipu poslodavca i sektoru (stanje 31. ožujka) Broj zaposlenih Povećanje/smanjenje

2004. 2008. 2012. 2013. 2004.-2008. 2008.-2012. 2012.-2013.

Zaposleni prema tipu poslodavca

Zaposleni u pravnim osobama 1.095.643 1.238.576 1.148.525 1.122.885 142.933 -90.051 -25.640

Državno vlasništvo 419.398 421.909 434.757 418.294 2.511 12.848 -16.463

Privatno vlasništvo 533.203 689.491 645.466 640.213 156.288 -44.025 -5.253

Zadružno vlasništvo 3.336 3.371 2.303 1.916 35 -1.068 -387

Mješovito vlasništvo 139.706 123.805 65.999 62.462 -15.901 -57.806 -3.537

Radnici kod fizičkih osoba 149.436 161.045 115.209 111.134 11.609 -45.836 -4.075

Obrtnici 82.782 80.733 66.827 64.203 -2.049 -13.906 -2.624

Poljoprivrednici 56.081 38.954 29.564 26.336 -17.127 -9.390 -3.228

Samostalne djelatnosti 12.457 16.859 23.036 23.078 4.402 6.177 42

UKUPNO 1.396.399 1.536.167 1.383.161 1.347.636 139.768 -153.006 -35.525

Zaposleni prema sektoru zaposlenja i tipu rada

Zaposlenici (nesamostalni rad) 1.245.079 1.399.621 1.263.734 1.234.019 154.542 -135.887 -29.715

Javni sektor* 259.773 272.544 280.074 281.431 12.771 7.530 1.357

Poduzeća u drž. vlasništvu** 299.331 273.170 220.682 199.325 -26.161 -52.488 -21.358

Privatni sektor*** 685.975 853.907 762.978 753.263 167.932 -90.929 -9.715

Samostalni rad (obrt, poljoprivreda, ostalo)

151.320 136.546 119.427 113.617 -14.774 -17.119 -5.810

UKUPNO 1.396.399 1.536.167 1.383.161 1.347.636 139.768 -153.006 -35.525

Napomene: *Javni sektor čine zaposlenici u pravnim osobama u državnom vlasništvu u djelatnostima javne administracije, obrazovanja i zdravstva. **Poduzeća u državnom vlasništvu su pravne osobe u državnom vlasništvu izvan djelatnostima koje čine javni sektor, a uključene su i pravne osobe u mješovitom vlasništvu. ***U zaposlenike u privatnom sektoru ubrojani su zaposlenici u pravnim osobama u privatnom vlasništvu, zaposlenici u pravnim osobama u zadružnom vlasništvu, kao i zaposlenici kod obrtnika. Izvori: Državni zavod za statistiku (Godišnje istraživanje o zaposlenima i isplaćenoj plaći za broj zaposlenih u pravnim osobama, prema objavi u Statističkom ljetopisu 2005., 2009., 2013. i 2014.) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (Statističke informacije HZMO broj 1/2004, 1/2008, 1/2012 i 1/2013 za broj zaposlenih kod obrtnika, broj obrtnika, samostalnih poljoprivrednika i ostalih samostalnih djelatnika).

27

Tablica D1.2. Struktura zaposlenika prema sektoru vlasništva poslodavca prema administrativnim podacima i Anketi o radnoj snazi

Godišnji izvještaj o zaposlenosti i

plaćama (stanje 31. ožujka) Anketa o radnoj snazi

2004. 2008. 2012.

2004. 2008. 2012.

