Andrija Kačić Miošić - Razgovor ugodni

DJELA ANDRIJE KAIA MIOIA

PRIREDIO ZA TAMPU I UVOD NAPISAO

T. MATI.

KIGA PRVA:

RAZGOVOR UGODNI.

IZDALA

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.,

Z;AGREB

1942.

ivot i rad Andrije Kaia Mioia.i0 Kaiima, to su se razgranali po makarskom primorju, zabijeena je davno prije fra Andrije tradicija, da potjeu od drevnoga gospodskog plemena. U posveti Besjeda (1616.) makarskomu biskupu fra Bartolu Kaiu arkoviu veli M. Divkovi za , da je po starini od kue vele plemenite i uzviene, od koje je bio i knez Juran, to, je na elu dvanaest hrvatskih knezova iao na pregovore ugarskomu kraju Kolomanu, koji je kuu Kaia nadario velikim slobodama: Takojer bi uzviena i.u gospodstvu po tvrena od kraja ugarskoga, kadano se bijahu s krajevstvom hrvackijem, tere ugarski iska mijera, na koji mi jer poslae kraju ugarskomu izabravi dvanaest .knezova najrazumnijeh i najplemenitijeh, meu kojiijem bjee glava Juran Kadi, na kojemu mijeru ih kraj ugarski lijepo primi, darova i da velike slobode i privileija inei jih ugarskom gospodom. I ne samo da bie u gospodstvu i vlasti za gospode krstjanske, nego' li oto i danas imaju oblast i za povijedaju u carevoj vlasti, prem ako i nije onoliko, koliko' je bilo. 1 U mletaku su slubu Kaii poeli ve rano stupati, pa su i braa spomenutoga biskupa Bartola sluila Mlecima.2 U poetke Kandijskoga rata naslijedio je 1646. fra Bartola na biskupskoj sto lici makarskoj negov rodak fra Petar, od grane Kaia iz sela Kotiine, i negovim su se nastojaem Makarska i Primorje odmetnuli od sultana i pristali uz Mleane. U tomu su ratu Kaii ivo ue stvovali, te je na zamolbu Nikole Kaia makarski viceprovidur K. . Minoto 11. listopada 1661. nella cancelleria in San Zori di Liesina na osnovi svjedoanstva zakletih svjedoka utvrdio slubenim spisom, koji su Kaii u Kandijskom ratu od g. 1650. do g. 1658. poginuli ili zarobjeni od Turaka. 3 Na taji se spis (Pro1

Kolendi,

Posveta

Divkovievih

Besjeda

(Rad. 212, isp. faksimile

posvete). Kolendic, ib. 142145. Mirkovi, Biskup Petar Kai, oslobodite! Primorja, i negovo neobjelodaeno dopisivane s mletakim vlastima (Bullettino di archeologia- e storia dalmata X I , Split 1888, supl. br. 8, str. 5 i 6168).3 2

VI

IVOT I RAD A. KAIA MIOIA.

ces uinn na Suurju dravi od Fara . . .) poziva fra Andrija pjevajui Pismu od Kacica, kako su izginuli rata Kandijskoga i Bekoga (R2 330332).4 Biskup fra Petar je sauvao u svojim spisima i tekst diplome, kojom' je Maksimilijan II. g. 1576. podijelio ugarsko plemstvo nekom Mihajlu Kaiu iz Jegra u Ugarskoj, koji se u diplomi na ziva veteranus miles Noster,Agriensis, a veli se za , da je kao vojnik sluio in diversis locis et exp edit: onibus stratagomatibus contra Turcas, christiani nominis ho tes, susceptis, praesertim vero in arce Nostra finitima Agriense, a viginti iam, ut dicitur, annis,'non sine sanguinis effusione, fideliter, militari ter strenue. 5 Iako nije utvreno, da je taj jegarski veteranus miles bio doista u rodu s naim Kaiima,. jamano je u vezi s tom diplo mom tradicija ugarskoj grani Kaia, koju je kao> historijsku istinu prihvatio i fra Andrija u Govorenu od star i plemenite kue Kaia i u Pismi od stari knezova Kaia, kako i za koju svrhu dooe iz Ungar'ije u gore Primorje. 6 Obitejska predaja prastarom plemstvu odjeknula je takoer u dukali duda D. Contarinija od 26. kolovoza 1669., kojom je krajem Kandijskoga rata Kaiima podijelio mletako plemstvo: Nel regno di Bosna, soggiogato poi dalia barbarie del Turco, viveva la loro famiglia, la quale vantando nobilta del sudetto regno non solo, ma aneo del regno d' Ungheria possedeva sotto nome di perpetua comtea cinque luoohi chiamati: Brist, Podazza, Garzenich, Psicina et Xaraochia . . . Dud potvruje obite Ji Kaia ii titolo de conte dalia medesima goduto gia et poss-esso antico di modo' tale che possino . . . . in perpetuo usar et goder di tutti i privilegi, prero gative, onori, prminenze et ti toli soliti usarsi et godersi dalli fedeli noistri conti titolati del dominio nostro . . .7 Moe li se doista pouzdano utvrditi veza obiteji Mioia iz Brista, iz koje j.e potekao fra Andrija, sa starim Kaiima? Pjesnik je barem u kasnijim svojim godinama u tu vezu vjerovao i pozivao se u Razgovoru i u Korah\ici na svjedoanstvo stare ge nealogije Kaia: . . . kako se tije u staromu arboru aliti cablu Kaia, iz koga sam sve ovo govorene virno izvadio; ako li je komu * U svim je citatima R1 = Razgovor od g. 1756., R2 = Razgovor od g. 1759., Kor. = od g. 1760. 5 Mirkovi 1. c, 69.6 7

R 3 219 i 222223. Kolendi 1. c , 145146.


VII

muno virovati, neka se potrudi titi reeni arbor u kancelariji makarskoj. I znadui, da su mnogi od ovoga plemena ejni znati niove praukundide, dakle za izpuniti Aiovu zeju evo stare Kaeie na svitlost meem, koji se u reenom arboru nhod. Moj je trud, moja muka, moji praukumdidi, narugat mi se niko nejma. 8 Ete rovi, koji je po arhivima savjesno sabirao vijesti fra Andriji, naao je u makarskom samostanu izraeno na velikoj pergameni stablo Kaia, to ga je fra Andrija dao ovjeriti u Mlecima 22. prosinca 1751.: u emu je pjesnik iznio narataje od starine do svojega doba, a netko je jos i poslije negove smrti daje bijeio. Ima dakako pravo Eterovi, kad veli, da se genealokim stablima, iako su potvrena od dravne vlasti, ne moe vjerovati za starije narataje, ako nema potvrde i s druge strane. U dafe ispitivane Eterovi nije ulazio, ali je iznio neke momente, koji svakako1 svje doe, da se u fra Andrijino doba u Aegovu kraju nije znalo za veze Mioia i starih Kaia. U kAigama i spisima franevakih arhiva u Zaoistrogu, Sumartinu, Visovcu, Makarskoj i ibeniku ima koja tisua potpisa fra Andrijinih, i na osnovi tih potpisa je Eterovi utvrdio, da se i sam pjesnik pirije godine 1751. potpisivao samo Mioi, a tek 4. vejae 175'i., nalazi se prvi p u t potpis lo fra Andrea Cacieh, i to u zaostrokom zapisniku misa. Od toga se doba fra Andrija potpisuje sad Kai Mioi, sad samo Mioi, a najvie Kai. Ali u slubenim ispravama Aegova doba drugi ga piu gotovo uvijek samo Mioi. Pa niti franevci upnici u makarskom kraju nijesu pravo vjerovali u veze Mioia s Raiima, jer je u maticama upa Podace, Graca i Baine, gdje je govor Mioiima, Kai vie puta precrtano, a u podakoj matici ima pae bosanicom zabijeena napomena, da se oni ne zovu Kaii, nego Mioii.9 N a kakovoj je osnovi fra Andrija izradio arbor svoje obiteji, danas ne znamo, ali ne moe se rei, da je radio* nasumice i bez ikakove priprave. Klement Grabii pie 28. vejae 1752. fra Luki Vladmiroviu u Mletke, neka ree Kaiu: . .. che circa gli alberi di sua famiglia raccomandatimi ho fatto tutto il possibile unitamente al Sig. D. Zorzi. 10 Dakako, eja, da ovjek svoje pree povee sa starim uglednim obitejima, esto je znala lude zavestiR2 220; isp. takoer R 1 330 i Kor. 467. Eterovi o. c, 45 i 5758. 10 Eterovi . , 36.9 8

VIII.


na stramputicu, iako nije uvijek moralo biti pri tome upravo proraunanoga varana; no u drugu ruku se takoer zna, da mladi patroniimik moe s vremenom vrlo lako istisnuti starije prezime. To' bi pitane svakako zasluilo, da se tonije ispita, koliko je to uope jo mogue na osnovi sauvanih vrela, u prvom redu upskih , matica makarskoga kraja. II. U matici krtenih (Codex bapt. 165) u zaostrokom samo stanu je zabiieeno', da je 17. travn 1704. krten Antun, sin Bartula Mioia iz Brista, a kum je djetetu 01 tipan Buklija. U spome nutom arboru Kaia, sreenom od fra Andrije, spoimiu se kao sinovi Bartolovi fra Andrea, Gregorio', Simon, Lua, a kako se za svu trojicu brae fra Andrijine pouzdano znadu godine roena (Grgur 1706., imun 1711., Luka 1715.), svakako se bijeka krtenu Bartulova sina Antuna tie fra Andrije, koji je stupajui u fraievaki red svoje krsno ime zamijenio redovnikim. 11 U makarskom je samostanu (a i u ibenikom sv. Lovre) za pisano u Liber archiv, pro v., da je fra Andrija 10. oujka 1720. u Zaostrogu obukao franevaki habit, a do godine po zavretku novicijata poloio redovnike zavjete. Kako je Andrijino rodno mjesto posve blizu Zaostrogu, a usto je upravo 1714. do 1717. negov ujak fra imun Tomaevi bio starjeina zaostrokoga samo stana, moe se gotovo1 pouzdano rei, da je pjesnik u Zaostrogu uio> i prve nauke, to' je po propisima trebalo da ih djeaci svre do stupan u red. No tee je rei, kamo je fra Andrija poao1 poslije novicijata, da ui filozofiju i teologiju. Poevi old Stjepana Ivievia redovno se u Kaievim biografijama veli, da je na naucima bio u Budimu. To ne bi bilo nita neobino1: Budim je bio tada u istoj franevakoj provinciji, kojoj je pripadao fra Andrija, pa je u budimskom filozofskom i teolokom studiju bilo i profesora i aka iz naih krajeva. Ali nai su franevaki klerici ili u to doba vrlo esto na nauke takoer u Italiju. Ne znamo danas, na emu se upravo osnivalo Ivioevievo kazivane fra Andrijinim studi jima u Budimu, no u franevakim arhivskim spisima nije se nalo, gdje je Kai bio na viim naucima. 1211 Kolendi, Godina roena fra Andrije Kaia Mioia (Letopis Jugosl. akad. 32/II, 5455). Isp. i Eterovi . , 7. 12 Eterovi o. c , 11, 1416. U tampanom katalogu rukopisa fraevako'ga samostana u Budimu (Kolozsvr 1906.) zabifeeno je na str. 9. u Liber 9


IX

2 a vie se redove zna da ih je primio u Dalmaciji: subakonat 20. prosinca 1727. u ibeniku, akonat 13. oujka 1728. u Skradinu i ptezbiterat 22. svibna iste godine u ibeniku.13 Lektorsku je aprobaeiju fra Andrija stekao 1731. u Mlecima, a ve je prije toga u f ranevakoj kongregaciji u Sinu 20. svibna 1730. bio postavjen za lektora u filozofskoj kodi, to je 1726. osnovana u zaostrokom samostanu. U listopadu 1734. mu je povje reno, da predaje morlku u Zaostrogu. 14 Godina 1735. donijela je veliku promjenu u franevakoj pro vinciji, kojoj je pripadao Kai: te je godine mletaka Dalmacija otkinuta od provincije Bosne Srebrne i za u je osnovana nova samostalna provincija, a time su dakako poele slabiti veze, to su u tekim danima turskoga gospodstva dalmatinske franevce vezale s redovnikim drugovima u Bosni, Slavoniji i Ugarskoj. U istoj je godini Kai, poslije kratkoga boravka na upi u Opuzenu, po etkom kolske godine postao lector generalis u teolokom gene ralnom studiju u ibeniku. -U tomu je zavodu punih deset godina pouavao i odgajao franevalke klerike, a imao je meu svojim shiaoeima i kandidata svjetovnoga klera. Zavrivi propisani de cenij lektorske slube, Kai je od franevakoga generala odlikovan au lektora jubilata de numero-, t. j . nije (kao obini jubilati) samo po asti bio odmah poslije bivih provincijala, nego je kao i bivi provincijali imao takoer pravo< dolaziti na sve zborove (ka pitule) provincije i na sastanke provincijske uprave. 15 Ostavivi rad u koli poao je Kai 1745. u Sumartin na Brau. Taj je samostan bio siromana i mala kua, u koju su se bili neko ispred turskoga zuluma sklonili makarski franevci. Kada je 1747. fra Andrija postao-i starjeinom u Sumartinu, poeo je graditi novi samostan, kako kazuje samostanska kronika: Fra tutti sumentovati guardiani si distinse il P. M. R. Fr. Andrea Cacich. . . pone le fondamenta e nel tempo di due an-ni forma il tratio d;iKacich Andreae epistoa, p. 131. T a bijeka nije nikako u vezi s odnosima Kaica i Budima: tobone pismo Kaievo zapravo je tek prijepis talijanskim jezikom pisanih bijeaka nekim bosanskim biskupima, prevedenih od fra Luke Vladmirovia iz hrvatskoga originala sauvanoga u samostanu zaostrokom. Kai je, kao gvardijan toga samostana, 26. I. 1754. prijevod ovjerio svojim potpisom, pa je sastavlja kataloga, videi pri dnu spisa Kaievo ime (a oito ne znajui talijanski), oznaio taj spis kao Kacich Andreae epistoa. 13 Kolendi, Godina roena (1. c , 59). 14 Eterovi o. c , 1719 i 66. 15 Eterovi . , 19, 20, 22, 53.

