Anamarija Lukić, Župe sjeverne Slavonije i Baranje. Od oslobađanja od turske vlasti do pripojenja Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji

KATOLIĈKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUĈILIŠTA U ZAGREBU

TEOLOGIJA U ÐAKOVU

ŽUPE SJEVERNE SLAVONIJE I BARANJE

Od oslobaĎanja od turske vlasti do pripojenja Đakovačkoj ili

Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji

Diplomski rad

Studentica:

Anamarija Lukić

Belišće, 2001.

2

Uvod

Veliki dio panonskoga podruĉja, pa tako i podruĉje sjeverne Slavonije i Baranje,

vjekovima se nalazilo na vjetrometini osvajaĉkih pohoda, ratova, prestiţa pojedinih

vladara i naroda. Razumljivo je, stoga, da prirodne granice nisu uvijek predstavljale

ujedno i politiĉke granice, niti su podruĉja pokrivena etniĉkim korpusom, ujedno

bila i podruĉja politiĉkih i crkvenih granica odnosnoga etniĉkoga korpusa.

Kada se u etniĉkom, politiĉkom i crkvenojurizdikcijskom smislu promatra podruĉje

o kojemu govori ovaj diplomski rad, onda treba uzeti u obzir da je to podruĉje na

kojemu su izuzetno izmiješane sve navedene odrednice koje ga u svakom smislu

definiraju. Naime, na tome podruĉju, sticajem povijesnih okolnosti, svoj “locus

vivendi” pronašao je puk hrvatskoga, maĊarskoga i njemaĉkoga naroda. U

politiĉkome smislu, podruĉje je od slavonskoga kraljevstva i trojedine kraljevine,

preko drţavne povezanosti s maĊarskom krunom, do austro-ugarske carevine, unutar

navedenih politiĉkih sustava i vlasti, mijenjalo zemaljske gospodare, vlasteline i

veleposjednike. To je redovito bilo povezano i s relativno ĉestim i ne baš malim

migracijama stanovništva te njegove sve veće etniĉke izmiješanosti.

U crkvenojurizdikcijskom smislu podruĉje je uglavnom bilo pod ugarskim

biskupskim stolicama, sve do dolaska bosanskih biskupa u Slavoniju i uspostave

njihova sjedišta u Đakovu. Tim povijesnim iskorakom stvorena je jezgra “hrvatske

nacionalne crkvene hijerarhije” u istoĉnoj Hrvatskoj, koja će svoj puni procvat i

veliku vaţnost za hrvatski narod u istoĉnoj Hrvatskoj zadobiti tek nakon oslobaĊanja

Slavonije od Turka i, nešto kasnije, ujedinjavanjem Bosanske i Srijemske biskupije

3

1773. godine, te proširivanjem njezina podruĉja u Slavoniji ţupama koje su do tada

pripadale Peĉuškoj biskupiji.

Iako je dobar dio Slavonije, koji je stoljećima crkvenojurizdikcijski pripadao

Peĉuškoj i Kaloĉkoj biskupiji, napokon, pripajanjem Bosanskoj i Đakovaĉkoj

biskupiji, stavljen u krilo Katoliĉke Crkve u Hrvata, ipak je jedan dio podravske

Slavonije ostao i dalje pod Peĉuškom biskupijom. Isto je bilo i s podruĉjem Baranje.

U ovom diplomskom radu ţeli se obuhvatiti upravo podruĉje sjeverne Slavonije i

Baranje, koje je imalo svoje specifiĉne, već opisane okolnosti. Specifiĉnost okolnosti

u kojima se to podruĉje nalazilo odlikuje se upravo u višenacionalnom sastavu

Hrvata, MaĊara, Nijemaca i Srba, u izmjenama politiĉkih sustava i vlasti tijekom

povijesnih razdoblja, te u crkvenojurizdikcijskoj pripadnosti.

Tijekom rada korištena je dostupna literatura iz malobrojnih izvora, koji prikazuju

razliĉite aspekte etniĉkih, politiĉkih, socioloških i crkvenih okolnosti, koje se odnose

na obraĊeno podruĉje. Relativna malobrojnost literarnih i nedostupnost arhivskih

izvora uvjetovali su i diktirali mogućnosti tijekom pisanja ovoga rada. Ipak, u

povijesnome smislu, tema je obraĊena u okviru zadanoga povijesnoga razdoblja,

kako je bilo i zamišljeno.

4

I. Srednji vijek i razdoblje osmanlijske vlasti

Podruĉje koje obraĊuje ova radnja imalo je u vrijeme visokoga srednjeg vijeka

brojno puĉanstvo katoliĉke vjeroispovijesti (oko 200.000) s velikim brojem ţupa i

samostana. Visoka napuĉenost i bogatstvo kraja uvjetovali su razvoj brojnih sela,

jaĉanje trgovine, izgradnju utvrda, dvoraca, crkava i gradova. Iako su znaĉajniji

objekti kao što su crkve, samostani i dvorci graĊeni od kamena i to zbog

fortifikacijskih zahtijeva, njihov se vrlo mali broj saĉuvao do danas. Takvi su

objekti, naime, kao ĉvrste i sigurne graĊevine manje stradavale od razliĉitih tatarskih

provalnika, ali će ih kasnije turske provale, razdoblje turske vlasti, kao i neke kasnije

uvjetovanosti, gotovo posve uništiti.1

Pojedine ţupe toga podruĉja i vremena, pojedinaĉno evidentirane nalazimo u popisu

papinske desetine već 1333. godine. Tako se tu kao ţupe navode: Bilje, Branjin Vrh,

Martinci, Kozarac, Darda, Topolje, Duboševica, Kotlina, Rev ili Bok, Harkanovci,

Koška, Ivanovci, Zelĉin, Ladimirevci, Luĉ, Šumarina, Marijanci, Kunišinci,

Miholjac, Petrijevci, Radikovci, Šljivoševci, Poreĉ, Ĉamagajevci, Podgajci,

Boĉkinci, Sv. ÐuraĊ, Beniĉanci, Marjanĉaci, Valpovo, Veliškovci, Viljevo, Suza,

Zmajevac...2

Dobar dio cijelog podruĉja istoĉne Slavonije, te cijela današnja hrvatska Baranja,

crkvenojurisdikcijski pripadali su Peĉuškoj biskupiji. Potkraj srednjeg vijeka ona je u

Slavoniji imala ĉetiri arhiĊakonata: Poţeški, Osuvaĉki, Vukovski i Moroviĉki. Iz

popisa ţupa, satavljenog u razdoblju 1332.-1337. godine, imao je Poţeški

arhiĊakonat oko 75 ţupa, Osuvaĉki oko 50, Vukovski oko 75, a Moroviĉki oko 40

1 Usp. SRŠAN, Katoličke župe u istočnoj Hrvatskoj 1733./34. godine, Osijek, 1995., str. 7.

2 Podaci se spominju u kontekstu kod svake pojedine ţupe obraĊene u: BRÜSZTLE, Povijest

katoličkih župa u istočnoj Hrvatskoj do 1880. godine, Osijek 1999, preveo i priredio Stjepan Sršan.

5

ţupa, dakle sve skupa oko 240 ţupa. Ĉetiri manja arhiĊakonata imala je srijemska

biskupija, a to su: Banoštor, ManĊelos (Mitrovica), Petrovaradin (Slankamen) i

Zemun (Nikinci). Iz popisa su poznati srednjovjekovni nazivi ţupa i ţupnika, ali

imena nekih mjesta i njihov poloţaj danas je teško prepoznati i odĉitati zbog

iskrivljenog zapisivanja popisivaĉa stranaca.3

Turska osvajanja i njihova temeljita ĉistka svega što je bilo kršćansko, osobito

katoliĉko, pretvorila su to bogato podruĉje u duhovnu i materijalnu pustoš. U tome

vremenu, dakle, potkraj 16. i u 17. stoljeću, nailazimo na prve drvene crkve koje su

malobrojni i osiromašeni Hrvati podigli na mjestima pokraj porušenih i popaljenih

ostataka zidanih crkava. Drvene crkvice bile su jednostavnije i jeftinije, prikladne za

poslijeratne prilike,4 no u usporedbi sa srednjovjekovnom graditeljskom kulturom i

umjetnošću naših krajeva bilo je to vraćanje stoljećima unazad. Naime, naša

srednjovjekovna arhitektura niti stilom, niti umjetniĉkom vrijednošću nije zaostajala

za arhitekturom ostalih evropskih krajeva.

"Postojale su crkve i s tri laĊe, s dva zvonika, dvorci puni

izvanjskog i unutrašnjeg ukrasa, na kojima su radili vrsni

majstori umjetnici iz svih krajeva Evrope. Treba li, stoga,

neko razdoblje zvati mraĉnim, onda takvim treba nazvati ono

za vrijeme osmanske okupacije od poĉetka 16. do kraja 17.

stoljeća. Tada je, naime, došlo do velikih etniĉkih migracija,

uništavanja i rušenja te do dolaska nove civilizacije s

istoka."5

Za vrijeme turske vladavine većina klera i plemstva nestaje, stanovništvo se

razbjeţalo, jedan dio je odveden u ropstvo, a jedan se povukao prema zapanom

3 Usp. SRŠAN, nav. dj., str. 7; Vidi takoĊer: VIDOVIĆ, Mile, Povijest crkve u Hrvata, Split, 1996.,

str. 127. 4 Usp. SRŠAN, nav. dj., str. 8.

5 isto, str. 8

6

dijelu Europe, a u njihova mjesta naseljavaju se muslimani i Srbi koji ţive od rata,

pljaĉke i rada preostalih podanika.6

Tijekom turskih provala i osvajanja krajem 15. i poĉetkom 16. stoljeća, te njihove

vladavine i konaĉnog osloboĊenja krajem 17. stoljeća, istoĉna je Hrvatska, dakle,

gotovo uništena. Uslijed dugotrajnih i teških ratova, uništeno je ĉak 90% crkava i

samostana, a nestalo je gotovo i dvije ĉetvrtine ranijega stanovništva.7

II. OslobaĎanje i procvat vjerskog života

1. Prilike u krajevima osloboĎenim od turske vlasti

Nakon osloboĊenja okupiranih krajeva od turske vlasti, potkraj 17. stoljeća,

muslimansko stanovništvo povlaĉi se iz Slavonije u Bosnu i Srbiju te je istoĉna

Hrvatska ostala na dvije ĉetvrtine ranijega stanovništva, otprilike oko 80.000

stanovnika. Nešto kasnije, meĊutim, dolaze brojni doseljenici sa zapada, kao i

izbjeglice iz Bosne, poglavito Hrvati pod vodstvom bosanskih franjevaca, no bjeţeći

od bijesa poraţenih Turaka, na sigurno podruĉje sjeverno od Save i Dunava, smješta

se i pravoslavno stanovništvo sa svojim svećenstvom.8

Odmah nakon prestanka rata, već krajem 17. stoljeća, zapoĉinje obnova istoĉne

Hrvatske. Zajedno s kršćanskom vojskom stigli su i svećenici koji su se brinuli za

starosjedilaĉko, kao i doseljeno puĉanstvo. Kroz cijelo, pak, razdoblje turske

6 isto, str. 8.

7 Usp. isto, str. 7.To je tzv. druga seoba Srba.

8 Usp. isto, str. 8.

7

okupacije bosanski franjevci imali su znaĉajnu ulogu za hrvatski narod, za oĉuvanje

vjere i narodnog identiteta.9

Crkvene i civilne organizacije ponovno se obnavljaju krajem 17. stoljeća. Stare se

ţupe popunjavaju ţupnicima, odnosno redovnicima, te poĉinju obuhvaćati sve više

sela, obnovljenih ili novoosnovanih. Slavonske, pak, posjede drţava dijeli preteţno

novim vlasnicima, budući da starih više nije bilo.10

Ðakovaĉka je biskupija poĉetkom 18. stoljeća imala samo ĉetiri ţupe: Ðakovo,

Vrbicu, Gorjane i Vrpolje. Srijemska je biskupija imala sjedište u Zemunu, te u

Nijemcima i Petrovaradinu, no budući da nije imao dovoljno prihoda za uzdrţavanje,

srijemski je biskup kao posjed i nadarbinu dobio vlastelinstvo Kaptol kraj Poţege.

Srijemska je biskupija imala svega šest ţupa: Petrovaradin, Ilok, Karlovce, Zemun,

Mitrovicu i Sot. Dvije ţupe, Nijemce i Hrastovce, naseljavaju prebjegli Albanci i

stanovništvo iz juţne Srbije. Peĉuška biskupija obuhvaćala je u istoĉnoj Slavoniji

cijelo podruĉje zapadno od Srijemske biskupije, osim onoga što je pripadalo

bosanskom biskupu u Ðakovu, dok je zapadna Slavonija bila pod Zagrebaĉkom

biskupijom.11

Za duhovni ţivot vjernika poĉetkom 18. stoljeća brinuli su se preteţno franjevci, a

središta su im bili njihovi samostani. Tako je npr. samostan Našice upravljao

ţupama: Vrbica, Ðakovo, Našice, Orahovica, Drenje, Valpovo, Miholjac. Isto tako

samostan u Osijeku imao je ţupu Petrijevce s filijalama. Slavonija je 1708. godine



11 Usp. isto, str. 9; vidi takoĊer: ZEFIQ, Mihael Summa, nadbiskup skopski (1695 – 1777),

Humanitarna dobrotvorna udruga „ Majka Tereza“, Osijek, 1994., str. 91 – 101; te ZEFIQ, Albanci

Klementinci u Hrtkovcima i Nikincima (1737 – 1997), Zajednica Albanaca u RH, Zagreb, 1997, str. 53

– 70.

8

imala 140 svećenika franjevaca i 44 franjevaĉke ţupe, od svega oko 50 ţupa koliko

ih je tada na tome podruĉju bilo.12

Drţavne vlasti traţile su da se u novim prilikama iznova uredi i crkveno pitanje.

Radilo se ne samo o odreĊivanju granica biskupijama, nego i o sreĊivanju stanja na

ţupama. Zbog toga je 1733. godine zakljuĉeno da se toĉno utvrdi stanje i prihodi

pojedinih ţupa koje su drţali franjevci, a to je bilo ĉak 80% ţupa u Slavoniji.

Osnovana je komisija koja bi to sve uredila, a tajnik te komisije bio je franjevaĉki

definitor o. Josip od Osijeka (Mihić). Komisija je imala zadatak da izvrši opis stanja

i procjenu prihoda na 38 franjevaĉkih ţupa. Taj opis donosi stanje samih crkava,

kapela i bogomolja, kako onih ruševnih tako i onih novosagraĊenih, njihovu

opremljenost crkvenim priborom, zatim prihode od milostinje, krštenja, vjenĉanja,

pogrebe, zvonjenja, davanja vjernika u naravi i novcu, zatim cjene ţitarica i

nekretnina, stanje ţupnih domova, broj i stanje uĉitelja i druga pitanja o ţivotu ţupe,

ţupnika i samoga naroda.13

2. Stanje župa nakon osloboĎenja od turske vlasti

2.1. Sjeverna Slavonija

2.1.1. BroĊanci

U današnjoj ţupi BroĊanci, u samome selu BroĊancima, još su se 1830. godine na

starom groblju vidjeli ostaci prastare crkve. To upućuje na zakljuĉak da je na tome

12

Usp. SRŠAN, nav. dj., str. 9. 13

Usp. isto, str. 9-10.

