ANALIZA STRUKTURE ^LANSTVA I TEMELJNA OBILJE@JA …

ANALIZA STRUKTURE ^LANSTVAI TEMELJNA OBILJE@JA POKRETA"FRANJEVA^KA MLADE@" –JEDAN PRIMJERPOSTMODERNOGACRKVENOG POKRETAKre{imir PERA^KOVI], Vine MIHALJEVI]Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

UDK: 267(497.5)316.346:267>(497.5)

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 11. 6. 2004.

U okviru istraìvanja o novim lai~kim crkvenim pokretima uHrvatskoj, provedenog u lipnju i srpnju 2001. u Institutudru{tvenih znanosti "Ivo Pilar", kao jedna od promatranihskupina sudjelovala je i Franjeva~ka mlade` (Frama).Cilj je ovoga rada istraìti sociodemografsku strukturu~lanova, njihovu motivaciju za pridruìvanje, formaciju ivjerni~ku praksu te dosada{nje iskustvo i "plodove" koji~lanovi prepoznaju u svakodnevnom ìvotu. Prikazuju se itemeljna obilje`ja ovoga pokreta te njegov povijesnikontinuitet i povezanost s franjeva~kom karizmom (FontiFranscescane, 1993.; K. Esser, 1983.; A. Rotzetter, Th.,Matura, 1984.). U kontekstu dobivenih rezultata istraìvanjarazmatrala se i mogu}nost primjene koncepta stilova ìvotakao jedne postmoderne teorije koja uklju~uje i potrebu zazajedni{tvom i duhovnim vrijednostima kod mladih. Ukratko,rezultati pokazuju da je Frama vjerni~ka zajednica mladihlaika u okviru Katoli~ke crkve vezana uz franjeva~ki red ukojoj su mjesto na{li pripadnici obaju spolova podjednako, udobi od 14 do 30 godina. Osim redovita sudjelovanja uliturgijskim zbivanjima, sastaju se jednom na tjedan èle}iu~vrstiti vjeru u zajedni{tvu s prijateljima te aktivnim crkvenimi dru{tvenim anga`manom pomo}i ljudima u raznimpotrebama.

Kre{imir Pera~kovi}, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar,Maruli}ev trg 19/1, p. p. 277, 10000 Zagreb, Hrvatska.E-mail: [email protected]

*

UVODTko su mladi s kraja 20. stolje}a koji su u jednostavnom sve-ta~kom liku iz 13. stolje}a prona{li svoj ìvotni uzor? Je li tajinteres za srednjovjekovnu ba{tinu samo jedan od pokazate-lja retradicionalizacije kao sociokulturnoga trenda 80-ih i 90-ihgodina, protumodernizacije kao procesa karakteristi~nog zatranzicijske zemlje ili je sv. Franjo Asi{ki mo`da idealan post-moderni svetac ~ija je karizma bliska, s jedne strane, ateisti-ma, pa ~ak i anarhistima, antiglobalizacijskim i ekolo{kim po-kretima, a istodobno postaje uzor pripadnicima lai~kih crkve-nih pokreta nastalim nakon Drugoga vatikanskog sabora? I,na kraju, {to je masu mladih, ve}inom gradskoga podrijetla ivisokog obrazovanja u razdoblju sekularizacije, totalitarnogahedonizma i konzumerizma kao dominantnih vrijednosnihorijentacija zapadnih sekulariziranih dru{tava, potaknulo dase svojom slobodnom voljom, bez pritiska obiteljske tradicijeili crkvenih institucija opredijele za vrijednosti bliske redov-ni~kom na~inu ìvota, za koje se smatralo da su definitivnonestale? Pitanja su to na koje ovaj rad ne moè jednozna~noodgovoriti, jer je tema interdisciplinarna i zadire u {iroko po-dru~je, ali barem moè upozoriti na ~injenicu da je interes zaduhovne sadràje kod mladih postao vaàn ne samo u teolo-{kim raspravama nego i vrlo relevantan predmet sociolo{kihistraìvanja kao pokazatelj pluralizma dru{tvenih vrijednosti upostmoderno doba. Iako se pojam postmoderne duhovnostiredovito pripisuje tzv. alternativnoj duhovnosti, nasuprot ko-joj su tradicionalne konfesije i crkve kao institucije,1 o~ito je(premda je o tome stru~na, ali i {ira, javnost nedovoljno obavi-je{tena) da i u okviru Katoli~ke crkve kao nositeljice institucio-nalizirane tradicije postoji jedna (nova) dimenzija koja moèna prvi pogled zbuniti neinformiranoga promatra~a, jer se premateoriji modernizacije sve {to je vezano uz crkvu svrstava podnazivnike tradicionalnog, predmodernog, seoskog, primitivnogi nerazvijenog. Upravo u ovoj proturje~nosti izme|u percepcijeKatoli~ke crkve kao nositeljice tradicionalizma te interesa visoko-obrazovanih mladih iz urbanih sredina da u njezinu okrilju pro-na|u glavne sadràje svoga sociokulturnog identiteta vidimozanimljiv istraìva~ki izazov. A Franjeva~ka mlade` (Frama),kao pokret koji ima istodobno sva obilje`ja postkoncilskogacrkvenog pokreta, ali i neka obilje`ja redovni~kih pravila pri-lago|enih mladim vjernicima laicima, predstavlja upravo tajfenomen: postmoderni i urbani pokret, koji se, me|utim, neodvaja od Crkve, nego ostaje potpuno u njezinu okviru.2

ELEMENTI TEORIJSKOG OKVIRAU pronalaènju primjerenoga teorijskog pristupa kojim bi semogao objasniti fenomen nastanka i djelovanja Frame valjapo}i od tri klju~na elementa koji sadràvaju temeljne odred-nice toga pokreta, a to su: vjerni~ka – zajednica – mladih. Da-48

kle rije~ je ponajprije o pojmu vjerske zajednice, odnosno –kako je naziva F. Tönnies3 – zajednice duha, ali koja okupljaisklju~ivo pripadnike mla|e generacije. Glavno socio-demo-grafsko obilje`je Franjeva~ke mladeì jest upravo dobna struk-tura ~lanova: podjednako su zastupljeni i adolescenti i mladiiz studentske populacije, odnosno dobnih razreda izme|u 14.i 30. godine. Stoga je adolescencija,4 odnosno mla|a zrela5

dob, drugi element za promi{ljanje teorijskog okvira koji od-re|uje njihov psiholo{ki, ali i socijalni te profesionalni status.A njihova specifi~nost u odnosu na sli~ne crkvene pokrete izajednice jest u tome {to je glavni sadràj njihovih aktivnostii djelovanja artikuliran kroz tzv. franjeva~ku duhovnost, {toje tre}a to~ka u teorijskom pristupu.

