Analiza troškova različitih postupaka-mjera za zaštitu i prevenciju

štetnih događaja na postojećim cjevovodima

Autori: mr.sc. Darko Dundović, dr. sc. Dubravko Novosel, Davor Turković

Objavljeno Nafta i plin, Volume 35, broj: 143-144/2015

Ključne riječi: cjevovod, zaštita cjevovoda, onečišćenje okoliša, prevencija, SWOT analiza, INA

Keywords: pipeline, pipeline protection, environmental pollution, prevention, SWOT

analysis, INA

SAŽETAK

Većina današnjih cjevovoda u Republici Hrvatskoj izgrađena je prije više desetaka godina.

U to vrijeme nije bilo predviđeno postavljanje sustava tehničke zaštite koji bi štitili cjevovod

od namjerno uzrokovanih oštećenja. Unazad nekoliko godina bilježi se značajan porast

ovakvih događaja u Europi, ali i u Republici Hrvatskoj. Razvojem tehnologije za sustave

tehničke zaštite, ali i drugačijim pristupom zaštite postojećih cjevovoda od namjernih

oštećenja došlo je do primjene više vrsta preventivnih aktivnosti za zaštitu cjevovoda. U

ovom članku, uz prikaz cjevovoda na proizvodnom području Ivanić-Grad, bavimo se raznim

modelima prevencije za zaštitu postojećih cjevovoda. Koristeći SWAT analizu napravljena je

osnovna usporedba tih modela, njihovih prednosti i nedostataka, s naglaskom na procijeni

troškova za svaku pojedinačnu preventivnu aktivnost. Iako se radi o osnovnom izračunu

troškova pojedinih aktivnosti, moguća je usporedba troškova za svaku preventivnu aktivnost

ili istovremeno korištenje više njih

Abstract

Most of today's pipelines in Croatia were built decades ago. At that time, it was not planned

to set security systems to protect pipelines from intentionally caused damages. In the last

few years, significant increase of such events occurred in Europe, but also in Croatia. With

the development of electronic security systems technology and with different approach in

protection of existing pipelines from intentional damages, several types of different

protective actions were applied to protect pipelines.. In this article, with the presentation of

the pipelines in the production area of Ivanic-Grad, we will deal with various models of

damage prevention for the protection of existing pipelines. Using SWAT analysis, basic

comparison of these models were made, showing their strengths and weaknesses, with a

focus on estimated cost for each preventive activity.

Although the cost of individual activities is calculated in very basic form, it is possible to

compare the cost of each preventive action or simultaneous use of several of them.

UVOD

Većina cjevovoda koje u naftno-plinskoj industriji koji se danas koriste u RH su

starijeg datuma (između 40 i 65 godina) i na istima (osim ograde na pojedinim čvorištima) ne

postoji nikakva posebna zaštita. INA posljednjih godina bilježi značajne štete od namjernih

oštećenja cjevovoda. Obzirom na učestalost šteta na proizvodnom području Ivanić-Grad,

najveći dio ove analize odnositi će se na cjevovode na tom naftnom polju, međutim, većina

analize je, s manjim izmjenama, primjenjiva i za cjevovode na drugim naftnim poljima.

Na proizvodnom području Ivanić (u daljnjem tekstu PP Ivanić) izgrađena su tri ključna

rudarska objekta: Objekti frakcionacije Ivanić-Grad (u daljnjem tekstu OFIG), postrojenje za

preradu prirodnog plina i proizvodnju ukapljenih naftnih plinova, Otpremna stanica

Graberje, ( daljnjem tekstu: OS Graberje), Otpremna stanica Žutica (u daljnjem tekstu OS

Žutica), Centralna plinska stanica Žutica (u daljnjem tekstu CPS Žutica) i kompresorska

stanica Žutica (u daljnjem tekstu KS Žutica). OS Žutica, CPS Žutica i KS Žutica su rudarski

objekti u sastavu proizvodnog područja Žutica ( u daljnjem tekstu PP Žutica). Na OFIG sabire

se cjevovodima prirodni i naftni plin s naftnih polja na području Posavine (CPS Žutica, KS