X


brazza 38 e da ogni banda leva in altezza 4 brazza. U Jetu 1749. Kaci je osloboen starjeinstva, no ostao je jo godinu dana u Sumartinu kao uite} samostanskih aka. 16 Godine 1750. je fra Andrija premjeten iz Sumartina u Zaostrog, u svoj rodni kraj. Koliko je poznato, u zaostrokom samo stanu nije Kai imao osobitih dunosti, ve samo to je s projea 1753. kratko vrijeme pomagao u upi bainskoj i godinu dana (1753.1754.) bio starjeina samostana; N o zato mu je bio zadni decenij ivota, to ga je proveo u Zaostrogu, obilan knievnini radom: to god imamo od Kaia, napisano je ili barem konano sreeno i dano> u tampu za pjesnikova boravka u Zaostrogu. Tiina zaostroka urodila je najjepim plodom, to ga je naa starija ki-.,. evnost poklonila sitnom hrvatskom puku. U vezi s Kaievim poznvanm narodnoga ivota i narodne pjesme, to oito prosijeva iz negova Razgovora, ita se u pjesni kovih biografa poevi od Ivievia da je fra Andrija bio apostolski poslanik za Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i da je obilazei te krajeve u vrenu slube imao u obiju prilike upoznat^ narod i nego v ivot. Eterovi (. , 33 34) izrijekom istie, da u arhivskim spisima nije naao potvrde tome, ali i sam s pravom veli,. da time nije napreac oboreno kazivane Ivievievo, koje se po vlastitoj mu izjavi uope osnivalo na tradiciji sauvanoj u staraca franevaca, roaka i sejana fra Andrijinih. Iako nema pouzdanoga historijskoga svjedoanstva za slubena putovan po Bosni i Hercegovini, to jo ne znaci, da pjesnik nije inae zalazio u te krajeve: i sam veli, da se s guslama skitao od Skadra do Zadra, od Mostara do Kotara, a ne smijemo zaboraviti, da su Bosna i Hercegovina sve do 1735. pripadale istoj franevakoj pro vinciji kao i Dalmacija i da se diobom provincije dalmatinske i bosanske nijesu jednim mahom prekinule sve veze dalmatinskih i bosansko-hercegovakih franevaca. U marjivu knievnikom radu 1760. je izdao Korah\icu> a iz Najposlidih razgovora u Razgovoru od g. 1759. se vidi, da je Kai pomijao i na novo izdane svoje pjesmarice zatekla je pjesnika smrt u Zaostrogu u noi izmeu 14. i 15. prosinca 1760.

Eterovi . , 2327.


-

XI

III.

Prvo djelo, to ga je Kai izdao tampom, jest latinski pri runik skolastine filozofijske propedeutike: ELEMENTA | P E R I P A T E T H I C A I. J U X T A MENTEM I SUBTILISSIMI D O C T O R I I J O A N N I S DUNS-SCOTI I A 1 P. F. ANDRAEA C A C I C H MIOSSICH | Ordimis Min. ObJ". S. P. FRANCISCI I L E C T O R E JUBILATO | Provinciae SS. REDEMPTORIS in Dalmatia I Ad ujum Tyronum Peripatheticae Scholae | elucidata. V E N E T I I S , MDCCLII. I Apud B A R T H O L O MAEUM BARONCHELLI. I SUPERIORM PERMISSU. To je zapravo samo prvi dio filozofije, kako se u ono doba uila u kolama, a Kai se, kao> to sam izrijekom veli u predgo voru kige, spremao, da izda cio ciklus predavana filozofiji: lis igitur, qui in Aristotele sectando subtiissimi Doctoris mei vestigiis nhaerere cupunt, parvam hanc Logicam exhibeo, Logicam deinde majorem utramque Physicam Metaphysicamque, si haec minor Logica plaouerit, paulo post exhibiturus. Djelo je nastalo bez umne u mladim danima Kaievim, kada je kao lektor filozo fije spremao' predavana za svoje uenike, a da je doista imao spremjen cio ciklus filozofije, na to- upuuju ve i spomenute rijei pieve, da e ako se jubitejima Duns Skotove filozofije svidi negova kiga domalo (paulo post) izdati i drugi dio logike, fiziku i metafiziku. Tih rukopisa nema, upravo kao to se zameo trag ne samo rukopisima Razgovora i , nego i Kaievim bijekama i pismima, kojih je jamano bilo u vezi s izraivartem Razgovora. Otprilike prije etvrt vijeka naao je Eterovi u arhivu franevakoiga samostana sv. Lovre u ibeniku rukopis Cursus philosophicu'S, quem Sebenici in conventu S. Laurentii Martyris Reverendus Pater Frater Andreas Miossich, evangelicus concionator et sacrae theologiae lector generalis, Ordinis Minorum regularis observantiae, dictabat. N o taj rukopis sadrava samo jedan dio pitana iz logike, a pisao ga je Kaiev uenik Josip Teodo'evi Koseri, kasnije biskup korulanski. 17 Iz korespondencije fra Luke Vladmirovia pouzdano se zna, da su Kai i fra Luka krajem rujna 1751. otputovali u Mletke i ostali ondje gotovo cijelu godinu (quasi un anno), tako da su na povratku iz Mletaka stigli u Zadar 10. rujna 1752.18 Za toga17 18

Eterovi . , 22. Eterovi o. c , 34; isp. i 66~6j.

XII


svojeg boravka u Mlecima Kai je u prosincu 1751. isposlovao potvrdu dravne vlasti za genealoko stablo Kaia, a kako su se upravo g. 1752. tampala u Mlecima Elementa peripatetica, fra Andrija je jamano nadzirao i tampane svoje kige. Iako nemamo izravne potvrde, ne emo se vajada prevariti, ako reemo, da je Kai u to doba u Mlecima po svoj prilici takoer listao talijanske kronike i historije i sabirao grau za Razgovor, jer za orijentaciju u djelima te vrsti bili su Mleci neisporedivo zgodniji Oid samoe zaostroke. to se tie upravio vrela. Razgovora, nije bila tek prazna rije, to je Kai u predgovoru prvoga izdana (1756.) oznaio' kao svoje vrelo samo' Anfheatro d' Europa Nikole Doglionija iz Belluna, tampano u Mlecima 1623. Istina, poslije katastrofe Grabovceve mogli su i razlozi opreznosti i oportuniteta potai Kaia, da kao j e d i n o vrelo Razgovora ugodnoga naroda slovinsko ga spomene upravo1 djelo pregledano i odobreno^ od dravne cenzure mletake, a napisano odi pisca, koji je ve drugo-svoje ranije djelo' Compendio histoHco universale u sva tri prva izdana posvetio) dudu Leonardu Donatu. No danas znamo, da se Kai u povijesti svojih slovinskih krajeva i u rasporedu i u izboru historijske grae doista vie ugledao u Doglionija nego u Orbinija, iako je poznavao 11 regno degli Slavi i znao>, da je i sam Doglioni svoje priane junim Slavenima po kupio iz Orbinijeva djela i na izrijekom uputio svoje itaoce: . . . al quale potr ricorrere chi non si contenitera di quanto si e detto, descrivendo egli piu difuse e minutamente le cose.19 Dugo je bilo prijeporno pitane, koliko je puta Razgovor izdan za Kaieva ivota: afaik (Gesch. der sdslav. Lit1., II/138) zna za tri mletaka izdana (1756., 1758. i 1759.), a Kukujevi (Bibliografija hrv., 62) i Iûbi (Ogledalo, /419) spomiu kao prvo izdane jedno* budimsko (bez godine) i poslije ega dva mle taka (1756. i 1759.)- Pitane tih izdana nije se moglo razbistriti u? prvom redu zato, to u novije doba dugo nije bio poznat nijedan primjerak izdana starijega od g. 1759., sve dok nije Urli g. 1906. znanstveni svijet upoznao sa izdaem od g. 1756. N a osnovi toga izdana Urli je doao do zakjuka, da izmeu g. 1756. i g. 1759. Razgovor nije izdavan, a u drugu ruku da uope nema izdana Razgovora starijega od godine 1756., a to zato, jer u izdanu g. 1759. Kacic u dva puta (str. 1 i 10) spomie, da svoje pjesme sada pri19

Urli, Kaievi izvori za povijest slovinsku (Sr 1907, ioij1016).


XIII

stamp a je s novim pjesmama i dodacima, i usto jo na dva mjesta (str. 153 i 164) ispravja neke omake, to su se potkrale u prijanem izdanu Razgovora (u prvim mojim kniicam od pisama i u mojim) proastim kniicam), a te se omake doista nalaze u izdanu g. 1756. Naprotiv, u izdanu od g. 1756. nigdje nema niti najmaega traga,, da bi Razgovor bio prije toga tampan. 20 Mi Jene Urlievo nalo je kasnije potvrdu u slubenom izvjetaju priopenom od Eterovia, to ga je dalmatinska franevaka provincija sastavila za opi zbor reda, koji se 5. lipa 1756. sastao u Murciji u panolskoj. U tom se izvjetaju uz druge predmete govori i o kigama, to su ih franevci dalmatinske provincije dali u tampu od posjednega kapitula, koji je bio Duhovima 1750., i tu se od Kaia spomiu samo Elementa peripatetica, Razgovoru nema spomena, iako se inae bijee i najsitnije publikacije dalmatinskih franevaca. 21 Prema tome nema vie umne, da su za Kaieva ivota izala samo dva izdana Razgovora; prvo> 1756. g., a drugo 1759. Govorei g. 1906. u Nast. Vj. izdanu od g. 1756. Urli veli, da su se od toga izdana sauvala ako se ne varam, samo dva pri mjerka. Te poneto nejasne rijei imaju se bez umne razumjeti tako, da je Urli imao u rukama samo jedan primjerak izdana od g. 1756., drugom da je tek neto nauo. N o za udo, Urli nije kazao- nijedne rijei ni tome, gdje se i u koga se u negovo' doba nalazio' primjerak, n a osnovi kojega je napisao, svoj lanak za Nast. Vj. Kada sam namislio, da za Stare pisce hrvatske priredim novo izdane Kaievih hrvatskih djela, prva mi je briga dakako bila ui u trag Urliievu primjerku Razgovora od g. 1756., no sve je moje nastojae isprva bilo bez uspjeha, dok me nije prof.. M. Reetar upozorio, da je prije mnogo godina jedan primjerak izdana od g. 1756. naao negov nekadani dak, sada ve pokojni profesor splitske gimnazije Dr. I. Krani, pa kako je on bio kolski drug . prof. . Urlia, bit e da je i Urliev lanak izraen upravo po primjerku Razgovora naenom, od Krania. Time sam bio upuen na dobar trag, te mi je susretjivou Msgra. M. Kuzmia u Splitu polo za rukom nai Kraniev primjerak Razgovora, koji je zatim u Jetu 1940. kupila Sveuilina kmnica u Zagrebu. Po onome, to Urli kazuje primjerku, koji je imao u rukama, vidi20

Urli, Kaiev Razgovor ugodni od god. 1756. (Nast. Vj. XV, Eterovi . , 38.

2737).21

XIV

IVOT I RAD A. KAIA MIOIA,

se, da je to bio doista sadani zagrebaki primjerak: kiga nema natpisnoga lista, a bez umne se na poetku kige (ili moebiti na kraju) izgubio i list .s dravnim doputnm za tampane kige (Noi reformatori dello Studio di Padova . . .), bez kojega se nije u mletakoj dravi smjela tampati nijedna kiga. 22 S Urlievkn se kazivanem slae i to, da se kiga svrava stranom 394, tako da se izgubio zadni list pregleda sadraja, a da se zbija izgubio samo jedan list, vidi se ve i po tome, koliko,je od pregleda sadraja tampano na sauvanim listovima poevi od str. 390 pa do 394>23 Osim natpisnoga lista, doputena tampana i zavretka pregleda sadraja nema.u sadanem primjerku Sveuiline kninice miti lista 385386, pa ili Urli to nije opazio ili se taj list tek kasnije iz gubio, to se moglo lako dogoditi, jer se listovi poevi od str. 383 ne samo ne dre kige, nego su i jedan od drugoga pootkidani (na donem su rubu oisim toga prilino oteeni). Pr-ema tome je pri mjerak Razgovora ugodnoga od g. 17 $6., po kojem je radio Urli, doista sada u zagrebakoj Sveuilinoj kninici. Kada sam ve bio pri kraju s prireivanem ovoga izdana Razgovora ugodnoga, upozorio me je prof. P. Kolendi, da se jedan primjerak izdana od g. 1756. nalazi takoer u Bogiievoj kninici u Cavtatu. 24 Susretjivou starjeine cavtatskoga kotarskog suda (kninica je sada pod upravom suda) poslan je taj primjerak u Zagreb: iako je sam tekst Razgovora u zagrebakom primjerku potpuniji (cavtatski ide samo do str. 384, a osiim toga nema u nemu strana 51 do 70), ipak ima i cavtatski primjerak veliku vrijednost za poznvan prvoga izdana Razgovora, jer je samo u nemu sauvan natpisni list kige i tako tek po nemu pouz dano' doiznajemoi, da se Kaievo djelo< doista ve i u prvom iz danu zvalo Razgovor ugodni naroda s 1 o v i n s g a, jer 22 Prema priopenu uprave mletakoga Archivio di stato ondje je doista sauvana (busta 312, filza 324) dvostruka revizija i aprobacija Razgovora od g. 1756., no bez naznake imena pieva, a natpis se kige spomie samo u tali janskom prijevodu, i to prvi put (12. svibna 1756.) Disconso sopra la nazione slava, a drugi put (31. svibna 1756.) Ragionamento sopra la nazione schiavona. 23 Kako je u afaika i Kukujevia zabileeno, da je Razgovor od 1756. imao 396 strana, a usto je u Kukujevia ispravno naznaen i format kige (in 12), bit e da su potpun primjerak toga izdana imali u rukama ili oni sami ili barem oni, koji su im pomagali pri sabirau vijesti starim rijetkim kigama. 2|4 Cavtatski primjerak spomie (kao jedini poznati mu primjerak) tako er J. Trifonov u svojoj radni ( Bugarske akademije LX, Sofija 1940., str. 7), a doznao je za od pok. F. iia i Dra. Boitkovia.