Problem potrebe i te`nje za duhovnim i religijskim sadr-àjima kod mladih sve vi{e postaje predmet interesa istraì-va~a, tako da upravo religioznost mladih postaje va`nim in-dikatorom dru{tvenih i religijskih promjena na kraju 20. st.(Zrin{~ak, 2001.). Ne ulaze}i u teorijske rasprave je li rije~ o re-tradicionalizaciji i desekularizaciji u urbanom okru`ju,6 i ovajpokazatelj zacijelo ide u prilog nekim tezama postmodernisti-~ke filozofije, prema kojima je ponovni "interes za misti~no i~e`nja za novim za~aravanjem svijeta" (Guillard, 1988., 119)zapravo izraz razo~aranja u neuspjeh racionalisti~ke para-digme i materijalisti~ke ideologije protekloga razdoblja. Da-kle, povratak svetomu sam po sebi nije vi{e toliki novum ko-liko je to ~injenica da je kod Franjeva~ke mladeì ipak rije~ o po-vratku svetoga, odnosno pronalaènju duhovnog u okviruKatoli~ke crkve, {to se na prvi pogled ~ini paradoksalnim.Prema rezultatima istraìvanju o religioznom identitetu za-greba~kih adolescenata, V. Mandari} zaklju~uje da se adoles-centi op}enito sve vi{e udaljuju od institucionalne (crkvene)religioznosti: njihova religioznost postaje fragmentirana s pre-poznatljivim tragovima subjektivizma, pluralizma, indiferen-tizma te uz elemente sinkretizma (Mandari}, 2000., 317). U-pravo do sli~nih zaklju~aka dolaze Tomi}-Koludrovi} i Le-buri} (2001.) u svom istraìvanju o ìvotu mladih op}enito.7Polaze}i od koncepta ìvotnih stilova8 kao novije teorije o kul-turi mladih u postindustrijskim dru{tvima, autorice su èljeleistraìti koliko je i u Hrvatskoj prisutan novi model kulturemladih, ne vi{e kao kolektivne i homogene supkulture ili kon-trakulture koja se nu`no suprotstavlja dominantnoj kulturi,nego kao kulture mladih kao stila pona{anja, odijevanja i pre-feriranja odre|ene glazbe. Njihovi su rezultati, izme|u osta-log, pokazali da kod mladih postoji te`nja za individualizaci-jom i sociokulturnim pluralizmom bez prethodne homoge-nizacije. âk 43% ispitanika izjavilo je da su sami kreirali svojpogled na svijet, a tek 20,7% ih kao najutjecajnije faktore na-vodi roditelje. Prema tipu orijentacije ìvotnih stilova,9 ni je-49

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 14 (2005),BR. 1-2 (75-76),STR. 47-69

PERA^KOVI], K.,MIHALJEVI], V.:ANALIZA STRUKTURE...

dan stil nije "~ist", nego se naj~e{}e javlja u kombinaciji. Ori-jentacija koja prevladava u analiziranoj strukturi jest hedo-nisti~ka, a podrazumijevala je sljede}e indikatore: "izdvajanjeiz mase, va`nost vlastita izgleda, va`nost materijalnoga bla-gostanja, preferencija luksuza, komunikativnost i poduzet-nost, zadovoljstvo zanimanjem, va`nost vr{njaka te dobarodnos s roditeljima" (Tomi}-Koludrovi}, Leburi}, 2001., 119).

Prema navedenome, moglo bi se po}i od teze da su so-ciokulturni pluralizam, individualizam i subjektivizam te frag-mentizam u kulturi mladih postmoderne postali temeljni o-kvir od kojega danas mladi u zapadnim dru{tvima op}enitopolaze u potragu za identitetom, smislom i ìvotnom filozofi-jom. Za razliku od "kulture mladih moderne", koju obiljeàvavjera u napredak, "kulturu mladih postmoderne" obiljeàvaskepticizam, gubljenje iluzija u napredak i utopija. Naime, kul-tura mladih postmoderne na neki je na~in "`rtva realizma". Mla-di o~ito vi{e ne prihva}aju samo one tradicionalne kulturalneili ~ak supkulturalne koncepte koji im se name}u socijalizaci-jom (tradicionalne religijske institucije, obitelj), nego èle sa-mi istraìvati razne obrasce i opredjeljivati se po slobodnojvolji za one sadràje i vrijednosti koje su iskustveno proìvjelii ~iji ih plodovi zadovoljavaju u svakodnevnom ìvotu i natemelju kojih izgra|uju fragmentivni vlastiti identitet (Instru-mentum laboris, 2000., 7-9). Stoga, klju~no pitanje u ovomslu~aju moè biti sljede}e: je li ovdje rije~ o nekoj devijaciji iliatavizmu, ili je program {to ga nudi jedna takva zajednicamladih vjernika, odnosno Franjeva~ka mlade`, sasvim legitimanstil ìvota u svijetu kulturalnoga i religijskoga pluralizma?

Jedno istraìvanje o strukturi i motivaciji ~lanova Katoli-~ke udruge mladih Istre krajem 90-ih (Pera~kovi}, 2001.) po-kazalo je da su ~lanovi samostalno odabrali takav sadràj iintegrirali ga u svoj postoje}i stil ìvota, odbaciv{i neke dota-da{nje vrijednosti koje ih nisu ispunjavale i prihvativ{i nekenove koje im je ta zajednica ponudila. Pokazalo se tako|er dasu mladi izme|u niza vrijednosnih orijentacija i stilova ìvo-ta, koji su im danas ponu|eni na trì{tu vrijednosti ({to je naneki na~in posebno izraèno u Istri kao njezina specifi~nakulturalna raznolikost i heterogenost), odabrali da budu ~la-novi zajednice mladih vjernika laika u okru`ju Katoli~ke cr-kve. Me|utim, oni ne èle biti tek pasivni promatra~i i tradi-cionalni vjernici, nego su do{li u tu udrugu jer su motivirani"za anga`man u stvaranju pozitivnoga mentaliteta u dru{tvu,u promicanju kulture dijaloga i ljubavi u svijetu i po uzoru naprvu kr{}ansku zajednicu, èle preuzeti vi{e odgovornosti uCrkvi kroz zajedni{tvo, pomaganje i bogo{tovlje" (Pera~kovi},2001., 136). Mo`da bi ovakvom sadràju bio najbliskiji socijal-no svjesni stil prema tipologiji koju navode Tomi}-Koludrovi}i Leburi}, {to uklju~uje identitet predvodni{tva, obiteljsku ori-



50

jentaciju te komunikaciju kao temelj slobodnog vremena (To-mi}-Koludrovi}, Leburi}, 2001., 11).

