Analiza pojavnosti nasilja u školama Županije … · 2020. 3. 9. · nikad 400 97,8 ponekad 7 1,7 često 2 0,5 učestalost odgovora % Netko te ozlijedio. nikad 383 93,6 ponekad

1

Bosna i HercegovinaFederacija Bosne i HercegovineŽupanija Zapadnohercegovačka

Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa

Analiza pojavnosti nasilja u školama Županije Zapadnohercegovačke

Lipanj, 2013. godine

2

Sadržaj:

Uvod .........................................................................................................3

Pojmovi ....................................................................................................5

1. Izvješće za osnovne škole .....................................................................81.1. Upitnik za učenike 4. razreda osmogodišnje osnovne škole

i 4. i 5. razreda devetogodišnje osnovne škole ..........................81.2. Deskripcija i analiza rezultata upitnika za učenike

4.ih i 5.ih razreda osnovnih škola ..............................................131.3. Upitnik za učenike predmetna nastava – viši razredi osnovne

škole ..............................................................................................181.4. Deskripcija i analiza rezultata upitnika učenika u predmetnoj

nastavi u osnovnim školama.......................................................28

2. Upitnici za učenike gimnazija i srednjih škola ...................................362.1. Deskripcija i analiza rezultata upitnika za učenike gimnazija i

srednjih škola ...............................................................................46

3. Upitnici za roditelje ...............................................................................523.1. Deskripcija i analiza rezultata anketnog upitnika za roditelje ..54

4. Analiza upitnika za učitelje/nastavnike...............................................584.1. Deskripcija i analiza rezultata upitnika za učitelje/nastavnike ...64

5. Rezultati upitnika za ravnatelje i stručne suradnike .........................70

6. PRILOZI..................................................................................................736.1. Umjesto zaključka ........................................................................736.2. Rasprava .......................................................................................75

Literatura ......................................................................................................78

Misija OESS-a u BiH je podržala tiskanje ovog materijala. Svako gledište, izjava ili mišljenje izraženo u ovoj publikaciji, a za koje nije izrijekom naznačeno da potječe iz Misije OESS-a u BiH, ne odražava nužno službenu politiku Misije OESS-a u BiH.

3

Uvod:Za potrebe generiranja izvješća korišteno je pet anketnih upitnika koje

je sačinila radna skupina imenovana od strane Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke,u siječnju 2013. godine, a koju čine stručni suradnici osnovnih i srednjih škola Županije Zapadnohercegovačke i djelatnika Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i športa ŽZH:

1. Ana Ćavar, Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke

2. Josip Primorac, Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke

3. Gordana Jelić, pedagog Gimnazija Fra Dominika Mandića Široki Brijeg4. Ljerka Naletilić, pedagog Srednja strukovna škola Široki

Brijeg5. Nevenka Jurić, pedagog Gimnazija Fra Grge Martića

Posušje6. Renata Leko, pedagog Srednja strukovna škola Posušje7. Stjepan Bogut, Pedagog Srednja škola Antuna Branka Šimića Grude8. Sunčica Bilić Tomić, psiholog Srednja strukovna škola Ruđera Boškovića Ljubuški9. Zdravka Rupčić, pedagog Gimnazija Ljubuški10. Dragica Ćorić, pedagog Osnovna škola Marka Marulića Ljubuški11. Anamarija Leko, pedagog Osnovna Škola Antuna Branka i Stanislava Šimića Drinovci12. Olivera Brljević, pedagog Osnovna škola Ruđera Boškovića Grude13. Tina Zovko, psiholog Prva osnovna škola Široki Brijeg14. Iva Sesar, pedagog Osnovna škola Kočerin15. Ivana Rezo, Pedagog Osnovna škola Ante Brune Bušića Rakitno16. Miljana Galić Ivanković, pedagog Osnovna škola Biograci.

Pored imenovanih članova radne skupine u izradi anketnih upitnika sudjelovali su i volonteri iz škola Županije Zapadnohercegovačke:

1. Sandra Grbavac, pedagog2. Mate Boban, pedagog3. Marko Boban, pedagog4. Nina Šuta, pedagog.

4

Analizu pojavnosti nasilja u školama Županije Zapadnohercegovačke sačinili: Sandra Grbavac i Josip Primorac.

Anketni upitnici kreirani su za ciljane skupine i to:1. Upitnik za učenike 4. razreda osmogodišnje osnovne škole i 4. i

5. razreda devetogodišnje osnovne škole

2. Upitnik za učenike (koji je korišten za učenike u predmetnoj nastavi osnovnih škola te u gimnazijama i srednjim školama)

3. Upitnik za roditelje4. Upitnik za učitelje/nastavnike5. Upitnik za ravnatelje i stručne suradnike.Ankete u školama su provedene anonimno.Anketama je obuhvaćeno ukupno 3947 osoba od čega je 1888

učenika/učenica, učenica je 999 ili 53 %. Anketirano je 1553 roditelja od čega je 942 ili 61 % majki. Broj učitelja/nastavnika koji je anketiran je 455 a anketirani su i ravnatelji i stručni suradnici ukupno 51.

5

Pojmovi:

NASILJE – je svaki napad na drugu osobu sa svrhom da se osobi nanese šteta, bol ili patnja1

OBLICI NASILJA: fi zičko nasilje, psihičko/emocionalno, seksualno. Zatim u novije vrijeme sve češće se javlja:nasilje nad mladima, među mladima, mobing, bulling, verbalno nasilje, nasilje putem video igre, Interneta, sms-poruke...

NASILJE U ŠKOLI – ponašanje koje ugrožava sigurnost učenika u školi i priječi ostvarenje temeljnih zadataka nastave.To su najčešće izravni napadi: zezanje, podrugivanje, vrijeđanje, prijetnje, ćuškanje, potkradanje i premlaćivanje. Dok su prikriveni napadi: ogovaranje, klevetanje i prisilna izolacija. Istraživanja pokazuju kako u školama svijeta najčešće dolazi do fi zičkog ili psihičkog nasilja – čije smo primjere upravo i naveli.2�

Napadači su obično fi zički jači i brojniji. Uglavnom imaju potrebu za nadzorom i osjećajem moći, uživaju u nanošenju boli drugima, pokazuju izraziti nedostatak suosjećanja sa žrtvom, a svoj postupak redovito opravdavaju optužujući žrtvu za provokaciju. Najčešće dolaze iz obitelji u kojima se redovita tjelesna kazna koristi kao sredstvo odgoja, u kojima se upotreba sile prihvaća kao djelotvoran način rješavanja problema i u kojima nedostaje prave roditeljske skrbi, imamo krizu obitelji i krizu odgoja, zbog poremećenog sustava vrijednosti.

Nasilnici su skloni kršenju institucionalnih pravila i pružanju otpora odraslima. Pokazuju nisku razinu straha u novije vrijeme i imaju vrlo čvrst osjećaj samopoštovanja – što prije i nije bilo tako. Ovakav stav je postupno nastajao, pojavom novij ih modela u tehnologiji i pojavom nasilja koje se propagira kao poželjan stil ponašanja među mladima.3

Žrtve često pokazuju znakove nesigurnosti, usamljenosti, straha i opreza, pate od nedostatka samopoštovanja, nedostaje im snage za suprotstavljanje napadaču i izrazito su oprezni u sklapanju prijateljstva. Neki od napadača dolaze iz obitelji koje ih pretjerano štite. Nasilje u školi ruši kod djece samopouzdanje, čak i kod one djece koja nisu žrtve nasilja, nego su vidjeli nasilje. Drugi dio učenika šuti, nasilje ih tjera na šutnju. Stoga učitelji i roditelji često nisu niti svjesni ozbiljnosti problema.

Važno je naglasiti kako neki autori predlažu izradu tzv.općih školskih mjera 1 Usp. SPAJIC-VRKAŠ, Vedrana, KUKOČ, Mislav, BAŠIĆ, Slavica: Obrazovan-

je za ljudska prava i demokraciju – Interdisciplinarni rječnik , Zagreb, Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001., str.343..

2 Usp. D., Olweus: Nasilje među djecom u školi, Zagreb, Školska knjiga, 1998.3 Usp. D., Elliot, B.A., Hamburg, K.R., Williams: Violence in American Schools: A

New Perspective, Cambridge, Cambridge University Press, 1998.

6

protiv nasilja, kao što su: promjena nastavnog plana i programa (koji također može biti nasilan), promjena školskog ozračja, osnaživanje učenika uvođenjem programa za učenje nenasilnog rješavanja sukoba i razvoj asertivnog ponašanja te uvođenje savjetodavne posredničke pomoći vršnjaka.Jedan od najcjelovitijih višerazinskih intervencijskih pristupa suzbijanju nasilja u školi koji je izradio D.Olweus obuhvaća školske,razredne i individualne mjere koje sadrže slijedeće komponente: osvještavanje problema nasilja među nastavnicima i učenicima, provođenje kampanje za osvještavanje nasilja u školi među roditeljima kako bi se oni osobno angažirali u primijeni interventnih programa, određivanje postupaka suzbijanja nasilja u učionici-uključujući programe osnaživanja učenika, razvoja asertivnog i prosocijalnog ponašanja, mirnog rješavanja sukoba, interaktivnog učenja i pomoći žrtvama te individualiziran rad s napadačima i žrtvama, uključujući programe namijenjene jačanju suradnje i uključivanju društveno izoliranih učenika. Neki autori kao preventivnu mjeru spominju izradu i javno predstavljanje programa promicanja poželjnih odnosa u školi. Primjerice, dr.sc. Zlatko Miliša nudi u Hrvatskoj projekt „izbor naj-naj prijatelja“ među učenicima i sl. S druge strane,nasilje se treba odrediti kao društveno zlo gdje treba izreći javnu zabranu takvog ponašanja te odrediti mjere učinkovitog suzbijanja nasilničkog ponašanja u školi.

ŠKOLA – ustanova u kojoj starije generacije organizirano i sustavno prenose opća i posebna ljudska iskustva, znanja, vrijednosti, vještine i obrasce ponašanja mlađim generacijama. Škola prije svega odgaja i obrazuje. Odgojna je iz razloga što je stvorena zbog učenika a nije učenik stvoren zbog škole. Stoga je ona prije svega, odgojna ustanova.Škola je zapravo oblik ponašanja s kojim se čovjek susreće u životu i pomoću kojega uči odnose sa složenim sustavom društvenih, gospodarskih i kulturnih institucija u kojemu će sudjelovati do kraja života.

Škola ima dvije uloge, koje ona kao društvena institucija mora ostvariti: zadovoljavanje društvenih potreba i s druge strane, zadovoljavanje potreba svakog pojedinca.4�

PRAVA DJETETA - skup načelnih stavova kojima se utvrđuju opća, neotuđiva i nedjeljiva prava i slobode koji pripadaju svakom djetetu kao ljudskom biću bez obzira na njegovo rasno, spolno, etničko, nacionalno, vjersko, jezično, socijalno i dr.podrijetlo i koji su uvjet njegova razvoja, napretka i opstanka.

Opća skupština UN –a 1959. usvaja posebnu „Deklaraciju o pravima djeteta“, a tri desetljeća kasnije i „Konvenciju o pravima djeteta“ koja formalnopravno obvezuje države članice na provođenje djelotvornih mjera zaštite djeteta, što nadgleda UN-ov odbor za prava djeteta. Konvencija obvezuje

4 GLASSER, Williams: Kvalitetna škola, Zagreb, Educa, 1994.

7

države da u priznavanju i provođenju svih dječjih prava osiguraju da interesi djeteta imaju prednost; da se poštuju odgovornost, prava i dužnosti roditelja, odnosno djetetove obitelji, da se djetetu omogući izražavanje mišljenja o svim stvarima koje se na njega odnose te da se njegovu mišljenju prizna značenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću.Dokument obuhvaća tri skupine dječjih prava i to: prava koja se odnose na očuvanje života, prava koja se odnose na skrb i zaštitu i prava koja se odnose na razvoj. Osim toga dokument se odnosi i na: građanska prava, odgojno obrazovna, zdravstvena, socijalna, gospodarska, kulturna i pravosudno-zaštitna prava.5�

5 Usp. B.Bandman: Childrens Rights to Freedom, Care and Enlightenment, Garland Publishing, 1999.

8

1. Izvješće za osnovne škole

1.1. Upitnik za učenike 4. razreda osmogodišnje osnovne škole i 4. i 5. razreda devetogodišnje osnovne škole.

Upitnik je proveden nad 406 učenika/ca ciljanog školskog uzrasta.