"

XV

se inae moglo opravdano sumati, budui da je kroz cijelu kigu na gornem rubu listova tampano Razgovor ugodni Naroda s 1 a u n o g a.25

fcragH** SimmMls

puttuo go*

w I"! I

;

* , &ee* ^ *

BiSKOHJ & ! ; ! ,w*N*wMftb&,, posvjedoi, kako29

R 1 303. Istu misao razvija Kai gotovo istim rijeima i u R2 336.-

XXIV


. . . krajuje sva rabrenost u narodu slovinskomu, snaga, jakost i srenoist u vojniku rvatskomu. N o okvir negova pripovijedana vladarima i junacima slovinskim ne ide u Razgovoru tako daleko, nego se Kai u nemu ograniio na june Slavene, zahvativi u kolo svojega priana jo i narode neslavenskoga porijetla, koji su u davnini prebivali u dananim junoslavenskim zemjama, a Kai ih je smatrao Slovincima, ili koji su se poslije turske invazije po svojem geografskom polo aju ili dravnim i politikim vezama nali zajedno u bojnim re dovima u borbi proti Turcima. Kai zna za pedeset slovinskih krajeva, a meu ih je ubro jio trideset i devet vladara (od Ostroila do Radoslava IIL), to se nalaze u talijanskom prijevodu Dukjaninove kronike u Orbinija (str. 206239: La storia de' re di Dalmatia), dotino u Doglionijevoj preradi Orbinijeva pripovijedana, i tome je dodao jedanaest srpskih vladara od Stefana Nemae do Vukaina. Tu prestaju u Kaia slovinski krajevi, meu kojima su se uz druge nali Tomi slav, sv. Vladimir i Nemaa, a daje se niu poevi od Lazara Grebjanovia poglavice od Raije, principi od Zente, zatim kra jevi bosanski, krajevi bugarski i napokon poglavice hrvatski oliti kraski od Porina do Zvonimira, pa tu dakako fra Andrija nije zaboravio spomenuti, kako je za smutna poslije smrti Zvonimirove, kada se ugarski kraj Ladislav uputio zemji hrvatskoj, polo kraju na pregovore dvanajest najboji knezova, meu kojim se nahoae vrsni knez Juran Kai. Slovencima Kai napose ne govori, nego samo kao neki komentar neobinome nazivu pogla vica hrvatskih oliti kraskih, veli da su slovenske zemje bile pod hrvatskim vladarima: Hrvatsko krajestvo uzdrae pod sobom mnoge drave, to jest Karniju, Karintiju, Stiriju, Liku, Krbavu i svu donu Dalmaciju od Istrije do Cetine. N a to se odmah nadovezuje opirno Kaievo pripovijedane bojevima Jure Kastriotica s Turcima, i daje su sve do potkraj glavni sadraj Razgovora vje kovne i teke borbe s Polumjesecom. . Tako je eto Kai rasporedao svoje priane O' prolosti junih Slavena i takovu je sliku imao o ima. Nema u ega dakako oso bito za staro doba niti najmaega traga kritikomu prosuivanu


XXV

kronika i historija, p o kojim je narodu pripovijedao negovu pro lost, pa iako u glavnim crtama znamo, iz kojih je vrela Kai pokupio svoje historijsko znane, bez umne bi jo uvijek vrijedno bilo, da se pitane izvora negova Razgovora u cjelini dubje proui i boje raisti, pa da se pouzdano utvrdi, k a k o se Kai sluio, svojim izvorima. Uza sve slavjene pojedinih vladara i junaka, koji su se istakli nastojaem oko opega dobra vee ili mane politike zajednice, Kai nije nipoto ivot naroda za domaih vladara zamijao sebi u ruiastom svijetlu. Najjae je to istakao u predgovoru prvoga izdana, kada je rekao, da ce itaoci iz negove kige upoznati nesrino i nemirno stane, u komu se nahoahu vai praukundidi u vrime slovinski vladaoca u opreci sa. estitim, mirnim i rajskim stanem, u komu se nahodimo sada pod krilom naega privedroga principa, za koga imamo u potribi nau krv proliti. Rado vjeru jem, da se to podaniko kaene Mlecima dobrim dijelom mora odbiti na ustjen ve obiaj, da se u javnim usmenim ili pismenim izjavama zapali grumen tamjana Serenissimi, a osim toga je moglo biti u Kaievu prevelikom hva|eu i drugih rauna: jo se nije bio niti decenij navrio, kako je mletaka dravna vlast fra Filipa Grabovea na muke udarila, to je u Cvitu razgovora narod bunio proti dravi, pa ne bi udo) bilo, ako se fra Andrija smislio, da prvo* izdane Razgovora, koji je u kojeemu sjeao Graboveve kige, opremi neto jaom izjavom podanike vjernosti i tako zatiti i sebe i svoju kigu. N o to sve nije jo dostatan razlog, da posve poreemo iskrenost Kaievo j rijei o nesrinom i nemirnom stanu < za narodnih vladara, a to ve zato, to je Kaievo pripovijedane domaim krajevima i knezovima doista puno nemira i trzavica, meusobnoga progoena i otimana vlast, a toga dakako nije bilo niti je moglo biti u mletakoj dravi. Uz pooijepanost na vie dravica i uz trzavice u vladarskim i velikakim obiejima bio je jo jedan momenat, koji je june Sla vene od vjekova dijelio> jedne o drugih: pio svojem geografskom poloaju jedan ih je dio dospio u politiku i kulturnu sferu Bizanta, a drugi pod utjecaj romansko-germanskoga Zapada. U Kaievo doba je ve davnoi bilo nestalo domaih drava i vladara i nihova antagonizma, no opreka Istoka i Zapada jo je ivjela i u irim se krugovima sauvala osobito u crkvenom ivotu, u pipadnu Istonoj ili Zapadnoj crkvi. Kai je dakako taj rascjep osjeao i

XXVI


piui prolosti junih Slavena nije mogao mue prijei preko ega, nego je kuao nai neko rjeene. U Pismi svrhu kige, koju pisa cesar carigradski, imenom Konstantin najposlidi, papi Nikoli Petomu, i svrhu odgovora, koji dade reenomu csaru Kai u papinu odgovoru svu krivnu za crkveni raskol pripisuje mrni, ne vjeri i oholosti grkoj, a u dodatku istoj pjesmi, govorei u svoje ime, izrijekom od toga izuzima Slavene Istone crkve: Ne razumim ja, moj blagodarni tioe rianine, zlo govoriti od riana, koji su od naega mnogoasnoga i slavnoga jezika i naroda, jer ne nahodim, da su oni poetak od nesklada, smutne i razdijea bili, nego mrzim na oholost grku, koja bi uzrok od nesklada meu bratjom, od izgubjena carstva raVa, jo i od svi banovina slovinski, koje jee pod tekim jarmom turskim. . . . (R2 161164) Takoga shvaana crkvenoga raskola i pomirjivih rijei upravjenih domaim vjernicima Istone crkve ulo se ve i prije Kaia u redovima franevaca Bosne Srebrne,30 a istu je misao gotovo istim rijeima izre kao i Kaiev mlai suvremenik, isusovac A. Kanili Poeanin, u predgovoru poznatoga djela Kamen pravi smutne velike. Kai je meu svete naroda slovinskoga uvrstio i Savu Nemaia, biskupa od srpske zemje (R2 14), a u tome nije bio osamlen meu hrvatskim piscima svojega doba. Savu slavi kao sveca i Splianin Kavapin, 31 a i Kaiev mentor u hagiografiji, pavlin Josip Bedekovi, zabijezio je u Natale solum (II, 195) 14. sijena blagdan S. Sabba-e Ep. Serviae, pozivajui se pri tome a po emu dakako i Kai na Ivana Tomka Mrnavia i na Bombardija. I doista, Mrnavi je u djelu Regiae sancHtatis illyricanae foecunditas (Rim, 1630.) u nas prvi kuao uvesti kult sv. Save kao katolikoga sveca uvjeravajui svoje itaoce, da je cari gradski patrijarh, koji je u vrijeme Latinskoga carstva priznavao dakako primat rimskoga pape (grki je patrijarh u to doba stolovao u Nikeji), postavio Savu, da bude crkveni glavar (tmquam alter patriarcha) u krajevima ilirskoga jezika, to su bili pod carigrad skom crkvenom jurisdikcijom. Sava je prema tome po kazivanu Mrnavicevu bio odan Rimu i nastojao- je, da svoju arhiepiskopi ju ab erroribus repurgatam cultui pietatis catholicae restitueret. Mrnavicevo pisane sv. Savi ulo je u sedamnaestom i osamnaeston-i30 Prohaska, Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der Herzegowina, 130132. 31 Stari pisci hrvatski XXII, 296.


XXVII

vijeku takoer u djela vrlo uglednih katolikih pisaca (J. Bollandus, N . Assemani).32 Nije dakle udo, to je Sava i u Kaia biskup ujediene crkve i borac proti Focijevu nauku: za biskupa Savu uinie, posveti ga grki p.atrijarka.... po naredbi pape velikoga, svega svita oca duhovnoga, komu Grci podloni bijahu, za glavara tad poznavahu. Svoju oblast Savi poklonie i dravu srbsku podloise, da obraa i kara grinike, s " focijane i sve nevirnike. Kai se eto, kao9 i drugi jo Hrvati prije njega i poslije, po davao nadama, da bi se rjeenje tekoga pitanja, koje je Slavene razdijelilo u dvije crkve, moglo nai u pomirenju i jedinstvu crkava. Prodranm Turaka u Europu iskrsnuo je meu junim Sla venima jo jedan novi momenat cijepana vjerskoga i politikoga: velik dio jugoistone Europe dospio* je pod vlast osrnanlijskoga. carstva, a i jedan dio naroda tih osvojenih krajeva preao je na islam.. U Kaievu zaviaju, a i u Hrvatskoj i Slavoniji, bilo je to pitane upravo u negovo doba poslije dugih i tekih borba rijeeno uzmakom Turaka. U odnosu prema Turcima kao osvajaima nije Kai poznavao pomirbe ni nagode: dobre dvije treine negova Razgovora slave upravo junake, koji su se vjekovima borili s T u r cima na ivot i smrt, a time je Kai ostao vjeran ne samo tradi cijama svojega zaviaja i obiteji, nego i opem shvacanu toga pitana u starijoj hrvatskoj knievnosti, u kojoj izuzevi po koji odjek oportunistike politike dubrovake nema glasova za pomirbu i nagodu s Turcima. N o jedno vaja priznati fra Andriji: uza svu Jubav za slavu i napredovane kranskoga oruja, koju je svakom prigodom isticao, nije bio nepravedan prema junacima s turske strane, pae je nihovoj uspomeni u Razgovoru posvetio posebnu pjesmu, s karakteristinim natpisom: Pisma od glavara turski i silni junaka, koji pogiboe od vitezova ercegovaki rata Kandijan32 Radoji, ivotu sv. Save od Ivana Tomka Mrnavia (Svetosavski zbornik, Beograd 1936., I, 317382).

XXVIII


skoga, Bekoga i Maloga oliti Siskoga. Male, koji su poginuli, ne brojim, niti je mogue izbrojiti ji, nego poglavite, koji bihu glaso viti junaci. 33 I te junake smatra Kai sinovima svojega naroda: Svi su ovo starinom Bonaci, ol Bonaci oli Ercegovci, kojino se tada zturse, kada Bosnu Turci osvojie.34 U Kaievu zaviaju znailo je osloboene od Turaka prijelaz pod vlast mletaku. Spomenuli smo ve, da su pojedini lanovi plemena Kaia i ranije stupali u mletaku slubu, a upravo' u asu, kada je planuo Kandijski rat i poela duga borba za oslobo ene, koja je moe se rei trajala kro cijelu drugu polovicu sedamnaestoga vijeka, nastjanem makarskoga biskupa fra Petra Kaia Primorje se odmetnula od i pristala uz Mleane. Nacionalizma zadojenoga idejama politikoga osloboena i Tijediea naroda nije u ono doba bilo, pa ga nije moglo biti niti u Kaia. U drugu ruku, uvane narodnoga jezika i osebina nije bilo niti mletakoj vlasti zazorno. Ve dva vijeka prije Kaia korio je Zoranie u Planinama (1536.) Hrvate, to zanemaruju svoj jezik i knievnost u narodnom jeziku, a istim je duhom proeta i Barakovieva Vila Slovinka (1613.). Te su kige tampane u Mle cima pod okom dravne cenzure, i nitko se nije takove nihove izjave spotakao'. Pae i sam Grabovac, kada je u hrvatskoj pjesimi Esortazione amorosa (1729.) vrlo ostro udario na Hrvate, asnike hrvatskih eta u mletakoj terra ferma, to se osobito u. nosni i obiajima otuuju narodu (Uine se oni Talijai ter govore: Mi nijesmo nai), naao se na istoj liniji s dravnom vlasti, jer je dudevim dekretom krajem 1729. hrvatskim asnicima uz prijetmi gubitka slube zabrnno nositi u slubi drugo odijelo osim na rodnoga. Dakako, tko se usudio taknuti u ugled mletake dravne vlasti, s nim je Serenissima bila nesmi}ena. T o se u Dalmaciji dobro znalo, pa zato niti oni nai stari pisci, u kojih je bila iva hrvatska narodna svijest, nijesu zaboravili u svojim djelima nai zgodu, da istaknu odanost Mlecima. Zoranie nam kazuje svojem rodnom33 Rl343I2

_3I8;

R2

327325.