Imaju}i na umu koncept ìvotnih stilova kao mogu}i teo-rijski pristup koji odgovara upravo toj dobnoj skupini, u o-vom se radu ujedno èli razmotriti pitanje moè li se i na kojina~in program i aktivnosti duhovne zajednice mladih koji os-taju u okviru Katoli~ke crkve integrirati u taj model ili trebatraìti neku drugu teoriju koja bi objasnila potrebu mladih zazajednicom s takvim sadràjem. U tom se smjeru postavljajuciljevi i hipoteze za ovo istraìvanje. No prije toga valja prika-zati povijesni korijen i osnovna obilje`ja toga pokreta.

POVIJESNI KORIJENI I GLAVNA OBILJE@JA FRANJEVA^KE MLADE@IBez obzira na ~injenicu da je pokret Franjeva~ke mladeì(Frama) po svom nastanku i djelovanju nesumnjivo suvre-meni i (post)moderni crkveni pokret, moè se re}i da izvor itemeljna obilje`ja njegova djelovanja po~inju zapravo jo{ napo~etku 13. stolje}a. U literaturi o sv. Franji Asi{kom opisujese doga|aj iz 1213. godine kada je propovijedao u selu Canaripokraj Asiza. Dogodilo se, kako to opisuje Le Monier: "...podovr{enom govoru svi, mu{ko i ènsko, staro i mlado, pado{emu pred noge mole}i pla~nim glasom neka ih primi podsvoju zastavu!" (Le Monier, L. 1919., 3). Sv. Franjo im je tadaodgovorio da ostanu na svom mjestu, obe}av{i da }e osnovatinovu i veliku "zadrugu" za ène i mu{karce koji }e ìvjeti usvijetu, ali po uzoru na bra}u redovnike i redovnice. Upravotaj doga|aj povjesni~ari biljeè kao po~etak Franjeva~kogsvjetovnog reda (FSR). Prvo pravilo napisao je sam sv. Franjo1221. godine, a odobrio ga je papa Nikola IV. 1289. godine.Ono je vrijedilo sve do novoga pravila, {to ga je odobrio papaLav XIII. 1883. godine. Obnovljeno pravilo 1978. odobravaPavao VI. Prema tome, franjeva~ki laikat ima skoro osam sto-lje}a kontinuiteta i ono {to je mo`da njegovo najbitnije obi-lje`je jest povezanost i sli~nost s redovnicima prvoga franje-va~kog reda, {to se osobito o~ituje u davanju zavjeta poslu-{nosti, siroma{tva i ~isto}e prilikom pristupanja u red (Lini},ur., 1990.). Jedina je razlika u tome {to su ostali ìvjeti kao laiciu svojim svjetovnim zanimanjima, a svoj kr{}anski poziv ost-varivali su ponajprije u braku.

Upravo je taj povijesni kontinuitet franjeva~koga laikatatemeljni okvir u kojem je i nastala ideja okupljanja mladih pot-kraj 20. stolje}a kroz pokret koji bi objedinjavao raznolikostkarizme sv. Franje te pomirivao napetosti izme|u mladena~-kih te`nji i prihva}anja jednoga ìvotnog stila prema na~e-lima Evan|elja. Stoga se moè re}i da je Franjeva~ka mlade`nastala prije svega na ba{tini Franjeva~kog svjetovnog reda, sciljem da kroz zajedni~ku formaciju ìve iskustvo kr{}ansko-ga ìvota u svjetlu poruke sv. Franje (Jagodi}, ur. 1996., 17).Pokret je nastao u Italiji 70-ih godina pod nazivom Gioventù51



Francescana (GIFRA) i pro{irio se po svim kontinentima uzemljama u kojima djeluju franjevci. Kao slu`beni po~etakrada u Hrvatskoj navodi se 14. prosinca 1992., kada nastaje inacrt Statuta Franjeva~ke mladeì. U njemu se pokret defini-ra kao bratstvo mladih koji se osje}aju pozvanima od Duha Svetogaìvjeti Evan|elje po primjeru sv. Franje Asi{koga u franjeva~koj o-bitelji.10 Osim zajedni~kih tjednih susreta, na kojima se obra-|uje tema prema programu, odlazaka na izlete i hodo~a{}a,11

~lanovi Frame angaìrani su i u karitativnim djelatnostima:skupljaju pomo} potrebitima i posje}uju domove za starije inemo}ne ili za napu{tenu djecu. Ukratko, moè se re}i da Fra-ma na neki na~in objedinjuje sva va`na obilje`ja karizme sv.Franje: jednostavnost evan|eoskoga ìvljenja, pokoru, ra-dost slavljenja ìvota molitvom i pjesmom, ekumensku {iri-nu, ekolo{ku svijest te jasan identitet pripadnosti Katoli~kojcrkvi. Treba jo{ spomenuti da njihova formacija ima nekolikofaza: vrijeme priprave od tri do {est mjeseci, koje zavr{ava o-bredom primanja u Franjeva~ku mlade`, potom slijedi te-meljna formacija kroz redovite tjedne susrete, {to traje naj-manje godinu dana. Tada ~lanovi, ako èle, mogu pristupiti itzv. obredu obe}anja, pri ~emu izjavljuju da svoju mladostposve}uju Kristu, ìve}i njegovo Evan|elje u bratstvu Franje-va~ke mladeì.12

Prema tome, Franjeva~ka mlade` autenti~an je postsabor-ski crkveni pokret koji svojim programom formira franjeva~kilaikat, uspje{no integriraju}i – s jedne strane – izvornu franje-va~ku tradiciju s programom crkvene reevangelizacije i – sdruge strane – izvornu franjeva~ku tradiciju svjetovnoga ìv-ljenja – kao poseban ̀ ivotni stil u kontekstu dru{tvenoga i kul-turnoga pluralizma postmoderne.

CILJEVI, HIPOTEZE I METODE ISTRA@IVANJAKako je predmet ovoga rada Franjeva~ka mlade` kao zajed-nica mladih vjernika, glavni ciljevi istraìvanja bili su: istraìtisociodemografsku strukturu ~lanova, njihovu motivaciju zapridruìvanje, formaciju i vjerni~ku praksu te dosada{nje is-kustvo i "plodove" koji ~lanovi prepoznaju u svakodnevnomìvotu. @eljela se razmotriti i mogu}nost primjene konceptastilova ìvota kao jedne postmoderne teorije koja uklju~uje ipotrebu za duhovnim vrijednostima kod mladih te u tom kon-tekstu sagledati i dobivene rezultate.

Po{lo se od pretpostavke da su ~lanovi Frame ve}inomonaj dio mladih kod kojih postoji vjerni~ki kontinuitet i obi-teljski utjecaj, tj. tradicionalni okvir koji utje~e na njihovumotivaciju da pristupe jednom takvom katoli~kom lai~kompokretu. Pretpostavljalo se da je podrijetlo ~lanova uglavnomruralno, tj. da ~lanovima Frame postaju studenti koji dolaze uZagreb iz mjesta gdje djeluju franjevci, te da su im roditeljive}inom srednjega ili nièga obrazovanja. Tako|er se pretpo-



52

stavljalo da kod ~lanova postoje sli~ne aspiracije i vjerni~ke pre-dispozicije te sli~na iskustva koja doìvljavaju u toj zajednici.