9

mjestu postojala crkva prije dolaska Turaka. Poslije Turaka, filijala BroĊanci

pripadala je ţupi Petrijevcima koju je vizitirao peĉuški biskup 1738. godine.14

Filijale današnje ţupe BroĊanci: Martinci i Habjanovci, takoĊer su imale svoje

bogomolje. Martinci su 1803. godine sagradili novu, a 1863. godine je uresili

zvonikom. U Habjanovcima je podignuta nova crkva 1837. godine, a 1865. godine

pokrivena crijepom i povećana zvonikom.15

BroĊanci su 1748. godine postali ţupa, crkva sv. Ane izgraĊena je 1798. godine, a

1852. godine obnovljena i dobila zvonik. Godine 1860. ţupa gubi filijalu Ĉepin koja

je podignuta na kapelaniju. Ţupa BroĊanci 1781. godine dobiva prvog dijecezanskog

ţupnika Peĉuške biskupije.16

Brüsztle navodi slijedeće svećenike koji su upravljali ţupom:17

1. Stjepan Ðurić, roĊ. 1747. godine u Peĉuhu, 1781. godine dolazi kao prvi upravitelj

ţupe BroĊanci;

2. Ðuro Vreĉaj, roĊ. u Negoviju 1754. godine, 1782. godine postao upravitelj ţupe;

3. P. Serafin Dombay, roĊ. u Peĉuhu, 1796. godine dolazi za upravitelja ţupe;

4. Pavao Gotlibović, roĊ. u Osijeku 1784. godine, 1815. godine dolazi za upravitelja

ţupe;

5. Matija Lacković, roĊ. u Peĉuhu 1791. godine, 1831. godine dolazi za ţupnog

upravitelja;

6. Stjepan Mavraĉić, roĊ. 1826. godine u Marjancima, 1863. dolazi za ţupnog

upravitelja;

14

Usp. BRÜSZTLE, nav. dj., str. 25. 15

Usp. BRÜSZTLE, nav. dj. Str 25.; Vidi takoĊer: SRŠAN, Popis slavonskih župa i škola Pečuške

biskupije godine 1766., u: Diacovensia 1/1993., str. 151. 16

Usp. BRÜSZTLE, nav. dj., str. 25-26. 17


10

7. Ivan Vlašić, roĊ. 1829. godine u Peĉuhu, dolazi za ţupnog upravitelja 1866.

godine;

8. Josip Kolar, roĊ. u Peĉuhu 1840. godine, za ţupnika u BroĊance dolazi 1872.

godine.

2.1.2. Koška - Harkanovci

Prema popisu iz 1733. godine, filijala Koška je potpadala pod franjevaĉki samostan

Kapistranske provincije u Našicama, iako je selo bilo smješteno na podruĉju Peĉuške

biskupije. U kanonskoj vizitaciji Peĉuške biskupije iz 1738. godine to je selo

izostavljeno jer su se već tada za njega brinuli franjevci iz Našica.18

MeĊutim,

vizitacija iz 1754. godine navodi da je Koška kao filijala potpadala pod Valpovo gdje

se kaţe da je crkva pod svodom, izgraĊena od ĉvrstog materijala, smještena na kraju

mjesta te posvećena u ĉast sv. Petra i Pavla.19

Prema matiĉnim knjigama ţupe, Brüsztle zakljuĉuje slijedeće:

"A kako matice ove ţupe poĉinju od 1771. godine treba

drţati da je od te godine tu bio vlastiti svećenik i to iz

franjevaĉkog reda sve do 1781. godine kada je tamo poslan

biskupski svećenik iz peĉuške biskupije. U Harkanovcima je

ostalo sjedište svećenika (kako će se dalje reći) sve do 1816.

g. kada su ţupi Harkanovcima pripojena filijalna mjesta

Koška, Ivanovci i Zelĉin."20

U Harkanovcima je 1799. godine iz temelja podignuta nova crkva posvećena Bl. Dj.

Mariji Snijeţnoj. U Zelĉinu i Ivanovcima se takoĊer spominju u vizitacijama

bogomolje ranije izgraĊene iz drveta, dok je kasnije 1829. u Zelĉinu podignuta

18

Usp. isto, str. 69. 19


isto, str. 70.

11

zidana crkva Presv. Imena Marijina, a 1830. u Ivanovcima posvećena Sv. Ivanu

Kapistranu. Obje su kasnije i obnovljene 1873. godine.21

Brüsztle navodi slijedeće svećenike koji su upravljali ţupom do 1816. godine, jer od

tada mjesto postaje filijala ţupe Harkanovci:22

1. Martin Matija Karapandţić, roĊ. 1745. godine, za upravitelja u Košku dolazi 1781.

godine;

2. Ignac Kovaĉević, roĊ. 1750. godine u Šiklošu, za Košku je odreĊen 1782. godine.;

umro je u Koški 1815. godine, prije prijenosa sjedišta ţupe u Harkanovce;

Prijenos ţupe u Harkanovce:23

3. Matija Feketić, roĊ. 1788. godine u Poţegi, došao je u Košku za upravitelja 1815.

godine odakle je preselio ţupu u Harkanovce 1816. godine;

4. Stjepan Burgić, roĊ. 1793. godine u Plivnici u Baĉkoj, odreĊen za Harkanovaĉku

ţupu 1831. godine;

5. Karlo Ţivić, roĊ. 1818. godine u Valpovu, imenovan ţupnikom u Harkanovcima

1851. godine.

2.1.3. Ladimirevci - Bizovac

U Ladimirevcima se i ţupa i vlastiti svećenici, te crkva sv. Kuzme i Damjana,

spominju u popisima desetine već u 14. stoljeću. Poslije Turaka Ladimirevci i

Bizovac potpadali su kao filijale pod ţupu Petrijevci koju su vodili franjevci.

Vizitacija iz 1738. godine donosi da je u Bizovcu postojala bogomolja posvećena Bl.

Dj. Mariji, a sliĉna bogomolja posvećena Sv. Petru apostolu postojala je i u selu

Ladimirevci. Vizitator spominje i zidanu crkvu sv. Kuzme i Damjana, bez krova,

21

Usp. isto, str. 71-73. 22



12

malo udaljenu od sela, vjerojatno staru srednjovjekovnu crkvu, koja je 1789. godine

obnovljena za ţupu u Ladimirevcima.24

U Bizovcu su 1761. godine sami vjernici sagradili crkvu koju su posvetili sv. Mateju

apostolu i evanĊelisti. Za vrijeme baruna Josipa Ignaca Prandaua sagraĊena je nova

crkva koja je završena 1802. godine. Nakon dovršetka crkve vicearhiĊakon Antun

Domaĉinović inzistirao je da se zbog trošnosti ladimirevaĉke crkve ţupa prenese u

Bizovac. Tako je 1804. godine ţupa prenesena u Bizovac.25


1. Petar Leaković, roĊ. 1757. godine u Bošnjacima, postao je ţupnik u

Ladimirevcima 1789. godine;

2. P. Urban Kiš, roĊ. u Szakcsu 1751. godine, u Ladimirevce dolazi 1798. godine te

se za njegova vremena podiţe nova crkva u Bizovcu;

3. Ivan Bapt. Mehler, primio upravu ţupe Bizovac 1815. godine;

4. Antun Jozipović, roĊ. 1785. godine u Peĉuhu, za upravitelja u Bizovac dolazi

1817. godine;

5. Lovro Baloković, roĊ. 1831. godine u Svetom ÐuraĊu, za ţupnika dolazi 1865.

godine.

2.1.4. Marijanci

Marijanci i Kunišinci nalaze se u popisu ţupa iz 14. stoljeća koja su plaćala papinski

porez. Nakon tih srednjovjekovnih podataka, slijedeće podatke o mjestima i ţupi

biljeţi vizitator 1738. godine. Zabiljeţeno je da je filijala Marijanci udaljena od

24



Usp. isto, str. 80.

13

ţupne crkve Valpovo jedan sat hoda, te da je crkva potpuno napuštena, bez svoda i

krova. TakoĊer navodi da Kunišinci imaju bogomolju podignutu na drvenim

temeljima i gredama, a posvećena je sv. Jakovu starijem.27

Godine 1754. Valpovo je izgubilo više filijala, od kojih i mjesto Marijance, koji

postaju ţupa.. U Marijancima je 1754. godine postojala crkva sagraĊena iz ĉvrstog

materijala, a 1813. godine ona je potpuno obnovljena.28

Ţupom su upravljali franjevci iz Valpovaĉke rezidencije sve do 1781. godine kada se

uvodi novi svjetovni ţupnik. Brüsztle navodi slijedeće svećenike koji su upravljali

ţupom:29

1. Grgur Odobašić, roĊ. 1747. godine u Ladimirevcima, odreĊen je za upravitelja

ţupe Marijanci 1781. godine;

2. Marko Neferanović, roĊ. 1759. godine u Brodskoj Vojnoj, 1804. godine nasljeĊuje

predhodnika u Marijancima;

3. Adam Jozipović, roĊ. 1775. godine u Peĉuhu, otišao na ţupu Marijance 1812.

godine;

4. Matija Lovrić, roĊ. 1786. godine u Viljevu, primio je 1828. godine ţupu

Marijance;

5. Josip Hajnović, roĊ. 1808. godine u Terezovcu, 1839. godine imenovan ţupnikom

u Marjancima;

6. Antun Regen, roĊ. 1819. godine u Luţanima, došao za ţupnika 1858. godine;

7. Josip Vlašić, roĊ. 1820. godine u Peĉuhu, godine 1864. dobiva ţupu Podgajce koje

odmah mijenja sa ţupom Marijanci;

8. Eduardo Marso, roĊ. 1834. godine u Iloku, u Marijance dolazi 1875. godine.

27




14

2.1.5. Miholjac

Prvi spomen današnjeg Donjeg Miholjca nalazimo 1057. godine u dokumentu

utemeljenja crkve sv. Mihovila arkanĊela, na mjestu iznad Drave, sa stalnim

svećenikom koji je otada ondje rezidirao, a koji se spominje i u popisima o sabiranju

papinske desetine u 14. stoljeću.30

U opisu franjevaĉkih ţupa u Slavoniji 1733. godine spominje se ţupa Miholjac, ĉiji

je zaštitnik sv. Mihovil arkanĊel. Ţupa ima crkvu koja je zalaganjem baruna de

Hillepranda u novije vrijeme pokrivena, ali zahtijeva i druge popravke. Crkveno ruho

u dobrom je stanju, ali crkva još nema oltara.31

Ţupa je imala dvije filijale: Viljevo i

Sv. ÐuraĊ. U Viljevu je crkva sv. apostola Andrije, udaljena od ţupne crkve sat

hoda, a u Sv. ÐuraĊu je crkva sv. Jurja, udaljena tri ĉetvrt sata hoda od ţupne crkve.

U okolnim selima postojale se drvene bogomolje u kojima se ĉešće drţalo

bogosluţje.32

Kanonska vizitacija 1738. godine govori o ţupi Mihaljevci, koja je u to vrijeme

imala filijale Radikovicz (tj. Rakitovicu), Podgajce, Sv. ÐuraĊ i Viljevo.33

Ţupa

1781. godine gubi filijale Sv. ÐuraĊ i Podgajce, a 1789. godine Viljevo, te joj ostaje

samo selo Rakitovica.

30


Usp. SRŠAN, nav. dj., str. 49. 32


Usp. BRÜSZTLE, nav.dj., str. 101; Vidi takoĊer: SRŠAN, Stjepan, Popis slavonskih župa i škola

Pečuške biskupije godine 1766., u: Diacovensia 1/1993., str. 152.

15

Već spomenuta ţupna crkva u Miholjcu obnovljena je 1795. godine, a godine 1820.

dobila je svod iznad svetišta. Ponovno je obnovljena 1852. godine.34

Od godine

1722. do 1781. ţupom upravljaju franjevci Bosne Srebrene, kasnije Kapistranske

provincije, a od 1781. godine uvodi se prvi dijacezanski ţupnik.35


1. Josip Antun Šarić, dobio ţupu Miholjac 1781. godine;

2. Nikola Balog zvan i Baloković, roĊ. 1757. godine u Sv. ÐuraĊu, za ţupnika u

Miholjac dolazi 1787. godine;

3. Martin Paulović, roĊ. 1770. godine u Peĉuhu, a ţupu Miholjac dobiva 1797.

godine;

4. Josip Jaranyi, roĊ. 1780. godine u Peĉuhu, 1825. godine dolazi u Miholjac;

5. Emerik Jozipović, roĊ. 1791. godine u Peĉuhu, 1837. godine dolazi za ţupnika u

Miholjac;

6. Stjepan Mavraĉić, u Miholjac dolazi 1866. godine.

2.1.6. Petrijevci

O poĉecima mjesta i ţupe u srednjem vijeku teško je govoriti, jer su podaci koje

nalazimo u sabiranju desetine 1333. godine nejasni i šturi, tako da prve pouzdane

zapisane podatke nalazimo u opisivanju franjevaĉkih ţupa u Slavoniji 1733.

godine.37

34

Usp. BRÜSZTLE, nav. dj. str. 102. 35


Usp. isto, str. 102-103. 37

Usp. isto, str. 120.

16

Kao zaštitnik ţupe Petrijevci navodi se 1733. godine sv. Nikola. Crkva je u dobrom

stanju i posjeduje ruho, a ţupnik je franjevac. Ţupa ima tri filijale. U selu

Ladimirevcima navodi se Crkva sv. Kuzme i Damjana, udaljena od ţupne crkve sat

hoda; u selu BroĊancima spominje se Crkva sv. Kriţa, udaljena dva sata hoda od

ţupne crkve; u selu Martinac nalazi se crkva sv. Petra, udaljena tri sata hoda od

ţupne crkve. Postoji takoĊer i jedna crkva u pustoselini nedaleko od sela Budimaca,

koja je udaljena ĉetiri sata hoda od ţupne crkve. To mjesto nastanjuju pravoslavci. U

susjednim selima postojale su bogomolje u kojima se drţalo bogosluţje.38

Za

BroĊance se napominje da bi se u njima mogao smjestiti ţupnik koji bi sluţio okolna

sela Onsevo, Habjanovce i Martince, dakako uz neke osnovne materijalne uvjete.39

To se i dogodilo 1748. godine, kada je osnovana ţupa BroĊanci.40

U vizitaciji ţupe iz 1738. godine govori se da je crkva bila posvećena u ĉast sv.