R 2 336.


XXIX

mjestu: .. . i tuj blizu u Zadru gradu susedu ja rojen i uzgojen umifenoj srii jesam pod krejuti slafnoga, zlatoga i pravednoga Lava. 35 Tako se ima razumjeti i spomenuto ve Kacievo rajsko stane, u kojemu se nahodimo sada pod krilom naega privedroga principa. 36 Grabovac je bio neoprezan i u Cvitu razgovora izlanuo, to je mislio o Mlecima: Dalmacija je u suanstvu i gaze je, a hrvatski > vojnik mora se svuda u prvim redovima boriti za tue interese. Za udo, dravnoj je cenzuri to izmaklo, i kiga je s ezinim dopu tnm tampana u Mlecima. Tek kada su neki domai Judi iz Sina, uvrijeeni od Grabovca u svojem linom ponosu i lokalnom patriotizmu, upozorili dravnu vlast na izjave Graboveve, dospio je jadnik u zloglasnu dravnu tamnicu Sotto i piornbi i kasnije u internaciju u samostan Santo Spirito u mletakim lagunama, otkale ga je tek smrt izbavila. Sa svojim mijenem Mlecima nije Gra bovac bio osamjen, no jer je bilo vrk> opasno tako govoriti, nije udo, to> nemamo mnogo potvrda. Ali ipak nijesu sva usta ostala nijema.37 Splitski vlastelin Kavanin slavio je dodue u Povijesti vanelskoj u sav glas krajsku divu M l e t k e : Velika je tva dobrota, robuje, svak te hvali; svi da imamo sto ivota, za te bismo svu sto dali i za slavnu tvoju diku krv prolili svu koliku. 38 N o u istom je djelu govoriti: Kavanin znao- Mlecima i drukijea

I Bneani svisti tanke, ovu ruku ine svoju, nek opanci krote opanke, Aih se slue sve u boju, d se biju janiarom i dodiju istim carom.Stari pisci hrvatski 16, 28. R 1 12. 37 Mati", Hrvatski knievnici mletake Dalmacije i ivot nihova doba (Rad 231, str. 209 i d.). 38 Stari pisci hrvatski 22, 215.36 35

XXX

IVOT I R A D A. KAIA MIOIA.

Znadu bo oni, kad svoj svoga tira i hoe da obori, da estokrat ia toga gospodi se mir otvori: zlo 'e, kad na oko oko plae i kad narod svoj tko tlae. Da sam sebe ni obali jaki narod na zavade, jo bi s ega svit poali, krajevo bi jot i sade; nu ke ostaju nae vlasti, nek se uvaju te propasti. 39 Dakako, Kavaninova Povijest vanelska ostala je jo dugo poslije negove smrti u rukopisu i tako nije dospjela u ruke mle takoj cenzuri, a izila je na svijet, kad je ve davno bilo nestalo republike sv. Marka. VI. to je Kai ubrzo poslije prvoga izdana tampao Razgovor preraen i znatno proiren (izdane od g. 1756. ini po opsegu otpri like samo dvije petine izdana od g. 1759.), ve i to svjedoi, da je Kaieva kiga bila odmah dobro primjena., I doista ima i izravnih potvrda, da je Razgovor brzo prekoraio granice uega pjesnikova zaviaja. U rukopisu kninice dubrovake Male brae (Popijevke slo vinsk skupjene godine 1758. u Dubrovniku) zabijeen je na prvoj strani odmah ispod natpisa odlomak iz predgovora prvoga izdana Razgovora, a daje je u istom rukopisu uz dvije pjesme iz grupe onih, to rukopis veli da ih je sabrao. Jozo Betondi (o pogibiji kneza Lazara i Miloa na Kosovu i svai Miloa Kobilovia i Vuka Brankovia), zapisana kraj natpisa pjesama bijeka, koja upuuje na strane Razgovora od g. 1756., gdje se u prozi i u stihu pripovijeda tim istim dogaajima. 40 Prema tome je ve prvoStari pisci hrvatski 22, 271. Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich, br. 24. Kasandri, Kaiev Razgovor ugodni u drugoj polovici X V I I I , vijeka (Glasnik Matice dalm. III,40 39

109110).

I V O T I R A D A. KAIA MIOIA.

XXXI

izdane Razgovora ne samo vrlo brzo dolo u Dubrovnik, nego je i svratilo na se pam }udi od kige. N a jednom primjerku izdana Razgovora od g. 1759. u zagre bakoj Sveuilinoj kninici zapisano je Ad usum P. F. Nicolai Benger emptus A. D. 1765: bila je to dakle kiga iz kninice najznatnijega hrvatskog historika pavlinskoga reda Nikole Bengera. I u kninici isusovakoga kolegija i akademije u Poegi nale su se kod sastavjana inventara odmah poslije ukinua nihova reda Kaieve Historiae et cantilenae de heroibus illyricis.41 Ali ne samo da su Kaieve pjesme bile ve vrlo rano po znate i u krajevima podaje od pjesnikova zaviaja, nego je Jiazgovor, tek to je ugledao svijet, mamio ve i Jude od pera, da pou stazama utrtim od fra Andrije. Iakoi nije taj poticaj urodio djelima, koja bi bila ostavila dubjih tragova u hrvatskoj knievnosti, sva kako su i ti pokuaji, kakvi su takvi su, svjedoanstvo, kako je Kaieva pjesmarica bila zapaena od naih obrazovanih ]udi. U rukopisu br. 273 kninice Male brae u Dubrovniku nalazi se pod imenom fra Anselma Katia Pjesan od krafice magarske Marije Terezi je, a to je upravo Kaieva Pisma od rata krafice ungarske s kra\im kranskim,*2 poneto promijeena osobito na poetku i na .kraju i okrenuta u ijekavtinu.43 Kada bi bila ispravna godina 1754-, to je sa strane zabijeena u dubrovakom rukopisu, bila bi to najstarija pjesma, koja se istrgnuta iz Razgovora i neto preraena zaputila u svijet, no kalko danas pouzdano znamo, da je Razgovor prvi put izaao 1756., ne moe niti godina 1754. kao godina postanka dubrovake verzije pjesme Mariji Tereziji biti ispravna. Najstarija pjesma spjevana u duhu Kaievih pjesama, a u kojoj je doista vrlo dobro pogoen negov nain pjevana, bit e vajada Pisma uinna svrhu diplome, koju dade cesar Matija Pri morcem, upjanom i Podjezercem, da unapdak nejmadu hiti na pastovani od Seana.^ Pjesmu je na osnovi latinske diplome Matijaeve od g. 1614., koja se uvala u pukoj skrii u Makarskoj, spjevao'poetkom 1759. fra Jo'zep Radmanovi, generalni lektor u ibeniku, i prikazao fra Andrijinu bratu imunu, a pjesnik Razgo41 Mati, Kninice zagrebakoga, varadinskoga i poekoga kolegija i osjeke misije (Vrela i prinosi X I , 60). 42 B> 336341 i R 2 33333443 Kasandri ib. i n .

XXXII


vor a joj je dao u neku ruku svoju sankciju uvrstivi je u drugo izdane pjesmarice, to se ba te godine tampalo u Mlecima.44 Kasnije je jo jedna tua pjesma, spjevana takoer na nain Kaiev, ula u Razgovor, i -to prvi put u. mletako izdane g. 1801., a zatim je prelazila iz jednoga izdana u drugo i bila s vremenom prihvaena kao Kaieva. T o je Pisma od Bosne i svetoga Jur ja, spjevana 0 tome u nas popularnom svecu od fra Frane Radmana s\ Muca, koji je takoer preveo s talijanskoga i izdao* u Mlecima ivot sv. Jurja muenika.'15 Zanimjivo je, da je ta Radmanova pjesma ve u prvim decenijima devetnaestoga vijeka bila poznata i dalekomu nutamim krajevima srpskim., to> su u to doba bili pod Turcima. U novije su vrijeme priopena iz tih krajeva tri teksta pjesme sv. Jurju: dva potjeu iz Metohije, a jedan iz Pomor avja,4e Kako ima dosta jakih razlika izmeu tih tekstova i Radmanove pjesme, ve je T. R. ordevi izrekao mijene, da to ni jesu direktni prijepisi Radmanova teksta, nego da su pjesme zabijeene po kazivanu, kako' ih je netko bio zapamtio. Potkraj osamnaestoga vijeka bit e da su u Splitu ili barem u splitskom kraju spjevane pjesme, to su sauvane u tri rukopisa kninice Male brae u Dubrovniku, a u samim se natpisima izrije kom dovode u vezu sa starcem Milovanom: Pla starca Milovana vrh rasuta Solina (Bibl. di fra I. Ciulich, pod br. 388), Tuzheno prigovarane starca Milovana . 1850., 245 in 8.'U tome je izdanu proza posve isputena, < od Kaievih pjesama tampano a je svega 88. I Medaikovi je dirao u tekst, a jezik je okrenuo u istoni govor. 63 Tree irilsko izdane tampano je pod obinim natpisom u Panevu 1889. ( s t r 572 + 4 nepag. in 8) u ] 6pafce JoBaHOBHfea". Proze nema u tome izdanu, no pjesme su sve donesene, a, jezik je ijekaviziran, pa i inae mijean. U nae doba izaao je irilicom u kolskoj biblioteci Zadruge profesorskoga drutva u Beogradu sitan izbor (svega sedam pje sama) iz Kaieva Razgovora, namijenen kolskoj mladei: " ( 1939.)

Po broju svojih izdana dakako jako zaostaje za Razgovorom^ ali i ona je u tome pogledu na jednome od prvih mjesta u hrvatskoj knievnosti prije Prepoiroda, Poslije prvoga izdana, to ga je 1760. priredio Kai, izala su, koliko mi je po znato, jo ova izdana: 2. 1782. u M l e c i m a (D. L o v i ) , 1 2 + 5 0 0 in 80.64 3. 1833. u D u b r o v n i k u (A. M a r t e k i n i ) , 520 in 8. 4. 1836. u D u b r o v n i k u (P. F. M a r t e k i n i ) , 520 in 8 (isti tamparski slog kao u izdanu pod br. 3). *5. 1854. u Z a d i r u ( B a t t a r a ) . Izdane spomiu bez naznake formata i broja strana Kukujevi i Iûbi.Po iva\eviu, 1. c. 144 i 147. Kige nijesam imao u rukama. afak . . II, i8z, spomie (s upitnim znakom!) jo jedno mletako izdane od g. 1802., a zatim nastavja: N. Ausg. U Mlecih 1782 (soli heissen: u Dubrovniku po Ant. Martekini 1822), 8, 500 str. Bilo bi to dakle neto slino ve spomenutoj afaikovoj bijeci pretampavanu mletakoga izdana Razgovora od g. 1801. u Martekinija u Dubrovniku g. 1826. tim izdanima Korab\ice nije mi daje nita poznato.64 63

L

IVOT I RAD A. KAIA MIOICA.

6. 1857, u Z a d r u ( B a t t a r a), 412 in 8. Izdane je oznaeno kao novo prigledano i popravjeno'. Bit e da se upravo to izdae spomie u Kukujpvica i gubica pod god. 1858.: na pri mjerku zadarskoga liceja je na nutarem natpisnom listo tampana godina 1857., a na vanskom 1858. (ikod primjerka zagrebake Metropolitane je vanski omot pri vezanu ukloen). *j. 1889. u Z a d r u (. A r t a l e ) , str. 436 u formatu mm 188X128. Prema priopenu uprave zadarskoga liceja kiga je u natpisu oznaena kao tree prigledano i popravjeno izdane, a to se moe razumjeti samo kao tree z a d a r s k o izdane. [ L i t e r a t u r a : Lucius Narentinus (fra Luka Vladmirovi), Chronicon arehiviale continens brevem descriptionem prin cipu et continuationis venerabilis conventus Sancta^ Mariae ZastrogieiTsis (Mleci 1770). Ivievi Stj., Kratak ivotopis A. Kaia Mioia. (Zora dalmatinska III, 9293, Zadar 1846.) Uz neke promjene pretampano u Nevenu III, 810 (Zagreb 1854.) Ivievi Stj., Mnea o pjesmarici fra A. Kaia Mioia. (Zora dalmatinska III, 101102, Zadar 1846.) I. K. S., O. Andrija Kai. (Uspomena Andriji Kaiu, Zagreb i860.) Mari J., Slovo prigodom stogodinjice A. Kaia Mk>ia. Zagreb i860. *** . ( , . 102., 235237, 1860.) *** . A. Kai Mioi (Nae gore list I, 3637, Zagreb 1861.) Ivievi Stj., Kratak ivotopis A. Ka ia Mioia (Vijienac uzdarja narotdnoga, str. IIIIX, Zadar 1861.) Riboli L, Kaieva pjesmarica. (Izvjetaj gimnazije u ibeniku, 1873.) Vetter Th., Bibliographisches aus Paris. II. Das Volkslied ber Milo Kobili und Vuk Brankovi. (Archiv f. slav. Phil, VI, 123126, Berlin 1882.) imi N., Kai. (Iskra I, 9, Zadar 1884.) R A . . . , Obite} Kai u povijesnim dokumentim. (Prilog br. 12 Hrvatske, Zadar 1885.) Despot L, Malo zrna: V. Kai i Hrvati. VI. Kairv spomenik. (Spjet 1885.) imi 'N., Za Kaia. (Iskra II, 49, Zadar 1885.) Kasandri P., Fra Andrija Kai. Kritine bijeke. I. u d . (Iskra II, 73 i 161, Zadar 1885.) Riboli J., Vjeni Milovanu. I. N o v ivotopis fra A. Kaia Mioia. II. Kaieva pjesmarica pored narodnih pjesama. III. Kaievu jeziku. (Zadar 1885.) Ocjena N . imia u Iskri III, 61, 69, 130, 176, 194. (Zadar 1886.) ., . . ( 1886.) Napo-