Javni sektor* 20,9% 19,5% 22,2%

24,1% 22,3% 23,7%

Poduzeća u drž. vlasništvu** 24,0% 19,5% 17,5%

25,1% 20,0% 19,6%

Privatni sektor*** 55,1% 61,0% 60,4%

50,8% 57,7% 56,8%

UKUPNO 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Napomene: *Javni sektor čine zaposlenici u pravnim osobama u državnom vlasništvu u djelatnostima javne administracije, obrazovanja i zdravstva. **Poduzeća u državnom vlasništvu su pravne osobe u državnom vlasništvu izvan djelatnostima koje čine javni sektor, a uključene su i pravne osobe u mješovitom vlasništvu. ***U zaposlenike u privatnom sektoru ubrojeni su zaposlenici u pravnim osobama u privatnom vlasništvu, zaposlenici u pravnim osobama u zadružnom vlasništvu, kao i zaposlenici kod obrtnika. Izvori: Državni zavod za statistiku (Godišnje istraživanje o zaposlenima i isplaćenoj plaći, prema objavi u Statističkom ljetopisu 2005., 2009. i 2013.), Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (Statističke informacije HZMO broj 1/2004, 1/2008 i 1/2012 za broj zaposlenih kod obrtnika), vlastiti izračuni na temelju individualnih podataka iz Ankete o radnoj snazi za 2004., 2008. i 2012.

Tablica D1.3. Prosječna bruto plaća zaposlenika koji su radili svih 12 mjeseci u godini

Prosječne mjesečna bruto plaća Stopa promjene

2004. 2008. 2012.

2004-2008 2008-2012

Razina plaća

Javni sektor 6.701 8.494 8.764

26,8% 3,2%

Privatni sektor 5.245 6.716 6.963

28,1% 3,7%

Poduzeća u državnom vlasništvu 6.549 8.295 8.715

26,7% 5,1%

Poduzeća u mješovitom vlasništvu 5.934 8.087 9.352

36,3% 15,7%

Relativna plaća u odnosu na privatni sektor

Javni sektor 1,278 1,265 1,259

- -

Poduzeća u državnom vlasništvu 1,249 1,235 1,252

- -

Poduzeća u mješovitom vlasništvu 1,131 1,204 1,343

- - Napomena: Vidjeti objašnjenja sektora u napomeni ispod tablice D1.2., pri čemu su poduzeća u državnom vlasništvu prikazana posebno od skupine poduzeća u mješovitom vlasništvu. Izvor: Vlastiti izračuni na osnovi podataka Državnog zavoda za statistiku iz Godišnjeg istraživanja o zaposlenima i isplaćenoj plaći.

28

Tablica D1.4. Prosječna bruto plaća zaposlenika koji su radili svih 12 mjeseci u godini u

djelatnostima javnog sektora

Prosječna mjesečna

bruto plaća Stopa

promjene Broj

zaposlenih koji su radili 12 mjeseci

2008. 2012. 2008.-

2012. Javna uprava i obrana; obvezno socijalno

osiguranje 8.778 8.967 2,1% 93.115

Državna uprava te ekonomska i socijalna politika

8.897 9.163 3,0% 31.428

Pružanje usluga zajednici kao cjelini 8.822 8.997 2,0% 56.592

Djelatnosti obveznoga socijalnog osiguranja 7.675 7.421 -3,3% 5.095

Obrazovanje 7.839 8.225 4,9% 83.170

Predškolsko obrazovanje 7.097 7.086 -0,1% 12.886

Osnovno obrazovanje 6.936 7.179 3,5% 37.158

Srednje obrazovanje 7.578 7.869 3,8% 18.844

Visoko obrazovanje 11.619 12.717 9,4% 13.390

Ostalo obrazovanje i poučavanje 7.781 8.394 7,9% 892

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 8.941 9.188 2,8% 61.168

Djelatnosti bolnica 9.404 9.831 4,5% 39.546

Djelatnosti medicinske i stomatološke prakse 9.051 8.648 -4,5% 10.080

Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite 9.987 9.890 -1,0% 2.031

Socijalna skrb sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju

7.213 7.248 0,5% 1.042

Socijalna skrb sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom

6.070 6.118 0,8% 4.520

Ostale djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem 8.074 8.138 0,8% 996

Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja 7.741 7.736 -0,1% 2.718

Napomena: Vidjeti objašnjenja sektora u napomeni ispod tablice D1.2., pri čemu su poduzeća u državnom vlasništvu prikazana posebno od skupine poduzeća u mješovitom vlasništvu. Izvor: Vlastiti izračuni na osnovi podataka Državnog zavoda za statistiku iz Godišnjeg istraživanja o zaposlenima i isplaćenoj plaći.