Nikole, sagraĊena iz pruća, odnosno drveta na kamenim temeljima, sa svodom. To

će potvrditi i vizitacija iz 1754. godine. Budući da je u meĊuvremenu od ostalih

filijala osnovana ţupa BroĊanci, od ostalih sela, kao filijala spominje se samo

Satnica, koja je imala bogomolju posvećenu sv. Kriţu. Kasnije je ta filijala gradila

novu crkvu koju je posvetila sv. Katarini djevici i muĉenici. Polovicom 18. stoljeća

ţupa Petrijevci dobiva još dvije filijale: Josipovac i Kravice, no već 1782. godine

gubi filijalu Kravice. Od ţupe Petrijevci su se 1789. godine odvojila kao zasebna

ţupa takoĊer i sela Ladimirevci i Bizovac.41

Kanonska vizitacija iz 1830. godine navodi u Petrijevcima ţupnu crkvu posvećenu

sv. Petru, izgraĊenu 1754. godine.42

38

Usp. SRŠAN, Stjepan, Katoličke župe u istočnoj Hrvatskoj 1733./34. godine, Osijek, 1995., str. 61. 39



Usp. isto, str. 120-121. 42


17

Ţupom su do 1781. godine upravljali franjevci iz valpovaĉke rezidencije, a od 1781.

godine ţupa dobiva dijecezanske ţupnike. Brüsztle navodi slijedeće svećenike koji

su upravljali ţupom:43

1. Antun Domaĉinović, roĊ. 1747. godine u Brodskoj vojnoj granici u selu Bošnjaci,

a u Petrijevce dolazi 1781. godine,

2. Mihovil Liska, roĊ. 1784. godine u Podbjelu, ţupnik u Petrijevcima postaje 1824.

godine;

3. Petar Rogić, 1845. godine premješten je sa ţupe Veliškovci u Petrijevce;

4. Franjo Taglieber, roĊ. 1811. godine u Martincima, 1851. godine dolazi za ţupnika;

5. Josip Hajnović, 1858. godine postaje ţupnik u Petrijevcima;

6. Luka Uţarević, roĊ. 1823. godine u Retfali, 1860. godine imenovan je ţupnikom u

Petrijevcima.

2.1.7. Radikovci

O mjestu u srednjem vijeku ne moţe se ništa sa sigurnošću napisati. Poĉetkom 18.

stoljeća Radikovci su filijala Valpova, a od 1767. godine pripadaju Šljivoševcima.

Godine 1789. postaju samostalna ţupa s filijalama Poreĉ i Golinci, a od ţupe

Marijanci dobivaju filijalu Ĉamagajevce.44

U Radikovcima je 1738. godine zabiljeţena crkva posvećena sv. Ani, filijala

Ĉamagajevci imala je drvenu kapelu s oltarom sv. Andrije apostola, filijala Poreĉ

imala je sliĉnu kapelu posvećenu sv. Magdaleni, a Golinci su imali bogomolju

posvećenu sv. Pavlu apostolu. Sva ta mjesta kasnije dobivaju nove crkve izgraĊene iz

43

Usp. isto, str. 122-123. 44


18

ĉvrstih materijala. Nova ţupna crkva u Radikovcima izgraĊena je 1796. godine, a

ţupski stan podignut je 1834. godine.45


1. Grgur Kablar, roĊ. 1748. godine u Mohaĉu, za ţupnika u Radikovce dolazi 1789.

godine;

2. P. Silvester Baronski, roĊ. 1730. godine u Petrinji, postaje upravitelj ţupe 1790.

godine;

3. P. Kazimir Zirković, postao upravitelj ţupe 1793. godine;

4. Josip Jaranyi, dolazi u Radikovce 1814. godine;

5. Martin Bacsa, roĊ. 1780. godine u Trstenu, premješten u Radikovce 1825. godine;

6. Josip Martinković ili Stipanović, roĊ. 1787. godine u Peĉuhu, postao je ţupnik u

Radikovcima 1827. godine;

7. Josip Lublanović, roĊ. 1815. godine u Baji, prešao na ţupu Radikovce 1848.

godine;

8. Antun Regen, upravljao je ţupom nekoliko mjeseci 1854. godine;

9. Ivan Csepeley, dolazi na ţupu 1854. godine;

10. Josip Vlašić, dolazi na ţupu 1857. godine;

11. Ivan Vlašić, 1864. godine dolazi za upravitelja ţupe;

12. Eduard Marso, u Radikovce dolazi 1866. godine;

13. Josip Kuzmić, roĊ. 1844. godine u gradu Somboru, dolazi u Radikovce za

ţupnika 1875. godine;

2.1.8. Sveti ÐuraĊ - Podgajci

45

Usp. isto, str. 137-138. 46


19

U 14. stoljeću se spominju mjesta: Podgajci, Boĉkinci i Sv. ÐuraĊ sa vlastitim

svećenicima, a u sv. ÐuraĊu nalazimo i samostan ili ĉak dva, jer se spominju dvije

crkve: sv. Nikole i sv. Ðure. Mjesta Sv. ÐuraĊ i Podgajci pripadali su u 18. stoljeću

ţupi D. Miholjac. Godine 1782. obnovljena je ţupa Sv. ÐuraĊ s filijalama Boĉkinci,

Ĉrnkovci i Podgajci.47

U mjestu Sv. ÐuraĊ, kako se to vidi u vizitaciji iz 1738. godine, postojala je zidana

crkva od opeke, ali bez krova, dok su Podgajci imali malu bogomolju posvećenu sv.

Martinu, selo Ĉrnkovci su takoĊer imali bogomolju, a u Boĉkincima tada nije bilo

bogomolje.48

Crkva u Sv. ÐuraĊu imala je godine 1754. svetište pod krovom, a 1861.

godine obnovljena je stara crkva, koja je dobila novu sliku sveca zaštitnika. 1806.

godine sjedište ţupe premješteno je u Podgajce.


1. Stjepan Ðurić, godine 1782. dolazi kao prvi ţupnik u Sv. ÐuraĊ;

2. Pavao Ðurĉević, došao je na ţupu sv. ÐuraĊ 1795. godine;

3. Ivan Török, dolazi 1802. godine za ţupnog upravitelja u Sv. ÐuraĊ, no, budući da

još nije bio podignut ţupski dom, on je 1806. godine sjedište ţupe prenio u

Podgajce;

4. Josip Ĉaĉinović, roĊ. 1780. godine u Šiklošu, godine 1806. imenovan je ţupnikom

u Viljevu odakle je nakon pola godine došao za ţupnika u Podgajce;

5. Antun Josipović, za ţupnog upravitelja u Podgajcima dolazi 1835. godine;

6. Josip Hajnović, dolazi 1860. godine za ţupnika u Podgajcima;

7. Josip Vlašić, 1864. godine dolazi u ţupu Podgajce, ali ih iste godine napušta radi

nemira meĊu ţupljanima;

47




20

8. Antun Regen, dolazi u Podgajce 1864. godine.

2.1.9. Šljivoševci

Beniĉanci, filijala današnje ţupe Šljivoševci, spominje se u popisu papinske desetine

još 1333. godine. Poslije Turaka, mjesto Šljivoševci zajedno sa svojim današnjim

filijalama potpadalo je ispoĉetka pod ţupu Valpovo. Godine 1764. ili 1767. dobila je

ţupa vlastitog franjevaĉkog, a 1781. dijecezanskog svećenika. Ta je ţupa 1789.

godine izgubila tri filijale: Radikovce, Golince i Poreĉ, jer je formirana nova ţupa

Radikovci, a Šljivoševcima su kao ţupi ostale filijale Beniĉanci, Kućanci i Lacići.50

Prema podacima vizitacije iz 1738. godine, u Šljivoševcima se nalazila bogomolja

pokrivena drvetom, koja je bila posvećena sv. Marku, evanĊelisti. Vizitator je,

meĊutim, zabiljeţio i postojanje zidane crkve, doduše nepokrivene, posvećene sv.

Grguru, koja je od sela Šljivoševaca udaljena ĉetvrt sata. U Beniĉancima se navodi

bogomolja sliĉna onoj u Šljivoševcima, posvećena sv. Fabijanu i Sebastijanu,

muĉenicima, dok se u Lacićima navodi oratorij posvećen sv. Josipu.

Vizitacija 1754. godine biljeţi da je stara crkva u Šljivoševcima obnovljena,

izgraĊena od ĉvrstih materijala. MeĊutim, ta je crkva izgorjela 1819. godine, a sluţba

Boţja drţala se na filijali Laciću. Nova je crkva u Šljivoševcima podignuta 1822.

godine.


50

Usp. isto, str. 150-151. 51


21

1. Ignac Dombai, roĊ. 1750. godine u Peĉuhu, za ţupnika u Šljivoševce dolazi 1781.

godine;

2. Stjepan Ðurić za ţupnika dolazi 1798. godine;

3. Adam Josipović dolazi u Šljivoševce 1803. godine;

4. Ivan Ðurković, roĊ. 1779. godine u Peĉuhu, za ţupnika dolazi 1812. godine;

5. Mirko Josipović dolazi u Šljivoševce 1837. godine;

6. Šimun Ivković postaje ţupnikom u Šljivoševcima 1837. godine;

7. Antun Walner, roĊ. 1815. godine u Somboru, godine 1850. dolazi za ţupnika u

Šljivoševce;

8. Ivan Csepeley, dolazi u Šljivoševce 1857. godine.

2.1.10. Valpovo

Današnje mjesto Valpovo bilo je vaţno već rimsko naselje pod nazivom Iovalium,

kojim je prolazila rimska vojna cesta za Srijem i Trakiju. U srednjem vijeku bila je

vaţna utvrda koja je dugo odolijevala turskim navalama, ali je konaĉno s cijelom

Slavonijom podlegla turskoj sili. Poslije osloboĊenja od Turaka valpovaĉka je utvrda

poĉela ponovo cvasti. Ţupa Valpovo u to je vrijeme osim samoga grada imala i

filijale: Bistrince, Bocanjevce, Marjanĉace, Nard, Šag i Vinogradce.52

Prema opisu franjevaĉkih ţupa u Slavoniji 1733. godine, zaštitnik je ţupe Valpovo

sv. Ivan Krstitelj. Kao i mnoge druge ţupe u Slavoniji u to vrijeme, i ţupa Valpovo

imala je poslije Turaka drvenu crkvu, ali zahvaljujući barunu de Hilleprand

sagraĊena je nova od opeke. Crkva posjeduje nepotpuno crkveno ruho. U ţupi

52

Usp. SRŠAN, Popis slavonskih župa i škola Pečuške biskupije godine 1766., u: Diacovensia

1/1993., str. 153.

22

stanuju tri oca franjevca, od kojih jedan, Nijemac, u utvrdi, a druga dva djele

sakramente katolicima Hrvatima.53

Te 1733. godine ţupa je imala tri filijale: Marjanĉace, u kojima je crkva sv. Marije

Magdalene, koja je udaljena od ţupne crkve oko pola sata hoda; Marjance, u kojima

je crkva sv. Petra i Pavla apostola, udaljena oko dva sata hoda od ţupne crkve; te

Šljivoševce, u kojima je crkva sv. Grgura, udaljena od ţupne crkve oko dva i pol sata

hoda. Druga su sela imala drvene bogomolje u kojima se drţalo bogosluţje.54

Isti izvor opisuje i crkvene prihode, ţupni dom i nadarbine, primanja svećenika,

patronat vlastelina i zvonarinu, a za selo Šljivoševce kaţe da bi se u njima mogla

urediti ţupa i postaviti ţupnik koji bi sluţio okolnim selima: Poreĉu,

Ĉamagajevcima, Rakitovici, Golincima, Beniĉancima i Lacićima, dakako uz

odreĊene materijalne uvjete koji bi se trebali poboljšati i u samom Valpovu.55

Ţupska crkva u Valpovu sagraĊena je 1722. godine, a posvećena je Bezgrešnom

zaĉeću Bl. Dj. Marije. Crkva je obnovljena oko 1880. godine. Poĉetkom 18. stoljeća

ţupom Valpovo upravljali su franjevci koji su imali crkvu sv. Ivana Krstitelja. U ţupi

je bilo ĉetiri franjevca jer je ţupa bila velika i pripadale su joj filijale koje su kasnije

postale ţupe. To su bili: Harkanovci, Marijanci, Radikovci, Veliškvci itd. U Valpovu

je 1795. godine od vlastelina izgraĊena zavjetna kapela sv. Roka. Osim nje postoje i

kapele na dvama grobljima, jedna posvećena Bl. Dj. Mariji, i druga Uzašašća

Gospodnjega. Svoje crkve imale su i ostala filijalna mjesta.56

53

Usp. SRŠAN, Katoličke župe u istočnoj Hrvatskoj 1733./34. godine, Osijek, 1995., str. 76. 54



Usp. BRÜSZTLE, nav. dj., str. 161-163.

23

Nakon franjevaca, godine 1781. ţupom poĉinju upravljati dijecezanski svećenici.


1. Ignac Piškur, roĊ. 1751. godine u Peĉuhu, u Valpovo dolazi kao prvi dijecezanski

svećenik 1781. godine;

2. Franjo Serafin Tomić, dolazi za ţupnika 1803. godine;

3. Pavao Gotliebović, 1831. godine dolazi u Valpovo;

4. Stjepan Burgić, dolazi 1851. godine u Valpovo;

5. Antun Walner, 1857. godine dolazi u Valpovo;

6. Franjo Taglieber, dolazi u Valpovo 1858. godine.

2.1.11. Veliškovci

Današnja ţupa veliškovci bila je ţupa i u srednjem vijeku, kako se vidi iz popisa o

skupljanju papinske desetine iz 1333., 1334. i 1335. godine. Prema vizitaciji iz 1738.

godine Veliškovci su filijala ţupe Valpovo. Mjesto je imalo svoju bogomolju

posvećenu sv. Mariji Magdaleni. Kasnije su zajedno sa svojim današnjim filijalama

Gatom i Tiborijancima potpali pod ţupu Marijance, ali se godine 1789. samostaljuju

kao vlastita ţupa. Od 1806. godine, meĊutim, zbog manjka crkve i ţupskog doma,

kao kapelanija ponovo potpadaju pod ţupu Marijance. Biskup Ivan Scitovski

ponovno je uspostavio ţupu u Veliškovcima godine 1840., a 1864. godine sagraĊena

je i crkva posvećana sv. Roku.58


1. Filip Marković, prvi svećenik u samostalnoj kapelaniji, postavljen 1789. godine;

2. P. Serafin Dombay, franjevac;

57

isto, str. 163-164. 58



24

3. Maksencije Kuzmić, postavljen za kapelana u Veliškovce 1796. godine;

4. Andrija Umiljenović, roĊ. 1770. godine u Novom Vinodolskom, 1800. godine

postaje upravitelj ţupe;

5. Franjo Frivaldszky 1803. godine postaje upravitelj ţupe.

Novi slijed ţupnika:

6. Josip Biliĉić de Starigrad, roĊ. 1797. godine u Zagrebu, u ponovo uspostavljenoj

ţupi postaje upravitelj 1840. godine;

7. Petar Rogić, roĊ. 1811. godine u Vukovaru, dobio ţupu Veliškovce 1842. godine;

8. Antun Walner, došao za ţupnika 1845. godine;

9. Ivan Csepeley, roĊ. 1816. godine u Kis-Hegyesu, za ţupnika dolazi 1850. godine;

10. Antun Regen, kao privremeni upravitelj dolazi u Veliškovce 1854. godine;

11. Hugo Anker, roĊ. 1826. godine u Sombatelju, ţa ţupnika dolazi 1858. godine;

12. Matija Fügedy, roĊ. 1833. godine u Subotici, postao ţupnik u Veliškovcima

1871. godine;

13. Stjepan Horvat, roĊ. 1846. godine u Peĉuhu, ţupnik je u Vališkovcima od 1877.

godine.

2.1.12. Viljevo

Današnje mjesto Viljevo spominje se kao samostalna ţupa već u srednjem vijeku,

kod popisa papinske desetine 1333. i 1335. godine, a 1334. nema svoga svećenika.