2. Događa li ti se u školi nešto od navedenog? Koliko često su ti se navedene situacije dogodile u školi?

učestalost odgovora %Netko te vrijeđao na ružan način.

nikad 302 73,8ponekad 84 20,5često 23 5,6

učestalost odgovora %Netko ti je govorio ružne riječi.


učestalost odgovora %Netko ti je prijetio da će ti nešto ružno napraviti.


učestalost odgovora %Netko te udario ili gurnuo.


učestalost odgovora %Netko te istukao. nikad 390 95,4

ponekad 15 3,7često 4 1,0

9

učestalost odgovora %Netko je izgubio ili namjerno uništio tvoje stvari.


učestalost odgovora %Netko je na silu tražio tvoj novac.


učestalost odgovora %Netko te ozlijedio. nikad 383 93,6


učestalost odgovora %Isključivali su te iz igre ili nisu obraćali pažnju na tebe.


učestalost odgovora %Netko je drugima govorio ružno o tebi.

nikad 344 84,1


učestalost odgovora %Netko te pljunuo. nikad 385 94,1


3. Ako ti se takvo nešto događalo u školi , označi za svako ponašanje jesu li ti to napravili dječaci ili djevojčice

Učestalost odgovora %Netko te vrijeđao na ružan način.

Dječaci 63 15,4Djevojčice 44 10,7

Učestalost odgovora %Netko ti je govorio ružne riječi.


Učestalost odgovora %Netko ti je prijetio da će ti nešto ružno napraviti.


10

Učestalost odgovora %

Netko te udario ili gurnuo. Dječaci 80 19,5Djevojčice 28 6,8Učestalost odgovora %

Netko te istukao. Dječaci 13 3,1Djevojčice 6 1,4Učestalost odgovora %

Netko je izgubio ili namjerno uništio tvoje stvari.


Učestalost odgovora %Netko je na silu tražio tvoj novac.



Netko te ozlijedio. Dječaci 15 3,6Djevojčice 11 2,6Učestalost odgovora %

Isključivali su te iz igre ili nisu obraćali pažnju na tebe.


Učestalost odgovora %Netko je drugima govorio ružno o tebi.



Netko te pljunuo. Dječaci 27 6,6Djevojčice 11 2,6

4. Kad Ti se dogode takve situacije, što ti učiniš ? (zaokružiti jedan ili više odgovora)

Učestalost odgovora %a) Ništa ne napravim 45 11,0b) Kažem da prestane 103 25,2c) Pobjegnem 35 8,6d) Udarim ga / nju 23 5,6e) Potučem se 21 5,1f) Ne idem u školu 7 1,7g) Kažem nekom odraslom 113 27,6h) Kažem prijatelju/prijateljici 52 12,7i) Želim se osvetiti 15 3,7j) Ne zastrašuju me 51 12,5

11

5. Ako si razgovarao / razgovarala s nekim o tome što se događa, tko je to bio? (Zaokruži jedan ili više odgovora)

Učestalost odgovora %a) Majka, otac 136 33,3b) Sestra ili brat 39 9,5c) Učitelj/učiteljica 125 30,6d) Prijatelj/prijateljica 51 12,5e) Pedagog, psiholog... 19 4,6f) Nitko 15 3,7g) Ne događaju mi se takve stvari 251 61,4

6. Ako su ti se takve situacije događale, što je bilo nakon što si nekome rekao? (zaokruži jedan ili više odgovora)

Učestalost odgovora %a) Više se nije događalo 75 18,3b) Manje se događalo 67 16,4c) Bilo je još gore 5 1,2d) Ništa se nije promijenilo 10 2,4e) Nikome nisam rekao 8 2,0f) Ne događaju mi se takve stvari 85 20,8

7. Koliko često si ti učinio nešto od navedenog u školi? (u svakom redu označi znakom X koliko često to učiniš)

Učestalost odgovora %Vrijeđao drugu djecu na ružan način.


Učestalost odgovora %Govorio ružne riječi. nikad 193 47,2


Učestalost odgovora %Prijetio drugima. nikad 204 49,9


Učestalost odgovora %Namjerno udario ili gurnuo nekog.


12

Učestalost odgovora %Nekog si jako istukao. nikad 213 52,1


Učestalost odgovora %Izgubio ili namjerno uništio tuđe stvari.


Učestalost odgovora %Tražio tuđi novac na silu. nikad 216 52,8


Učestalost odgovora %Nekog si ozlijedio. nikad 206 50,4


Učestalost odgovora %Izbacivao druge iz igre ili nisi obraćao pažnju na njih.


Učestalost odgovora %Govorio ružno o nekome.


Učestalost odgovora %Pljuvao nekog. nikad 207 50,6


13

1.2. Deskripcija i analiza rezultata upitnika za učenike 4.ih i 5.ih razreda osnovnih škola

Ukupan broj ispitanika 4. i 5. razredaosnovnih škola je 406 učenika, od kojih 251 nije doživjelo nasilje - kako u ulozi žrtve tako i u ulozi nasilnika. Stoga, taj broj učenika nije odgovarao na pitanja koja se odnose na opise doživljenog nasilja. Odgovarali su na ostala pitanja (gdje negiraju bilo koji oblik nasilja, jer ga nisu doživjeli i imaju potrebu to i reći), također su davali svoja mišljenja i sugestije. Dakle, učenici koji su osjetili, doživjeli ili vidjeli nasilje u školi koju pohađaju a ukupno ih je 155. U obradi su svi navedeni, a oni koji nisu doživjeli nasilje bit će također navedeni. Što znači od njih 406 učenika 4. i 5. razreda osnovnih škola 38% ih je vidjelo ili doživjelo određene oblike nasilja.

Ovdje je također važno naglasiti kako su učenici, njih većina, odgovarali na neka pitanja po više odgovora bez obzira što u tim određenim pitanjima to nije bilo ponuđeno, dok u nekima jeste. S obzirom da to nije naglašeno, odgovarali su po vlastitom nahođenju smatrajući da je to poželjno. Što i nije za osudu, naprotiv. Važno nam je imati što više informacija. Ovu informaciju navodimo iz razloga što će se primijetiti u nekim odgovorima nelogičnosti u brojevima, tako da se unaprijed zna što je uzrok tim „neslaganjima“. No, to neće utjecati na iznošenje stvarne slike po pitanju nasilja u ovim nižim razredima osnovnih škola , što je i jedino važno.

Zanimljivo je mišljenje učenika po pitanju:“Kako se osjećaš u školi?“ Učenici nižih razreda osnovne škole (a odgovorilo ih je svih 406), njih 49,5% odgovorilo je: „ni dobro ni loše“, zatim slijedi 44,4% koji kažu „dobro“ a 6,8% njih smatra kako se u školi osjećaju loše. Gledano s pedagoškog aspekta ( s obzirom da u pojedinačnim istraživanjima škola također prednjači taj odgovor) može se pretpostaviti, na temelju takvih stavova učenika, da nešto „zakazuje“ u školi, odnosno nastavnom planu i programu prije svega, zatim u načinu i metodama rada kojima se taj plan i program prenosi. Svjedoci smo činjenice kako zbog prenatrpanih informacija tako i iz drugih razloga – imamo potrebu osuvremeniti nastavu, odnosno nastavni plan i program. Činjenica je da je u našim školama (ali ne i svim) još uvijek je zastupljen frontalni rad (ja govorim- ti slušaš), gdje učenik postaje nezainteresiran i pasivan, izuzev onih odlikaša koji će uvijek naučiti. Na žalost, rijetki će naučiti s razumijevanjem već će učiti na pamet. Učenici nižih razreda su za početak preopterećeni planom i programom.Svaki predmet ima po barem dvije vrste knjiga (zadaćnica, udžbenik i sl.). Učenici su često zaokupljeni nepotrebnim informacijama a malo vremena ostaje za usmjerenje na one prave informacije.Taj pritisak osjeća vodstvo škole, stručni aktiv, učitelji i roditelji. Potrebna je veća suradnja i međusobna potpora i obavezna modernizacija nastave, i to ne samo tehnološki već i mijenjati pristup. A najpotrebnije je sažeti gradivo na vrlo praktičnu razinu koja će u svojoj ponudi motivirati dijete na aktivnost i rad,

14

a da se ne osjeća preopterećeno. Jer, učenik treba biti aktivan, saslušan, on treba osjetiti potporu, motivaciju i dobro vodstvo svoga učitelja. Otud i dolazi nezadovoljstvo. Učenici osjećaju (osobito maleni u osnovnoj školi) frustracije i raspoloženja onih koji ih vode i uče. Brzi tempo življenja, na njima ostavlja najdublje tragove. Imaju premalo vremena za igru. Oni do trećega razreda trebali bi učiti kroz igru i usmjeravati se na ono najvažnije. Njihov plan i program predstavlja teret kako za nastavnike tako i za njih. Stoga vlada takva klima u školi. Nestalo je oduševljenja i motivacije, jer nema više slobodnog vremena, opuštanja kroz učenje, učenja u grupama, samo-aktivnosti, osluškivanje učeničkih prijedloga, izleti u prirodu i sl. Sve su to ključni čimbenici zbog kojih se učenik dobro ili loše osjeća u školi. Kakav je duh škole i duh vođe takav će biti i duh učenika. Treba stvari mijenjati sustavno i generalno, ciljano. Drugim riječima, više osluškivati i slušati potrebe jedni drugih, imati odgovornost, što nam opet govori da imamo krizu vrijednosnog sustava. Posljedice ovakvog stava učenika već postoje: stres, gubitak samopouzdanja, strah, problemi s učenjem, što zbog takvih frustracija i stvara određene probleme u komunikaciji kako s roditeljima tako s učiteljima i na kraju vršnjacima.

Vrijeđanje na ružan način - često je doživjelo 5,6% učenika odnosno 23 učenika nižih razreda 4.-tih i 5.-tih, a od njih 406. Ponekad – 84 učenika (20,5%) i oni koji nikad nisu doživjeli vrijeđanje na ružan način, a njih je većina 73,8% (302) učenika.

Izgovaranje ružnih riječi nekom – često je doživjelo 3,9% odnosno 16 učenika u odnosu na njih 406. Ponekad – 27,4% (112) učenika, nikad – 68,7% (281) učenik-iz čega je vidljivo da većina nije imala iskustvo ovakvog oblika nasilja.Također iz podataka onih koji su to doživjeli ponekad možemo primijetiti da je najčešća pojava u školi i okolini izgovaranje ružnih riječi (nadimci, psovka, ruganje i sl.)

Prijetnje da će se nešto ružno učiniti osobi – često je doživjelo 3,4% ( 14) učenika, ponekad – njih 11,2% (46), a nikad – opet većina 85,3% (349) učenika.

Udaranje ili guranje – često je doživjelo 6,1% (25) učenika, ponekad 20,3% (83) i nikad 73,6%(301)učenik. I onih 20,3% koji su ponekad doživjeli udaranje ili guranje zabrinjava – što ukazuje na činjenicu da nasilje nije zastupljenou većoj mjeri ali se događa. Naravno, ne često, ali iz godine u godine – ako se nešto ne poduzme može samo rasti i dolaziti do pojava sasvim drugih oblika nasilja, možda onih koje nije tako lako uočiti i primijetiti.