29

Dodatak 2: Rezultati regresijske analize plaća

Tablica D2.1. Rezultati regresijske analize za 2004.

ukupno javni sektor poduzeća u drž. vl. privatni sektor

Dob 25-49 (ref.)

Dob 15-24

-0,0445*** 0,0263 -0,0675* -0,0443**

(0,0151) (0,0337) (0,0376) (0,0196)

Dob 50+ -0,0361*** -0,0326** -0,0138 -0,0427**

(0,0110) (0,0165) (0,0194) (0,0177)

Žene -0,171*** -0,116*** -0,152*** -0,180***

(0,00743) (0,0121) (0,0150) (0,0114)

U braku / zajednici 0,0309*** 0,0140 0,0515*** 0,0315**

(0,00825) (0,0124) (0,0155) (0,0129)

Godine staža 0,00511*** 0,00537*** 0,00295** 0,00569***

(0,000592) (0,000943) (0,00123) (0,000866)

Staž kod trenutnog poslodavca

-0,000463 0,000702 0,000594 -0,00169**

(0,000482) (0,000759) (0,000946) (0,000742)

Gradsko ili prigradsko naselje

-0,00842 0,00357 0,00250 -0,0198*

(0,00763) (0,0121) (0,0145) (0,0116)

Srednja strukovna škola (3 god.) - ref.

Osnovna škola ili manje -0,0888*** -0,126*** -0,0946*** -0,0743***

(0,0116) (0,0252) (0,0210) (0,0165)


0,0866*** 0,135*** 0,0932*** 0,0659***

(0,00996) (0,0223) (0,0183) (0,0140)


0,181*** 0,219*** 0,242*** 0,150***

(0,0161) (0,0267) (0,0316) (0,0280)


0,300*** 0,374*** 0,271*** 0,304***

(0,0219) (0,0354) (0,0415) (0,0343)

Zagrebačka regija - ref.

Istočna Hrvatska -0,153*** -0,0321** -0,154*** -0,223***

(0,0103) (0,0151) (0,0204) (0,0159)

Središnja Hrvatska -0,158*** -0,0348** -0,124*** -0,231***

(0,0101) (0,0157) (0,0197) (0,0153)

Sjeverni Jadran -0,0349*** -0,0243 -0,0437** -0,0325*

(0,0110) (0,0168) (0,0192) (0,0176)

Južni Jadran -0,0746*** -0,0211 -0,110*** -0,0770***

(0,0105) (0,0155) (0,0193) (0,0167)

Srednji poslodavac - ref.

Mali poslodavac -0,00833 -0,0163 -0,00553 -0,0113

(0,00843) (0,0123) (0,0175) (0,0129)

Veliki poslodavac 0,0508*** 0,0543*** 0,0253* 0,0735***

(0,00864) (0,0128) (0,0153) (0,0144)

Ugovor na određeno - ref.

30

Ugovor na određeno -0,0884*** -0,109*** -0,112*** -0,0728***

(0,0125) (0,0240) (0,0294) (0,0167)

Sezonski ugovor -0,0318 0,332 -0,0336 -0,0571

(0,0484) (0,263) (0,0746) (0,0689)

Povremeni ugovor -0,271** -0,168 0,276 -0,462***

(0,118) (0,159) (0,282) (0,175)

Administrativni službenici - ref.

Zakonodavci, dužnosnici i direktori

0,418*** 0,418*** 0,326*** 0,458***

(0,0326) (0,0484) (0,0675) (0,0489)

Znanstvenici, inženjeri i stručnjaci

0,207*** 0,194*** 0,194*** 0,277***

(0,0222) (0,0303) (0,0418) (0,0382)

Tehničari i stručni suradnici

0,133*** 0,163*** 0,0551** 0,161***

(0,0123) (0,0177) (0,0225) (0,0205)

Uslužna i trgovačka zanimanja

-0,124*** 0,0837*** -0,175*** -0,149***

(0,0131) (0,0250) (0,0271) (0,0189)

Poljoprivrednici 0,00232 -0,178 0,0508 -0,0615

(0,0486) (0,242) (0,0646) (0,0780)

Obrtnici i pojedinačna zanimanja

-0,0614*** -0,0741* -0,0682*** -0,0540***

(0,0139) (0,0388) (0,0233) (0,0204)

Rukovatelji postr. i stroj., ind. proizv.i i sast.