Žutica, KS Stružec i iz smjera Novske) i Moslavine te C2+ komponenta sa CPS Molve za

izdvajanje težih ugljikovodika C3+ i više, te proizvodnja ukapljenih naftnih plinova. Jedan od

proizvoda koji se dobiva na OFIG je i primarni benzin (INA NORMA, INA N 02-23, 2008) kao

produkt frakcionacije, a koji se cjevovodom otprema do Sabirne stanice Iva-1 te zajedno s

naftnom otprema na OS Graberje i nadalje do Rafinerije nafte Sisak. Na OS Graberje sabire

se nafta s naftnih polja Ivanić, Kloštar, Ježevo, Lupoglav, Bunjani i Šumećani. Nafta se s polja

transportira cjevovodima zajedno s prije spomenutim primarnim benzinom s OFIG. Pored

toga na OS Graberje transportira se nafta s naftnih polja u Podravini i kondenzata s plinskih

polja Molve i Kalinovac. Nakon sabiranja na OS Graberje svi ovi proizvodi se otpremaju

zasebnim cjevovodom do otpremne stanice Stružec te nadalje do prerade u rafineriji nafte

Sisak. (Novosel, Dundović, 2015). Na OS Žutica sabire se nafta s naftnih polja Žutica i

Hrastilnica dok se na CPS Žutica sabire plin s plinskih polja Okoli i Žutica te naftni plin s PP

Ivanić i PP Žutica.

Slika 1: Transport nafte, kondenzata i prirodnog benzina na EP Ivanić i Žutica

Cjevovodom promjera DN100 transportira se mješavina sirove nafte s naftnog polja Kloštar i

prirodnog benzina s OFIG-Etan (na gornjoj shemi) do Sabirne stanice Iva-1 na

eksploatacijskom polju Kloštar. Kod bušenja cjevovoda otuđuje se prirodni benzin, ili

mješavina sirove nafte i prirodnog benzina. Često dolazi i do istjecanja sirove nafte ili prije

navedene mješavine fluida u okoliš. Cjevovod na kojem je zabilježeno više ilegalnih

priključaka je tehnološki plinovod DN 200 kojim se sa KS Stružec transportira plin do OFIG.

Učestalim bušenjem tog cjevovoda, a čiji radni tlak je oko 40 bara otuđuje se kondenzat, a

često dolazi do istjecanja i plina i kondenzata kod oštećenja ilegalnih priključaka i

pripadajućih im vodova (Novosel, Dundović, 2015).

Upravo ti cjevovodi su prošlih godina bili više puta namjerno oštećeni poradi krađe

primarnog benzina ali i nafte. Iako sama krađa stvara znatnu štetu za INU, daleko veća šteta

nastaje samom sanacijom oštećenja i onečišćenjem okoliša. Kao što je već navedeno, ovi

cjevovodi nisu opremljeni suvremenim sustavima zaštite, a različite mogućnosti zaštite, a

time i prevencije štetnih događaja biti će prikazani u nastavku, s naglaskom na troškove koji

nastaju prihvaćanjem i primjenom nekog od rješenja.

1. ŠTETE NA CJEVOVODIMA I ONEČIŠĆENJU OKOLIŠA ZBOG ILEGALNIH PRIKLJUČAKA

Uz uobičajena propuštanja cjevovoda vrlo su česti i već spomenuti Ilegalni napadi u svrhu

krađe sirovine koja se transportira cjevovodima. Zakon o osnovama sigurnosti transporta

naftovodima i plinovodima (Sl. list 26/85, preuzeto N.N. br. 53/91), se ne spominje često a

niti se dosljedno poštuju njegove odredbe. Najznačajnije su odredbe čl. 13. i 14. u kojima se

zabranjuje pristup osoba na trase cjevovoda i nanošenje bilo kakvog kvara istima. Propis

govori i o sankcioniranju počinitelja u čl. 20. ali se isti prema našim saznanjima vrlo rijetko

primjenjuje iako je jasno da se radi o namjernom oštećenju cjevovoda.

Svako propuštanje specifično je po svom uzroku i vrsti cjevovoda kojim se medij transportira.

Također se razlikuju i metode sanacija istih a time i metode za zaštitu okoliša, kako tla tako

voda i zraka. Ekološke katastrofe nisu novost, a osobito su poznati slučajevi upada na

naftovode u Nigeriji, gdje takvi incidenti uglavnom završe i velikim brojem smrtnih slučajeva i

još većim brojem teško ozlijeđenih osoba. Trenutno 80 tvrtki i agencija u Europi dostavljaju

podatke za godišnji izvještaj Concawe-a (https://www.concawe.eu/). Za 2013. godinu 70

operatera je dostavilo informacije (predstavljaju više od 157 sustava cjevovoda dužine

ukupno 36,125 km), dok 10 operatera nije izvijestilo. Izvještaj predstavlja pregled podataka o

puknućima u odnosu na svrhu, duljinu, promjer, starost, sigurnost, propusnost i promet

cjevovoda, te uzroke, broj, učestalost i volumen izlijevanja, veličinu pukotine/rupe, dio

postrojenja gdje se dogodilo izlijevanje, utjecaj na okoliš, način otkrivanja izlijevanja.