Udarci – često 1% (4) učenika ih doživljavaju, ponekad njih 3,7% (15) i nikad opet većina95,4% (390).

Namjerno gubljenje ili uništavanje stvari – često je doživjelo 2% (8) učenika, ponekad – njih 3,9% (16) i nikad – većina od ispitanika – 94,1% (385).

Iznuđivanje novca – često je doživjelo 0,5% (2) učenika, ponekad – 1,7% i nikad - većina97,8% (400) učenika

15

Ozljede – doživljava često 0,5% (2) učenika, ponekad 5,9% (24) i nikad - većina 93,6%(383) ispitanika

Ignoriranje (isključivanje iz igre i ne obraćanje pozornosti na vršnjaka) – često- 2,9% (12), ponekad – 10% (41), nikad – 87% (356).

Ogovaranje – često doživljava onaj manji postotak, njih 2,9% (12) učenika, ponekad 13% (53) i nikad 84,1% (344).

Pljuvanje – često doživljava njih 0,7% ( 3), ponekad – 5,1% (21), nikad – 94,1%(385)ispitanika.

Po pitanju ovih oblika nasilja može se zaključiti da u postotku onih koji su imali iskustvo sa nasiljem prednjači vrijeđanje na ružan način i izgovaranje ružnih riječi. Što nije čudo – s obzirom koliko se djeca sve više prosto izražavaju, psuju – misleći da je to poželjan model ponašanja. Kojeg donosi iz kućnog odgoja. Zatim medijskog odnosno - društvenog. Ne možemo pohvaliti niti komercijalne televizije i način njihova izražavanja, gdje se tu i tamo ružno govori i bogma – što nije niti malo stručno i profesionalno a da ne kažemo poučno kad je dječji mozak u pitanju. Koliko se samo u časopisima putem fotografi ja poznatih osoba propagira nasilje?

U obitelji s druge strane dijete uči po modelu. Ne možemo tražiti od djeteta da ne psuje ili ne govori ružne riječi ako to i sami radimo.I tako sve druge stvari i oblike ponašanja koje želimo prenijeti na djecu.Prenosimo sami svojim vlastitim ponašanjem.

Slijedi navod koji zapravo vrijedi za sve uzrasteOdgoj je aktivno slušanje, promatranje i komunikacija a dok je manipulacija

pasivno slušanje i pokoravanje. Ovo vrijedi prvenstveno za obitelj, zatim za školu i medije. Slabljenjem odgoja u obitelji i školi manipulacija postaje dominantna u medijima. Učionica se danas interpretira kao mučionica, umjesto rada važnija je zarada i sl.Pravi odgajatelj daje mladima uvjete za samostalno kreiranje slobodno vremenskih aktivnosti a manipulator slobodno vrijeme nudi kroz zabavu s formulom: Meni prepusti sve!

Zatim rezultati - prijetnje,ignoriranjei ogovaranje u nešto malo nižim postocima.

Dakle, do sada je u nešto nižim postocima zastupljeno nasilje, većinom verbalno ili ignoriranje u manjim postocima u odnosu na ukupan broj učenika, ali nikako postocima koje bi trebalo zanemariti. Sve i da se radi o samo jednom učeniku ( a to je danas nemoguće) treba poduzeti mjere i obratiti pozornost, poučiti.

Ostali oblici nasilja su svedeni na minimalne postotke gdje se radi o pojedinačnim slučajevima i o par učenika sa kojima su učitelji i vodstvo već upoznati, a razlozi su različiti i školi odnosno vodstvu i stručnom timu škole - poznati.

Što se tiče pitanja tko je radio nasilje - je li dječaci ili djevojčice postoci su skoro pa približni, što zabrinjava one škole i vršnjake koji su doživjeli nasilje.

16

A trebalo bi zabrinjavati i svakoga od nas. Ružne riječi – prednjače dječaci sa 15,4% (63) a djevojčice ih prate a 10,7% (44), vrijeđanje opet prednjače dečki sa 17,6% (72) a djevojčice sa 13,6% (56). Dakle prednjače ružne riječi i ružno izražavanje kod oba spola. Ovo se odnosi na ukupno onih 155 koji su svjedoci nasilja. Kada se govori o tome da je netko nešto ružno nekome učinio – tu također prednjače dječaci 10% (41) a djevojčice 6,8% (28). Udarci prednjače dječaci čak sa 19,5% (80), a djevojčice sa 6,8% (28).

Po pitanju pojave prebijanja -kod oba spola su znatno mali postoci, kao i za uništavanjestvari, što se odnosi i na iznuđivanje novca,ozljede i pljuvanje, (možete pogledati u tabelu).Važno je naglasiti kako i kod dječaka prednjači isključivanje iz igre sa9,2% (38) a djevojčice prednjače kada je u pitanju ogovaranje sa 9,7% (40). A kod dječaka ogovaranje je zastupljeno sa 6,1% (25).Djevojčice rijetko isključuju nekoga iz grupe prema ovim podatcima, s 3,6% (15)ispitanika.

Slijedi kratak osvrt na ono što se događa u praksi kod zemljama EU-a, pa čak i kod nas.

Nije nikakvo čudo što se u ulozi nasilnika sve češće u praksi javljaju i djevojčice i to najčešće u grupama, što prije i nije toliko dolazilo do izražaja jer se rijetko i događalo. Bila je riječ samo o pojedincima a ne o jednom malo većem djelu. Kao da to postaje sasvim normalan model ponašanja ili dokazivanja. Mladi i djeca smatraju da je to „normalno“ jer im je 24 sata u danu ponuđeno sve moguće i ne moguće kako u životu tako i na tri ekrana (tv, internet i mobitel). Koliko djeca provode vremena gledajući u te ekrane? Ili gledajući roditelje koji su ovisnici o istim? Što onda očekivati od djeteta? A ono što je paradoksalno u svemu tome jeste činjenica da se kod vrlo malo nastavnih jedinica radi na suvremen način prezentiranjem gradiva i suradnjom na razini nastavnik-učenik. I svakako još uz nedostatak vremena , što rezultira nizom problema. Nemogućnost savjetodavnog rada, slušanja, individualnog pristupa a posebno za one koji nas zbilja trebaju. I sve se to odražava na generacije. Vremenom one postaju skeptične i bumerang generacije koje smo MI stvorili. Trebamo se zbilja zamisliti. Ta djeca su budućnost naše djece. Naša odgovornost. I treba rješavati probleme od samog uzroka , kako se u narodu kaže: od korijena.Poznati znanstvenici se pitaju:

Je li sve ovo posljedica dirigiranog kaosa korporatista i anarhista koji žele vladati svijetom? Oni su ljuti neprijatelji ali štošta imaju zajedničko.Prvi šire konzumerizam a drugi oslobađanje od rada i borbu protiv svake vrste autoriteta sa zajedničkim ciljem. Srušiti obitelj. Ako nestane obitelji, nestat će i škole, a zatim svega ostalog.Kriza društva je kriza vrjednota, kriza odgoja je kriza vrjednota.6

Idemo dalje: 6 Usp. MILIŠA, Zlatko: Anarhizam, prosvjedi i odgoj, Split, Naklada Bošković, 2011.

17

Reakcija učenika na nasilje - posložit ćemo reakcije prema većim postocima ka nižim.Prednjači 27,6% (113) učenika koji zamole za pomoć nekog od odraslih. Zatim 25,2% (103)se brane na način da nasilniku kažu da prestane, 12,7% (52) se povjere prijateljima, 12,5% (51) učenik se uopće ne straši takvih situacija, 11% (45) neće učiniti ništa, 8,6% ( 35) će ih pobjeći, 5,6% (23) će vratiti udarac, 5,1% (21) se potuče, dok 1,7% (17) zbog tog straha neće ići u školu...Svaka reakcija za sebe je posebno područje istraživanja.Jer su različiti razlozi reagiranja koja bi zbog točnosti trebala istraživati pojedinačno ako bi se uzela u obzir stvarna slika. Sigurno je samo jedno: da će većina zatražiti pomoć. Prema nekim pravilima trebali bi svi zatražiti pomoć. Jer ovdje su još više problem oni koji neće zatražiti pomoć jer se boje, a u novije vrijeme u praksi sve je više onih koji to i ne žele, jer neki „blaži“ vidovi nasilja , ako se uopće mogu tako nazvati, su u ovom svijetu poremećenih prioriteta postali čak i „poželjni“.

Djeca se povjere ili kažu za nasilje – od svih ispitanika 61,4% (251) će reći da im se te stvari uopće ne događaju, što smo i naveli na početku – to su oni koji nisu iskusili nasilje.

Ostali su zaokruživali više odgovora. Uglavnom – prednjači 33,3% (136) njih bi se obratiloroditeljima, 30,6% (125) učiteljima, 12,5% (51) prijateljima, 9,5% (39) nekom od braće i sestara u obitelji, a samo 4,6% (19) traži pomoć pedagoga ili psihologa, dok 3,7% (15) neće reći nikome ništa. Ne čudi što je u osnovnim školama prezentiran mali postotak odaziva traženja pomoći od strane psihologa ili pedagoga. U vrijeme našeg školovanja a na žalost i danas većinu učenika kao da se zastrašuje na jedan način sa pedagogom ili psihologom. Djeca su uvjerena kako se tamo ide samo ako nešto pogriješiš ili je to vid kazne što ideš onamo. Što je u potpunosti krivo. Djeca, na žalost i mnogi ljudi od struke nisu upoznati sa osnovnim pojmovima i područjima rada određene struke, čak se time i manipulira nad djecom. Ima izuzetaka naravno, ali ovo se govori na osnovu mišljenja učenika. Oni ne znaju što je uloga pedagoga u školi. Misle kako je pedagog tu da kažnjava ili tko zna što već. Tek kada dođu u srednju školu, po malo upoznaju ulogu psihologa i pedagoga, i više ih se „ne boje“. Ovdje je opet ključ u suradnji i otvorenosti među svim djelatnicima škole. A najviše se postavlja pitanje : tko može do kraja i svim srcem raditi svoj posao a da paralelno surađuje i nadopunjuje se sa drugima i time da se stvara stimulirajuća klima i kvalitetan duh škole.? Tako bi trebalo biti. Nemoguće je sve u potpunosti i postići bez suradnje sa roditeljima i svim vanjskim institucijama (ne samo odgojno-obrazovnim) koje su jednako odgovorne , upravo kao i svatko od nas.

Slična problematika se nazire i u odgovorima na sljedeća pitanja o tome – što se dogodi kada obavijestiš nekoga o nasilju? Opet navodim onih 61,4% koji nemaju problem s tim. Zatim 18,3% (75)kaže da senasilje nakon

18

traženja pomoći više nije ponavljalo.16,4% (67) kažu da je bilo još gore, 2,4% (10) izjavljuju kako se zapravo ništa nije promijenilo.Dok njih 1,2% (5) smatra da je situacija nakon toga bila još i gora.

Na pitanje koliko često je netko od ispitanika načinio neki od oblika nasilja odgovoreno je sljedeće:

Vrijeđanje drugih, ogovaranje uz upućivanje ružnih riječi o nekome također u ovom vrlo malom postotku prednjači. Ali samo pod stavkom ponekad i to: vrijeđanje – 4,6% (19), 10% (41) i ogovaranje sa 3,9% (16). Ostale postotke možete pogledati u tabeli pod pitanjem br.7. Većina tj. njih 77% (315) od ispitanih nisu nikada nikog vrijeđali, 47,2% (193) nikada nisu govorili ružne riječi, 49,9% (204) nisu nikada prijetili drugima, 48,4% (198) nikad nisu gurali ili udarali drugoga, 52,1% (213) nikada nikog nije istukao, 52,8% (216) nikad nisu izgubili ili namjerno uništili nečije stvari, tražilo tuđi novac na silu NIJE njih 52,8%(216) niti ozljede nisu nanosili nikome njih 77% (210).Njih 49,4% (202) kaže da ne ogovara nikoga i 50,6% (207) ne pljuje.

