Analiza prava i izvještavanja o etničkim zajednicama u medijskoj sferi Republike Makedonije

2013.

Marina Tuneva

1

Sadržaj

Uvod ..............................................................................................................................................................2

Prava etničkih zajednica u medijskoj sferi – međunarodni instrumenti .......................................................3

Pregled regulative u RM ................................................................................................................................8

Opća slika o medijima nevećinskih zajednica ............................................................................................. 10

Mediji etničkih zajednica – stanje i problemi ............................................................................................. 12

a. Mediji na albanskom jeziku ................................................................................................................ 13

b. Mediji na turskom jeziku .................................................................................................................... 14

c. Mediji na romskom jeziku ................................................................................................................... 15

d. Mediji na vlaškom jeziku .................................................................................................................... 17

e. Mediji na srpskom jeziku .................................................................................................................... 18

f. Mediji na bosanskom jeziku ................................................................................................................ 19

g. Prava etničkih zajednica koje nisu spomenute u Ustavu .................................................................... 21

Zaključna sagledavanja i preporuke ........................................................................................................... 21

2

Uvod

Fokus ove Analize utvrđen je po ostvarenim konsultacijama i uzajamnoj saradnji između

autora ovog dokumenta i predstavnika Agencije za ostvarivanje prava zajednica Republike

Makedonije i Misije OSCE-a Odjeljenja za vladavinu prava. Konkretnije, Analiza slijedi po

održavanju sesije koju je organizirala Agencija za ostvarivanje prava zajednica, uz podršku

Misije OSCE-a u Skoplju, u periodu od 28.2.2013. do 1.3.2013. godine, u Mavrovu, na kojoj se

kao jedan od prioriteta utvrđuje upravo i potreba za ovakvom vrstom analize. Naime, stanje

sredstava javnog informiranja i prava i tretmana etničkih zajednica zastupljenih sa manje od 20%

ukupnog stanovništva u Republici Makedoniji u izvještavanju medija utvrdilo se kao jedna od

glavnih tema za održavanje participativnog foruma 2013. godine od strane učesnika događaja.

Tema ove Analize, kao i njeni zaključci i preporuke bili su predmet diskusije na participativnom

forumu koji je organizirala Agencija 20. juna 2013. godine, u Skoplju.

Svrha Analize bila je da objasni stanje u ovoj sferi, kroz osiguravanje pregleda

međunarodnih instrumenata u odnosu na prava etničkih zajednica u medijskoj sferi, pregleda

regulative u Republici Makedoniji kao i opće slike o medijima nevećinskih zajednica u državi.

Osim toga, analiza je imala za cilj da konkretnije predstavi stanje i probleme sa medijima

etničkih zajednica, kao i sa novinarskim izvještavanjem o etničkim zajednicama u državi. Zbog

sticanja jasne slike, osiguran je opći pregled stanja medija na albanskom1, turskom, romskom,

vlaškom, srpskom i bošnjačkom jeziku, a ukratko su razmotrena i prava u medijskoj sferi

etničkih zajednica koje nisu eksplicitno spomenute u preambuli Ustava. Na osnovu analize i

razmatranja stanja, osigurana su zaključna sagledavanja i preporuke za poboljšanje i

unaprijeđivanje stanja u medijskoj sferi.

U metodološkom smislu, proces izrade Analize podrazumjevao je detaljni osvrt na

dosadašnja istraživanja, događaje, projekte i aktivnosti u sferi medija zajednica u Republici

Makedoniji i izvještavanje o etničkim zajednicama. Realizirano je desk-istraživanje istih pitanja

(kroz prikupljanje podataka, informacija, dokumenata, izvještaja, evropskih praksi, pozitivnih

primjera iz drugih zemalja, regulative, itd.). Radi što realističnijeg otslikavanja stanja u

medijskoj sferi pripremljeni su i realizirani polustrukturirani intervjui sa predstavnicima

građanskog sektora – pripadnicima etničkih zajednica u Republici Makedoniji, te predstavnicima

koordinativnog tijela programa MEDIANE (Mediji u Evropi o razlikama, inkluzivnosti i

1 U pripremi opće slike o medijima nevećinskih zajednica uzeti su u obzir i mediji na albanskom jeziku, sa ciljem da

se napravi poređenje sa stanjem u medijima na jezicima malobrojnijih etničkih zajednica u državi.

3

antidiskriminaciji) Savjeta Evrope i Evropske unije, čiji je član i autor Analize. Intervjui su

realizirani u periodu između maja i juna 2013. godine. Iako Analiza ne osigurava odgovor na sva

pitanja iz ove sfere, ipak ukazuje na to gdje bi se moglu utvrditi problemi te potražili određeni

odgovori na probleme.

Prava etničkih zajednica u medijskoj sferi – međunarodni

instrumenti2

Postojeći standardi za prava nacionalnih manjina3 u jednom društvu sastavni su dio

koncepta ljudskih prava. Prema tome, svaka analiza ostvarivanja prava etničkih zajednica mora

uzeti u obzir ostvarivanje šireg korpusa ljudskih prava u jednom konkretnom društvu, a posebno:

pravo na jednakost i slobodu od diskriminacije bilo kakve vrste, pravo na slobodu izražavanja,

slobodu okupljanja i udruživanja, te drugih prava pripadnika nacionalnih manjina.

Krajnja svrha svih ljudskih prava je cjelovito i slobodno razvijanje potencijala svakog

pojedinca u društvu, u uvjetima potpune jednakosti. Koncept otvorenog i slobodnog građanskog

društva pretpostavlja integriranje svih pojedinaca, uključujući i pripadnike nacionalnih i jezičkih

manjina. Pravo na komuniciranje na sopstvenom jeziku, u privatnom i javnom životu, od

fundamentalnog je značaja za pripadnike nacionalnih manjina da bi se mogli slobodno razvijati

kao ljudska bića.

Međunarodni instrumenti o ljudskim pravima na razne načine i u različitom kontekstu

garantiraju jezička prava, pravo na slobodu izražavanja i druga prava pripadnicima nacionalnih

manjina. Sa jedne strane, jezik je lična karakteristika individua povezana sa njihovim

identitetom. Sa druge strane, jezik i slobodno izražavanje i komuniciranje omogućuju pojedincu

da se realizira kao pripadnik neke društvene organizacije ili zajednice, što je od ključnog značaja

za funkcioniranje jednog demokratskog društva i prema tome u mnogim situacijama postaje

pitanje javnog interesa.

2 U nastavku Analize dat je kratak pregled najvažnijih međunarodnih instrumenata kojima se uređuju prava

nacionalnih manjina u sferi medija, Dio ovih instrumenata je potpisan i ratificiran od Republike Makedonije, dok

manji dio njih nema pravno-obavezujući karakter, a dio su sistema međunarodnih standarda za ljudska prava i

slobode. 3 U ovom dokumentu termin “nacionalne manjine“ koristi se u kontekstu međunarodnog prava. U svim dijelovima

teksta gdje se govori o stanju u Republici Makedoniji upotrebljavat će se izrazi “etničke zajednice“ ili “zajednice

koje nisu većina“, uzimajući u obzir ustavne amandmane usvojene u Republici Makedoniji na osnovu Okvirnog

sporazuma iz Ohrida.

4

Svi međunarodni instrumenti utvrđuju da su ljudska prava univerzalna te se moraju

primjenjivati jednako za sve i bez bilo kakve diskriminacije. U njima se predviđa samo mali broj

situacija kada je dozvoljeno da države natuknu ograničenja: kada su ugrožena druga individualna

prava i slobode ili u situacijama kada je ugroženo javno zdravlje, sigurnost ili druge temeljne

vrednosti demokratskog društva. Dozvoljena ograničenja tumače se vrlo restriktivno u

međunarodnom pravu.

U jednoj demokratskoj državi koja teži poštovanju ljudskih prava svake individue, ova

pitanja moraju biti potpuno uređena zakonskom regulativom i predmet jedne osmišljene javne

politike. Neuspjeh postizanja ravnoteže u ostvarivanju ljudskih prava, u miltikulturnim

društvima može biti izvor međuetničkih tenzija.