Izviješten je i podatak o stopi inspekcija metodom „pitting-a“. (snimanje „pametnim“

čistačem točkaste korozije i oštećenja na stjenkama tijela cijevi)

GLAVNE KATEGORIJE UZROKA

IZLIJEVANJA 2013. 1971. – 2013.

Mehanički kvar 3 130 (25 %) Operativna greška 1 35 (7 %) Korozija 1 135 (26 %) Prirodna opasnost 0 15 (2 %) Treća strana – pokušaj krađe proizvoda 18 46 (9 %) Treća strana - ostalo 3 163 (31%) UKUPNO 26 524

Tablica br. 1: Usporedba uzroka izlijevanja od 1971 do 2013.g, sa stanjem 2013.g.

Glavna značajka ovog istraživanja je dramatičan porast broja izlijevanja vezanih za pokušaj

krađe proizvoda u 2013. godini , ukupno 18.

Provedba mjera za otklanjanje nekontroliranog ispuštanja opasnih tvari u okoliš zakonska je

obveza koja proizlazi iz Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14), Zakona

o zaštiti okoliša (80/13, 78/15) te pripadajućih pod-zakonskih akata. Otklanjanje posljedica

izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda provodi se sukladno Državnom planu mjera za

slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda ( NN 5/11) i nižim planovima mjera

donesenim na osnovi tog plana. Sanacijski programi kod takvih incidenata mogu biti dosta

složeni i zahtijevaju puno vremena za planiranje i rada tijekom izvođenja radova, a samim

time i značajna ekonomska sredstva. Ono što je sigurno je da vlasnik, odnosno korisnik

instalacija, mora provesti sanaciju terena na kojem je došlo do onečišćenja što ponekad

premašuje višemilijunske iznose.

Nakon dojave ili detekcije upada na cjevovod prvi korak je obilazak trase i utvrđivanje točne

lokacije i obima istjecanja. Često se na trasi cjevovoda ne nalaze nikakve vidljive promjene te

je potrebno detaljno pregledavanje trase. Ilegalni priključci mogu biti sa ili bez istjecanja, te

se ponekad točna mjesta priključenja moraju utvrditi pomnim pregledom okolnog raslinja ili

pregledom tragova na pristupnim putevima. Nakon što se utvrde mjesta propuštanja,

potrebno je procijeniti obim i doseg istjecanja te se trenutno moraju poduzeti mjere za

sprečavanje daljnjeg širenja onečišćenja.

Obzirom na vrstu onečišćenog okoliša razlikujemo i troškove sanacije. Današnje metode

ekonomskih procjena troškova sanacija temelje se na tipu tla na kojem se incident dogodio i

onečišćene površine u metrima kvadratnim ili metrima dužnim za vodene površine ili

odvodne kanale. Tako primjerice osnovni troškovi za sanaciju kod mehaničkih i kemijskih

čišćenja onečišćenih vodenih površina ili sanacija poljoprivrednog terena-mehanička i

kemijska čišćenja s uklanjanjem nasada iznose i preko 150 kuna za m2 sanirane površine.

Troškovi sanacije šteta od ilegalnih priključaka u 2012. - 2014. bili su nešto manji od 12

milijuna kuna.

Tablica br. 2 prikazuje podatke o broju ilegalnih priključaka na cjevovode u razdoblju 2012.-

2014. godina po proizvodnim područjima.