Dakle, što se tiče istraživanja i rezultata za niže razrede , i to 4. i 5..te osnovnih škola, može se generalno zaključiti da su djeca upoznata sa pojavom nasilja i znaju barem donekle što je to nasilje. I „pozitivna“ je stvar da je nasilje zastupljeno u nižim postotcima, što nam naravno ne daje za pravo – da ne činimo ništa za one koji su doživjeli nasilje. Jer ono će kulminirati i rasti ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere koje treba svaka škola i svaki pojedinac u njoj. Od djelatnika, ravnatelja, sve do svakog učenika u potpunoj suradnji sa roditeljima, odgojno obrazovnim institucijama i šire.

1.3. Upitnik za učenike predmetna nastava – viši razredi osnovne škole

19

3. Bio/la sam izložen/na sljedećim oblicima nasilja?


Vrijeđali su me pogrdnim riječima

nikad 531 59,4rijetko 208 23,3ponekad 123 13,8često 31 3,5


Širili su negativne tračeve o meni



Zadirkivali su me



20

Ismijavali su me



Prijetili su mi



Gurali su me



Udarali su me



Čupali su me i štipali



Pretukli su me

nikad 801 89,6

rijetko 63 7,0

ponekad 20 2,2

često 10 1,1


Dobacivali su uvredljive komentare o mom izgledu


21


Dodirivali su intimne dijelove moga tijela



Vrijeđali su me zbog niskog/visokog materijalnog stanja



Krali su moj novac i osobne stvari



Iznuđivali su novac od mene



Isključili su me iz zajedničkih aktivnosti



Ignorirali su me



Vrijeđali su me putem sms poruka



22

Vrijeđali su me putem interneta



Vrijeđali su me putem snimanja mobitelom u školi


28

1.4. Deskripcija i analiza rezultata upitnika učenika u predmetnoj nastavi u osnovnim školama

Ukupan broj ispitanika predmetne nastave osnovnih škola iznosi 893 učenika. Od kojih veći dio njih nije činio niti ima iskustvo nasilja, ovisno o obliku nasilja. Rezultati su različiti u odnosu na odgovore, ali njih oko 60% pa dalje nije imalo iskustvo nasilja niti je bilo u ulozi nasilnika. Postoci su različiti, ovisno o kojem se obliku nasilja radi – što je i prikazano u navedenim podatcima. Kao i u nižim razredima osnovnih škola, samo je mali postotak onih koji su iskusili nasilje ili svjedočili nasilju, taj podatak maksimalno možemo zaokružiti na oko 20-tak% jer varira između 10 do 20 %. Dakle, njih 80% nije odgovaralo na pitanja o oblicima nasilja jer ga nisu niti doživjeli, ali su odgovarali na ponuđena druga pitanja u kojima negiraju nasilje. Stoga , kada budemo prikazivali rezultate oblika nasilja doživljenog ili učinjenog , odnosit će se samo na taj manji postotak.

Na pitanje : Sviđa li ti se u školi? – rezultati su pokazali iste stavove kao kod nižih razreda 4. i 5.-tih osnovnih škola . Što znači, njih 49% je izrazilo mišljenje_ „i sviđa mi se i ne sviđa“. Razloge ili komentar nije potrebno navoditi – već su navedeni u prethodnom tekstu gdje se na samom početku obrazlažu mogući uzroci takvoga stava tj.većinskogstava.Uzroci su jednaki stoga i izražavaju veći postotak takvoga stava. 27% učenika predmetne nastave kažu da im se sviđa u školi. 21% - jako im se sviđa – što je svakako pohvalan podatak – jer kada zbrojimo 21% onih kojima se jako sviđa sa onima kojima se sviđa – a njih je 27%, dobijemo 48% onih kojima se sviđa ili jako sviđa biti u školi. To je samo jedan postotak manje od onih koji su za DA i NE. Što je skoro pa 50:50..

Kada je o iskustvu s prijateljima riječ – 48,4% (432) učenika smatra kako imaju puno prijatelja, ali mogu izdvojiti nekoliko kojima se mogu povjeriti .

29

Zatim, 18,6% (166) – imaju puno prijatelja s kojima se slažu i kojima se povjeravaju.

16,2% (145) – ima samo jednog dobrog prijatelja10,1% (90) – nemaju toliko prijatelja koliko bi ih željeli imati. Od ostalih

rezultata njih 23 smatra kako su u potpunosti isključeni iz grupe odnosno njih 2,6% i 4,1% (37) kažu da nemaju niti jednog dobrog prijatelja.

Pitanje prijateljstva i sam pojam prijateljstva je većinom različito za svakoga pojedinca – odnosno – njegov doživljaj prijateljstva. Ali što je istinsko i pravo prijateljstvo?

Prijateljstvo predstavlja jednu od najvažnijih egzistencijalnih vrijednosti i kadra je ljudski život učiniti beskrajno ljepšim i korisnijim.7

Ovi rezultati nam ukazuju da djeca nisu u potpunosti upoznata sa stvarnim poimanjem prijateljstva, kako zbog njihove dobi i odrastanja tako i zbog onih uzroka koji dolaze upravo iz današnjeg pobrkanog vrijednosnog sustava. Rezultati također pokazuju želju za iskustvom istinskog prijateljstva, a kojeg je prema svemu sudeći zbilja privilegij i imati.I treće, što je vidljivo iz rezultata upravo današnji trend življenja - usamljenik u gomili. Globalizacija kao da je donijela usamljenost i zbunjenost po pitanju kako dječjih tako i potreba odraslih.

Sada slijedi dio o oblicima doživljenog nasilja – stoga podsjećamo da je na njih odgovarao samo onaj manji postotak ispitanika koji su iskusili nasilje.Drugim riječima između 600 i 850 učenika od njih 893 - nije doživjelo niti činilo nasilje.

Najčešće oblike nasilja posložit ćemo prema učestalosti u okviru prostotaka onih koji su doživjeli nasilje.Prednjači zadirkivanje kao i vrijeđanje pogrdnim riječima – sa 3,5% (31) učenik, zatim- ignoriranje – sa 3,1% (28), čupanje i štipanje – 2,7% (24) i na kraju ismijavanje sa 2,2% (20).

Pod odgovorom - ponekad - prednjače – vrijeđanje pogrdnim riječima sa čak 13,8% (123), zatim, zadirkivanje sa 9,6% (86) učenika, negativni tračevi – 8,1% (72), udaranje – 6,8%(61)učenika, ignoriranje – 6,2% (55), čupanje ištipanje – 6% (54), isključivanje iz zajedničkih aktivnosti – 5,9% (53), ismijavanje – 5,&%(50), vrijeđanje putem sms-poruka – 4,7% (42), guranje – 4,6% (41),prijetnje – 4,4% (39), uvredljivi komentari o izgledu – 3,4% (30), vrijeđanje putem snimanjamobitelom u školi – 3,2%(29), vrijeđanje putem interneta – 2,9% (26), vrijeđanje zbogniskog ili visokog materijalnog stanja – 2,5%(22), netko je pretučen - 2,2%(20), krađa novca i osobnih stvari – 1,3% (12), iznuđivanje novca – 1,2%(11), intimno dodirivanje - 1,1% (10).

Rijetka izloženost oblicima ponašanja – također ćemo posložiti po 7 LEPP, Ignace: Psihologija prijateljstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1991.,

str.10

30

prema učestalosti. Vrijeđanje pogrdnim riječima – 23,3% (208), guranje – 22,6% (202), tračanje i ogovaranje – 21% (188), zadirkivanje - 18,2% (163), ismijavanje - 17,4% (156), čupanje ištipanje – 16,2% (145), udaranje – 14,4%(129), isključivanje iz zajedničkih aktivnosti – 13,6% (122), vrijeđanje putem sms poruka – 13,5% (121), ignoriranje - 12,4% (111), uvredljivi komentari na račun izgleda - 8,8% (79), prijetnje – 8,7% (78), vrijeđanje puteminterneta – 8,2% (73), pretučenost – 7 % (63) rijetko je bilo tomu izloženo, 5,9% (53) rijetko je bilo izloženo vrijeđanju putem snimanja u školi, 4,6%(41) rijetko je bilo izloženo vrijeđanju zbog društvenog statusa, krađi novca i osobnih stvari rijetko je bilo izloženo 3,8% (34) učenika, iznuđivanju novca – 2,2% (20) i 1,7% (15) rijetko je bilo izloženointimnom dodiru.

Nikad nisu bili izloženi navedenim oblicima ponašanja: - 59,4% (531) nikada nije bio/la izložen vrijeđanju pogrdnim riječima, nikada tračevima – 69,1% n(618),nikada zadirkivanju 68,7% (614), ismijavanju 74,7% (668), nikada nisu bili izloženi prijetnjama njih 85,7% (766), guranju – 71,4% (638), udaranju 77,4% (692), čupanju i štipanju 75,1% (671), pretučenost nikada nije iskusilo njih 89,6% (801), uvrede o izgledu 85,8% (767), intiman dodir 96,3% (861), vrijeđanje zbog društvenog statusa nije nikada doživjelo - 91,8% (821), krađu i sl. Njih 93,6% (837), iznuđivanje novca 9,2% (860), isključivanje iz aktivnosti nije doživjelo njih 78,1% (698), ignoriranje – 78,3% (700), vrijeđanje putem sms –a – 79,8% (713), putem interneta 87,4% (781), vrijeđanje putem snimanja u školi nikada nije doživjelo njih 89,7% (802) učenika/ispitanika.

Prema prikazu skice grafa pod brojem 4. zaključujemo kada se radi o nasilju – prema mišljenju ispitanika viših razreda osnovne škole – prednjače 47% (121) osobe muškog spola,ženskog 29% (76) i 24%(61) ispitanika smatra osobe oba spola.

Prikaz grafi kona 5. nam pokazuje kako u situacijama nasilja sudjeluju većinom jedna osoba sa 126 (57%) a nasilje u grupama zastupljeno je 43% (97).

Prikaz grafi kona 6. – nasilje od strane kolega/ica doživljava njih 55% (71), 43% (55) od strane starijih učenika i 2% (3) od strane odraslih osoba u školi.

Prikaz grafi kona 7 – na pitanje u kojem razredu se nalaze učenici koji su se ponašali nasilno – prije svega istaknut je odgovor od 6,8% (61) onih koji kažu da u posljednjih nekoliko mjeseci nisu doživjeli nasilje, prednjači rezultat 5,4% (48) onih koji kažu kako se doživljeno nasilje dogodilo u razredu kojeg učenik pohađa. Zatim, u višem razredu sa3,8% (34), u paralelnom razredu 2,5% (22) i 0,7% (6) u nižem razredu.

Prikaz grafi kona 8 – kada je riječ o trajanju nasilnog ponašanja među onima koji su ga doživjeli 5% (45) smatra da obično traje jedan ili dva tjedna,

31

2,6% (23) - mjesec dana, 1,2% (11) – 6 mjeseci, 1% (9) kažu godinu dana i 5 učenika odnosno 0,6% kažu kako se događa već nekoliko godina.

Prikaz grafi kona 9 - reakcije žrtve prilikom nasilja – 4,8% (43) osjete ljutnju, 3% (27)tužni su, osjeća nemoć njih 2,9% (26), 2,8% (25) se uplaše i 1,5% (13) su indiferentni/ne osjećaju ništa.

Prikaz grafi kona 10 – što žrtva učini kada doživi nasilje? – 6,2% (55) uzvrate na isti način, 4,3% (38) pobjegne, 3,6% (32) traži pomoć odraslih, 1,9% (17) smišlja osvetu, 1,2% (11) ne obraćaju pažnju na nasilje ili im je svejedno.