Član 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima4, koji se odnosi na poštovanje

dostojanstva svih ljudskih bića fundamentalni je koncept na kojem se temelje svi međunarodni

standardi za ljudska prava i slobode. Sa članom 1. Deklaracije utvrđuje se “sva ljudska bića

rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima...“. Ovaj član je temelj na kojem su

postavljena i jezička prava pripadnika nacionalnih manjina. Pravo na dostojanstvo svakog

pojedinca podrazumijeva i pravo na poštovanje njegovog/njezinog identiteta, a jedan od

suštinskih aspekata identiteta je jezik na kojem govori pojedinac. Prema tome, poštovanje

jezičkih prava pojedinaca koji žive u jednom društvu je nedeljivo od poštovanja njihovog

temeljnog prava na dostojanstvo kao ljudskih bića.

Član 2. Međunarodnog pakta o građanskim političkim pravima5 od država potpisnica

ovog Pakta traži da osiguraju poštovanje ljudskih prava svih individua koje žive na njihovoj

teritoriji i potpadaju pod njihovu pravnu nadležnost “...bez obzira naročito na rasu, boju kože,

spol, jezik, vjeru, političko ili svako drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovno

stanje, rođenje ili drugi status“. Član 19. ovog Pakta garantira slobodu izražavanja svim

individuama, koja ne samo što im garantira pravo na slanje i primanje informacija i ideja bez

obzira na granice, već im takođe garantira pravo da to čine u mediju ili na jeziku po svom izboru.

Ovde je važno spomenuti i da se pravo na širenje i primanje informacija ne odnosi samo na

medije, već i na neposrednu komunikaciju između individua – pripadnika jedne zajednice. Tako

se, članovima 21. i 22. istog dokumenta garantira i sloboda mirnog udruživanja i okupljanja

pripadnika jedne zajednice. Zatim, član 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim

pravima je važna odredba na kojoj se direktno temelje jezička prava nacionalnih manjina. U njoj

4 The Universal Declaration of Human Rights, http://www.un.org/en/documents/udhr/

5 International Covenant on Civil and Political Rights,

http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/CCPR.aspx

5

se naglašava da “osobe koja pripadaju tim manjinama ne mogu biti lišene prava da imaju zajedno

sa drugim članovima svoje grupe, da... se služe svojim jezikom“. Međunarodni pakt je ratificiran

od strane Republike Makedonije 18. januara 1994. godine.

Član 2.(1) Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim,

etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama6, garantira pravo da “koriste svoj jezik, u privatnom i

javnom životu, slobodno i bez miješanja ili bilo kakvog oblika diskriminacije“.

Drugi posebno važan dokument je Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i

temeljnih sloboda7. Pravo na slobodu izražavanja utvrđeno u članu 10. Konvencije, u skladu sa

članom 14. istog dokumenta, svaka država mora osigurati “... bez diskriminacije, po bilo kom

osnovu kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovest, političko ili drugo mišljenje,

nacionalno ili socijalno poreklo...“. Pozivajući se na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim

pravima i na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Savjet Evrope u

Deklaraciji o slobodi izražavanja i informiranja iz 1982. godine8, naglašava da je “sloboda

izražavanja i informiranja neophodna zbog društvenog, ekonomskog, kulturnog i političkog

razvoja svakog ljudskog bića i predstavlja uvjet za harmonični napredak društvenih i kulturnih

grupa, nacija i međunarodne zajednice“. Sa ovim je usko povezana i sloboda mirnog okupljanja i

udruživanja garantirana članom 11. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih

sloboda.

Isti fundamentalni standardi za slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja utvrđeni su

u Dokumentu OSCE-a iz Kopenhagena usvojenom 1990. godine9. Dokument OSCE-a iz

Kopenhagena, među ostalom, utvrđuje i prava pripadnika nacionalnih manjina “da osnivaju i

održavaju vlastite obrazovne, kulturne i vjerske institucije, organizacije i udruženja...“ Iako

mediji nisu eksplicitno navedeni u ovom standardu, podrazumijeva se da isti spadaju u institucije

koje imaju ključnu ulogu u očuvanju i promoviranju jezičkog i kulturnog identiteta pripadnika

nacionalnih manjina. U Povelji o novoj Evropi10

, usvojenoj u Parizu 1990. godine, šefovi država

i vlada zemalja članica OSCE-a naglašavaju da “...bez diskriminacije, svaki pojedinac ima pravo

na slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i mirnog okupljanja...“.

6 UN Declaration on the Rights of Persons Belonging to National or Ethnic, Religious and Linguistic Minorities

proclaims, http://www.un.org/documents/ga/res/47/a47r135.htm 7 Republika Makedonija ratificirala je ovu Konvenciju 1997. godine (“Službeni list Republike Makedonije“ broj

11/1997), čime je ista postala sastavni dio nacionalnog zakonodavstva. 8 Declaration on the freedom of expression and information (Adopted by the Committee of Ministers on 29 April

1982, at its 70th Session),

http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/CM/Dec%281982%29FreedomExpr_en.asp#TopOfPage 9 Document of the Copenhagen Meeting of the Conference on the Human Dimension,

http://www.osce.org/odihr/elections/14304 10

Charter of Paris for a New Europe , http://www.osce.org/mc/39516

6

U članu 10.(1) Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Savjeta Evrope11

utvrđuje se da se zemlje-članice obavezuju da pripadnicima nacionalnih manjina priznaju pravo

“da koriste svoj maternji jezik, slobodno i bez miješanja, u privatni i javni život, usmeno i u

pisanom obliku “. Republika Makedonija potpisala je ovu Konvenciju 25. jula 1996. godine, a

ratificirala je 10. aprila 1997. godine.

Pravo na korišćenje jezika “u privatnom i javnom životu“ povezano je sa pravom na

obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina na svom jeziku. Ova pitanja detaljno su uređena u

Haškim preporukama o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje, usvojenim od OSCE-a

1996. godine. Preporuke su pripremljene, sa ciljem da se postigne veće razumijevanje

međunarodnih instrumenata koji se odnose na prava pripadnika nacionalnih manjina koja su od

velike važnosti za očuvanje i razvoj njihovog kulturnog identiteta.

Član 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojim se garantira

pravo na posjedovanje mišljenja, te pravo da se izrazi to mišljenje, osnovna je polazna tačka iz

koje se definiraju uloga i mjesto medija u demokratskom društvu. Sa jedne strane, stav 1.

garantira da “svako ima pravo na mišljenje...“, a stav 2., svakom garantira slobodu “da iznalazi,

prima i širi informacije i ideje svih vrsta, bez obzira na granice, u usmenom, pismenom,

umjetničkom obliku ili preko medija po svom izboru“.

Član 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda na sličan način

garantira slobodu izražavanja i isključke kada ista može biti ograničena. Zemlje-članice Savjeta

Evrope svoju čvrstu posvećenost “principima slobode izražavanja i informiranja kao osnovnom

elementu demokratskog i pluralističkog društva “ potvrđuju i u članu 1. Deklaracije o slobodi

izražavanja i informiranja iz 1982. godine. U istom dokumentu, zemlje-članice Savjeta Evrope

izjašnjavaju se da “u oblasti informiranja i mas-medija nastoje postići... (d.) postojanje mnoštva

različitih neovisnih i autonomnih medija, koji omogućuju otslikavanje raznolikosti ideja i

mišljenja“.

Član 9.(1) Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Savjeta Evrope naglašava da

su pripadnici nacionalnih manjina slobodni “da posjeduju mišljenje i primaju i šire informacije i

ideje na maternjem jeziku, bez miješanja javnih vlasti i bez obzira na granice...“ Zatim, po ovom

dokumentu, države su obavezane “da osiguraju, u okviru svojih pravnih sistema, da osobe koje

pripadaju nacionalnim manjinama ne budu diskriminirane u svom pristupu medijima“. U članu

9. Konvencije navodi se i da države “neće ometati osnivanje i upotrebu štampanih medija

pripadnika nacionalnih manjina“, kao i da će “u pravnom okviru za radio i televiziju, osigurati,

11

Framework Convention for the Protection of National Minorities,

http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/1_AtGlance/PDF_Text_FCNM_mk.pdf

7

koliko je moguće... da se pripadnicima nacionalnih manjina garantira mogućnost osnivanja i

upotrebe vlastitih medija“.

Iako pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo osnivati svoje privatne medije, činjenica

je i da, po međunarodnim dokumentima, ovo pravo djelimično može biti ograničeno od države.

U članu 9. Okvirne konvencije ovo se jasno naglašava, u smislu da zbog prirodne ograničenosti

frekventnog spektra, država (neovisni regulator) dodjeljuje dozvole za radio i televiziju

pripadnicima nacionalnih manjina. Kriterijumi za dodjelu dozvola moraju biti objektivni i

nediskriminatorski, da se ne bi potkopalo pravo pripadnika nacionalnih manjina na osnivanje

radio i televizijskih medija.