Ova je analiza sastavni dio {irega anketnog istraìvanja onovim crkvenim pokretima, u ~emu su sudjelovali kao neza-visni uzorak i ~lanovi Frame, njih ve}ina iz zajednice na za-greba~kom Kaptolu pri Franjeva~koj provinciji sv. ]irila i Me-toda, te manji broj iz zajednice na Svetom Duhu u Zagrebupri Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima franjevaca konventuala-ca. Oni su ~inili prigodni uzorak Frame (N=70) koji je trebaoposluìti prije svega u usporednoj analizi s drugim pokretimauklju~enim u istraìvanje, tako da ovi rezultati ne predstav-ljaju Framu u cjelini kao pokret, nego prikazuju sliku i speci-fi~nosti jednoga zagreba~kog ogranka. Istraìvanje je prove-deno metodom ankete ljeti 2000. godine.

REZULTATIIako u Hrvatskoj Frama djeluje od 1992., nema slu`bene evi-dencije o broju ~lanova na nacionalnoj razini za ~itavo raz-doblje. Procjenjuje se da ih ima oko 1500 do 2000, uklju~uju}ii ~lanove franjeva~kih provincija u Bosni i Hercegovini. Kao{to je re~eno, ve}ina anketiranih ispitanika pripada Frami naKaptolu, koja je u sastavu provincije sv. ]irila i Metoda. U ci-jeloj provinciji trenuta~no ima 380 ~lanova koji su dali obe}a-nje te oko 400 ~lanova simpatizera. U rezultatima prikazanimna slikama uzorak je ~inilo 70 anketiranih ~lanova (N=70).

Sociodemografska obilje`jaDostupnih objedinjenih sociodemografskih podataka za ~i-tavu Framu nema ni na nacionalnoj ni na provincijskoj razini.Stoga tek kao primjer mogu posluìti podaci o aktivnim~lanovima zajednice u Zagrebu koji su dali obe}anja: 56%mu{koga je spola, a 44% ènskoga, 63% stariji su od 20 godi-na, a 29% ih je u skupini do 20 godina. Me|utim, u ovaj pri-godni uzorak u{li su i simpatizeri bez obe}anja, tako da je naSlici 1 prikazana dobna struktura ispitanika iz uzorka, a naSlici 2 struktura prema spolu.

53



Ü SLIKA 1Dobna strukturaispitanika

Treba napomenuti da u zajednicama vjernika ina~e redo-vito prevladavaju ène (prema nekim procjenama ~ine oko70%), tako da je jedna od va`nih specifi~nosti Frame podjed-naka zastupljenost obaju spolova. Osim u Zagrebu, gdje pre-vladavaju mladi studentske dobi, po drugim mjestima pro-vincije prevladavaju srednjo{kolci, a stariji uglavnom postajuanimatori.

Iako se pretpostavljalo da kod anketiranih ~lanova za-greba~ke frama{ke zajednice prevladava ruralno podrijetlo,ta se hipoteza nije pokazala to~nom: 98% ro|eno ih je u gra-du, gdje ih je 90% provelo i djetinjstvo. Nije se pokazala to~-nom ni pretpostavka o dominantnom nièm obrazovnom sta-tusu roditelja ispitanika. U Tablici 1 prikazan je stupanj obra-zovanja obaju roditelja te samih ispitanika, gdje se o~itujezna~ajan udio vi{e i visoke stru~ne spreme kod 17% ispitani-ka te ~ak 38,6% kod ispitanikovih o~eva i 37% kod majki.

Stupanj obrazovanja (%) Ispitanik Otac Majka

Nezavr{ena i zavr{ena osnovna {kola 16,9 2,9 12,9Srednja {kola 66,2 52,9 48,6Vi{a {kola 6,2 15,7 11,4Fakultet ili akademija 10,8 22,9 25,7Magisterij i doktorat - 5,7 1,4

Na Slici 3 jo{ je prikazan podatak o vremenu otkako supostali ~lanovi Frame. Vi{egodi{nja pripadnost kod ve}ine (76%)upu}uje na to da su njihove odluke o ulasku u tu zajednicupromi{ljene i stabilne, jer su odlu~ili ostati duè vrijeme, a topokazuje da su prona{li zadovoljenje svojih religioznih po-treba i ispunjenje traènoga smisla ìvota u pluralisti~koj dru-{tveno-kulturnoj ponudi u suvremenom dru{tvu.



54

Ü SLIKA 2Struktura ispitanikaprema spolu

Ü TABLICA 1Stupanj obrazovanjaispitanika i roditelja

Motivacija i djelovanjeRazlozi za dolazak i u~lanjenje u Framu (Slika 4) mogu se po-dijeliti na tri skupine: potreba za duhovnim sadràjima, potra-ga za ìvotnim smislom te socijalne potrebe. Naj~e{}i su od-govori u~vr{}enje u vjeri (28,6%), zatim odgovor spontano (27,1%)– pri ~emu su ispitanici podrazumijevali da su 'do{li i ostali'bez jasne namjere i svrhe, potom vlastito traènje (24,3%) te èljaza susretom s prijateljima i istomi{ljenicima (22,9%).

Na pitanje o u~estalosti susreta ~lanova (Slika 5) odgovoripokazuju kako ve}ina ispitanika sudjeluje jednom na tjedanna susretima Frame (91,7%), a ostali dvaput na tjedan (8,7%).To su ve}inom animatori ili stariji ~lanovi koji su aktivni u vo-|enju susreta.55



Ü SLIKA 3Razdoblje pripadnostiFrami

Ý SLIKA 4Razlozi uklju~ivanjau Framu

U vezi sa sudjelovanjem u aktivnostima (Slika 6), ~ak 74,3%ispitanika sudjeluje u svim aktivnostima redovito, a 23% po-vremeno, ponajprije zato {to su sami susreti koncipirani poprincipu radionica u manjim grupama, gdje se obra|uje za-dana tema, tako da svaki ~lan aktivno sudjeluje.

Atmosfera na susretima (Slika 7), po ocjeni ispitanika, po-najprije je prijateljska (65,7%), ali istodobno na sastancima pre-vladava i bratsko-sestrinski duh (57,1). Manje je izraèno mo-litveno i apostolsko ozra~je (25,7%), a 15,7% ispitanika ocjenjujeda se samo neki ~lanovi Frame isti~u, dok su ostali zaposta-vljeni. Ispitanici su mogli navesti do dva odgovora.