Predaja govori i o postojanju nekadašnjeg benediktinskog samostana u mjestu, što

nije sigurno i niĉime se ne moţe dokazati. I za vrijeme Turaka u mjestu je bilo hrvata

katolika koje su posjećivali i pastorizirali franjevci.60

60


25

Poslije izgona Turaka Viljevo mijenja svoje staro obitavalište i na novome mjestu

ujedinjuju se mještani više okolnih mjesta, kako bi se lakše branili od srpskih

razbojnika. U 18. stoljeću Viljevo je dugo bilo filijala ţupe Miholjac, a samostalna

ţupa utemeljena je 1789. godine. Vizitacija iz 1738. godine biljeţi da se u Viljevu

nalazi dobro ozidana crkva sv. Andrije apostola, ali bez krova. Ta je crkva

obnovljena 1760. godine.


1. Ivan Borhi, došao je na novoosnovanu ţupu Viljevo 1789. godine;

2. Marko Neferanović dolazi u Viljevo 1791. godine;

3. Josip Ĉaĉinović u Viljevo dolazi 1806. godine;

4. Adam Horvat 1807. godine dolazi u Viljevo;

5. Ivan Ðurković došao u Viljevo 1808. godine;

6. Josip Jaranyi za ţupnika u Viljevo dolazi 1813. godine;

7. Antun Sarić, roĊ. 1779. godine u Peĉuhu, 1914. godine dolazi u Viljevo;

8. Josip Balog, roĊ. 1798. godine u Osijeku, došao u Viljevo 1843. godine;

9. Matija Fügedy je ţupnik u Viljevu od 1877. godine.

2.2. Baranja

2.2.1. Baranjsko Petrovo Selo

U opisu Baranje iz 1785. godine kaţe se da u Baranjskom Petrovom Selu nema ţupe,

nego je selo filijala ţupe Beremend. U ovom mjestu bilo je 563 duše i sve su

61


26

hrvatske narodnosti ili kako se sami nazivaju "Sokaczones". Svi su rimokatolici, a

god slave na blagdan sv. Lovre.62

2.2.2. Batina

Današnje mjesto Batina bilo je rimska kolonija s utvrĊenjem koje se zvalo Bacincum

ili Batin. U srednjem vijeku bio je tu poznati pavlinski samostan Presvetog Spasitelja

de Köszegh, koji se spominje u više povijesnih dokumenata i imao je veliku vaţnost

sve do mohaĉkog poraza 1526. godine.63

Poslije Turaka Batina se 1721. godine spominje kao filijala ţupe Draţ, a u popisu iz

1733. godine navode se i Batinski prihodi draškog ţupnika. I dalje kao filijala,

Batina je 1752. godine pripojena novosnovanoj ţupi Zmajevac. Vizitator 1757.

godine opisuje u Batini crkvu sv. Vendelina koja je lijepa, ĉista i namještena, a u

mjestu se navodi 375 katoliĉkih duša hrvatske nacionalnosti (illyricae nationis

orthodoxae fidei catholicae).64

Od 1. sjeĉnja 1780. godine Batina postaje samostalna ţupa, što se vidi i iz opisa

Baranje 1785. godine, koji u Batini biljeţi postojanje rimokatoliĉke ţupe koja nema

niti jedne filijale. U mjestu se navodi 670 duša, a zastupljene su sve tri narodnosti:

MaĊari, Nijemci i Hrvati; svi su rimokatolici.65

62

Usp. SRŠAN, Baranja 1785. godine, Osijek, 1999., str. 200. 63



Usp. SRŠAN, Baranja 1785. godine, Osijek, 1999., str. 34.

27

Nova crkva izgraĊena je u Batini 1757. godine te vjerojatno dovršena 1758., a

dugaĉka je bila 12 i široka 6 hvati. Općina je 1779. godine podigla novi ţupski dom

iz ĉvrstog materijala, a 1870. vlastelinstvo ga je obnovilo.66


1. Franjo Alojzije Kogler ili Makovnik, roĊ. u Vallis Dominorum blizu Neosolina 30.

svibnja 1750. godine, postao je 1780. godine prvi batinski ţupnik;

2. Stjepan Radnić, roĊ. u Peĉuhu 14. prosinca 1764. godine, postao je 1793. godine

batinski ţupnik;

3. Vinko F. Raizinger, od 1804. godine upravitelj, a od 1808. godine batinski ţupnik;

4. Antun Repić, roĊ. 24. srpnja 1781. godine u Zmajevcu, a 1810. godine postao

ţupnik u Batini;

5. Franjo Ksav. Kiš je došao 30. studenog 1843. godine iz ţupe Bilje;

6. Josip Stenger, roĊ. 12. srpnja 1813. godine u Boszoku u Baranjskoj ţupaniji,

imenovan je batinskim ţupnikom u veljaĉi 1845. gidine;

7. Stjepan Rakarić, roĊ. u Mohaĉu 4. veljaĉe 1804., godine 1845. dobiva ţupu

Batinu;

8. Josip Span, 1846. godine iz Bilja dolazi u Batinu;

9. Mihovil Kebely, potjeĉe iz plemićkog roda, roĊ. 6. rujna 1836. godine u Valpovu,

u Batini je ţupnik od 1870. godine.

2.2.3. Beli Manastir

Na podruĉju današnje ţupe Beli Manastir već za rimskog vremena stajalo je

utvrĊenje pod nazivom "Mons aureus" (Zlatno brdo). U srednjem vijeku bio je tu u

66



28

svakom sluĉaju samostan, po svoj prilici benediktinska opatija, no ne Sv. Duha, kako

se po zabludi vjerovalo, nego Sv. Mihovila, kako se razaznaje iz jedne

srednjovjekovne listine iz 1253. godine.68

Prema povijesnim podacima, 1733. godine je Manastir, tada filijala ţupe Luĉ, imao

mali broj stanovnika. Izvješće vizitacije iz 1738. godine opisuje drvenu crkvicu,

trskom pokrivenu, posvećenu sv. Martinu, te navodi broj od 165 duša. Vizitator ţupe

Branjin Vrh 1782. godine opisuje, meĊutim, da je filijalna crkva u Manastiru osam

godina ranije (1774. godine) podignuta iz ĉvrstog materijala, s jednako uzidanom

velikom sakristijom s desne strane.69

Opis Baranje iz 1785. godine navodi u Belom Manastiru (Pel Monoštoru) 665

rimokatoliĉkih duša, njemaĉke narodnosti, koji kao filijala pripadaju ţupi Branjin

Vrh. God se slavi na sv. Martina.70

Mjesto je kao filijala bilo pastorizirano od kapelana iz Branjinog Vrha, ali su

vjernici, u ţelji da postanu vlastita ţupa 1852. godine ishodili vlastitog ţupnika,

kojem su već sljedeće godine sagradili i ţupski dom.71


1. Ljudevit Otrokoczy, kao prvi ţupnik dona ţupu 1852. godine;

2. Franjo Wallner, roĊ. 1830. godine u Somboru, imenovan je ţupnikom 1866.

godine;

3. Karlo Szabo, roĊ. 1819. godine u Vel. Kaniţi, dolazi u ţupu 1868. godine;

68





Usp. isto, str. 96.

29

4. Ignac Bartoss dolazi 1870. godine.

2.2.4. Bilje

Na mjestu današnjeg Bilja već u rimsko vrijeme bilo je naseljeno mjesto zvano

"Novae", za koje neki pretpostavljaju da je moglo biti i predgraĊe Murse. U srednjem

vijeku Bilje je ţupa koja se spominje u 14. stoljeću u popisima papinske desetine

1333., 1334. i 1335. godine.73

Poslije izgona Turaka Bilje je, zajedno sa svojim filijalama: Vardarac (Darocz),

Kopaĉevo (Kopacs) i Lug (Lasko), bilo poznato kao sjedište nekatolika. Na samoj

obali Drave novoosnovano selo Podravlje (Eugenfalu, Eugenidorf) bilo je, pak,

nastanjeno novodoseljenim Nijemcima katolicima.74

Dolaskom Nijemaca i u Bilje, poĉetkom 18. stoljeća, i ondje se povećava broj

katolika. Vlastelin princ Eugen Savojski dao je stoga 1720. godine izgraditi u tvrĊavi

Bilje katoliĉku kapelu za bogosluţje. Najprije su nedjeljom i blagdanima u njoj

osjeĉki franjevci drţali bogosluţje, a zatim su 1758. godine poĉeli voditi matiĉne

knjige, da bi već 1771. godine bio uveden i stalni upravitelj ţupe.75

Nova ţupna crkva u Bilju, posvećena u ĉast Bezgrješnog Zaĉeća Bl. Dj. Marije,

poĉinje se graditi 2. srpnja 1773., a završena je i blagoslovljena 1775. godine.

Temeljito je obnovljena 1862. godine, a slijedeće godine povećana i novim

oltarima.76

73




Usp. isto, str. 17.

30

Opis Baranje iz 1785., izmeĊu ostalih podataka za Bilje kaţe da ima svega 625 duša;

u Bilju su Nijemci rimokatolici, a MaĊari helvetske vjeroispovijesti (kalvini); u

Podravlju su svi Nijemci rimokatolici, a u Kopaĉevu, Vardarcu i Lugu su u malom

broju MaĊari rimokatolici, dok su ostali kalvini.77


1. Pater Eugen Esterhamer, roĊ. u Tirolu, u Bilje za ţupnog upravitelja dolazi 1771.

godine;

2. Pater Bruno Plabensteiner, roĊ. u Pešti 1751. godine, za ţupnika u Bilje dolazi

1791. godine;

3. Josip Matija Krebes, roĊ. u Peĉuhu 1784. godine, 1814. godine poslan je u Bilje za

upravitelja ţupe;

4. Josip Pritzlmajer, roĊ. u Peĉuhu 1781. godine, za ţupnik u Bilje dolazi 1816.

godine;

5. Luka Sokoli, roĊ. 1790. godine u Batini, 1821. godine dolazi za ţupnika u Bilje;

6. Ðuro Kovaĉić, roĊ. u Mohaĉu 1789. godine, upravitelj ţupe Bilje postaje 1827.

godine;

7. Mirko Lonĉar, roĊ u Zmajevcu 1794. godine, 1829. godine dolazi za ţupnika u

Bilje;

8. Leopold Franjo Saagi, roĊ. u Draţu 1802. godine, 1834. godine dolazi za ţupnika

u Bilje;

9. Franjo Ks. Kiš, roĊ. u Püspök-Bogadu 1796. godine, 1839. godine dolazi za

ţupnika u Bilje;

10. Josip Span, roĊ. u gradu Mosog 1804. godine, 1843. godine dolazi za ţupnika u

Bilje;

77



31

11. Josip Varga, roĊ. 1817. godine u Manfi, 1846. godine dolazi za ţupnika u Bilje;

12. Valentin Schultz, roĊ. u Sombereku 1815. godine, za ţupnika u Bilje dolazi

1853. godine;

13. Atal Uray, roĊ. u Mohaĉu 1837. godine, 1866. godine imenovan je ţupnikom u

Bilju;

14. Franjo Obadić, roĊ. u Peĉuhu 1840. godine, za ţupnika u Bilje premješten je

1869. godine;

15. Antun Szüch, roĊ. 1843. godine u Ivanyi, 1871. godine poslan je za ţupnika u

Bilje.

2.2.5. Branjin Vrh

Pretpostavlja se da je tu u rimsko vrijeme bilo, iz dokumenata poznato, rimsko

naselje Antiana. U srednjem vijeku se u dokumentima na tome mjestu spominje

utvrĊenje pod nazivom "Borona", a u njegovu susjedstvu je u 13. stoljeću poznati

samostan sv. Mihovila. Postojanje vlastitoga svećenika u tadašnjem mjestu svjedoĉe

popisi papinskih desetina iz 133., 1334. i 1335. godine.79

Poslije Turaka Branjin Vrh je 1700. godine, kako to svjedoĉi peĉat, imao privilegij

grada (oppidum), no tada su u njemu, ĉini se, stanovali samo pravoslavci bez

katolika, i to u malom broju. Godine 1721. u vizitaciji biskupa Nesselroda ne

spominje se niti da je postojala pravoslavna parohija niti katoliĉka filijala, no

vizitacija pravoslavne crkve u Popovcu biljeţi da njoj pripadaju i pravoslavni u

Branjinom Vrhu. Kanonska vizitacija u Luĉu 1738. godine donosi izvješće, s

79


32

obzirom da u Branjinom Vrhu nije postojala nikakva crkva niti kapela, da se

bogosluţje drţalo svake treće nedjelje u mjesecu u vlastelinskoj kući, a potom, zbog

njezine neprikladnosti, u Monoštoru.80

Na mjestu ranije drvene crkve izgraĊena je u Branjinom Vrhu 1789. godine nova u

ĉast Sv. Kriţa. Godine 1777. izgraĊena je ţupska kuća, koja je 1859. godine

obnovljena. Branjin Vrh kao filijala pripadao je Luĉu sve do 1773. godine kada ga je

biskup Juraj Klimo proglasio ţupom dodavši joj filijale Popovac i Monoštor.81

Opis Baranje iz 1785. godine biljeţi postojanje ţupe s već spomenutim filijalama;

rimokatoliĉkih duša ţupa ima 2062, koje su dijelom njemaĉke narodnosti, a dijelom

hrvatske. U dvije filijale navodi se 1386. duša.82


1. Petar Csakani, roĊ. 1724. godine u Beremendu, za ţupnog upravitelja dolazi

1773. godine;

2. Vinko Ferer Raizinger, roĊ. 1774. godune u Peĉuhu, 1810. godine dolazi za

ţupnika;

3. Franjo Ksaver Kiš u Branjin Vrh za ţupnog upravitelja dolazi 1851. godine;

4. Josip Gerencser, roĊ. u Peĉuhu 1828. godine, 1864. godine dolazi za ţupnog

upravitelja.