Vrlo važno pitanje je i pristupačnost nacionalnih manjina javnim medijima. Član 9.(1)

Okvirne konvencije, utvrđuje da sloboda izražavanja pripadnika nacionalnih manjina

podrazumjeva slobodu širenja informacija i ideja na maternjem jeziku, bez miješanja javnih

vlasti, a to znači da “pripadnici manjina neće biti diskriminirani u pristupu medijima“. Član 9.(4)

Konvencije, utvrđuje da su i države dužne da preduzmu “adekvatne mjere, u cilju olakšavanja

pristupa medijima pripadnicima nacionalnih manjina“. Ovo podrazumjeva da se jednoj

nacionalnoj manjini, koja ima znatan broj pripadnika, mora osigurati pristup adekvatnom broju

sati na javnom radiju i na javnoj televiziji. Ali, brojnost jedne nacionalne manjine ne treba biti

jedini kriterijum kada se odlučuje o obimu programa javnog radija i televizije. U slučaju etničkih

zajednica, koje su manje po brojnosti, mora se osigurati minimum vremena i resursa bez kojih ne

bi mogle realizirati svoj program javnog servisa. Isto tako, važno je voditi brigu da taj program

sadrži sve komponente te bude kvalitetan kako bi zadovoljio potrebe i zahtjeve konkretne etničke

zajednice.

Drugi važan aspekat je kvalitet sadržaja medija nacionalnih manjina. U jednom

otvorenom i demokratskom društvu sadržaji koji se objavljuju u medijima ne smiju biti pod

utjecajem javnih vlasti. Sloboda izražavanja, tako kao što je garantirana članom 19.

Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članom 10. Evropske konvencije o

zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, podrazumjeva da svako ograničenje koje može

nametnuti bilo koja institucija vlasti, mora biti “zapisano u zakonu “ i “neophodno u

demokratskom društvu“, sa ciljem da se zaštite: (a) prava i ugled drugih; (b) da se zaštiti

sigurnost ili javni red, ili javno zdravlje i moral.

Država treba da osigura, program na javnom radiju i javnoj televiziji koji pripremaju i

koji je namijenjen pripadnicima nacionalnih manjina, koji reflektira njihove interese i potrebe i

koji će oni percipirati kao neovisan. U skladu sa principom jednakosti i nediskriminacije, po

članu 15. Okvirne konvencije, pripadnici nacionalnih manjina trebaju biti adekvatno zastupljeni i

8

u redakcijama javnih medija. Ovo može omogućiti obuhvatnije i pravičnije predstavljanje

nacionalnih manjina i veću objektivnost pri medijskom izvještavanju.

Pregled regulative u RM

Priznavanje medijskih prava etničkim zajednicama koje žive u Republici Makedoniji

podupire se na odredbe člana 16. Ustava Republike Makedonije. Konkretnije, u članu 16.

garantira se sloboda izražavanja, sloboda govora, javnog nastupa i javnog informiranja, te

slobodno osnivanje institucija javnog informiranja. Zatim, garantira se i slobodni pristup

informacijama, sloboda primanja i prenosa informacija. Nakon sklapanja Okvirnog sporazuma u

Ohridu 2001. godine, ustavnim amandmanima izmijenjen je i dopunjen član 48. Ustava kojim se

pripadnicima zajednica garantira pravo da slobodno izražavaju, njeguju i razvijaju svoj identitet i

osobenosti svojih zajednica te upotrebljavaju simbole svoje zajednice. Ovim članom garantira se

zaštita etničkog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta svim zajednicama, kao i pravo da

osnivaju kulturne, umjetničke, obrazovne institucije, naučna i druga udruženja radi izražavanja,

njegovanja i razvoja svog identiteta.

Prvi put, prava etničkih zajednica u medijskoj oblasti12

, zakonski su zagarantirana

Zakonom o radiodifuznoj djelatnosti iz 1997. godine. Po ovom zakonu, Makedonska radio-

televizija bila je obavezana, da pored makedonskog jezika, emitira programe i na jezicima

nacionalnih zajednica (član 45.). U periodu donošenja ovog zakona, postojale su i javne radio

stanice na lokalnom nivou na područjima gdje živi znatni broj pripadnika etničkih zajednica.

One su, isto tako, imale obavezu da emitiraju programe na jezicima etničkih zajednica koje žive

na konkretnom području.13

Po ovom zakonu dodijeljene su i prve dozvole za radija i televizije u

privatnom vlasništvu koji su emitirali programe na jezicima etničkih zajednica. Prvi zakonski

tekst sadržao je i jednu vrstu finansijske stimulacije za medije etničkih zajednica usmjerenu na

podsticanje nove produkcije radio i TV – programa na makedonskom jeziku i na jezicima

etničkih zajednica. Ova mjera je, prema dokumentima i izvještajima Savjeta za radiodifuziju,

doprinijela u periodu od nekoliko godina da se stvori značajan fond nove radio i televizijske

produkcije koja je obogatila jezičku i žanrovsku raznovrsnost u medijima.

12

Od 1991. godine naovamo, u Republici Makedoniji nije postojao zakon o štampanim medijima. 13

Ova javna radija u skladu sa Zakonom o radiodifuznoj djelatnosti iz 2005. godine imala su obavezu da se

transformiraju, ali se najveći dio njih, posle neuspješnog postupka privatizacije ugasio.

9

Novim Zakonom o radiodifuznoj djelatnosti iz 2005. godine, zagarantirana prava

etničkim zajednicama u radiodifuznoj sferi potvrđena su i proširena. U osnovnim odredbama

navodi se da je svrha zakona da osigura: “... slobodu izražavanja u radiodifuznoj djelatnosti ...,

zaštitu interesa korisnika, poticanje, unaprijeđivanje i zaštitu kulturnog identiteta, obrazovni i

naučni razvoj, poticanje razvoja stvaralaštva, jezika i tradicija...“ (član 2.). U principe na kojima

se temelje programi (član 68.), spadaju i: poticanje duha tolerancije, uzajamno poštovanje i

razumjevanje među individuama različitog etničkog i kulturnog porijekla, otvorenost programa

za izražavanje različitih kultura koje su sastavni dio društva, očuvanje i njegovanje nacionalnog

identiteta, jezičke kulture i domaćeg stvaralaštva i dr.

Pravo na emitiranje programa na jezicima različitih zajednica utvrđeno je u članu 82.

aktuelnog Zakona: “Radiodifuzeri emitiraju program na makedonskom jeziku, a u slučajevima

kada je program namijenjen za zajednicu koja nije u većini na jeziku te zajednice“. Jezička

posebnost štiti se i kroz opću obavezu za titlovanje programa (član 83.), za prijevod reklama i

telešoping spotova (član 104.) i najava programa na stranim jezicima koje se ne prevode (član

83.).

Jezička posebnost i kulturni identitet etničkih zajednica najviše se njeguju na

Makedonskoj radio-televiziji, pa su zato njene zakonske obaveze najveće. Makedonska radio-

televizija dužna je da stvara i emitira programe od javnog interesa kojima se odražava društveni i

kulturni pluralizam u državi, a koji se sastoje od informativnih, kulturnih, obrazovnih, naučnih,

sportskih i zabavnih sadržaja (član 120.). Zatim, da bi ispunila svoju javnu funkciju,

Makedonska radio-televizija dužna je da: razvija i planira programsku šemu u interesu cijele

javnosti te da proizvodi i emitira programe za sve segmente društva bez diskriminacije, pri tom

vodeći računa o specifičnim društvenim grupama; da se brine da se kroz programe reflektiraju

raznolike ideje, da se njeguje kulturni identitet zajednica, da se poštuju kulturne i religiozne

razlike i podstiče kultura javnog dijaloga, sa ciljem učvršćivanja uzajamnog razumjevanja i

tolerancije u funkciji unaprijeđivanja odnosa između zajednica u multietničkoj i multikulturnoj

sredini; da njeguje i razvija govorne i jezičke standarde svih zajednica u Republici Makedoniji

(član 121.). U te svrhe, javni servis je zadužen da emitira jedan programski servis na televiziji i

jedan na radiju, na jezicima etničkih zajednica (član 117.). Pored toga, programi na Makedonskoj

radio-televiziji moraju zadovoljavati i druge zahtjeve važne za njegovanje kulturnog identiteta

etničkih zajednica: mora se emitirati najmanje 40 odsto programa izvorno proizvedenog na

jezicima nevećinskih zajednica, odnosno najmanje 45 odsto vokalno-instrumentalne muzike na

tim jezicima (član 124.). Pored svega ovoga, Makedonska radio-televizija je obavezana da

10

emitira i satelitski program, u cilju informiranja pripadnike etničkih zajednica iz dijaspore o

najvažnijim događajima u zemlji.