XI

mene tome u Iskri III, 108. (Zadair 1886.) Kasandri P., Kacie * i negovi kritiari. (Iskra IV, 10, Zadar 1887.) Mirkovi M. (Alaevi M.), Biskup Petar Kai, oslobodite\ Primorja, i negovo neobjelodaeno dopisivane sa mletakim vlastima. (Bullettino di archeol. e storia dalm. X I , supl. 8, Split 1888.) Forko J., Kako je P. Emerik Pavi u prolom stojeu u latinski jezik 'prevodio pjesme slavnoga fra A. Kaia. (Izvjetaj realke u Osijeku 1889.) Karaman D. F., A. Kai Mioi e i suoi can ti. (Ristampato dal Diritto croaro, Pola 1890.) Vijenac Andriji Kaiu 26. kolo voza 1890. (br. 34 od g. 1890.): Raki F., A. Kai prema lovinstvu, 530. Smi'iklas ., Kai prema historiji, 532. repel M., Utjecaj Kaieve pjesmarice na Vuka i Preradovia, 537. Kuha F., A. Kai kao; piva i guslar, 538. Pasari J., A. Kai Mioi, 539. *** Crtice O' Kaiu, 550. imi M., Brist i Zaotrog, 552. ., 1' . ( XXIX, 1890.) .. ] . II. . ( III, 268276, 1892.) >15 ., . , . ( ., >. 171 174, 1892.1893.) > ., . ( , str. 6 - 8, CapajeBo 1893.) ^ . ., ] . ( X, 452460, 1896) Bosanac Stj., Pavievo Nadodane" Kaievu Razgovoru ugodnom. (Spomen-cvijee iz hrvatskih i slovenskih dubrava, 596605, Zagreb 1900.) ^ ., ( I, 114116, 1901.) repel M., Sigeski junak u povijesti hrvatskoga pjesnitva: X V I I I stojee. Kai (Rad 148, Zagreb 1902.) urmin ., Narodne pjesme i Kai. (Vijenac 1902, str. yy.) Bjelovui N.'.Z., Narodne pjesme i Kai (Vijenac 1902, str. 141.) Kasandri P., Kaiev Raz govor ugodni u drugoj polovini X V I I I , vijeka (Glasnik Matice dalm. III/2, 105134, Zadar 1903.) toj temi je pod istim nat pisom pisao Kasandri ve prije u Iskri III, str. 17, 34, 49 (Zadar 1893.) i u Smotri dalm. 1902, br. 1,3. Ogrizovi M., Kako je E. Pavi preveo Kaiev Razgovor ugodni. (Nast. Vj. X I I , Zagreb 1904.) Mati ., Ein Gedicht Kai' als Volkslied in Slavonien (Archiv f. slav. Phil. X X V I , 267, Berlin 1904.) Urli ., Zbirka pjesama u zaostroslkoim . manastiru. (Nast. Vj. X I I I , 427, Zagreb 1905.) Ilei F., Kai Mioi i slovinstvo u Slo venaca. (Hrv. Kolo II, 97106, Zagreb 1906.) Urli ., Ka-

LH

2IVOT I RAD A, KAIA MIOIA.

< iev Razgovor ugodni od god. 1756. (Nast. Vj. XV, ij37, Zagreb 1906.) Urli ., Kaievi izvori za povijest slovinsku. (Sr, god. 1907., 1 14io 19.) Alaupovi M., Slike iz nae kige. Andrija Kai Mioi. (Behar, god. 1908., str. 24.) Prohaska D., Revizije iz povijesti knievnosti. I. A. Kai Mioi. (kolski Vj., 204, Sarajevo 1909.) Jovanovi V., Deux tra ductions indites d'Albert Fortis. II. Lettre de Fortis a John Strange. (Archiv f. slav. Phil. X1XX, 588596, Berlin 1909.) Drechsler ., Prilozi za povijest hrv. knievnosti. II. Tito Brezovaki i A. Kai Mioi. (Grada za pov. hrv. k. V I I , 128-130, Zagreb 1912.) JoBaHOBHti ., 1 ". (. >. XXX, 446, 1913). Kolendi ., Godina roena fra A. Kaia Mioia. ljetopis Jaigosl. ak. 32/2, 5259, Zagreb 1918.) . Banovi Stj., Dvije bijeke iz naih na rodnih pjesama!: 2. Stalni epitet rijeke Neretve. (Rad 222, Zagreb 1920.) Eterovi K., Fra Andrija Kai Mioi. Pretaimpano iz Nove revije s dodatkom vie novih priloga, (Dubrovnik 1923.) Banovi Stj., Pria Kaiu (Brist u Dalmaciji). (Zbornik za nar. i v o t i obiaje 26/1, 186188, Zagreb 1926.) Gesemann G , Kai und das Volkslied (u Studien zur sdslavischen Volksepik, Reichenberg 1926.) .. ^ TOXHJH. ( . X, 93, 1930.) ^ . ., . (Ib. 246252.) ^ ., 1828. (Ib. 252254.) Stojkovi ., Ivan Lovri, pristaa struje prosvjetjena u Dalmaciji, (Zbornik za nar, ivot i obiaje 28/, Zagreb 1932.) Banovi Stj., Tragovi Graboveva Cvita u Kaievu Razgovoru. (Obzor 1932.) , ! - (Slavia X I / 1 , Praha i932>) Mrko ., Nouvelles observations sur 1'tat actuel de la poesie pique en Yougoskvie. (Revue des tudes slaves X I I I , 38, Paris r 933-) Galinee F., opsegu' Kaieva utjecaja. (Hrv. revija 1 97-> ^3(631-) Banovi Stj., Koliko je puta do sada bio tampan Kaiev Razgovor ugodni. (Nova revija X I I I , 4452, Makarska 1939.) J., . ( LX, 1940,)].

Napomene uz ovo izdane.Tekst Kaieve prireen je po jedinom izdanu, to ga je izdao sam Kai u Mlecima 1760. Razgovor ugodni je za Kaieva ivota, kako je ve spomenuto, izaao dva puta: u sta rijem i kraem obliku u Mlecima 1756., a proiren ii preraen 1759., takoer u Mlecima, Kako je dobra polovica Razgovora od g. 1756. (str. 13207 i 221240) u istom rasporedu i uz posve neznatne promjene teksta pretampana i u izdanu od g. 1759. (str. 1989 i 187191), nijesu te esti prvoga izdana Razgovora ovdje napose tampane, nego su nihove varijante zabijeene ispod teksta izdana od g. 1759. I u ostalim dijelovima Razgovora od g. 1756. (str. 112, 207220 i 241'390) ima mnogo zajednikoga s drugim izdaem, ali ima u ima i tota, to je Kai u preraenom izdanu ispustio, a osim toga se i zajednika im grada u rasporedu i u tdkstu toliko razlikuje od izdana od g. 1759., da je taj dio prvoga izdana vajalo napose tampati, jer bi se inae izgubila slika starije redakcije Razgovora ugodnoga. * *

U Najposlidim razgovorimia starca Mjelovana s bratom tiocem na kraju Razgovora od g. 1759. (str. 337) veli sam Kai: Nae tolika pomakaa aliti erare od tampe, da e se zauditi, i tomu ja. kriv nisam, jer sam nastojao, koliko sam mogao i ne mogao, ali ne mogue, da ji sve svladati mogu. T o vrijedi doista u punoj mjeri za Razgovor, ali i za . Bijeiti sva ta po makaa aliti erare u bijekama ispod teksta bio bi jalov posao i suvie teak balast za ovo izdane, pa zato nijesam to inio kod tamparskih pogrjeaka, gdje je posve jasno i oito, kako se ima itati pogr jesno tampana irije; naprotiv, gdje bi se god moglo i najmane posumnati, da li se krivo tampana rije ima itati ovako ili onako, zabijeio sam ispod teksta, kako je tampano u' origi nalnom izdanu, da tako italac moe i sam prosuditi. Tekoa u transkripciji bilo je i radi nedostataka Kaieve grafike. N a neke momente vaja da osobito upozorim: 1. Za glas g pie Kai ,cx, a usto takoer x i (inae je u Kaia x = , = ). U domaim rijeima, gdje je g nastalo od pred zvunim konsonantom, moe se. Kaievo kolebane razumjeti: bi u rijeima otacbina, farcba bilo pisano prema postanu rijei,

LIV

NAPOMENE UZ OVO IZDANE.

a x u farxba, fmdoxba odgovaralo bi izgovoru, koji se doista i uje u Kaievu zaviaju (isp. i Mareti, Rad 209, 188). U takovim sam rijeima transkribirao: x = g, x = , = . Naprotiv, u tuicama, gdje Kai za g pie promiscue cx, x i c, n. pr. Amexa Ameca (pae i Amefa), Macxarimaxarskimacarski, sincxir sinxir sincir, mejdancxija mejdanxija mejdancija itd., ne moese misliti, da bi tako jako kolebane grafike bilo osnovano na izgo voru (a dakako niti na postanu rijei), i zato sam u takim slua jevima za cx, x, pisao uvijek g, a gdje je u Kaia x ili c, upozorio :i sam na to u bijeci ispod teksta. 2. Kod tuica, to su nama dole iz latinskoga i iz talijanskoga (ili barem talijanskim posredovanem), nastaje pitane, kako emo transkribirati ce i ci: hoemo li pisati po talijanskom knizevnom izgovoru (e, i) ili po mletakom (kao nae ce, ci). Kaievo pisane domaih rijei slabo nam moe u tome pomoi: vao.

20

Dava nemu krunu od Epira, [" koju mu je babo uzdrao, da krajuje i da ara daje, 2 kako mu je i cako davao. 5 Ne kti Jure uzeti krajestva, ve se meni zakle na itapu, da on mene ne e ostaviti, nego krvcu za mene proliti.1

55

pbij.

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA (1756.)

da se bila dvora ne bijeli,, koga nije ogem opalio; da nejmade majke ni lubovoe, koja nije u crno zavita. gospodo pae i kadije i ostale age i spahije, nije koga porodila majka, da ode do Epira ravna i osveti krvcu prolivenu ist vire sveca Muhameda, da pogubi Juru Kastriota, koji mi je puno doi jao? Ko pogubi onu zmiju jutu, il pogubi il dovede iva, estita u ega uiniti, od Epira krunu darovati. Umukoe pae i kadije i ostale age i spahije, a veziri g zemji pogledae, ali ne e silni Ali-baa, vee caru tiho odgovara:' Evo, care, desna ruka moja i u ruci britka orda ova, koj ano je krvce napojena, a tako se moje ne napila, ona oe osvetiti tebe [216] i pogubit Juru Kastriota, kogano si s sinkom odgojio. Kad je care ega razumio, slenu je vojsku sakupio,xejtoka. etiri sloga.1

sve konika po izbor delija, silne vojske etrjest ijada.6o

Razvie se sviomi barjaci, 9 udarie careve borije, ode vojska k~ ravnoj Albaniji, prid ome je silni Ali-baa.6

S

Malo vrime postojalo bie, glas dopade Juri Kastriotu, da na ega ie Ali-baa. Kupi Jure vojsku po Epiru: Oisam ija sileni konika, sedam ij p o izbor vojnika, u sve vojske petnajest ijada, ali je to oga estokoga1.

9$

7

I0

-

75

Pod Krojom je vojsku 'pribrojio pak je svojoj drubi govorio: Da idemo, mila bratjo moja, I0 pozdraviti silnog Ali-bau! 5 Nemojte se, bratjo, poplaiti, to je vee vojske u. Turaka: oni slave svoga Muhameda, a mi lipo ime Isusovo. Kada Jure svri govorene, uini se veliko zlamee. Svi konici koe posidoe, britke Corde pisci pripasae.IIO

8o

8

5

Razvie see svileni barjaci, udarie bubi i svirale: u vojsci se inae veseje, oko vojske tuge i alosti.

115:

Isp. u istom stihu u R29s: xejtokoga. Stih trai svakako

R A Z G O V O R U G O D N I N A R O D A S L O V I N S K O G A (1756.)

[217]

Plau majlke jedine sinove, plau lube svoje zarunike, mala dica majke gledajui, ' plau seke milu brtju svoju.

I2

Blizu pola gusta go>ra bie, u toj gori postavja busije tri ijade sileni konika, prid ima je Amega 2 vojvoda. 14J Amegi je 3 Jure govorio: Netijae, drago di t moje, pO'Stoj, sinko, u gori zelenoj, dri tvoju na okupu vojsku. Ali nemoj prija udarati, 5 neg se poeme krvca pralivati. [218] Kad ugleda dvi vojske ogene - i barjake turske i kaurske,

Svojoj bratji pute priticae, priticae ter ji celivae1 fatajui koe za didume, ne bi li se koji povratio.