Na pitanje [to je po Va{em mi{ljenju dominantno obilje`jepokreta (Slika 8), naj~e{}i je odgovor bio pomo}i ljudima da do|udo osobnog susreta s Bogom (63,8%), {to govori da ~lanovi Frameisti~u osobno religiozno iskustvo i svoje poslanje ponajprije vi-de u usmjerenosti prema drugima, tj. u evangelizaciji. Na dru-gom mjestu kao dio vlastita identiteta jest izgradnja me|u-sobnoga zajedni{tva (39%), a potom i izgradnja zajednice vjer-



56

Ü SLIKA 5Susreti ~lanovaFranjeva~ke mladeì

Ü SLIKA 6Sudjelovanje uaktivnostimaFranjeva~ke mladeì

nika unutar Crkve (29%). Ispitanici su mogli navesti do dvaodgovora.

Formacija i vjerni~ka praksaNa pitanje o ~imbenicima koji su utjecali na formaciju vjer-ni~koga stava (Slika 9), suprotno o~ekivanjima, pokazalo sekako je tek 39,7% ispitanika steklo temeljnu vjerni~ku forma-ciju u obitelji, a pod utjecajem sekundarnih grupa vjerni~ki je57



Ü SLIKA 7Prevladavaju}e ozra~jena susretimaFranjeva~ke mladeì

Ü SLIKA 8Dominantno obilje`jeFrame

stav steklo njih 33,8%, i to u zajednici vjernika 13,2%, prekoprijatelja 10,3%, a u samoj Frami 10,3%. Da je njihova forma-cija izravni dar Bo`je milosti, drì 11,8% ispitanika, a 10,3% sa-mo je do{lo do svoga stava. Iznena|uju}e, najmanji udio (4%)taj utjecaj pripisuje sve}eniku.

Na pitanje o poha|anju vjeronauka (Slika 10), najvi{e gaje poha|alo kontinuirano: 61% do kraja srednje {kole, a 20,3%i na fakultetu; 10,1% poha|alo ga je samo do sakramenta po-tvrde, 7,2% samo u osnovnoj {koli, a 1,4 do prve pri~esti. Iz o-voga se vidi da kod ve}ine ~lanova Frame postoji kontinuitetu vjerni~koj formaciji.

Bibliju ve}ina ~lanova Frame (67%) ~ita povremeno, a re-dovito svaki dan njih 17%. Samo u nevoljama i pote{ko}ama~ita ih 10% (Slika 11).

Svakodnevnu molitvu prakticira 81,4%, a povremeno 17%(Slika 12). Na misu odlazi redovito nedjeljom i blagdanom 80%,a 20% odlazi ih svakodnevno (Slika 13). Ve}ina (68,6%) na mi-su odlazi iz osobnog uvjerenja, a 28,6% zato {to smatraju daje to Bo`ja i crkvena zapovijed (Slika 14).



Ü SLIKA 9Tko je utjecao naformiranje vjerni~kogastava ~lanova Frame?

Ü SLIKA 10Poha|anje vjeronauka~lanova Frame

58

Ü SLIKA 11Intenzitet ~itanja Biblijekod ~lanova Frame

Ü SLIKA 12U~estalost molitvekod pripadnika Franjeva~ke mladeì

Ü SLIKA 13Poha|anje mise



[to se ti~e sakramentalnoga ìvota, polovica ispitanihnavela je da na ispovijed odlazi jednom na mjesec, 35,7% na-velo je prema potrebi, a 7% ih odlazi jednom na tjedan (Slika15). Svetoj pri~esti 73% pristupa redovito nedjeljom i blag-danom, 23% svaki dan, a 4,3% prigodno (Slika 16).



60

Ü SLIKA 14Razlozi odlaska namisu

Ü SLIKA 15Odlasci na ispovijed

Ü SLIKA 16Pristupanje svetojpri~esti

Nova iskustva i plodovi FramePrije samoga dolaska u Framu, 46% ispitanika navelo je da subili samo formalni i tradicionalni vjernici, a isto toliko (46%)bilo ih je uvjerenih, prakti~nih vjernika, dok ih je ravnodu{-nih i nevjernika bilo 8,5% (Slika 17). Me|utim, nakon uklju-~enja u Framu, 77% smatra ih da su gorljiviji i savjesniji vjer-nici, a 18,8% nije moglo procijeniti tu usporedbu (Slika 18).

@ivotna promjena koju ~lanovi Frame naj~e{}e prepozna-ju kao jedan od plodova uklju~enja u pokret jest ve}a zauze-tost za potrebe drugih (52,2%) te svrsishodniji ìvot (40,6%)(Slika 19). Ve}ina ih smatra da neke te{ke ìvotne situacije sa-da primaju s vjerom i nadom (60%), no 10% takve situacijenagoni u o~aj, a 10% u takvim isku{enjima dovodi u pitanjeBo`ju dobrotu (Slika 20). Tako|er nakon uklju~enja u Framu55,7% vjerni~ko uvjerenje osobno svjedo~i ìvotnom praksom,a javno ih 28,6% ispovijeda vlastito vjerni~ko uvjerenje, dokih 13% ne govori o svom vjerni~kom uvjerenju (Slika 21).61

Ü SLIKA 17Prija{nje vjerni~koiskustvo

Ü SLIKA 18Sada{nje vjerni~koiskustvo

I na kraju, jedno od upadljivih obilje`ja ~lanova Framezasigurno je hijerarhija ìvotnih vrijednosti koje najvi{e cije-ne. Na prvom im je mjestu vjera (83%), zatim sretna obitelj(53%) te osjetiti veselje ljubavi (37%) i posvetiti se drugima(24,3%) (Slika 22).



62

Ü SLIKA 19@ivotna promjena

Ü SLIKA 20Odnos prema te{kimìvotnim isku{enjima

Ü SLIKA 21Javno svjedo~anstvovjere

ZAKLJU^NI OSVRTUkratko, prema navedenim empirijskim pokazateljima, Framase moè definirati kao crkveni pokret mladih vjernika laika uokviru Franjeva~kog svjetovnog reda, koji ~ine podjednakodjevojke i mladi}i najvi{e do tridesete godine ìvota, koji su~lanovi pokreta ve} vi{e godina i èle kroz tu zajednicu u ko-joj prevladava prijateljsko i duhovno ozra~je u~vrstiti vjeru tena}i odgovore na smisao ìvota; sastaju se barem jednom natjedan i ve}ina ih aktivno sudjeluje u svim aktivnostima, aglavna im je zada}a da izgra|ivanjem me|usobnoga zajedni-{tva, odnosno me|usobnoga sestrinstva i bratstva, pomaùljudima do}i do osobnoga susreta s Bogom; na njihov vjerskiodgoj nije utjecala samo obitelj nego i vjeronauk koji su kon-tinuirano poha|ali; ve}ina ih Bibliju ~ita povremeno, iako semole redovito svaki dan; na misu uglavnom odlaze iz uvje-renja, redovito nedjeljom i blagdanom, pri ~emu se i redovito63



Ü SLIKA 22@ivotne vrijednosti

pri~e{}uju, a na ispovijed idu barem jednom na mjesec; prijeuklju~ivanja u Framu u podjednakom ih je broju bilo prakti~-nih vjernika kao i onih tek formalnih, no nakon uklju~ivanjave}ina ih je postala savjesnijim i gorljivijim vjernicima, {to seo~ituje u ve}oj zauzetosti za potrebe drugih te u odnosu pre-ma te{kim ìvotnim isku{enjima koja sada primaju s vjerom inadom; ve}ina ih javno svjedo~i svoju vjeru, i to svakodnev-nom ìvotnom praksom, u koju su integrirali temeljne kr{-}anske vrednote: radosno povjerenje u Boga i ljubav premadrugima.