Broj ilegalnih priključaka po proizvodnim područjima zabilježenih u periodu od 2012. - 2014.

godine:

„Proizvodno

područje“ 2012 2013 2014 UKUPNO

Šandrovac 3 0 1 4

Koprivnica 0 0 0 0

Molve 3 0 0 3

Žutica 3 1 1 5

Ivanić 26 11 7 44

Objekti Beničanci 0 0 0 0

Objekti Đeletovci 0 0 0 0

Lipovljani 2 0 0 2

Stružec 1 3 1 5

OF Ivanić Grad 8 0 3 11

OPP Molve 1 0 0 1

UKUPNO 47 15 13 75

Tablica br. 2: Broj ilegalnih priključaka –izvor, podaci iz arhive PP Ivanić

2. SWOT ANALIZA KAO ALAT U PROCIJENI MOGUĆIH RJEŠENJA ZAŠTITE I PREVENCIJE

Iako se SWOT analiza prvenstveno koristi kao alat za analizu situacije za razinu cijelog

poduzeća, ovdje ćemo njezine osnovne principe primijeniti kako bi prikazali sve „snage,

slabosti, prilike i prijetnje“ pojedinih rješenja uz analizu troškova za zaštitu cjevovoda, dakle

u posebnom, mikro procesu rada poduzeća. Ovdje treba voditi računa da SWOT analiza ima

svojih prednosti i nedostataka. Tako prema Marli Gonan Božac (2007) neke od prednosti

SWOT analize su :

• Kada se ispravno koristi, SWOT analiza može pružiti dobru osnovu za formulaciju

strategije.

• SWOT analiza je široko prepoznata u literaturi iz marketinga i menadžmenta kao

sustavan način za postizanje cilja.

U spomenuto radu su navedeni i neki nedostatci:

• Prema Mintzbergu (1994) SWOT je malo kad efektivna metoda jer je ukorijenjena u

trenutne percepcije organizacije. Ipak, SWOT se još uvijek zagovara kao snažan alat za

planiranje u svim vrstama poslovnih aktivnosti.

• U praksi je to često aktivnost koja se ne provodi dobro. Nakon identificiranja svih

važnih „točaka“, ne zna se što učiniti s generiranim podacima.

Svjesni ograničenja u korištenju SWOT analize za ovakvu „mikro“ razinu

poslovnog/sigurnosnog procesa, istu ćemo koristiti samo kao formu prikaza i prijedloga

najprihvatljivijih rješenja i nedostataka.

3. MOGUĆNOSTI PREVENCIJE ILEGALNIH PRIKLJUČAKA NA EKSPLOATACIJSKIM POLJIMA U

SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ

3.1. Obilazak trase od strane zaštitara

Obilazak trase cjevovoda (koji su procijenjeni kao rizični) od strane zaštitarske službe

jedna je od mogućnosti prevencije štetnih događaja na cjevovodima. Obzirom na područja

kuda prolaze rizični cjevovodi, obilazak vozilom po cijeloj trasi uglavnom nije moguć.

Korištenje motocikla na pojedinim dijelovima cjevovoda bi omogućilo brži prelazak trase

cjevovoda, ali ovakvim obilaskom nije moguće zapaziti ilegalni priključak na cjevovodu

ukoliko je on pokriven (sakriven) zemljom i travom, pripremljen za spajanje na cijev.

Najtemeljitiji nadzor može se provesti pješice obilazeći trasu cjevovoda te promatrajući

okruženje, ne bi li se zamijetila cijev, kanisteri, masne mrlje ili sl. Ovakav obilazak trase

cjevovoda od strane zaštitara mogao bi biti sporan na pojedinim dijelovima trase, obzirom

na odredbe čl. 8 Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine, 68/03, 31/10, 139/10.), te čl. 10

Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite, (Narodne novine, 45/05, NN, 21/07,

NN, 32/09, NN, 68/09) koji definiraju uvjete provođenja ovih poslova na javnoj površini.

Primjer već spomenutih cjevovoda na proizvodnom području polja Ivanić-Grad poslužiti će za

okvirni izračun. Tako je duljina cjevovoda od otpremne stanice Graberje do Sabirne stanice

Iva-1 oko 5800 metara, a od Objekta frakcionacije Ivanić-Grad do spajanja na spomenuti

cjevovod 3900 metara, dakle ukupno oko 10 000 metara. Uzmemo li u obzir da za prolazak

trase, u idealnim uvjetima, treba oko 2 sata, a obzirom na moguće prepreke i hod po

blatnjavom terenu, pretpostavimo da je potrebno 3 sata, uz cijenu sata zaštitara od 25-30

kn/sat, i dva zaštitara za obilazak, cijena jednog obilaska dnevno bila bi 150-180 kn. U

nastavku prikazujemo SWOT analizu ovakve mjere.