2.2.6. Branjina

80





33

Ĉini se da su Branjina i Popovac u srednjem vijeku ĉinila jedno mjesto pod nazivom

Lak, a kasnije Wyfalu odnosno Ujfalu, o ĉemu svjedoĉi više srednjovjekovnih

dokumenata iz 13. i 14. stoljeća. U dokumentima se spominje i postojanje samostana

sv. Hipolita (ne zna se kojega reda) ĉiji su se ostaci crkve još dobro vidjeli u 18.

stoljeću.84

Budući da su se za turske vlasti u Branjini sklonili Srbi (Rasciani) to se u vizitaciji

1721. godine spominje samo stanje pravoslavne parohije koja je ondje postojala s

oko 250 duša, svećenikom i crkvom sv. Nikole biskupa. Vizitacija 1757. godine,

meĊutim, biljeţi da je u Branjini 58 katoliĉkih duša, te da je filijala Topolja;

stanovnici su vrlo siromašni.85

Opis Baranje iz 1785. godine opisuje Branjinu takoĊer kao filijalu ţupe Topolje koja

je, zajedno s filijalama, brojila 659 duša. Kao stanovnici Branjine navode se Nijemci

rimokatolici, koji su u većini, te nekoliko Hrvata (Croatae).86

Kada je u Baranjskoj ţupaniji 1843. godine nastalo 12 novih ţupa ili kapelanija,

meĊu njima je bila i Branjina (Kisfalud), koja je u meĊuvremenu, kao filijala, iz

ţupe Topolje bila prešla u ţupu Popovac. Ona je, dakle 1843. postala kapelanija, a

od 1873. godine ima vlastitu duhovnu upravu. U meĊuvremenu je u Branjini

podignuta nova crkva koja je blagoslovljena 1858. godine, a 1864. godine dobila je

kip Bl. Dj. od PohoĊenja.87

Brüsztle navodi samo slijedećega svećenika koji je upravljao Branjinom:

84

Usp. isto, str. 125-129. 85




34

1. Karlo Bakody, roĊ. u Kapoloni 1839. godine, 1873. godine dobiva siromašnu

kapelaniju u Branjini.88

2.2.7. Ĉeminac

Prema Brüsztleu, ima naznaka da je na podruĉju današnje ţupe Ĉeminac u davnini

bila rimska kolonija Mursilla, a kasnije je na tome mjestu bio grad Lasko, Laskafeld,

Laskafalu. U 14. stoljeću u dokumentima se spominju mjesta koja su prethodila

Jagodnjaku i Kozarcu.89

Opis Baranje 1785. godine biljeţi da u Ĉemincu ne postoji ţupa nego mjesto kao

filijala pripada ţupi Darda. U Ĉemincu ima 97 rimokatoliĉkih duša, svi su u mjestu

Nijemci i rimokatolici. God se slavi na sv. Ivana Nepomuka.90

Godine 1789. odvajaju se mjesta Ĉeminac, Karanac i Jagodnjak od ţupe Darda te se

osniva mjesna kapelanija Ĉeminac. Kasnije će toj kapelaniji pripasti i selo Kozarac,

te Albertovo i Novi Ĉeminac koji je nastao oko 1865. godine.91

Crkva u Ĉemincu bila je drvena i ruševna, stoga su 1824. godine poduzeti prvi koraci

u izgradnji nove ili obnovi stare. Već 1833. godine iz temelja je izgraĊena nova i

veća crkva. Ţupa Ĉeminac 1848. godine gubi svoju staru filijalu Karanac koja se

pribraja kapelaniji (kasnije ţupi) Kneţevim Vinogradima.92


88







35

1. O. Florijan Karlo Popp dolazi 1789. godine kao kapelan;

2. O. Antun Kögl poslan je u Ĉeminac 1790. godine;

3. Mihovil Traiber dolazi u Ĉeminac 1794. godine;

4. Izidor Reichert, roĊ. 1745. godine, 1796. godine dolazi za ţupnog upravitelja;

5. Kazimir Dietlmayer, roĊ. 1760. godine u Straubingu u Bavarskoj, 1803. godine

dolazi za ţupnog upravitelja;

6. Ivan Nepomuk Szabo, dolazi 1816. godine za ţupnog upravitelja;

7. Ignac Nagy, protiv kojega je 1820. godine, kao ţupnika u Bölcske, provedena

istraga, dobio je upravu nad ţupom Ĉeminac, ali nikada nije uveden u sluţbu;

8. Andrija Szmeredy, roĊ. 1800. godine u Pešti, 1841. godine dolazi za ţupnog

upravitelja;

9. Ðuro Bedeković dolazi u Ĉeminac 1864. godine;

10. Antun Mike, roĊ. 1819. godine u Baji, 1855. godine dolazi za ţupnog upravitelja.

2.2.8. Darda

Na mjestu današnje ţupe Darda bila je znaĉajna rimska kolonija "Ad labores", a u

14. stoljeću, prema popisima papinske desetine 1333.-1337. godine, mjesto je imalo

vlastitoga svećenika. Za vrijeme turskih osvajanja i vladavine osobito je bilo poznato

po mostu koji se protezao od Osijeka sve do Darde.94

Poslije Turaka, u Dardi je grof Julije Veterani, sa svojom suprugom Marijom

Kamilom, izgradio utvrdu, u ĉijem je susjedstvu 1715. godine izgradio i vlastelinsku

kapelicu, bogato opremljenu, koju je 1718. godine posvetio biskup Luka Natali. Ta

će se crkva, meĊutim, kasnije pokazati malenom jer je broj katolika u mjestu

94

Usp. isto, str. 37.

36

rastao.95

Darda je, naime, u poĉetku bila naseljena preteţno srpskim stanovništvom,

te je 1721. godine imala samo 188 katolika, no popis iz 1875. godine navodi preko

1200 katolika. S obzirom da je stari ţupski stan bio ruševan, 1822. godine podignut

je novi.96

Opis Baranje 1785. godine opisuje Dardu kao "grad" koji je ţupa s pet filijala:

Ĉeminac, Jagodnjak, Karanac, Kozarac i TvrĊavica. Svih duša rimokatoliĉke vjere u

cijeloj ţupi ima 1616, koji su njemaĉke, maĊarske i hrvatske narodnosti. Crkveni

god se slavi na blagdan sv. Ivana Krstitelja.97

Nekad su toj ţupi pripadale filijale: Ĉeminac, Jagodnjak, Karanac i Kozarac, ali od

1875. godine kao filijala ostaje samo mjesto TvrĊavica na obali Drave.98

Brüsztle navodi da su prvi stanovnici Darde bili Hrvati (Slaveni, Iliri) koji su se

vremenom pomješali s doseljenim Nijemcima, poprimivši njihov jezik i obiĉaje, te

su germanizirani. U mjestu su se, meĊutim, zadrţala stara slavenska imena kao što

su: Bunjevac, Šubić, Danišić, Damjanović itd.99

Nad malim brojem katolika u poĉetku su vodili brigu dvorski kapelani grofa

Veteranija. Povijest je zabiljeţila 1717. godine Ivana Feldera, 1720. Andriju

Hoffmana, 1724. Ivan Gantera, no svi su oni bili strani svećenici pa o njima nema

nikakvih tragova u Peĉuškoj biskupiji.100

95



Usp. SRŠAN, Stjepan, Baranja 1785. godine, Osijek, 1999., str. 168. 98



Usp. isto, str. 41.

37


1. Adam Andrija Freiendorf, prvi stalan ţupnik u Dardi od 1726.;

2. Ivan Winkler, roĊ. u Šleskoj 1702. godine, 1738. poslan je u Dardu;

3. Antun Jakov Vogl, roĊ. 1695. godine u Beĉu, 1740. godine dolazi u Dardu;

4. Josip Niemetz, roĊ. 1710. u Gewitschu, 1744. godine dolazi u Dardu;

5. Josip Broţek, roĊen u Šleskoj, u ţupu Darda poslan 1745. godine;

6. Mihovil Hubert, roĊ. 1733. godine u Ersekujvaru, ţupnikom u Dardi imenovan

1761.;

7. Ðuro Fabšić, roĊ. 1730. godine, u Dardu dolazi 1765. godine;

8. Karlo Mortfeld, roĊ. 1744. godine u Sigetu, u Dardu dolazi 1776. godine.;

9. Ðuro Smer, roĊ. 1753. u Peĉuhu, za ţupnika u Dardu diošao 1783. godine.;

10. P. Florijan Karlo Pop u Dardu je kao upravitelj ţupe premješten 1791. godine;

11. Mihovil Traiber, roĊ. u gradu Körmendu 1764. godine, od 1796. godine ţupnik u

Dardi;

12. Franjo Serafin Tomić, potjeĉe iz Vukovara, roĊ. 1772. godine, u Dardi je od

1801. godine;

13. Ivan Krst. Papanek, roĊ. u mjestu Kuklo 1770. godine, a od 1803. postao

ţupnikom u Dardi;

14. Emerik Ruţić, roĊ. u Nagy-Kozaru 1779. godine, u Dardi ţupnik od 1808.

godine;

15. Karlo Ranolder, ţupnik je u Dardi 1830. godine.

16. Aleksandar Arvay, roĊ. u Beremendu 1814. godine, u Dardi je slavio mladu misu

1837. godine kao svećenik Bosanske ili Ðakovaĉke i Srijemske biskupije, a kasnije

je postao svećenikom Peĉuške biskupije i ţupnikom u Dardi.

2.2.9. Draţ - Topolje

101


38

Oba mjesta se spominju još u srednjem vijeku, što u 13. što u 14. stoljeću, u više

isprava i popisa papinskih desetina, i to s vlastitim svećenikom.102

Poslije Turaka, prema podacima iz 1721. godine, ţupa Draţ obuhvaćala je: Draţ,

Topolje, Duboševicu, Podolje, Batinu i Gajić (Herczeg-Marok). Crkva se nalazila na

podruĉju Topolja, a posvećena je sv. Petru i Pavlu, dosta trošna pa se planira rušenje

i gradnja nove iz ĉvrstih materijala. Ţupni stan je bio u Draţu, malen, s kućnom

kapelicom uz njega. Popis ţupa iz 1733. godine, kada je ţupi pripojeno i selo

Zmajevac, navodi već izgraĊenu crkvu od dobrih materijala, najbolju u ţupaniji. Ona

je bila izgraĊena još 1723. ali će biti posvećena tek 1744. godine. Nalazi se udaljena

od sela pola sata hoda, usred groblja.103

Budući da je u Zmajevcu 1752. godine osnovana nova ţupa, ţupa Draţ je izgubila

svoje filijale: Batinu, Podolje i Zmajevac. Godine 1755. ţupski stan je prenesen u

Topolje, pa su sada njemu kao ţupi pripadale filijale: Draţ, Duboševica, Gajić,

Branjina, Udvard i Šatorište. U vrijeme regulacije ţupa ponovo obnovljena ţupa u

Draţu povukla je za sobom samo selo Gajić, dok je Branjina pripala Popovcu,

Udvard Majšu, a Šatorište Njaradu. Posljednju filijalu Duboševicu izgubit će ţupa

1846. godine, pa će joj ostati samo selo Topolje."104

Opis Baranje 1785. godine biljeţi podatak da je Draţ u to vrijeme bio filijala ţupe

Topolje. Ţupnik je na brizi imao svega skupa 3906 duša, njemaĉke i hrvatske

narodnosti, sve rimokatolike.105

102


Usp. isto, str. 46-48. 104



39


1. Kristofor Pejĉić, roĊ. u Solunu u Grĉkoj, a 1711. godine postao ţupnik u Draţu;

2. Matija Ðurešić, Hrvat, svećeniĉku sluţbu zapoĉeo je u Draţu 1712. godine;

3. Ðuro Krizmanić, roĊ. u Hrvatskoj, kojega je biskup Nesselrode 1718. godine uveo

u ţupu Draţ;

4. Petar Bogivić, roĊ. 1693. godine u Zagrebu, 1722. godine premješten u Draţ;

5. Jakov Bogdanić, roĊ. 1682. godine u Otoĉcu u Primorju, 1731. godine dolazi u

ţupu Draţ.

2.2.9.a. Prijelaz ţupnika u Topolje:

1. Grgur Krajaĉić, roĊ. 1717. godine u Otoĉcu, prenio je 1757. godine ţupsko

sjedište u Topolje;

2. Matija Ðurić, roĊ. 1736. godine u Peĉuhu, 1778. godine dolazi u Topolje;

3. Josip Tulok, roĊ. 1775. godine u Peĉuhu, postao je upravitelj ţupe 1807. godine;

4. Luka Sokoly, 1827. godine dolazi u Topolje;

5. Ðuro Kovaĉević, 1834. godine dobiva ţupu Topolje;

6. Stjepan Rakarić, dolazi u Topolje 1846. godine;

7. Matej Vuiĉić, roĊ. u Imotskom 1821. godine, prvo je bio kapelan u Topolju a

1853. godine dolazi ponovno za ţupnika.

2.2.9.b. Obnovljena ţupa u Draţu

Kao što je već reĉeno, poslije premještanja ţupe u Topolje 1755. godine, Draţ je

pripadao ţupi Topolje. Ţupa je u Draţu ponovno uspostavljena 1789. godine, ali nije

106

Usp. BRÜSZTLE, nav. dj, str. 48-51.

40

imala svoju crkvu sve do 1839. godine, nego se bogosluţje odrţavalo u drvenoj

kapeli. Kamen temeljac za novu crkvu poloţen je 5. studenog 1839. godine. Nova je

crkva 1842. godine bila blagoslovljena, a posvećena je sv. Barbari, djevici i

muĉenici. Ta je ponovo uspostavljena ţupa imala filijalu Gajić.107


1. Stjepan Šajnović, roĊ. 1751. godine u Privlaci, 1789. godine došao je na

obnovljenu ţupu Draţ;

2. Andrija Pavlas 1804. godine dolazi za ţupnog upravitelja;

3. Ivan Krst. Mechler, roĊ. u Osijeku 1776. godine, 1806. godine ţupnik je u Draţu,

4. Josip Matija Bratanić, Dalmatinac, 1818. godine odreĊen za ţupu Draţ;

5. Adam Horvat, roĊ. 1779. godine u Sigetvaru, 1815. godine dolazi u Draţ;

6. Stjepan Petrović, roĊ. 1795. godine u Peĉuhu, u Draţu je ţupnik 1839. godine;

7. Emerik Fratriĉević, roĊ. 1807. godine u Somboru, 1857. godine ţupnik je u Draţu.

2.2.10. Duboševica

U srednjem vijeku Duboševica se spominje u više povijesnih dokumenata 13. i 14.

stoljeća pod nazivima: Dalut, Daluch, Dalukam; u popisima papinske desetine s

vlastitim svećenikom109

Poslije Turaka, prvi spomen nalazimo na sinodi 1714. godine gdje se spominje kao

filijala ţupe Topolje, te s crkvom RoĊenja Bl. Dj. Marije. Prema kanonskoj vizitaciji,

u mjestu je 1721. godine bila crkva Velike Gospe na Nebo Uznesene, izgraĊena od

ĉvrstih materijala i dobro ureĊena. U dokumentima kanonske vizitacije iz 1757.

107


Usp. isto, str. 52-54. 109

Usp. isto, str. 59.

41

godine crkva je sliĉno opisana, udaljena od sela ĉetvrt sata hoda, a zajednica joj je

brojala 785 duša ili 261 oţenjeni par. Već godine 1785. imala je 1788 duša ili 636

oţenjenih pari.110

Opis Baranje te godine (1785.) ne biljeţi drugaĉijih podataka od

već navedenih.111

Iako je Duboševica nastojala postati ţupom već 1823. godine, to se ostvarilo tek

1846. godine, a iste je godine za novu ţupu u selu podignut i ţupski stan.112


1. Ðuro Kovaĉić, u Duboševicu je došao iz Topolja 1846. godine;

2. Stjepan Roka, roĊ. 1824. godine u Peresznyu, u Duboševicu dolazi 1869. godine;

3. Ivan de Mata Pašić, roĊ. 1830. godine u Mohaĉu, imenovan za ţupnika 1870.

godine.

2.2.11. Kneţevi Vinogradi

Na podruĉju ţupe Kneţevih Vinograda već u 14. stoljeću spominje se kasnija filijala

Kotlina, koja je imala vlastitoga svećenika i plaćala papinsku desetinu. Za vrijeme

Turaka, u 16. stoljeću, Kneţevi vinogradi bili su jedno od sjedišta reformacije.114

Poslije Turaka, kanonske vizitacije 1714., 1721. i 1755. godine, pored vjernika

helvetske vjeroispovjesti u Kneţevim Vinogradima i okolnim mjestim biljeţe malen

broj katolika. Podaci koje daje vizitacija 1772. godine pokazuju u Karancu

110


Usp. SRŠAN, Baranja 1785. godine, Osijek, 1999., str. 106-108. 112



Usp. isto , str. 65-67.