Polazna hipoteza o dominaciji tradicionalizma i utjecajururalnoga podrijetla kao glavnih ~imbenika koji utje~u na mo-tivaciju mladih pri odabiru ovakva ìvotnog stila nije se po-kazala to~nom: kod 60% ispitanika obitelj nije imala klju~nuulogu u njihovoj vjerni~koj formaciji. Ne moè se prihvatiti nihipoteza o homogenoj motivaciji za pridruìvanje: ne postojirazlog koji je izrazito dominantan, nego ih ima nekoliko pod-jednako va`nih. Ono {to se od hipoteza moè prihvatiti jesusada{nja sli~na iskustva i vjerni~ka praksa nakon uklju~iva-nja u Framu. I ovi rezultati pokazuju da je fenomen povratkau Crkvu mladih ljudi koji nisu nu`no tradicionalno i obitelj-ski za nju vezani zasigurno jedan od plodova Drugoga va-tikanskog sabora, koji je omogu}io Katoli~koj crkvi da se o-tvori i pribliì modernom ~ovjeku, poglavito mladima. Ono{to mlade osobito privla~i franjevcima jest njihova jednostav-nost, otvorenost, neposrednost s ljudima i vrijeme {to ga po-sve}uju radu s mladima. Privla~i ih i na~in na koji im fratrisvjedo~e kako ìve program Evan|elja u svom ìvotu, a to seponajprije o~ituje u usmjerenosti na drugog, tj. bli`njeg. Ov-dje nije rije~ o segmentu populacije mladih koji su rasli podnekim staklenim zvonom tradicionalnih institucija, ve} o mla-dima koji su okusili sve "~ari zamamnoga svijeta" te domi-naciju jednodimenzionalnoga hedonisti~kog svjetonazora ko-ji ih tretira tek kao sve ve}i potro{a~ki segment. Zato i jest za-nimljiva njihova spremnost za odbacivanje hedonizma i te-`nja za pronalaènjem vlastita sociokulturnog identiteta i smi-sla ìvota u okviru Franjeva~ke mladeì.

Ono {to je tako|er va`no istaknuti jest da su susreti ~la-nova Frame, kao i op}enito susreti postkoncilskih zajednicaunutar Katoli~ke crkve, po svojoj strukturi i sadràju sli~ni idrugim kr{}anskim zajednicama, osobito pentekostalnim. Usvom istraìvanju o pentekostalnim zajednicama u Zagrebu,Marinovi}-Bobinac zaklju~uje da su pentekostalne zajedniceatraktivne za urbanu populaciju zbog specifi~noga sustavakomunikacije ~ovjeka i Boga, koji se manifestira kroz osobnoduhovno iskustvo, unutarnju duhovnu obnovu, iscjeliteljskidodir, ekstati~ni dodir i kretanje, osobna svjedo~enja, glazbui atmosferu sudjelovanja (Marinovi}-Bobinac, 1999., 423), {to



64

je sve u sli~nom obliku prisutno i na susretima Frame. No jedi-na – ali klju~na – razlika izme|u pentekostalnih zajednica iFrame, kao i drugih eklezijalnih pokreta, jest crkvenost po-tonjih: osim susreta koji su po nekim elementima vrlo sli~ni,~lanovi Frame su prakti~ni vjernici kod kojih su crkvena li-turgija i sakramenti neupitni temelj njihova katoli~anstva.

Prema navedenom, ovaj prikaz Frame moè posluìti pri-je kao primjer postmodernoga katoli~anstva (ako je taj po-jam uop}e teorijski odrìv) nego kao pokazatelj retradiciona-lizacije ili ~ak protumodernizacije. Uz pridjev katoli~ko neri-jetko se jo{ uvijek podrazumijeva isklju~ivo etiketa tradicio-nalnog, zastarjelog, gotovo primitivnog i arhai~nog, ne{to ~e-mu nema mjesta u postmodernim dru{tvima jer je po svojojstrukturi i sadràju predmoderno, ne{to {to je vezano uz seloi stariju populaciju pa sve do identiteta politi~ke desnice. I-pak, neka istraìvanja pokazuju da je tzv. retradicionalizacijafenomen tipi~no vezan uz gradove, zato {to ponajprije urbani~ovjek "mora rje{avati problem identiteta kao i me|uljudskihodnosa, koje Simmel naziva "blaziranima", depersonaliziranimi indiferentnima, pa se upravo zato i otvara prostor za revi-talizaciju ritualnih praksi" (Mi{eti}, 2001., 199). Razmatraju}i pro-blem postmoderne politike kod C. Spretnaka, Tomi}-Koludro-vi} iznosi jednu zanimljivu definiciju postmodernoga refe-rentnog okvira koji ~ine: "ekolo{ka mudrost, participativna de-mokracija, personalna i socijalna odgovornost, nenasilnost,decentralizacija, ekonomija zasnovana na lokalnoj zajednici,postpatrijarhalne vrijednosti, po{tivanje razli~itosti, globalnaodgovornost i usmjerenost na budu}nost" (Tomi}-Koludrovi},1999., 21), a to je gotovo u cjelini integrirano i u program Framepod sli~nim nazivima.