Privatne televizije i radija, koji imaju dozvolu za program namijenjen pripadnicima neke

etničke zajednice, dužni su da program potpuno emitiraju na jeziku te zajednice (član 82.). One,

isto tako, imaju obaveze u pogledu njegovanja jezičkog i kulturnog identiteta: obavezane su da

emitiraju dnevno najmanje 30 odsto programa izvorno stvorenog na jeziku etničke zajednice i

najmanje 30 odsto vokalno-instrumentalne muzike na tom jeziku (član 74.).

Regulatorno tijelo, po aktuelnom Zakonu, ima obavezu da se brine o poticanju pluralizma

i raznovrsnosti sadržaja u medijskoj sferi. U članu 21. navodi se da se Savjet za radiodifuziju “...

brine o osiguravanju slobode i pluralizma izražavanja, o postojanju raznovrsnih, neovisnih i

samostalnih medija, ... i o zaštiti interesa građana u radiodifuznoj djelatnosti “. Prije objave

konkursa za nove dozvole, Savjet je dužan provesti istraživanje potreba publike i obaviti

konsultacije sa zainteresiranim stranama (član 45.). Sa druge strane, pri ocjeni kvaliteta

podnijetih aplikacija, Savjet je obavezan uzeti u obzir: “... žanrovsku i tematsku raznovrsnost

programskih sadržaja, procenat učešća programa izvorno proizvedenih na makedonskom jeziku

ili na jezicima nevećinskih etničkih zajednica..., zastupljenost programa koji tretiraju događaje i

slučajeve od značaja za područje na kojem se emitira program..., zastupljenost programa kojima

se potiče razvoj i očuvanje nacionalne kulture..., kao i druge ponuđene uvjete koji doprinose ...

kvalitetnijem ostvarivanju prava na informiranje, odnosno potreba publike na odgovarajućem

području“ (član 51.).

Opća slika o medijima nevećinskih zajednica

Makedonska radio-televizija emitira programe na jezicima etničkih zajednica na jednom

televizijskom i jednom radio-programskom servisu. Na Makedonskoj televiziji programi na

jezicima nevećinskih zajednica emitiraju se na Drugom servisu: na albanskom jeziku emitira se

98 sati programa sedmično, na turskom jeziku 16,5 sati programa sedmično, a na romskom,

srpskom, vlaškom i bosanskom jeziku po dva sata programa sedmično. Na Makedonskom radiju

sedmično se emitira 119 sati programa na albanskom jeziku, 35 sati programa na turskom jeziku

i po 3,5 sata programa na vlaškom, romskom, bosanskom i srpskom jeziku.

U maju 2013. godine, u privatnom radiodifuznom sektoru bilo je ukupno 66 televizija i

80 radio stanica. Od njiv, 20 televizija i 17 radija emitiralo je programe na jezicima etničkih

zajednica.

11

TV Jezik na kojem se emitira

program

Područje

TV Alsat-M albanski i makedonski državno

TV Era albanski Skoplje

BTR televizija romski i makedonski Skoplje

TV Šutel romski i makedonski Skoplje

TV Edo bosanski Skoplje

TV “Due“ albanski Gostivar

TV “GTV“ albanski Gostivar

TV “Čegrani Media“ albanski, turski i makedonski Gostivar

TV “Gurra“ albanski Kičevo

TV “Uskana“ albanski Kičevo

TV “Festa“ albanski Kumanovo

TV “Hana“ albanski Kumanovo

TV “Art Kanal“ albanski Struga

TV “Kaltrina“ albanski i makedonski Struga

TV “Art“ albanski Tetovo

TV “Koha“ albanski Tetovo

TV “Super Skaj“ albanski Tetovo

TV “Lažani“ bosanski, albanski i makedonski S. Dolneni, Prilep

TV “Kanal tri“ turski, albanski i makedonski Centar Župa

TV “Dibra“ albanski Debar

Pregled trgovačkih radiodifuznih društava koja emitiraju televizijski program na jezicima

etničkih zajednica14

Radio Jezik na kojem se emitira

program

Područje

Aračina albanski Skoplje

Vat albanski Skoplje

PRO-FM albanski Gostivar

Merlin albanski Debar

Uskana albanski Kičevo

Jehona albanski Kumanovo

Aljbana albanski Kumanovo

14

Izvor: Savjet za radiodifuziju, maj 2013.,

http://www.srd.org.mk/index.php?option=com_content&view=article&id=702&Itemid=342&lang=mk

12

MH makedonski, srpski, hrvatski Ohrid

Besa albanski i makedonski Prilep, s. Crnilište i s.

Dolneni

Ternipe romski i makedonski Prilep

Mis 2008 turski i makedonski Plasnica

Rapi albanski Struga

Energi albanski Struga

Bleta albanski Tetovo

Fama albanski Tetovo

Fokus albanski, turski i makedonski Tetovo

Endžels romski i makedonski jazik Štip

Pregled trgovačkih radiodifuznih društava koja emitiraju radio program na jezicima

nevećinskih zajednica15

U sektoru štampanih medija, u maju 2013. godine objavljivano je četvoro dnevnih novina

na albanskom jeziku: ”Koha“, ”Fakti“, ”Žurnal“ i ”Lajm“. Izdanje na albanskom jeziku

objavljuje i sedmičnik ”Tea moderna“. Od štampanih izdanja na jezicima manjih zajednica

objavljuju se sedmičnici na turskom jeziku ”Zaman“ i ”Jeni Balkan“.

Posljednjih godina pojavili su se i onlajn portali koji objavljuju sadržaje na jezicima

etničkih zajednica. Veći broj je na albanskom jeziku, ali samo dio njih ima redakcije u

Makedoniji. Još uvijek ne postoje onlajn mediji koji imaju redakcije u Makedoniji koje

objavljuju izvorne sadržaje na jezicima drugih etničkih zajednica.

Državna novinska agencija MIA svoje sadržaje objavljuje i na albanskom jeziku, ali ne i

na jezicima nevećinskih zajednica. Od privatnih subjekata, funkcionira i jedna privatna novinska

agencija na albanskom jeziku (INA - Iliria News Agency).

Mediji etničkih zajednica – stanje i problemi

U ovom dijelu Analize, najprije su predstavljeni statistički pokazatelji brojnosti i

geografske raspodjele pripadnika različitih etničkih zajednica na teritoriji Republike Makedonije,

a zatim se daje slika o medijima koji objavljuju sadržaje na jezicima tih zajednica. U tačkama

15

Izvor: Savjet za radiodifuziju, maj 2013.,

http://www.srd.org.mk/index.php?option=com_content&view=article&id=703&Itemid=343&lang=mk

13

koje se odnose na različite etničke zajednice, u nastavku statističkih pokazatelja prenijete su i

ocjene o aktuelnom stanju sa načinom izvještavanja medija za svaku zajednicu, koje su iznijeli

predstavnici građanskih udruženja u intervjuima provedenim sa njima u okviru ove analize. U

materijalu su iznesena i sagledavanja dobijena iz drugih analiza i istraživanja, provedenih od

strane relevantnih istraživačkih ili medijskih organizacija u Republici Makedoniji.

Prema podacima posljednjeg statističkog popisa stanovništva provedenog 2002. godine, u

Republici Makedoniji ima ukupno 2.022.547 stanovnika16

, pri čemu su se kao Makedonci

izjasnili 1.297.981 stanovnik, kao Albanci 509.083, kao Turci 77.959, kao Romi 53.879, kao

Vlasi 9.695, kao Srbi 35.939, kao Bošnjaci 17.018, a kao pripadnici drugih etničkih zajednica

izjasnilo se 20.993 stanovnika.

a. Mediji na albanskom jeziku

Od ukupno 509.083 Albanaca, najveći broj živi u Tetovu i okolnim općinama17

(167.158), zatim u Skoplju i okolnim općinama18

(132.335), Gostivaru (54.038), Kumanovu sa

Lipkovom (53.620), Kičevu sa Zajasom i Oslomejom (30.762), Strugi (36.029) i Debru (11.348).