-0,128*** 0,0275 -0,0664*** -0,157***

(0,0141) (0,0443) (0,0246) (0,0201)

Jednostavna zanimanja -0,180*** -0,132*** -0,209*** -0,159***

(0,0155) (0,0295) (0,0274) (0,0235)

Javni sektor 0,105***

(0,00943)

Poduzeća u državnom vlasništvu

0,102***

(0,00875)

Konstanta 2,919*** 2,835*** 3,043*** 2,963***

(0,0188) (0,0355) (0,0348) (0,0276)

Broj opažanja 7821 1848 1937 4036

R2 0,503 0,611 0,451 0,427


Izvor: ARS 2004.

31



Dob 25-49 (ref.)

Dob 15-24 -0,0123 -0,0880* -0,0291 -0,00893

(0,0162) (0,0472) (0,0421) (0,0199)

Dob 50+ -0,0524*** -0,0394** -0,0214 -0,0559***

(0,0125) (0,0193) (0,0230) (0,0187)

Žene -0,169*** -0,0928*** -0,143*** -0,183***

(0,00853) (0,0150) (0,0185) (0,0119)

U braku / zajednici 0,0294*** 0,0313** 0,0864*** 0,0171

(0,00933) (0,0152) (0,0191) (0,0132)

Godine staža 0,00526*** 0,00453*** 0,00256* 0,00593***

(0,000684) (0,00112) (0,00154) (0,000946)

Staž kod trenutnog poslodavca -0,000246 0,00149* 0,00164 -0,00235***

(0,000539) (0,000903) (0,00111) (0,000769)

Gradsko ili prigradsko naselje 0,0352*** 0,0435*** 0,00574 0,0355***

(0,00864) (0,0144) (0,0170) (0,0123)


Osnovna škola ili manje -0,0944*** -0,0750** -0,128*** -0,0801***

(0,0140) (0,0325) (0,0272) (0,0184)


0,0621*** 0,0742*** 0,0743*** 0,0484***

(0,0107) (0,0245) (0,0215) (0,0140)

Viša škola i nesveučilišno v/o 0,190*** 0,174*** 0,208*** 0,188***

(0,0175) (0,0299) (0,0344) (0,0280)


0,222*** 0,243*** 0,247*** 0,203***

(0,0254) (0,0397) (0,0575) (0,0370)


Istočna Hrvatska -0,128*** 0,0127 -0,142*** -0,188***

(0,0116) (0,0175) (0,0236) (0,0168)

Središnja Hrvatska -0,126*** -0,0247 -0,0588** -0,185***

(0,0115) (0,0192) (0,0232) (0,0162)

Sjeverni Jadran -0,00911 0,00848 0,000435 -0,0249

(0,0137) (0,0233) (0,0255) (0,0198)

Južni Jadran -0,0451*** -0,00911 -0,0882*** -0,0431**

(0,0116) (0,0180) (0,0235) (0,0167)


Mali poslodavac -0,0237** 0,00361 0,00111 -0,0425***

(0,00955) (0,0149) (0,0203) (0,0137)

Veliki poslodavac 0,0322*** 0,0575*** 0,0373* 0,0376**

(0,0104) (0,0163) (0,0193) (0,0157)


Ugovor na određeno -0,101*** -0,102*** -0,145*** -0,0890***

(0,0138) (0,0298) (0,0353) (0,0171)

Sezonski ugovor -0,0205 -0,160 -0,0809 -0,00847

32

(0,0468) (0,209) (0,102) (0,0566)

Povremeni ugovor -0,103 -0,173 -0,119

(0,112) (0,251) (0,132)