Prikaz grafi kona 11 - na pitanje je li se netko od učenika boji ili očekuje nasilje odnekoga iz škole – 79,2% (708) kažu – NIKAD., 11,4% (102) se boje rijetko, 5,6% (50) ponekad, 1,7% (15) često i 0,9% (8) vrlo često.

Prikaz grafi kona 12 – na pitanje komu bi se kao žrtve nasilja obratili za pomoć odgovorilo je – 46% (411) bi potražilo pomoć od razrednika, 34,4% (307) od roditelja, 11,1%(99) zatražilo bi pomoć od prijatelja, 4,6% (41) pomoć od struke/pedagoga, 2% (18) pomoć od policije i 0,8% (7) ne bi kazalo nikomu ništa.

Prikaz grafi kona 13 – kada učenik potraži pomoć roditelja – 14% (125) surađuju sarazrednikom/icom škole, 5,3% (47) rješavaju problem sa nasilnikom ili njegovim roditeljima,3,1% (28) samo saslušaju, 2,4% (21) ne vjeruje učeniku i 0,4% (4) ne čini ništa.

Prikaz grafi kona 14 - je li dolazi do promjena nakon traženja pomoći zbog doživljenog nasilja? – 50% (98) kažu –nasilje se više nije dogodilo, 38% (73) događalo se ali znatno manje, 8% (16) – ništa e nije promijenilo i 4% (8) kažu – situacija postane još gora.

Prikaz grafi kona 15 – pitanje se odnosi na učenika koji je činio nasilje, koji su to oblici nasilja? – 19% ignorira druge, 15% često ismijava učenike, 12,3% ogovara ili trača, 8,1% vrijeđa druge zbog visokog ili niskog društvenog statusa,7,3% čupa ili štipa pojedine učenike, 7% prijeti, 5,1% zadirkuje, 4,7% namjerno isključuje učenike iz aktivnosti, 2,5% daje uvredljive komentare, 1,8% priznaje da je pretukao nekoga iz škole, 0,9% priznaje iznuđivanje novca, 0,7% krađu tuđih stvari, 0,5% udaranje i 0,3% priznaje intiman dodir/uznemiravanje.

Prikaz grafi kona 16 – kako se nasilnik osjeća dok čini nasilje? – 31,1% osjećaju da im je žao zbog učinjenog, 22,2% se ne osjećaju dobro, 8,2% ne osjećaju ništa, 3,6% osjećaju e moćno, 3,1% osjeća se popularno.

Prikaz grafi kona 17 – pitanje upućeno učenicima kako se osjećaju kada vide nasilje? – 31,1% žao im je i htjeli bi pomoći žrtvi, 22,2% strahuju da se ne bi nasilje dogodilo njima, 8,2% pomalo im je žao učenika, 3,6% misle da to nasilje vjerojatno žrtva i zaslužuje i 3,1% ne osjeća ništa.

Prikaz grafi kona 18 – koliko često pokušava učenik zaustaviti nasilje – 32,2% kažu da pokušaju ali samo ponekad, 22,2% gotovo uvijek, 16,1%

32

često pokušaju, 15,4% rijetko, 10,2% gotovo nikad to ne učine,odnosno ne pokušaju.,

Prikaz grafi kona 19 – odnosi se na pitanje upućeno učenicima – kako reagiraju kada vide da su drugi učenici nasilni prema nekome – njih 35,4% nastoji pomoći žrtvi, 31,4% nikada nisu primijetili nasilje, 15,1% ništa ne učini iako smatraju kako bi trebalo nešto učiniti, 10,6% kažu da to nisu njihovi problemi i ne čine ništa, 4,4% samo promatraju a 3,1% sudjeluje u nasilju.

Prikaz grafi kona 20 - gdje se najčešće događa nasilje? – 27,3% na putu do škole i iz škole, 16,1% na autobusnom kolodvoru, 15.9% u učionici dok je učitelj odsutan, 13,2% na školskom igralištu, 9,3% u zahodu, 6,3% negdje unutar školske zgrade, 5,8% u svlačionici, 4,7% u učionici dok je nastavnik nazočan i 1,4% u školskom autobusu.

Prikaz grafi kona 21 – koje su prema mišljenju učenika najčešće posljedice nasilja? – 45,8% smatraju da su to modrice,ogrebotine, lomovi, 37,3% smatra da su to nedostatak samopouzdanja, nesigurnost, 37,3%, 16,9% problemi a učenjem, 10,6% teškoće u komuniciranju i 3,2% smatra da žrtva nasilja često i sama postaje nasilnik.

Prikaz grafi kona 22 - odgovorni za nasilje među mladima - 34,2% smatraju da su to vršnjaci, zatim 31,7% škola, 28,5% obitelj, 25,2% stanje u društvu, 18,9% neorganizirano slobodno vrijeme, 12,3% mediji, 4,6% policija i 3,2% sudstvo (loša zakonska regulativa).

Kada se pregledaju navedeni rezultati predmetne nastave osnovnih škola, važno je naglasiti slijedeće: Dolazi do pojavnosti nasilja. I to u manjim postocima (što nam ne daje za pravo da to zanemarimo, naprotiv). I u taj mali postotak spadaju samo određeni oblici nasilja. Vrijeđanje pogrdnim riječima, psovka. Dakle verbalno nasilje. U koje spadaju i tračevi, ogovaranja koji su također u tom postotku zastupljeni. Zatim, ignoriranje, isključivanje iz zajedničkih aktivnosti, ismijavanje, zadirkivanje. To bi bili zastupljeniji oblici nasilja u okviru navedenih postotaka. Dolazi katkad i do ostalih oblika nasilja ali u vrlo nižim postocima (možete se podsjetiti i pogledati tabelu). Ovdje je važno naglasiti do kojih oblika najčešće dolazi – što smo i naveli. Na pitanje br.1 učenici su iznijeli većinski stav kako im se u školi i sviđa i ne sviđa. Zatim, većina smatra kako ima puno prijatelja ali samo se nekima od njih mogu povjeriti. Uzimajući u obzir većinski odgovor na ta dva pitanja i na pitanje o oblicima nasilja vidljivo je kako imamo generaciju učenika koji su skeptični odnosno nemaju dovoljno povjerenja a niti samopouzdanja. Zatim nedostaje im model dosljedan – koji će zadovoljiti sve njihove potrebe. To se u svakom slučaju odnosi na obitelj. Jer temeljne stvari i pravila života ( ako se tako mogu nazvati) dijete najprije uči u obitelji i iz obitelji sa sobom nosi ono što je doživjelo, po prvi puta se socijalizira upravo u obitelji. Obitelj je ključna pri upoznavanju djeteta i poznavanju, kako međusobno tako i ima odgovornu ulogu pri upoznavanju djeteta sa samim

33

sobom i zatim okolinom. Ako dijete ima čvrste temelje u obitelji i ako je upozoreno na svijet oko sebe te ako ima modele koji ga vode i koje žele slijediti – takvo dijete ako i „skrene“ s puta, vratit će se. Uz obitelj odgojnu ulogu imaju škola prvenstveno, vršnjaci, društvo i mediji. I svatko od nas je odgovoran. Dijete ne mora čuti psovku i vrijeđanje samo u obitelji, može čuti bilo gdje. Ali na nama je da dijete usmjeravamo putem kojim treba ići. Obitelj je najodgovornija i onda svi ostali jednako.

Prema odgovorima onih koji su doživjeli nasilje (a istih je malo u odnosu na ono što se očekuje – što je dobar rezultat gledano statistički), nema mnogo razlike kada su akteri nasilja u pitanju. Nekada se očekivalo da su to samo dječaci odnosno muškarci u stanju učiniti, ali danas imamo drukčiju sliku.Curice sve više u posljednje vrijeme osim uloge žrtve imaju i ulogu nasilnika ( ako sagledamo situaciju u svijetu). I nama se može dogoditi isto ako se ignorira bilo koji vid nasilja. Treba reći, upozoriti i svakako nešto učiniti, na društvenoj razini – počevši od svakog pojedinca. Ono što je danas problem recimo s kojim se susreće moderni zapad, ne znači da kod nas neće biti nikada. U svijetu imamo veliku krizu identiteta. Žene preuzimaju ulogu muškarca a muškarci ulogu žene, s tim da još uvijek ravnopravnosti, tolerancije i uvažavanja nema onoliko koliko bi trebalo. Sve je nalik kaosu – ako gledamo ukupnu stvarnost.

Da li napada jedna osoba ili grupa – i tu je vrlo mala razlika u postocima. Nasilje u grupama, osobito u dobi rane i kasnije adolescencije u novije vrijeme postaje trend. Neke supkulturne skupine čak promiču takav model ponašanja – poželjnim.

Postotak koji je doživio nasilje u većini slučajeva doživi u svom razredu, zatim nešto niži postotak od starijih kolega.U trajanju najčešće od jednog do dva tjedna. Ispitanici koji su doživjeli nasilje većinom dožive strah, zatim tugu, nemoć. To je svakako dokaz da je učinjeno nasilje – tom nekom tko se boji, tko je tužan ili ljut jer je nemoćan da nešto učini. I upravo taj strah prvenstveno, zatim osjećaj ljutnje, tuge i nemoći nije dobar vodič. Jer i sam rezultat kaže kako onaj učenik koji doživi nasilje obično i uzvrati nasiljem. Na žalost, poznato je i da neki roditelji sami djeci sugeriraju kako treba uzvratiti i to smatraju vrlinom i snalažljivošću odnosno hrabrošću djeteta, a što je u potpunosti krivo.

Vrlo zanimljivo, pozitivno i motivirajuće je čuti kako 708 učenika, njih dakle 79,2% se uopće ne boji i ne smatra da će netko iz škole koju pohađaju biti nasilan prema njemu/njoj. Što opet pokazuje i dokazuje činjenicu kako smo još daleko od alarmantne situacije ali isto tako to nam je znak da treba više govoriti, raditi i istraživati o nasilju – činiti odnosno spriječiti nasilje. Usmjeriti se prema kulturi mira, prijateljstva, otvorenosti. Za sve postoji način. Samo je potrebna jaka volja. Mladi je uvijek imaju, a na nama je da ju prepoznamo dok još ima vremena.

Vrlo pozitivan podatak je također što su učenici iznijeli stav kako bi se u slučaju nasilja prvenstveno obratili razredniku, zatim roditeljima. U osnovnoj školi za učenika učitelj je vođa, uzor, a razrednik to isto postaje u predmetnoj

34

nastavi osnovnih škola. I kroz ove rezultate može se samo zaključiti kako postoji dobra suradnja razrednika sa djecom kao i suradnja na razini razrednik-nastavnik-roditelj. Razrednik je „majka“ odjeljenja. Što se također podjednako očituje i u rezultatima iz grafi kona broj 13 koji pokazuju da roditelj prvenstveno surađuje sa razrednikom kada dijete ukaže na nasilje koje je učinjeno.I samim tim nešto se i promijeni, barem u 50% slučajeva nasilje se više ne ponavlja nikako ili 38% slučajeva se događa manje – što također nisu loše vijesti.