U tom je smislu sv. Franjo zaista bio, da tako kaèmo,"navjestitelj postmoderne iz 13. stolje}a" po svojoj ekolo{kojsvijesti (papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svecem za{titni-kom ekologije), humanizmu, osjetljivosti na siroma{tvo i ak-tivnoj pomo}i za siroma{ne, suosje}anju i skrbi za bolesnike(osobito gubavce), ljubavi prema svemu stvorenom, a nada-sve u predanju svoga ìvota za druge ìvljenjem Evan|elja.Stoga franjeva{tvo, iako nastalo kao svojevrsna unutarcrkve-na reformacija jo{ u 13. st., ba{ danas u takvom postmoder-nom okru`ju postaje prepoznatljiv i privla~an put povratkakr{}anskim vrijednostima i kao takvo je mo`da najefikasnijiprimjer reevangelizacije sekulariziranoga dru{tva. U tom smi-slu moè se razmatrati teza o Franjeva~koj mladeì kao pri-mjeru postmodernoga katoli~anstva, jer ne dovodi u pitanjetemelje crkvenoga poslanja, nego ih, naprotiv, povezuje s na-vedenim dru{tvenim i kulturnim postmodernim vrijednosti-ma mladih. Zbog toga je razumljivo za{to je lik sv. Franje po-novno postao privla~an uzor mladima u 21. stolje}u.65



BILJE[KE1 Tomi}-Koludrovi} i Leburi} u svojoj knjizi Skepti~na generacija – @i-votni stilovi mladih u Hrvatskoj, konstatiraju da religioznost nije mr-tva, ve} mladi gube vezu s Crkvom dok su istodobno u potrazi za du-hovnim i religijskim smislom, {to pogoduje {irenju raznih vjerskihsekti (Tomi}-Koludrovi}, Leburi}, 2001., 27).2 @ivotopisci sv. Franje Asi{kog navode da je Franjo prilikom molitveu ru{evnoj crkvici sv. Damjana pokraj Asiza ~uo glas koji mu je re-kao: "Ne vidi{ li, Franjo, da mi se ru{i ku}a? Zato po|i i popravi je!" ([o-jat, ur., 1982.). Stoga se sv. Franjo Asi{ki u povijesti Katoli~ke crkve ismatra jednim od prvih reformatora koji se nije izdvojio, nego je Cr-kvu "popravljao mijenjaju}i samog sebe".3 F. Tönnies kao teoreti~ar zajednice definira duhovnu zajednicu kaoonu u kojoj ~lanovi nisu povezani krvno ni mjestom, ve} "zajedni~-kim mentalnim ìvotom kroz zajedni~ko su-djelovanje u istom prav-cu i istom smislu" (Tönnies, 1969., 187).4 Prema psiholo{kom rje~niku, adolescencija ili mladena{tvo je dob~ovjekova psihi~koga i tjelesnoga razvoja koja nastupa nakon zavr-{enoga puberteta (oko petnaeste godine) i traje do po~etka zrelosti(u ranim dvadesetim godinama ìvota). Adolescenti su ve} postiglispolnu zrelost i tjelesnu razvijenost, me|utim jo{ se razvijaju emo-cionalno i intelektualno te jo{ uvijek stje~u profesionalna znanja ivje{tine (Petz, ur., 1992., 3).5 Prema klasifikaciji u literaturi iz razvojne psihologije, mla|a zreladob (early adulthood) definira se kao period izme|u 18. i 30. godineìvota, koji zapo~inje zavr{etkom {kolovanja, dobivanjem stalnoga za-poslenja i sklapanjem braka (Vander Zenden, 1993.).6 O fenomenu urbane retradicionalizacije u Hrvatskoj nakon 1990.istraìvanje je provela A. Mi{eti}, pri ~emu je ponudila tipologiju so-cijalnih funkcija rituala u suvremenim gradskim uvjetima. To su: funk-cija potvrde i obnove identiteta, instituiranje i potvrda legitimnosti,integracijska funkcija rituala, tj. obnova solidarnosti, mobilizacijskafunkcija te terapijska funkcija (Mi{eti}, 2001.).7 Potkraj devedesetih Tomi}-Koludrovi} i Leburi} provele su istraì-vanje primjenom metode strukturiranog intervjua sa 1283 mladih,koji ~ine proporcionalni, slu~ajni reprezentativni uzorak mladih uDalmaciji u dobi od 17 do 30 godina.8 Navedene autorice definirale su ìvotne stilove kao fenomene vi{esloènosti: rije~ je o individualnim u~incima oblikovanja (na mikro-razini) u okviru specifi~nih mogu}nosti biranja i prisila (srednje ra-zine), kao i ukupne dru{tvene razine i iskustva (makrorazina), odno-sno o modelima organizacije svakodnevnice u okviru odre|enih ì-votnih situacija (Tomi}-Koludrovi}, Leburi}, 2001., 63).9 Hipotetska tipologija ìvotnih stilova mladih prema orijentacijamabila je ovakva: obiteljski orijentirani, mu{ki orijentirani, konvencio-nalni, hedonisti~ki orijentirani, subjektivno, razumno-skepti~ni, ovi-sno orijentirani i odbojno orijentirani (Tomi}-Koludrovi}, Leburi},2001., 139).10 Prilikom redovite mjese~ne skup{tine Franjeva~kog svjetovnog re-da, koja se odràva u crkvi sv. Franje u Zagrebu, Kaptol 9 (gdje je i sre-66

di{te Franjeva~ke provincije sv. ]irila i Metoda), izneseni su planovi iprogram rada Frame. Tijekom godina razra|en je i poseban Odgojno-pa-storalni projekt Franjeva~ke mladeì, u kojem je detaljno razra|en pro-gram rada s mladima sa sadràjem po etapama (Jagodi}, ur., 1997.).11 Frama je osobito prepoznatljiva po svojim hodo~a{}ima, tzv. ho-dovima – tj. sedmodnevnim pje{a~enjima svake godine od 25. srp-nja do 2. kolovoza po raznim krajevima Hrvatske, u kojima su do-ìvljavali, kako sami svjedo~e, iskustvo istinskoga zajedni{tva u te-{kim i napornim uvjetima. Na kraju svakoga hoda odlazili bi u Asiz,kolijevku franjeva{tva (Jagodi}, ur., 1996., 53).12 Cjelovit tekst nalazi se u Obredu obe}anja Franjeva~ke mladeì, izknjige "Odgojno-pastoralni projekt Franjeva~ke mladeì" (Jagodi}, 1997.).

LITERATURAEsser, K. (1983.), Po~etak i svrha Franjeva~kog reda, Zbornik Ka~i}, Split.

Fonti Francescane (1986.), Editrice francescane, Assis.

Gaillard, F. (1988.), Novo za~aravanje svijeta. U: G. Flego, I. Kuva~i}(ur.), Postmoderna – Nova epoha ili zabluda, Zagreb, Naprijed.

Grubi{i}, I., Zrin{~ak, S. (ur.) (1999.), Religija i integracija, Zagreb In-stitut dru{tvenih znanosti "Ivo Pilar".

Instrumentum laboris "In Verbo Tuo" (2000.), Congresso internazionaleper glianimatori OFM della pastorale vocazionale, Assisi – S. Maria ange-lorum 7-29. Octobris, Roma.

Jagodi}, I. (1993.), Franjeva~ka mlade`, Diplomski rad, Zagreb, Katoli-~ki bogoslovni fakultet.

Jagodi}, I. (ur.) (1996.), Tragovi, Zagreb, Frama.

Jagodi}, I. (ur.) (1997.), Odgojno pastoralni projekt Franjeva~ke mladeì,Zagreb, Nacionalna sredi{njica Frame.