I2

5

Majke svoje skiduju erdane, a Jubovce zlatne prstenov, divojke vince pozlaene, ter zavit meu na otre. Uz otare ruke razpiale, da bi majke sinke priekale, a Jubovce svoje zarunike i sestrice milu bratju svoju.x

3

ti e iza iz gore zelene, x na Turke e juri uiniti, 55 pristraie svu vojsku carevu, svu-emo je p o d m a okrenuti. A m e g a je 4 ega posluao i oitie u goru zelenu. U ta, d o b a silni Ali-baa, a k a d ga je J u r e ugledao, na poju je vojsku raz,redio>. O d k o n i k a krila uinio, za krila je pisce postavio, meu krila Jure ulizao-, oko ega pisci i koici.

Otolem se vojska podignula x 1 otie supro Ali-bai. 35 Kad su bili na poje dibrensko-, oode ji je noca dostignula. T t e oi pobie barjake i p o po]u bil adorove. K a d je sjutra jutro osvanulo, 4 poe J u r e razredivat vojsku.1 2

l6

i6s

celivajce. Ameja. Ime Jurina sinovca pie Kai: Amecxa, Amexa, Ameca, pae i *AmeJa (ovo posjede jamano po pisanu u Barlecija; isp. De vita, moribus ac rebus praecipue adversus Turcas gestis Georgii Castrioti, Argentorati 1537.). U vezi s napomenama iznesenim u predgovoru Kaievoj grafici, pisao sam uvijek Amega, a gdje je u Kaia -x-, -c- ili -J-, spomenuo sam u bijekama ispod teksta. 3 Amejije. 4 Amejaje.

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLO VINSKOGA (1756.)

Iza sebe strae ostavio, sve konika dvanaest stotina, prid ima je bane Vrananine, l koji bie junak od starine. 7 Vrananinu Jure govorio: Dri, bane, na oruju vojsku, ali nemoj prija udarati, neg udari iz gore busija. A kad udre iz gore Amega 1 , 45 ja u vojsci krila razmaknuti, tvojoj drubi pute otvoriti, a ti kou popusti didume, nek udare ili na umorne. Malo vrime postajalo bie, dade Jure od boja zlamee. T u se dobri koni razigrae, udarie bubi i svirale.l8

Kad t vidi Kastrioti Jure, 2 svojoj vojsci- krila razmaknuo, Vrananinu p^te otvorio, pk udrie ili na umorne. Tu se teka krvca prodivae, do neba se jadan gls u jae 2$ od velike jek i jauka: Turci zovu sveca Muhameda, a kauri ime Isusovo. U tri ure boja estokoga pade mrtvi sileni Turaka dvajest i dvi ijade konika, dvi ijade osta u suanstvu. Od vojnika Jure Kastriota pade mrtvi pisac' i konika dvi stotine i tri jest junka, toliko ji ranni bijae. Kada vidi silni Ali-baa, da so emu druba izginula, skupi ono zdravi i raeni b- > pak pobie g bilu Carigradu ] brez barjaka i brez adorova.

2I

2I :

5

Tu se britke orde povadie, l8 a bojna se kop ja poloie; 5 [219] tu udari konik na konika tu se poe krvca prolivati. Kada vidi Amega 1 vojvoda, da se silne vojske udarie, I iz potajni udari busija 9 kano vue iz goire zelene. Tri ijade kopja poloie, tri ijade sabaja povadie, uinie juri izazda, siku jadne Turke iznenada.

22

x

95

Osta Jure s vojskom na mejdanu, dok pokupi turaku odoru i dok rane zavije junakom, 22 pak otie u Kroju bijelu pivajui i popivajui, vince piju, koe igrajui. Nije majka rodila junaka, to je majka Skenderbega Jurja.

Kud Amega 2 s vojskom dopirae, na alaje Turke razgoae; t nenada iz gore busija strah zadade svoj vojsci carevoj.1 2

Ameja. Amexa.

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA ( 7 6 ) 15. Budui da se u ovoj pisimi imenuje Carigrad, dajem na znane, da se ovde ne spomie .Carigrad, u komu sada ari pribivaju, zato ga jo tada ne bijae car osvojia, nego pribivae u Andrijanopoju. Razumi se dakle grad carev, gdi bie negovo pristoje, koji se mo gae po razlogu zvati Carigrad, to jest carev grad.

[Tekst2

R\ str. 221.224., odgovara tekstu R2, str. 70.yi., uz neke razlike slae s tekstom su u bi\evskama Varijante teksta R1 naznaene

a isto se tako i Rx, str. 22j.24o., R , str. i8y.191. ispod teksta R2.]

I^J]

[20.] Slidi pisma od Cipra. Lipa ti je gora Romanija, jo je lipi Cipar nasrid mora: u em reste bilica penica, rujno vino kano malvasija. Po Cipru se bijele gradovi kano bile tie lab u tovi, najiipa su dva grada bijela, jf-dnom ime Nikoija bie, a drugi se Famagota zvae. Po nem set mlaan providure, po imenu Ante Bragadine; izetao gradu na bedene ter pogleda niz t poje ravno. 5 al po poju zelene narane, al je poje magla pritisnula? im li se je ,go>ra nakitila, al s jabukam al z utim narancamr Dozivje ga vila iz planina ter je ermu tiho besidiila: Nit je gora nit studena voda, 2 nit po poju zelene narane, 5 nit je magla po}e pritisnula. Ve je ono siln turska vojska, prid ome je Mustapa vezire; sino doe izpod Nikoije, kojuno je juer osvojia. 3 Sve isie, niko- ne utee, jedno z drugim za trijest ijad. N e ute se po granam narane, ve na kopjim glave od junaka,

IO

242J

Sam se sobom Ante razgovara: Ah, moj Boe, uda velikoga, *5 to se vidi nasrid poja ravna: al je gora al studena voda,


kojeno su juer odsiene ' 35 u bijelu gradu Nikoiji. Najlipa je glava Dandulova, od bijela grada providura, spored ome glava biskupova, Kontarina, alosna mu majka! 4 N a glavi mu mitra od bisera, koj ano je u Mlecih krojena. Al su glave lipo osveene od Arnalde, lipote divojke, koja ibise caru darovana i jo s ome trista divojaka. U navi je barut upalila, sultaniju u laguni dignula, sve izgori, niko ne utee, sama sebi lipu slavu stee. Istom vila tako besidei, silni Turci na grad udarie, vas se bili grade tresijae od onizi bojni lumbarada. Pod im Turci lito litovae 5 5 od Jurjeva do Mio\a danka, esto oni jurie inie, z golim ordam na beden skakae. Sie Turke Ante Bragadine i negovi mladi vitezovi, 6 mnoge oni glave odsikoe ter ji meu gradu na bedene. C243] Nigda, pobre, Turci ne pristae ob dan, ob no'c jurie inei

i pod gradom mine kopajui, kule bile u lagum diui.

6

>

Tu gospoda mnoga izgiboe, koluneli i mladi serdari, vojevode i jo barjaktari, ine vojske ni broja se ne zna. 7 Al se bili grade ne pridaje, jer ga brni Ante Bragadine. Kad to vidi veliki vezire, on uzimje divit i artiiju ter napisa listak kige bile. 75 Pak je aje Anti providuru ter je nemu tiho besi dio: Zlo ti jutro*, Ante providure, bila grada obraniti ne e.

45

5 ali klue od bijela grada,ako li ji ti poslati ne e, gola u te p o vojsci voditi, iva u te na mije derati.

8o

jemu A n t e kigu odpisuje: N e k a znade, M u s t a p a vezire, 8 5 da ti ne u p i d a t bila g r a d a , dok je moja na r a m e n u glava, jer e meni d o b r a p o m o doi od mojega b a n a d e n e r a l a : sto galija d u d a mletakoga 9 i dvanajest bojni galijaca; sto galija kraja panolskoga, v l d imam D o r i a principe, i dvanajest b a n a maltekoga, a toliko p a p e velikoga. 95

X6

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLO VINSKOGA (1756.) od tvojega b a n a enerala, Do*ria je ega odbignuo.

Kad je vezir kigu razgledao, [244J od jada je bradu ogulio: ne e vezir da s mirom miruje, janiare na grad natraje.

K a d je A n t e kigu progledao,, bio barjak bie r a z m o t a o ter ga mee gradu n a bedene, I 3 Pod gradom je mine ukopao I 0 [245] jer se i n o nemu ne mogae. i brzo ji bie uegao; kada li se mine uegoe, N e s t a d e m u p r a h a ni olova po bijela grada oborie. ni zaire to je od p o t r i b e ; sva m u vojska bie izginula, T u se teka krvca prolivae, X a bedeni n a zemju p a d n u l i . 3S 10 teka krvca koska i junaka; 5 tu se brni mlo i veliko, Veziru je 1 kigu napisao, kalueri i svi sveenici, u kizi je nemu besidio: Z a k u n i se n a itapu t v o m u , udovice, ene i divojke, daj mi jamca Boga velikoga, dica, starci i mladi trgovci; tu brat brata poznat ne mogae, I I 0 da e p u s t i t moje vitezove I 4 jer svakoga k r v c a oblivae. z d r a v e poi d u d u m l e t a k o m u i p o d pukm i p o d britkim D a je komu pogledati bilo ordam, Bragadina, m l a d a p r o v i d u r a ! poslau ti kjue bila, grada. K r v a v e m u ruke do ramena Il i svijetla orda do balaka. 5 K a d je vezir kigu prouio, x od vesela crnu zemju lubi, 45 Viteki se i t a d podnesoe, zaklie se n a itapu svomu jer iz grada T u r k e iztirae: i daje m jamca Boga svoga, osta m r t v i sileni T u r a k a o k o trijest i vee ijada. da e poi d u d u mletakomu O p t vezir bilu kigu pie I 2 ter je saje Anti B r a g a d i n u : Zlo ti bilo, A n t e p r o v i d u r e , sto li misli, u to li se u z d a ! Bila grada obraniti ne e, a ne e ti dobra pomo doi1

i nagovi m l a d i vitezovi oruani, z d r a v i i veseli. Ali vire u T u r i n u nije. P r i v a r i se, ujide ga zmija: od g r a d a je v r a t a otvorio*, veziru je kjue p o k l o n i o . G o v o r i m u sileni vezire:

x

5

"i

x

55

Vezijrmuje. Ispr. R 2 i82: Veziruje.


i/

Dobro doa, turska krvopijo! Kamo moje pae i kadije, kamo moje ag i spaije, kamo li mi dica janiari, kojeno si s vojskom isikao* oko eset i vee ijada?! Nato se je Ante nasmijao-, veziru je tiho besidio-:l6

ve ja plaem, da si utekao, di ti glave nisam osikao i posla je k. Mietku bijelomu x7 za jabuku dudu mletakomu. To veziru puno munoi bie, na svake ga on muke meae, crne mu je oi izvadio i bijele ruke odsikao. 45 Via ega o lantini 'tankoj, neka vidi sva vojska careva Bragadina, mlada providura, koji turske glave odsicae.l8

Mu', ne luduj, veliki vezire, l6 t246] ja ne plaem pae i kadije, S nit ja plaem age ni spahije, jo ni tvoju dicu janiare,

Kada li je sunce poinulo, ski duje ga s tanene lantine, iva ga je na mije derao. Bragadine, pokojna ti dua!

Krajestvo od Cipra zva se edan perivoj oliti ardin od svita radi negove lipot, ravnine i ploda, koga poraae, kad u nemu krali . kranski staju, a navlastito kada uivae lipi mir pod krilom privedroga principa, koji ga izgubi na 1.5 71. .

[21.][247]

Slidi pisma od boja, koji se uini na dan svete Justine. Odkada su Mleci sagraeni, nije lipa vojska sakupjena, to- je vojska duda mletakoga vrime rata Cipra nesrinoga: Prid imam su tri siva, sokola, tri principa od zemje latinske: I 0 od Mletaka bane Veniere, od enue Doria Andrija, a od Rima Kolona principe. 5 Kapetani vlastela mletaka, kavaliri gospoda malteka . *5 od velika roda i plemena, sve t tre, da Turina sie.

dvi stotine taneni galija, dvajest i pet od boja brodova i d vana jest bojni gali jaca, ormanica ni broja se ne zna.Stari pisci hrvatski. XXVII.

iS

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA (1756.) Venier mu tiho odgovarah Nije vrime tom besiditi, vaja danas s Turcim bojak biti, za Isusa nau krv proliti. 5 Nismo doli etati po moru ni Jubiti Grkie divojke, ve braniti viru Isusovu i naega duda mletakoga. Istom oni tako besidei, dojedrie turske ormanice i p r i d i m a morski k a p e t a n e -paa od zemje careve. U d a r i e paine borije, zavikae T u r c i janiari; k a d a li se blizu sastadoe, galijace ivi o g a dae. [249] Stoji jeka b u b a ' i svirala, grmjavina silni lumibarada, stoji zvizda 2 iba i puaka, lomjavina taneni galija, stoji jauk p o m o r u delija. K a d a li se, p o b r e , sastadoe sve galije turske i latinske, r e k a o bi, nebesa se ore, a p l a n i n e u dubine noe. a r k o sunce p o m r a l o bie od crnoga praha i olova, sve se sine more tresijae Oid topova turski i latinski. 55

Zavezoe uz more dudevo, zajedrie izpod grke zemle: sine se je mre zapinilo od galija i o d galijaca, od emija i od ormanica.

zo

K a d su bili izpod Svete M a v r e , govorio Doria principe: 2 to se bili gori u istoku, 5 al su snizi ali laibutovi, ,. al je magla posrid poja p a l a , al p o p e t i bili adorovi, [248] al -se vile n a planini bil, al su grke n a planditii ovce? 3 Veli nemu bane Vcniere: N i t su snizi, nit su bile vile, nit je magla, nit su labutovi ni p o p e t i bili adorovi. Ve su o n o turske ormanice, 35 sto galija, dvista sultanija, trijest paa, trista l u m b a r a d a , sto ambeka kraja Alerina. P r i d Aimam je morski k a p e t a n e A l b p a a o d zemje careve, 4 1 n i m emo se danas ogledati i v i t e k u sriu prokuati. AH veli D o r i a principe: Posluaj me, bane Veniere, l u d o emo glave izgubiti, 45 m i n e m o j m o s T u r c i m bojak biti.1 2

6

6

5

7

75

Signimchiemoje. Isp. R2i83'. Scgnimchiemoje. zvizda. Isp. R2i84: Zvizxda.