Zanimljivo je kako su djeca većinom iskreno odgovarala na pitanje je li netko od njih vršio nasilje i koji oblik nasilja?Postoci se podudaraju sa prethodnim pitanjima iz čega se očituje kako priznaju što su počinili. Pa tako ignoriranje prednjači, ismijavanje i ogovaranje. Pohvalno je što djeca iskreno govore o tome – samim tim pristaju na suradnju i svjesni su učinjenog i posljedica, dakle razmišljaju. Sa takvim učenicima mnogo se množe učiniti kada je prevencija nasilja u pitanju. Više zabrinjavaju oni učenici koji pokazuju ravnodušnost - svejedno im je i nemaju niti malo empatije. To je ono što zabrinjava, pa makar se radilo samo i o nekolicini učenika. Uzroci mogu biti obiteljski – zbog iskustvenog kod učenika, zbog lošeg odgoja a može čak i zbog medija, vršnjaka. Toliko smo bombardirani informacijama, da ne stignemo niti promisliti o njima. Vrlo loše za dječji mozak i osobnost. Oni snose posljedice istoga kada su u samom razvoju. Sve im je servirano, pa čak i mišljene. A oni se osjećaju dezorijentirano, neprihvaćeno i izgubljeno. Jer su sve više u ulozi pasivnih promatrača i konzumenata svega postojećeg. Stoga, ne trebaju čuditi posljedice prvenstveno ravnodušnost i nezainteresiranost.Uz odgovarajući nastavni program, mnogo bi se moglo učiniti. Tu je ključna kreativnost nastavnika, ona jamči uspjeh učenika. Sadržaj je samo sredstvo, a cilj odgojno-obrazovnog procesa je dijete. Često se zaboravlja - kako djeci najčešće nije zabavno niti nužno zanimljivo ono što je nama odraslima. Dobra vještina i razvijanje vještine komuniciranja u nastavi može učiniti čuda.

„Kvalitetni nastavni program daje veću težinu vještinama kojima učenici moraju ovladati, nego činjenicama koje moraju znati...Jer stara poslovica kaže :Reci mi, pa ću zaboraviti. Pokaži mi – možda zapamtim. Uključi me, pa ću shvatiti!“8�

Rezultati također, što je i za očekivati pokazuju kako oni koji su učinili nasilje nad drugima – bilo im je žao, zatim nisu se dobro osjećali. 31,1% osjećaju da im je žao kada vide zlostavljanje i 22,2% osjeća strah kako će se i njima to dogoditi – što potvrđuje podatak da zbog istog tog straha djeca zapravo uzvraćaju na nasilje nasiljem u većini slučajeva onih koji su ga iskusili. A onih 8,2% koji drugom učine nasilje i kažu kako nisu osjećali ništa - uz postotak onih koji se osjećaju moćno i popularno jednako je zabrinjavajući, ako ćemo zaključiti s pedagoškog aspekta. Statistički, reklo bi se, odlično. No, takav način razmišljanja i nije najbolji kada su u pitanju odgoj i obrazovanje.

8 GREENE, Brad: Nove paradigme u odgoju, Zagreb, Alineja, 1996. ,str.27

35

No, kada treba zaustaviti nasilje i reakcije su različite što je odraz različitih osjećaja prema viđenom nasilju. Veći dio ponekad pokuša zaustaviti nasilje, zatim 22,2% njih to čini gotovo uvijek, 16% često. Ostatak – rijetko ili nikad. Dobro je što se ipak pokušava spriječiti nasilje i što kod nas još uvijek postoji taj osjećaj za pomoć nekomu tko je u nevolji i sl. Što se odražava i na empatiju učenika koji vide kada su drugi učenici nasilni prema nekome.35,4% nastoji pomoći a 31,4% nisu nikada primijetili nasilje u školi. I ovdje se opet prepoznaje strah u odgovoru 15,1% onih koji ne čine ništa ali misle da nešto treba učiniti, kao i 10,6% onih opet ravnodušnih koji ništa ne bi učinili jer „to nije njihova stvar“. Što se opet vraća na ono kada kažemo da temeljne vrijednosti čovjek uči kod kuće.

Nasilje u tim određenim postocima zastupljeno je na više mjesta a posebno na putu do škole i natrag, na kolodvoru, u učionicama, školskom igralištu. Učenici smatraju da su najčešće posljedice nasilja ozljede, zatim nedostatak samopouzdanja što svakako uzrokuje i probleme s učenjem, komuniciranjem. I kada je odgovornost u pitanju učenici najviše smatraju odgovornim vršnjake, zatim školu, obitelj, stanje u društvu, neorganizirano slobodno vrijeme, medije, policiju i na kraju sudstvo. Ovi rezultati ne bi smjeli služiti za prebacivanje krivnje na nekoga niti za međusobno optuživanje. Koliki god postotak bio – u ovom slučaju smo posložili podatke prema učestalosti – svi smo odgovorni. Jer kada bi svatko od nas do kraja i svim bićem radio ono na što je pozvan i talentiran – na način da taj rad postane užitak i opće dobro – sve bi bilo u najboljem redu.

Zanimljivo je kako svi učenici ukazuju na slobodno vrijeme koje im nije organizirano niti usmjereno, ponuđeno. Kako je moguće imati i osmisliti slobodno vrijeme mladih. To je vrlo važno područje i čak presudno. Naša djeca i mladi nemaju na žalost mnogo mogućnosti. Slobodno vrijeme razvija osobnost, kreativnost, pomaže pri profesionalnoj orijentaciji. Ovim stavom učenici su samo dokazali koliko imaju potrebu za ponuđenim i dobro usmjerenim slobodnim vremenom.

Osoba se obogaćuje kroz slobodno vrijeme. Što koristi subjektivnoj dobrobiti a time i razvijanju stupnjeva altruizma. Taj isti stupanj altruizma određuje stupanj kvalitete zadovoljstva sobom i drugima. Taj odnos je osobito relevantan kod djece i mladih, jer afi rmacija sebe i nalaženja svog položaja u školi i izvan škole povećava razinu samopoštovanja i zadovoljstva životom. Učenici teže kreativnosti koja se može izraziti najviše kroz slobodno vrijeme a ne ono što gledaju kao obavezu. Otud i dolazi česta misao mladih kako „ne vole školu“.9

9 Usp. DIENER, E.: „ Subjective well-being“, u : Psychological Bullten, (s.l.), (s.a.), br.95, str.542.

36

2. Upitnici za učenike gimnazija i srednjih škola

37

3. Bio/la sam izložen/na sljedećim oblicima nasilja?


Vrijeđali su me pogrdnim riječima



Širili su negativne tračeve o meni



Zadirkivali su me



Ismijavali su me



Prijetili su mi



Gurali su me



Udarali su me



38

Čupali su me i štipali



Pretukli su me



Dobacivali su uvredljive komentare o mom izgledu



Dodirivali su intimne dijelove moga tijela



Vrijeđali su me zbog niskog/visokog materijalnog stanja



Krali su moj novac i osobne stvari



Iznuđivali su novac od mene



Isključili su me iz zajedničkih aktivnosti


39


Ignorirali su me



Vrijeđali su me putem sms poruka



Vrijeđali su me putem interneta



Vrijeđali su me putem snimanja mobitelom u školi


46

2.1. Deskripcija i analiza rezultata upitnika za učenike gimnazija i srednjih škola

Ukupan broj ispitanika/učenika gimnazija i srednjih škola - 585

Stav učenika srednjih škola i gimnazija u odnosu na prvo pitanje „sviđa li ti se u školi?“ je gotovo jednak kao i kod ispitanika osnovnih škola. Dakle većina – 36%odgovara – „i sviđa i ne sviđa“. 23% - sviđa mi se, 16% -ne sviđa mi se, 16% - uopće mi se ne sviđa i 9% - jako mi se sviđa. Kada zbrojimo postotke „ ne sviđa mi se“ i „uopće mi se ne sviđa“ – dobivamo 32% onih kojima se ne sviđa biti u školi. U odnosu na osnovnu školu, malo je onih kojima se sviđa u školi. Uzroci dolaze iz više čimbenika. Sam prijelaz iz osnovne u srednju školu može biti težak za dijete odnosno adolescenta. Primjerice, ako u osnovnoj školi nije naučio/la „kako učiti“ u srednjoj školi/gimnaziji doći će do određenih komplikacija – samim tim jer je gradivo dosta opširnije i postoji veći broj predmeta. Zatim, susret sa novim licima – profesorima, vršnjacima i okolinom. Veća očekivanja su usmjerena na dijete – kako od strane škole, tim više od obitelji i na kraju društva. Za one koji se već idejno ili kreativno nisu profesionalno usmjerili – to će teže ići u srednjoj školi/gimnaziji – ovisno o razlozima upisa u određenu školu. Činjenica je kako većina učenika ne zna za koji smjer ili školu se opredijeliti ili im roditelji sugeriraju što bi bilo najbolje. Najmanje je onih koji sami odlučuju što bi željeli - u okviru onoga što im je moguće. Nije rijetkost da roditelji katkad nemaju razumijevanja za odluke mladih ljudi, ne dajući im šansu da sami krenu i nauče na svom putu, bilo na greškama bilo na uspjesima. Takvi trenutci su zbilja presudni. To su samo neki od razloga, ima ih mnogo više. Jedno je jasno – svaki od njih stvara frustraciju kod učenika – što utječe i na takav stav prema školi – svakako uzimajući u obzir i razloge koji su navedeni u prethodnim analizama. Nema smisla opet ih ponavljati. Često se zaboravlja kako su mladi u srednjim školama/gimnazijama prije svega ljudi koji traže smisao svoga postojanja i imaju tisuću i tisuću pitanja – jer su u fazi razvoja na svim mogućim razinama – i vrlo je važno kamo i kako tog mladog čovjeka usmjeriti, saslušati ga i savjetovati.

Situacija je ista (kao u prethodnih ispitanika) kada su iskustva s prijateljima u pitanju – 56,6% (331) smatra kako ima puno prijatelja ali se samo rijetkima može povjeriti. Dobro je što njih 18,5% (108) ima puno prijatelja s kojima se dobro slaže i kojima se povjerava, što je danas hvale vrijedno. 10,1% (59) smatra kako imaju samo jednog prijatelja, 8,4% (49) – nema toliko prijatelja koliko bi ih željeli imati, 3,6% (21) – nemaju niti jednog dobrog prijatelja i 2,9% (17) smatraju kako su u potpunosti isključeni iz grupe.

Izloženost određenim oblicima nasilja (oni koji su doživjeli nasilje) posložit ćemo od čestih oblika nasilja prema oblicima koja su se događala ponekad, zatim rijetko i sve do nasilja koje se nije nikada dogodilo. Također svaku od

47

ovih kategorija posložit ćemo prema učestalosti – počevši od većeg postotka prema manjem.

ČESTO – 6,8% (40) – širili su tračeve i ogovarali, 5% (29) – vrijeđanje putem snimanja mobitelom u školi, 4,8% (28) – ismijavanje i dobacivanje uvredljivih komentara o izgledu s istim postotkom, 4,6% (27) – zadirkivanje i krađa novca i osobnih tvari s istim postotkom, 4,3% (25) – vrijeđanje pogrdnim riječima, 3,6% (21) – isključivanje iz zajedničkih aktivnosti, 3,1% (18) – guranje, 2,7% (16) – čupanje i štipanje, intimno dodirivanje i ignoriranje također s istim postotkom, 2,4% (14) – prijetnje i iznuđivanje novca s istim postotkom, 2,1 (12) – udaranje i vrijeđanje putem sms – poruka s istim postotkom, 1,9% (11) – vrijeđanje zbog niskog/visokog materijalnog stanja, 1,7 (10) – vrijeđanje putem interneta, 1,03% (6) – onih koji su pretučeni.

PONEKAD – 17,9% (105) – vrijeđanje pogrdnim riječima, 17,4 (102) –ismijavanje, 17,3% (101) – zadirkivanje, 12,8 (75) – negativni tračevi i ogovaranja, 12,5 (73) – guranje, 10,9 (64) – udaranje, 8,2% (48) – čupanje i štipanje, 7,2% (42) – prijetnja, 6,7% (39) – vrijeđanje putem sms – poruka, 6% (35) – ignoriranje,5,5% (32) – dobacivanje negativnih komentara o izgledu, 4,8% (28) – intimno dodirivanje i isključivanje iz zajedničkih aktivnosti s istim postotkom, 3,9% (23) – vrijeđanje putem interneta, 3,8% (22) – vrijeđanje zbog niskog/visokog materijalnog stanja, 3,6% (21) – iznuđivanje novca, 3,5% (21) – koji su pretučeni,3,4% (20) – vrijeđanje putem snimanja mobitelom u školi, 2,1% (12) – krađa novca i osnovnih stvari.