Jagodi}, I. (ur.) (1998.), Animator – tko je to? Zagreb, Frama.

Labus, M. (ur.) (2000.), Religijske promjene i vrijednosti u hrvatskomdru{tvu, Sociologija sela, 38 (1-2).

Le Monier, L. (1919.), Povijest sv. Franje Asi{kog – II dio, Zagreb, Narod-na knjiàra.

Lini}, Z. (ur.) (1990.), Pravilo Franjeva~kog svjetovnog reda, Zagreb, Na-cionalno vije}e FSR-a.

Mandari}, V. B. (2000.), Religiozni identitet zagreba~kih adolescenata, Za-greb, Institut dru{tvenih znanosti "Ivo Pilar".

Marinovi} Bobinac, A. (1999.), Urbanost pentekostalnih zajednica:socio-demografska obilje`ja zagreba~kih pentekostalaca, Sociologija sela,37 (4): 407-427.

Mi{eti}, A. (2001.), Gradski rituali: Sociolo{ki aspekti retradicionalizacije so-cijalnog ìvota u hrvatskim gradovima nakon 1990., Doktorska disertaci-ja, Zagreb, Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Pera~kovi}, K. (2001.), Portret Katoli~ke udruge mladih Istre – struktu-ra, motivi i iskustva ~lanova, Dru{tvena istraìvanja, 10 (1-2): 127-138.

Petz, B. (ur.) (1992.), Psiholo{ki rje~nik, Zagreb, Prosvjeta.67



Rotzetter, A., Matura, Th. (1984.), @ivjeti Evan|elje s Franjom Asi{kim,Vije}e franjeva~kih zajednica, Zagreb.

[ojat, K. (ur.) (1982.), Legenda trojice drugova, Zagreb, Hrvatska franje-va~ka provincija sv. ]irila i Metoda.

Tomi}-Koludrovi}, I. (1999.), Pojam integracije u suvremenim socio-lo{kim teorijama. U: I. Grubi{i}, S. Zrin{~ak (ur.), Religija i integracija,Zagreb, Institut dru{tvenih znanosti "Ivo Pilar".

Tomi}-Koludrovi}, I., Leburi}, A. (2001.), Skepti~na generacija – @ivotnistilovi mladih u Hrvatskoj, Zagreb, AGM.

Tönnies, F. (1969.), Zajednica i dru{tvo. U: D. Mi}unovi} (ur.), Teorijeo dru{tvu, Beograd, Vuk Karadì}, str. 184-194.

Vander Zenden, J. W. (1993.), Human Development, New York, McGraw--Hill.

Zeman, Z. (1998.), Antinomije moderne: filozofijske i sociologijskerefleksije. U: I. Rogi}, Z. Zeman (ur.), Privatizacija i modernizacija, Za-greb, Institut dru{tvenih znanosti "Ivo Pilar", str. 11-34.

Zrin{~ak, S. (2001.), Ima neka tajna veza: religioznost mladih kao in-dikator dru{tvenih i religijskih promjena, Dru{tvena istraìvanja, 10(1-2): 127-138.

The Analysis of the Structureof Membership and Fundamental Characteristics of the"Franciscan Youth" Movement –An Example of a PostmodernEcclesiastical MovementKre{imir PERA^KOVI], Vine MIHALJEVI]Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb

Within the research of new lay ecclesiastical movements inCroatia, conducted during June and July 2001 in theInstitute of Social Sciences Ivo Pilar, one of the observedgroups that participated was Franciscan Youth (FRAMA). Theaim of this paper was to explore the sociodemographicstructure of FRAMA's members, their motivation for affiliation,formation and religious practice as well as past experience,and achievements recognised by their members in everydaylife. Also presented are the basic characteristics of thismovement and its historical continuity and connection withthe Franciscan charisma (Fonti francescane, 1993; K. Esser,1983; A. Rotzetter, Th. Matura, 1984). In the context of theresearch results obtained, the author also considered thepossibility of application of the concept of lifestyles as one ofthe postmodern theories including the need for togethernessand spiritual values in young people. In short, the resultsindicate that FRAMA is an ecclesiastical community of lay



68

youth within the framework of the Catholic Churchconnected to the Franciscan order in which members of bothgenders equally, aged 14 to 30, have found their place.Apart from regular participation in liturgical events they meetonce a week in an attempt to strengthen their faith togetherwith their friends and through active ecclesiastical and socialcommitment to help people with their various needs.

Eine Analyse der Mitgliederstruktursowie Grundmerkmaleder Franziskanischen JugendDas Beispiel einerpostmodernen KirchenbewegungKre{imir PERA^KOVI], Vine MIHALJEVI]Ivo-Pilar-Institut für Gesellschaftswissenschaften, Zagreb

Im Rahmen einer Untersuchung zur Existenz neuer kirchlicherLaienbewegungen in Kroatien, die im Juni und Juli 2001 imIvo-Pilar-Institut für Gesellschaftswissenschaften (Zagreb)durchgeführt wurde, war auch die Franziskanische Jugend(kroat. Franjeva~ka mlade` – FRAMA) Gegenstand desInteresses. Die vorliegende Arbeit möchte diesoziodemografische Struktur der Mitglieder, ihre Motivationzum Beitritt, ihr Ausbildungsprofil und religiöses Verhalten,ihre bisherige Erfahrung sowie die "Früchte" ermitteln, diesich nach Ansicht der Befragten aus ihrer Mitgliedschaft inder franziskanischen Jugendbewegung im Alltag ergeben. Eswerden außerdem die Grundmerkmale dieser Bewegungdargelegt, die geschichtliche Kontinuität ihres Bestehenssowie ihr Zusammenhang mit dem Charisma desFranziskanertums (Fonti francescane, 1993; K. Esser, 1983;A. Rotzetter, T. Matura, 1984). Bei der Erläuterung derUntersuchungsergebnisse ziehen die Autoren die Möglichkeitin Erwägung, das Konzept des Lebensstiles zum Zugekommen zu lassen – im Sinne einer postmodernen Theorie,in der das Bedürfnis der jungen Generation nachGemeinsamkeit und geistigen Werten zum Ausdruck kommt.Die Untersuchungsergebnisse zeigen, dass in der an denkatholischen Franziskanerorden sich anlehnendenFranziskanischen Jugend junge Frauen und Männergleichermaßen, genauer: katholische Laien der Altersgruppeder 14- bis 30-Jährigen ihren Platz gefunden haben. Außerder regelmäßigen Teilnahme an liturgischen Veranstaltungengibt es allwöchentliche Treffen, bei denen man sichgemeinsam mit Freunden im Glauben festigen sowie durchkirchliches und soziales Engagement bedürftigen Menschenhelfen will.

69



Documents

ANALIZA STRUKTURE ^LANSTVA I TEMELJNA OBILJE@JA …