Angeles MastrettaLjubavni jadiBIBLIOTEKA X KRONOSUrednik Damir MikuliiNaslov izvornika Angeles Mastretta Mal de amores 1995: Angeles Mastretta hrvatskog izdanja IZVORI, 2000.Nakladnik IZVORId.o.o. za nakladniku djelatnost Zagreb, Trnjanska 64Naslovnica Bakal studioSlogStanislav VidmarTisak IZVORIZagreb, 2000.Angeles MastrettaPrevela Gordana TintorIZVORI- VV',1W ^u^ ?1/CIP - Katalogizacija u publikaciji ,,Nacionalna i sveuilina knjinica, ^ga&r^UDK 821.134.2 (72) 31 - 163.42MASTRETTA, AngelesLjubavni jadi /Angeles Mastretta; < prevela Gordana Tintor>. - Zagreb : Izvori, 2000. - 342 str.; 23 cm. - (Biblioteka Kronos)Prijevod djela: Mal de amores.ISBN 953 - 203 - 032 - 8400225065iego Sauri rodio se na malome otoku koji jo pluta u meksikom dijelu Kariba. Smion je to i samotan otok, iji je zrak izazov pun opojnih i sretnih mirisa. Polovicom 19. stoljea, sva je zemlja u tom podruju - i ona na kopnu i ona koja pluta morem - pripadala dravi Yucatan. Otoci su bili naputeni iz straha pred stalnim napadima gusara, koji su plovili tim mirnim morem i dvadeset nijansi njegovih plavetnila. Tek nakon 1847. ljudi su ih ponovo potraili.Posljednja pobuna Maja protiv bijelaca na tom podruju bila je duga i krvava, kao malo koja za pamenje u Meksiku. Ujedinjeni oko tajanstvenoga kulta kria koji govori, koristei se maetama i engleskim pukama, Maje su se digle protiv svih onih to su zauzeli praume i obale kojima u gospodarili njihovi preci. Bjeei iz tog uasa, koji se zvao "ratom kasta", mnoge su obitelji otplovile do bijele obale i zelenoga srca otoka Mujeres.im su se iskrcali, ti novi stanovnici otoka, potomci panjolaca i mjeanci, nasljednici nasukanih putnika i nesretnih krieva, koji nisu imali nita drugo za braniti osim svojih ivota, dogovorili su se da e svatko od njih biti vlasnik zemlje koju je kadar prokriti. I tako su, upajui travu i trnje, roditelji Diega Saurija prisvojili komadi prozirne plae i dugi pojas zemlje na kojemu su postavili kolibu od palmina lia ispod koje e se roditi njihova djeca.Prva boja koju su vidjele oi Diega Saurija bila je7modra, jer je sve oko njegove kue bilo modro i prozirno poput samih nebesa. Diego je rastao trei kroz praumu i kotrljajui se po nepobjedivom pijesku, tetoen vodom krotkih valova, poput jedne izmeu utih i ljubiastih riba. Rastao je blistav, gladak, pokriven solju i nasljednik neke neobjanjive enje. Njegovi su roditelji pronali mir na tom otoku, ali neto se u njemu borilo u nekom ratu koji se odvijao negdje drugdje. Njegova je baka govorila kako su im preci stigli na poluotok u vlastitu jedrenjaku, a od oaje vie puta uo kako joj odgovara, istodobno ponosnim i podrugljivim tonom: "Zato to su bili gusari".Tko zna iz koje mu je prolosti to dolazilo, ali djeak koji je postao Diego Sauri, eznuo je cijelim svojim biem za obzorom koji nije okruen samo vodom. U strast mu se pretvorila iscjeliteljska sposobnost, koju je njegov otac zapazio dok je jo bio dijete, gledajui ga kako kriomice oivljava ribe to su jo poluive donijeli za veeru. S trinaest godina, pomogao je pri majinu najteem porodu i otada je pokazivao takvu spretnost i takvu hlad-nokrvnost da su ga ostale ene poele pozivati u

neizvjesnim situacijama. Nije se oslanjao ni na kakvo znanje, nego samo na svoj instinkt, ali je posjedovao spretnost i samopouzdanje kakvog majanskog sveenika. A za pomo se jednako obraao Gospi od Karmina i boici Ixchel.S devetnaest je godina znao sve to se na otoku moglo saznati o travama i pripravcima od trava, proitao je sve do jedne knjige koja se nala u tom dalekom kutku i bio je najei neprijatelj ovjeka koji je esto stizao na otok, donosei novac to je mirisao na krv i none more. Fermin Mundaca y Marechaga bio je trgovac orujem, kojemu je pogodovao beskrajan rat kasta i koji se odmarao od svojih poslova lovei ribu i hvalisajui se pred miroljubivim stanovnicima otoka. Ve bi i to bilo dovoljno8da ga Diego smatra neprijateljem, ali kao mladi iscjelitelj znao je i druge prie o njemu.Jedne je noi netko do njegovih vrata doveo opustoeno lice ene koja je stigla s Mundacom. Bila je pretuena po cijelome tijelu, a iz njene utrobe nije izlazio nikakav zvuk, pa ak ni jauk. Diego ju je izlijeio. Zadrao ju je u kui svojih roditelja sve dok ponovo nije mogla hodati, no bojei se i pogledati svoje lice, ne elei se prisjeatii se. Tada ju je ukrcao na prvi jedrenjak koji je odlazio s otoka. Prije no to se ukrcala, napisala je na sitnom i sjajnom pijesku Ah Xoc, to na jeziku Maja znai morski pas. Tako su zvali Fermina Mundacu, ovjeka koji je Majama prodavao oruje, a vladi brodove to su prevozili vojnike koji su se protiv njih borili. Potom je ta blijeda i uplaena ena prvi i posljednji put otvorila usta da bi rekla: "Hvala".Te su noi petorica mukaraca iznenadili Diega Sauri-ja dok je obilazio kue svojih bolesnika. Pretukli su ga sve dok nije ostao leei poput hrpe krpa, zavezali su mu noge i ruke i razbili mu usta kojima ih je jo stigao izvrijeati prije no to je zatvorio oi u kojima je zauvijek zadrao sliku golemoga mjeseca, uta i podrugljiva, poput osmijeha kakva boga.Kada se ponovo mogao zapitati to mu se to dogaa, osjetio je kako podrhtava voda ispod samice u kojoj je bio zatoen. Bio je na nekom brodu koji je plovio tko zna gdje i, umjesto da ga preplavi strah, zadrhtao je od radoznalosti. Kako god mu loe bilo, bio je na putu prema svijetu.Nikada nije saznao koliko je dana proveo u tom zatoenitvu. Iznad njega proao je jedan mrak, pa drugi, pa onda jo mnogi, sve dok nije izgubio osjeaj vremena. Brod je pristajao vie od pet puta prije no to mukarac, koji mu je svakoga dana donosio korice tvrda kruha, otvori vrata.9- So here we are - ree taj crvenokosi div, gledajui ga s onoliko samilosti koliko je takav ovjek mogao u sebi skupiti.Here bijae neka zaleena luka na sjeveru Europe.Nakon nekoliko godina i mnogo naukovanja, Diego Sau-ri vratio se u Meksiko kao netko tko se vraa samome sebi i ne prepoznaje se. Govorio je etiri jezika, ivio je u deset zemalja, radio je kao pomonik lijenicima, istraivaima i ljekarnicima, proao je mnoge ulice i muzeje sve dok nije zapamtio krivudave ulice Rima i trgove Venecije. Bio je kozmopolit i ekscentrik, ali udio je, kao nitko, da ga njegova posljednja pustolovina ponovo odvede na isto tlo i pod isti krov gdje e ivjeti do kraja svojih dana.Imao je samo dvadeset i sedam godina onoga poslije-podneva kad se iskrcao u toplu egu koju je prepoznao kao vlastitu duu. Luka u Veracruzu bila je slina njegovim -otocima i blagoslovio ju je, premda je njezina zemlja bila crna, a njezine vode nemirne. Ako se ne gleda u tlo, pomisli, osjea da si se vratio kui.Brzo hodajui, uao je u luku koja je odisala arkom zbrkom. Otiao je na trg i uao u jedno buno svratiste. Mirisalo je na svjee prenu kavu i tek ispeeni kruh, na duhan i anis. Negdje u pozadini toga toplog metea, izmeu ljudi to su ubrzano govorili i konobara to su dolazili i odlazili, kao da ih nosi neki stalni vjetar, bile su oi Josefe Veytie.Diego je predugo traio svoju sudbinu, a da ne bi odmah shvatio daju je upravo naao. Sve je te godine lutao cijelim tim svijetom da bi ivot uinio krug i da bi mu vratio budunost na istome onom meridijanu na kojemu mu je iupao prolost, tako da se bez okolianja pribliio stolu te ene.

Josefa Veytia dola je u Veracruz iz Pueble, sa svojom10majkom i sestrom Milagros, da bi doekala brod iz panjolske kojim je trebao stii njezin stric Miguel Vevtia, mlai brat njezina oca, koji mu je ostavio obitelj na brigu prije no to ju je iznevjerio, umrijevi kad je Josefa imala dvanaest godina, Milagros sedamnaest, a njihova mati poprimila onu neodreenu i vjenu dob u koju se obino smjeste ene kad zaele prestati to biti.Stric Miguel Vevtia ivio je pola godine u Barceloni, a pola u Puebli. U svakom od tih mjesta, posveivao je dobar dio vremena govorei o svojim poslovima i zbrci na onom drugom mjestu. Njegov je ivot bio miran i ugodan, poput vjene nedjelje. Ponedjeljak je uvijek bio na drugoj strani mora.Kako su toga poslijepodneva saznale tri ene Vevtia, u panjolskoj je dva tjedna prije proglaena Republika i strievi liberalni osjeaji naveli su ga da tamo ostane sve dok proslava nije prela u dosadu.- Tko zna to e se dogoditi u panjolskoj - rekao im je Diego Sauri, kad je sjeo za stol s njima, kao kakav stari znanac. Bez okolianja im je poeo priati o republikanskoj groznici koja je tresla neke panjolce, ali i objanjavati im monarhistike sklonosti mnogih drugih.- Ne bih se zaudio da za godinu dana ponovo zaele kralja - prorokovao je strasnim tonom kakav mu je uvijek izazivala politika, istodobno se borei sa strau mnogo stvarnijom od njegovih proroanstava.Tijekom prosinca 1874. panjolci su proglasili Alfonsa XII kraljem, a Diego Sauri oenio se Josefom Vevtia u crkvi Santo Domingo, koja jo stoji samo dvije ulice od glavnog trga u vrlo otmjenom gradu Puebli.11'/crna 2C//^atoenici zbrke ivota, brani par Sauri deset je C7\y godina uivao u mirnom i slonom braku, a da ih ni sluaj ni srea nisu iznenadili djetetom. S poetka su bili toliko zabavljeni samima sobom da se nisu imali vremena zabrinuti zato njihovi svakodnevni euforini susreti nemaju ozbiljnijih posljedica od spokoja njihovih tijela. O djetetu su se poeli pitati tek kad su se toliko dobro poznavali da se on zatvorenih oiju mogao prisjetiti posve tonog oblika i veliine svakog maloga i istog nokta kojima su zavravala stopala njegove ene, a ona je mogla posve tono rei kolika je udaljenost izmeu usta i vrha nosa njezina mua dok je svojim prstom crtala u zraku krivine njegova profila. Josefa je znala da je svaki od zuba u bijelom nizu, kojim se smijeio njezin mu Diego Sauri, bez obzira kako se jednakim inio, bio neznatno razliite boje. A on je znao da njegova ena, osim to je bila neka vrsta boice, kojom su vladali zakoni posvemanja sklada, imala vrlo visoko nepce i nevidljive mandule.Moda im je koji kuti njihovih tijela i ostao nepoznat, ali takvih nije bilo vie od onih to ovjek sam kod sebe ne poznaje. Stoga su se posvetili oekivanju dolaska djeteta koje bi im pripovijedalo o onome to nisu ni sami mogli zamisliti o svojim eljama i svome rodu. Sigurni da su uinili sve to je potrebno da bi zaeli ljudsko bie, a ipak se to nije dogodilo, odluili su uiniti ono to im se uvijek inilo nepotrebnim: pili su napitke koje je od12trave damiane pripravljala Josefa Vevtia te Turneru diffu-su koju je svojim botanikim znanjem pripravljao Diego Sauri, brojali su etvrti mjeseca da bi znali koji su Josefi-ni plodni dani, kako bi u to vrijeme pojaali strast svojih tijela koja bi, od tolika truda, postajala jo sjajnija i ne-promiljenija nego inae.Sve je to bilo u dogovoru i po savjetu doktora Octavia Cuence, lijenika s kojim se Diego sprijateljio prvoga rumenog popodneva koje je proveo u gradu Puebli i kojega je s godinama i zajednikim otkriima zavolio kao brata.Otkako je mjesenica iznenadila prerano sazrelu mladost Josefe Vevtije, jednoga divljeg i sretnog svibnja, pa sve do tih dana, ona je primala taj crveni posjet s mjesecom u etvrtoj etvrti, tako da je svakoga mjeseca, trinaestoga dana od tog datuma, Diego Sauri zatvarao svoju ljekarnu, pa ni novine nije itao sljedea tri dana. Odmarali su se se od svoga intenzivnoga stvaralakog rada samo da bi Josefa popila nekoliko velikih gutljaja vode u kojoj je dva sata vrila lukovica nekih cvjetova to su nalikovali ljiljanima, a koje je travarica s trnice zvala Oce