RIJETKO – 38,1% (223) – zadirkivanje, 32,8% (192) – negativni tračevi, 28,9% (169) – vrijeđanje pogrdnim riječima, 24,6% (144) – udaranje, 21,4% (125) – čupanje i štipanje, 21,2% (124) – ismijavanje, 17,6% (103) – guranje, 16,8% (98) – prijetnje, 13,7% (80) – ignoriranje, 12% (70) – dobacivanje i uvredljivi komentari o izgledu, 11,5% (67) – isključivanje iz zajedničkih aktivnosti, 10,1% (59) – iznuđivanje novca, 8,03% (47) – broj koji su rijetko bili pretučeni, 7.9% (46) – vrijeđanje zbog niskog/visokog materijalnog stanja, 7,7% (45) – vrijeđanje putem interneta i intimno dodirivanje s istim postotkom, 7,4% (43) – vrijeđanje putem sms-poruka, 7% (41) – krađa novca i osobnih stvari.

NIKAD – 87,35% (511) – nikad nisu bili pretučeni ili sl., 86,7% (507) – nisu bili izloženi vrijeđanju putem interneta, 86,5% (506) – nikad nisu bili izvrijeđani zbog društvenog statusa, 86,3% (505) – nikad nisu doživjeli nasilje krađe i osobnih stvari, 85,6% (501) – nikad nisu bili izvrijeđani putem snimanja mobitelom u školi, 84,6% (495) – nisi bili izloženi nasilju intimnog dodirivanja, 83,9% (491) – nisu doživjeli vrijeđanje putem sms – poruka i iznuđivanju novca – s jednakim postotkom, 80,2% (469) – nikad nisu bili isključeni iz zajedničkih aktivnosti, 77,8% (455) – nisu doživjeli dobacivanja popraćena uvredljivim komentarima, 77,4% (453)

48

– nikad nisu doživjeli ignoriranje, 73,7% (431) – nisu doživjeli prijetnju, 67,7% (396) – nisu doživjeli čupanje i štipanje, 66,8% (391) – nisu bili izloženi guranju, 62,4% (365) nisu bili izloženi udaranju, 56,6% (331) – nije ismijavano, 48,9% (286) – nije vrijeđano pogrdnim riječima, 47,5% (278) – nikad nisu doživjeli negativne tračeve i njih 40% (234) – nisu imali iskustvo s nasiljem zadirkivanja.

I ovdje je važno naglasiti da su na pitanja o oblicima nasilja ili o ulozi zlostavljača i žrtve odgovarali samo oni učenici koji su doživjeli nasilje. A svi ispitanici/učenici koji nisu doživjeli nasilje ( a njih je većina) odgovarali su negacijski na ostala pitanja.

Po pitanju doživljenih oblika nasilja - slika je nešto drukčija u srednjim školama i gimnazijama u odnosu na osnovne škole – što je uvijek moguće i očekivati – s obzirom da se radi o adolescentima koji prolaze najtežu fazu rasta i preispitivanja, razmišljanja, odlučivanja, doživljenog, viđenog i tako redom. Nešto veći postotak pojavnosti nasilja je veći u srednjim školama i gimnazijama. Međutim, ako statistički promotrimo samo rezultate srednjih škola i gimnazija opet možemo zaključiti kako se nasilje tj.navedeni oblici nasilja javljaju u nižim postocima. Okvirno gledano, najzastupljeniji oblici nasilja su – tračanje, ogovaranje, vrijeđanje pogrdnim riječima, ismijavanje, snimanje mobitelom u školi. Ovaj posljednje navedeni oblik nasilja kod mladih je shvaćen kao nešto „sasvim normalno“ – s obzirom da srednjoškolci i gimnazijalci – skoro svi imaju i sa sobom nose svoje mobilne aparate i ostale tipove mobitela koji su u trendu. Nije rijetkost da svaki pedagog barem par puta mjesečno ima pritužbu od strane nastavnika da učenik ometa sat jer se služi mobitelom, većinom facebookom ili video -igricama. A „najbolnija“ im je točka – oduzeti mobitel na neko vrijeme.

Zabrinjavajući je podatak koji nam kaže kako je i oblik intimnog uznemiravanja u većim slučajevima zastupljen u srednjim školama i gimnazijama. Naravno, statistički to je vrlo mali postotak, ali potpuno je krivo govoriti o tom obliku nasilja promatrajući ga statistički. Kao i o svakom drugom obliku. Utješno je i što smo još u fazi prevencije. Mnogo toga se može spriječiti i osmisliti prilagođenim programima prevencije i usmjeravanja prema optimizmu i promicanju kulture mira i prijateljstva. Stoga mnogi veliki znanstvenici danas rade na tome kako bi se na Sveučilišta uveo kolegij „Pedagogija prijateljstva“. Zašto ne bi smo to učinili i za naše škole? Kroz nastavni plan i program, radionice, seminare i sl. Svatko od nastavnika – razmišljajući na sličan način – u suradnji sa stručnim timom škole može mnogo tomu pridonijeti.

Prikaz grafi kona 4. - također slična situacija kao i sa osnovnim školama. U ulozi zlostavljača su većinom osobe muškog spola sa 45% (176), zatim osobe ženskog spola 31% (122) i osobe oba spola 24% (93).

49

Prikaz grafi kona 5. – vrlo visok postotak tj.83% (188) onih koji kažu kako je u ulozi zlostavljača bila samo jedna osoba a njih 17% (39) se izjasnilo kako se radi o grupi učenika. Slična situacija kao i kod učenika osnovnih škola, s tim da je u srednjim školama i gimnazijama postotak - jednog zlostavljača dosta veći.

Prikaz grafi kona 6. – 61% (142) se izjasnilo kako je nasilnik upravo netko od kolega ili kolegica iz razreda, 33% (77) - kako se radi o starijim učenicima i 6% (13) – nasilje dožive od odraslih osoba u školi. Napominjemo – opet sličan stav kao kod učenika iz osnovne škole.

Prikaz grafi kona 7. – slični rezultati kao do sada navedeni. 8% (47) – nije doživjelo nasilje posljednjih mjeseci, 7,2% (42) – nasilnici se nalaze u razredu, 7% (41) – u višem razredu, 5,5% (32) – u paralelnom razredu, 0,9% (5) – u nižem razredu.

Prikaz grafi kona 8. – slijedeći rezultati znatno variraju u odnosu na rezultate iz osnovnih škola – što nije začuđujuće – s obzirom da su rezultati pokazali kako je u srednjim školama i gimnazijama nasilje zastupljenije. Dakle, 6,7% (39) – kažu nasilje je trajalo 1 ili 2 tjedna, 5,1% (30) – traje već 6 mjeseci, podjednak broj njih odnosno 4,3% (25) kažu kako nasilje traje otprilike mjesec dana i već godinu dana i 3,6% (21) – traje već nekoliko godina.

Prikaz grafi kona 9. – reakcije na doživljeno nasilje su nešto malo drukčije nego kod ispitanika iz osnovnih škola.Razumljivo, jer se u ovom slučaju radi o mladima koji počinju već izraženiji kritički misliti i pronalaziti sebe. 12,1% (71) – su bili ljuti kad su doživjeli nasilje, 7% (41) – uplašeni, 6,7% (39) – nemoćni, 4,3% (29) – tužni i 2,1% (12) – nisu osjećali ništa.

Prikaz grafi kona 10. – slični rezultati kao i kod učenika osnovnih škola, ali sa jednom značajnom razlikom. Naime, začuđujuće je kako srednjoškolci/gimnazijalci u većem postotku smišljaju osvetu nego traže pomoć odraslih. Smišljanje osvete i nije značajno zastupljeno kod učenika osnovnih škola u odnosu na srednjoškolce i gimnazijalce. Ali moglo bi uskoro biti ako će im modeli upravo biti - starije generacije.Uzroke možemo tražiti bilo gdje, ali jedan od njih su i mediji koji putem određenih sapunica promiču osvetu kao kakvu vrjednotu i nešto poželjno. To je jedan od podataka u nizu, ali navodi se iz razloga što obitelj i škola imaju priliku da spriječe takav način razmišljanja. Nekada je bilo nedopustivo i pomišljati na osvetu a danas, na žalost to postaje jedan od trendova. I ne promiču ga samo obiteljske situacije, mediji i društvo, već primjerice i pošast turbo-folk glazbe – koja većim dijelom u tekstovima govori o osveti, kletvi,depresiji,nasilju - navodeći time mlade da budu skloni takvim vidovima razmišljanja što se u konačnici projicira i na njihovo ponašanje – koje na kraju razara najviše njih same.9,4% (55) – uzvraća na isti način kada doživi nasilje, 6,3% (37) – smišlja osvetu, 5,5% (32) – traži pomoć odraslih, 3,1% (18) – pobjegne i 1,5% (9) – ne obraćaju pozornost, svejedno im je.

50

Prikaz grafi kona 11. – imamo opet optimističnije rezultate, kao i kod učenika osnovnih škola. 72,5% (424) učenika se nikad ne boje da će doživjeti nasilje odučenika iz svoje škole, 14,2% (83) – rijetko se boje, 6,3% (37) – ponekad se boje, 4,8% (28) – često i 2,2% (13) vrlo često se boje.

Prikaz grafi kona 12. – ovdje se javlja mala razlika u odgovorima u odnosu na odgovore učenika iz osnovnih škola. Srednjoškolci će većim dijelom potražiti pomoć roditelja ako dožive nasilje nego osnovnoškolci koji bi potražili prije svega pomoć razrednika a potom roditelja...35,6% (208) – zatražili bi pomoć roditelja, 32,3% (189) – pomoć razrednika, 16,9% (99) – potražili bi stručnu pomoć, 7,9% (46) – pomoć prijatelja, 5,5% (32) – pomoć policije i 1,9% (11) ne bi od nikoga tražili pomoć.

Prikaz grafi kona 13. – također je jednak većinski odgovor kao i kod učenika osnovnih škola, uz malo veću dozu nepovjerenja roditelja prema vlastitoj djeci.Što je većinom uzrok u nedostatku vremena kojega svi silno trebamo – jer u današnje vrijeme gdje oba roditelja moraju raditi kako bi preživjeli, gubi se na kvaliteti i kvantiteti vremena provedenog s obitelji odnosno djecom. Takva klima postepeno može na ovaj ili onaj način samo udaljiti obitelj i osiromašiti međusobnu komunikaciju koja je ključna za održavanje i izgradnju obiteljskih odnosa na obostranu korist i prije svega samo-ostvarenje i zadovoljstvo. Uz naravno ostale moguće uzroke – kojih je danas mnogo.

Dakle, 23,1% (135) – tvrde kada kažu roditeljima kako su žrtve nasilja tada roditelji traže pomoć razrednika/ice, 6,8% (40) – roditelja nastoje riješiti problem s nasilnikovim roditeljima ili sa samim nasilnikom, 3,6% (21) – ne vjeruju, 2,9% (17) – samo saslušaju i 1,4% (8) – ne čini ništa.

Prikaz grafi kona 14. – stavovi su jednaki kao kod učenika osnovnih škola uz vrlo zanemarivu razliku među postocima. 51% (61) – kažu – kada su se povjerili nekome o ome kako su doživjeli nasilje – nasilje se više nije događalo, 32% (38) – su se izjasnili - nasilje se manje događalo, 11% (13) – ništa se nije promijenilo i 6% (8) – kažu kako situacija zatim postaje još gora.

Samopouzdanje, slika o samome sebi, obiteljska klima, povjerenje - ključni su kada je rješavanje problema s doživljenim nasiljem u pitanju. Ne zaboravimo kako je osim obitelji i škola jednako važna i čak ključna za izgradnju osobnosti djeteta. Dobar učitelj će otkrivati svijet mladih i voditi ih, učiti. Loš učitelj će zatomiti u djetetu ono najvrjednije – njega samoga.