0,556*** 0,555*** 0,360*** 0,670***

(0,0361) (0,0488) (0,0720) (0,0576)


0,278*** 0,253*** 0,198*** 0,373***

(0,0259) (0,0362) (0,0579) (0,0394)

Tehničari i stručni suradnici 0,138*** 0,179*** 0,104*** 0,133***

(0,0140) (0,0224) (0,0254) (0,0213)

Uslužna i trgovačka zanimanja -0,117*** 0,0531* -0,0947*** -0,154***

(0,0145) (0,0280) (0,0349) (0,0193)

Poljoprivrednici -0,180*** 0,140 -0,0999* -0,262***

(0,0436) (0,226) (0,0540) (0,0727)


-0,0743*** -0,0211 -0,0433 -0,0902***

(0,0159) (0,0414) (0,0286) (0,0215)


-0,133*** 0,0890 -0,0692** -0,159***

(0,0158) (0,0613) (0,0291) (0,0211)


(0,0182) (0,0337) (0,0353) (0,0261)


(0,0108)


0,0694***

(0,0106)

Konstanta 3,071*** 2,940*** 3,106*** 3,143***

(0,0213) (0,0426) (0,0420) (0,0294)

Broj opažanja 5075 1110 1012 2953

R2 0,542 0,642 0,505 0,502


Izvor: ARS 2008.

33



Dob 25-49 (ref.)

Dob 15-24 -0,0196 -0,0919* 0,197** -0,0218

(0,0225) (0,0519) (0,0850) (0,0273)

Dob 50+ -0,0230 -0,0405* -0,0419 0,000226

(0,0146) (0,0242) (0,0268) (0,0221)

Žene -0,159*** -0,130*** -0,128*** -0,163***

(0,0100) (0,0185) (0,0216) (0,0140)

U braku / zajednici 0,0391*** 0,0289 0,0404* 0,0420***

(0,0109) (0,0188) (0,0219) (0,0156)

Godine staža 0,00376*** 0,00538*** 0,00302* 0,00306***

(0,000800) (0,00145) (0,00168) (0,00111)

Staž kod trenutnog poslodavca 0,00264*** 0,00153 0,00285** 0,00254***

(0,000621) (0,00112) (0,00120) (0,000890)

Gradsko ili prigradsko naselje 0,0113 -0,000637 0,00133 0,00979

(0,00995) (0,0178) (0,0192) (0,0141)


Osnovna škola ili manje -0,0574*** -0,0943** -0,0310 -0,0648***

(0,0180) (0,0435) (0,0316) (0,0243)


0,0722*** 0,0525 0,0899*** 0,0578***

(0,0125) (0,0329) (0,0238) (0,0162)

Viša škola i nesveučilišno v/o 0,146*** 0,0843** 0,247*** 0,145***

(0,0213) (0,0406) (0,0401) (0,0328)

Sveučilišno visoko obrazovanje 0,273*** 0,254*** 0,305*** 0,232***

(0,0253) (0,0445) (0,0619) (0,0389)


Istočna Hrvatska -0,149*** -0,0208 -0,110*** -0,220***

(0,0144) (0,0246) (0,0288) (0,0208)

Središnja Hrvatska -0,108*** -0,0102 -0,0472 -0,157***

(0,0142) (0,0258) (0,0297) (0,0199)

Sjeverni Jadran -0,0278* -0,0291 -0,0451 -0,0270

(0,0156) (0,0278) (0,0302) (0,0224)

Južni Jadran -0,0573*** -0,00677 -0,0967*** -0,0468**

(0,0141) (0,0256) (0,0272) (0,0201)


Mali poslodavac -0,00946 0,00456 0,0143 -0,0287*

(0,0119) (0,0192) (0,0247) (0,0173)

Veliki poslodavac 0,0359*** 0,0929*** 0,0317 0,0225

(0,0132) (0,0226) (0,0249) (0,0197)


Ugovor na određeno -0,112*** -0,282*** -0,195*** -0,0503**

(0,0166) (0,0336) (0,0441) (0,0212)