42

promijenjeno stanje u korist ispovijedanja katoliĉke vjere i to zahvaljujući

doseljenim "Švabama".115

Opis Baranje 1785. godine biljeţi da u Kneţevim Vinogradima nema katoliĉkog

ţupnika, a stanovnici grĉkog nesjedinjenog obreda imaju svećenika koji opsluţuje

ĉetiri filijale. Po narodnosti su Grci i Rašani, a ima ih 638. duša. Osim njih biljeţe se

i vjernici helvetske vjeroispovjesti, koji imaju svoga sluţbenika, svi su maĊarske

narodnosti i ima ih 366 duša.116

Kapelanija je u Kneţevim Vinogradima uvedena 1849. godine, a 1851. godine

podignuta na ţupu, te su joj od ţupe Zmajevac pripojene filijale Kotlina i Kamenac s

nekim pustarama, a od ţupe Ĉeminac filijala Karanac. U nekatoliĉkom selu Kotlini,

gdje je u vrijeme uvoĊenja kapelanije bilo tek 50 katolika, već je 1875. godine bilo

250 katolika.117

U Kneţevim Vinogradima postoji stara katoliĉka crkva koju su protestanti zauzeli

još za vrijeme Turaka. Vizitacija 1757. godine, obavljena u ţupi Zmajevcu, navodi

da filijala Kneţevi Vinogradi ima drvenu kapelu posvećenu sv. Mihovilu. Ta je

kapela kasnije, 1840. godine, bila proširena i podignut joj je zvonik. Stara katoliĉka

crkva postoji i u Kamencu, za koju vizitacija 1757. godine biljeţi da ju koriste

vjernici helvetske vjeroispovijesti.118


115

Usp. isto, str. 67-68. 116

Usp. SRŠAN, Baranja 1785. godine, Osijek, 1999., str. 144-145. 117


Usp. isto, str. 68-69. 119

Usp. isto, str. 69.

43

1. Ljudevit Lancz (ispravnije Lonz), roĊ. 1819. godine u Sigetvaru, prelazi iz

Zmajevca u Kneţeve Vinograde krajem 1848. godine;

2. Gabrijel Vlašić, roĊ. 1831. godine u Peĉuhu, 1866. godine dolazi u Kneţeve

Vinograde.

2.2.12. Luĉ

Srednjovjekovni dokumenti iz 14. stoljeća svjedoĉe o postojanju ţupe s vlastitim

svećenikom, a poslije Turaka, poĉetkom 18. stoljeća, ţupa Luĉ obuhvaćala je mjesta:

Popovac, Branjin Vrh, Monoštor, dio ţupe Lapanĉa, Petlovac, dok će Brüsztle 1875.

godine u ţupi navesti samo jednu filijalu Šumarinu. Relevantni povijesni podaci

upućuju na zakljuĉak da su se stanovnici koji su selo obnovili poslije Turaka naselili

nešto juţnije od staroga naselja, dok su se crkvom staroga naselja sluţili i dalje kao

ţupnom. Prema zapisima vizitacije 1721. godine, svi stanovnici u ţupi bili su istoga

dalmatinskoga (hrvatskoga) jezika.120

Opisu Baranje 1785. godine kaţe se da je ţupa Luĉ imala tri filijale i to Petlovac,

Šumarine i Ilocsku. Imala je 2133 rimokatoliĉke duše, koji su djelom hrvatske a

djelom njemaĉke narodnosti, a god se slavio na blagdan sv. Magdalene.121

Ţupna crkva posvećena je sv. Mariji Magdaleni, od ĉvrstog je materijala, s tornjem,

dobro ureĊena i udaljena od mjesta pola sata hoda. Sliĉno crkvu opisuje i popis iz

1733., kao i izvještaj vizitacije 1757. godine. Crkva je popravljana i obnavljana

1783. i 1821. godine, kada je proširena novim svetištem, sakristijom i bogomoljom.

120



44

Prvi ţupski dom u novome naselju dovršen je 1733. godine, a novi od ĉvrstog

materijala 1770. godine. Taj je 1863. godine i obnovljen.122


1. Pavao Liepi, roĊ. 1665. godine u Dubrovniku, u Luĉ dolazi 1712. godine;

2. Martin Turković, roĊ. 1694. godine u Zagrebu, ţupom je upravljao od 1720.

godine;

3. Jakov Bogdanić dolazi u Luĉ 1730. godine;

4. Stjepan Pauletić, poĉetkom 1731. godine dolazi u Luĉ;

5. Leopold Karlo Roić, roĊ. 1710. godine u Tovunu, u Luĉ dolazi 1738. godine;

6. Petar Starešinić, upravitelj je ţupe od 1753. godine;

7. Martin Halsch, roĊ. 1734. godine u Popovcu, ţupnik u Luĉu od 1758. godine;

8. Andrija Ðuro Ðurić, roĊ. 1738. godine u Peĉuhu, u Luĉ dolazi 1773. godine;

9. Ðuro Smer, 1801. godine dolazi za ţupnika u Luĉ;

10. Josip Pritzlmayer, 1821. godine došao za ţupnika u Luĉ;

11. Luka Sokoly, u Luĉ dolazi 1834. godine;

12. Josip Varga, premješten u Luĉ 1853. godine;

13. Volfgang Franjo Tompos, dolazi u Luĉ 1859. godine;

14. Petar Matarić, roĊ. 1736. godine u Somboru, upraviteljem ţupe postaje 1872.

godine.

2.2.13. Petlovac

Na podruĉju ţupe Petlovac, koji je kao mjesto kasnijeg datuma postanka, u starini je

poznat kao srednjovjekovno naselje Bolman, kasnije filijala ţupe Petlovca. Bolman

122



45

se u razliĉitim verzijama pisanja spominje u više srednjovjekovnih dokumenata u

14., 15. i 16. stoljeću, a moţe se zakljuĉiti da je bio katoliĉka ţupa s vlastitim

svećenikom. Poslije Turaka Bolman uglavnom naseljavaju pravoslavci, a katolika je

1738. godine bilo samo 14.

Petlovac je novije naselje u Baranjskoj ţupaniji, koje je 1757. godine imalo samo

180 duša.124

Opis Baranje 1785. godine biljeţi, meĊutim, da Petlovac ima 535 duša,

po narodnosti su Nijemci a po vjeri rimokatolici. God se drţi na blagdan Našašća sv.

Kriţa.125

Petlovac je kapelanijom postao 1859. godine, a već 1861. postaje ţupa s

filijalom Bolmanom.126


1. Ferdinand Schreier, roĊ. 1827. godine u Peĉuhu, ţupom upravlja od 1859. godine;

2. Franjo Ksaver Pfleger došao je u ţupu 1864. godine.

2.2.14. Popovac

Kod ove ţupe mora se spomenuti isto što i kod Branjine. Naime, ĉini se da su

Branjina i Popovac u srednjem vijeku ĉinila jedno mjesto pod nazivom Lak, a

kasnije Wyfalu odnosno Ujfalu, o ĉemu svjedoĉi više srednjovjekovnih dokumenata

iz 13. i 14. stoljeća, kao što su Codex Zichy i popisi o skupljanju papinske desetine

1333. i 1334. godine. U dokumentima se spominje i postojanje samostana sv.

124



Usp. BRŰSZTLE, nav. dj. str. 119. 127


46

Hipolita de Geth (ne zna se kojega reda) ĉiji su se ostaci crkve još dobro vidjeli u 18.

stoljeću.128

Od poĉetka 18. stoljeća Popovac je najprije pripadao ţupi Luĉ, a potom od 1773.

godine novoosnovanoj ţupi Branjin Vrh. Opis Baranje 1785. godine biljeţi da mjesto

Popovac ima duša 721, sve rimokatolika njemaĉke narodnosti.129

Popovac postaje 1789. godine kraljevska ţupa s plaćenim ţupnikom, a kao filijale

pribrojene su mu: Podolje (Bodolya), Branjina (Kisfalud), Buseknica, te Kneţevo

(Herceg-Lak), a kasnije i Ðarok.130

Ţupna crkva sv. Josipa u Popovcu sagraĊena je 1778. godine, obnovljena 1791., a

proširena i bogatije opremljena 1860. godine. U Podolju je na mjestu stare filijalne

crkve, ĉije se ruševine spominju u izvještaju kanonske vizitacije 1721. godine,

kasnije sagraĊena i 1744. godine posvećena nova crkva. U Kneţevu je 1824. godine

ureĊena kapela u ĉast RoĊenja Isusa Krista, a kasnije je, 1855. godine, podignuta

nova crkva sv. Hildegarde, djevice.131


1. Grgur Mišić, roĊ. 1751. godine u Baĉkoj ţupaniji u mjestu Plavna, odreĊen je za

ţupu Popovac 1789. godine;

2. Paškal (Augustin) Niszak, roĊ. 1756. godine u Budimu, za ţupnika u Popovac

dolazi 1796. godine;

128

Usp. isto, str. 125-129. 129



Usp. isto, str. 124-130. 132


47

3. Ðuro Szent-Miklossy, roĊ. 1770. godine u selu Neviczki, u Popovac dolazi 1801.

godine;

4. Ivan Roszanyi došao je u Popovac 1816. godine i ostao ţupnikom do smrti 1822.

godine, u meĊuvremenu obnašajući i sluţbu vicearhiĊakona, te kustosa biskupske

knjiţnice u Peĉuhu.

5. Josip Meštrović sluţbuje u Popovcu od 1822. pa do svoje smrti 1845. godine.

6. Leopold Franjo Saaghy u Popovac dolazi 1845. godine, odakle odlazi za kanonika

u Peĉuh 1870. godine.

7. Atal Uray ţupnik je u Popovcu od 1870. godine.

2.2.15. Topolje

Ova je ţupa prikazana ranije u tekstu, pod naslovom 2. 2. 9. Draţ – Topolje.

2.2.16. Zmajevac

Zmajevac, kao i njegova kasnija ţupna filijala Suza, u srednjem vijeku bile su ţupe

koje se s vlastitim svećenicima spominju u popisima 1333., 1334. i 1335. godine.

Mjesta se spominju i u više povijesnih dokumenata u 14., 16. i 17. stoljeću.133

Za vrijeme Turaka ondje su se razvila središta vjernika helvetske vjeroispovijesti,

koji su stare srednjovjekovne katoliĉke crkve pretvorili u svoje, što potvrĊuje i

izvještaj kanonske vizitacije 1721. godine. Prema podacima iz 1733. godine,

Zmajevac je kao filijala pripadao ţupi Draţ. Te je godine u Zmajevcu postojala

drvena crkva, koju su podigli mještani i posvetili sv. Josipu. Ta se kapela spominje i

za vizitacije 1738. godine, kada se u mjestu biljeţi i 240 katolika. U vizitaciji

133


48

biskupa Klime 1757. godine navodi se nova crkva izgraĊena 1752. godine od peĉene

opeke, pokrivena crijepom, posvećena Sv. Kriţu. Ţupa je, meĊutim, uspostavljena

tek 1755. godine kada je postavljen i njezin prvi ţupnik.134

Opis Baranje 1785. godine biljeţi da je Zmajevac ţupa koja ima pet filijala: Podolje,

Kneţeve Vinograde, Kotlinu, Suzu i Kamenac. Imala je svega 1386 duša, koje su

triju narodnosti: Nijemci, Hrvati i MaĊari; svi su rimokatoliĉke vjere. U samoj matici

ţupe Zmajevcu ima 634 duše.135

Velika ţupa Zmajevac postupno je gubila svoje filijale: 1780. godine Batinu, 1789.

godine gubi Bodolju i Ĉibogad, a 1848. Kneţeve Vinograde. Ţupi Zmajevac ostale

su tako samo filijale Karanac i Suza, te nekoliko malih pustara.136


1. Ivan Szamuelli, za ţupnika u Zmajevac dolazi 1755. godine;

2. Ðuro Papanek, dolazi na ţupu 1767. godine;

3. Ivan Perić, roĊ. 1740. godine u Bakru u Primorju, svećenikom peĉuške biskupije

postao je 1763. godine, zareĊen u Dardi od skopskog nadbiskupa Mihovila Summe,

koji je rezidirao u Osijeku. Bio je ţupnik u Zmajevcu od 1972. do svoje iznenadne

smrti 1774. godine, te je pokopan u crkvi.

4. Matija Ilinić, roĊen u Peĉuhu 1744. godine, u Zmajevcu je najprije bio pomoćnik,

da bi kasnije, od 1774. godine bio ţupnik;

5. Ðuro Smer bio je ţupnik u Zmajevcu od 1790. godine;

6. Ivan Roszany bio je ţupnik u Zmajevcu od 1795. godine;

134

Usp. isto, str. 180-181. 135

Usp. SRŠAN, Stjepan, Baranja 1785. godine, Osijek, 1999., str. 130. 136



49

7. Josip Balović, roĊen u Peĉuhu 1779. godine, ţupnik u Zmajevcu bio je od 1807.;

8. Ignac Horvat, roĊen u Ðeru 1766. godine, u Zmajevcu je kao ţupnik sluţbovao od

1811. godine;

9. Leopold Franjo Saagi, bio je ţupnik u Zmajevcu od 1839. godine;

10. Franjo Ksaver Kiš je bio u Zmajevcu od 1845. godine;

11. Matej Vujiĉić, nakon imenovanja 1852. godine, bio je ţupnik u Zmajevcu samo

godinu dana.

12. Stjepan Roka je za svoje sluţbe u Zmajevcu, od 1853. do premještaja 1869.

godine, ravnao izgradnjom nove sakristije, temeljitom obnovom crkve, te gradnjom

novog ţupnog stana.

13. Atal Uray je kratko bio u Zmajevcu od 1869. godine;

14. Franjo Obadić bio je u Zmajevcu od 1870. godine;

15. Antun Szücs došao je u Zmajevac 1879. godine.

III. Apostolska administratura

1. Strossmayerovo zauzimanje

Stanje pripadnosti sjevernoslavonskih ţupa Peĉuškoj biskupiji smatralo se, meĊutim,

bez obzira na povijesno naslijeĊe, uglavnom neprirodnim; osobito ako se ta stvar

promatrala iz hrvatskog kuta gledanja, te sa strane Ðakovaĉke i Srijemske biskupije.

Ðakovaĉki ili bosanski i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer u tome je smislu

svoju molbu Svetoj Stolici uputio već 1852. godine.138

138

Usp. Pripojenje apostolske administrature sjeverne Slavonije i Baranje biskupiji Ðakovačkoj ili

Bosanskoj i Srijemskoj, u: Vjesnik Ðakovačke biskupije, br. 12/1972., str. 213.