SWOT analiza

SNAGE: Niska cijena Trenutna reakcija na događaj Promjena dinamike obilaska Moguć prekid korištenja zaštitara u bilo kojem trenutku

SLABOSTI: Subjektivnost zaštitara Nedovoljna educiranost zaštitara Samo povremena prisutnost na trasi

PRILIKE: Dodatna iskustva koja bi se stekla ovakvom mjerom Mogućnost drugih članica INA Grupe da koriste ova iskustva

OPASNOSTI: Nejasna zakonska regulativa-mogućnost sankcije Tužbe vlasnika parcela kroz koje prolazi trasa Umiješanost zaštitara u ilegalne aktivnosti

3.2. Zaštita cjevovoda betonskim pločama

Kod zaštite već postojećih cjevovoda jedna od preventivnih mjera je

postavljanje fizičke zaštite iznad cjevovoda. Iznad cjevovoda se postavlja betonska

ploča sa posebno dizajniranim veznim utorima za međusobno spajanje takvih ploča.

Ploča je dimenzija 300x100x15 cm. Navedena ploča postavlja se na način da se duža

strana (300 cm) postavi po dužini cjevovoda. Ovakva betonska ploča je približne mase

1000 kg, ima ugrađene 4 kuke na koje se prikvače sajle, ali što je najvažnije, na

njezinim krajevima nalaze se posebni vezni utori (tzv. lasta) koji onemogućuju

pomicanje ploče u bilo kojem smjeru osim okomito uz određeni pomak, a što je

moguće samo uz pomoć teške mehanizacije. Ovakav način zaštite već postojećih

cjevovoda onemogućuje pristup cijevi radi bušenja, odnosno iziskuje upotrebu teške

mehanizacije što je uočljivo. Cijena ovakve betonske ploče s postavljanjem iznosi oko

280 kn po metru.

SWOT analiza

SNAGE: Čvrsta fizička zaštita pristupu cjevovoda Nema troškova održavanja Trajnost zaštite Mogućnost postavljanja kod bilo koje sanacije

SLABOSTI: Otežan pristup cjevovodu u slučaju propuštanja Ne mogućnost postavljanja na mjestima gdje cjevovod prolazi ispod kanala

PRILIKE: Standardizacija ovakve zaštite kod svakog iskapanja cjevovoda Mogućnost stalne modifikacije same betonske ploče kod budućih postavljanja

OPASNOSTI: Oštećenje cjevovoda kod postavljanja Mogući dodatani troškovi kod postavljanja zbog pristupa cjevovodu

3.3. Svjetlovodni kabel s uređajem za analizu

Jedna od mogućih prevencije oštećenja cjevovoda je i postavljanje posebnog

svjetlovodnog kabela uz cjevovod. U svojem radu Novosel i Dundović (2015) navode da

spajanje uređaja za analizu primljenog signala na jednom kraju standardnog optičkog

kabela, poput onih koje se koriste za telekomunikacije, stvara akustični niz virtualnih

mikrofona na svakih 10-ak m duž vlakana. Zvuk koji se zaprimi od virtualnih mikrofona

analizira se i pretvara u jednostavan grafički prikaz koji prikazuje operateru što se događa

po svakom pojedinom dijelu vlakana. „ Zvukovi“ se zatim šalju u procesor u uređaju za

analizu koji analizira zvukove pomoću algoritama za stvaranje specifičnih alarma za

određene događaje. Ovi alarmi mogu biti prikazani na grafičko korisničkom sučelju,

uključujući kartu cjevovoda s točnošću upozorenja od 10 ili manje metara, ovisno o

sustavima. Iako detekcija ovisi i o vrsti tla koje okružuje vlakna, većina ovakvih sustava

obično može otkriti:

• hodanje osoba kada su 5-10 m od ukopanog svjetlovodnog kabla

• ručno kopanje 5-15 m od ukopanog svjetlovodnog kabla

• kretanje vozila 5-15 m od ukopanog svjetlovodnog kabla

• kopanje uz pomoć strojeva na udaljenosti od 20-50 metara od ukopanog svjetlovodnog

kabla.

Ugradnja ovakvih sustava tzv. senzorske optike je cca. 250-300 kn po metru, (neke procjene

se kreću i manje) jedan uređaj koji obrađuje signal oko 600-800 kuna te troškovi spajanja i

puštanja u rad koje je nemoguće sada iskazati.