34

Sezonski ugovor 0,00936 -0,136 0,0511

(0,0477) (0,107) (0,0559)

Povremeni ugovor -0,290 -0,214

(0,288) (0,308)



0,503*** 0,305*** 0,449*** 0,635***

(0,0435) (0,0743) (0,0830) (0,0651)


0,249*** 0,234*** 0,211*** 0,334***

(0,0252) (0,0387) (0,0633) (0,0410)

Tehničari i stručni suradnici 0,130*** 0,0961*** 0,0953*** 0,157***

(0,0173) (0,0316) (0,0300) (0,0260)

Uslužna i trgovačka zanimanja -0,109*** -0,0418 -0,0556 -0,134***

(0,0170) (0,0369) (0,0363) (0,0231)

Poljoprivrednici -0,0576 -0,0512 -0,0752

(0,0636) (0,0712) (0,114)


-0,0800*** -0,0546 -0,0453 -0,0766***

(0,0200) (0,0984) (0,0331) (0,0270)


-0,106*** -0,0462 -0,0140 -0,118***

(0,0196) (0,0673) (0,0360) (0,0259)


(0,0216) (0,0427) (0,0376) (0,0316)


(0,0129)


0,0701***

(0,0128)

Konstanta 3,107*** 3,115*** 3,156*** 3,150***

(0,0258) (0,0572) (0,0506) (0,0352)

Broj opažanja 3719 873 711 2135

R2 0,530 0,598 0,541 0,475


Izvor: ARS 2012.

35

Dodatak 3: Grafički prikazi rezultata dekompozicije jaza u plaćama između javnog i privatnog sektora

Slika D3.1. Rezultati dekompozicije jaza u plaćama između javnog i privatnog sektora

0

0.05

0.1

0.15

0.2

0.25

0.3

0.35

2004. 2008. 2012.

Ln-b

od

ovi

Jaz Objašnjeno Neobjašnjeno

Izvor: Izračuni autora na osnovi ARS 2004., 2008. i 2012.

Slika D3.2. Rezultati dekompozicije jaza u plaćama između sektora poduzeća u državnom vlasništvu i privatnog sektora

0

0.05

0.1

0.15

0.2

0.25

2004. 2008. 2012.

Ln-b

od

ovi



36

Slika D3.3. Rezultati dekompozicije jaza u plaćama između sektora poduzeća u državnom vlasništvu i javnog sektora

-0.04

-0.02

0

0.02

0.04

0.06

0.08

0.1

2004. 2008. 2012.

Ln-b

od

ovi


Izvor: Izračuni autora na osnovi ARS 2004., 2008. i 2012. Slika D3.4.


37

Slika D3.5.


Slika D3.6.

Izvor: Izračuni autora na osnovi ARS 2004., 2008. i 2012. Slika D3.7.


38

Slika D3.8.


Slika D3.9.


39

Dodatak 4: Grafički prikaz distribucije plaća u javnom i privatnom sektoru 2004., 2008., i 2012.

Slika D4.1. Distribucija realnih plaća po sektorima i godinama

0.5

11

.5

Gu

sto

ća

1 2 3 4 5 6ln(plaća)

Privatni sektor

Poduz. u drž. vlas.

Javni sektor

2004.

0.5

11

.5

Gu

sto

ća

2 3 4 5ln(plaća)

Privatni sektor


Javni sektor

2008.

0.5

11

.5

Gu

sto

ća

2 3 4 5 6ln(plaća)

Privatni sektor


Javni sektor

2012.

0.5

1

Gu

sto

ća

1 2 3 4 5 6ln(plaća)

2004.

2008.

2012.

Privatni sektor

0.5

11

.5

Gu

sto

ća

1 2 3 4 5 6ln(plaća)

2004.

2008.

2012.


0.5

11

.5

Gu

sto

ća

1 2 3 4 5ln(plaća)

2004.

2008.

2012.

Javni sektor

Izvor: ARS 2004., 2008. i 2012.

Documents

Analiza Plaća 2014