Po moru se drugo ne viae nego vesla, jidra i lantine, i tilesa turska i krstjansk po ijadu zajedno plivae, jedan drugom smru zadavae. Ne uju se pisme ni popivke, nit se uju gusle ni tambure, nego jauk i pla od junaka, zveketana maa i sabaja.

[250] Sto galija turski ufatie, toliko ji oigem saegoe, sam utee kraju od Alera samo svoji trideset galija.8o

Ne bi ni n junak utekao, ve ga pusti Doria principe, koji dudu pomoi ne dade. Ej neviro, nigdi te ne bilo! Osta mrtvi sileni Turaka za trideset i vee ijada, pet ijada ivi ufatie, sedam paa dudu darovae. Osta mrtvi dudevi vojnika pet ijada po izbor junaka, etrnajest vlastele mletake, puno vee rimske i malteke, sve principa, vrsni vitezova, kavalira, poibre, i knezova, to pogibe dan svete Justine zarad svete vire Isusove.I0

8 Sine more krvavo bijae S sve od krvce turske i kranske; najvea se krvca prolivae, di bijaju mladi denerali.

S

Tu se bie od jutra do podne, jo se ne zna, iji mejdan bie; 9 kada li je po podnevu bilo, na dudu je mejdan ostanuo. Ugleda se glava Alijina na lantini od galije tanke, svezana mu dva sinka klecaju 95 prid koliinom bana Veniera.

IIQ

li

s

Reeni boj bi uinn u Levantu na dn s. Justine godita Gosp. 1571, u komu pogibe vee od trijest ijada Turaka, pet ijada ivi ufatie, medu kojim bihu mnogi zapovidnioi, pae, age, bezi, alajbezi, kadije i ostali vrsni glavari. Kapitan Ali-paa pogibe s mno im oficijalim. Dva mu sina iva ufatie, i povede ji Kolona princip u Rim s mnoim suznim. Uluzali, kraj od Alera, utee samo svoji [251] tri jest galija, budui ga pustia | Doria, spanolski denera, koji ne kti Mleanom pomoi dati. Sto i eset galija turski osvojie, takoer mnoge fute i bro dove razliite. Veliki topova osvojie st i sedamnajest, malo maeniji dvista i pedeset i est; topova, iz koji se stine velike bacaju, osamnajest izvan topova, koji se z galijam potopie.

20

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA (1756.

Oruja ostaloga i rob svakojake ni broja se ne zna. Petnajest dana potratise, dokiem robu razdilise. Naoe na galijam turskim tri ijade ivi krana, a vece ji se potopi i ubijeno bi, to jest suana turski. Pogibe nai pt ijada i mtnoga gospoda mletaka, rimska i malteka, kojizi imena ne meem za ne uzminoati govorena.

[22.] Slidi pisma od s. Ivana Kapistrana i vojvode Janka. Divan ini Otmanovi care, po imenu Murat Sulemane, gospodu je na divan sazvao, sve po izbor pae i kadije i vezira s agom janiarskim. 5 A kada ji sakupio bie, car se seta uz divan, niz divan, ' svitlu krunu vedru nebu baca ter se care s krunom razgovara: [252] Vira moja, svitla kruno moja, ol u tebe brzo izgubiti oli carstvo moje rairiti, to mi nije babo* rairio. Dobio sam grkoga csara, od istoni strana gospodara, i osvoji gradove negove do bijela grada Carigrada.IO

Pak je tiho Murat besidkx Na noge se, pae i kadije, brzo silnu vojsku sakupite od istoka lipo do zapada:

dvista ija mladi janiara, sto ijada po izbor konika i pedeset taneni galija, da idemo uz Dunaj vodicu. Uzeemo ravnu Ungariju, a zatizim svu Bosnu ponosnu, Dalmaciju do siega mora, od Istri je do Ercegnovoga. Kada pae cara razumie, silnu vojsku brzo' sakupise: dvista ijd' mladi janiara, sto ijada po izbor konika i pedeset taneni galija. Ode vojska ravnoj Ungarij prid vojskom je Murat Sulemane. Al je rrialo vrime postajalo, glas dopade kraju ungarskomu, po imenu mladu Vladislavu:

*5

Ah, tako mi sveca Muhameda, osvojiu i Bosnu ponosnu, 2< vie Bosne ravnu Ungariju, Dalmaciju do siega mora.

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA ( 7 6 ) 15.253] Zlo ga sio, kra}u Vladislave, zlo ga sio i vino p o p i o ! 45 E t o n te silna t u r s k a vojska i p r i d vojskom care Armirate.[254]

2I

malena je, al je ogenita, u sve vojske trideset ijada. Sveti Ive slavnu misu ree, kad je ree, na kolina klee, blagosivje vojevodu Janka i negovu vojsku svu koliku.

75

K a d je kraju glase r a z u m i o , zove sebi vojevodu J a n k a , enerala od vojske ungarske, 5 ter je nemu tiho besidio: to bi reka, vojevoda J a n k o , m o e m o li s carem bojak biti? A l i m u je J a n k o besidio: N e brini se, svitla k r u n p moja. 55 O v d e ima j e d a n Boji svetac, koji ini velika udesa, Boji svetac f r a t a r francekane, p o imenu I v o K a p e s t r a n e . O n e tebe lipo svitovati,6o

8o

Pak se skae na noge viteke, uze barjak u desnicu ruku, na barjaku ime Isusovo-, i prid vojskom g Biogradu pode. Kad je doa gradu, Biogradu, 85 lipo 's Jankom vojsku razredio: oko grada kane. i , u grdu pisce i vojnike. Malo vrime postajalo bie, od istoka Turci udarie, 9 prid imam je care Amurate, i Biograd brzo oibsidoe ter ga biju sa etiri strane: od istoka Turci janiari, od zapada crni Arnauti, od Dunaj a tanene galije, a od Save bosanske balije. Biograd se, pobre, tresijae kano listak na gori zelenoj od topova turski i ungarski, od bubana i od tambalasa.

moemo li s carem bojak biti. Kad je kraju ega razumio, Ivanu je tiho- besidio: Slugo Boja Ivo Kapistrane, ki pravo, tako bio zdravo, 65 moemo li cara doekati i na ega skladno udariti. Veli nemu Ivo Kapistrane: Ne plai se, kraju Vladislave, ve sakupi vojsku na sve strane; 7 ja u poi s carem bojak biti, za Isusa moju krv proliti. Kad je kraju ega razumio, brzo vojsku bie sakupio,

9J

IO

Brani ega Ivan Kapistrane i delija Sibianin Janko, u po noi juri uinie, I0 na galije turske udarie. 5

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA (i 75 6.)

Saegoe tanene galije, isikoe careve delije. Kad to vidi care Amurate, od alosti rusu bradu guli. Zove sebi dicu janiare ter je ima tiho govorio: 1*55] Dica moja, skladno udarite i Biograd brzo osvojite.II0

Branimo se do mrkloga mrak; a kada li mrkloj noci bude, onda emo juri uiniti, sve emo ji pod ma okrenuti. to je rek, t se dogodilo: *3 vazdan Turci jurie inie, kada. li je sunce poinulo, otioe Turci poinuti. A Ungarcl juris uinie, na carevu vojsku udarie, pobigoe Turci janiari, tir a ju ji ungarske katan.

Ah, tako mi ruse brade moje i tako mi sveca Muhameda, IX5 kad doemo bilu Carigradu, ja u vami primaknuti plau. Kada Turci cara razumie, na Biograd juri uinie, brzo prve samce osvojie i Biograd malo ne uzee.

*'

I20

N a Dunaj ji vodu natirae; to od sabje ima uticae, ono Dunaj voda prodirae; ^ svitla orda Sibianin Janka sie Turke, ni broja se ne zna. Tu gospoda mnoga izgibose, sve po izbor pae i kadije, mlaan vezir s agom janiarskin

Cvili Janko kano zmija Juta: Pogibosmo, Ivo Kapistrane! Al je nemu Ivo besidio: Ne strai se, vojevoda Janko! I2 5

[2*6] Al utee Murat Sulemane, . ue raen, vesela mu majlka. Ov6 uvik nek se pripovida, kako Ivan Turke pridobiva. Ovi se boj uini pod' Biogradom godita Gosp. 1442. Car Murat, puno* rasren i oaloen, misli dan i no, kako> bi se osvetio i vojvodu Janka imao- u svoje ruke. Opet kupi vojsku silnu i nom ie u Ungariju na 1443. Ma bi i tada razbijen jako od vojvode Janka. Rasren gore negoi prija opet1 kupi vojsku jo veu, ma bi od vojvode Janka razbijena, koji otie u carevu zemlu, namiri se na pedeset ifada vojske turske, prid kojom bie paa, Mesiek1 imenom.1

Mejichec.


23

Udari Janko na e, razibi ji i posice trideset ijad Turaka, a mnogo ji ivi ufati. Ide s vojskom naprid, namira se na Karambeja, pau Muratova, vojsku mu isie, a ega iva ufati. I to se zgodi godita gori imenovanoga, to jest 1443.

Poe rat Kandijanski na 1645, dura godita 26. Osvoji car Kandiju na 1671. Bie Turci Kandiju godina 26. Poe rat Beki s cesarom na -1682, s principom na 1684. Poe rat Mali na 1715, i praklama ga pod Siem enera Aneo Emo. Dura godita 3 i sedam miseci. j- 257 j Svih ovizi ra|ta bie,Jzmeu ostali viteki podnesoe se i turske odsicase glave. Pooimjem dakle od Kotara, i koliko mogu znati, sve ji kaem po imenu. Slide vitezovi od Kotara, koji turske odsicase glave. R a t a od Kandije.

Serdar i kavalir don1 tipan Sori, silni vitez na oruju. Serdar Ilija Soiijami. Serdar Janko Dimitrovi. Serdar Petar Smijanie. Serdar Marko> Mijkovi. Vojvoda Vuk Bajak. Vojvoda Ivan Matkovi. Vojvoda Todor Kladni, od Turaka prozvan Todor Latinin. Moivuna Vuk. Arambaa Durut. Rata Serdar Serdar Serdar Serdar Bekoga

i kavalir Stojan Jankovi. imun 1 Mijkovi. Boe Mijkovi. Smojan Smijani. ,

1 Kai konsekventno pi'e Simun, no jer se u ega s na poetku rijei i inae esto biljei za glas , a usto u Dalmaciji katolici openito govore imun i ime, pisao sam i ja tako u ovome izdanu.

RAZGOVOR U G O D N I N A R O D A S L O V I N S K O G A (1756.)

[2*8]

Panga 1 Pokraja s Varivda. Serdar Ilija Jankovi. - Serdar Jakov Resica od Zemunika. Vuen Perii. Serdar Savia Jankovi. Serdar ime Bartulai. Serdar Antun Vujavi. Nikola Klanac od Novoga. Serdar Miloa v Pokraja. Serdar Duka Pokraja. Aramibaa Toma Sinovi. Kapitan Iveko Jovi. Tintor, Janko vica net jak i barjaktar. Barjaktar Vrbnica. Serdar Frane Mireti. P osli r a t a Maloga.

Silni vitez Marko Pl-etikosa isie na moru Turke i imade od principa veliku plau i gospodstvo. Slide vitezovi od ibenika i drave ibenike. R a t a O' d a n d i j e. Vuk Mandui iz Rupa., glasoviti vitez. imun Bogeti s Mijevaca.2 Serdar Ivan amdi3 od ibenika. Rakiti Gavran. Popovi Dragojla. Dujam Omeli. Vid Omeji i bratja negova.1

J i .6o

Al se bie lipo zaminuo, etiri je glave odsikao.

Z a d v a r j a. koga bie uzeo za sina. Ej neviro, nigdi te ne bilo!

Jos pogibe Kosor kavalire, 65 od Zadvarja po izbor serdare: pogubi ga Kusiu Juria, Od

Makarske.

U Zaablju vie Metkovia 7 na juriu Sina bijeloga, pogibe nam Vodanovi Mijo, Ej delijo, pokojna ti dua! od Primorja na glasu serdare, koji turske odsicae glave. [311] Junak bie Vraneevi Gr al i nemu glavu odsikoe, I pogibe Viskovi Juria, na Vrjici izpod Imoekoga od Primorja mlaan arambaa, 75 pogubi ga dizdar-aga Mujo. Od Pogibe nam na glasu vitee, koji turske odsicae glave, u Popovu pod kulom Sejia, po imenu Novkovi 1 Nikola, od Neretve mutne kavalire. ' Neretve. I pogibe Talaji Simune, juta zmija, pobre, od krajine: Turci nemu glavu odsikoe u Mostaru, gradu bijelomu. 9 Vitezovi, pokojne vam due!