SWOT analiza

SNAGE: Stalni i trenutni signal u slučajevima prilasku cjevovodu Mogućnost trenutne reakcije u sprečavanju štete Prijem signala na bilo koje mjesto ili više mjesta

SLABOSTI: Brzina dolaska ekipe na mjesto signala Cijena Održavanje

PRILIKE: Integracija u druge sustave zaštite (npr. video nadzor) Optički kabel može se koristiti i za prijenos drugih podataka (video, tehnološki podaci....)

OPASNOSTI: Složenost građevinskih radova Nedovoljno iskustva u dosadašnjoj primjeni u RH

3.4. Sustavi video nadzora i termovizijskog nadzora

Postavljanje sustava video nadzora po trasi cjevovoda također je jedna od mogućih

mjera zaštite postojećih cjevovoda. Ukoliko se planira postavljanje video nadzora koji

koristi vanjsko napajanje i prijenos snimke putem optičkog kabela, osnovni preduvjet je

da na trasi cjevovoda postoji takva infrastruktura (struja, postavljen optički kabel...).

Ukoliko takva infrastruktura ne postoji, a na trasama cjevovoda na proizvodnom polju

Ivanić-Grad, takve infrastrukture nema, postavljane iste samo za potrebe video nadzora

bilo bi neisplativo. Obzirom na ovakvo stanje prihvatljivo bi bilo postavljanje video

nadzora sa autonomnim/vlastitim napajanjem. Međutim, mišljena smo da video nadzor

u klasičnom smislu sa standardnim kamerama nije prihvatljiv jer zahtjeva puno „lokalnih

postaja“ (stup, solarni komplet, komunikacijski komplet,..) po jednom kilometru. Razlog

tomu je prosječni „doseg“ kamere od max 50 metara, što bi značilo da na 1000 metara

treba cca 20 „lokalnih postaja“. Iste bi morale imati i infracrvene reflektore koji troše

puno struje i zbog njih bi se morala bar udvostručiti površina fotonaponskih panela Osim

povećanog obima građevinskog zahvata, pojavljuje se i povećan potencijalni

komunikacijski problem kod tolikog broja postaja (nema GPRS/GSM, Wi Fi signala zbog

geografske i reljefne nepokrivenosti terena od strane operatera).

Jedno od mogućih rješenja je korištenje termovizijskih kamera umjesto običnih. Iste

bi bile montirane na autonomnu postaju na kojoj bi se nalazili i fotonaponski paneli.

Obzirom na karakteristike termovizijske kamere, ovakva postaja bi se postavila na svakih

500 metara ravne trase. Važno je napomenuti da se na prikladnom mjestu na naftovodu

gdje je javni 3G/4G signal dobar, pored nekog od nadzornih mjesta postavlja se pristupno

mjesto sa snimačem, koje je slično nadzornom mjestu, samo umjesto stupa s kamerom i

mikrovalnim antenama ima bitno niži stup sa samo jednom 3G/4G antenom za spajanje

na javnu podatkovnu mrežu, a umjesto opreme za prijenos videa iz kamera i

umrežavanja kamera ima IP video snimač i 3G/4G router.

Svaki put kad se u označenom dijelu kadra neke od termovizijskih kamera dogodi promjena

(alarmna situacija), snimač šalje na unaprijed definiranu e-mail adresu alarmnu e-mail

poruku s kadrom kamere u privitku. Također se bilo kada može sa bilo kojeg

kompjutera/smartfona korištenjem interneta pristupiti snimaču i pregledavati žive slike ili

snimke kamera, što ovisi o financijskim limitima određenim za prijenos količine podataka.

Dnevni kadar termovizijske kamere daje odličan kontrast kad je podloga travnata što i jest

oko naftovoda. Noćni kadar ima još bolji kontrast jer je okolina hladnija. U nastavku prikaz

jednog kadra termovizijske kamere.

Slika br. 2: kadar termovizijske kamere

Cijena opreme i radova za realizaciju jednog nadzornog mjesta (pokriva cca 500m trase) je

oko 45 tisuća kuna, a jednog centralnog nadzornog mjesta (gdje se nalazi video snimač sa

detekcijom pokreta i mogućnošću slanja alarmnih sms poruka i dr. oprema) oko 40 tis kuna.