50

Obrazloţeni komentar cjelokupnoga stanja koje Strossmayera nuka na poticanje

rješavanja pripadnosti ţupa sjeverne Slavonije, nalazimo i 1865. godine, u njegovu

izvješću ("ad limina") Kongregaciji koncila o prilikama u biskupiji. Drugo poglavlje

prve glave izvješća, koja govori o materijalnom stanju Crkve, opisuje biskupijske

granice. Govoreći o biskupijskoj granici prema sjeveru, Strossmayer se osvrće na

podruĉje koje se sastoji od 12 ţupa koje se nalaze u Slavoniji, ali pripadaju Peĉuškoj

biskupiji. On smatra da to nema smisla niti po naravi stvari, niti prema potrebama

naroda, niti po crkvenoj, odnosno politiĉkoj razdiobi. Svoje mišljenje obrazlaţe

prirodnim, pastoralnim i nacionlanim razlozima.139

Biskup Strossmayer se poziva na prirodnu granicu meĊu susjednim biskupijama, a to

je rijeka Drava. Ona se ĉesto razlijeva pa onemogućuje tom dijelu Peĉuške biskupije

komunikaciju s biskupskim sjedištem u Peĉuhu, pogotovo što nema izgraĊenog

nikakvoga mosta. Osim toga, tih 12 ţupa koje pripadaju Peĉuškoj biskupiji okruţene

su s istoĉne, zapadne i juţne strane teritorijem Bosanske ili Ðakovaĉke i Srijemske

biskupije. Budući da je taj teritorij Peĉuške biskupije tako uglavljen u teritorij

Bosanske ili Ðakovaĉke i Srijemske da se pruţa prema njezinu sjedištu Ðakovu,

Ċakovaĉki biskup odlazeći u glavni grad svoje biskupije Osijek, mora prelaziti preko

teritorija strane biskupije, što je u najmanju ruku neskladno i nezgodno.140

Osim prirodnih razloga, s obzirom na postojeću situaciju, Strossmayer navodi i

razloge koji se tiĉu jezika, pastoralne skrbi za vjernike Hrvate, te školovanja klera

koji potjeĉe iz hrvatskog naroda s tog podruĉja Peĉuške biskupije. Strossmayer taj

139

Usp. Ðakovačka i Srijemska biskupija, biskupski procesi i izvještaji, 17. i 18. stoljeće, pr.: DEVIĆ/

MARTINOVIĆ, Zagreb 1999., str. 452-453. 140


51

dio izvješća završava zakljuĉkom da ta granica ne odgovara niti crkvenoj, niti

politiĉkoj podjeli, te ju treba drugaĉije riješiti.141

Iako je biskup Strossmayer bio utjecana osoba na razliĉitim stranama i imao iza sebe

više kljuĉnih ljudi drţavne i crkvene politike i administracije, ipak će problem

pripadnosti sjevernoslavonskih ţupa Peĉuškoj biskupiji ostati neriješeno još dugo

godina, sve dok politiĉke granice ne budu zahtijevale usklaĊivanje i crkvenih

biskupijskih granica.

2. Formiranje apostolske administrature Sjeverne Slavonije i Baranje

Bez obzira na ranije opisana zauzimanja za rješavanje pitanja 12 slavonskih ţupa

koje su pripadale Peĉuškoj biskupiji, stanje je sa Sjevernom Slavonijom sve do kraja

I. svjetskog rata bilo jednako. Situacija koja je uslijedila, naime povlaĉenje novih

politiĉkih granica, primorala je Sv. Stolicu, Peĉušku i Ðakovaĉku biskupiju da se

stvar ipak poĉne rješavati u korist Ðakovaĉke biskupije.

Budući da su se novim politiĉkim granicama ĉetiri dekanata Peĉuške biskupije:

Donjomiholjaĉki i Valpovaĉki u sjevernoj Slavoniji, te DarĊanski i Branjinovrški u

juţnoj Baranji, našli u novoj drţavnoj zajednici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,

to su oni logikom stvari povjereni na brigu Ċakovaĉkom biskupu.

Na prijedlog jugoslavenskog katoliĉkog episkopata i uz privolu kraljevske vlade u

Beogradu Papa Pijo XI. imenovao je Ċakovaĉkog biskupa, msgra. Antuna

Akšamovića, apostolskim administratorom onog dijela Peĉuške biskupije koji se

141


52

nalazi na teritoriju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a primopredaja

administracije predviĊena je za 1. prosinac 1923. godine.142

"Novo podruĉje obasiţe podravsku Slavoniju sa 13 ţupa

podijeljenih u 2 dekanata i to: 1. dekanat Valpovo kamo

spadaju ţupe: Bizovac, BroĊanci, Ĉepin, Harkanovci,

Petrijevci i Valpovo. 2. Dekanat Donji Miholjac, kamo

spadaju ţupe: Donji Miholjac, Marijanci, Veliškovci i

Viljevo. Nadalje obasiţe Baranju, koja ima 16 ţupa s 2

dekanata, i to: 1. dekanat darĊanski kamo spadaju ţupe: Bilje

(Bellye), Ĉeminac (Laskafalu), Darda (Dárda), Kneţevi

Vinogradi (Herczegszöllös), Luĉ (Lösc), Petlovac

(Baranyaszentistván), Trojanci (Torjáncz), i Zmajevac

(Vörösmart). 2. Dekanat Branjin Vrh (Baranyavár), kamo

spadaju ţupe: Batina (Kisköszeg), Beli Manastir

(Pélmonostor), Branjina (Baranykisfalud), Branjin Vrh

(Baranyavár), Draţ (Darázs), Duboševica (Dályok), Popovac

(Baranyabán), i Topolje (Izsép)."143

U svojoj okruţnici (br. 3/1923. Ap. adm.) od 1. prosinca 1923. godine, koja je

objavljena na latinskom jeziku, biskup se obraća svećenstvu Baranje i sjeverne

Slavonije. Pozivajući se na dopis apostolske nuncijature u Beogradu kojim je

objavljen dekret Apostolske Stolice, apostolski administrator se obraća svećenicima

koji najbolje mogu razumjeti novonastale odredbe u duhu univerzalnosti Katoliĉke

Crkve. Sve ono što ih je dotada jurizdikcijski vezalo s predstojnikom Peĉuške

biskupije, sada ih veţe s novim apostolskim administratorom. Biskup potvrĊuje sve

ţupnike, ţupne upravitelje, suradnike i vjerouĉitelje u njihovim sluţbama, kao i

ĉetvoricu vicearhiĊakona. Jurizdikcija generalnog provikara u potpunosti prelazi na

apostolskog administratora na kojega se svi svećenici trebaju obraćati u svim

stvarima. OdreĊuje se proĉitati vjernicima u svim ţupnim i filijalnim crkvama, na

142

Usp. Vjesnik - Apostolski administrator, u: Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske, br. 21/1923.,

str. 169. 143

Usp. Vjesnik - Apostolski administrator, u: Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske, br. 21/1923.,

str. 169-170.

53

svim jezicima koji se koriste u pojedinim ţupama pastoralno pismo apostolskog

administratora. Za sluţbeni jezik u ţupnoj administraciji propisuje se slavenski jezik,

a u internim crkvenim stvarima dopušten je takoĊer i latinski jezik. Za 1924. godinu

ostavlja se kalendar (direktorij) koji je propisan za Peĉušku biskupiju. Još se navode

odredbe u vezi s Glasnikom biskupija Bosanske i Srijemske, te propisanih misnih

molitava.144

Drugom okruţnicom (br. 4/1923. Ap. adm.), u smislu pastoralnog pisma, biskup

Akšamović obraća se vjernicima u Baranji i sjevernoj Slavoniji. Kao novi crkveni

poglavar, vjernicima objavljuje njihovu novu duhovnu vezu. U okruţnici se tumaĉi

vjerska veza koja povezuje razliĉite narode u Katoliĉkoj Crkvi, te u pojedinoj

biskupiji, kao što je to sluĉaj i u Ðakovaĉkoj i Srijemskoj biskupiji izmeĊu Hrvata,

Nijemaca i MaĊara. Na koncu, uz izricanje blagoslova, apostolski administrator

izraţava nadu da je vjernicima novoustrojenoga podruĉja draga odluka koju je u tom

pogledu donio papa Pio XI.145

U slijedećem broju Glasnik donosi vijest da je u Osijeku 10. prosinca 1923. godine,

u zgradi biskupskog konvikta, odrţana sjednica za primopredaju crkvene

administracije novouspostavljene apostolske administrature, na kojoj su raspravljeni

svi poslovi koji se odnose na administraciju novoga podruĉja.146

Stanje toga podruĉja

moţemo dalje pratiti kroz šematizme koji su izdani 1939. i 1963. godine.

2.1. Šematizam iz 1939.

144

Usp. Okružnice, u: Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske, br. 22/1923., str. 173-174. 145

Usp. isto, str. 174-175. 146

Usp. Vjesnik - Primanje crkvene administracije, u: Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske, br.

23/1923., str. 186.

54

Za podruĉje tadašnje Jugoslavije u Sarajevu je 1939. godine izdan Opći šematizam

Katoličke crkve u Jugoslaviji, kojega je izradio dr. Krunoslav Draganović. U okviru

Bosanske ili Ðakovaĉke i Srijemske biskupije, apostolska administratura sjeverne

Slavonije i Baranje, nekad dijelova Peĉuške biskupije, posebno je obraĊena.147

2.1.1. Donjo-Miholjaĉki dekanat

U Donjo-Miholjaĉkom dekanatu navedeno je sljedećih sedam ţupa:148

1. Donji Miholjac, crkva sv. Mihovila Ark., sagraĊena u 15. stoljeću, ţupa osnovana

1722. godine, duša 4958+52, ţupnik Ivan Vajda;

2. Marjanci, crkva sv. Petra i Pavla Ap., sagraĊena u 14. ili 15. stoljeću, ţupa

osnovana 1754. godine, duša 1974+15, ţupnik Ivan Horvat;

3. Podravski Podgajci, crkva sv. Martina B., blagoslovljena 1795. godine, ţupa se

spominje 1333., duša 2896+1, upravitelj ţupe Antun Milfajt,

4. Radikovci, crkva sv. Ane, sagraĊena 1834. godine, ţupa osnovana 1789. godine,

duša 2387+2, ţupnik Josip Zserdin;

5. Šljivoševci, crkva sv. Grgura P., sagraĊena 1822. godine, ţupa se spominje 1333.,

duša 2917+5, ţupnik Stjepan Csizmadia;

6. Veliškovci, crkva sv. Roka, sagraĊena 1902. godine, ţupa osnovana 1840. godine,

duša 1521+3, propovijedi na hrvatskom i njemaĉkom jeziku, ţupnik Stjepan

Deutschbauer;

7. Viljevo, crkva sv. Andrije Ap., sagraĊena 1760. godine, ţupa osnovana 1789.

godine, duša 1855+28, ţupnik Josip Radiĉev.

2.1.2. Valpovaĉki dekanat

147

Usp. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939., str. 96-98. 148

Usp. isto, str. 96.

55

U Valpovaĉkom dekanatu navedeno je slijedećih šest ţupa:149

1. Bizovac, crkva sv. Mateja Ap., sagraĊena 1802. godine, ţupa osnovana 1789.

godine, duša 2872+6, ţupnik Slavko Poţlep;

2. BroĊanci, Crkva sv. Ane, sagraĊena 1798. godine, ţupa se spominje 1660. godine,

duša 3317+1, ţupnik Ivan Ivanĉić;

3. Ĉepin, crkva Presvetog Trojstva, blagoslovljena 1769. godine, Kao samostalna

kapelanija osnovana 1860. godine, a kao ţupa 1898. godine, duša 4350, ţupnik Mijo

Ţivko;

4. Harkanovci, crkva Snijeţne Gospe, sagraĊena 1799. godine, ţupa se spominje

1332. godine u Koški, a 1816. godine prenešena u Harkanovce, duša 4145, ţupnik

Eugen Kubeša;

5. Petrijevci, crkva sv. Petra Ap., sagraĊena 1754. godine, ţupa osnovana 1723.

godine, duša 4219+17, propovijedi na hrvatskom i njemaĉkom jeziku, upravitelj

ţupe Aco Mitrović;

6. Valpovo, crkva Bezgrešnog Zaĉeća Bl. Dj. Marije, sagraĊena 1722. godine, ţupa

osnovana 1688. godine, duša 10.785+15, ţupnik dr. theol. Marko Baliĉević.

2.1.3. Dekanat Branjin Vrh

U dekanatu Branjin Vrh navedeno je slijedećih devet ţupa:150

1. Batina, crkva sv. Valentina B., sagraĊena 1927. godine, ţupa osnovana 1728.

godine, duša 2567, propvijedi na njemaĉkom, hrvatskom i maĊarskom jeziku, ţupnik

Zvonimir Krasnik;

149

Usp. isto, str. 96-97. 150


56

2. Beli Manastir, crkva sv. Martina, sagraĊena 1777. godine, ţupa osnovana 1852.

godine, duša 2025, propovijedi na njemaĉkom jeziku, ţupnik Teodor Klein;

3. Branjina, crkva PohoĊenja Bl. Dj. Marije, sagraĊena 1858. godine, ţupa osnovana

1874. godine, duša 2228+2, propovijedi na njemaĉkom i maĊarskom jeziku,

upravitelj ţupe Stjepan Jalovac;

4. Branjin Vrh, crkva Uzvišenja sv. Kriţa, sagraĊena 1789. godine, ţupa osnovana

1782. godine, duša 1702, ţupnik Geza Fridrik;

5. Draţ, crkva sv. Barbare D. M., sagraĊena 1839. godine, ţupa osnovana 1712.

godine, duša 2928, propovijedi na hrvatskom i njemaĉkom jeziku, upravitelj ţupe

Josip Kopilović;

6. Duboševica, crkva Velike Gospe, sagraĊena 1794. godine, ţupa osnovana 1846.

godine, duša 2090, upravitelj ţupe Franjo Hlobik;

7. Kneţevo, crkva sv. Hildegarde D., sagraĊena 1855., kapelanija osnovana 1936.

godine, duša 524+2, adm. ţupnik iz Duboševice;

8. Popovac, crkva sv. Josipa, sagraĊena 1778. godine, ţupa osnovana 1789. godine,

duša 2596, propovijedi na njemaĉkom jeziku, ţupnik Vlado Hanauska;

9. Topolje, crkva sv. Petra i Pavla Ap., sagraĊena 1722. godine, ţupa osnovana 1755.

godine, duša 1148, ţupnik Josip Revesz;

2.1.4. DarĊanski dekanat

U DarĊanskom dekanatu navedeno je slijedećih devet ţupa:151

1. Baranjsko Petrovo Selo, crkva sv. Lovre M., sagraĊena 1903. godine, ţupa

osnovana 1923. godine, duša 2530, upravitelj ţupe Petar Breitenbach;

151

Usp. isto, str. 98.

57

2. Bilje, crkva Bezgrešnog Zaĉeća Bl. Dj. Marije, sagraĊena 1775. godine, ţupa

osnovana 1758. godine, duša 1840, propovijedi na njemaĉkom i maĊarskom jeziku,

ţupnik Stjepan Glück;

3. Ĉeminac, crkva Presvetog Srca Isusova, sagraĊena 1906. godine, ţupa osnovana

1789. godine, duša 3300, propovijed na njemaĉkom jeziku, upravitelj ţupe Ivan

Sekula;

4. Darda, crkva sv. Ivana Krstitelja, sagraĊena 1715. godine, ţupa osnovana 1717,

godine, duša 2240, propovijedi na njemaĉkom i maĊarskom jeziku, ţupnik

Aleksandar Gaal;

5. Kneţevi Vinogradi, crkva sv. Mihovila Ark., vrlo stara, proširena 1840. godine,

ţupa osnovana 1815. godine, duša 3599, propovijedi na njemaĉkom, hrvatskom i

maĊarskom jeziku, upravitelj ţupe Andrija Czindery;

6. Luĉ, crkva sv. Marije Magdalene, sagraĊena 1721. godine, ţupa osnovana 1722.

godine, duša 1572, upravitelj ţupe Stjepan Brunner;

7. Petlovac, crkva Našašća sv. Kriţa, sagraĊena 1772. godine, ţupa osnovana 1856.

godine, duša 1427+1, propovijedi na njemaĉkom i hrvatskom jeziku, ţupnik Luka

Terzić;

8. Torjanci, crkva RoĊenja Bl. Dj. Marije, sagraĊena 1850. godine, Kapelanija

osnovana 1920. godine, duša 800, adm. ţupnik iz Baranjskog Petrovog Sela;

9. Zmajevac, crkva Našašća sv. Kriţa, sagraĊena 1752. godine, ţupa osnovana 1752.

godine, duša 2173+15, propovijedi na maĊarskom i njemaĉkom jeziku, adm. ţupnik

iz Batine.