Iz pokazatelja o broju medija koji objavljuju sadržaje na albanskom jeziku, iznesenih u

prethodnoj tačci, čini se da su potrebe i zahtjevi albanske etničke zajednice u Makedoniji u

medijskoj sferi u najvećoj mjeri ispunjeni. Na programima javnog servisa emitira se najveći

obim sati na jeziku ove zajednice. Na primjer, na Drugom servisu Makedonske televizije dnevno

se emitira oko 14 sati programa ili ukupno 98 sati sedmično, u dva perioda: od 07:00 do 14:30

sati i od 18:30 do kasnih večernjih sati. “Ovaj obim programa na albanskom jeziku joj

omogućuje da se oblikuje kao javni servis, odnosno da emitira žanrovski raznovrsne sadržaje za

različite dijelove publike i da redovno emitira vijesti i debatne emisije“.19

To je najveća redakcija

na jezicima nevećinskih zajednica u okviru javnog servisa i po broju uposlenih (oko 32 novinara

i urednika i 40-tak osoba tehničkog i administrativnog kadra). I obim programa i kadrovskih i

tehničkih resursa omogućuju ovoj redakciji u velikoj mjeri da ispunjava funkcije javnog servisa

albanske etničke zajednice. Svakodnevno se emitiraju kratke fleš-vijesti u prepodnevnim satima i

jedna glavna dnevno-informativna emisija u trajanju od pola sata, sa početkom u 18:30 sati. U

drugim programskim blokovima emitiraju se dokumentarne, zabavne, dečije i druge emisije na

16

Više detalja vidi u publikaciji Zavoda za statistiku (str.34). Dostupno na:

http://www.stat.gov.mk/Publikacii/knigaXIII.pdf 17

Vrapčište, Bogovinje, Brvenica, Želino, Tearce i Jegunovce. 18

Aračinovo, Studeničani, Petrovec, Sopište i Čučer Sandevo. 19

Мицевски, И., Трпевска, С. и Трајкоска, Ж. (2013) Известување од паралелни светови: Медиумите на

етничките заедници во Македонија , Скопје: Високата школа за новинарство и за односи со јавноста.

14

albanskom jeziku. Slične konstatacije mogu se izvući i za program na albanskom jeziku na

Makedonskom radiju, na kojem se sedmično emitira 119 sati programa.

Albanska etnička zajednica u Makedoniji ima mogućnost dobijati informacije i sadržaje i

od brojnih privatnih medija na državnom, regionalnom i lokalnom nivou u područjima gdje žive

Albanci u Makedoniji: televizija na državnom nivou TV “Alsat M“, TV “Era“, Radio “Vati“, i

Radio “Aračina“ (Skoplje), TV “Art“, TV “Koha“, TV “Super Skaj“, Radio “Bleta“, Radio

“Fama“ i Radio “Fokus“ (Tetovo), TV “Due“,TV “G“, TV “Zeri i Čegranit“ i Radio “Pro-

FM“ (Gostivar), TV “Festa“, TV “Hana“, Radio “Jehona“ i Radio “Aljbana“ (Kumanovo), TV

“Gura“, TV “Uskana“ i Radio “Uskana“ (Kičevo), TV “Kaltrina“, TV “Art Kanal“, Radio

“Rapi“ i Radio “Enerdži“ (Struga), TV “Dibra“ i Radio “Merlin“ (Debar) i dr. Iz poređenja

geografske distribuiranosti stanovništva sa pokazateljima o broju medija može se vidjeti da

nema nijednog područja gdje žive Albanci, koje nije pokriveno programom nekog privatnog

radiodifuznog medija.

b. Mediji na turskom jeziku

Na popisu 2002. godine, kao Turci se izjasnilo ukupno 77.959 stanovnika Republike

Makedonije. Turci žive u velikom broju naseljenih mjesta po cijeloj zemlji, ali najviše ih ima u

Skoplju i okolini (12.198), zatim u Gostivaru (7.991), Centru Župi (5.226), Plasnici (4.446),

Radovišu (4.061), Strugi (3.628), Debru (2.684), Mavrovu i Rostušama (2.680), Dolnenima,

Prilepsko (2.597), Kičevu (2.430) itd.

Ako se usporede demografski pokazatelji sa brojem medija koji objavljuju sadržaje na

turskom jeziku, može se zaključiti da potrebe i zahtjevi turske zajednice za informativnim i

drugim sadržajima koji ih se tiču neposrednije, nisu potpuno zadovoljeni. Zajednica Turaka na

svom jeziku dobija informacije ili druge sadržaje, uglavnom sa Makedonske radio-televizije, jer

ne postoje privatne televizije i radija na turskom jeziku na nivou države ili na području Skoplja

gdje živi najveći broj Turaka.20

Veliki dio turskog stanovništva u manje naseljenim mjestima po

Makedoniji nema mogućnost da se na svom jeziku informira ili dobija druge sadržaje koji bi

zadovoljili njegove informativne i kulturne potrebe.

20

Samo dvije privatne lokalne televizije prijavile su određeni procenat programa i na turskom jeziku (pored

albanskog i makedonskog jezika): TV “Zeri i Čegranit“ u selu Čegrane, Gostivar i TV“Kanal 3“ u Centru Župa.

Radio “Mis 2008“ u selu Plasnica emitira program na turskom jeziku, a Radio “Fokus“ iz Tetova, pored

makedonskog ima prijavljeni program i na turskom jeziku.

15

Programi koji se emitiraju na javnom servisu uopće nisu na potrebnom nivou, ni po

obimu ni po kvalitetu. Na Makedonskoj televiziji emitira se 2,5 sata programa dnevno, u periodu

od 15:30 do 18:00 sati: kratke vijesti od 5 do 10 minuta i centralne vijesti sa trajanjem od 20 do

30 minuta. Redakcija ima 12 uposlenih novinara, odnosno po veličini je druga redakcija

zajednica u okviru javnog servisa, ali to nije dovoljno da bi mogao svakodnevno da se priprema

i emitira kvalitetan program. Iz prethodno realiziranih istraživanja može se evidentirati da

“redakcija nema dovoljno novinarskog kadra ili, pak, isti nije adekvatno obučen... (i) da kvalitet

novinarskih sadržaja može biti bolji i više orijentiran na građanske teme“.21

Turska redakcija se,

kao i druge manje redakcije javnog servisa, suočava sa problemima tehničkih kapaciteta.

“Problem je, na primjer, prijevoz novinara do mjesta događaja i sa tog mjesta, pristup

kompjuteru i internetu i sl., ... potrebne su obuke o multietničkom pristupu u izvještavanju, ali ...

najvažnije je naučiti dobro novinarstvo“.22

Problem sa nedostatkom tehničkih kapaciteta i njihovo neadekvatno raspoređivanje u

javnom radiodifuznom servisu potvrđuju i iz turske etničke zajednice. “Prvo završava posao

redakcija na makedonskom jeziku, pa redakcija na albanskom jeziku i tek ako ostane nešto

vremena za redakciju na turskom jeziku...“23

Sa druge strane, za razliku od zainteresiranosti

redakcije na turskom jeziku da izvještava o temama koje se tiču ove etničke zajednice, veći

mediji pokazuju nezainteresiranost da pokriju ova pitanja. Primjećuje se da samo ako se dešava

nešto neuobičajeno, tada neki od medija pokazuju interes da izvještavaju o pitanjima koja se tiču

turske etničke zajednice. “...Ili, pak, ako postoji problem između Makedonaca i Albanaca,

nekakav konflikt...pitaju nas na čijoj smo strani“.24

A problem je i jezička barijera, odnosno to

što program na turskom jeziku ne mogu pratiti pripadnici drugih etničkih zajednica koji ne znaju

jezik. Stoga se konstatira da je neophodno osigurati prijevod priloga, odnosno tema koje se

obrađuju u redakciji na turskom jeziku.

c. Mediji na romskom jeziku

Ukupni broj Roma na posljednjem popisu iz 2002. godine iznosio je 53.879 građana.

Romskog stanovništva ima po cijeloj Makedoniji, ali najveća koncentracija Roma je u Skoplju

21

Мицевски, И., Трпевска, С. и Трајкоска, Ж. (2013) Известување од паралелни светови: Медиумите на

етничките заедници во Македонија , Скопје: Високата школа за новинарство и за односи со јавноста. 22

Ibidem. 23

Citat iz intervjua sa Eranom Hasipijem, Udruženje turskih novinara u Republici Makedoniji, realiziranog 11. juna

2013. godine. 24

Ibidem.