SWOT analiza

SNAGE: Trenutni prikaz alarmne situacije s točnim mjestom događaja Mogućnost brze reakcije slanjem interventne ekipe koja može doći na mjesto prije oštećenja cjevovoda Operater reagira samo kada je alarm, nema potrebe da stalno gleda kamere Ista „kvaliteta“ snimanja danju i noću

SLABOSTI: Nema mogućnosti prepoznavanja osobe Nepoznata dinamika održavanja i broja kvarova Cijena Troškovi održavanja Troškovi slanja interventne ekipe

PRILIKE: Ukoliko se ovakvi sustavi pokažu učinkoviti i financijski prihvatljivi, moguća ugradnja i na drugim lokacijama

OPASNOSTI: Problemi oko imovinsko pravnih odnosa Mogućnosti namjernog oštećenja Nepoznavanje svih tehničkih detalja

Kada spominjemo različite sustave video nadzora i termovizijskih kamera kao jedan od

modela preveniranja štetnih događaja na cjevovodima, svakako treba kao mogućnost

spomenuti korištenje ovakvih ili sličnih sustava koji se nalaze na bespilotnim letjelicama.

Nažalost, autori ovog rada u vrijeme pisanja nisu uspjeli u Republici Hrvatskoj prikupiti

relevantne podatke niti iskustva u korištenju ovakve metode u zaštiti cjevovoda pa nisu niti

radili detaljniju analizu.

3.5. Fleksibilna cijev manjeg promjera

Mogućnosti zaštite već postojećih cjevovoda je i postavljanje nove, fleksibilne cijevi

manjeg promjera u već postojeću, staru cijev. Na taj način znatno je otežano postavljanje

obujmice, tzv. „šelne“ na cjevovod što onemogućuje krađu sadržaja iz cjevovoda. Više je

proizvođača ovakvog proizvoda, ali osim već spomenute zaštite, nova cijev uvučena u stari

cjevovod podiže i razinu zaštite od propuštanja poradi oštećenja ili korozivnog djelovanja na

cijev (budući je izrađena od stakloplastike i obložena metalnom oblogom), što produljuje

vijek trajanja cijelog cjevovoda. U nastavku je na prikaz jedne takve cijevi.

Slika br. 3: Fleksibilna cijev

Prema prikupljenim podacima, cijena cijevi (s uvlačenjem) od 4 cola koja bi se postavila

unutar postojeće cijevi od 6 cola (cjevovodi takvog promjera se nalaze na proizvodnom

području Ivanić) je oko 400 – 500 kn po metru.

SWOT analiza

SNAGE: Nova cijev sa poboljšanom zaštitom od propuštanja/korozije Otežan pristup sadržaju u cjevovodu (cijev u cijevi)

SLABOSTI: Manja propusnost (kapacitet protoka) cjevovoda Cijena

PRILIKE: Smanjeni troškovi održavanja cjevovoda Trajnost

OPASNOSTI: Cjevovod ne radi kada se izvode radovi postavljanja Dodatni troškovi za iskop

3.6. PCM (Pipeline Currrent Mapper) metoda

Iako se ne radi o direktnoj metodi prevencije sprečavanja štetnih događaja na

postojećem cjevovodima, tzv. PCM (Pipeline Currrent Mapper) metodom moguće je utvrditi

oštećenja izolacije cjevovoda što može pomoći u detekciji, između ostalog, i ilegalnih

priključaka. Primarni cilj snimanja PCM metodom je određivanje lokacija loše (nepostojeće)

izolacije na cjevovodu. Metoda koristi dva dijela aparata: predajnik i prijemnik. Predajnik se

spaja na cijev koju snimamo, najčešće na lokacijama mjernih kutija ili ormara katodne

zaštite. U slučajevima kad to ne postoji, potrebno je prvo locirati cijev te napraviti iskop i

spojiti se direktno na cijev.

Iz iskustva operatera (>1000 km), za uspješno snimanje i dobivanje najboljih rezultata cijelu

trasu cjevovoda je potrebno dva puta prehodati točno iznad snimane cijevi. U prvom

prolasku se snimaju struje duž cijele trase dok se u drugom prolazu lociraju kvarovi i

interpretiraju ucrtavanjem na geokodirane karte s koordinatama kako bi ih se kasnije lakše

lociralo i saniralo. Nadalje, za utvrđivanje točnog mjesta oštećenja koristi se radar, tj.

radarsko snimanje. Kombinacijom ove dvije metode (PCM+RADAR) moguće je locirati, osim

oštećenja cjevovoda nastala zbog erozije ili nenamjernog oštećenja, i ilegalne priključke na

cjevovodima obzirom da se prilikom spajanja ilegalnog priključka izolacija cjevovoda mora

oštetiti. Također, ovom metodom može se u kraćem vremenu utvrditi „nulto stanje“ što

kasnije možemo koristiti i kao podatak u kojem su vremenu nastala oštećenja na snimanom

cjevovodu.