Prikaz grafi kona 15. - rezultati su skoro pa identični sa rezultatima učenika osnovnih škola predmetne nastave. Razlika je u 0,4% više onih koji čine nasilje na način da dodiruju intimne dijelove tijela. 21,3% - onih koji vrše nasilje nad drugima priznaju kako ignoriraju drugoga, 11,4% - vrijeđa zbog društvenog statusa, 11,2% ismijava, 10,3% - širi negativne tračeve, 8,1% - zadirkuje, 4,5% - dobacuje uvredljive komentare, 4,3% - čupa i štipa druge, 4% - prijeti, 3,5% - namjerno isključuje druge iz zajedničkih aktivnosti, 1,3% - pretuče druge, 1,1% - krade novac i osobne stvari, 0,7% - iznuđuje novac i dodiruje drugima intimne dijelove tijela.

51

Prikaz grafi kona 16. – također dosta slični odgovori kao i kod učenika osnovnih škola – 32,8% - učenika izražava žaljenje zbog učinjenog nasilja, 23,2% - se ne osjeća dobro kada čini nasilje, 3,8% - osjeća se moćno, 3,3% - popularno i 3,2% - ne osjeća ništa.

Prikaz grafi kona 17. – osjećaj kada učenik vidi zlostavljanje je raznovrstan upravo kao i kod učenika osnovnih škola i učestalost odgovora im je jako slična.

47,6% - učenika kada vidi nasilje žao mu je žrtve i rado bi pomogao/la, 22,9% - pomalo im je žao žrtve, 20,7% - strahuju kako će se i njima dogoditi isto i 4,4% prema viđenom ne osjeća ništa i jednak postotak njih (4,4%) smatra kako je žrtva to zapravo i zaslužila.

Prikaz grafi kona 18. – 29,7% - ponekad pokuša zaustaviti nasilje, 25,3% - gotovo uvijek pokušaju zaustaviti nasilje, 20,2% - često pokuša zaustaviti nasilje, 15,2% - rijetko pokuša zaustaviti nasilje, i 9,5% - gotovo nikad ne pokušaju.

Prikaz grafi kona 19. – iznova imamo sličnost s rezultatima iz osnovnih škola. 38,7% - je učenika koji kada vide kako su drugi učenici/ce nasilni prema nekome nastoje pomoći žrtvi, 28,9% - nikada nisu primijetili takav vid nasilja u svojoj školi, 13,5% - ne čini ništa jer smatraju da ih se ne tiče, 12,9% ne učine ništa ali misle kako bi nešto ipak trebalo učiniti, 6,1% samo promatraju što se događa i 3,9% - njih sudjeluje u nasilju.

Prikaz grafi kona 20. – nasilje je u ovim okvirnim postocima zastupljeno na više mjesta, kao i u prethodnim rezultatima. 31,4% - nasilje se događa na putu do škole i po povratku iz škole, 16,3% - u učionici dok je nastavnik odsutan, 12,1% - na školskom igralištu i na kolodvoru također 12,1%, 8,8% - u zahodu, 6,2% - u sportskoj dvorani ili svlačionici, 5,4% - negdje drugdje unutar školske zgrade, 4,9% - u učionici dok je nastavnik prisutan i 3,2% u školskom autobusu.

Prikaz grafi kona 21. – sličnost u odgovorima je zastupljena i kada su najčešće posljedice nasilja u pitanju. 43,1% - smatra kako su posljedice nasilja modrice, ogrebotine, lomovi..., 32,2% - nedostatak samopouzdanja, 19% - smanjenje pažnje, problemi s učenjem, 9,8% - teškoće u komuniciranju i 4,7% - postaje i sam nasilnik. Pojašnjenja su navedena pri obradi grafi kona 21. u analizi osnovnih škola predmetne nastave, stoga ih ovdje nije potrebno navoditi.

Prikaz grafi kona 22. – srednjoškolci i gimnazijalci najodgovornijim za nasilje među mladima smatraju – 33,8% vršnjake, 31,7% školu, 30,3% - stanje u društvu, 29,1% - obitelj, 21,8% - neorganizirano slobodno vrijeme mladih, 21,7% - medije, 7,3% - policiju i 5,1% sudstvo (lošu zakonsku regulativu).

S obzirom da su slični odgovori sa odgovorima učenika osnovnih škola, mogući uzroci i objašnjenja su navedeni u analizi osnovnih škola predmetne nastave u grafi konu 22.

52

3. Upitnici za roditelje

Upitnici za roditelje1553 anketirana roditelja

Učestalost odgovora %1. Gdje vaše dijete provodi najviše slobodno vrijeme?

a) s obitelji 998 64,3b) za računalom 221 14,2c) u kafi ću 45 2,9d) s prijateljima 289 18,6

Učestalost odgovora %2. Znate li tko su mu/joj prijatelji/ce?

a) znam 1203 77,5b) ne znam 35 2,3c) uglavnom znam 315 20,3

Učestalost odgovora %3. Znate li koliko često neopravdano izostaje s nastave?



4. Znate li gdje provodi to vrijeme?


Učestalost odgovora %5. Koliko vjerujete svom djetetu?

a) Vjerujem 401 25,8b) ne vjerujem 49 3,2c) vjerujem, ali uz određen oprez

1103 71,0

Učestalost odgovora %6. Kada primijetite promjene u ponašanju svoga djeteta što činite?

a) razgovarate s djetetom

676 43,5

b) razgovarate sa supružnikom

721 46,4

c) obraćam se razredniku ili stručnoj službi škole

88 5,7

d) potražim savjet na internetu

68 4,4


53

7. Je li se nekad žalio/la da se netko prema njemu ponašao nasilno u školi? (bilo fi zički ili psihički)

a) da 182 11,7b) ne 1371 88,3

Učestalost odgovora % 8. Ako ste na prethodno pitanje odgovorili (da), navedite tko se prema njemu ponašao nasilno?

a) kolega/ica iz razreda

83 5,3

b) stariji učenik/ica 91 5,9c) odrasla osoba u školi

8 0,5

Učestalost odgovora %9. Kada vam dijete kaže da je bio/la žrtva nasilja, vi: (zaokružite)

a) samo saslušam 20 1,3b) ne vjerujem 7 0,5c) surađujem s razrednikom/icom u školi

825 53,1

d) nastojim riješiti situaciju s nasilnikom ili njegovim roditeljem

699 45,0

e) ništa ne činim 2 0,1

Učestalost odgovora %10. Kada vam dijete kaže da je bio/la počinitelj nasilja, vi: (zaokružite)

a) samo saslušam 7 0,5b) ne vjerujem 15 0,5c) surađujem sa razrednikom/com u školi

635 40,9

d) savjetujem svoje dijete

892 57,4

e) ništa ne činim 4 0,3

Učestalost odgovora %11. Je li imao/la kakvih problema pri dolasku ili odlasku iz škole?

a) da 57 3,7b) ne 567 36,5c) ne znam 929 59,8


54

13. Po vašem mišljenju, koga bi trebalo obavijestiti u slučaju da je dijete izloženo nasilju? (zaokružite jedan ili više odgovora)

a) razrednika 897 57,8b) stručnog surad-nika (pedagoga, psihologa, socijal-nog radnika, logo-peda, defektologa) ili ravnatelja/icu

503 32,4

c) policiju 801 51,6d) roditelje 1502 96,7

Učestalost odgovora %14. Tko je po Vašem mišljenju najodgovorniji za sve češće nasilje među mladima? (zaokružite jedan ili više odgovora)

a) obitelj 993 63,9b) škola 798 51,4c) neorganizirano slobodno vrijeme

707 45,5

d) policija 618 39,8e) sudstvo (loša zakonska regulativa)

254 16,4

f) vršnjaci 103 6,6g) mediji 902 58,1h) stanje u društvu 1003 64,6

12. Ako ste na pitanje broj 11.( Je li imao/la kakvih problema pri dolasku ili odlasku iz škole?) odgovorili sa (da), navedite kakve probleme?

Najčešći odgovori: Izrugivanje, čupanje, guranje, otimanje stvari, strašenje, udaranje, maltretiranje u autobusu, maltretiranje na autobusnoj stanici, pljuvanje...

3.1. Deskripcija i analiza rezultata anketnog upitnika za roditelje

Anketirano je 1553 roditelja

Po pitanju slobodnog vremena 64,3% (998) roditelja kaže kako djeca slobodno vrijeme provode u obitelji, 18,6% (289)s prijateljima, 14,2 %(221) za računalom, 2,9% (45)u kafi ćima. Ovdje je važno postaviti pitanje : Što za neke roditelje znači da je dijete s obitelji? Jer neki smatraju ako je samo u kući da to znači da je s obitelji. Dijete može provoditi vrijeme u obitelji ali - je li to vrijeme istinski provedeno s obitelji ili komunikacija na toj razini nije dovoljna? Ovaj odgovor za svakog od roditelja ima drukčije značenje. Stoga i

55

ne možemo ništa konkretno zaključiti prema rezultatima. Što opet neće utjecati na kompletnu sliku istraživanja. Treba naglasiti kako su mnogi roditelji zauzeli i skeptičan stav prema samom upitniku – iz nepovjerenja ili možda straha – pa su ti isti roditelji i odgovarali na taj način – kako bi se „zaštitili“ .

77,5% (1203) roditelja kaže kako poznaje prijatelje svoga djeteta ili ih uglavnom poznaje.Vrlo mali postotak, njih 2,3% (35)kaže da ne zna s kime se dijete ili djeca druže.

Za izostanke s nastave njih 56,9% (883) uglavnom zna i 40,1% (623) zna, dok mali postotak 3% (47) ne zna.U praksi, u novije vrijeme često se dogodi da dijete u dogovoru s roditeljem ne ode u školi, jer taj dan „želi propustiti“ – zbog nespremnosti ili većeg broja ispita taj dan – što spada u kršenje pravilnika. No, to je sasvim druga tema ali važno ju je spomenuti.

63,2% (981) uglavnom zna gdje djeca provode vrijeme a 33,9% (527) zna, i onih 2,9% (45) kaže da ne zna. Iz već navedenih odgovora vidljiva je opreznost i nepovjerenje od strane roditelja prema djetetu što je i dokazano u odgovoru na pitanje: Vjerujete li svom djetetu? –71% (1103) vjeruje, ali uz određen oprez, 25,8% (401) vjeruje i 3,2% (49)ne vjeruje. S obzirom na prethodne odgovore za očekivati je bilo mnogo veće povjerenje od strane roditelja što opet dovodi u pitanje potpunu iskrenost pri odgovorima. Iako rezultati izgledaju sasvim zadovoljavajuće. Samo upravo zbog nekih malih neslaganja lako je uočiti i propuste.To opet dokazuje koliko i roditelji trebaju pomoć, informiranja, znanja i suradnje kako od same obitelji tako i od škole.

Pitanje : Kada primijetite promjene u ponašanju svoga djeteta što činite’ – Bilo bi ga dobro preformulirati i kazati: Da li primjećujete promjene u ponašanju svoga djeteta i kako? – Zašto ovo naglašavamo? Zato što se u praksi već odavno pokazalo kako je često roditelj taj koji „zadnji vidi“ neke stvari. Osobito kad su ovisnosti u pitanju. Jer dobro poznavati svoje dijete znači osjetiti i „čuti“ svaku njegovu misao, emociju, sve. I onda je lako reagirati – jer roditelj zna kako. No, danas smo svi u nedostatku s vremenom i pitanje je kako uopće uspjeti do kraja prepoznati promjene.? Na pitanje što čine kada primijete promjene u ponašanju kod djeteta 46,4% (721) razgovara sa supružnikom, 43,5% (676) razgovar

Documents

Analiza pojavnosti nasilja u školama Županije … · 2020. 3. 9. · nikad 400 97,8 ponekad 7 1,7 često 2 0,5 učestalost odgovora % Netko te ozlijedio. nikad 383 93,6 ponekad