16

(23.903), zatim u Prilepu (4.443), Kumanovu (4.256), Tetovu (2.357) i u Štipu (2.195). Programi

na romskom jeziku emitiraju se i na Makedonskoj televiziji i na Makedonskom radiju (po dva

sata sedmično), a Makedonija je jedna od prvih zemalja u kojima su dodijeljene dozvole i

privatnim televizijskim i radio stanicama za emitiranje programa na romskom jeziku. Trenutno,

postoje dve regionalne privatne televizije iz Skoplja – TV “BTR“ i TV “Šutel“ i dva lokalna

radija – Radio “Ternipe“ iz Prilepa i Radio “Angels“ iz Štipa.

Program na romskom jeziku na Makedonskoj televiziji, koji je uveden još 1991. godine,

traje samo pola sata dnevno, i emitira se tri puta sedmično (utorak, četvrtak i subota). Emisija

“Bjandipe“ nema stalnu programsku strukturu, nema redovnih vijesti i ne zna se kada se

emitiraju informacije, a kada drugi sadržaji. Razlozi su u tome što se redakcija suočava sa

nedostatkom kadra (ima dvoje uposlenih) i tehničkih sredstava za realizaciju obaveza. Pored

ovoga, redovna produkcija vijesti i bilo kojeg drugog sadržaja je nemoguća. U tri polusatna

termina sedmično, samo jednom se emitiraju informativni prilozi čiji je broj mali i koje

uglavnom imaju funkciju da informišu o redovnim aktivnostima organa vlasti. Čak, u odsustvu

vlastitog programa, 2012. godine, u terminu “Bjandipe“ nekoliko puta je emitirana informativna

emisija komercijalnog radiodifuzera. “Ovakvo stanje ... može se tumačiti kao poruka koju

većinska zajednica (ili država), kroz javni servis, šalje građanima Romima – da ne pokazuje

ozbiljnu brigu o njima, da ne vrednuje njihovu kulturu kroz adekvatno informiranje na romskom

jeziku i u krajnjoj liniji da se ne brine o njihovom uključivanju u društvo“.25

U Kumanovu i Tetovu nema nijednog privatnog medija na romskom jeziku, a pitanje je

da li obje radio stanice na području Štipa i Prilepa mogu zadovoljiti informativne potrebe Roma,

posebno ako se uzme u obzir činjenica da iste pretežno emitiraju muzičke sadržaje. Obe

televizijske stanice na romskom jeziku na području Skoplja godinama unazad suočavaju se sa

nedostatkom finansijskih sredstava i nisu u stanju da emitiraju kvalitetan raznovrsni program.

Prema tome, može se reći da ni javni servis ni privatni mediji na romskom jeziku, iz raznih

razloga, ne uspjevaju zadovoljiti prava romske zajednice u medijskoj sferi.

Trenutno, u Republici Makedoniji se ne objavljuju štampani mediji na romskom jeziku.

Postojao je pokušaj objavljivanja dnevnih novina (“Roma Tajms“) ali, zbog problema sa

finansiranjem, novine su se ugasile 2008. godine. Nekoliko privatnih radija na romskom jeziku,

isto tako, odustalo je od dozvole zbog nemogućnosti da izdrže pritisak tržišta. U Redakciji na

romskom jeziku u Makedonskom radiju uposlena je samo jedna osoba.

25

Ibidem.

17

Politika izvještavanja programa na romskom jeziku Makedonske televizije smatra se

nepromijenjenom još od 90-tih godina prošlog vijeka. Nedostaju dokumentarne emisije i drugi

tip programa edukativnog karaktera. “Postojao je period u kojem je program na romskom jeziku

na Makedonskoj televiziji emitirao samo muziku, što je učinilo da isti bude neatraktivan za

gledanje“.26

Sa druge strane, smatra se da se i sami urednici nalaze pod pritiskom i podijeljeni

između potrebe za zadovoljavanjem interesa vlasnika medija (ako je privatni medij) ili politike,

kao i interesa javnosti.

Sa druge strane, postoji nezadovoljstvo zbog načina predstavljanja romske zajednice u

nacionalnim medijima uopće. Izvještavanje, kao što ocjenjuju iz građanskog sektora, najčešće je

stereotipno, a događaji su “obojeni“ politikom i nedostaju suštinske informacije. “Ako je neko

počinio prekršaj, ne imenuje se inicijalima, već se navodi da je predstavnik romske zajednice.

Zar mora da se navodi da je Rom?“27

Vrlo često se izbjegava izvještavanje o temama koje se tiču

romske zajednice, a informira se kada na dnevnoj osnovi nema atraktivnih događaja za

pokrivanje. Čak i u mješovitim redakcijskim timovima, svako izvještava o svojoj zajednici, a

urednici na kraju imaju odlučujuću moć. Romi, često puta kao alternativu koriste socijalne

medije za objavljivanje i razmjenu informacija koje se tiču ove zajednice.

Predstavnici nevladinog sektora preporučuju da se u Makedonskoj radio-televiziji ili u

komercijalnim medijima uvede poseban program gdje će učestvovati predstavnici građanskog

sektora, koji bi predstavljali sve etničke zajednice. “Potrebne su i debatne emisije, da se govori o

etničkim zajednicama, da se vide sve kulture i tradicije“.28

d. Mediji na vlaškom jeziku

Vlaška zajednica je naseljena najviše u Skoplju (2.557), zatim u Štipu (2.074), Bitolju

(1.270), Kruševu (1.020) itd. Programi na vlaškom jeziku emitiraju se samo na Makedonskoj

televiziji i na Makedonskom radiju (po dva sata sedmično). Ne postoji ni jedan privatni medij u

Republici Makedoniji koji je prijavio da će emitirati radio ili televizijski program, niti se, pak,

objavljuju novine ili sedmičnik na vlaškom jeziku.

26

Citat iz intervjua sa predsednikom udruženja građana INSOC Sametom Skenderijem, realiziranog 6. juna 2013.

godine. 27

Citat iz intervjua sa predsednikom udruženja građana Drom Ahmetom Jašarovskim, realiziranog 21. augusta

2013. godine. 28

Ibidem

18

Program na vlaškom jeziku na Makedonskoj televiziji emitira se u kolažnom

programskom bloku sa naslovom “Iskra“ (Scanpeo). Emisija traje pola sata, a emitira se

ponedjeljkom, srijedom i petkom. Nema redovno planiranu strukturu, emitiraju se muzika,

prilozi posvećeni praznicima ili drugim važnim događajima za Vlahe ili, pak, razgovori sa

gostima u studiju. Redakcija ima ukupno troje uposlenih, što ukazuje na mali potencijal za

zadovoljavanje informativne funkcije. Kao i druge manje redakcije u Makedonskoj televiziji

(romska i srpska), redakcija ne proizvodi dovoljno informativnog sadržaja da bi zadovoljila

potrebe vlaške zajednice. Prilozi su najčešće promocija kulture i dostignuća Vlaha u Republici

Makedoniji. Redakcija ima samo troje uposlenih i suočava se sa istim problemima sa

nedostatkom tehničkih resursa i obuka kao i druge manje redakcije u Makedonskoj televiziji.

“Kao i za romsku redakciju, i ovdje je glavni zaključak da je javni servis u potpunosti zapostavio

svoju obavezu zadovoljavati informativne potrebe manjih etničkih zajednica u koje spadaju i

Vlasi u Republici Makedoniji“.29

Problem predstavlja i činjenica da se program na vlaškom jeziku na Makedonskoj

televiziji emitira u terminima kada ista ne može da se prati od većeg broja stanovništva. Isto

tako, problem je i nepostojanje tehničkih kapaciteta i ljudskih resursa za prijevod sadržaja na

makedonski jezik.