2.2. Šematizam iz 1963. godine

58

Biskupski ordinarijat u Ðakovu izdao je 1963. godine Šematizam Bosansko-

Srijemske ili Ðakovačke biskupije i Apostolske administrature Sjeverne Slavonije i

Baranje. U odnosu na podatke koje donosi već obraĊeni šematizam iz 1939. godine,

ovaj iz 1963. donosi i neke novosti s obzirom na aktualno stanje. Apostolska

administratura sjeverne Slavonije i Baranje i dalje ima svoja ĉetiri dekanata. Donjo-

miholjaĉki i Dardjanski imaju nepromijenjeno stanje broja ţupa.152

Valpovaĉki dekanat u meĊuvremenu je, u okviru istoga broja naselja, obogaćen

dvjema novim ţupama. Naime, 1943. godine ponovo je uspostavljena ţupa Koška, a

1961. godine ustanovljena nova ţupa Bocanjevci:153

1. Bocanjevci; ţupna crkva posvećena je sv. Filipu i Jakovu apostolima, sagraĊena

1928.; ţupa je osnovana 1961.; upravitelj ţupe je Antun Jovanovac; vjernika u ţupi

ima 1150; filijale su Gorica i Mar. Ivanovci;154

2. Koška; ţupna crkva posvećena je sv. Petru i Pavlu, apostolima, obnovljena 1821.;

ţupa se spominje 1332. godine, dokinuta je 1816., a ponovo obnovljena 1943.;

vjernika je u ţupi 3000; ţupnik je Adam Kovaĉev; filijale su Niza i Subotiĉki Lug.155

U Branjinovrškom dekanatu ne navodi se nekadašnja samostalna kapelanija

Kneţevo,156

nego se vodi kao filijala ţupe Branjin Vrh.157

IV. Pripojenje područja apostolske administrature

152

Usp. isto, str. 68-69. 153





Usp. isto, str. 75.

59

Ðakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji

Nakon prijelaznog razdoblja u kojem je forma apostolske administrature odigrala

svoju ulogu, krenulo se u konaĉno rješavanje pitanja crkvenojurizdikcijske

pripadnosti sjeverne Slavonije i Baranje. Na poticaj Ċakovaĉkog i srijemskog

biskupa Stjepana Baüerleina, peĉuški je biskup Jozef Cserhaty dao pristanak da se

podruĉje apostolske administrature konaĉno u cijelosti pripoji Ðakovaĉkoj i

Srijemskoj biskupiji.

Apostolska Nuncijatura u Beogradu tu je odredbu relevantnim stranama priopćila

svojim dopisom od 22. prosinca 1971. godine, broj: 6201/71., što je objavljeno na

odgovarajuće naĉine i u sluţbenim glasilima.158

Ĉin pripojenja ostvaren je dekretom Kongregacije za biskupe broj 715/1971., od 30.

10. 1971. godine. Njime je podruĉje apostolske administrature odijeljeno od Peĉuške

biskupije i trajno pripojeno Ðakovaĉkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji. Tim

dekretom se, osim toga, regulira i inkardinacija svećenika Peĉuške biskupije koji su

još uvijek sluţbovali u apostolskoj administraturi, te urgira rješavanje svih potrebnih

akata i dokumenata koji trebaju s Peĉuške biskupije prijeći na Ðakovaĉku ili

Bosansku i Srijemsku. Dekret je, meĊutim, izvršen sveĉanim proglašenjem tek 22.

listopada slijedeće, 1972. godine, u Belom Manastiru, kao središtu Baranje, te 29.

listopada u Valpovu, kao središtu sjeverne Slavonije. Tako je konaĉno završen

"proces" koji je zapoĉeo 120 godina ranije (1852.), kada je biskup Strossmayer

podnio molbu Svetoj Stolici da bi se riješilo ovo pitanje.159

158

Usp. Apostolska administratura u: Okružnice i obavijesti biskupskog ordinarijata Ðakovo, br.:

284/1971., O-XII-1971., str. 298. 159

Usp. Pripojenje apostolske administrature sjeverne Slavonije i Baranje biskupiji Ðakovačkoj ili

Bosanskoj i Srijemskoj, u: Vjesnik Ðakovačke biskupije, br. 12/1972., str. 213.

60

Biskupska konferencija Jugoslavije izdala je 1975. godine novi Opći šematizam

Katoličke Crkve u Jugoslaviji 1974. godine. U njemu nalazimo novo stanje, nakon

pripajanja podruĉja Apostolske administrature, kao podruĉje Podravsko-baranjskog

arhiĊakonata koji je uspostavljen od ĉetiri novopripojena dekanata bivše Apostolske

Administrature.

Stanje u dekanatima: Donjomiholjaĉkom, DarĊanskom i Branjinovrškom ostalo je

nepromijenjeno, u odnosu na ono koje je navedeno u već opisanom šematizmu iz

1963. godine.160

U Valpovaĉkom dekanatu nalazimo tri novoosnovane ţupe:

1. Belišće; ţupna crkva (u gradnji) posvećena je sv. Josipu Radniku; ţupa

ustanovljena 1966. godine; duša ima oko 7500; ţupnik je Bernard Rubinić, TOR;161

2. Ĉepin II.; ţupna crkva posvećena je Kristovu Uskrsnuću, zapravo proširena

grobljanska kapela 1970. godine; ţupa ustanovljena 1971. godine; duša ima oko

5500; propovijeda se na hrvatskom jeziku, a u filijali Vladislavci povremeno i na

maĊarskom; ţupnik je Ðuro Binder;162

3. Josipovac kod Osijeka; ţupna crkva posvećena je sv. Josipu, sagraĊena 1886.

godine, obnovljena 1970. godine; ţupa je ustanovljena 1969. godine; duša ima oko

3500; ţupnik je Stjepan Sršan.163

Zaključak

160

Usp. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Zagreb, 1975., str. 153-157. 161




61

Naslovom definirana tema ovog diplomskog seminara bila je temeljno usmjerenje za

prikupljanje literature, izdvajanje potrebnog materijala, te oblikovanje strukture u

smislu odreĊivanja poglavlja i njihovih naslova.

Osnovna poteškoća koja je stajala na putu prikupljanja materijala za rad bila je

oskudnost objavljene literature; ona pak graĊa, koja se nalazi u crkvenim i

svjetovnim arhivima teško je dostupna i pisana je uglavnom latinskim jezikom. Ta je

ĉinjenica ograniĉila izvore za ovaj rad, te su dostupni izvori morali biti maksimalno

iskorišteni.

Veliki raspon vremena, koji je obuhvaćen temom rada, uvjetovao je podjelu sadrţaja

na ĉetiri povijesna razdoblja. Mada se trebalo ograniĉiti samo na razdoblje nakon

oslobaĊanja Slavonije i Baranje od Turaka, zbog razumijevanja konteksta bilo je

neophodno cijelo to podruĉje najprije u prvom poglavlju staviti u povijesni okvir

srednjega vijeka i razdoblja osmanlijske vlasti. U drugom poglavlju, temeljito je i

najopseţnije obraĊeno razdoblje nakon Turaka pa sve do uspostavljanja Apostolske

administrature. To je, zapravo, i najduţe obraĊeno razdoblje, pa je razumljivo da je i

u ovom pismenom radu po opsegu najveće. Treće poglavlje obraĊuje prijelazno

razdoblje novouspostavljene Apostolske administrature, i to od prvih

Strossmayerovih nastojanja oko tog pitanja, pa sve do pripajanja tog podruĉja

Đakovaĉkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji, što je obraĊeno u posljednjem,

ĉetvrtom poglavlju.

U posljednjim poglavljima, uz ostalu literaturu i dokumente objavljene u

biskupijskom glasilu, osobito su vaţan pokazatelj promjena i aktualnog stanja bili

šematizmi kao sluţbeni izvori za pregled ţupa i njihovo stavljanje u okvire crkveno-

teritorijalnih struktura.

62

ObraĊivanjem zadane teme, u ovom diplomskom seminaru se ţeljelo osvijetliti

povijesni hod jednog dijela današnje Đakovaĉke i Srijemske biskupije i to u toĉno

definiranom vremenskom razdoblju. Povijesne ĉinjenice i konzultirana literatura

koja o njima govori, upućuju na zakljuĉak da je u obraĊenom vremenskom razdoblju

to podruĉje i taj dio hrvatskog etnosa, kao i cjelokupnog miješanog stanovništva,

platio osobit danak teritorijalnim, crkvenojurisdikcijskim i politiĉkim

uvjetovanostima.

Sklad svih tih uvjetovanosti dogaĊa se tek konaĉnim pripojenjem Đakovaĉkoj i

Srijemskoj biskupiji,

63

Literatura

Vrela:

1. Ðakovačka i Srijemska biskupija, biskupski procesi i izvještaji, 17. i 18.

stoljeće, pr.: DEVIĆ, Antun/ MARTINOVIĆ, Ilija, Hrvatski drţavni arhiv,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.

2. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Akademija "Regina

Apostolorum", Sarajevo, 1939.

3. Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji 1974., Biskupska konferencija

Jugoslavije, Zagreb, 1975.

4. Šematizam Bosansko-Srijemske ili Ðakovačke biskupije i Apostolske

administrature Sjeverne Slavonije i Baranje, Biskupski ordinarijat u Ðakovu,

Ðakovo, 1963.

Članci:

1. Apostolska administratura, u: Okružnice i obavijesti Biskupskog ordinarijata

Ðakovo, br.: 284/1971., O-XII-1971., str. 298.

2. Okružnice, u: Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske, br. 22/1923., str. 173-

175.

3. Pripojenje apostolske administrature sjeverne Slavonije i Baranje biskupiji

Ðakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj, u: Vjesnik Ðakovačke biskupije, br.

12/1972., str. 213.

4. SRŠAN, Stjepan, Popis slavonskih župa i škola Pečuške biskupije godine

1766., u: Diacovensia 1/1993., str. 142-158.

64

5. Vjesnik - Apostolski administrator, u: Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske,

br. 21/1923., str. 169-170.

6. Vjesnik - Primanje crkvene administracije, u: Glasnik biskupija Bosanske i

Srijemske, br. 23/1923., str. 186.

Priručnici:

1. BRÜSZTLE, Josip, (preveo Stjepan Sršan), Povijest katoličkih župa u istočnoj

Hrvatskoj do 1880. godine, Drţavni arhiv u Osijeku, Osijek, 1999.

2. ĈURŢIK, Vilko, Valpovačka župa, Matica Hrvatska, Ogranak Valpovo,

Valpovo, 1995.

3. SRŠAN, Stjepan, Baranja 1785. godine, Drţavni arhiv u Osijeku, Osijek, 1999.

4. SRŠAN, Stjepan, Katoličke župe u istočnoj Hrvatskoj 1733./1734. godine,

Povijesni arhiv u Osijeku, Društvo za Hrvatsku povjestnicu Osijek, Osijek, 1995.

5. VIDOVIĆ, Mile, Povijest Crkve u Hrvata, Crkva u svijetu, split, 1996.

6. ZEFIQ, Frok, Albanci Klementinci u Hrtkovcima i Nikincima (1737 – 1997),

Zajednica Albanaca u RH, Zagreb, 1997.

7. ZEFIQ, Frok, Mihael Summa, nadbiskup skopski (1695 – 1777), Humanitarna

zaklada “Majka Tereza”, Osijek, 1994.

Prilog:

Zagrebačka crkvena pokrajina, karta

65

Sadržaj stranica

Uvod....................................................................................................... 2

I. Srednji vijek i razdoblje osmanlijske vlasti............................ 4

II. OslobaĎanje i procvat vjerskog života……………………… 6

1. Prilike u krajevima osloboĎenim od turske vlasti……... 8

2. Stanje župa nakon oslobaĎanja od turske vlasti ………. 8

2.1. Sjeverna Slavonija…………………………………………… 8

2.1.1. BroĊanci…………………………………………………. 8

2.1.2. Ladimirevci – Bizovac ………………………………….. 10

2.1.3. Koška – Harkanovci…………………………………….. 11

2.1.4. Marijanci………………………………………………… 12

2.1.5. Miholjac…………………………………………………. 14

2.1.6. Petrijevci………………………………………………… 15

2.1.7. Radikovci ………………………………………………. 17

2.1.8. Sveti ĐuraĊ – Podgajci…………………………………. 18

2.1.9. Šljivoševci………………………………………………. 19

2.1.10. Valpovo………………………………………………… 21

2.1.11. Veliškovci ……………………………………………… 23

2.1.12. Viljevo………………………………………………….. 24

2.2. Baranja…………………………………………………… 25

2.2.1. Baranjsko Petrovo Selo………………………………... 25

2.2.2. Batina…………………………………………………... 25

2.2.3. Beli Manastir………...…………………………………. 27

66

2.2.4. Bilje…………………………………………………... 28

2.2.5. Branjin Vrh…………………………………………... 31

2.2.6. Branjina…………………………………………….... 32

2.2.7. Ĉeminac..................................................................... 33

2.2.8. Darda......................................................................... 35

2.2.9. Draţ – Topolje .......................................................... 37

2.2.9.a Obnovljena ţupa u Draţu.......................................... 38

2.2.9.b. Prijelaz ţupnika u Topolje.....................................… 39

2.2.10. Duboševica…………………………………………... 40

2.2.11. Kneţevi Vinogradi…………………………………… 41

2.2.12. Luĉ…………………………………………………… 42

2.2.13. Petlovac……………………………………………… 44

2.2.14. Popovac……………………………………………… 45

2.2.15. Topolje ……………………………………………… 46

2.2.16. Zmajevac…………………………………………….. 46

III. Apostolska administratura………………………………. 48

1. Strossmayerovo zauzimanje…………………………………… 48

2. Formiranje Apostolske administrature Sjeverne Slavonije i

Baranje…………………………………………………………….. 50

2.1. Šematizam iz 1939. …………………………………… 53

2.1.1. Donjo-Miholjaĉki dekanat………………………… 53

2.1.2. Valpovaĉki dekanat……………………………….. 54

2.1.3. Dekanat Branjin Vrh.............................................. 54

2.1.4. DarĊanski dekanat................................................. 55

2.2. Šematizam iz 1963. godine.............................................. 57

67

IV. Pripajanje područja apostolske administrature

Đakovačkoj ili Bosanskoj I Srijemskoj biskupiji......... 58

Zaključak……………………………………………………… 60

Literatura……………………………………………………... 62

Sadržaj..................................................................................... 64

Prilog: Zagrebačka crkvena pokrajina, karta.............. 67

68

P r i l o g

Documents

Anamarija Lukić, Župe sjeverne Slavonije i Baranje. Od oslobađanja od turske vlasti do pripojenja Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji