Anderson Paul - Neprijateljske Zvijezde

7/30/2019 Anderson Paul - Neprijateljske Zvijezde

1/44


2/44

2

NASLOV IZVORNIKA:The Enemy Stars

POUL ANDERSON

Copyright 1958 Poul Anderson

NEPRIJATELJSKE ZVIJEZDE

Dali su mu ime "Junjaki kri" i lansirali ga na put iji kraj oni sami nikada nee vidjeti. Mjesecima kasnije kretao se spola brzine svjetlosti, a bude li dovoljno reakcijske mase za usporavanje i manevar, putovanje e i zavriti. I tada jenastupila duga tiina. Brod je trebao sletjeti za etiri i pol stoljea.

Posada se smjenjivala, sanjali su o drugim brodovima, lansirali ih i vidjeli kako zavravaju neka od najkraihputovanja. Tada su umirali.

Poslije njih doli su drugi ljudi. Ratovi su poinjali i gasili se, urlajua gomila ivjela je u razruenim gradovima isvoje vatre potpaljivala knjigama. Osvajai su se izmjenjivali, jedan je car ubio majku, vjera je pozivala ljudenepoznatim vrhuncima, nova vrsta i nove prilike zavladale su Zemljom. Brodovi su ipak odlazili uvis, u no, i uvijek jebilo ljudi koji su ih promatrali. Ponekad glava pokrivenih kapama sa titnicima i znakom kometa, ponekad sa elinimkacigama ili ukraenim sivim kapuljaama ili plavim beretkama sa zvijezdama s krilima, ali uvijek pogleda uprtih ka

brodovima. Kako su desetljea prolazila, brodove su sve ee dovodili u nove luke.Poslije deset generacija "Junjaki Kri" jo nije bio na pola puta od svog cilja, iako je otiao najdalje od ijednedruge ovjekove naprave. Poneka ogrebotina na njemu ukazivala je da gaje naeo zub vremena, no grafite ispisanerukama osamljenih i ljudi u dosadi, njihovi nasljednici jo nisu izbrisali. Dijelovi to su brodu bili oi, mozak i ivciostali su netaknutima. Svaki bi ovjek, na kraju svoje smjene, kada je inio stotinu svjetlosnih godina dugi korakprema Zemljinu Mjesecu, uzeo sa sobom kutiju mikroploa. Mnogo ih je izgubljeno ili su nakupljale prainu u stoljeuu kojem su ljudi na Zemlji bili zauzeti preivljavanjem. Ali, dolo je vrijeme kada je strpljiva elektrina napravaprebrajala mnoge takve ploe s mnogih brodova. I tako neke ljude osudila na smrt.

1Sunce na zalasku prilo je velikom vodenom povrinom. Daleko na zapadu oblaci visoko iznad Novog Zelanda

bacali su vrue zlato prema nebu. More je u tom smjeru bilo presvijetlo da bi se u njega moglo gledati. Na istoku, onoje blijedjelo kroz zelenu i kraljevski plavu boju u no gdje su se drhtavo svjetlucajui pojavljivale prve zvijezde. Vjetra

je bilo upravo dovoljno da namreka povrinu, aljui male valove da lupkaju o trup jedrenjaka, zatim se sputao nizmirno glavno jedro i mrsio djevojci rasputenu svijetlu kosu.Terangi Maclaren pokazao je prema sjeveru: "Stanita algi nalaze se tamo", promrmljao je, "glavni izvor prihoda za

obitelj, zna. One mutiraju, meusobno se kriaju i stvaraju morsku travu koja nas opskrbljuje raznim korisnimproizvodima. Ne razumijem ba, ali to zahvaljujemo asnim precima. Biokemija je organizirani nered. Ja u ustrajati naneemu jednostavnijem, kao stoje primjerice degenerirana jezgra."

Djevojka se nasmijala: "A ako nije degenerirana, hoe liju uiniti takvom?" pitala je.I ona je, naravno, bila strunjak poput njega; nikada na svoj brod ne bi pustio nekog priprostog, sve dok je nekoliko

strojeva inilo znatan dio njegove posade. Njezin je rang bio vii od njegovog, toliko visok da nitko u obitelji nijemorao zaraivati, dok je Maclaren u svojoj obitelji bio jedan od rijetkih lanova koji nije radio. Ona je bila pripadnikpaljivo odabrane mutantske burmanske loze, s koom boje jantara, iznimno sitne grae i zelenkasto plave kose.Maclaren se tjednima nadao prilici kao stoje ova, prilici kada e biti s njom nasamo. General Feng, njen od drogeotupjeli uvar, nije ba mario kakve je skandale izazvala letei oko planeta bez bar amazonke u pratnji. Ali ona je vie

bila stvorenje Citadele i njezina uurbana svjetla nego stvorenje oceana okupanog suncem.Maclaren se smijuljio. "Nisam se zaklinjao u jezgru", rekao je, "degeneracija je stanje stvari pod odreenim

ekstremnim uvjetima. Kvantna teorija i poslije tri stotine godina jo nije u potpunosti shvaena. Alija lutam, a i draemije lutati. Prema tebi, naravno".

Preao je palubu bos i sjeo do nje. Bio je visok ovjek ranih tridesetih, vitak, irokih ramena i velikih ruku, tamnokosi smee koe poput svih Oceanaca, ali na irokom licu visokih jagodica imao je orlovski nos, a iz njegovih oiju bojeljenjaka zraio je pogled zaboravljenog engleskog pretka. Poput nje, i on je nosio neformalni sarong i nekolikodragulja.

"Govori poput kolarca, Terangi", rekla je. To nije bio kompliment. Najbogatije obitelji smatrale su Konfucija,Platona, Ein-steina i ostale klasike tekom dosadom.

"Ali ja to i jesam", rekao je Maclaren, "bila bi zauena koliko mogu njukati i biti zagrien. Stoga sam kaostudent..."

"Ali ti si bio amaterski prvak u hrvanju u vodi!" usprotivila se.

"Tono. Mogao sam takoer popiti vie od bilo kojeg ovjeka i znao o svakom odlasku na Zemlju i Mjesec. Ipak,moe li zamisliti da bi me otac, blagoslovljena bila njegova kolekcija staromodnih vrlina, podupirao novano sve ove


3/44

3

godine da nisam obitelji priskrbio neke zasluge? ast je imati sina astrofiziara. Iako sam ja prilino skup astrofiziar."Nasmijao se u sutonu to se sputao. "Svako malo, nakon neke od mojih pretjeranih pijanki, prijetio je da e mi ukinutinovanu potporu. Tada mi nije preostalo nita drugo ve da napiem novu opservaciju, briljantnu novu teoriju ili baremknjigu."

Ona se primakla malo blie. "Je li to razlog zbog kojeg sada odlazi u svemir ?" upitala je.

"Ma, ne", ree Maclaren, "to je u potpunosti moja ideja. Moje vienje zabave. Rekao sam ti da mi je dostadjetinjastog ludovanja.""Nismo te esto viali u Citadeli proteklih godina", sloila se, "a i kada si doao bio si jako zaposlen.""Politika, loe vrste. Smjer kretanja broda ne moe se promijeniti bez naredbe istraivakog odbora koji tome nije

sklon, to je znailo podmiivati prave ljude, skretati opoziciju, udvoravati se Zatitniku - zna, otkrio sam da je tozabavno. Kada se vratim, moda u se politikom baviti iz hobija.""Koliko te dugo nee biti?" pitala je.

"Ne mogu sa sigurnou rei, ali vjerojatno samo mjesec dana. To bi trebalo biti dovoljno dugo da se snabdijemmaterijalom za sljedeih nekoliko godina istraivanja. Naravno, u svojim neuraunljivim trenucima moda se vratim nabrod i ostanem tu do kraja svog ivota. Imat u stalno boravite oko te zvijezde"."Ne bi li mogao doi kui... svaku no?" promrmljala je.

"Nemoj me izazivati", zastenjao je. "Ne mogu. Jedan mjesec je uobiajena minimalna smjena na meuzvjezdanombrodu, osim u hitnim sluajevima. Zna, svaka transmisija koristi Frankov tunel, to stoji novaca."

"Dakle", rekla je durei se, "ako ti je tako jako stalo do jedne stare mrtve zvijezde ...""Ne razumije, ljepotice. Ovo je prva prilika koju je itko ikada imao, u vie od dva stoljea svemirskih putovanja, daizbliza vidi istinski izgorjelu zvijezdu. ak je bilo i rasprave o tome je li takvo to mogue. Da lije svemir dovoljno starda bi ijedno sunce istroilo svoju nuklearnu i gravitacijsku energiju? Prema naim precima, razumljivo je daje ovoostatak nekog prethodnog ciklusa stvaranja!"

Osjetio je kako se njezino tijelo ukruuje, kao da odbacuje ono to on govori jer niti je razumjela niti joj je bilo stalodo toga o emu je priao. I za trenutak joj je zamjerio. Njoj nije bilo stalo ni do broda, ni do njega ili do bilo ega osimnjezine ljupke koljke ... Zato je troio vrijeme na staru otrcanu rutinu, kada je trebao prouavati i pripremati se - oh,do vraga, znao je tono zato.

Tada se njezina vrstina otopila u malom drhtaju. Pogledao ju je, bila je sjenka s blijedo svjetluom grivom udubokom plavom sumraku. Zadnje iskre sunca gotovo da su nestale, zvijezde su se pojavljivale jedna za drugom iznadnjihovih glava, nebo e uskoro biti prekriveno njihovim arom.Gotovo je apnula: "Gdje je sada taj svemirski brod?"

Pomalo zbunjen, pokazao je prstom prema prvim tragovima "Junjakog Kria". "Tamo", ree. "Zapravo je trebaoii na Alfa Crucis i nije puno skrenuo od tog smjera. Sve do dobrih trideset parsekundi izvan tog smjera, ne bismoprimijetili razliku kad bismo mogli vidjeti tako daleko".

"Ali ne moemo. Nikada ni neemo. Svjetlosti bi trebalo stotinu godina i ja ... svi mi bismo bili mrtvi... Ne!"Tjeio ju je, vrlo ugodna zadaa koja je postajala sve ugodnijom kako je no odmicala. A bili su na njegovoj jahti,

koja je u njemu izazvala ljubav ve prvoga dana kada je primio njeno kormilo, bili su na smirenom moru, imali su vinoi male sendvie, a ona gaje ak zamolila da svira gitaru i pjeva. Ali, nekako to nije bio oekivani trenutak. I dalje jerazmiljao o pripremama: je li mu neto promaklo, to moe oekivati na crnome suncu? Moda je zaista bio podutjecajem zuba vremena ili zrelosti, ako elite eufemizam. Ilije moda "Junjaki Kri" prejako svjetlio iznad njihovihglava.

2Zima je vladala Vanjskim Hebridima. Danje bio tek mraan bljesak izmeu dviju tama, esto zameten snijegom.

Ako se valovi sjevernog Atlantika nisu razbijali o stijene stvarajui smrznutu izmaglicu, onda su se valjali teko inagrizajui. Horizonta zapravo nije niti bilo, olovni valovi susretali su se s olovnim nebom, a olovna izmaglica skrivala

je mjesto njihova spajanja. "Ovo mjesto nije ni kopno, ni voda, ni zrak, ve neka njihova mjeavina", rekao je Pvtheas.Otok je bio malen. Nekada je na njemu ivjelo nekoliko ribara ije su ene drale poneku ovcu, ali to je bilo davno.

Sada je tu bila samo jedna kua, kamena koliba izgraena prije nekoliko stoljea, koja se od tada nije mnogopromijenila. Dolje, na pristanitu bio je moderan zaklon zajedrilicu, obiteljsku podmornicu i istroeni zrani automobil;kako je bio od sive plastike uklopio se u krajolik poput jo jedne kamene gromade.

David Rverson ovdje je ostavio unajmljeno vozilo, signalom je otvorio vrata te se zakotrljao ispod njih. Iako nije biona Skuli pola desetljea, ganulo gaje, ne sasvim, kako su mu ruke upamtile sve pokrete parkiranja vozila na to mjesto,te kako je vlana unutranjost prostora ostala ista. to se tie njegova oca - osjetio je gr, stoga je pomogao svojojmladenki da izae iz automobila i rairio ogrta tako da ih oboje zatiti od vjetra na koji su izali.

Dolazei s pola vjetar je urlao, udarajui ih tako da su posrnuli, a Tamarine su se kovre oslobodile i vijorile poputpoderanih zastava. Rverson je pomislio da gotovo moe uti vjetar kako oblikuje stijene pod njima. Stijene su

zasigurno oblikovali udari mora, udarajui estoko jedan za drugim, i obarajui se pri svakom naletu vjetra. U trenutku


4/44

4

iskonskog straha uinilo mu se da iz dubine uje oca kako zaziva Boga, u kojeg ionako nije vjerovao. Nastavio seprobijati prema kolibi i utrnulim prstima uhvatio zastarjelu zaralu bakrenu alku na vratima.

Magnus Rverson otvorio je vrata i mahnuo im da uu. "Nisam vas jo oekivao", rekao je, to je bilo najblie ispricikoju bi on ikada mogao izgovoriti. Kada je zatvorio vrata nastupila je nelagodna tiina.

Glavna je soba poploana ciglom, bijelih zidova, nepravilna i vrsta oblika, a sredinom je dominirao kamin u kojemje treset gorio tiho i plavkasto. Najvanije priznanje stoljeu bila je svjetlea kugla te zadivljujua fotografija sirijskog

binara, snimljena u krupnom planu. Ne raunajui prirunike za pilote, kamenje, koe ili idole donesene s nebeskihputovanja; na kraju krajeva, svaki bi stari pomorski kapetan sauvao svoje suvenire. Na zidovima su bili nizovi knjigakao i mikronamotaji. Veina velikih knjiga bilo je antikna, u dananje vrijeme malo se toga tiskalo na engleskom.

Magnus Rverson stajao je naslanjajui se na tap nainjen od drveta koje nije potjecalo sa Zemlje. Bio je visokovjek, u svojoj mladosti bio je visok dva metra, a ni sada nije bio mnogo nii. Njegova irina i debljina bile su uskladu s visinom. Na licu je strao kran nos, bijela kosa dosezala je do ramena, a bijela brada do prsiju. Podzapetljanim obrvama oi su mu bila malene i ledeno plave. Na sebi je imao starinsku ovdanju odjeu, pletenu vestu iplatnene hlae. Poput udarca bi nakon nekoliko minuta djelovala spoznaja daje njegova desna ruka umjetna.

"Dakle", na kraju je promrmljao na tenom meuljudskom jeziku, "to je mladenka. Tamara Suwito Rverson, ha?Dobrodola, djevojko." U njegovom tonu nije bilo mnogo topline.

Pognula je glavu prema sklopljenim rukama. "Pozdravljam vas skrueno, cijenjeni oe." Bila je Australka, tipinapripadnica visoke klase priprostih ljudi te provincije, finih kostiju, bronane puti, plavo-crne kose i kosih smeih oiju;no njezina ljepota nigdje nije bila uobiajena. Bila je skromno obuena u dugu bijelu haljinu i ogrta s kapuljaom, a

vjenani prsten bio je s monogramom obitelji Rverson.Magnus je pogled odvratio s nje i pogledao sina. "Ker profesora, tako si rekao?" promrmljao je na engleskom."Profesora simbolike", rekao je David. Svojim je odgovorom prkosio ocu jer je odgovorio na meuljudskom koji je i

njegova supruga razumjela. "Mi - Tamara i ja - upoznali smo se u njegovu domu. Menije bila potrebna podloga izsimbolike da bih razumio svoje podruje posla i...""Previe objanjavanja", rekao je Magnus suho. "Sjednite."

On sam sjeo je na stolac, a trenutak poslije i David je uinio isto. Sinje tek navrio dvadeset godina, bio je vitakmladi prosjene visine, svijetle puti, otrih, tankih crta, ute kose i oiju plavih poput oevih. Na sebi je imao tunikusa znakom gravitacije kakve su nosili znanstveni novaci. Nosio ju je smeteno, ali ne toliko da bije zamijeniouobiajenom civilnom kouljom.

Tamara je otila u kuhinju i poela pripremati aj. Magnus ju je ispratio pogledom. "U svakom sluaju, djevojka jedobro odgojena", progunao je na engleskom. "Pretpostavljam daje njena obitelj u najmanju ruku pogana, valjda nisu

jedni od onih dananjih ateista. I to je ve neto."

David je osjetio kako se godine provedene na otoku samo u drutvu oca udovca vraaju svom teinom. Uguio jeljutnju i rekao, takoer na engleskom: "Nisam mogao nai bolju priliku. ak gledano s nekog odvratno praktinogstajalita. Ne samo to se nisam oenio u obitelj tehniara ... To bi ti vie odgovaralo? Tehniki rang zaradit uvlastitim nastojanjima!"

"Ukoliko ostane na Zemlji", rekao je Magnus. "Tko uope primjeuje kolonijalce?""Tko primjeuje Zemljane, izmeu deset milijuna drugih ?" odrezao je David. "Na novom planetu, na Rami, ovjek

moe biti ono to jest. Te glupe nasljedne razlike vie nisu vane!""I ovdje ima dovoljno soba", rekao je Magnus. "Kao djeak nikad se nisi alio daje Skula prenapuena. Ba

suprotno!""A ivot sam trebao provesti s nekom nepismenom krankom miiava lica, iz obitelji ribara koju bi mi ti izabrao i

tako bih odgojio jo nekoliko doivotnih slugu Protektoratu!"Rijei su jednostavno izletjele iz Davidovih usta prije no to je promislio. Zbunjen, ekao je oevu reakciju. Bio je to

ovjek koji gaje tjerao van na hladnou ili bez veere u krevet, u petnaest od njegovih dvadeset godina. Teoretski,

odrastao sin bio je slobodan od sviju, osim od ugovornih vrhunskih gospodara ili bilo kojeg generala koji je imao tituluZatitnika. U praksi to nije bilo tako jednostavno. David je znao da nikada ne bi odluio emigrirati bez Tamarinenenametljive i nepokolebljive odlunosti da ovrsne njegovu volju. Vjerojatno se nikada ne bi oenio njome protivoeve volje, da njezin otac nije bio vie nego sklon tom braku. vrsto je stegnuo istroene naslone svog stolca.

Magnus je uzdahnuo. Posegnuo je za lulom i duhanom. "Radije bih da ostane na Zemlji", rekao je iznenaujueblago. "Kad karantena nad Washingtonom 5584. godine bude obustavljena, ja u biti mrtav."

David je zautio. Ti stari sijedi varalice, pomislio je, zar zaista misli da me moe tako upecati-"lonako ne bi bio stalno najednom otoku", rekao je Magnus. "Zato sam potroio svu svoju uteevinu da bi moji

sinovi zavrili Akademiju? Zato da budu astronauti, kao to sam to i ja bio, a prije mene moj otac i moj djed. Zemljanije zatvor. Zemljani mogu otii onoliko daleko koliko daleko su otili najudaljeniji brodovi. Kolonije su rupe. Kada

jednom ode tamo ivjeti vie se nikada nee ovamo vratiti. ""Kao da se i imam emu vraati?" rekao je David. Nakon par trenutaka pokuao je nespretno zagladiti stvari: "Oe,

ja sam posljednji. Svemir ih je sve progutao. Radijacija je ubila Toma, meteor Neda, Eric je sam postao zvijezda

padalica, lan se nikada nije vratio gdjegod daje otiao. Zar ne eli barem kroz mene sauvati svoju krv?""Znai ti zapravo eli zatititi svoj ivot?"


5/44

5

"ekaj malo! Zna i samo koliko opasan moe biti novi planet. Zbog toga se i stavljaju inicijalni stanovnici podtridesetogodinju potpunu karantenu. Ako misli da sam ja -"

"Ne", rekao je Magnus. "Nisi ti kukavica, Davy, kada su u pitanju stvari fizike prirode. Iako, kada su u pitanju ljudi... Ne znam kakav si zapravo tada. To ne zna ni ti. Pokuava li pobjei od ljudi kao to si pokuao pobjei od Jehove?Na Rami nema toliko ljudi kao na Zemlji, nema potrebe raditi istovremeno za i protiv njih, kao to je to sluaj na brodu- dakle." Nagnuo se naprijed dok je lula tinjala u njegovoj plastinoj ruci. "elio bih da bude astronaut, da, naravno.

Ne mogu diktirati tvoj izbor. Ali kada bi barem pokuao, samo jednom, tako da moe doi natrag i iskreno mi rei danisi roen za zvijezde i otvorenost neba - da li razumije? Tada bih te mogao pustiti na taj tvoj prokleti planet. Ne prijetoga. Inae nikada neu znati u kolikoj sam mjeri dopustio da prevari samoga sebe."

Izmeu njih spustila se tiina. uli su vjetar kako hui pod strijehom i udaljeno udaranje mora.David je napokon polako rekao: "Znai zato si... da. Da li si ti dao moje ime tehniaru Maclarenu za onu ekspediciju

na mranu zvijezdu?"Magnus je kimnuo. "Od svojih prijatelja iz Odbora uo sam daje Maclaren skrenuo 'Kri' s orbite. Neki od njih jako

se protive tome. Naposljetku, to je prvi brod koji je poslan direktno prema zaista udaljenom cilju. Udaljio se od Zemljevie od bilo kojeg broda prije njega, to je poput prekidanja tradicije." Slegnuo je ramenima. "Bog zna kada e bilo tkodospjeti do Alpha Crucisa. Ali uviam da je Maclaren u pravu. Alpha je moda zanimljiva trostruka zvijezda, aliohlaeno sunce mnogo vie znai znanosti. Kako bilo, potegao sam par veza. Maclarenu je potreban ovjek sa znanjemgravitacije kako bi mu pomogao u prikupljanju podataka. Mjesto je tvoje ako ga eli. "

"Ne elim", rekao je David. "Koliko bismo dugo bili odsutni? Mjesec, dva? Planirao sam sljedei mjesec odabrati

svoj posjed na Rami.""Osim toga, u braku si tek nekoliko tjedana. Oh, da. Razumijem. Ali na Ramu moe otii im se vrati, bit enekoliko valova migracije. Na brodu e imati plau, plus istraivaki bonus, neto vrijednog iskustva i", sarkastino jezavrio Magnus, "moj blagoslov. U suprotnom moe iste sekunde otii iz ove kue."

David se zgrbio na svom stolcu kao da se naao oi u oi s neprijateljem. uo je kako se Tamara polako kree unepoznatoj kuhinji, vjerojatno prilino uplaena starim divljakom. Ukoliko on ode u svemir ona bi morala ostati ovdje,vezana obiajem koji je bio jedan od lanaca to su ih eljeli zbaciti odlaskom na Ramu. I za nju je to takoer bilanevesela budunost.

Pa ipak, mislio je David, sumorno lice pred njim jedne mu je proljetne noi pokazivalo put neba, izgovarajui muimena zvijezda.

3Drugi ovjek, Ohara, bio je dvije treine crnac. Napokon, njegova je panja popustila. Pomaknuo se neoprezno i

Seiichi Nakamura gaje udario stopalom, stoje izazvalo odobravanje publike. Uvidjevi svoju priliku Nakamura sezaletio, zadobio kontrolu nad Oharom od struka nadolje tako to je sjeo na njega i primijenio zahvat davljenja. Ohara sepokuavao osloboditi, ali su ga izdala plua gladna zraka. Udario je o strunjau par trenutaka nakon to je izgubiosvijest. Nakamura gaje ispustio i ostao ekati u unju. Napokon je Ohara ustao, a isto je uinio i pobjednik. Obojica suodvezali svoje pojaseve i poklonili se jedan drugome. Voditelj samostana koji je imao ulogu komentatora promrmljao

je nekoliko rijei kojima je zakljuio borbu. Natjecatelji su sjeli, zatvorili oi i za trenutak je soba bila ispunjenameditacijom.

Nakamura nije uivao u pobjedi samoj po sebi. Veselio se ljepoti savrenog okreta, kako divna igraka moe bitiljudsko tijelo kada zna kako umjetniki u zrak baciti osamdeset kilograma koji se tome opiru! Ali znao je daje ak i tozapravo bila slabost duha. Judo je vie od sporta, on bi trebao biti svretak stvari: idealno, bio je fiziki oblik meditacijeprema naelima ena.

Zapitao se hoe li ikada dostii taj ideal. Pobunjenik u njemu na trenutak je pomislio da je pitanje je li itko ikadadosegao tu razinu ... No bila je to samo bezvrijedna pomisao. Nositelj crnog pojasa petog stupnja trebao bi prestati u

sebi lajati na one koji su bolji od njega. A sada dosta o sebi. To je samo njegov um odraavao napetost natjecanja, anapetost je oduvijek bila neprijatelj. Njegova sklonost matematici dovela gaje do toga da vizualizira energetska polja iljudsku duu kao diferencijalnu koliinu dX (gdje je X bila funkcija s nepoznatim brojem varijabli). Ta se slika pojavilatako da su mali odsjeci akcije nestajali kako bi velika polja mogla kliziti jedno preko drugoga i - koja je bila poeljnaanalogija? Morat e jednom raspraviti o tome s nadstojnikom samostana, inilo mu se to previe jasnim da bi mogloodraavati stvarnost. Sada bi bilo bolje da meditira nad jednim od tradicionalnih paradoksa: zamisli buku koju stvarajudvije ruke dok pljeu, a tada buku koju stvara jedna ruka dok pljee.

Nadstojnik samostanaje progovorio. Nekoliko mu se natjecatelja na strunjai poklonilo, zatim su ustali i otili natuiranje. Publika, koja se sastojala od sveenika u utim ogrtaima i grupe ljudi iz grada, ustala je s jastuka i veselo semotala okolo.

Kada je Nakamura iziao, njegovo nisko krupno tijelo bilo je obueno u sivo jednodijelno odijelo. Ugledao jenadstojnika kako razgovara s Diomedom Umfandom, zapovjednikom lokalne posade Protektorata. Priekao je da gaprimijete. Tada se uvuena daha naklonio s potovanjem.

"Ah", rekao je nadstojnik. "Predstava koja je izazvala najvie divljenja veeras.''"Nije to nita, potovani gospodine", rekao je Nakamura.


6/44

6

"to ste ... da. Zaista. Odlazite sutra, arne?""Tako je, uitelju. Odlazim 'Junjakim Kriem' u ekspediciju na tamnu zvijezdu. Neizvjesno je koliko u biti

odsutan." Nasmijao se skromno, kako je zahtijevala pristojnost. "Uvijek postoji mogunost da se osoba koja odlazi natakvo putovanje ne vrati. Mogu li skrueno upitati asnog nadstojnika da -"

"Naravno", rekao je starac. "Tvoja supruga i djeca uvijek e biti pod naom zatitom, a tvoje emo sinove obrazovatiovdje ukoliko za njih ne naemo bolje mjesto." Nasmijeio se. "Ali tko moe sumnjati da se najbolji pilot na Saraiju

nee vratiti kao osvaja?"Razmijenili su ritualne komplimente. Nakamura se otiao oprostiti s prijateljima. Doavi do vratiju primijetio jevisoku, u plavo obuenu osobu kapetana Umfanda. Naklonio mu se.

"Vraam se sada u grad", rekao je asnik gotovo ispriavajui se. "Mogu li zamoliti za zadovoljstvo da mi sepridruite?"

"Ukoliko ova nevrijedna osoba moe bar na trenutak odvratiti panju asnom kapetanu."Izali su zajedno. Bili su u dijelu budistikog samostana dva do tri kilometra izvan grada zvanog Sua. Cesta to je

prolazila poljima itarica, sada je bila prazna jer su gledatelji jo pili aj pod crvenim krovom samostana. Nakamura iUmfando neko su vrijeme hodali u tiini; iza njih nenametljivo su se kretali kapetanovi tjelohranitelji s pukama naramenima.

Capella je odavno zala. Njen esti planet, div Il-Khan bio je gotovo u punoj mijeni, ogroman zlatni tit ukraenstotinama boja. Dva druga satelita, ne mnogo manja od Saraija, koji je bio veliine Zemlje i na kojem su ivjeli ljudi,

bila su vidljiva. Samo je nekoliko zvijezda moglo sjati kroz svu tu svjetlost, nisko na grimiznom nebu; polja su bilaokupana jantarnom svjetlou, svjetla Sue nejasno su sjala u daljini. Tragovi meteora ispresijecali su nebo, kao da jenetko pisao po njemu. Na lijevoj strani obzorja izranjala je neoekivano planina s vrhovima pokrivenima snijegom.Mjeseeva ptica drhtavo je pjevala, kukci su joj odgovarali, vjetar se poigravao klasjem ita. Bili su to jedini zvukoviizuzimajui odjek njihovih nogu po ljunku."Divan je ovo svijet", promrmljao je Nakamura.

Kapetan Umfando slegnuo je ramenima. Njegovo se lice boje slonovae nakrivilo. "Volio bih daje drutveniji.""Vjerujte mi, gospodine, bez obzira na politike razlike, nema neprijateljstva prema vama osobno i vaim ljudima - ""Ma dajte", rekao je asnik, "nisam toliko naivan. Sarai je poeo zazirati od nas jer smo vojnici i sakupljai poreza za

Zemlju, gdje obinim kolonistima nee biti doputeno ni da ju samo posjete. Ti e osjeaji uskoro prevladati i meuvojnicima. Meni su se rugali, a djeca su na mene bacala blato ak i kad nisam bio u uniformi."

"To je stvarno za aljenje", rekao je Nakamura nelagodno. "Mogu li vam ponuditi svoju ispriku u ime mojeggrada?"

Umfando je slegnuo ramenima. "Nisam siguran da ima mjesta isprici. Nisam morao svoju karijeru graditi u vojsciProtektorata. injenica jest da Zemlja izrabljuje svoje kolonije. Postoje mnogi izgovori i eufemizmi, ali to je ipakizrabljivanje."

Razmiljao je trenutak i tada zapitao gotovo oajno: "A to drugo Zemlja moe uiniti?"Nakamura nije odgovorio. Jo su neko vrijeme nastavili hodati u tiini.Umfando je napokon rekao: "elio bih vam postaviti nepristojno pitanje." Kada skrueno lice do njega nije pokazalo

tragove oklijevanja, nastavio je. "Da ne gubimo vrijeme na skromnost. I sami znate da ste jedan od najboljih pilota uCehu, svaki pilot Kapelanskog Sustava to jest - mora biti! - ali vi ste taj kojeg trae kada se stvari zakompliciraju. Biliste na mnogo istraivakih misija u novim sustavima. To vas nije uinilo bogatim, ali vas je uinilo jednim odnajutjecajnijih ljudi na Saraiju. Zato se vi prema meni ponaate kao prema ljudskom biu?"

Nakamura se ozbiljno zamislio. "Politika mi se ne ini dovoljno vanom da bismo se oko nje svaali.""Shvaam." Pomalo posramljen, Umfando je promijenio temu razgovora: "Mogu vam sutra organizirati vojni

transport do Bate, ukoliko elite. Odbacit e vas do stanice. "

"Hvala vam, ali ve sam organizirao prijevoz redovnim inter-satelitskim brodom.""Uh ...jeste li zatraili posao na 'Kriu'?"

"Ne. Ve sam sluio na njemu nekoliko puta, naravno, kao i svi ostali. Dobar brod. Sada ve malo zastario, ali dobroi ispravno napravljen. Ceh mi je ponudio ovaj posao i, s obzirom da nisam imao drugih obveza, prihvatio sam."Ponude Ceha bile su zapravo zadaci astronautima nieg ranga, Umfando je to znao. ovjek Nakamurinog ugledamogao je to odbiti. Ali moda se takav ugled stjee upravo time da nikada ne odbije posao."Oekujete li kakve neprilike ?" upitao je.

"Nikada ne moe biti siguran. Velike pogreke treba predvidjeti. Potpuno oputen, i ovjek koji nita ne oekuje,spremanje za svaki dogaaj: prije nego to reagira ve ima odgovarajui stav.""Ha! Moda bi judo trebao biti obvezatan za sve pilote.""Ne. Ne vjerujem da se prisilom moe nauiti umjetnost."

Nakamura je ugledao svoju kuu. Bila je na kraju grada, napola skrivena zemaljskim bambusom. Puno je vremenaprovodio u vrtu koji je okruivao kuu; mnogi posjetitelji njegov su vrt smatrali prekrasnim. Uzdahnuo je. Draesna

kua, dobra i vjerna supruga, etvoro obeavajue djece, zdravlje i uspjeh ... to bi vie od toga ovjek mogao traiti?Sam je sebe uvjeravao da su njegova sjeanja na Kvoto izblijedjela, Zemlju je napustio kao mali djeak. Miran i


7/44

7

nenapuen Sarai zasigurno je nudio mnogo vie od onoga to je stara izmuena Zemlja mogla pruiti ak i svojimvrhovnim gospodarima. Usprkos tome, ponekad se ujutro budio sa zvukovima zvona iz hramova Kvota to su mu joodzvanjali u uima.

Zastao je pred vratima. "Hoete li uiniti ast mojoj kui i popiti aj u njoj ?" upitao je."Ne, hvala", rekao je Umfando gotovo grubo.'Imate obitelj s kojom se ... trebate oprostiti. Vidjet emo se kada -"Plamen je proitao nebom. Na trenutak se Il-Khan izgubio u njegovom plavetnilu. Uareni meteor udario je negdje

meu planine. Sloj iste razbjenjele energije svijetlio je nad vrhuncima. Dim i praina uskovitlali su se i trenutakkasnije dolinom se razlijegala grmljavina.Umfando je zazvidao. "Ovo je bilo strano!"

"A ... da ... stvarno neobino ... da, da." Nakamura je neto promrmljao, nekako se uspio nakloniti i suzdrati da nepotri pu-teljkom do svoje kue. Dok je hodao poeo se tresti.

Bio je to samo meteor, sam je sebi rekao uzbueno. Samo meteor. Prostor oko ogromne zvijezde kao stoje Capella, anaroito oko njezinog najveeg planeta, zasigurno je bio pun svemirskog smea. Svaki dan na Sarai su padale milijardemeteora. Stotine njih probile su povrinu. Sarai je bio veliine Zemlje, rekao je sam sebi. Sarai je imao oceane,pustinje, nenaseljene ravnice i ume ... zato, kada je ak i na Saraiju vea vjerojatnost da ovjeka ubije grom negometeor i-i-

Oh, Boe moj! zavapio je. Strah me je. Strah me je crnog sunca.Ponovo je kiilo, ali nitko na Krasni na to nije obraao panju. Nosili su lagane nepropusne uniforme i poeljeli

dobrodolicu kii, trenutnom osvjeenju od zasienog vrueg zraka. Nebo su prekrili tanki oblaci, pa je zemlja sjala.

Ponekad bi se oblaci razili, a Tau eti bi razlio zasljepljujue crvenilo kroz plavkaste mase i srebrnkastu kiu.Chang Sverdlov ujahao je u Dvnamogorsk s rogatom ritajuom zvijeri pod sedlom. Bila je to opasna utrka, krozplimne movare i preko ogoljelih vrleti planinskog lanca Cara Nikolaj a IV, ali bio mu je potreban dokaz koji epotvrditi njegovu priu kako je otiao samo u lov. Mukerji, glavni obavjetajac Protektoratove posade bio je sumnjiav,daj Boe da mu mozak istruli.

Dva su vojnika prilazila izdignutim plonikom. Kia je bubnjala po njihovim kacigama i klizila na izbaene puke.Zemaljski vojnici kretali su se u naoruanim parovima ulicom kao stoje bila Trumpet Road: krasnanski bi raner, rudar,traper ili ribar, ohrabren gutljajem votke i eljom da impresionira, bio u stanju potegnuti svoje oruje im bi ugledaoplava lea.

Sverdlov se zadovoljio time da pljune na njihove izme koje su mu bile u razini glave. S obzirom na pljusak to jeprolo neopaeno. Tome je pridonijela i buka, guva, svjetla to su treperila i grmljavina na rubovima grada. Zakvocao

je svom guteru i poveo ga sredinom blata kojeg su nazivali Trumpet Road. Uzbuenje je nadvladalo njegovu ljutnju.Prijavit u se, rekao je samom sebi, iznuditi predujam od banke Ceha i tada provesti est tjedana u banenju koje e se

pamtiti.Skrenuo je na Tigers Avenue i zaustavio se pred jednim prenoitem. Zavezao je gutera, dobacio uvaru kovanicu iuao u prostoriju u kojoj se toilo pie. Kao i obino, bila je puna ljudi i galame. Probijao se ramenima do anka.Vlasnik gaje prepoznao; Sverdlov je bio vrlo visok i vrsto graen mlad ovjek, okrugle glave, podiane kose, debelognosa i malenih smeih oiju na roavom licu. Vlasnik mu je natoio kriglu pia, zainio ga votkom i stavio na ankpred njega. Glavom je pokazao prema stropu. "Rei u joj da si stigao", rekao je i otiao.

Sverdlov se naslonio na ank, jednu je ruku poloio na pitolj dok je drugom drao svoje pie. Kamo sree da mezaista eka neka djevojka na katu, pomislio je. Trebamo li zaista svu tu melodramu ifri, lozinki i elijske organizacije?Promatrao je uzburkanu gomilu gotovo golih mukaraca u prostoriji. ah, kartanje, prianje prostih viceva, natjecanje uindijanskom hrvanju, hvalisanje, dodvoravanje, poetak tunjave: sve su to bili njegovi Krasnanci! inilo senevjerojatnim da bi bilo koje od tih uiju mogao Protektorat unajmiti, ali ipak ...

Vlasnik se vratio. "Ona je ovdje i eka te", nacerio se. Nekolicina mukaraca u blizini grubo je prasnula u smijeh.Sverdlov je gurnuo pie u stranu, zapalio jednu od svojih omiljenih jeftinih cigareta i krenuo stepenicama.

Na kraju hodnika, na treem katu zakucao je na vrata. Glas ga je pozvao da ue. Soba je bila je malena i jednolinonamjetena, a njeni su prozori gledali na ravnu ulicu koja je vodila prema izlazu iz grada i na perjastu ljepotu drvea uduginim bojama. Munje su sijevale kroz kiu koja je padala na Krasni. Sverdlov je prezrivo pomislio: ima li Zemljadunglu i neograniena obeanja na svakom pragu.

Zatvorio je vrata i kimnuo glavom dvojici mukaraca koju su sjedei ekali. Poznavao je debelog Li-Tsunga; drugi,mrav mukarac arapskog izgleda bio mu je nepoznat. Nitko se nije predstavio.

Li-Tsung je podigao obrvu. Sverdlov ree: "Dobro napreduje. Imali su nekih novih potekoa - aerospore su sepoigravale s elektrinom izolacijom - ali mislim da sam smislio rjeenje. Wetlanderi dre nae deke sitima i nemaindicija da ih je itko izdao. Za sada."Mravije mukarac upitao: "Radi se o tajnoj tvornici bombi?"

"Ne", rekao je Li-Tsung. "Vrijeme je da naui te stvari, naroito ukoliko danas naputa sustav. Ovaj je ovjekizravno pomagao u neemu to je mnogo vanije od proizvodnje malenog oruja. Oni rade na proizvodnji

interplanetarnih projektila."


8/44

8

"Za koju namjenu ?" upitao je stranac. "Jednom kad Bratstvo uspije proizvesti modulator materije proi e godine dapojaanje stigne s bilo kojeg drugog sustava. Tada ete imati dovoljno vremena za teko oruje." Upitno je pogledaoSverdlova. Li-Tsung je klimnuo. "Zapravo", rekao je mravi ovjek, "moja divizija pokuava organizirati stvari tako danajblie snage Protektorata budu daleko na Zemlji. Istovremena revolucija na dvanaestak planeta. Tako bi prola baremdva desetljea prije nego svemirski brodovi stignu na Tau eti."

"Ah", promrmljao je Sverdlov. Svoje dlakavo tijelo smjestio je u stolac. Njegova tanka cigareta strala je u smjeru

mravog ovjeka."Jeste li ikada pomislili da Zemljani nisu budale? Modulator materije za Tau Ceti sustav nalazi se na Mjesecu Dva.Naravno. Ili emo ga se domoi ili emo ga unititi. Ali, je li to jedini primopredajnik u blizini?"

Mravi se ovjek zagrcnuo. Li-Tsung je promrmljao: "Ovo nije vezano uz mjesto. Ljudi na Zemlji ve su dovoljnopreplaeni da se dre podalje. Ali, zapravo, Zatitnik je budala ukoliko nema barem jedan asteroid na neuobiajenojputanji, s dobro zatienim modelatorom na sebi. Samo nekoliko sati nakon proglaenja neovisnosti, na naem nebumoemo oekivati brodovlje. Moramo biti pripremljeni za borbu!"

"Ali..." rekao je mravi ovjek, "ali to znai da e nam trebati vie godina nego li sam mislio da bismo bili spremni.Nadao sam se ..."

"Centurijanci su se prerano pobunili, prije etrdeset godina", rekao je Li-Tsung. "Nemojmo nikada zaboraviti pouku.elite li da se na vama izvri lobotomija?"

Na trenutak je zavladala tiina. Krovom je bubnjala kia. Dolje na ulici nekolicina rendera koji su se upravo vratili sUplandsa organizirala je improviziranu borbu gutera.

"Dakle", napokon je rekao Sverdlov. "Bolje je da me nema ovdje.""Ali trebao bi ostati", rekao je Li-Tsung. "Navodno si u posjeti dami, sjea se?"Sverdlov je nestrpljivo zafrktao, ali je posegnuo za ahovskim figurama. "Tko e odigrati jednu kratku partiju

samnom?""Jesu li svjetla toliko privlana ?" upitao je Li-Tsung.

Sverdlov je opsovao. "Proveo sam gotovo itav svoj odmor lovei ikarom gore na Caru", rekao je. "Tjednima u bitina Thovu ili jo gore na Krimchaku, Cupri ili Beltu jer Thovo barem ima naselje. Tamo u moda provesti i mjesece!Dopustite mi stoga da se prvo malo opustim."

"Zapravo", rekao je Li-Tsung, "tvoj sljedei zadatak ve je odreen i ne radi se ni o jednom mjestu koje sispomenuo. Nalazi se izvan sustava." U javnosti, on je bio nii slubenik u lokalnoj podrunici astronautikog Ceha.

"to?" Sverdlov je opsovao. "elite rei da u mjesecima biti zatoen u nekom smrdljivom brodu u sredinimeuzvjezdanog prostora i..."

"Smiri se, molim te, smiri se. Ne radi se o tome da e biti sam u nekoj samo-za-svaki-sluaj ophodnji. Radi se o

neemu mnogo zanimljivijem. Bit e na XA463, 'Junjakom Kriu'."

Sverdlov se zamislio. Mnogo je puta bio na zvjezdanim letjelicama, ali one ga nisu zanimale. Bio je to samo zadatak,jedan od manje privlanih u ivotu astronauta. Bio je ak na zadatku kada se ulazilo u nove sustave, ali to ga nijeoduevilo. Za te se planete ispostavilo da su otrovni pakao; on je svoju misiju zavrio i vratio se kui i prije nego li jebila zavrena primopredajna stanica, k vragu neka ide njegov udio u proslavi."Ne znam o kojem se brodu radi", rekao je.

"Cilj mu je Alpha Crucis. Ili mu je bio. Prije nekoliko godina, fotografije koje su snimili instrumenti, na Zemlji surutinski analizirali roboti. Postoje neke nepodudarnosti. Uglavnom, neke od udaljenih zvijezda bile su pomaknute sasvog mjesta, Einsteinov efekt mase na svjetlosnim zrakama. Podrobnije istraivanje otkrilo je postojanje slabog izvoradugih radio valova u tom smjeru. Ustanovilo se daje to bio smrtni hropac zvijezde."

S obzirom da je Sverdlov kroz posao upoznao atomsku jezgru, nije mogao a da ne proturijei: "Ne slaem se. Smrtnihropac, kako ste ga vi nazvali, bila bi gravitacijska potencijalna energija, koja bi se oslobaala u obliku radijacije kada

se sve vatre zvijezde ugase. Ali kada je neto toliko hladno moglo bi emitirati samo udaljene radio frekvencije ... Ja bihrekao da se radilo samo o nekoj vrsti turbulencije u atmosferi. Ta zvijezda ne umire, ona je ve mrtva."

"Ne znam", slegnuo je ramenima Li-Tsung. "Vjerojatno nitko ne zna. Stoga je zadatak ove ekspedicije da odgovorina takva pitanja. Za sada su odustali od Alpha Crucisa i usporili brod prema toj mranoj zvijezdi. Sada stie tamo.Sljedea posada e obaviti poetna ispitivanja. Ti si inenjer."

Sverdlov je teko udahnuo dim svoje cigarete. "Zato ja ?" protestirao je. Ja sam meuplanetarni ovjek. Osim onihprokletih meuzvjezdanih putovanja nikada nisam niti bio u sustavu Tau eti."

"Moda je i to jedan od razloga zato si izabran", rekao je Li--Tsung. "Ceh ne voli da su mu ljudi previeprovincijalnih pogleda."

"Zasigurno", rekao je Sverdlov podrugljivo. "Mi kolonijalci moemo putovati gdje god elimo, osim na Zemlju.Samo nai proizvodi putuju na Zemlju bez posebnog odobrenja."

"Nije potrebno da nas ubraja u Bratstvo neovisnosti", rekao je suho mravi ovjek.Sverdlov je stegnuo zube i stisnutih usana rekao: "Na brodu e biti Zemljana, tono? To je izazivanje problema,

staviti me u posadu zajedno s nekim Zemljaninom."


9/44

9

"Bit e vrlo pristojan i spreman na suradnju", rekao je Li--Tsung otro. "Postoje i drugi razlozi zato si izabran. Nemogu ti puno vie rei, ali sigurno zna da u Cehu imamo svoje pobornike, ak i pripadnike ... na viem nivou! Postojimogunost da se na crnoj zvijezdi naui neto to moe biti vojsci vano. Tko zna? Neto o energetskim poljima - ili,upotrijebi svoju matu. Ne moe tetiti da u posadi bude pripadnik Bratstva. Moda od toga bude neto dobro. Kad sevrati, podnijet e mi izvjee."

"Dobro, dobro", progunao je Sverdlov. "Pretpostavljam da u uspjeti izdrati mjesec ili dva sa Zemljanima."

"Uskoro e dobiti slubene naredbe", rekao je Li-Tsung. Pogledao je svoj sat. "Mislim da sada moe krenuti, naglasu si kao, hm-m, brzi radnik. Uivaj.""I nemoj se napiti pa raspriati", rekao je mravi mukarac.

Sverdlov je zastao na vratima. "Neu", rekao je. "Da sam to ikada uinio sada ne bih bio meu ivima."Odbor je rezervirao prijevoz prvog razreda svim lanovima ekspedicije, to bi u sluaju putovanja na Mjesec znailo

putovanje izravnim trajektom jednom gravitacijom itavo vrijeme. Stojei kraj prozora za promatranje, s netaknutimpiem u ruci, David Rverson primijetio je: "Znate, ovo je tek trei put da sam izvan Zemlje. I dva puta ranije mijenjalismo brodove kod Satelita i putovali slobodnim padom veinu vremena."

"Zvui zabavno", rekao je Maclaren, "morat u to jednom pokuati.""Vi ... s obzirom na svoj posao ... mora da prilino esto putujete na Mjesec", rekao je Rverson srameljivo.Maclaren je kimnuo glavom. "Opservatorij na planini Ambar-zumian, u Daljini. Jo uvijek postoji neto praine i

dima koji nam smeta, naravno, ali dopustit u puristima da odu do Plutonovog Satelita i donesu mi svoje ploe.""I ... Ne. Oprostite mi. " Rverson je odmahnuo svojom plavom glavom.

"Nastavite. " Maclaren, sjedei u velikom naslonjau ponudio gaje cigarama. inilo mu se da poznaje Rversonov tipovjeka, ozbiljan, nadaren, ambiciozan, ali uplaen od same pomisli na neiji naslijeeni tehniki rang. "Nastavite",pozvao gaje. "Nije me lako posramiti."

"Samo sam se pitao ... tko je platio sva vaa putovanja ... opservatorij ili -""Veliki preci! Opservatorij!" Maclaren je zabacio glavu i nasmijao se oputenou ovjeka koji nikada nije bio

primoran biti pretjerano oprezan. Njegov je smijeh nadglasao tihu glazbu i razgovor, tako da su svi na trenutak zastali."Dragi moj stari kolega", rekao je Maclaren, "ne samo da sam plaam putovanja, ve se od mene oekuje i da dajem

velikodune priloge za trokove institucije. U najmanju ruku", rekao je , "to radi moj otac. Ali otkud bismo inaesmogli novac za istraivanja? Ne moemo ga traiti od niih slojeva ljudi, znate. Oni ga nemaju. Ljudi viih slojeva vesu maksimalno optereeni davanjima. A Protektorat se zasniva na tehnikom rangu koji slui, ali ne plaa. Bilo kakobilo, tako je u teoriji, ali u praksi, naravno, mnogi od njih ne ine niti jedno. Ali kako bismo drukije poduprliapstraktnu znanost nego pokroviteljstvom? Zahvaljujui Snagama za ljudski snobovski instinkt, to odrava oboje naivotu, istraivanja i umjetnost. "

Rverson je izgledao zbunjeno, pogledao je unaokolo kao da oekuje istog trenutka hapenje, konano se sagnuo doruba stolca i rekao gotovo aptom: "Da, gospodine, da, znam, naravno, samo nisam bio ba ...toliko upoznat spojedinostima ...financiranja."

"Ha? Ali kako vam je to moglo promai? Vi ste obuavani za znanstvenika, zar ne?"Rverson je gledao Zemlju, njezinu ljepotu to se protezala zvijeem. "Ja sam astronaut", rekao je crvenei. "Ali u

posljednjih nekoliko godina vie me zanimala znanost o gravitaciji, stoga sam se morao usredotoiti da ostanem ukorakna tom podruju tako da ... dakle ... takoer, planirao sam emigrirati pa me stoga nije zanimalo ... Kolonijama supotrebni struni ljudi. Mogunosti..."

Pionirstvo je neograniena mogunost postati najveom abom, a pritom osigurati dovoljno malenu lokvu, pomislioje Maclaren. Ali naglas je pristojno upitao: "Gdje?""Rama. Trei planet Washingtona 5584."

"Hm? O, da. Novi planet, GO patuljak. Koliko je on udaljen odavde?""Devedeset i sedam svjetlosnih godina. Rama je upravo prola petogodinje istraivanje." Rverson se nagnuo naprijed,

gubei srameljivost u naletu entuzijazma. "Zapravo, gospodine, Rama je do sada najsliniji Zemlji pronaen planet.Biokemija mu je toliko slina Zemljinoj daje mogue jesti neke on biljaka koje tamo rastu. A ima i klimatske zone,oceane, ume, planine, jedini veliki mjesec..."

"I trideset godina izolacije", rekao je Maclaren. "Osim glasa nema nita to bi te povezivalo sa svemirom."Rverson je ponovo pocrvenio. "Je li to uistinu toliko vano ?" upitao je napadno. "Gubimo li time ita znaajno?""Pretpostavljam da ne", rekao je Maclaren. Moda svoje ivote, pomislio je. Sjeate li se kuge na Novom Kamiru.

Ili vae djece - mutacija virusa pojavila se na Gondwani. Pet godina nije dovoljno da bi se upoznalo planet:tridesetogodinja karantena je promatraki minimum. I, naravno, postoje oitije i spektakularnije stvari, koje uglavnomubijaju koloniste, bez prijetnje ljudskoj rasi. Oluje, potresi, movare, vulkani, meteori. Kumulativna trovanja. Divljezvijeri. Neoekivani poluinteligentni domoroci. Usamljenost, otuenost, ludilo. Nije udno da kolonije koje preivestvaraju vlastite kulture. Nije udno da o Zemlji poinju misliti kao o parazitu koji poiva na njihovim herojskimleima. Naravno, sa deset milijardi ljudi i velikim dijelom nekad plodne zemlje koju je sterilizirala radijacija, Zemljanije imala velike anse.

Ono to mene zanima jest zato netko uope emigrira? Pouke su dovoljno stravine; zato ih inae razumni ljudi,poput ovog mladia ovdje, odbijaju prihvatiti?


10/44

10

Naglas je rekao: "No dobro." Pozvao je konobara. "Natoite nam ponovo, hajde - hajde."Rverson je zastraeno gledao u izvjee koje je drugi ovjek ovjerio otiskom prsta. Nije se mogao suzdrati:

"Putujete li na Mjesec uvijek prvim razredom?"Maclaren je u usta stavio novu cigaretu i uzeo svoj upalja. Osmijeh mu se iskrivio. "Vjerujem daje tako", odgovorio

je, "cijeli svoj ivot putujem prvim razredom."Brod je zaokrenuo bez da se pie u rukama njegovih putnika prolilo i spustio se u luku Tycho. Maclaren se nesvjesno

prilagodio gravitaciji Mjeseca, Rverson je malo pozelenio i progutao tabletu. Bez obzira na trenutnu nelagodu, Rversonje bio smeten samim hodanjem hodnikom do stanice jedno trane eljeznice. Putnici treeg razreda bili su podvrgnutislubenoj gnjavai: sigurnosna pravila, ekanje u redovima, prijavljivanje u hotele. Za nekoliko minuta ponovo senaao na mekim jastucima, gledao je kroz kristalne ploe u nazubljene vrhove velianstvenih planina.

Kada je vlak krenuo, svoje je ruke vrsto stisnuo, iracionalno preplaen. Trebalo je vremena da otkrije uzrok tome:duh Boga njegova oca napuhan od ponosa.

"Idemo jesti", rekao je Maclaren. "Ovaj sam vlak izabrao zloesto namjerno. Dovoljno je spor da bismo mogliuivati u jelu dok putujemo, a ef kuhinje veoma predano priprema won-ton kamenice.""Nisam ... nisam gladan", promucao je Rverson.Maclarenovo tamno, iskrivljeno lice bljesnulo je smijekom.

"Zato postoje kokteli i predjela, deko. Nakrcaj se. Ukoliko je istina ono to sam uo o dubokom svemiru, slijedinam gadan mjesec ili dva.""Znai li to da nikada niste bili na meuzvjezdanom brodu?"

"Naravno da nisam. Nikad u svom ivotu nisam bio dalje od Mjeseca. Zato bih uinio tako smijenu stvar?"Maclarenov je ogrta treperio poput vatre dok je iao prema mjestu gdje e veerati. Ispod svjetlucave bijele tunikeprovirivale su miiave i bezdlake noge, sve dolje do izama od obraene koe. Naherena beretka na njegovoj glavibila je jasan dokaz drskosti. Rverson je osjetio ogorenost dok je hodao sjetno za njim u svom sivom jenodijelnomodijelu. Za kojeg sam se vraga dao odvui od Tamare? Razlikuje li ovaj paun masu od svitka na tlu? Unajmio igraku,to je sve, jer se za neko vrijeme zasitio vina i ena ...A Tamara je zatoena na stijeni s onom starom zvijeri koja mrziak i zvuk njena imena!"

Kad su sjeli za stol Maclaren je nastavio: "Ali ovo je predobra prilika da bih je propustio. Prole sam godine naiaona matematiara i izazvao ga na Schrodingerovu jednadbu mislim na Sugimotovu relativistiku verziju. Yuenzahtijeva previe za moj ukus, kako bilo, on ju je preradio za kvantitete koje se tiu tamne zvijezde, vrlo visoke mase igravitacije itd. Njegovi rezultati naveli su nas na pomisao da bi takvo tijelo prelo u sasvim novi stupanj degeneracije

jezgre.Jedan ogroman neutron? Dakle, moda je to prefantastino, ali razmislite..."

I dok su se vozili jednotranom eljeznicom prema Tamnoj strani, s Maclarenom je sasvim napustio meuljudskijezik. Rverson je uspijevao pratiti njegovo izlaganje ak i dok je piskarao po jelovniku, ali Maclaren je ve govorio oneem drugom, naznaivi to samo openito. Dva sata kasnije Rverson je zakoraio na tlo Tamne strane, dok mu se uglavi vrtjelo.uo je ve o divovskim instalacijama to su ispunile krater Yukawa i irile se ravnicom oko njega. Tko nije uo za

njih? Ali sve stoje vidio prilikom svoje prve posjete bila je ogromna dvorana, dugi tunel i mnogo uniformiranihtehniara. Bojaljivo je izrazio svoje razoaranje Maclarenu. Novozelananin je klimnuo glavom: "Tono. Mnogo jevie romantike, vei je osjeaj prijeene udaljenosti i mnogo ljepi krajolik jednog poslijepodneva u zaljevu nego li uovom skoku od pedeset svjetlosnih godina. Kaem daje putovanje svemirom precijenjeno. Zapravo, uo sam daastronauti vie vole meuplanetarne letove. Dosadne meuzvjezdane strae prihvaaju to kao dio dunosti kada na njihdoe red."

Tu i tamo tunel se granao, znakovi su pokazivali smjerove za Alpha Centauri, Tau eti, Epsilon Erdani, sve su to bilisustavi koji su davno kolonijalizirani. To su bili prolazi za putnike, teret je iao drugim putevima. Ni u jednom tunelu

nije bilo velike guve. Malo je Zemljana imalo prilike poslovno putovati izvan sustava, jo manje ih je putovalo zbogzabave, a naravno, niti jedan kolonijalac nije ovdje mogao doi bez doputenja koje se teko dobivalo. Zatitnik jeionako imao dovoljno problema, nije imao namjeru izloiti matini planet i njegove nemirne milijarde stanovnikanovim idejama koje su se raale pod novim nebom ili dopustiti mnotvu kolonijalaca da iz prve ruke vidi u koliko seinferiornijem poloaju nalaze. To je bio pravi razlog zabrane, svaki je obrazovani Zemljanin znao barem toliko.Nepismena gomila progutala je neuvjerljivi slubeni izgovor o trgovakoj politici.

Tuneli koji su vodili prema Siriusu, Procvonu i ostalim dostignutim, ali nekolonijaliziranim sustavima bili su skoropa prazni. Malo je toga stizalo odonud - moda povremeno neki dragulj ili egzotina kemikalija. Ali relejne su stanice itamo postojale zbog veze s korisnijim planetima.

Rversonovo je srce poskoilo kada je proao pored novo postavljenog znaka: bila je to strelica iznad koje je pisaloV/ASHING-TON 5584. Taj tunel e zasigurno biti pun sljedei tjedan!

On i Tamara trebali su biti tamo. No, bit e i kasnijih valova odlazaka. Njegov je prolaz ve bio plaen, tako da nijeimao nikakvih problema prilikom prelaska u drugi dio.

Da bi odrao razgovor, rekao je stisnutih usana: "Gdje su pregrade?""Koje ?" upitao je Maclaren odsutno.


11/44

11

"Sigurnosne pregrade. Prijemnik ponekad otkae, znate. Zato ima ovdje toliko instalacija, a svaki planet ima svojvlastiti stroj za modeliranje materije. Ogromna je koliina energije ukljuena u svaku transmisiju - pa je modeliranjeskuplje od transporta svemirskim brodom. Sasvim mali neraspreni komadi moe otopiti kabinu.""Oh, da. To." Maclaren je dopustio Rversonu da bude razmetljiv oko neega stoje oito, jer mu je bilo nuno potrebnoneto da bi se osjetio sigurnijim. to tako mui ovog klinca? Netko bi pomislio kad ti Odbor ponudi posao naekspediciji vanoj poput ove ... Naravno, to mu je pobrkalo planove o emigraciji. Ali ne znaajno. Nije bilo opasnosti

da e, nekoliko tjedana kasnije kad ode na Ramu, sva mjesta ve biti zauzeta. Ionako tamo nije odlazilo mnogo ljudi."Shvaam na to misli," rekao je Maclaren. "Naravno da su pregrade ovdje, samo su ugraene u zidove i skrivene.Valjda ne misli daje mudro istaknuti moguu opasnost ljudima koji plaaju gotovinom? Neki bi tehniari mogli postatinervozni i izazvati probleme."

"Jednog dana", rekao je Rverson, "smanjit e se potrebna koliina energije i pronai nain da se Frankov tunelreproducira, bolje nego da ga se izrauje. Snimit e uzorak i stvoriti ga iz banke materije. Tada e si svatko moipriutiti putovanje zrakama. Meuplanetarni brodovi, ak zrane i povrinske letjelice vie nee biti potrebne."

Maclaren nije odgovorio. Ponekad je, manje-vie besposleno, razmiljao o neostvarenim mogunostima modeliranjamaterije. Teko je bilo rei bi li besmrtnost bila dobra stvar ili ne. Masovno u svakom sluaju ne! Ionako ih je biloprevie. Ali nekolicina izabranih, kao stoje Terangi Maclaren -je li to uope bilo vrijedno tolikog truda? ak i kad biimao brodove, ah, glazbu, dramu, prekrasne ene i prekrasne spektroskope, ivot bi mogao postati teak.

to se tie prenoenja materije, teina i s tim povezani trokovi imali su korijene u sloenosti signala. Pogledajmoodraslog ovjeka. U njemu ima IO14 stanica, svaka je zasebne strukture koja ukljuuje mnogo bjelanevina

molekularne teine izraene u milijunima. Trebalo bi skenirati svaku od tih molekula, strukturalno ih identificirati,oznaiti njen trenutni energetski nivo i postaviti je u ispravan prostorno-vremenski odnos sa svakom drugommolekulom i sve to obaviti onoliko simultano koliko to doputaju zakoni fizike. Nije mogue rastaviti ovjeka i ponovoga sastaviti u svega nekoliko mikrosekundi, on to jednostavno ne bi preivio. U mnogo manjoj urbi nije moguetransmitirati ni biftek koji bi liio neemu.

Skenirajua zraka nastavila je svoj put, poput energetske otrice. Doticala je svaki atom na koji je naila, kasnije su tiatomi bili modificirani, a te su se modifikacije prenosile u matricu prijenosnika. Ali taje brzina unitavala. Skeniraniobjekt bio je pretvoren u plinovito stanje tolikom brzinom daje samo osciloskop mogao pratiti taj proces. Plin je nakontoga usisan u kabinu destruktora i atomski kondenziran u banku materije; sve do vremena kada e postati putnik iliteret. Znailo je to zapravo daje ovjek umro.

Kada bi bilo mogue snimiti signal koji je uao u matricu prijenosnika bilo bi mogue taj snimak sauvati zauvijek,ponovo kreirati ovjeka i njegovo trenutno pamenje, misli, navike, predrasude, nade, ljubavi, mrnje i strahovetisuama godina kasnije. Bilo bi mogue stvoriti milijarde istih kopija, vie nita ne bi imalo svoju vrijednost. Ili ...kada

bi ugradili uzorke neuronskih tragova, ivotne uspomene u snimljeno tijelo dvadesetgodinjaka, ovjek bi bio ponovoroen i mogao bi ivjeti vjeno!Ali, signal je previe sloen. Istraivanja koja nisu mnogo obeavala, nastavljaju se. Moda e za nekoliko stoljea

otkriti neki trik koji e omoguiti da snime ovjeka ili moda ak Frankov tunel. U meuvremenu, transmisija se moraodvijati simultano sa skeniranjem. Signal odlazi. Vjerojatno e biti nekoliko puta odaslan. Napokon e ga primitieljena prijemna komora. Matrica prijemnika koju napaja umirua jezgra atoma, skupit e plinove, formirati vieelemente, molekule, stanice i snove u skladu sa signalom u mikrosekundama. Proces je iz oitih razloga osmiljen da

koristi energiju: zbog pakiranja djelia rasprene energije u gravitacijskim i magnetskim poljima da bi se oblikovaoovjek (ili govei odrezak, svemirski brod ili proizvod s kolonijalnog planeta). Izaao je iz prijemne komore i nastaviosvojim poslom.

Monoizotopni element je dosta jednostavan signal za snimanje, prisjetio se Maclaren, iako je i tom procesu potrebnomnogo tranzistora. Stoga si ova civilizacija moe priutiti pretjerivanje s metalima - moe, naprimjer, za ispaljivanje

svemirskih brodova upotrebljavati isti merkurij. Ali bez obzira na to, jo uvijek jedemo kruh koji je plod rada rukupriprostih ljudi.

Maclaren je razmiljao je li problem snimanja zaista toliki kao to su to tvrdili fiziari. Nije bilo prvi put da o tomerazmilja, ali nije se puno optereivao time, ivot je ionako prekratak. Nema te vlade koja voli revolucije, audvostruavanje molekula dovelo bi do revolucije kakvu je teko i zamisliti. Zamislite samo kakve bi mjere sigurnostimorale biti na ovakvoj stanici ... inae bi, ak i danas, neki fanatik mogao iz bolnice ukrasti tubu radija i umnoiti ga ukoliini dovoljnoj da sterilizira planet!"Oh, dakle", rekao je poluglasno.

Doli su do posebnog dijela za istraivanja i uli u ured. Bila je tu crvena traka koju je trebalo odmrsiti. Rverson jepustio Maclarena da to napravi, a on je za to vrijeme pokuavao shvatiti kako e uskoro uzorak, koji je zapravo bio onsam, biti utjelovljen u novo oblikovane atome, stotinama svjetlosnih godina udaljene od Ta-mare. Nije to mogaodokuiti. Bile su to samo rijei.

Konano su papiri peatirani. Primopredajnici za i iz meuzvjezdanih brodova mogli su izdrati nekoliko stotina

kilograma odjednom; Maclaren i Rverson krenuli su zajedno. Trenutak su priekali, jer su sigurnosni prekidai na"Junjakom Kriu" bili iskljueni, netko drugi je pred njima odlazio ili dolazio.


12/44

12

"Pripazi na taj prvi korak", rekao je Maclaren. "To je isti med.""to?" Rverson je zatreptao, ne shvaajui.

Strujni krug se zatvorio. Nije bilo nikakvih osjeta, proces je iao prebrzo.Skener je pustio svoj signal u matricu. Matrica je modelirala val koji je prenosio signal. Terminologija je isti

argon, posuen od elektroniara. Nije mogue da postoji "val" kada ne postoji brzina i gravitacijske sile. (Ovo jetonije tumaenje uobiajene tvrdnje da se "gravitacija iri neogranienom brzinom"). Nepojmljive energije uzburkale

su se unutar termonuklearne vatrene komore: nita ih nije nadziralo, nita ih nije ni moglo nadzirati osim energetskihpolja koje su same stvarale. Materija je pulsirala unutar i izvan postojanja same materije, od djelia do kvantuma gamazrake i natrag. Prema zakonima Einsteinove mehanike, s obzirom da kvant nema masu mirovanja, pulsiranje jeuznemirilo geometriju svemira. Ali ne znaajno, gravitacija je slabija od magnetizma ili elektriciteta. Ako ne zbogefekta rezonancije, signal bi se smanjio u "buci" nekoliko kilometara dalje. Bilo je mnogo odailjanja kroz par sekundi,sve dok matrica na "Kriu" nije reagirala. A ipak u odreenom smislu vrijeme uope nije proteklo i nijedanmatematiar koji potuje sebe ne bi "zraku" nazvao tim imenom. Bio je to zapravo signal, jedini signal kojemu je fizikarelativizma dopustila da putuje bre od svjetlosti, a na kraju svega on zapravo nije iao, on je jednostavno bio.

Usprkos popijenoj tableti, Rverson je osjetio kao daje ispustio svoju nutrinu. Zgrabio je rukohvat. Naknadna slikaprijenosne komore dobivala se u spiralnom obliku na kraju prijemne sobe svemirskog broda. Visio je u besteinskomstanju, tisuu milijardi kilometara udaljen od Zemlje.

6

Ispred komore za modeliranje, "iznad" njih za vrijeme ubrzavanja, nalazili su se spremnici goriva i postrojenje zaobnovu zraka. Zatim se prolazilo kroz promatraku palubu, gdje su bili nagomilani mnogi instrumenti i laboratorijskaoprema. Tanki zid na prednjem dijelu broda odvajao je prostorije za boravak: kuhinja, kupaonica, stol, klupe, police,ormarii, sve to nagurano u krug od est metara.

Seiichi Nakamura jednu je nogu leerno ovio oko potpornog stupa, kako ne bi bio noen zranim strujanjem i takonapravio obred od listanja brodskog dnevnika u svojim rukama. Drugima je to dalo priliku da se priberu, a mladiu utekose, Davidu Rversonu to je ini se bilo potrebno. Astrofiziar, Maclaren, uspio je izvesti neuobiajeno prizemljivanjeu vidu slobodnog pada; puio je skupu cigaretu sa Zemlje i uvrnuo svoj patricijski nos osjetivi zadah starog broda,dvije stotine godina kuhanja, znoja i mainskog ulja. Veliki, ruan, mladi inenjer Sverdlov izgledao je mrzovoljno.Nakamura do sada nije upoznao nikoga od njih.

"Dakle, gospodo", rekao je napokon. "Oprostite, morao sam provjeriti podatke koje je unio pilot prije mene. Sadotprilike znam kako stojimo." Nasmijao se uljudnim, skromnim smijehom. "Naravno, svi ste upoznati s pravilima. Pilot

je kapetan. Njegova je dunost upravljati brodom u smjeru koji odredi glavni znanstvenik, gospodin Maclaren. Sve to

mora biti u granicama sigurnosti koje sam odredi. U sluaju moje smrti ili nemogunosti obavljanja dunosti,zapovjednitvo nad brodom prenosi se na inenjera, gospodina Sverdlova, te je potrebno vratiti se kui stoje prijemogue. Da-a. Ali siguran sam da emo zajedno proivjeti ugodnu i pounu ekspediciju."

Osjetio je banalnost svojih rijei. Postojao je zakon, i to mudar zakon, koji je definiran za sluaj da na brodu nemaosoblja koje pripada Cehu. Neki su se piloti zadovoljili time da proitaju zakone naglas, ali Nakamura je oduvijeksmatrao daje to nepotrebno hladna procedura. Jedino ... vidio je zabezeknutost u Ryersonovim oima, podsmijeh uMaclarenovim, nestrpljenje u Sverdlovljevim ... njegov pokuaj da ostvari prijateljsku atmosferu nije ba uspio.

"Neemo djelovati tako formalno", nastavio je u svom neuvjerljivom stilu."Napravit emo raspored kunih poslova i pomagati jedni drugima, je li tako? Dakle, o tome emo kasnije. Sada to

se tie zvijezde, imamo neke okvirne podatke i procjene koje su skupili ljudi iz prethodnih ophodnji. Izgleda da joj jemasa etiri puta vea od mase Sola, radijus joj je jedva dvaput vei od Zemljinog, vjerojatno i manje. Emitira samonie radio frekvencije, a i one su slabe. Ovdje imam kratko oitanje spektra koje bi vas moglo zanimati, dr. Maclaren."

Veliki tamni ovjek posegnuo je za njim. Obrve su mu se podigle. "Dakle ovo je", rekao je, "najneobinija kolekcija

valnih duina koju sam ikada vidio." Iskusnim je oima preletio preko stupaca brojeva. "Izgleda da ima mnogo tripleta,ali linije su tako iroke, sudei prema moguim grekama ne mogu nita tvrditi prije paljivijeg-hm-m." Bacivi pogledna Nakamuru, upitao je: "Gdje se sada nalazimo u odnosu na zvijezdu?"

"Priblino dva milijuna kilometara udaljeni od sredita njene mase. Ona nas privlai, naravno, s obzirom da orbitajo nije oformljena, ali imamo dovoljno vlastite radijalne brzine da -" ,

"Nema veze", uljudnost je spuznula s Maclarena poput tunike. Rekao je djeakim entuzijazmom: "Volio bih dadoemo to je blie mogue zvijezdi. to mislite, koliko blizu nas moete dovesti?"Nakamura se nasmijeio. Imao je osjeaj da e mu se Maclaren dopasti. "Preblizu ne bi bilo razumno. Tamo imameteora."

"Ne oko ove zvijezde!" , uskliknuo je Maclaren. "Ukoliko je fizikalna teorija samo pusti san, mrtva zvijezda je odjeksupernove. Sve tvari koje se nalaze u orbiti u njenoj blizini odavno su se pretvorile u plin.""Atmosfera?" upitao je Nakamura sumnjiavo.

"S obzirom da nema druge svjetlosti koja nas vodi, osim zvijezda, mogli bismo udariti u njen zrak."


13/44

13

"Hm. Da. Pretpostavljam da ga tamo ima poneto. Ali ne duboko, previe je komprimiran da bi bio duboko. Zapravo,radio fotosfera, pomou koje su prijanje ophodnje odredile dijametar zvijezde, trebala bi biti skoro identina rubuatmosfere."

"Bila bi nam potrebna velika koliina reakcijske mase da nas izvue iz njezine sile privlaenja, ukoliko se previepribliimo", rekao je Nakamura. Sa svoga je remena skinuo posebno pomino ravnalo i napravio par kratkih izrauna."Zapravo, ova letjelica ne moe pobjei s udaljenosti mnogo manje od tri etvrtine milijuna kilometara, ukoliko nakon

toga bude preostala razumna koliina mase za manevar. A siguran sam da elite istraiti podruja koja su dalje odzvijezde, je li tako? U svakom sluaju, ja sam spreman prii toliko blizu."Maclaren se nasmijeio. "Dovoljno. Koliko e nam trebati da stignemo?""Predviam tri sata, ukljuujui vrijeme uspostavljanja orbite." Nakamura je pogledao njihova lica. "Ukoliko ste svi

spremni preuzeti dunosti, mislim daje najbolje da odmah krenemo.""Zar neemo prije toga barem popiti alicu aja?" zagunao je Sverdlov.Nakamura je pokazao glavom na Maclarena i Rversona. "Vi, gospodo, molim vas, pripremite aj i sendvie i

donesite nam ih za otprilike devedeset minuta.""ekajte malo!" protestirao je Maclaren. "Tek smo stigli. Nisam jo niti pogledao svoje instrumente. Moram

podesiti -""Budite ljubazni, uinit ete to za devedeset minuta. Dobro, zauzmimo svoja mjesta."Namakura je odvratio pogled od Maclarenovog buntovnikog izraza lica i irokog cereka na Svedlovljevom licu.

Uao je u prednji dio broda i kretao se tako da se rukama potezao uz pomo preki. Kroz prozirnu plastiku vidio je

promatraku palubu kraj koje je proao. Paluba broda bila je sljedea, nakon toga slijedili su prostori za skladitenje itada je uao u glavni toranj.Bio je to mjehur od prozirne plastike, trenutno bez zaslona, jer je jedina svjetlost izvana dolazila od zamagljenih

zvijezda. Plutajui prema komandama, Nakamura je postao svjestan tiine. Bilo je tako tiho. Toliko mnogo zvijezda.Zvijea su bila vidljivo iskrivljena, neka potpuno strana. Pretraivao je kristalnu tamu traei Capellu, ali bila jeskrivena bonom izboinom broda. Nema smisla traiti Sol bez teleskopa, ovdje na pustome kraju poznatog.

Strah od sirove praznine kovitlao se u njegovoj nutrini. Rutinski gaje potisnuo, povezao se prije konzole, provjeriojedan po jedan instrument, obratio se Sverdlovu koji se nalazio na drugom kraju. Njegovi prsti brzo su prelazili tipkamana komandnim instrumentima pravei izraune, u robot je ubacio vrpcu, osjetio je trzaj kad su se iroskopi upalili,okreui letjelicu u poloaj za izbaaj. ak i sada, pri mogunosti ubrzavanja do pola brzine svjetlosti i usporavanja nanekoliko stotina kilometara u sekundi, "Kri" je imao nekoliko tona reakcijske mase merkurija. Ukupna masa,ukljuujui trup broda, opremu i sav ostali teret bila je neto preko kilotone. U skladu s tom njegovom masom,iroskopima je trebalo pola sata da ga u potpunosti zaokrenu.

Dok je ekao, promatrao je ekrane. Ono stoje vidio na njima bilo je vanije od onoga to je vidio kroz ovaj toranj nanosu broda. Nije mogao zamisliti crno sunce. Dakle, to oekuje? pitao je

samoga sebe ljutito. Vjerojatno je nekoliko zvijezda pomraeno, ali ovdje ih ima previe. "Dr. Maclaren", rekao je urazglas, "moete li mi dati radio usmjerenje na cilj, za provjeru?"

"Da, da." Doao je sumoran odgovor. Maclarenu se nije dopadalo to to e morati pokrenuti svoje igrake. Radije biuzimao uzorke spektra, oitavao ionoskope, uzimao uzorke plina i praine izvana u svoj analizator, centimetar pocentimetar. Morao je imati te podatke kada se povuku sa zvijezde.

Nakamurine oi preletjele su brodom prikazanim na ekranu. Star je, pomislio je. Sama nacija koja gaje izgradila viene postoji. Ali dobro je napravljen. ovjekova djela nadive njegove ruke. Iako, stoje ostalo od malenih figurica koje jemoj otac izrez-bario u slonovai kako bi ukrasio nau kuu? Kakvu je priliku moj brat imao za stvaranje prije nego lijesvenuo na mojim rukama? Ne! Iskljuio je misao, poput kirurga koji zatvara venu i obnovio svoje sjeanje na Cvgnus.

Trup broda bio je obavijen pojaanom samozavarujuom plastikom, raspona pedeset metara, njegova glatkoa bila je

naruena otvorima, portovima, otvorima za zrak i slino. Razne palube dijelile su ga na paralelne odjele. Krma senalazila na suprotnom kraju od tornja broda, dok se trup otvarao u prostoriji s naoruanjem. Odande su kretala dvatanka metalna kostura, trideset metara odvojeni, sto metara dugi, poput radio jarbola ili starinskog naftnog tornja.Sastojali su se od dvije serije prstenova, promjera nekoliko centimetara, s pomonim icama i okvirom poput paukovemree, sve to zajedno dralo je ionske akceleratore ugraene u gravitacijsku primopredajnu mreu.

"Ukoliko vam odgovara, napravili bismo pokusni izbaaj u trajanju od deset sekundi, inenjeru Sverdlov", rekao jeNakamura.

Instrumenti su pokazivali odreenu neravnoteu u rasporedu mase unutar trupa broda. Yussuf bin Suleiman, koji jeupravo zavrio svoju ophodnju i vraao se na Zemlju bio je nemaran u vezi s ... ne, nije bilo fer tako razmiljati ...recimo da je imao svoj vlastiti stil pilotiranja. Nakamura je ukljuio pumpe. Merkurij je potekao iz spremnika za gorivoprema tankovima.

Do tada je brod bio okrenut u pravome smjeru i ponovo je bilo vrijeme za usporavanje. "Pripremite se za izbaaj." ...Izvjetaj ... elim jedan-toka-pet-sedam standardnih gravitacija za -" Nakamura je upravljao gotovo automatski.