I o ovoj zajednici, generalno, nedostaje izvještavanje u medijima, zbog čega je

onemogućeno upoznavanje sa njenom kulturom i važnim događajima. “Vlaška zajednica je

integrirana u društvu, ali odsustvuje javno predstavljanje njene kulture u medijima... Nemam

primjedbi na način predstavljanja ove zajednice u medijima, zato što se ništa i ne govori, ni u

pozitivnom, ni u negativnom smislu“.30

e. Mediji na srpskom jeziku

Na popisu 2002. godine, 35.939 građana izjasnilo se kao Srbi. Najveći broj njih živi u

Skoplju (14.298), zatim u Kumanovu (9.062), i Čučer Sandevu, Skopsko (2.426). Kao i vlaška

zajednica, tako se i srpska zajednica informira o domaćim događajima prije svega sa programa

Makedonske televizije i Makedonskog radija (po 2 sata sedmično)31

.

29

Мицевски, И., Трпевска, С. и Трајкоска, Ж. (2013) Известување од паралелни светови: Медиумите на

етничките заедници во Македонија , Скопје: Високата школа за новинарство и за односи со јавноста. 30

Citat iz intervjua sa Stojanom Taškovim, predsednikom Lige Vlaha u Makedoniji, realiziranog 5. juna 2013.

godine. 31

Samo jedan lokalni privatni radio (MH iz Ohrida) je prijavio da emitira program i na srpskom jeziku. Ali, po

statističkim pokazateljima u Ohridu skoro i da nema Srba.

19

Redakcija na srpskom jeziku, kao i druge manje redakcije javnog servisa, ne emitira

vijesti, već jednu magazinsku emisiju (“Vidik“) koja se emitira ponedjeljkom, srijedom i

petkom. Ne emitiraju se klasične vijesti, već prilozi o raznim temama, o historijski važnim

događajima ili o aktuelnim kulturnim dostignućima Srba iz Republike Makedonije ili iz

susjedstva. U redakciji trenutno ima troje uposlenih novinara, iako ih je u prošlosti radilo više. I

ova redakcija se suočava sa velikim problemima kao i romska, vlaška i bošnjačka – nedovoljno

vremena za emitiranje programa, nedostatak novinarskog i tehničkog kadra i resursa, nedostatak

obuka“. Redakcija, naime, sebe vidi u ulozi kulturnog mosta između Srba u Republici

Makedoniji i matičnoj državi, i kao promotora srpskih kulturnih vrijednosti i historije... čini se da

i ovdje nedostaje interes za realne probleme makedonskih građana srpske nacionalnosti...“32

Predstavnici građanskog sektora smatraju da magazinska emisija “Vidik“ u velikoj mjeri

pokriva aktivnosti političke stranke koja učestvuje u vlasti. Odsustvuje istraživačko novinarstvo,

a dublji tretman tema koje se tiču srpske zajednice primjećuje se samo od strane dopisnika

srpskih medija iz države. Kao razlog odsustva aktuelnih sadržaja koji se tiču srpske zajednice,

osim nedostatka resursa, navodi se i nepostojanje volje kod novinara i urednika. “Emisija

(“Vidik“) ne tretira nikakvu problematiku, nema debate, a u edukativnom smislu ne razvija

nikakvu novu perspektivu i uočavanje problema“.33

Predstavnik srpske zajednice u Republici Makedoniji smatra da ima sve manje novinara

koji se ozbiljno bave kulturom. “Većina zajednica svoj identitet čuva kroz kulturu. Jedna

zajednica može napraviti vrhunski kulturno-umjetnički program, a da se o tome malo informiše u

medijima“.34

Problem koji se, generalno, primjećuje je nezainteresiranost medija za drugog, a to

“će se odražavati i kroz godine koje dolaze“.35

Preporuke srpske zajednice u Makedoniji su da se

pomogne zajednicama da stvore svoje programe. “Ako govorimo o savremenom društvu u kojem

se poštuju manjine, ne možemo zapostaviti medije i potrebe zajednica da se predstave“.36

f. Mediji na bosanskom jeziku

Kao Bošnjaci u Makedoniji, na popisu iz 2002. godine, izjasnilo se 17.018 stanovnika.

Oni su naseljeni najviše u Skoplju i okolini (10.689), zatim u Velesu (2.406) i u Dolnenima,

32

Ibidem. 33

Citat iz intervjua sa Milutinom Stančićem, predsjednikom Kulturno-informativnog centra Srba u Republici

Makedoniji “Spona“, realiziranog 5. juna 2013. godine. 34

Citat iz intervjua sa Gordanom Jović-Stojkovskom, predsjednicom Srpske zajednice u Makedoniji. 35

Ibidem 36

Ibidem

20

Prilepsko (2.380). Programi na bosanskom jeziku emitiraju se na javnom servisu – i na

Makedonskoj televiziji i na Makedonskom radiju (po dva sata sedmično), ali i na dvije privatne

televizije – TV “Edo“ iz Skoplja i TV “Lažani“ iz s. Dolneni. Po broju medija, čini se da ova

zajednica ima veće mogućnosti za ostvarivanje svojih jezičkih i kulturnih prava u medijskoj

sferi. Ali, kada je riječ o kvalitetu programa i njihovoj žanrovskoj raznovrsnosti, isto se ne može

zaključiti.

Naime, program na bosanskom jeziku u okviru javnog servisa jedan je od najmlađih u

javnom servisu, uveden 2006. godine. Ima troje uposlenih i suočava se sa istim problemima kao

srpska, romska i vlaška zajednica – neredovni termini objavljivanja, odsustvo dnevnog

informiranja, odsustvo tehnike i tehničkog kadra, manji pristup zajedničkim resursima. Emitira

se jedan programski blok (“Sehara“), utorkom i četvrtkom, i još u jednom terminu od pola sata

za vrijeme vikenda. U ovom programskom bloku emitira se manje informativnog sadržaja koji,

uglavnom, pokriva događaje iz svijeta i Bosne i Hercegovine. Vrlo malo se izvještava o

domaćim događajima koji se odnose na bošnjačku zajednicu u Makedoniji. Emitiraju se i

zastarele emisije. Dešavalo se da novinari iz ove redakcije sami ulažu finansijska sredstva da bi

se pokrili troškovi u pokušaju izvještavanja o važnijim događajima.

I intervjuirani predstavnik građanskog sektora iz bošnjačke etničke zajednice kao

problem navodi činjenicu da se program na bosanskom jeziku na Makedonskoj televiziji emitira

u terminima kada isti ne može gledati veći broj stanovništva. “Ne izvještava se o realnim

problemima i pitanjima koja se tiču zajednice, a često se prenosi samo muzika ili, pak starije

snimljene emisije. Nema nečeg što je trenutno aktuelno“.37

Predstavnica Udruženja građana za projektiranje, edukaciju i razvoj kulture Bošnjaka u

Makedoniji BEKA smatra da, “generalno, sve redakcije u okviru raspoloživih resursa na pravi

način obuhvaćaju probleme zajednica, vodeći se profesionalnim standardima “.38

Ona smatra da

javni servis ima isključivo važnu ulogu i da je faktor kohezije u društvu i preporučuje “da se

poboljšaju uvjeti za rad, povećanje kadra u redakciji, te promjene termina emitiranja i uvođenje

noćnog programa“.39

Sa druge strane, da bi se zaintrigirali drugi mediji da izvještavaju o ovoj zajednici moraju

se, u događaje koje organizira ova zajednica, uključiti i društveno istaknute ličnosti, sa ciljem

poticanja zainteresiranosti.

37

Citat iz intervjua sa Almirom Papić, predsjednicom udruženja Šadrvan, realiziranog 6. juna 2013. godine. 38

Citat iz intervjua sa Biserom Pepić, predsjednicom udruženja BEKA, realiziranog 10. septembra 2013. godine. 39

Ibidem

21

g. Prava etničkih zajednica koje nisu spomenute u Ustavu

Na popisu 2002. godine 20.993 građana izjasnilo se da su pripadnici drugih etničkih

zajednica. Ne postoji nijedan radiodifuzni medij koji emitira programe na jezicima neke od

etničkih zajednica koje nisu spomenute u Ustavu40

. Nije identificiran štampani medij koji

objavljuje izvorne sadržaje iz Republike Makedonije na nekom od jezika ovih zajednica.

U medijima se retko objavljuju informacije o etničkim zajednicama koje nisu spomenute

u preambuli Ustava ili se, pak, plasiraju informacije koje ne predstavljaju pravu sliku o njima.

“Postoji velika disproporcija u suodnosu koliko se u javnom servisu posvećuje pažnje albanskoj

etničkoj zajednici, a koliko svim drugim zajednicama“.41

I ovdje se iznosi ocjena da na javni

servis veliki utjecaj ostvaruje parlamentarna većina i da mediji postaju arena za politička

previranja. Osim toga, mediji često izvještavaju uz etnocentričan pogled na stvari i bez

postojanja interkulturne komunikacije.