8

s

1

Isp. bi].. UZ R1272-

58


[] b ^] Slidi pisma, od glavara turski i silni junaka, koji pogiboe od vitezova er,cegovaki rata Kandijanskoga, Bekoga i Maloga oliti Siskoga. Mle, koji su poginuli, ne brojm niti je mogue izbrojiti ji, nego poglavite, koji bihu glasoviti junaci. Rata od 1

n d i j e.Pogubi ji Deli-Markoviu u Neretvi blizu sina mora, di udara u more Neretva.z

Da je komu posluati bilo, to govore dva Turina mlada, dva serdara od grada Mostara! Kunu oni cara i csara i Latina, duda mletakoga: 5 Bog ubio cara i csara i Latina, duda Mleanina, koji ne e da zametnu rata, da se vlaki glv. nasiemo! Narestosmo, za rat ne znadosmo, iC ostarismo, boja ne vidismo. Sto e nami sabje okovane, to li e nam koi od mejdana? T o je uo> starac Del ali ja x pak je ima tiho besidio: 5 Ne fal'te se, dvi delije mlade, ne fal'te se, alosna vam majka! I prija je bilo vitezova, ter pobo|i nego li je sada, 2 ali svoje pogubie glave [313] bojak biju z dudevimdeli jam. Di su sada tri Perizovia, lute zmije od Gabele grada?1

$

Di je sada zmija od Mostara, po imenu Turin Asan-ago Orapovi, silni mejdangija1 ? Pogubi ga Kulii Tadija 3 na Zadvarju vie sina mora. Kamo li nam Bojiu Alija, mrki vue, na glasu delija? Pogubi ga Lekiu Juria 1 negova brata Ibraima. 3> Di li nam je Ibruievi ago, ji ruse odsicae glave? Pogubi ga ale iz I grane. Ej Mustapa, krilo od Vrgorca! Di je sada Duhagi Memede, 4 luta zmija, pobre, od krajine? Pogubi ga Crnobor Filipe, od uskoka silni arambaa. Zmija bise Asan bufumbaa, od Popova na glasu delija: 45 posie ga Bue]i Grgure, od Tuepe mlaan arambaa.

mekiancija.


Kakav bie Talin bujumbaa od Novoga, grada bijeloga! Vajadie dva grada careva: 5 pogubi ga na glasu vojvoda, po imenu Popovi Nikola. U Gabeli Juta. zmija bie,p o imenu Babicu Asane, [314] silni j u n a k , aga od Gabele, koji esto glave odsicae. N a m i r a ga n a m i r i l a bie na v i t e z a Mioi G r g u r a , po bile se r u k e ufatie vie G r a c a u k r a j ' sina m o r a . A s a n u je loa sria bila, jer ga G r g o na zemjicu baca, odnese m u toke pozlaene, kojeno su u Bosni k o v a n e . I odnese prsten z desne ruke, 6 5 kojino se i sada n a l a z i 55

ba u dvoru Mioi G r g u r a : duica mu bila saraiiena! K a m o li n a m sila Alil-aga od bijela Poiteja grada? Pogubi ga Veji Matijae, silni vitez od N e r e t v e m u t n e .

7-

D i li n a m je Kurbegovi Mujo, m r k i vue od Gabele grada? Posie ga T o m i c a vojvoda 75 vie bile kule od Igrane. Sila bie M a n u k a A m e t e , od bandura, turski k a p e t a n e : esto ini u Primorje t r k e , al m u mome odsijee brke, p o imenu Grubii Matiju, od Tuepe, sela malenoga. L o v o se zgodilo bijae velikoga r a t a od Kandije.

60

80

[34]

Rata

Bekoga.8

Kamo zmija Topalovi Mujo, 5 komu ne bi slike ni prilike od Neretve ter do ravne Like? Pogubi ga Miletiu Rado, silni vitez od Vrgorca grada. Kamo li nam met bujumbaa 9 od bijela Poiteja grada, koji vlake glave odsicae? Pogubi ga Aleksie Matiju ukraj bile kule Jurieve. Junak bie Firdusovi bee, 95 sto je rusi glava odsikao,

ma i ega mlada pogubie: pogubi ga mome golobrado, mlado mome Duga iz Vrgorca. Ko bijae Kati Usejie? Ne bi take zmije na krajini: pogubi ga Senti Matijae i negova tri druga najboja.IO

to bi reka, dragi pobratime, 10 od junaka Sulagia Sule? % Dizdar bie od Norma kule, pogubi ga Buklija tipane, od Podace mlaan arambaa.

6


Iûta zmija bie po imenu Vrgora pogubi ga mome po imenu Nikoli

na krajini, ihaja, * 10 od Neretve, Jakov.

mlado mome od dvajest godina, na mejdanu, pobre, junakomu. 4 Odkada je Bosna, zemja ravna, ne bijae eega junaka u Turina ni u kaurina, to bijae Jusup bujumbaa. Sto je rusi glava odsikao, malo mane suzan' >ufatio. Namira ga namirila bie na sokola i na zmiju }utu, po imenu Pervanovi Tomu.x

Vi ste uli crnog Arapina, koji bie carev mejdangija1 ? esto junak na mejdan iae, na mejdanu glave odsicae.;L3I6

ll

5 45

-I

Namira ga bie namirila na junaka, na Baia Marka, po bile se ruke ufatie nasrid Livna, poja irokoga. Al je emu loa sria bila, jer ga- Marko na zemjicu baca ter ga kole kano jae malo, ej Arape, carevo uzdie! Brz ti bie Zidona Memede, bri, pobre, od kona careva: ufati ga mome od Vrgorca, po imenu Ercee Jakov. to god bie u cara junaka, ne bijae eega vojnika, to< bijae Osman, kapetane od Novoga, grada bijeloga.

I2

I2

5

I i ufati Jusup bujumbasu 5 [ 7] pod Vrgorcem, pod bijelim gradom, ter ga vodi g dvoru bijelomu, da ga ini i za blago pita tri ijade od zlata dukata.

Al zavika mal i veliko: x55 Smakni, Toma, zmiju od krajine! Puno nam je Jusup dodijao i kranski glava odsikao.1

l Al se Tomi ino ne mogae, ve povadi sabju od bedrice, r 6 manu sabjom, odsie mu glavu. I sad mu se nabodi odora ba u dvoru Pervana Antona. I ovo ie zgodilo bijae Bea, pobre, rata ogenoga. Ej Jusupe, zlatni buzdohane, e vlake odsicati glave!

Dvadeset je glava odsikao sve delija prija neeneni, al i nemu glavu odsikoe, 135 ej Osmane, krilo od Novoga! Posie ga netjak Zmajevia, po imenu Visko Bujeviu,1

l6

5

meidancija.


61

R a t a M a l o g a i p 0 s 1 i e g a. Kud se die dvi adaje }ute, Posie ga Kneiu Vuene, dv Tukura Poitejanina? od Neretve na glasu serdare. Jedan, pobre, bie poginuo 4 Vi ste uli zmaja estokoga od junaka Matija ajduka. od bijela, grada Lubukoga, I91 po imenu Selim Bakotia? Drugoga je junak pogubio, Pogubi ga Vidure 1 imune, po imenu Arste arambaa,' silni junak od Vrgorca grada. silni vitez od Neretve mutne, gdi se legu plemenite utve. Ko bijae Mesiovi Zuko? On bie zmaje od dvi glave, pogubi ga soko od Vrgorca, sivi sok Markoti Antone. Ajme Zuko, naa desna ruko! [3181 Kakav bie Kosari Amete? Vafadie dva grada careva, pogubi ga mome od Vrgorca,' po imenu Nosi, dite mlado. Kamo nami sila Anuiu, koji devet kona priskakae? *85 *75 Kakav bie Turin Osrnan-aga, r koji vlake odsicae glave! 9f Po-sie ga Sakulovi Laze, juti zmaje od gorice crne.l8

Evo ima malo godinica, odkad nam je junak poginuo 2 po imenu Usa mejdangija2: pogubi ga mome od Neretve, po imenu Batinovi Mate. Pogubi ga vie Metkovia u Neretvi nasrid poja ravna. Ajme Usa, krilo od Gabele, ludo ti si izgubio glavu!

2

5'

[35.] isma on uraca u grnem iTimorju, na -i i'isrna od Graca u gorem Primorju, na Koga doae bosansi vezir 1 ercegovaki paa samo etrdeset if ada vojske na 1666 otobra na 8. Krugu piu Turci Gabejani nego Juri, od Lavana knee, ter je aju caru estitomu: i fra Luka Smojanovi fratre. Svitli care, podnit ne moemo: grad se gradi nakraj sina mora. Zatvori nam Buku od Neretve IO: i Neretvu do kule Norma, mi ne smimo vie vojevati Ne gradi ga care ni csare ni na more sine izlaziti. ni vitee dude Mleanine,1 2

Vidure. Isp. bi}, uz R2329. meidancia.

&2


Kada caru bila kiga doe, kigu tije, drugu napisuje ter je- aje na Bosnu ponosnu, 5 a na ruke od Bosne -veziva.: Slugo moja, od Bosne vezire, kupi vojske etrjest ijada, digni s Livna od boja lumbarde ter obori Gradac u Primorju. -' Kad veziru bila kiga doe, skupi vojske etrjest i]ada i poveze est bojni topova. A kad doe na Jezerac mali, zove sebi od Broena knezove 25 ter je ima tiho besidio: [320]- Ka'te pravo, tako bili zdravo, mogu li se izvesti topovi vie Graca na Primorske stine.[321]

Spoimine se, alinovi knee, to si skoro meni govorio, da odsiem rusu glavu tvoju, ako doe na stine lumbarda? Nemoj rei, da ti je do mene; ^ sam si sebi glavu odsikao. Bre idijo, alinovi knee, to ne moe sila uiniti! Kud namisli, tud e udariti. Pak primae svojega gelata 55 manu ordom, odsie mu glavu. I namisti na stinam lumbardu, poe biti Gradac ukraj mora, al ne moe odbit ni kamena, 6o kamo li e Gradac razoriti. A kad vidi sileni veziru, posla vojsku pod Primorske stine, ne bi li ga s juriem uzeo. N i tako ga osvojit ne moe, jer ga brani vojska principov 65 i prid vojskom Korner enerale, jo ga brani Jurievi knee i fra Luka Smojanovi fratre. Mnogi Turci pod im izgiboe, a vee ji rane dopadoe: 7 osta mrtvi ijadu Turaka uvajui Gradac ukraj mora. A kad vidi sileni vezire, da ne moe Gradac osvojiti, povrati se u Bosnu ponosnu 75 suze rone, rusu bradu gule.

Veli emu alinovi knee: 3 Evo, paa, rsa glava moja, a eto ti britka sabja tvoja: kad izveze na stine lumbardu, odsici mi rusu glavu moju. N i t je puta kou ni koniku 35 ni Turinu tvojemu vojniku; visoke su vie Graca stine, -jedva bi ji priletio drale, kamo li e iz jezdi ti Turci. Za to vezir i ne haje nita, 4 ve podie silnu vojsku svoju i poveze za vojskom lumbardu, izveze je na Primorske stine. Pak dozivlje alinovi kneza, srdito je nemu besidio: 45


63

[36.] Pisma od grada Zadvarja, na kojega doe bosanski vezir i ercegovaki paa na 1685 jula na 15. Jos zorica ne zabijelila ni danica lica pomolila, zapopiv Vlai kirigija1, lipo piva. a lipe popiva: Ne udim se Beu bijelomu, 5 di ga care osvojit ne moe, jer ga brani cesar Leopoldo i negovi mladi enerali. Nit se udim Petru Varadinu, di ga vezir osvojit ne moe, I 0 jer ga brni princip Udenio, [322] koji Turke vazda dobivae. N i bijelu gradu ibeniku, koji se je caru ubranio', j>er ga brni Fosko denerale "1 Kotarci po izbor junaci. Nit se udim Sinu bijelomu, koga vezir osvojit ne moe, jer ga brni Balbi providure i Sinni na glsu konci. Ni Drniu kod poja Petrova, jer ga brni Nakiu Grgure, od krajine mlaan kolunele, kojino je roda vitekoga. Ve Zadvarju, gradu na kamenu, kako se je caru obranio,1

kada nejma bojni lumbarad niti ima moi ni pomoi, N dolazi od Bosne vezire, jo i paa od Ercegovine, 3 na Avaru kulu udarie i brzo je, pobre, osvojie. Udarie na grd od Zadvarja: da bi na to, ne bi se udio, ali ega uzet ne mogoe, 35 i tomu se izudit ne mogu. Dozivje ga iz gorice vila ter je nemu tiho besidila: Ne udi se, neznana delijo, di ga vezir osvojit ne moe!

x

s

4

20

Jer Zadvarju dobra pomo doe: od siega mora denerale, od Kotara Jankovi Stojane, od Primorja Tomica vojvoda. Udri bane od siega mora 45 [323] i Jankovi od gore zelene, a Tomica od krna Primorja. Mnoge turske glave odsikoe i vezira s vojskom potirae, otee mu tope i pitre, 5 adorove i alaj-barjake.

25

kiricija.

4

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA ( 7 6 ) 15. Ban ji mee u galiju tanku, ne bi li se vozit nauili. Ko me uje, na ast neka mu je

Dvista ivi Turak' ufatie, sve spahija i mladi kadija, alaj-bega i drugi delija. siu moru Turke povedoe, 5 5 eneralu banu darovae. [37-] Pisma od Kaia, kako so izginuli r; Nu posluaj, Bogom pobratime, to se uje u gori zelenoj! Al u travi Juta; zmija cvili ali sok gori u vedrini, ali bila Slovinikma vila, 5 jer joj bie poginuo Marko, ali cvili u gori jeline za koutom, svojizim jaranom? Pobratim je pobri govorio: Zle ti pisme, a emerni glasi! Nit je zmija u travi zelenoj, nit je sok gori u vedrini,

.oga i Be Cvilee knee suze prolive ter ovako banu govorae: Neka znade, bane enerale, da mi bbu Turci posikoe,2

S

bbu moga Kaia Ivana; na istoj ga ufatie Turci, 3 pod Gabelom odsikoe glavu. Ej Gabelo, ogem i

Documents

Andrija Kačić Miošić - Razgovor ugodni