Cijena za uslugu snimanja, uključujući sve predradnje te radnje nakon snimanja uz predaju

izvještaja iznosi oko 5 tis. kuna po kilometru.

SWOT

SNAGE: Točna lokacija oštećenja izolacije a ne samo ilegalnog priključka Niska cijena Potpuna funkcionalnost cjevovoda za vrijeme mjerenja

SLABOSTI: Ne sprječava nastanak oštećenja nego utvrđuje trenutno stanje Nema reakcije u trenutku nastajanja oštećenja

PRILIKE: Utvrđivanje oštećenja izolacije na cjevovodu koja nisu posljedica ilegalnog priključka Saniranjem oštećene izolacije sprečava se pucanje cjevovoda

OPASNOSTI: Ovisnost o vremenski prilikama

ZAKLJUČAK

Sve veći broj događaja namjernih oštećenja cjevovoda te krađa produkata koji se

istima transportiraju uvjetuje primjenu različitih načina prevencije ovakvih događaja čime se

nastoji smanjiti ne samo šteta od krađe već i od kasnije sanacije okoliša što je u većini

slučajeva znatno veća šteta nego što je od same krađe. U radu su prikazana neka od mogućih

rješenja uz korištenje SWOT analize za svako rješenje. Kako bi barem okvirno prikazali

osnovne troškove za pojedini rješenje za potrebe ovog rada prikupljene su dostupne cijene

koje treba promatrati kao vrlo grubu procjenu. Svakako da bi primjena bilo kojeg rješenja

podrazumijevala detaljnu analizu cjevovoda (ili samo dijela cjevovoda) gdje bi se primijenilo

to rješenje, prethodnu procjenu rizika za taj cjevovod, analizu troškova za rješenje koji bi se

primijenio (ili više različitih rješenja) te niz drugih procesno tehnoloških detalja cjevovoda i

prirodnog okruženja u kojem se cjevovod nalazi. Za očekivati je da će se ovakve vrste napada na

cjevovode nastaviti i slijedećih godina te je stoga potrebno dodatno istražiti koja rješenja bi bila

ekonomski i praktično najprihvatljivija. U prilog tome su i preventivna rješenja opisana u ovom radu.

LITERATURA

1. Concave, Environmental science for the European refining industry P.M. Davis; J-M.

Diaz; F. Gambardella; E. Sanchez-Garcia; A. Haskamp; M. Spence (Science Executive);

J-F. Larivé (Consultant) (2015): CONCAWE Report 4/15, Prepared by the Concawe Oil

Pipelines Management Group’s Special Task Force on oil pipeline spillages (OP/STF-

1); Performance of European cross-country oil pipelines - Statistical summary of

reported spillages in 2013 and since 1971“, Concawe; Brussels; May 2015, Belgium,

Dostupno na: https://www.concawe.eu/, 13. 7. 2015

2. D. Novosel, D. Dundović (2015): Ilegalni priključci na cjevovod-mogućnosti prevencije

i zaštite, NAFTA I PLIN, Stručni časopis Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa;

141/2015, str. 23-36

3. Državni plan mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda (NN 5/11)

4. Marli Gonan Božac (2008): SWOT ANALIZA I TOWS MATRICA – SLIČNOSTI I RAZLIKE,

Ekonomska istraživanja, Vol.21 No.1 Ožujak 2008., str. 19-34

5. Mintzberg, H., (1994), The Fall and Rise of Strategic Planning, Harvard Business

Review, January-February: 107-114.

6. Zakon o vodama (N.N. br.153/09, 130/11 i 56/13, 14/14)

7. Zakon o zaštiti okoliša (N.N. br. 80/13, 78/15)

8. Zakon o privatnoj zaštiti, (N.N. br. 68/03, NN,31/10, NN, 139/10)

9. Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite, (N.N. br. 45/05, NN, 21/07,

NN, 32/09, NN, 68/09)

10. Zakon o osnovama sigurnosti transporta naftovodima i plinovodima (Sl. list 26/85,

preuzeto N.N. br. 53/91)

11. INA NORMA, Tekući naftni proizvodi, Primarni benzin, INA N 02-23, izdanje 3-2008-

08, 15.9.2008.