14/44

14

Brodom je tutnjalo. Teina je dola poput nenadane ake u trbuh. Nakamura je bio oputen, jedino su mu se oimicale, tu i tamo prstom bi dotaknuo neku komandu. Tajna juda, tajna ivota bila je u tome da se svaki dio organizmaopusti, osim onih potrebnih ispunjavanju trenutne zadae. Zato je to bilo tako prokleto teko uiniti u praksi?

Merkurij je prolazio kroz cijevi i pumpe, proao kontrolnu plou uz koju se nalazio Sverdlov, radijacijski zid, ukomoru za ekspanziju i kroz ionizator, i proao poput spreja suncoliko srce termonuklearne plazme. Ukratko, svakiatom bio je podvrgnut gnjevu mezotrona. Tada bi se rascijepio, dajui svoju masu u obliku iste energije, koja bi

odmah stvarala parove proton-antiproton. Magnetska polja odvajala bi ih im su se stvorili: pozitivni i negativnidijelovi kretali su se linearnim akceleratorima. Plazma koja je izravno pretvarala smrt materije u elektricitet, punila jesvaki prsten sukcesivno veim potencijalom. Kada su dijelovi stigli do zadnjeg prstena, putovali su brzinom od trietvrtine brzine svjetlosti.

Pri takvoj velikoj brzim nije bilo potrebno otputati veliku masu. Isto tako nije bila vidljiva dvostruka struja, procesje bio preefikasan za to. Osjetljivi instrumenti moda su otkrili blijede gama obojene mrlje, na velikoj udaljenosti izabroda kako su se suprotni naboji konano pribliavali, ali taj je efekt bio beznaajan.Proces je troio energiju. Morao je. U suprotnome, viak topline otopio bi brod. Plazma je dobavljala energiju koju jespremala. Proces je bio mnogo sloeniji od onoga to bi se moglo opisati s nekoliko rijei, ali ipak manje sloen odonoga to bi inenjer koji je navikao na primitivnije grane znanosti mogao zamisliti.

Nakamura je ponovo obratio panju instrumentima. Provjerio je oitanja i svoje trenutne izraune. "Kri" sepribliavao crnoj zvijezdi u sloenoj spiralnoj krivulji koja je bila rezultanta nekoliko brzina i dvaju ubrzavajuihvektora, to e postati uskoro cir-kularna orbita od 750.000 kilometara.

Postao je svjestan protjecanja vremena kada je mladi Rverson stigao do njega. "Oh", uskliknuo je."aj, gospodine", rekao je mladi srameljivo."Hvala vam. Ah ... stavite to ovdje, molim vas ..." Pravila nisu doputala ulazak bez odobrenja u toranj za vrijeme

izbaaja. "Ne, ne. Molim vas!" Nakamura je mahao rukom, smijui se. "Niste znali. Nije uinjena nikakva teta."Pogledao je Rversona koji je bio pod utjecajem jedne i pol gravitacije, kako podie glavu i gleda strane zvijezde.

Mlijeni put stvorio je hladnu auru iznad njegove glave. Nakamura je upitao blago: "Ovo je va prvi let izvan solarnogsustava, zar ne?"

"D-da, gospodine." Rverson je jezikom polizao svoje usne. Plave oi djelovale su zamagljene, kao da nisu u stanjufokusirati blie od zvjezdane maglice.

"Nemojte -" Nakamura je zastao. Htio je rei: "Nemojte se bojati", ali to bi moglo povrijediti mladia. Umjesto togaje rekao: "Svemir je dobro mjesto za meditaciju. Upotrijebio sam krivu rije, naravno. Meditacija prema enu je mnogovie od pokuaja identifikacije sa svemirom nego stoje to verbalno razmiljanje. Ono to sam htio rei", zastao je, "jesljedee. Neki se ljudi ovdje osjete tako bespomono malenima da se ponu bojati. Drugi pak, znajui da je dom samo

korak udaljen kroz prijenosnik, postaju nemarni i arogantni, njima je svemir tek beznaajni broj. Oba stajalita su krivai ubila su neke ljude. Ali ako mislite o sebi kao o djeliu svega ostalog, svih sila koje su oblikovale sunca, shvaate?""Nebesa odraavaju slavu Boga", proaptao je Rverson, "i nebeski svod je rad njegovih ruku ... Zastraujua je stvar

nai se u rukama samoga Boga."Nije sluao, a Nakamura nije razumio engleski jezik. Pilot je uzdahnuo. "Mislim da bi bilo najbolje da se sada vratite

natrag na promatraku palubu", rekao je. "Dr. Maclaren bi vas mogao trebati."Rverson je klimnuo glavom i krenuo natrag.

Propovijedam teoriju koja je dobra, rekao je Nakamura samome sebi. Zastoje onda nisam u stanju ivjeti? Zato to jekamen pao s neba na Sarai i odjednom vie nisam imao majku, oca, sestru niti kuu. Zato to je Hideki umro na mojimrukama, nakon to gaje svemir bezduno muio. Zato to vie nikada neu vidjeti Kyoto, gdje je svako jutro biloispunjeno zvucima zvona. Zato to sam sam svoj rob.

Pa ipak, pomislio je, ponekad bih dosegnuo stanje mira. I to jedino u svemiru.Sada je na ekranu vidio mrtvo sunce, kada se njegov brod nagnuo kako bi proao Mlijeni put. Bila je to siuna

tama. Kada je proao sljedei put ve je postala vea. Zapitao seje li zaista crnja od neba. Glupost. Trebala bireflektirati svjetlost zvijezda, zar ne? Ali koje boje je bio metalni hidrogen? Koji su se plinovi nalazili iznad metala?Svemir, naroito ovdje, nije bio potpuno crn. Bilo je tu tankih, ali mjerljivih nebularnih oblaka oko zvijezde. Nije bilomogue da zvijezda bude crnja od neba.

"Morat u pitati Maclarena", promrmljao je samome sebi. "On to moe jednostavno izmjeriti i rei mi. Meditiranjenad konceptom crnjeg od potpune crnine, ini se, nije korisno." Malo ovakvog humora pomoglo mu je oputanjumiia. Postao je svjestan umora. Ne bi trebao biti umoran, ta samo je sjedio ovdje i pritiskao komande. Natoio jemalo aja i pio ga glasno i zahvalno.

Dolje i dolje. Nakamura je upao u skoro odsutno stanje. Sada je zvijezda bila blizu, ne mnogo manja od Mjesecakakav je vidljiv sa Zemlje. Brzo je rasla i jo bre se kretala gledana na ekranima uokrug. Sada je bila veliine planetaBatu kada je bio najblii Saraiju. Sada je bila jo vea. Ritam je uao u Nakamurinu krv. Tupo je osjetio kako postaje

jedno s brodom, s poljima, s ogromnim igrama energija. I to je bilo ono zbog ega je svaki put iznova putovao usvemir. Dotaknuo je rune komande, pomaui robotu, ispravljajui, ispitujui neuobiajenom rutinom, ali tijelu ipak

poznatom, bio je to ples, san, doseg, nadziranje, Nirvana, mir i jedinstvo ...Vatra!


15/44

15

Sok je proao Nakamurinom kraljenicom sve do lubanje. Osjetio je kako su mu zubi udarili jedni u druge. Krv jepotekla iz ugrizenog jezika. Grmljavina se prolomila zidovima.

Buljio je u ekrane, pokuavajui shvatiti. Brod je bio milijun i neto kilometara daleko. Crna zvijezda jo nije bilairoka jedan stupanj, strei iz nepoznatog zvijea. Udaljeni kraj sustava ion-skog akceleratora bio je usijano bijel.Dok je Nakamura gledao, ureaj se savinuo, poput prstiju u agoniji, i ispario."Sto se to dogaa? " Uas se prolomio iz pogonske prostorije.

Pritisak je prestao a teina je postala odvratnom. Nakamura je vidio kako akceleratori odlaze kvragu. Oima jeprelazio preko primarnih megametara. Njegove su kazaljke padale. etiri vanjska prstena ve su bila unitena. Dok jegledao jo se jedan sruio.

Nije bilo mogue to osjetiti, ali on je znao da je zvjezdina velika ruka dohvatila brod i privukla ga k sebi.Metal je prozujao svemirom. Nedovoljno napunjen nuklearni je sustav ljutito urlao. Jeka je odzvanjala palubama

koje su se tresle."Iskljui!" vikao je Nakamura. Njegove su ruke potegnule komandu glavnog upravljanja.

Tiina koja je nastupila i besteinsko stanje bili su poput smrti.Neiji glas uo se s promatrake palube. Nakamura je automatski iskljuio tu interferenciju sa strujnog kruga

razglasa."Inenjeru Sverdlov", zazvao je. "to se dogodilo? Znate li stoje polo po zlu?""Ne. Ne." Stenjanje. Ali ovjek je barem bio iv. "Nekako su - tokovi iona... bili skrenuti s putanje. Fokusna polja su

pola ukrivo. Udarac je pogodio prstenove - ali to se nije moglo dogoditi!"

Nakamura se naslonio na pult sa svih deset prstiju. Neu vritati, viknuo je. Neu vritati."Izgleda daje unitena mrea za modeliranje", rekla je zahrala maina koristei njegovo grlo. Lice njegova mrtvogbrata lebdjelo je meu zvijezdama upravo ispred tornja, zjapei u njega.

"Da." Sverdlov mora da je i sam bio pred svojim ekranima. Nakon napetog trenutka rekao je otro: "Kvar nije tolikovelik da ga ne bismo mogli ukloniti. Svi brodovi imaju nekoliko zamjenskih dijelova, u sluaju meteora ili - moemopopraviti mreu i prijenosom se izgubiti odavde.""Koliko vremena je potrebno za popravak? Brzo!"

"Kako bih ja to mogao znati ?" odgovorio je reei. "Moram izai i pogledati izbliza. Oteene dijelove morat emoizrezati. Vjerojatno e biti potrebno strojem obraditi neke fitinge. Uz malo sree, moemo to napraviti za nekolikosati."

Nakamura je zastao. Ruke je skupio, udisao je polako, zakrenuo vratom nekoliko puta kako bi opustio svoje vratnemiie, napokon sklopio oi i pokuao prizvati osjeaj mira. Osjetio je odreenu koliinu mira. Smrt ovog malog egazapravo i nije bila loa stvar, ukoliko ga taj ego sada ostavi na miru.

Skoro odsutno, okrenuo je klju glavnog raunala. Nije ga zaudilo kada su se njegove pretpostavke pokazaletonima."Jeste li tamo ?" zazvao je Sverdlov, iji glas kao daje dolazio kroz stoljea. "Jeste li tamo, pilote?""Ovdje sam. Oprostite. Rekli ste nekoliko sati za popravak mree? Za to vrijeme, ako emo slobodno plutati, ve

emo se sruiti na zvijezdu.""to? Ali mi smo u orbiti! Ekscentrinoj moda, ali -"

"Preuska je. Jo uvijek imamo previe inter-radijalne brzine. Kad bi zvijezda bila jedna toka ne bismo bili uopasnosti, ali ona ima volumen. Koliko ja mogu odrediti - iako ima mnogo nepoznanica - naa trenutna orbita sijee sesa zvijezdom. Mislim da nas mogu odvesti na siguran put prije nego li nam togod-to-bilo, svojom silom unitiakceleratore. Da."

"Ali time ete ih sagorjeti! A mrea! Unitit emo mreu do te mjere daju vie neemo moi popraviti!""Moda moemo improvizirati, jednom kada se naemo u orbiti. Ali ako nastavimo ovako padati u svakom smo

sluaju mrtvi."

"Ne!" Sverdlov je skoro vrisnuo. "Sluajte, moda ipak uspijemo mreu popraviti na vrijeme. Moda nam zapopravak budu dovoljna dva sata. Postoji ansa. Ali ako budemo uhvaeni u orbiti s mreom koja je otopljena iliisparila ... znate li izgraditi novu od sirova metala? Ja ne znam!"

"Imamo lana posade koji je strunjak za gravitaciju. Ako netko moe osmisliti novi prijenosnik, to je on.""A ako ne uspije bit emo zatoeni ovdje. Umrijet emo od gladi. Bolje nam je da se sruimo i na taj nain

skonamo!"Nakamurine ruke poele su plesati po tipkovnici. Od instrumenata je zatraio podatke, od raunala izraune, a

autopilota je ostavio na miru. Jer nema tog stroja koji moe upravljati letjelicom na nepredvidljiv nain unitenogpokretakog motora. Ovo je bio manualni zadatak."Ja sam kapetan", rekao je stoje mogue blae."Vie niste!"

Nakamura je okrenuo glavni prekida. "Upravo ste iskljueni iz strujnog kruga komandi", rekao je. "Molim ostanitena svojim pozicijama." Ukljuio je razglas promatrake palube. "Hoe li dva asna znanstvenika biti tako ljubazna da

zaustave inenjera u njegovom pokuaju da se mijea u posao pilotu!"Na trenutak bijes je zaslijepio Changa Sverdlova.


16/44

16

Kada je ponovo zadobio samokontrolu uoio je da ekrani jo nisu u funkciji. Na krhkoj mrei primopredajnika i dvapara prste -nova koji su je drali zajedno odraavala se svjetlost zvijezda. Na udaljenom kraju metal je crvenkastosvjetlucao. Iznad zakrivljenog spaljenog kraja sustava, svjetlosne godine gubile su se u hladnom plavom svjetlucanjutisua naguranih zvijezda. Mrtvo sunce bilo je jedva vidljivo, tamna ravnica. Izgledalo je kao da vidljivo buja. Bezobzira na to je li taj efekt bio stvaran ili ne, Sverdlov je osjetio strah od pada, grozan osjeaj bez teine, poput oteklineu njegovom trbuhu.

Nije se bojao nulte gravitacije od kad je bio dijete. U vrijeme svojih kadetskih godina smislio je vie smicalica,ukljuujui slobodni pad, od bilo koga drugog. Ali jo nikada nije bio udaljen od svog doma na ovaj nain. Krasnanikada nije bila udaljena vie od interplanetarnog leta ili meuzvjezdanog skoka.

A taj pilot, koji se u svemu dri pravila, ovdje e umrijeti od gladi da bi sauvao ovaj bezvrijedni brod?Sverdlov je odvezao svoj pojas. Odbacio se na drugi kraj malene komandne sobe, poput ribe se provukao kraj cijevi,

broja-nika i kotaa odjela za dovod goriva i doao do police s alatom. Izabrao je dugi odvija i usmjerio se premaprednjem dijelu broda. Njegov bijes ohladio se i stvorio odluku: Ne elim ga ubiti, ali moram ga urazumiti. I to brzo,inae emo se zaista sruiti!

Kruio je oko komore za odailjanje kada je nastupilo usporavanje. Napredovao je uobiajenim nainom, kada su gazgrabile dvije zemljine gravitacije.

Sklopio je prste na jednoj od poluga. Ispravio ju je teinom od stotinu devedeset kilograma u svojim rukama. Rukase oslobodila. Ispustio je odvija i uhvatio se desnom rukom tako to ju je uglavio izmeu preke i zida. Udarac mu jezahvatio biceps. Tada je brzo zgrabio preku lijevom rukom, tako daje sada visio. uo je odvija kako prolazi kraj

kuita iroskopa i udara u radijacijsku zatitu.Teko diui nogom je naao niu preku i na trenutak se opustio. Njegova desna ruka je utrnula, sve dok se nijejavila bol. Sa-vinuo je prste. Nita nije slomljeno.

Ali trebao je biti na svom mjestu s radnom opremom. Naka-murini izrauni moda e trebati zaokrete od deset ilipetnaest gravitacija, ukoliko akcelarator budu mogli toliko popraviti. Strah da e se smrskati o pregradu pojavio se uSverdlovu. Provlaio se pomou preki. Bilo je to poput none more u kojoj se penje po ljepilu. Nakon tisuu godinadoao je do odjela za svakodnevne aktivnosti.Maclaren je sjedio na svom mjestu. "Ne dalje", rekao je.

Usporavanje je naraslo za jedan zarez. Njegova teina bila je poput eljeza na Sverdlovljevim ramenima. Krenuo je uprednji dio broda. "Ne!" viknuo je Rverson. Ali Maclaren se otisnuo s leaja i popeo na palubu. Tamno lice mokro jesvjetlilo, ali Macla-rem se nasmijeio i rekao: "Zar me niste uli?"

Sverdlov je zagunao i ponovo uao u prednji dio broda, s oba stopala na preki. Moda uspijem doi do balona istaviti svoje ruke oko Nakamurinog vrata. Maclaren je trenutak stajao dok je Sverdlovljeva noga krenula prema

sljedeoj preki. Konano, fiziar je dodao podrugljivim tonom: "Kada tehniar kae da sjed-ne, ti uni...kolonijale."Sverdlov je zastao. "to ste rekli ?" upitao je sporo.

"Mogu te povui odande ako budem morao, ti svinjo", rekao je Maclaren, "ali bi mi bilo drae da sam doe."

Sverdlov se zapitao, s nenadanom udnom tugom, zato je uope odgovorio. Zar je lajanje jednog Zemljanina bilouope bitno? Shvatio je da e Maclaren postupiti u skladu s onim to je rekao, a pod ovom teinom tunjava bi moglabiti kobna za obojicu. Jer - Sverdlovljev mozak inio se tekim poput njegovih kostiju. Vratio se natrag i stao na palubuza promatranje."Dakle?" rekao je.

Maclaren je prekriio ruke. ""Bolje da odete na leaj", savjetovao mu je.Sverdlov je proso pokraj njega. U tunici, Zemljanin je djelovao prilino miiavo, ali ipak je bio nekih desetak

kilograma laki i par centimetara nii od Krasnanca. Par brzih udaraca bi ga sredilo i jo moda nije prekasno da

zaustavi Nakamuru."Namjesti svoje ake", rekao je Sverdlov oporo.

Maclaren je otpustio svoje prekriene ruke. Licem mu je preao sanjivi smjeak. Sverdlov gaje napao, a Maclaren jeizmaknuo svoju glavu. Njegove ruke su se pomakle, uhvatile Sverdlovljevu ruku i primjenile okrutni zahvat poluge.Sverdlov je sop-tao, oslobodio se istom snagom i uputio udarac u njegova rebra. Maclaren je taj udarac blokirao iuhvativi ga za zapee, iskrivio ga iza lea, na trenutak Sverdlovu se uinilo daje osjetio kako mu kosti pucaju. Stajalisu tako jedan do drugoga. Sverdlov je zabacio drugu aku. Maclaren gaje udario u prepone. Krasnanac se presa-vinunaprijed u naletu bola. Maclaren ga je udario jo jednom i Sverdlov se spustio na koljeno. Maclaren ga je udario utrbuh. Sverdlov je pao i udario u pod uz dodatnu pomo triju gravitacija.

Kroz zvonjajuu tamu uo je Zemljanina kako kae: "Pomozi mi s ovim govedom, Dave." Osjetio je kako ga vukupo podu, te su ga nekako smjestili na leaj i zavezali.

Svijest mu se razbistrila. Bolje titrala i probadala ga. Pokuao je sjesti. "Bila je to zemaljska tunjava", uspio jepromumljati kroz usne koje su poele naticati.

"Ne uivam u tunjavi", rekao je Maclaren sa svog leaja, "i zato je pokuavam zavriti stoje prije mogue."


17/44

17

"Ti -", Krasnanac je podigao groteskno teke ruke i pokuao se odvezati. "Idem u kontrolni toranj. Ako me ovaj putpokua zaustaviti -"

"Ionako si zakasnio, brate Sverdlov", rekao je Maclaren hladno. "togod da si htio zaustaviti ve je daleko iza tokezaustavljanja."Rijei su bile poput fizikog udarca.

"To je ... da", rekao je inenjer. "Zakasnio sam." Iz njega se prolomilo: "Sada je prekasno za sve nas!"

"Ohladi", rekao je Maclaren. "Da budem iskren, tvoje ponaanje ne daje mi puno vjere u tvoju mo rasuivanja obilo emu."Brodom se zaulo tutnjanje. Sverdlov je pomislio: to se ne bi smjelo uti, ak bi i puni pokret broda trebao biti skoro

beuman, a ovaj je bio samo djelomian. Koa mu se orosila. Prvi put u svom divljem ivotu u potpunosti je shvatio dabi mogao umrijeti.

"Ispriavam se zbog toga kako sam te nazvao", rekao je Maclaren. "Morao sam te zaustaviti, ali zato se sadaispriavam."

Sverdlov nije odgovorio. Buljio je u prazan strop. udno, prvi osjeaj koji je nastupio kad se bijes povukao, bila jeogromna tuga. Nikada nee vidjeti kako Krasna postaje slobodna.

8Tiina i besteinsko stanje bili su poput sna. Iz nepoznatog razloga Maclaren je priguio fluorescentna svjetla oko

promatrake palube, pa ju je ispunio sumrak, a znanstveni instrumenti na policama i klupama doimali su se poput

dugovratih udovita. Gledajui kroz nezasjenjeni prozor, nije bilo nieg to bi zasjenilo elinu svjetlost zvijezda.Ona zvijezda padala je u njegovom vidnom polju. Njena ekscentrina orbita provela je "Kri" uokolo u roku od 37minuta. Sada, na najblioj toki, bili su udaljeni samo pola milijuna kilometara. Stvar je imala vidljiv dijametar tri punaMjeseca. Na neobian nain nije bilo jasnog ruba: u sredini apsolutna crnina, koja je blijedjela kroz tamnosivu bojublizu rubova gdje je svjetlost zvijezda hvatala atmosferu koja je bila jae sabijena od Zemljina bezdana u oceanu.Gledano teleskopom inilo se da postoje promjenjivi tragovi i pjege, trake, toke, trag boje previe blijede da bi je okomoglo razaznati... kao da su se duhovi ugaenih vatri jo uvijek kretali.

Spljoten napolovima, podsjetio je Maclaren samoga sebe. To bi nam trebalo neto znaiti, da smo znali. Ili radijskispektar; sada shvaam, kada je ve prekasno, da su linije zaista tripleti, a daje njihovo irenje Dopplerovpomak.

Tiina je bila smirujua. Nakamura je dolebdio. Zauzeo je poloaj i ekao u tiini."Dakle?" upitao je Maclaren.

"Sverdlov je jo vani, provjerava akceleratore i mreu", rekao je Nakamura. "Ne eli priznati da nema nade.""Ne elim ni ja", rekao je Maclaren.

"Gotovo cijeli sustav je uniten. Pedeset metara je nestalo. Ostatak je spaljen, iskrivljen, kratko spojen ... udo je dasmo uspjeli napraviti i mali pomak tako da sam barem uspio nai orbitu." Nakamura se nasmijao. Maclaren je pomisliokako e biti teko trpjeti taj visoki zvuk, za one koji nisu odrasli uz takve simbole. "Nosimo sa sobom neke rezervnedijelove, ali ipak ne dovoljno.""Moda neke moemo napraviti", rekao je Maclaren.

"Moda", rekao je Nakamura. "Ali akceleratori sami po sebi nisu vani, rekonstrukcija mree je jedini nain da sevratimo kui ... to kae mladi Rverson?"

"Ne znam. Poslao sam ga da provjeri pokazatelje i pogleda to sve na brodu ima. Ve ga dugo nema, ali -""Razumijem", rekao je Nakamura. "Nije se lako suoiti sa smrtnom presudom kada je ovj ek mlad."Maclaren je klimnuo odsutno i pogledao navrljane podatke u svojoj ruci. Nakon nekoliko trenutaka Nakamura je

proistio grlo i rekao s nelagodom: "Oh... oprostite ... vezano za inenjera Sver-dlova - ""to?" Maclaren nije odvratio pogled s papira. I sam je trebao vremena da se sabere. Zapravo, pomislio je dok mu je

bubnjalo u elu, ja sam taj koji je prestraen. Sad kada ne mogu nita raditi, osim hladno ekati da ujem hou li ivjeti

ili moram umrijeti... Shvaam daje Terangi Maclaren kukavica.Osjeaj munine bio je udvostruena aka u njegovom trbuhu.

"Nisam siguran to se, kako da kaem, dogodilo", promucao je Nakamura. "I ne elim znati. Ako biste bili takoljubazni ...Nadam se da ne mislite -""Ne. Sve je u redu."

"Ako bismo mogli to mirno ignorirati. Kao stoje on to pokuao. I najbolji ovjek ima toku pucanja."Oduvijek sam znao da e jednog dana doi kraj bijelim jedrima i zelenim vodama, vinu i enskom smijehu. Ali

nisam ga jo oekivao."Na kraju krajeva", rekao je Nakamura, "sada moramo raditi zajedno."

"Da." Nisam oekivao da e to biti svjetlosno stoljee udaljeno od postojbine mojih oeva. Proveo sam ivotzabavljajui se, a sada shvaam da crna zvijezda uope nema namjeru da me zabavi.

"Da li ve znate to se dogodilo ?" upitao je Nakamura. "Ne bih vas elio pourivati, ali -""Oh, da", rekao je Maclaren, "znam."


18/44

18

Pod hrpom pjesama, brodova, ljubavi, viceva i pobjeda koje vie nita nisu znaile, ali kojih se nije mogao otresti,Maclarenov je mozak radio zauujuom jasnoom. "Nisam siguran u to koliko smijemo priznati ostalima", rekao je,"jer bi se to moglo krivo protumaiti da smo ovu situaciju mogli izbjei da smo bili oprezniji."

"I ja sam nakratko tako razmiljao", Nakamura se ponovo nasmijao. "Ali tko bi oekivao opasnost u blizini -strvine?"

"Linije spektra koje se ire govore o zvijezdi koja se brzo okree", rekao je Maclaren. "S obzirom da brod nije

prilazio u pojasu ekvatora, promaili smo puni Dopplerov efekt, ali moda smo trebali zastati i promisliti. A trostrukelinije znae Zeemano-vu podjelu.""Ah." Nakmura je udahnuo uz itanje zraka. "Magnetizam?"

"Najjae prokleto magnetsko polje ikada uoeno oko bilo kojeg nebeskog tijela", rekao je Maclaren."Sudei prema oitanjima koja imam ovdje, polarno polje je ...oh, ne mogu jo rei. Pet, e

Documents

Anderson Paul - Neprijateljske Zvijezde