Zaključna sagledavanja i preporuke

Saznanje da mediji mogu doprinijeti razvoju društva i koheziji je nesporno. To su

potvrdili i iskazi intervjuiranih sugovornika pripadnika nevećinskih zajednica u Republici

Makedoniji, kao i međunarodni eksperti i osobe koja djeluju u ovoj oblasti.

Ukazala se potreba za nastavkom i intenziviranjem dijaloga o pitanjima povezanim sa

izvještavanjem o etničkim zajednicama u državi. U tom smjeru, proizlazi preporuka za

uključenje više aktera u takav javni dijalog, među kojima, predstavnika državnih institucija,

građanskog sektora, obrazovnih institucija, novinara, urednika i rukovodstava u medijima itd.

Svrha ovakvih diskusija bila bi stalna razmjena praksi i razmatranje najvažnijih aktuelnih pitanja

povezanih sa izvještavanjem o nevećinskim zajednicama u državi.

Zajednički zaključak je da mediji posebno treba da se iskoriste kao prostor za

razmjenu informacija među samim zajednicama, ali i sa institucijama, s ciljem lakše

identifikacije problema sa kojima se suočavaju. U isto vrijeme, neophodno je i uspostavljanje

redovne i održive komunikacije sa građanskim sektorom. Saradnja bi se kretala od

40

Isključak je Radio “MH“ iz Ohrida koji je prijavio i program na hrvatskom jeziku, ali prije svega, ovo se odnosi

na muziku, a ne na govorni dio programa. 41

Citat iz intervjua sa Rubinom Zemonom, generalnim sekretarom Saveza balkanskih Egipćana, realiziranog 5.

juna 2013. godine.

22

osiguravanja redovnih i pravovremenih informacija od značaja za različite etničke zaejdnice, do

uključivanja u zajedničke projekte i programe usmjerene na poboljšanje interkulturnog dijaloga i

afirmiranje različitosti kroz medije. Postoji potreba za jačim umrežavanjem i razmjenom

informacija između medija etničkih zaejdnica, građanskog sektora i ’mainstream’ medija.

Građanski sektor bi mogao doprinijeti profesionalnijem i objektivnijem izvještavanju o različitim

etničkim zajednicama kroz dobijanje finansijske podrške za razradu specifičnih tema koje se tiču

zajednica, s ciljem da se privuče i pažnja medija.

Sagledava se i nedostatak adekvatnog obrazovanja novinara, a posebno u sferi

interkulturnih komunikacija i izvještavanja o različitostima. Pomoć i nadgradnja u ovoj sferi

mogli bi se osigurati i od obrazovnih institucija koje raspolažu resursima i ekspertizom o ovim

temama. Pored formalnog obrazovanja i povezivanja sa visokoobrazovnim institucijama, u

smjeru prevazilaženja ovog problema može se ostvariti saradnja i sa građanskim sektorom u

edukaciji u ovoj sferi. I u samim redakcijama mogli bi se formirati timovi trenera za

profesionalno izvještavanje o različitostima uz korišćenje takozvanog mentorskog sistema.

U redakcijama je neophodno uspostaviti i okvir za poštovanje standarda

profesionalnog izvještavanja, koji će sadržati i etičke vrednosti za poštovanje inkluzivnosti i

socijalne kohezije. To bi moglo biti regulirano kroz donošenje etičkih kodeksa i mehanizama

samoregulacije u redakcijama ili, pak, u vidu principa/deklaracija/uputstava o izvještavanju

o različitostima. Ovi dokumenti bi sadržali i smjernice oko izbjegavanja govora mržnje,

potkrepljeno adekvatnim primjerima iz države i inostranstva. U izradi ovih dokumenata mogla bi

se uspostaviti saradnja sa udruženjima građana, asocijacijama, partnerima u sferi edukacije u

državi i inostranstvu, čime bi se omogućila kontinuirana razmjena znanja i podizanje svijesti u

ovom smjeru.

Sa druge strane, bilo bi funkcionalno i da se uspostave unutrašnje (ili vanjske)

strukture sastavljene od novinara, urednika, predstavnika građanskog sektora, kao i vlasnika

koji će nadgledati kvalitet izvještavanja o različitostima i ohrabrivati korišćenje najboljih

praksi. Samim tim bi poboljšali i kvalitet izvještavanja o različitostima u redakcijama. To bi

istovremeno omogućilo i jačanje saradnje između različitih aktera i dalo doprinos jačanju

interkulturnog dijaloga. Ovo nadgledanje, posebno bi bilo značajno u okolnostima kada se

izvještava o osetljivim pitanjima ili, pak, o pitanjima koja mogu izazvati tenzije kod građana.

Isto tako, kao funkcionalne se pokazuju i prakse zajedničke produkcije emisija između

novinara većinske i nevećinskih zajednica u državi. Takva potreba se potvrdila i kroz

23

intervjue sa predstavnicima građanskog sektora i ekspertima za ova pitanja na domaćem i

međunarodnom nivou. Iz građanskog sektora, isto tako, preporučuju da se kreira emisija koja

bi se prikazivala jednom mjesečno na Makedonskoj televiziji ili Makedonskom radiju, a

odnosila bi se na predstavljanje različitih zajednica u državi, radi njihovog boljeg upoznavanja.

Kao dobar primjer se ukazuje na emisiju “Prizma“ na Hrvatskoj televiziji.

Uspostavljanje saradnje sa medijima u državi i inostranstvu oko inicijativa povezanih

sa interkulturnim dijalogom i različitostima i radi ostvarivanja razmjene najboljih praksi i

priprema smjernica, isto tako, bilo bi u funkciji postizanja pozitivnih promjena u redakcijama. U

ovom smjeru, bilo bi korisno ako sami mediji kreiraju bazu programa/inicijativa/projekata u

sferi poboljšanja izvještavanja o različitostima i interkulturnom dijalogu. Ovo bi moglo

uključiti i podršku i realizaciju inicijativa za poboljšanje pismenosti i svjesnosti u odnosu na

medijsko izvještavanje o etničkim zajednicama.

Korišćenje novih socijalnih mreža omogućuje ubrzanu razmjenu informacija i brzo

identificiranje tema koje zaslužuju da budu šire razrađene u redakcijama. Uspostavljanje uskog

“linka“ sa građanima u prikupljanju takvih informacija omogućuje razvoj medija. Isto tako,

preporučljivo je i redovno ažuriranje web-stranice Makedonske radio-televizije.

U redakcijama bi se mogli iskoristiti i novi formati i tehnike titlovanja i

multilingvističke verzije priloga, u cilju omogućivanja da sadržaji budu praćeni od što većeg

broja građana u državi. U većini država širom Evrope primjenjuju se prakse “multilingvističkog“

pristupa u određenim programima nacionalnih medija. Učesnici Participativnog foruma

organiziranog od Agencije za ostvarivanje prava zajednica 20. juna ukazali su i na potrebu za

efikasnim i sistematiziranim održavanjem arhive emitiranih i snimljenih materijala u

MRTV-u.

Osim toga, predlaže se da se termin za emitiranje programa na jezicima nevećinskih

etničkih zajednica premjesti u kasnije popodnevne sate, čime bi se osigurala veća publika.

Neophodno je i da se izdvoje sredstva za mnogo veću promociju programa na jezicima

različitih etničkih zajednica u Makedonskoj radio-televiziji, radi upoznavanja šire javnosti sa

njihovim postojanjem. Generalno, postoji potreba za preciznim pregledom finansijskih

sredstava, tehničkih i ljudskih resursa kojima raspolažu redakcije na jezicima etničkih

grupa, u cilju boljeg planiranja realizacije programa.

24

Bila bi dobra praksa ako i komercijalni mediji iniciraju emisije za različite etničke

zajednice, uz osiguravanje odgovarajućeg prijevoda.

Kreiranje fonda za dodjelu nagrada za medije koji objavljuju profesionalno obrađene

storije povezane sa različitostima i interkulturnim dijalogom omogućilo bi podršku

profesionalnom djelovanju na ovom polju i podizanje standarda u novinarskom izvještavanju.

Kreiranje programa i mogućnosti za praktikanstvo i volontiranje diplomaca ili

studenata novinarstva u završnim godinama studija različite etničke pripadnosti u medijima bilo

bi još jedna korisna praksa u afirmiranju različitosti.