olox6chitl, a njezin suprug Tigridia Pavonia. Diego je pronaao znanstveno ime toga cvijeta i opis njegova is-cjeliteljskog djelovanja u knjizi nekoga panjolca koji je u 16. stoljeu proputovao Novom panjolskom, opisuju-jui biljke koje su koristili drevni Meksikanci. Srce mu je bre zakucalo dok je itao: Neki govoru da ako ga pijeju enah, pomau pri zaeu. Tada je svoje nade povjerio znanju Indijanaca, jer ih je poeo gubiti u znanje lijenika i u pripravke koje je sam mijeao u svojoj ljekarni. Pio je i natjerao svoju enu da pije svaki lijek to ga je naao na zemlji i ve mu je dosadilo ivjeti s nadama koje su se pretvarale u led i koje su mu ometale ugodu to im je darovao grad.Nekoliko su godina ivjeli razoarani da njihova tijela, tako spretna da se pronau, nisu znala izai iz samih13sebe, sve dok se jednoga trinaestog dana Josefa nije odjenula u ranu zoru, a njezin mu, otvorivi oi s osjeajem dunosti da joj napravi dijete, pronaao prazno mjesto koje je ona svojim tijelom grijala na lijevoj strani kreveta.- Vie se neu igrati - ree ona, ugledavi ga kako ulazi u kuhinju, traei je s izrazom uenja koje je jo nosio na licu. - Otvori ljekarnu.Diego Sauri bio je jedan od onih udnih mukaraca koji su bez pitanja uvaavali znake boanskoga autoriteta utjelovljenog u svojoj eni. Mnogo je vremena proveo uei, prije no to je postao agnostik, pa je ak uvjerio i Josefu da je Bog samo puka elja ljudi, ali vjerovao je u Sveti Duh kojega je osjeao meu sljepoonicama te dame. Zato se ode odjenuti, a potom izae da bi zaboravio na muku to su u njemu izazivale boice, apotekarska vaga i miris ljekarne u njihovoj sobi na prvome katu kue. Nekoliko dana nije nita od nje traio. Jedne je zore, kad je svjetlo poinjalo uranjati u polumrak njihove spavae sobe, upita eli li voditi ljubav tek onako. Josefa pristane, ponovo zadobivi spokoj svoga tijela i vie nisu razgovarali o djetetu. Malo pomalo, ak su povjerovali da je tako bolje.Godine 1892. Josefa Veytia bila je ena s trideset i nekoliko godina, koja je hodala ponositih lea poput kakve plesaice flamenka, koja se uvijek budila s nekim novim planom u glavi i odlazila na poinak nakon to bi ga ostvarila, ena ija se elja uvijek podudarala sa suprugovom, nikada mu ne uskrativi zadovoljstvo osjeaja da je uz njega u toj igri koju mnogi mukarci moraju igrati sami. Uvijek je izmeu dubokih i okruglih oiju nosila neko pitanje, a na rubu usana zarazan mir nekoga tko ne pouruje odgovore. Nosila je kosu dignutu iznad uznosi-ta potiljka, koji je Diego volio ljubiti usred poslijepodne-14va, kao nagovjetaj svjetla kojim e njezino golo tijelo obasjati sumrak. I, kao da to nije dovoljno, Josefa je imala dar koji je uspostavljao ravnoteu izmeu potrebe za rijeima i nunosti tiine. Njihovi razgovori nisu nikada zamirali. Ponekad su razgovarali do ponoi, kao da su se tek upoznali, a ponekad ih je budila zora s potrebom da si prepriaju upravo odsanjani san.One noi kad je otkrila da je mjesec narastao dvostruko vei nego to je obino bio kad bi prva crvena mrlja na njezinim prebijelim gaicama najavila muku njezinih krvarenja, Josefa je zapoela razgovor rekavi kako ju je strah. Nije poznavala nita to je stizalo tonije od njezine bolne mjesenice: prvi ju je put osjetila kako joj klizi niz noge u deset i petnaest prijepodne, usubotu 5. svibnja, dok je grad sav drhtao od mirisa baruta i ponosa, malo prije no to to e zapoeti simulacija rata kojom se slavila pobjeda nad osvajakom francuskom vojskom otprije nekoliko godina. Kad je glavno zvono katedrale promuklo zazvonilo, objavljujui daje vrijeme za bitku, ona i njezina sestra Milagros bile su na balkonu, pozdravljajui rupcima vojnike i naoruan narod to su urili ulicama da bi zauzeli poloaje u rovovima i na uzvisinama. Ondanji je svijet bio naviknut na rat i slavio je velike opasnosti kao uobiajenu vrtoglavicu. Kao dio toga svijeta, Josefa je osjetila kako krv klizi niz njezine miie, i umjesto da se uasne, okrenula se, kliui: "Ranjena sam, ali se ne predajem!"Te je noi mjesec sjao u etvrtoj etvrti. Otada je uvijek, u dvjesto petnaest mjeseci, krv stizala s mjesecom u etvrtoj etvrti. Zato je Josefa valjda rekla "strah me je" kad je vidjela puni mjesec, a da nijedna kap krvi nije stala na put njezinoj velikoj elji da zatrudni.Diui pogled, Diego Sauri pomno je promatrao svoju enu, dopustivi joj da ga kori za

to to se tako prilijepio15za laljive novine. Jer, samo su novine krive, uo ju je kako govori, kojima je posveivao dobar dio svoga ivota, da je ve tri dana ne slua, jer mu je glava puna mimohoda protiv ponovnog izbora predsjednika Republike. Diktator je bio ve sedam godina na vlasti kad je Diego poeo govoriti da nee jo dugo opstati, a otada se nakupilo jo devet, a da Josefa nita nije ula o njegovu padu, osim iluzije kojoj se njezin mu posvetio, proriui ga.Strahujui da prijekori nikad nee prestati, ako se ne pozabavi pitanjem mjeseca, Diego pristane izai iz blagovaonice u toplu lipanjsku no. Golemi je mjesec svime ovladao.- Nije ni udno da su ga nai preci oboavali - ree, osjeajui tijelo svoje ene kako se, toplo i krotko, stis-nulo uz njega.- eli li da ti...? - upita je.- Mislim da ve jesi - odgovori gospoa Sauri. Rekla je to tako sjetno da je spustio ruku s njezina struka kako bi dobro istraio njezino lice i zapitao je kojeg li joj je vraga to napravio.- Dijete - izusti Josefa, a zrak zastane meu njezinim usnama.Voen posvemanjom zaokruenou trbuha koji je rastao njegovoj eni, Diego Sauri uvijek je tvrdio daje u sebi prieljkivao djevojicu. Josefa gaje molila da ne predvia ono to se ne moe znati, a on je odgovarao da znao sve to treba od petoga mjeseca i da ona uzalud troi vrijeme pletui plavim koncem jer e se roditi curica i nazvat e je Emilia da bi odali poast Rousseauu i zato da bi bila inteligentna.- Zato bi bila glupa ako se zove Deifilia? - upita Josefa, prigrlivi ime svoje prabake.- Zato to bi pogreno mislila da je Boja ki, a ne naa. A ta je djevojica naa ki.16- Tek kad pomoli glavu - ustvrdi Josefa, koja je provela dobar dio svoje trudnoe u strahu da e izgubiti to udo.Kao pravi ovjek Kariba, Diego Sauri znao je da sa udima ne treba raspravljati i uvijek se smijao kad je njegova ena izraavala svoje strahove, pitajui se je li dovoljno sposobna da ne napravi kakvu pogreku kad doe vrijeme za krivine djetetova uha ili usklaivanje boje oiju. Jer, kako je mogla znati to radi, ako je imala udjela u svemu koliko i kakva amfora?- I to uvrnuta amfora - ree Diego Sauri, diui se da bi je poljubio.Imao je jaka ramena i svijetle oi koje su obasjavale tamu preranih podonjaka, bio je srednje visine poput oca kojega je Josefa uvala u svome sjeanju, dlanovi su mu skrivali zagonetku, a jagodice prstiju bile su mu spretne i vjete. Jo se kretao kao pliva kakav je neko bio, i vrebao je namigivanje svoje ene sa enjom meu usnama.- Ne poinji - brinula se Josefa. - Cijelo vrijeme ulazi i izlazi po putu tog djeteta bez ikakva uvaavanja. Mogli bismo ga ozlijediti.- Ne govori kao neznalica, Josefa. Kao da si iz Pueble - ree on, cjelivajui je ponovo.- Ja i jesam iz Pueble. Nije moja krivica da si ti iz zemlje divljaka.- Otkad su Maje divljaci? - upita Diego. - Ovom zemljom nije jo bila kroila ljudska noga kad je Tulum bio carstvo ovozemaljskih bogova.- Maja nema ve stoljeima. Sve se to pretvorilo u praumu i ruevine - ree ona, poigravajui se ponosom svoga mua.- To ti je pravi raj. Vidjet e ve - odgovori Diego, diui je iz naslonjaa u kojemu je plela i gurajui je prema krevetu, istodobno joj otkopavajui spavaicu.17Sat kasnije, Josefa otvori oi, priznajui:- Ima pravo, doista je raj.- Zar ne? - ree njezin mu, grlei okrugli trbuh koji je podrhtavao. Potom se vrati na zemlju, kao to mukarci to ine, i upita:- Ima li togod za pregristi?ekajui je, prisjeao se rijei svoga prijatelja doktora Octavija Cuence o tome koliko vremena proe od trenutka kad trudnica ue u grozniavu aktivnost pa do samoga poroda. Odjednom zauje Josefu kako se poput munje vraa iz kuhinje.

- Puknuo mije vodenjak - ree.Diego skoi s kreveta kao da se uplaio da e mu pasti, ali Josefa odjednom poprimi spokoj kao da je ve rodila desetoro djece, i bez okolianja preuzme sve u svoje ruke, odbivi da Diego pozove lijenika koji bi joj pomogao.- Zakleo si mi se da e se sam o svemu pobrinuti -podsjeti ga Josefa.- Kada? - upita Diego.- U noi onoga dana kad smo se vjenali - odgovori mu Josefa da bi prekinula raspravu i posve se posvetila urnebesu kroz koje je prolazilo njezino tijelo.Dugo je vjerovala da e ta bol biti kao neka vrst raskoi. U satima koji su uslijedili nije ni na tren u to posumnjala, ali je i zadnjim kutiem svoga tijela spoznala da poneka rasko stoji onoliko koliko i vrijedi i da je intimna orgija raanja, vie od same boli, prava bitka koja se, sreom, zaboravlja s primirjem.Devet sati kasnije, Diego joj na ruke poloi blistavo i toplo tijelo njihova djeteta.- Vidi da sam pogodio - ree, dok su mu se niz lice kotrljale goleme suze. Pokupi ih jezikom prije no to se nasmijei.18- I cijela je - odgovori Josefa, pregledavajui je kao da je u nju stao cijeli nebeski svod.- Hrabrija si od Ixchel - ustvrdi Diego, pruajui joj komadi vate natopljen u alkohol i otopinu marihuane. Potom joj poljubi vrh nosa i odnese jo golu djevojicu. Poelo se pojavljivati tvrdoglavo sunce meksikih zima. Bilo je sedam ujutro 12. veljae. Josefa zatvori oi i usne sa spokojem koji je izgubila prije devet mjeseci.Negdje oko podneva probudi se iz prvoga nezavrenog sna u svome ivotu.- Diego, tko je Ixchel? - upita, jo vezana uz slike svoga sna.Zraei poput kakve mlade bake, priblii se njezina sestra Milagros, odgovorivi joj da Diego spava i da je Ix-chel majanska boica sunca, voda i iscjelitelja, te je stoga zaduena da titi porode i trudnoe.- Jesi li je vidjela? - upita je Josefa.- Kao da su je izvezli aneli - odgovori Milagros s uvjerljivou u kojoj je Josefa uivala dok su jo bile djevojice. etiri godine starija od nje, Milagros joj je podarila ravnoteu koja je nedostajala njezinoj majci, i voljela ju je umjesto brae koje nije bilo u njihovoj obitelji. Bila je neto via i dosta tvrdoglavija, imala je poput nje, visoke, izraene jagodice i dugu tamnu kosu, znala se osmijehivati poput anela i oslijepiti od bijesa poput svih vragova. Josefa bijae ponosna to pripada takvoj lozi. Bez obzira to su ih ljudi obino doivljavali toliko razliitima da je bilo teko zamisliti da se dobro slau, meu njima je vladao neki daleki savez koji im je omoguavao da se razumiju oima. I Milagros je imala duboko usaene i radoznale oi, bila je uvijek u potrazi za odgovorima, morala je sve znati, upoznati i najudaljenije mjesto svijeta, razgrnuti svoje sumnje uvijek kad bi joj stezale grlo. Zbog toga se nije udala ni za koga od tolikih koji su je eljeli. Nisu znali odgovore, zato bi im povjeri-19la svoju sudbinu? Svoju je slobodu uvala kao najvanijustrast, a svoju sranost kao najbolji porok. Znala bi presjei neije izlaganje otrovnim pogledom punim prezira, a bila je itatelj kakav se rijetko nae i uenija od svih. Voljela je izazivati mukarce riznicom svoga poznavanja znanosti i zabavljala se uei na pamet pjesme i traei izazove. Prezirala je vez, ali bila je prava arobnica u kreiranju svojih haljina ili kad bi mijenjala ozraje neke prostorije samo premjetajui nekoliko slika. Bila je stroga u svojim prosudbama i zahtjevna s tuima, priguenih osjeaja, a iroke ruke, plijenei pozornost svojim priama. Za svoju sestru Josefu osjeala je osobitu naklonost, koju nikada nije ni skrivala, i pred njom je bila kadra poloiti bilo koje svoje oruje. Milagros je voljela Diega Saurija poput brata jer se zaljubio u Josefu na prvi pogled; za njega bi dala ivot jednako kao i za svoju sestru. Uz to, sa svojim je ogorom dijelila politika uvjerenja i fantazije, pomagala mu da se nosi s kritikama i pozivima na razboritost koje mu je povremeno upuivala Josefa, prigodno koristei svoj otar jezik. Za razliku od Josefe, kojoj je njezin pomirljivi duh pomagao da se nosi s predrasudama i pravilima to su vladali svijetom u kojem su ivjeli, Milagros bi i

spunio bijes svaki put kad bi joj se uinilo da neije miljenje ne uvaava druge, i da je premalo univerzalno. Nikad nije proputala priliku da se upusti u ideoloku bitku raspravljajui o Bogu, razliitim religijama, vjeri, absolutu i ostalim opasnostima.Sa svog ju je kreveta Josefa vidjela kako ide prema kolijevci u kojoj je spavala njezina ki.- Prema satu i danu u kojem se rodila, tvoja je ki vodenjak s podznakom u djevici - ree Milagros. - To je raskrije strasti i dobrodunosti, koje e joj donijeti i sreu i patnju.-Ja samo elim da bude sretna - usudila se poeljeti Josefa.20- Bit e sretna mnogo puta - ree Milagros. - Njezin e ivot obasjavati mjesec u etvrtoj etvrti koji se jo vidio na nebu kad se rodila. Ovim mjesecom vladaju Veliki Medvjed, Berenikina Kosa, Prokion, Kanopus, Siri-jus, Aldebaran, Juna Riba Eridan, Trokut, Andromeda, Perzej, Algol i Kasiopeja.- Hoe li je svjetlo tolikih zvijezda uiniti enom koja vlada sama sobom, enom razborite glave i srca odana ivotu? - upita Josefa.- I vie od toga - ree Milagros, naginjui se nad kolijevkom.Josefa je zamoli da ponovi molitvu za sreu koja se oduvijek izgovarala u njihovoj obitelji kad su se raala djeca.Milagros prihvati pokoriti se obiteljskoj tradiciji kako nita ne bi nedostajalo obredu kojim je postala kuma. S rukom na glavi svoje neakinje, izgovori:- Djevojice to spava pod Bojim pogledom, elim ti da ga nikada ne izgubi, da putuje kroz ivot sa strpljenjem kao svojim najboljim saveznikom, da upozna zadovoljstvo velikodunosti i spokoj onih koji ne oekuju nita, da razumije svoje patnje i da zna prepoznati tue. elim ti jasan pogled, suzdrana usta, uviavan nos, ui nesposobne da zapamte intrige, suze koje e te utjeiti. elim ti vjeru u vjeni ivot i spokojstvo koju takva vjera daruje.- Amen - ree Josefa iz svoje postelje, plaui.- Mogu li sad rei moju molitvu? - upita Milagros.Bila je mnogo vie od lijepe ene koja se ponekad odijevala poput crtea iz Le Moniteur de la Mode i koja je nosila najfinije eire to ih je izraivala madame Berthe Manceu. U svom je ormaru takoer imala zbirku najljepih huipila koji su ikada izvezeni. Obiavala ih je odjenuti u najsveanijim prigodama i hodati ulicom s pletenicama na vrhu glave i u toj indijanskoj odjei, po-21put kakve raznobojne zastave koja joj je padala niz tijelo. Tako je bila odjevena i toga jutra. Josefa ju je gledala s divljenjem, molei je da nastavi.- Djevojice - nastavi Milagros sveanim tonom poput kakve sveenice, - elim ti ludost, hrabrost, enju, nestrpljivost. elim ti da upozna sreu ljubavi i zanos samoe. elim ti ushit prema kometima, vodi i mukarcima. elim da bude otroumna i duhovita. elim ti radoznali pogled, nos koji pamti, usta koja se osmijehu-ju, ali i proklinju s boanskom tonou, noge koje nee ostariti, suze koje e ti vratiti vrstinu duha. elim ti osjeaj za vrijeme kakav imaju zvijezde, marljivost mrava, sumnju u veliine. elim ti vjeru u proroko znamenje, u glasove mrtvih, u usta pustolova, u spokoj mukaraca koji zaboravljaju svoju sudbinu, u snagu tvojih uspomena i u budunost kao obeanje u koje stane sve ono to ti se jo nije dogodilo. Amen.- Amen - ponovi Josefa, blagosiljajui vjeru i matovitost svoje sestre.Zatiena eljama svoje kume, Emilia je prvih mjeseci svoga ivota jela i spavala razboritim spokojem. Do njezinih uiju nisu stizale zastraujue prie o kojima je njezin otac itao u novinama, ali je svakoga jutra sluala kako joj pripovijeda to se dogaa u svijetu, to on misli o stvarima koje su ga uznemiravale ili rastuivale, te kako joj opisuje dnevna iznenaenja s posvemanjom sigurnou da e biti jednako dirnuta kao i on.Josefa je tvrdila da je djevojica premalena da bi je zanimala pojava Laburistike stranke u Engleskoj, pripajanje Havaja Sjedinjenim Dravama, izgubljene etve i pomor stoke u cijeloj zemlji. Prekoravala je svoga mua da rastuuje djevojicu govorei joj o zabrani borbe s bikovima, o nesrei zemlje u kojoj se ponovo mogu birati isti vladari ili pak o tome kako se mjeseno troi sto tisu-22

a pesosa na projektu nemogueg isuivanja vode u Meksikoj dolini. Diego joj je odgovarao da ona ini veu tetu, govorei djetetu o Engleskoj Charlotte Bront i itajui joj naglas Shirley.- To radim zato da je uspavam - ree mati.- to je briga za peripetije Juliana Sorela ili za patnje Ane de Ozores? - upita Diego. - Ja joj barem priam o stvarnom ivotu.- Da, ali malo prestvarno. Jadna mala, mora sluati ak i o porezu na duhan. Kad su ukinuli list El Demcrata, cijeli si joj tjedan ponavljao imena zatoenih novinara.- Vrijedilo je - ree Diego Sauri. A potom, okreui se djetetu: - Konano ti je mati shvatila samovolju vlade.- Znam ja sve o samovolji. Ali, ne pothranjujem tvoj bijes, jer ne elim da i tebe zatvore.- Zato mene? - upita Diego.- Hoe da ti kaem?- Ne. - Gospodin Sauri proao je prstom preko riih brkova koje je pustio da bi proslavio dolazak svoje keri.Oboje su znali, iako su rijetko o tome razgovarali, da je Josefa u pravu. Prije vie od tri godine, u ljekarni su se poeli okupljati svi oni koji su iz opravdanih razloga, starih demokratskih tenji ili tek urotnikih sklonosti, imali neto protiv vlade. Prvo ih je pribliio sluaj, potom dogovor, a onda i nunost. U to vrijeme, gotovo bi svaki dan u ljekarnu navratio netko spreman da vrijea guvernera pred bilo kojim kupcem koji bi se tamo sluajno zatekao. Bilo je samo pitanje vremena kad e Diego od protivnika reizbora postati ludo odvaan, a kako su stvari loe stajale, od ludo odvanoga prijei e u luaka, a od luaka do zatvorenika.- Preselit emo politike domjenke u kuu doktora Cuence - ree Diego.23- Bogu hvala - odgovori Josefa, umirena tom vijeu.- Kojem od tolikih bogova? - upita gospodin Sauri.- Koji god te je ovaj put nadahnuo - odgovori njego va ena.24odine 1893. doktor Cuenca imao je, u svojoj pedeset i etvrtoj godini ivota, zaslueni i dobro uvreni profesionalni ugled. Sav se bio tome posvetio otkako mu je umrla supruga s kojom je imao dvoje djece i za kojom je eznuo svakoga jutra, kao da je prvo u kojemu mu je uskratila svoju nazonost.ivio je s njom, i nastavio ivjeti s uspomenom na nju, te s njihovim potomstvom u kui nedaleko prvih kukuruzita koja su okruivala grad, sedam blokova od glavnoga trga zocala i katedrale. Bila je to kua kojom su vladale dvije osi: neizbrisiva i mitska pratnja njezina vrta i veliki salon posveen nedjeljnim domjencima. Doktor Cuenca svirao je flautu njeno i dvosmisleno, to je bilo u suprotnosti s vojnom krutou kojom je kroio u svoje radne sate. Neki od njegovih bliskih prijatelja bili su glazbenici ili pisci i nedjeljom su ga posjeivali da bi recitirali svoje najnovije dosjetke ili da bi svirali u drutvu. Nasuprot tome, taj je ovjek preko tjedna ivio s profesionalnom strogou koja mu je zasluila potovanje ak i neprijatelja, te s osjeajem dunosti i reda od kojega su strahovali njegovi sinovi ak i nakon to su napunili dvadeset godina. Bio je toliko krt na rijeima da je njegova ena za ivota postala jedna od najumjenijih odgoneta-ica tiine u dugoj povijesti tog enskog zanata, a nakon smrti ponekad se vraala kako bi mu trepavicama dotaknula elo i sluala kako njegova tiina govori o svemu to ga mui.25Doktor Octavio Cuenca rodio se u toplim krajevima, u uvijek vlanom gradiu Atzalan. Njegov se otac zvao Juan Cuenca, a majka je od djetinjstva bila poznata kao Manuelita Gomez, ki gospodina sveenika. Kako su priali njezini preci, Manuelitin otac postao je sveenik da bi ispunio obeanje dano Gospi od Socorra jednoga poslijepodneva u vrijeme rata za nezavisnost. Tada je, bjeei pred panjolskim vojnicima to su ga progonili kao jednoga od voda pobune protiv panjolske Krune u blizini Veracruza, naao skrovite u sobi za glaanje neke kue ije su vlasnice imale dobar obiaj da ispod svojih haljina nose brojne bijele ukrobljene podsuknje. One su ga sakrile iza hrpa rublja to je ekalo na glaanje, meu koarama punim velikih

krinolina, suknja od svile i ipke, plahti, runika, jastunica i pokrivaa za krevete.uo je kako su vojnici uli, proklinjui njegove ime. Skvrio se iza rublja koje su probadale sablje u potrazi za njegovim tijelom, to je prvi put drhtalo. Bio je jo mladi udovac i elio je doivjeti starost. Tako je toga nezaboravnog utorka poslijepodne obeao Gospi da e se zarediti ako ga spasi od te nesree. Kad su vojnici napustili sobu za glaanje, a njegova se dua vratila u tijelo, ponovo je zadrhtao sjetivi se svoga nesmotrenog obeanja: morat e postati sveenik, a njegova e ki Manuela postati sveenikova ki.Moda zato da bi se zatitila protiv slinog zavjeta, Manuela se udala za Juana Cuencu, liberalnog veleposjednika tamne koe i sjajnih oiju koji je, kad bi se smijao, pokazivao tako velike zube koje nisu mogla sakriti ni zatvorena usta. Juan Cuenca je bio vlasnik plodne zemlje, rijeka i stoke u tolikom broju da je mogao udobno ivjeti i bez Boje pomoi. Izjanjavao se kao nevjernik, ali bio je osoba od povjerenja unato svoga velikog zubala i svojih dugih utnji. Brak s Manuelitom bio je26bez potresa i prijekora, a u njemu je roeno desetoro djece. Octavio je bio trei i elio je biti lijenik. Ali, nije se mogao osloboditi rata koji je gotovo cijelo 19. stoljee progonio ivot njegove zemlje. Studirao je medicinu na Sveuilitu u Jalapi da bi na kraju zavrio kao lijenik u vojsci Benita Juareza.Jacobo Esparza, njegov kolega sa studija, bio mu je i drug po oruju. Prvi put kad ga je Octavio Cuenca posjetio, otkrio je sjajne usne i neumoljiv jezik njegove mlae sestre. Maria Esparza imala je tada dvije godine i uivala je u jednoj od brojnih kunih sloboda koje si je doputala cijeloga ivota: bila je nasred hodnika, izmeu paprati i iglica, liui crvenu lizaljku, sjedei na kahlici. Gotovo dva desetljea poslije, nakon mnogo godina uenja i nekoliko ratova, mislei da zna sve o ljubavi i njezinim zamkama, Octavio Cuenca ponovo ju je sreo u toj postojanoj kui:- Hajde, vjenaj se ve jednom sa mnom, doktore, vidi da stari - predloi mu.- Imam sina s drugom enom i stariji sam od tebe dvadeset godina - odgovori doktor Cuenca.- Znam - ree ona - zato te i pourujem.Kua doktora Cuence imala je velika vrata od izrezbarena drveta sa eljeznom alkom, iji su zvui odzvanjali vrtom i hodnikom sve do kuhinje, gdje bi netko prekidao posao, pourivi da otvori onome tko kuca. Bila je to kua zatvorenih vrata jer u Puebli su se vrata uvijek zatvarala, kao da je neki stalni strah od svijeta s ulice opsjedao stanare kua. Ali u praksi, vrata te kue mogla su se smatrati otvorenima, kao to su otvorena vrata u toplim krajevima. Svatko tko je na njih pokucao imao je pravo ui i potraiti hlad meu drveem vrta, stolac u dnevnoj sobi uz glasovir ili mjesto u blagovaonici ispred tanjura rie.27Bila je to kua po kojoj su djeca trala diui buku, i u kojoj su odrasli odravali svoj tjedni susret, ne obazirui se previe na djeje svae ili njihove urnebesne zabave. Bila je idealna za roditelje s djecom u dobi kad razbijaju stvari, te za due u dobi kad ude za inteligentnim razgovorima. Zbog svega toga i zbog osjeaja bliskosti, obitelj Sauri provela je tamo mnoge od najvedrijih nedjelja svoga ivota.Prvi put kad je brani par Sauri odveo svoju ki Emiliju u posjet toj kui, djevojica je imala tri mjeseca i svu je svoju ljupkost izraavala smijeei se i maui noicama kad bi je obuzelo ono to je njezin otac zvao neumjerenim ushitom prema ivotu. Josefa je te nedjelje stigla na domjenak, drei se kao da skriva neto vrlo posebno i dragocjeno na rukama. Njezin je suprug hodao ispred nje, nosei koaru podstavljenu organdijem, udarajui njome o noge ljude koje je pozdravljao. Pred njima je koraao Salvador, prvi sin para Cuenca - Esparza, djeak od jedanaest godina, razgovorljiv i ivahan, koji je nadoknaivao odsutnost svoje majke, darujui ljubav ocu za dvoje. Slijedio ih je, nastojei otkriti to to tako paljivo nosi Josefa, mlai sin Daniel, djeai oiju neodreeno smeo-zelene boje, iji je podsmjeljiv pogled podsjeao doktora Cuencu na Mariju Esparza. Nazvao ga je Daniel, kao to ga je u posljednjem asu stigla zamoliti, a njegov je odgoj predao u ruke Milagros Veytia, kao to je to od njega zatraila. Maria Esparza voljela je Milagros kao t

o se vole prijateljice s kojima se dijele zajednike sklonosti i kojima se mogu otkriti sve tajne. Kad je vidjela smrt kako se pribliava, jedna jedina misao ispunila joj je usta: Daj djeaka Milagros.Doktor Cuenca zakleo joj se da e to uiniti i sve dok je njegov sin bio dojene, dopustio je da bude kod Milagros. Ali im je shvatio kako djetetu vie nije potrebna28da bi mu mijenjala pelene i prinosila licu k ustima, zaelio je da mu se sin vrati kako bi ga nauio da bude mukarac istom onom strogom estinom kojom je poduio i Salvadora.Potajno, Milagros je plakala mjesecima, proklinjui svoju sudbinu i odgaajui vraanje djeteta sve dok je mogla izmiljati izgovore. Iz brojnih je razgovora s prijateljicom dobro poznavala doktora Cuencu, tako da je od poetka znala kako joj nita ne bi vrijedilo da pokae svoju ljutnju. A kako je drala do spokoja mrtvih, nije se pozivala na Marijine elje kako ne bi izazvala zakanjelu svau izmeu prijateljice i njezina mua. Vratila je djeaka nakon njegova treeg roendana, ne prihvativi govor kojim joj je doktor elio zahvaliti.- Mogu li i dalje biti njegova teta? - upita, putajui djeakovu ruku.- Bit e nam ast - ree joj Cuenca, vraajui joj tako pravo da se mijea u djeakovu sudbinu.Koristei to pravo, a i stoga to je i dalje bila neka vrst zatitnice tom djeaku, Milagros ga je previe razmazila, a premalo ispravljala. Toga poslijepodneva, predviajui opasnosti koje je mogao izazvati njegov istraivaki duh, zamolila ga je da pripazi jer je u koari mala djevojica. Kao odgovor, Daniel je povukao vrh smotuljka koji je nosila Josefa, ponudivi Milagros najzavodljiviji osmijeh koji joj je ikada uputio neki mukarac.Zastavi na pragu salona, Josefa je oima potraila svoga mua, dok ga nije pronala u sreditu drutva, s koarom u rukama i politikim govorom na usnama. Za-zvala gaje iz daleka. Ne pomaknuvi se, Diego Sauri pozove je da ue u sobu, ali ona je ostala na vratima, razmiljajui hoe li se suoiti s bukom i dimom salona. U meuvremenu, mali Cuenca ponovo je povukao pokriva koji je skrivao djevojicu, otkrivi je u punome svjetlu, bez obzira na elje njezine smetene majke.29Pjesnik Rivadeneira, mukarac razoarana izgleda i crta lica plemenite ivotinje, iji je nemir bio posljedica strasti koju je osjeao prema Milagros Vevtia, pribliio se da bi vidio blago Saurijevih i zakljuio daje djevojica nalik teti. Konano je uspio shvatiti razloge koje mu je Milagros navela, objanjavajui mu zato se nee udati za njega ni za bilo koga drugoga, ali i da ih nije shvatio, bio bi ih prihvatio kao dio svoje sudbine protiv koje se nije imalo smisla boriti i od koje nikada nee moi pobjei. Zato vie nije ni pokuao nai ljubav negdje drugdje.Milagros uze djevojicu iz zagrljaja u kojemu ju je titila njezina sestra i provede je salonom visoko uzdignutu u zraku. Sve je u tom salonu mirisalo na svijet mukaraca Nekoliko se ena nalo meu njima zato to su pristale da im nalikuju u nainu razmiljanja i krivim zakljucima. Ne zato to bi im se taj nain uinio najboljim moguim, nego zato to im je bilo jasno da se u svijet mukaraca moe prodrijeti samo ako se ponaaju poput mukaraca. Sve ostalo izazivalo je nepovjerenje.I sama Josefa Sauri, koja je tako mnogo i tako dobro mogla razgovarati nasamo sa svojim suprugom, osjeala je da ne pripada tom mukom kraljevstvu koje je predsjedalo domjencima. To joj nije previe smetalo, jer je znala da je u tom drutvu predstavlja njezina srana sestra, neuhvatljiva poput munje, koja se radije odrekla braka nego da se odrekne onoga to je smatrala povlasticom da ivi kao mukarac.Sretna sam to mije ona moja sestra, mislila je Josefa te nedjelje, dok ju je gledala kako vodi njezinu ki kao da je kakva lutka s kojom se moe igrati.U njezinim je rukama djevojica prolazila meu gospodom, sa sve manje pokrivaa i sve vie buke, kad se cijeli salon, zajedno sa svojim napuknutim lusterom, snano zatresao. Povlaei suknju Milagros, raskutran i bijesan, Daniel Cuenca zaurlao je tolikom snagom, za-30htijevajui svoj dio djevojice, tako da su odrasli na trenutak zanijemili, a igraka branog para Sauri poela je plakati.

Posramljen, doktor Cuenca se priblii Danielu i uz jedan od svojih rjeitih pogleda punih prijekora zatrai od njega da se ispria, sluei se hladnim tonom kojim se i sam ispriavao to mu je sin takav.-Jo nema ni pet godina, doktore - ree Milagros Vevtia, opozivajui prijekor mirisom anisa svoga daha. Potom je slobodnom rukom uzela djeakovu i pobjegla neoekivanim, ali savrenim prolazom koji su otvarili svi oni mukarci oboruani knjigama, cigarama, francuskim burmutom i znanstvenim predrasudama.- Pogledajte Milagros, s jednim djetetom u svakoj ruci - zamoli ih pjesnik Rivadeneira. I, prisjetivi se igre u kojoj se tuim stihovima izraavaju vlastiti osjeaji, upita je u prolazu:- Kako ti se ini, Lucero? snaga moje nesree?- Nemate li moju hrabrost, mislim da ete zavidni biti -odgovori Milagros, nastavljajui svojim putem.U tri koraka stigla je do vrata na kojima ju je ekala Josefa, vrtei glavom. im joj se pribliila, dodala joj je zaplakanu djevojicu. Potom, ne putajui Daniela, uputi se bez rijei prema spavaoj sobi. Tamo se Josefa smjesti u jedan naslonja i Emiliju spusti do djeakovih oiju, koji se nagne nad nju gotovo joj dodirujui elo i zamoli je da mu oprosti zato to ju je preplaio.- Samo nam je to jo nedostajalo, zavodnik od etiri godine - ree Milagros.uvi je kako se slatko smije, Daniel se uspravi, izbrie izraz spokoja zadovoljene radoznalosti, okrene se i izae trei.Josefa otkopa bluzu do struka, poalje svoju sestru natrag na domjenak, i dopusti djevojici, koja je jo jecala, da pije s njezina tijela.31U tom je obredu bilo zadovoljstva o kojemu donedavno nije nita znala. Zaronjena u to zadovoljstvo, Josefa osjeti ruku koja se oslonila na njene gole grudi. Otvori oi i ugleda Daniela Cuencu s licem nad djevojicom koja se priljubila za njezinu dojku. im osjeti da je primijeen, Daniel se udalji hodajui prema vratima, ne okrenuvi im lea. Nedugo zatim, Josefa ga ugleda u vrtu, ispred prozora. Ve je bila zakopala bluzu i digla se s naslonjaa, pravei se da ga ne vidi.- Mukarci su takvi im se rode - ree svojoj keri Emiliji dok ju je smjetala u koaru. - ele sve, a ne znaju kako da to zatrae.Djevojica joj dopusti da je umota u pokrivae, kao da eli zaspati da bi odgonetnula tu zagonetku. Ali ni taj san, a ni mnogi drugi, nisu je uspjeli udaljiti od zaara-nosti koju e domjenci u toj kui izazvati u njezinu duhu. To je poslijepodne upoznala nespokojstvo njezinih stanovnika i otada ju je uznemiravalo uzbuenje koje je ovladalo njezinim nedjeljama.32om obitelji Sauri zauzimao je dio stare kolonijalne palae koja je ne samo junaki preivjela jedanaest opsada grada Pueble u prvih ezdeset godina 19. stoljea nego i podjelu njena tri unutarnja dvorita u sredita tri razliite kue. Bilo je to jedino nasljee Josefe Vevtia i to joj je bilo dovoljno da bude najzadovoljnija od svih ena koje su u ta vremena bile nasljednice. Kua je imala dugu povijest, ali Josefa ju je preuzela ne znajui nijednu drugu priu osim posljednje. Don Miguel Vevtia, brat njezina oca, veliki poklonik borbe bikova i borbe pijetlova, ovjek ija je najdraa imovina bila jedna knjiara iznad Iturbideova portala, usudio se jednoga blistavog travanjskog poslijepodneva uloiti tu knjiaru, kla-dei se na jednoga arenog pijetla. Njegov prijatelj i sudrug u pijankama i dominu, neki panjolac bez obiteljskoga grba, najuspjeniji trgovac u gradu negdje oko 1881. dovodio je u pitanje hrabrost toga pijetla.- Ta mi ivotinja izgleda kao Indijanac - ree panjolac, grickajui cigaretu.- Zato i jest tako hrabar - odgovori mu Vevtia, koji je svake veeri s trgovcem kockao i vodio vjenu polemiku o tome tko je hrabriji - Indijanci ili panjolci.- Bi li se kladio na nj u svoju knjiaru i sve knjige u njoj? - upita panjolac.- A u to se ti kladi? - uzvrati mu Josefin stric.- U moj dio Zvjezdane kue - ree panjolac, vadei iz depa ugovor o podijeljenoj kui.33Miguel Vevtia prihvati okladu, rukujui se s prijateljem i ispriavajui se zato to nema obiaj sa sobom nositi spis o vlasnitvu svoje knjiare. Sudbina je htjela d

a indijanski pijetao izdri etiri sekunde dulje od crvenoga. panjolac je tada ve bio pun alkohola kao kakav mijeh, ali je ustrajao da strogo ispuni dogovor oklade. Bez obzira koliko je don Miguel odbijao, njegov mu je prijatelj tvrdoglavo stavljao u dep kaputa potvrdu o vlasnitvu Zvjezdane kue. Vevtia ju je na kraju prihvatio, mislei kako e je sljedeega dana vratiti trgovcu, tom Asturijcu koji je bio umjeren i razuman kad je vladao sobom. Na nesreu, tome estitom kockaru sljedei dan nije osvanuo. Negdje pred zoru, upustio se, uz pomo noa, u prepirku s nekim tko je bio bolje naoruan i pijaniji od njega.- Recite Vevtiji da zadri kuu - bile su njegove posljednje rijei.Dok je oplakivao gubitak prijatelja s bunih zabava, Miguel Vevtia pospremio je potvrdu o vlasnitvu kue u neku krinju i zaboravio na nju. Ali, kad se njegova neakinja Josefa zaljubila u tek pridologa Diega Saurija, asni kolekcionar krinja i strunjak za stare knjige znao je da ne moe nai bolje vlasnike za Zvjezdanu kuu od to dvoje mladih, opsjednutih vatrom o kakvoj je u njegovu ostarjelom pamenju jo ostalo neto pepela. Zahvaljujui tome daru, brana zajednica koju su osnovali Josefa Vevtia i ljekarnik bez novaca - a to je bio Diego Sauri - bez veih je novanih ponora zapoela zamrenu branu pustolovinu. Nije se ba znalo od ega e ivjeti, ali barem su imali gdje.Vevtije su vukle podrijetlo od nekog gospodina Vevtije koji je doao iz panjolske da bi pomogao utemeljenju grada godine 1531. I otkako se taj prvi Vevtia usudio prijei ocean na onaj nain na koji se u to doba ocean prelazio, svi koji su naslijedili njegovo prezime, s nedav-34nom iznimkom strica Miguela, naslijedili su i uvjerenje da je Puebla najbolje mjesto koje bi ljudsko bie moglo izabrati za ivot i smrt. Tako da nitko od njih nikada nije pokazivao elju za putovanjem, i nikome u tristo pedeset i dvije godine nije palo na pamet da ode na medeni mjesec na neko mjesto gdje je postojala opasnost da iz vida izgubi vulkane. Znajui to, Josefa je dobro uvala tajnu o planovima za put u koje ju je umijeao Diego Sauri, skrivajui ih sve dok joj Sveta Majka Crkva ne nametne obvezu da tuje i slua svoga mua vie od bilo koga drugoga.' Kako im nije palo na pamet nijedno oblinje mjesto kamo bi mogli otputovati na dan vjenanja, Josefa je provela prvi ljubavni tjedan s Diegom u osunanoj i polupraznoj Zvjezdanoj kui.Cijeli je grad znao da osam dana brani par Sauri Vey-tia nije izlazio iz kreveta te da Josefa nije ak otvorila vrata ni svojoj majci, kad je etvrtoga dana ta ena, koju su svi drali kao uzor umjerenosti i razboritosti, prikupila hrabrost da navrati kako bi se uvjerila da su jo ivi. Mlada nevjesta nagnula se preko balkona rasputene kose, pokrivajui se samo bijelom kouljom koju je njezin mu nosio na vjenanju, i glasorri koji se uo do oblaka, objavila da ne moe sii.Nakon te scene, nitko se nije zabrinuo kad su najavili da odlaze na medeni mjesec bez tonoga odredita te da e u nekoliko mjeseci proputovati cijelu zemlju, skupljajui trave i ljekovite napitke. Obitelj je zapravo osjetila olakanje to e joj taj udni par ostaviti mogunost da predahne dok ih nastoji prihvatiti onakvima kakvi jesu.Kad su se Diego i Josefa vratili nosei zbirku krinja koje su uvali kao da u njima putuje blago'engleske Krune, nakon to su proli sva brda i doline petsto kilometara uokolo, obitelj ih je prihvatila kao najvoljeniju i naj-eljeniju izgubljenu djecu jo od onog sina razmetnoga o ijem povratku pripovijeda Biblija.35Spokojni nakon takva doeka, Josefa i Diego smjestili su se u Zvjezdanoj kui, posveujui onoliko vremena i novaca koliko su imali daje pretvore u srebrni pehar kakva je, po njima, neko bila.U prizemlju kue, Diego Sauri otvorio je ljekarnicu koja je mirisala na drvo i svjetlucala od porculana. Police na kojima su poivali vrevi bile su izraene od cedrova. drveta, a jednako tako i pult i radni stol u laboratoriju smjetenom u stranjem dijelu. Diegu nije nedostajao nijedan lijek. Za svaku je boljku imao rjeenje meu svojim bijelim boicama i stotinama brojem obiljeenih i mirisavih kutijica. Nije mu dugo trebalo da njegova apoteka postane rafiniranija i bolje opskrbljena od bilo koje druge drogerije. Naime, u svojoj ljekarni je imao sve potrebno - od Anhaltove vodice za staraku slabost do ko-kainskog praha.

Dok je ivio u Europi, skupljao je u male kutijice glavne lijekove iz svakoga kraja gdje je boravio. Nauio je formule kojima je mnoge od tih lijekova dobivao i mogao je razlikovati za to slui prah iz svake od tih kutijica, premda bi ga svatko drugi pobrkao s obinim talkom za tijelo to se koristi poslije kupanja.Pri kraju stoljea, hodnik na drugome katu Zvjezdane kue bio je izlog zrcala i bujnih biljki i cvijea, kojim je ulazilo sunce na gotovo nasilan nain. Emilia je otkrila ari tog tunela punog svjetla im je poela puzati i nekoliko je mjeseci bila umrljanih koljena i dlanova od dotad nevidljive praine mozaika.Prvi put kad je Emilia stala na noge, Josefa Veytia vidjela ju je izdaleka, kako se dri uz rub lonca za cvijee, diui glavu poput kakve balerine, i blagoslovila je dan kad je tu zasadila biljke to su sada pratile smionost njezine keri. Emilia je vidjela majine oi, ula je kako36je zove tihim glasom, s tjeskobom onih koji gledaju plesaicu na ici to hoda u visinama, naputajui jednu glinenu posudu za cvijee da bi se otisnula u opasnost od dva koraka do druge, dok je Josefa grcala u soli dvije goleme suze.Daleko od velikog dogaaja, Diego Sauri bio je u laboratoriju uz svoju ljekarnu, pripremajui slavni zubni prah generala Quiroge: mjeavinu crvena koralja, vinskoga srijea, ovapnenjenoga jelenjog roga, venecijanskoga praha, koenila i esencije od klineka, koji je te godine bio u modi. Diego ga je uvijek prodavao uz upute, koje mu nisu sluile za reklamu, a u kojima je pisalo da je najbolja pasta za zube mnogo jednostavnija i da se sastojala od mjeavine dvije treine prepeene korice kruha i jedne treine kinina, sve to pretvoreno u sitan prah.Dok je radio svoje mjeavine, Diego Sauri volio je pjevati dijelove slavnih arija. Veselje s kojim je njegova ena ula u laboratorij, iznenadilo ga je usred Se quel guerrier io fossi.- Prohodala je! - objavi mu Josefa, naginjui se i stavljajui na pod djevojicu koju je donijela na rukama. Drala ju je oko struka i zamolila svoga mua da klekne kako bi poslala Emiliju do njegovih ruku, ali on je uasnuto odbio takav pokus.Rugajui se njegovim strahovima, Josefa pusti djevojicu tako da Diegu nije preostalo drugo doli da se sagne. Pogledao je Emiliju kako stoji usred njegova laboratorija, odjevena u svijetloplavo, hvatajui zrak rukama i s nogi-cama kao u lutke, koje su nesigurno podrhtavale u novim izmicama. Njezine oi nisu dosezale ni do ruba stolova, ali su prepoznavale to mjesto kao kutak tog ovjeka, koji bi, kad odjene dugu bijelu pregau, hodao nekim svijetom koji se inio najboljim od svih svjetova. Mnoga ju je popodneva dovodio na to mjesto da bi vidjela kako37radi svoje mjeavine i ula ga kako pjeva dok je sjedila na visokome stolcu, ali sad je prvi put spustila vlastite noge na pod svoga oca.Ljekarnik je rairio ruke, drei u svakoj staklenu boicu s tekuinom druge boje. Emilia se ne trepnuvi zagledala u arko ljubiastu boju i hrabro kroila prema svome ocu.Uzvikujui bravo, Diego preda posudu s ekstraktom firentinske perunike u jo nesigurne ruke malene djevojice, gledajui je kako mu se pribliava kao kakvo udo, i pretkazujui svojoj eni dio blistave budunosti svoje keri.Taj je blaeni govor prekinut kad je Josefa, drei se svetoga pravila ene da pozornost usmjeri na vie stvari odjednom, otkrila da je Emilia pokrivena ljubiastom bojom od uvojaka do vrha bijelih izmica koje joj je toga jutra isporuio postolar.Suton ih je zatekao u kupaonici kako s Emilije jo uklanjaju ljubiatu boju, alei zbog prve svae u svom dugom branom ivotu. Tu usred desetak umivaonika i vrtoglava mirisa sapuna, koji je Drogerija Sauri nabavljala od jednog uvoznika engleskih proizvoda, Josefa je nazvala Diega nesavjesnim, a on se branio, nazivajui svoju enu sitniavom. Kad je oko devet naveer Emilia zaspala, jo prekrivena ljubiastim mrljama, Josefa je plaui sjela na pod kupaonice gdje se vratila po Emilijine izmice. Bila je to neobina kupaonica. Uz kadu s lavljim apama, i tri porculanska vra s jednakim rukama, Diego je postavio tu koji im je pruao izvanredan uitak - da osjete istu vodu na svojim glavama, a da im ruke nisu zauzete vrevima.- Zato bi se biljke kupale ugodnije nego mi? - upitao je jednom Josefu, vidjevi je kako zalijeva zeleno obilje to je vladalo njihovim hodnikom.38

Tri dana kasnije, uspio je uvjeriti nekog kovaa da svoje vrijeme utroi na izradu velike kopije prskalice za cvijee. ovjek je pristao jer mu je slatkorjeivi Sauri tvrdio da e, ispadne li dobro, prodavati u svojoj ljekarni desetke tako korisne naprave, koju e preporuati kupcima kao najnapredniju mjeru preventivne medicine.Kupci nisu pokazali zanimanje kakvo je Diego oekivao, ali to ga nije previe smetalo. Njegov gaje tu inio sretnim, vladao je u kupaonici svoje kue, pod plavetnilom prozora ispod kojega je prodirala svjetlost iste boje kakve je bio zrak njegova djetinjstva. Tu je usreio i Josefu, koja je jutrom pod vodom pjevala valcere, gledajui kako joj blista tijelo kojom je opijala svoga mua.Kad je Diego uao da joj se ispria, priznavi da je pogrijeio dajui staklenku keri, pod na kojemu se smjestila Josefa da mirno otplae jo je bio mokar i neuredan od kupanja djevojice.- Nemam ti to oprostiti - ree ona, razvlaei usta u osmijeh, koji on poljubi, sagnuvi se. Potom su otili spavati.Josefa se prilijepila za svoga mua kao da je to njeno prirodno pravo, sa spokojem nekoga tko eli oporaviti duu dok grli rijetko blago skriveno u mukarcu koji je kadar zamoliti oprotaj.Imali su sreu, nisu se ponovo posvaali sve do one noi kad je Emilia ula u njihovu sobu plaui, kako to nije uinila otkako je imala none more s dvije godine.Malo prije toga bili su se probudili dodirnuti istom eljom i potraili se u mraku kako bi je utaili ujedinjujui svoja tijela i oslobaajui se iste napetosti.Josefa je poljubila rame svoga mua, zahvalna to joj brzina nije dala vremena da sasvim izae iz spavaice, oblaei se jednakom spretnou kakvu je unijela u nji-39hov sveti rat. Upita ki to je sanjala i dopusti joj da ue u krevet da bi je utjeila, grlei je. Emilia odgovori da se ne sjea.- Pokuaj se prisjetiti - ree joj Diego, otrim tonom kojim se obraa neprijateljima.Emila mu odgovori ponovnim plaem, a Josefa pokua razrijeiti dvojbe svoga mua, rekavi mu kako se djevojica boji pjevati i plesati sljedee nedjelje u kui doktora Cuence. Bijesan zato to se tako naglo morao vratiti u zbilju, Diego zamoli svoju enu da ne tumai kerine osjeaje, zahtijevajui da djevojica ispria to je sanjala i da se to prije vrati u svoj krevet. Tada se Emilia usudi rei da je sanjala vraga i premda joj je Diego tisuu puta objasnio da vrag ne postoji, ona ga je vidjela u podsmjeljivu licu Daniela Cuence, kako joj govori: "Da, postojim". uvi je, Diego prekori Josefu zato to doputa keri da bude u doticaju s ljudima koji joj govore o vragu, a Josefa se branila govorei kako njihovu ki plai lice maloga Cuence, a ne vraga. Diego je nazva mazgom, a ona mu otpovrne da je on taj koji u njihovoj kui njae.Zora sljedeega dana iznenadi ih u razliitim krevetima, prvi put u sedamnaest godina zajednikoga ivota. Ni ne opazivi, Josefa je zaspala uz Emiliju. Posljednje ega se sjeala bilo je kako je neko vrijeme eala lea svojoj keri, smijui se vragu i Danielu Cuenci. Tko zna to je sanjala, ali probudila se s neobinom teinom u dui. Digla se ne radei buku i uputila do sobe u kojoj je vezla i ivala, na drugoj strani kue. Tamo je imala naslonja s visokim naslonom u koji bi se udobno smjestila da ita ili veze, okrugli stol od svijetloga hrasta na kojemu je uvijek bio nered od papira, i koji joj je u posljednje vrijeme sluilo da naui Emiliju abecedi. Bila je tu i mala stalaa za knjige i pisai stol pun malih ladica u kojemu je uvala od dokumenata to su je inili vlasnicom40njezine kue pa do rauna iz trgovine mjeovitom i kolonijalnom robom. Iz jedne takve ladice postavljene tkaninom, uzela je svijetli papir i napisala: Dragi, ima pravo. Vrag ne postoji, a djevojica nije srameljiva. Neka se zaustavi oruje'. Molim za prekid vatre! Josefa.Kad se vratila s trnice, na stolu u blagovaonici bio je naramak blijedoga cvijea iz kojega je visjela poruka koju je Diego napisao na papiru koji je koristio za recepte. Pisalo je: Djevojica je srameljiva. Njezin tata eka da ti preda oruje u najboljoj prigodi. Diego.

Jo prije ruka sporazum je postignut na onom istom polju na kojemu je bio prekinut no ranije. Diego se vratio iz ljekarne zviduui i otiao do spavae sobe bez zadravanja. Josefa je prepoznala njegove korake i pola je za njim, pitajui se je li skinuo cipele. Ako je Diego usred dana skidao cipele, bio je to znak za sveti rat, a ako nije, moglo se pomisliti da je otiao u sobu samo na kratki odmor, s cipelama na pokrivau, po jukatanskom obiaju. Tako je barem vjerovala Josefa, kojoj su jedine obavijesti o jukatanskim obiajima dolazile od njena supruga. Stoga, sve to je Diego radio drukije od stanovnika Pueble, bio je znak njegova podrijetla. Kad bi je u trenucima velikog zanosa nazvao salaticom, bio je to nepogreiv dokaz da je Jukatanac. Tako ju je nazvao i toga poslijepodneva prije no to je poloio svoje oruje. Sljedeega dana, Emilia je otila na svoj prvi pokus u kuu Cuenca.41Ls/-\ ila je to nedjelja za pamenje.Josefa Vevtia odrastala je uei da nedjeljna odjea mora biti elegantna i da se toga dana svi, od djece do staraca, moraju odjenuti u svoje najbolje ruho. Samo je skupina nehajnih udaka, kakve su okupljali njezin mu i doktor Cuenca, obiavala nedjeljom nositi jo iznoeniju odjeu nego inae.- Tako e biti u budunosti - ree joj Diego, vadei iz ormara najstariji kaput. - A nas je zapalo da otvorimo put toj slobodi.- I to te je zapalo? - upita ga Josefa. - Diego, molim te, nemoj na sebe preuzimati tolike dunosti. Skupina tridesetak luaka ne moe si dati u zadatak da ba sve promijeni.- Sve ne. Ne vidim zato bismo morali mijenjati nain na koji se mrte neke ene kad se prepiru - ree Diego, oblaei kaput pokrpljenih lakata i poderane podstave.- Ne vjerujem da e za sto godina netko izlaziti na ulicu kao ti sada - ustvrdi Josefa, ne obazirui se na primjedbu koju je oito izrekao na njezin raun.- teta to neu poivjeti da ti to dokaem.- U tome smo suglasni. Ljudi poput tebe ne bi trebali nikad umrijeti, ali zasad neka se djevojica odjene kako dolikuje - molila je Josefa.- Zato plae kad si ureena kao lutka od porculana? - upita Diego svoju ki, vidjevi je u haljinu punoj volana i ukraenoj ruiastom vrpcom oko struka.42- Ba zato - odgovori Emilia, otravi u dnevnu sobu i zaronivi lice u zastore kako nitko ne bi primijetio da ona plae.Kad su je pozvali jer je bilo vrijeme za izlazak, ponovo je vladala sobom i s osmijehom je stala uz Diega. Dopustila je da je mati promatra kao kakvo umjetniko djelo i izila je s njima prema kui obitelji Cuenca.Milagros Veytia ekala ih je na vratima, gledajui kako se pribliavaju koraajui kao da je vrijeme samo njihovo. Uz nju je stajao Daniel Cuenca, sa svojih deset godina odjeven u prve duge hlae u svom ivotu i koulju od plavog lanenog platna, koju je naslijedio od brata.- Preruili su malu kao lutku, zato kasne - ree Daniel.- Nemoj je muiti - zapovijedi mu Milagros kad su Sauri stigli na dvadesetak koraka od vrata. Potom je utke gledala kako Emilia hoda tijela sputana meu tolikim volanima. - Zato se Josefa toliko trudi daje ovako oblai? - upita se, osjetivi neku suut prema svojoj neakinji. No, kad joj se Emilia pribliila, Milagro nije preostalo nita drugo doli da se preda pred snagom kojom su promatrale njezine tamne bademaste oi. Bijae u pravu onoga jutra kad se djevojica rodila. Taj par oiju bio je najjasniji znak da njezina neakinja nikad nee upoznati radost koju prua nedunost.- Samo polako - ree podrugljivo, kad su je Sauri mogli uti. - ekamo vas samo dva sata.Diego se priblii da je poljubi i ona mu odzdravi, zamolivi ga da objesi zastor koji im je trebao da bi dnevna soba dobila izgled kazalita. Potom upita Josefu zna li glazbu kojom e pratiti djecu dok budu pjevala, a Emiliju je li nauila rijei te pjesme.Osjetivi na sebi Danielove podrugljive oi, Emilia odgovori kako je sve zaboravila, a Milagros, kao da to nije43ula, zapovijedi joj da podui Daniela, jer on ne zna nijednu rije. Potom uze J

osefu pod ruku i udalji se zajedno s njom.- Ni don Porfirio toliko ne zapovijeda kao ti kad postavlja kazalinu predstavu - zakljui Josefa.- Nemoj ga zvati "don Porfirio". To je samovoljan, sa-sueni, bijedan, zao starac.- Ma nije valjda ba toliko zao?- Pitaj svoga mua.- Ne moram ga pitati. Cijeli dan stalno ponavlja sline stvari.- A ti se pravi gluha?- Naravno. Ne elim da ga ubiju jer previe pria.- Ovdje e umrijeti ak i nijemi, Josefa. Nema smisla utjeti.- Nemoj tako govoriti - zamoli Josefa.- Kao da sama ne zna - odgovori Milagros.Djeca su ostala uz zdenac. Daniel je u jednoj ruci drao granicu i njome grebao po zemlji, motrei Emiliju svojim strogim pogledom.- Nemoj me tako gledati - ree ona.- Ne gledam te - odgovori joj Daniel, smijui se nekim drukijim oima od onih koje su je uasavale u nonim morama.- Znam da izgledam uasno.- Ne izgleda uasno, ali ne moe trati - ree Daniel.- Pobijedit u te - odgovori Emilia.- Pobijedi me - izazva je Daniel, potravi.Emilia je potrala za njim kao da je ne sputava krutost njezinih krinolina, pratila ga je do vrta i vidjela ga kako se penje ljestvama do polovice golema jasena. Shvativi da u toj haljini nee stii dalje od druge preke na ljestvama, svue je sa sebe. Ispod nje nosila je utirkanu44podsuknju, koju je takoer skinula. Osloboena krpa, uspne se ljestvama.Daniel joj nije uputio nijednu rije, ali nije skidao oi s nje dok se, sva zadihana, penjala jednom granom, naslonivi lea na deblo drveta. Gledao je njezino zajapureno i blistavo lice, gledao je njezine noge kako se njiu, njezine bijele arape koje su joj dosezale do koljena, njezine cipele kako se klate poput klatna koji udara o zvono.- Kako ono ide pjesma? - upita je.- Limun mora zelen biti/da bi potom zreo bio/ a ljubav da dulje traje/treba prvo tajna biti - pjevala je Emilia, njiui nogama, kao da plee sjedei u zraku.Daniel je pratio njihanje njezinih nogu, dopustivi da ga obuzme zanos nalik onome koji mu je izazivao let njegova papirnatog zmaja dok je rezao zrak. Putao bi ga da visoko odleti, a kad je bio vrlo daleko, a ipak vezan za njega uzetom koje ga je potvrivalo kao gospodara, Daniel je klicao od ponosa kao da sam plovi nebom.Emilia je na njegovu licu zapazila neto od toga leta i prestala je pjevati da bi mu posvetila jedan od svojih najzadovoljnijih osmijeha. Daniel tada skoi na ljestve i spusti se s drveta poput kakva maka koji bjei pred metlom to ga progoni.- Tamo e i ostati - ree joj, okrenuvi se prema gore, kad je dotaknuo zemlju, podignuvi haljinu na koju su se spustila njegova stopala.Neto prije smrti svoje ene, doktor Cuenca sagradio je na dnu vonjaka ribnjak u koji je ona spustila nekoliko pastrva. Daniel je, nosei Emilijinu haljinu, trao prema tom ribnjaku. Njegov stariji brat Salvador bio je u blizini, u drutvu jednog prijatelja, puei cigaretu koju su ukrali od jednog gosta, i vidio je kako Daniel tri, s nekom nepodoptinom u glavi, kao i obino.Daniel, pak, njih nije vidio. Zastao je na trenutak uz45rub prije no to je pustio da svi ti volani padnu u vodu. Nije to bio najbolji nain da izbjegne da ga otac poalje to prije u internat, ali nije se mogao odrei uitka da gleda kako ta haljina plovi ribnjakom poput broda s mnogo jedara, pa ju je bacio u zrak promatrajui kako lepra sve dok se njezini nabori i trud s kojim ih je Jose-fa saila nisu smjestili nad vodom. Lagani povjetarac vrtio ju je, ne potopivi je, kao da je doista napravljena da bi plovila poput brodice.- Vrae mali, ije je to? - upita Salvador, zabavljajui se.- Moje - uzviknu Emilia, gurnuvi Daniela s lea tako da je i sam zaplovio uz halj

inu.Ni Salvador ni njegov prijatelj nisu je uoili dok se pribliavala. Ali nita ih nije moglo toliko razonoditi kao ta buna djevojica koja se odjednom pojavila u donjem rublju, kao napola oguljeni zec, da bi se osvetila. Jer, premda je Daniel ve pomolio glavu i izjavio da je ba sretan u vodi, Salvador je znao prepoznati povrijeeni ponos svoga brata.On i njegov prijatelj toliko su se smijali, i dalje puei, da je Emilia prestala slaviti svoju pobjedu, sjetivi se da nema na sebi haljinu. Osjeti se posramljeno pred starijim dekima i njihovim smijehom, i ne dosjetivi se nieg drugog, i sama skoi u ribnjak da bi svoju zbunjenost sakrila u vodi.Tako je pokus zavrio toga poslijepodneva.Malo nakon toga, doktor Cuenca odlui da Daniel treba ostaviti ukave skute Milagros Veytia da bi se jednom zauvijek poeo ravnati po ivotnim standardima koji su se inili nunima njegovu ocu.Milagros je, onim njezinim inteligentnim avrljanjem kojim je znala braniti legitimitet skrbnice koji joj je svojim posljednjim rijeima dala Maria Esparza, uspjela pri-voliti doktora da prieka. Uvjerila ga je molei ga da dje-46ak jo ostane uz njih barem do kraja stoljea i tko zna to je u njegovoj dui dirnula tom molbom, ali injenica da je Daniel ostao u gradu jo godinu dana, u blizini dobrohotne potete ija mu je zatita postala nuna da nekanjeno proe nakon svake nepodoptine koja bi mu pala napamet.Tek poetkom 1901. buntovna glava i zagonetni osmijeh Daniela Cuence morali su poi u kolu za djeake koju je vodio don amilo Aberamen, neki strogi Talijan, strunjak za oblikovanje karaktera nemogue djece.Dotad su Emilia i Daniel svoje vjeno nadmetanje zamijenili za saveznitvo. Provodili su nedjeljna popod-neva verui se po drveu, razmjenjujui kamenje koje su skupljali tijekom tjedna, maui nogama po vodi ribnjaka dok su si naizmjence ekali lea. Potonje je bilo ispunjenje dogovora koji je uspostavila Emilia da bi izbjegla prepirku sa svojim prijateljem.Jednoga poslijepodneva, dok su sjedili s nogama u vodi, s nakanom da nikad ne izlijee kaalj koji su oboje imali, Daniel je zamoli da mu poee potiljak.- Koliko dugo?- Dok ne kaem dosta.- Ne - ree Emilia. - eat u ti cijela lea, ali brojim do ezdeset, a onda ti mene ee.Danielu se uini opravdanom ta zamisao i iz tog je razgovora proistekao dogovor.Posljednje nedjelje te veljae, svaka je igra imala znaenje obreda. Razmjena kamenja trajala je krae nego obino, zato to Emilia nije morala izloiti sve najbolje primjerke svoje zbirke, jedan po jedan, kako bi pokuala uvjeriti Daniela da joj u zamjenu da jedan crni sjajni kamen, mekan poput svile, koji je on nazivao svojim talismanom i nosio sa sobom kamo god bi poao. Stavljao ga je pod svoj jastuk prije no to bi usnuo, a im bi se probudio prvo bi njega dotaknuo. Nali su ga zajedno jedno-47ga suhog zimskoga jutra kad ih je Milagros povela u etnju uz vode rijeke Atovac. Emilia ga je prva ugledala kako sjaji meu drugim kamenjem, ali je izgubila dragocjeno vrijeme pokazujui ga, dok je Daniel pratio njezin prst svojim pogledom i sagnuo se da ga zgrabi.- Moj je! - uzviknuli su oboje istodobno, ali kamen je ve bio u Danielovoj ruci, a tamo je i ostao nekoliko mjeseci, za kojih je Emilia sve pokuala sve - od umiljavanja do ucjene - ne uspijevi ga razmijeniti.- Otvori ruku - ree Daniel kad su zapoeli razmjenu te nedjelje.Emilia prui ruku i osjeti kako kamen pada na njezin dlan. Danielov talisman zasja na tren pod suncem koje je blijedilo.- Jesi li siguran? - upita Emilia, kao da stie dijamant meu prstima.- Idemo na ribnjak - odgovori joj Daniel, kojemu je jo odmalena jednostavno teko padalo izraavanje velikodunosti.Spustili su stopala u ledenu vodu. Poeli su ih micati, s ruba plaei ribe.- Hoe da ti ekam lea? - upita Emilia.

- Do ezdeset - odgovori joj Daniel.Emilia zapone prelaziti njegovim leima svojim tankim prstima, dok je brojala polagano kao nikada dotad. Stigla je do dvadeset kad je Daniel ukriio svoju ruku s njezinom, te poeo hodoastiti njezinim leima ne brojei. Emilia zastane na*dvadeset i tri i zauti. Tako su ostali neko vrijeme, klatei nogama u vodi, sve dok Emilia nije spustila ruku i usudila se izgovoriti:- Ne elim da ode.- emu sad to?- Obeavam ti da u uvati tvoj kamen.- Sad je tvoj - odgovori joj Daniel.- Tamo e potraiti drugi?48- Ne. Tamo nema kamenja - ree Daniel, izvlaei stopala iz vode.- A djevojica?- Ni njih - ree Daniel.Hodali su prema kui s cipelama u ruci i s kaljem tipinim za veljau u grlu. Milagros Vevtia izila je da ih pronae, pretvarajui se daje ljuta.- Ba ste par ludih klinaca. to ste radili s nogama u vodi? - upita kad ih je nala.- Opratali smo se - odgovori Emilia, koja je od svoje majke nauila bez okolianja izrei patnje svoga srca.Milagros ih povede do spavae sobe, istrlja im noge alkoholom, priredi im napitak od mirisavih trava i ispria im jednu od svojih junakih pria punih pustolovina. Kad je Josefa ula u sobu po svoju ki, nala je Milagros kako s nekim udnim osmijehom sjedi na rubu kreveta na kojemu su spavala dva iscrpljena djeteta.- Pomoi u ti da je odnese - ree joj Milagros kad je vidjela da lagano pomie Emilijino tijelo.Neka se probudi i hoda.- Danas ne - ree Milagros, kao da nema druga autoriteta doli onoga njena glasa. I kao da je doista tako, Josefa je poslua bez prosvjeda.Kad su izile na hodnik, Diego Sauri vidio ih je kako hodaju ujedinjene oputenim tijelom njegove keri i jo je jednom potvrdio svoje uvjerenje da su ene najbolje to postoji na ovome svijetu.U ponedjeljak ujutro, doktor Cuenca i njegov mlai sin otputovali su u internat u Chalchicomulu. Samo tako e se, govorio si je doktor Cuenca, ivei uz svoga brata u svijetu u kojem se odgajaju djeaci, Daniel oporaviti od vika maenja koje mu je priutila velikoduna, ali neumjerena prijateljica njegove ene.Milagros Vevtia ostala je u krevetu cijeli tjedan, izgo-49varajui se na najgoru gripu svoga ivota. Josefa ju je posjetila u utorak da bi joj skuhala juhu i natjerala je da uzme tablete Drosera i sirup iz Tolua koji joj je poslao njezin mu.To je glupo - ree joj Milagros. - Djeca su se smoila, a ja sam se razboljela. Potom je dvaput zakaljala, a onda se, osjeajui se posve naputenom, rasplakala na koljenima svoje sestre.50milia je zapoela s prehladom, jednako burnom kao Milagros, a zavrila s vodenim kozicama. Dva tjedna Josefa nije mogla uiniti nita drugo osim to je djevojicu kupala nekoliko puta na dan u aju od crna duda i podnosila kritike koje su joj gotovo svi upuivali na raun iscjeliteljske metode koju je izmislio Diego.- Radimo li dobro? - upita Diega jedno jutro dok je ljekarnik itao novine Regeneracin s jednakim usredotoenim strpljenjem kakvim bi prouavao i najnoviji medicinski recept.- Ne, ne vjerujem da e uspjeti.- Misli li da e ostati oiljci?- Ve je obiljeen svojim gadostima.- Diego, govorim o Emiliji. U ovom asu ne zanima me sudbina guvernera Sonore.- Guvernera Nuevog Leona.- Uope me ne slua. Morat u potraiti posao u nekim novinama da bi me sasluao. Ponudit u svoje usluge Imparcialu.- Ne spominji mi to smee od novina.

- Emilia tako jadno izgleda, a tebi je svejedno -predbaci mu Josefa koja bi se, gledajui svoju ker, naj-rae rasplakala. Njezino je tijelo bilo puno gnoja. Boljelo ju je grlo, probadala su je lea, crte lica bile su joj iskrivljene od bjeliastih bubuljica.- Ne brini - odgovori joj mu. - Za dvanaest dana, koa e joj biti kao i prije.51Josefa ga je sluala s nevjericom.- Nitko ne kupa svoju djecu - ree.- Zato to je medicina nesavrena mudrost - odgovori joj Diego Sauri, ne sputajui svoje novine. - Svi misle da su u pravu dok netko ne promijeni upute. A lijenike se upute sporo mijenjaju. Jo i sada neki ugledni lijenici zagovaraju putanje krvi.- Sada se mi ponaamo kao divljaci.- Nije vano - presudi Diego. - Za medicinu ine vie oni koji istrauju nego oni koji zakljuuju.- Dvoji li kad mi govori to da radim s Emiliom? -upita Josefa.- Onaj tko ne dvoji, dvaput pogrijei - ree Diego.- Samo da joj ne ostanu oiljci.- Oiljci joj nee ostati ni s jednom od te dvije metode. Samo stoje moja ia.Josefa pristane ironinim tonom kojim se koristila kad bi njezin mu zakljuio da je neprijeporno neto to je ona drala neizvjesnim.Tjedan dana kasnije, Emilia je ostavila i posljednje krastice u kadi plave kupaonice i vratila se u kolu koju su joj nakon nekoliko rasprava i mnogo sumnji izabrali roditelji.- Moe sve drugo, samo je neemo dati opaticama -govorio je gospodin Sauri, kad je doao trenutak da se razmisli o obrazovanju njegove keri. - Tamo bi je uili samo molitvama, a djetetu treba dati obrazovanje koje e joj posluiti da razumije sva proturjeja modernoga svijeta.- Sa sedam godina? - pitala je Josefa, i njih se dvoje upustilo u svau koja je zavrila tako da je Emilia upisana u kolu jedne stroge i sitniave usidjelice, koja je u sebi uvala priu o zabranjenoj ljubavi.U toj se koli poduavao i vjeronauk, ali su Sauri umanjivali vanost tog nauka govorei Emiliji da je rije52o teoriji kao o bilo kakvoj drugoj, jednako znaajnoj, premda moda manje tonoj, kao to je teorija o vie bogova, kakvu je propovijedala teta Milagros. Tako je Emilia rasla sluajui kako je Isusova majka bila djevica koja se umnoila u mnoge druge djevice s mnogo drugih imena, te da je Eva bila prva ena, nastala od rebra mukarca, kriva za sva zla koja tite ovjeanstvo. Istodobno, znala je za strpljivu boicu Ixchel, za stranu Cuatlicue, prelijepu Veneru, hrabru Dijanu te Lilitu, jo jednu prvu buntovnu enu koja je ostala nekanjena.Josefa ju je u poslijepodnevnim satima uila glasoviru i strasti prema romanima, dok joj je Diego, bez razbora i predaha, govorio o politici, putovanjima i medicini. Kad je imala jedanaest godina, doktor Cuenca poeo ju je poduavati kako da svira violonelo. Bio je zahtjevan uitelj, od malo rijei, ali djevojica je nauila da ga takvog voli, jer on je nju volio kao ki koju nikada nije imao.Kad je Edisonov kinetoskop stigao u Pueblu, jedna priredba koja je trajala pola minute, stajala je trideset centavosa. Tamo se Emilia prvi put pribliila snu da e upoznati svijet, snu koji je stalno pothranjivao njezin otac. Sjever Afrike, Sankt Petersburg, Pompeji, Napulj i Venecija neka su od prvih mjesta koje su njezine oi dotakle izdaleka, dok je sluala glas Diega Saurija, djetinjast i topao, usred tiine:- Jednoga dana mora tamo poi.Po povratku iz drvene kolibe koju su zvali kino - dvoranom, Josefa bi osuivala svoga mua:- Pretvorit e Emiliju u nezadovoljnu osobu. Ako joj nastavi puniti glavu nemoguim stvarima, ona e rasti poput biljke iz praume usred dvorita. Ne elim da joj ponovo govori kako su putovanja jedan oblik sudbine.- Zar joj ja to govorim?53

- Previe je uznemiruje. Ja imam etrdeset godina i nikad jo nisam bila nigdje izvan zemlje. Kako zamilja da e ona moi otii makar i na treinu mjesta za koja joj tvrdi da e posjetiti?- Ona e cijeli svoj ivot ivjeti u sljedeem stoljeu -odgovori Diego, milujui svojim glasom duh koji je vladao kuom.Dok je Emilia rasla zatiena slobodama toga duha, Da-niel Cuenca uio je o svijetu pod skrbnitvom don amila Aberamena, ovjeka anarhistika obrazovanja, koji je svu snagu svojih uvjerenja koristio da bi neemu nauio skupinu djeaka koje je meu kandidatima za svoju udaljenu kolu, izabirao po njihovoj estokoj naravi. Smatrao je da se inteligencija bolje razvija u djece neukrotiva duha. I bilo mu je zadovoljstvo i ponos poduavati ih kako da se koriste argumentima i kako da vladaju svojim emocijama, a da ne izgube svoju sranost. S njim su jednako uili glazbu i latinski, jednaki su broj sati prouavali matematiku koliko su provodili penjui se brdima i preskaui prepreke, vjebajui tijelo za bitke sa ivotom.Njegovi su uenici u prosincu i sijenju odlazili na praznike iz te kole, izgubljene u nekom pranom selu na padinama vulkana Citlaltepetl. Tada se Daniel vraao oevu domu i igrama s Emilijom.Jednom su tako zajedno poli upoznati more.Diego Sauri, Manuel Rivadeneira, dvije sestre Vevtia i Emilia sjeli su na vlak na kolodvoru u Puebli. Prvi put u ivotu Milagros je pristala javno pokazati daje djeli svoje slobode ponekad preputala pjesniku Rivadeneiri i, nakon dugih prepirki s Josefom, pozvala ga je na put vlakom do plae.- Ako ga pozovem, eljet e da se udam za njega. Ne elim se upustiti u tu opasnost - ree. Ipak, onoga jutra54kad je polazio vlak, pojavila se u kui obitelji Sauri u pratnji Rivadeneire i njegova neiscrpna znanja.Manuel Rivadeneira bio je bogat ovjek koji je uivao u jednostavnim stvarima. Uvijek se veselio svemu to mu je ivot davao, nikad ne traei vie no to mu je pripadalo. Mirei se sa sudbinom, prihvatio je tako i odluku Milagros da se ne uda za njega, a takvom je mudrou uspio, bez velikih objanjenja, ostati u njezinoj blizini.ivio je sam, ali je imao svijetle trenutke kakve nijedan oenjeni mukarac nije mogao ni sanjati. Nalazio se s Milagros kad je ona to eljela. Tako nikada nije vidio njezino smrknuto lice, niti je osjetio tamu dosade na osmijehu ene koja mu je ispunjavala ivot. itao je u bilo koje sate i ivio bez urbe. U njegovoj je kui vladala tiina kao u crkvi.Vlak je krenuo diui buku, od koje se Emiliji najeila koa. Bilo je to prvo putovanje od tisuu koje je svaki dan za nju snivao njezin otac.Tri stanice i gotovo dva sata kasnije, stigoe u San An-dres Chalchicomulu. Kad je vagon u kojemu su putovali polagano prolazio peronom, Emilia je s prozora vidjela visoku figuru i kutravu glavu svoga prijatelja. Uz nogu je stavio konatu torbu s kojom je dolazio i vraao se potkraj svake godine, a na elo mu je padao dugi pramen bakrenaste kose. Ugledavi ih, Daniel izvadi iz depa sviralu i pone svirati neku svoju melodiju.- Na tom se djetetu doista vidi slobodni duh - ree Milagros, gledajui ga s prozora sa zadovoljstvom majke koja to nije.- Vidi se da ga ti oboava - ree Rivadeneira.im su se otvorila vrata, Daniel uleti u vagon, uzrokujui vie zbrke od kakve divlje make. Emilia mu poeli dobrodolicu, kliui iz svega glasa. Grlili su se smijui se sve dok se nisu kotrljali po podu i tek kad se vlak ponovo prodrmao, Josefa ih je uspjela smjestiti na55dva sjedala, jedno do drugoga, dajui im panjolske karte i vreicu s keksima kako bi pristali da se smire.Igrali su brikulu i prepirali se sve dok nisu stigli na vrhove Maltrate. Vlak se uspinjao strmim obronkom, okruen oblacima. Sitna kia padala je po brdima to su probijala maglu. Dolina, kojom su dosta dugo putovali, pretvorila se u strmi greben na ijim su padinama ponekad visile kolibe, a ponekad tekli potoci. Sve uokolo bilo je zelenilo ili voda.Putovali su tim krajolikom dok nisu zaspali naslonjeni jedni na druge. Poeli su

osjeati hladnou kad im je dugi zviduk stroja najavio da su stigli u" Bocu del Monte. Vrata vagona otvorila su se i vlak se naao ispred kolibe s prostrtim stolom i velikom vatrom punom boja. Otada, uvijek kad bi joj bilo hladno, Emilia je eznula za onom noi uz vatru onoga konaita.Sljedeega dana, kad su stigli u Veracruz da bi se smjestili u Hotel de Mxico, na samoj plai uz prvo more koje su vidjele njezine oi, Emilia je upoznala tropsku vruinu i kavu u koju su se njezini roditelji odmah i nepovratno zaljubili.Sljedeih ih je praznika Milagros natjerala da proputuju cijelu dravu Pueblu. Pokazala im je dolinu kojom su, prema njenim spoznajama, u neko drugo vrijeme vladali znaci boga Xlotl i satima im govorila o astronomskim spoznajama koji su bili dijelom tovanja boga ije ime znai Nebeski Putnik. Odvela ih je i u Cholulu, najvanije vjersko sredite doline Anhuac, da bi se uspeli na piramidu podignutu u ast Quetzalcatla, boga zraka.- Bio je to dobar i inteligentan bog, nauio je ljude umijeu rada s metalima i jo teem umijeu vladanja narodima. A kad su mu govorili o ratu, pokrivao je ui -ispria im je Milagros Veytia dok su se pribliavali njegovu hramu tramvajem koji su vukle mazge.56Kad su stigli, pohitali su obronkom kojim se uspinje prema piramidi i crkvi koju su panjolci iz 16. stoljea postavili iznad velikoga hrama, ne imajui nikakva potovanja za boga s kojim su ih pobrkali prvi stanovnici Meksika.- Ti samovoljni panjolci - ree Daniel, promatrajui krajolik kojim je dominirao atrij crkve izgraene za Mariju Pomonicu.- Njihova vjera i njihovo vrijeme bili su samovoljni. Ipak, sine, pretke ne valja kritizirati - ree mu Milagros Veytia.- Moji su preci*Asteci a ne panjolci - ree Daniel.- Zato ima toreadorsku stranjicu? Nije uvijek kako ovjek eli, nego onako kako jest - ree teta.- I Asteci su bili svojevoljni - ustvrdi Emilia. Obrazi su joj gorjeli, a vlane ike dodirivale su joj elo.- Kad se vraa u kolu? - upita ga.- U utorak - odgovori Daniel, spustivi joj ruku na rame dok su hodali prema eni to je prodavala narane.Te je nedjelje Emilia prvi put osjetila potrebu da neto zamoli istodobno dva boga. Ali, ni Quetzalc6atl ni Marija Pomonica nisu joj mogli pomoi da doktor Cuenca ne odvede svoga sina ponovo u Chalchicomulu.- Sad razumijem zato se vi ne molite nijednome bogu - rekla je svojim roditeljima malo poslije toga.- Sad? - upita je Josefa, podiui glavu zaronjenu u konce kojima je vezla ubrus.- Ionako ne ispunjavaju molitve - ree Emilia.- Jedino ivot ispunjava elje - umijea se Diego, iznad otvorenih stranica etvrtih novina koje je itao toga dana. - A on je velikoduan. Mnogo puta daruje i ono to ne traimo. Ali nama nikad nije dovoljno.- Menije dovoljno - prizna Josefa.- Tebi zato to si se rodila za punog mjeseca - ree joj Diego.57- A kad sam se ja rodila? - upita Emilia.- Ti si se rodila na elektrinom svjetlu - odgovori joj otac. - Tko zna koliko e ti stvari htjeti od ivota.Nedjeljom joj je Daniel nedostajao vie nego ostalih dana. Vrt obitelji Cuenca inio joj se beskrajno golemim, a vrijeme beskrajno dugim.Njezina prijateljica Sol Garcia nije smjela ii s Emili-om u kuu Cuenca na, kako su to zvali u njezinoj obitelji, domjenke anarhista. Dok su odrasli predviali kako e izgledati demokracija, Emilia bi lutala kuom poput maka koji se dosauje ili bi mirno sjedila u stolcu od vrbe sluajui kako govore o glazbi i politici. Zabavljala se gledajui ih izdaleka dok su raspravljali o budunosti i zamiljali je kao da ovisi o njihovim nakanama. Kad bi govorila, Milagros je mahala rukama na nain koji je Emiliji sam po sebi bio rjeit. Promatrati je iz tiine znailo je biti nazoan nezaboravnom plesu koji je pripadao samo njoj i koji je zauvijek ostao zabiljeen negdje duboko, gdje ovjek smjeta svoje najbolje uspomene.

Ponekad bi obitelj Sauri stizala kasno na domjenke kod doktora Cuence, jer je Diego, jednakim arom svojih republikanskih strasti, gajio i neprijepornu strast za bikove kojom je elio zaraziti svoju ki. To je moda bila jedna od rijetkih razlika izmeu njega i njegove ogorice Milagros, koja je sputala na razinu klaonice ono to je on uvijek uzvisivao kao veliku umjetnost.Cijelo 19. stoljee, borba s bikovima bila je razlogom rasprava ne samo meu branim parovima i roacima, nego ak i u Kongresu. Godine 1867. predsjednik Juarez zabranio je ono to je smatrao "barbarskom, divljom i glupom zabavom koja je samo mogla odgovarati despotskoj vladi".U tome se Diego Sauri nije slagao s tim predsjedni-58kom kojega je u svojim razgovorima nazivao "besprijekornim i dobrim gospodinom Jurezom". Kad je Dom kasnije usvojio zakon kojim se doputaju borbe s bikovima, Diego je bio meu prvima koji su to proslavili.Sauri su, za duga putovanja u potrazi za ljekovitim travama, koje su oni nazivali svojim medenim mjesecom, upoznali mnogo nezaboravnih ljudi. Njihovo prijateljstvo s Poncianom Diazom, prvim meksikim torea-dorom toga vremena, zapoelo je upravo tada, za mukotrpna puta izmeu Quertara i Guadalajare. Kad je ubio bika u napadu za vrijeme koride u areni Pueble, toreador je nekoliko dana ivio i pio u kui svojih prijatelja. Uskoro potom postao je slavan.Ponciano Daz bio je jednostavan ovjek kojega je Emilia upoznala jednoga poslijepodneva kad ju je otac odveo na koridu, odjevenu kao seosku djevojku, s naramkom karanfila koji je bio vei od nje.Na pola koride, Diego se sa svojom keri spustio u arenu da bi predala cvijee tom oznojenom i iscrpljenom mukarcu odjevenome u andaluko tradicionalno odijelo, kojega su vlasti u Puebli odlikovale zeleno-bijelo-crvenom lentom, kakvu nose predsjednici Republike.Emilia mu je predala karanfile uz stidljivi osmijeh, a Poncianu, koji je iza nje otkrio svoga prijatelja Diega Saurija, nije u tom trenutku nita drugo palo napamet nego da je podigne i s njom na rukama zaplee u krug.Na glavi je imao krunu od lovora, tamno mu je odijelo bilo umrljano, i mirisao je po krvi kao da je i sm ranjeni bik.Ne volim Mazzantinija pa ni etiri Prsta volim samo Ponciana kralja svih toreadora pjevalo je mnotvo, pratei ples svoga omiljenog toreadora.59Kad ju je Ponciano vratio na zemlju, nakon to ju je poljubio i dok je estitao Diegu Sauriju na "prelijepoj maloj junici", Emilia pogleda u svoju izvezenu suknju, prljavu od krvi i zemlje, pogleda u klupe s kojih se jo orio domoljubni zanos prema prvome meksikom torea-doru i stisne zube na rubu jedne usnice da ne bi zaplakala. Otada je sveanost koride u njoj izazivala mjeavinu uasa i oduevljenja, koju je tekom mukom prikrivala.Trinaest mjeseci i dva dana poslije, slavni prvi meksiki toreador umro je od, kako je objavljeno, bolesti jetre. Diego je dobro znao koliko je aa pia izazvalo tu bolest.Tuno mnotvo fanatinih oboavatelja prolo je u mimohodu ispred njegova lijesa. Emilia je ula u blagovaonicu kad je njezin otac itao izvjetaj o pokopu u jednim od novina koje je rairio na stolu.- Kako to da nikako ne umre onaj drugi Diaz - ula je kako govori, dok je velika suza padala iznad njegove alice kave.Porfirio Diaz vladao je tada Meksikom ve dvadeset godina. Dvadeset godina za vrijeme kojih je od republikanskoga junaka nepovratno postao diktator. Upravo ga je stoga Diego Sauri pretvorio u svoga osobnog neprijatelja.Jutro je postajalo sve sjajnije. Emilia osjeti da joj je hladno. Bijae bosa i napola gola.- Ubola sam se na neto - ree, pruajui prst kako bi Diego vidio krv na jagodici njena kaiprsta.Njezin otac pregleda malu ranu, posie je, a potom je poljubi.- Zato mi lie prst?- Slina dezinficira. Na neto si se ubola.- Na to? Pa spavala sam.

- Znat e tvoja mama - ree Diego kad je u blago-60vaonicu ula njegova ena i, nakon to ih je poljubila, suglasila se da se djevojica na neto ubola.- Ali, na to? - ponovo upita Emilia, jo drhtei od iznenaenja to ju je probudilo.- Na neku icu - odgovori joj mati, odvodei je da se odjene.- Je li to moda bio tvoj prijatelj Ponciano? - upita Emilia Diega. - Kau da se mrtvi vraaju.- Vraaju, ali ne tako - odgovori Diego Sauri. Potom se udubi na novinske lanke srcem i duom.Sredinom prijepodneva, Josefa je otila u kolu po Emiliju. Otri predmet koji joj je ozlijedio prst, bio je zub takora kojega su nali pod njezinim krevetom.U njihovoj su kui, okupljeni oko ivotinje koju je Diego uspio staviti u kavez, bili doktor Cuenca, Milagros Veytia, pa ak i pjesnik Rivadeneira. Svi su promatrali ivotinju s uasom onih koji u njoj vide prijetnju od bubonske kuge i bjesnoe, ali kad je Emilia ula, prikrivali su paniku dok ih je pozdravljala, pokazujui ugriz svakom po naosob.Doktor Cuenca smatrao je da se u tom trenutku jo nita ne zna, a Sauri su odluili zadrati takora u kui da ga promatraju osam dana. Diego je stavio kavez u stranje dvorite i ostavio ga tamo. Kad je nakon deset dana promatranja vidio da je iv i zdrav, bilo je jasno da je Emilia izvan svake opasnosti. Dotad su se Diego i njegova ki sprijateljili sa takorom i svakoga su poslijepod-neva odgaali smaknue za slijedei dan. Za oko mjesec dana nije se vie ni govorilo da e ga smaknuti i takor je postao gost kojemu je Diego svakoga jutra donosio mrkve, a Emilia ga je obilazila po povratku iz kole.- Ta je ivotinja arobna - ree Diego Sauri za rukom jednoga etvrtka. - ak u povjerovati da ima neto od Ponciana.61- Ljudi se ne reinkarniraju u ivotinjama. ovjek umre i gotovo - objavi Josefa.- I gotovo to? - upita Emilia.- Tko zna, keri - odgovori joj Josefa s tugom zbog koje je njezina ki zadrhtala.- Moja teta Milagros kae da se ovjek pretvori u drvo. Sol Garcia kae da idemo u nebo, gospoica Lagos da idemo u pakao, u kui doktora Cuence vjeruju da duhovi ostaju u zraku, a vi kaete tko zna.- Da, tako kaemo - prihvati Josefa. - Uvjeravam te da takor nije Ponciano. Jadan ovjek, toliko se namuio da bi ga sad netko vidio u toj groznoj ivotinji. Neka ve jednom umre, Diego, daj mu neto.- Dat u mu aicu porta - ree Diego, nalivi si pie. - Hoe i ti jednu Emilia?- Imaju pravo moje prijateljice - ree Josefa. - Od nje smo napravili udnu djevojicu.- Jadna bi bila da bude poput ostalih - ree Diego.- Ja jesam poput ostalih. Samo to ste vi udniji nego ostali roditelji - izree svoje miljenje prije no to se digla od stola sa aom za takora u ruci. - Ako popije, bio je toreador, a ako ne popije, otrovat emo ga - ree.takoru se nije svidio porto, ali Diegu je ve bio toliko prirastao srcu da je pristao da ga izbaci iz svoje kue tek petnaest mjeseci poslije i to zato da mu podari slobodu.Sjedei u jednom od prvih motornih automobila koji su kruili gradom, obitelj Sauri izila je iz grada vrlo rano u potrazi za odgovarajuim poljem. Obred oslobaanja takora toliko im je bio vaan da su mu kao gosti bili nazoni Milagros Vevtia i Sol Garcia. Automobil je Diegu posudio njegov prijatelj pjesnik Rivadeneira, koji je, osim strasti prema Milagros Vevtia, posjedovao i bogatstvo manje nedostupno od te nezahvalne i blistave ene.Bila je to povorka u kojoj je prevladavala tuga, a koju62je predvodila vrsta i odluna Josefa Vevtia y Rugarcia, kako je Diego zvao svoju enu kad bi ona preuzela na se obvezu da se ponaa kao jedini lan obitelji kadar zadrati glavu na svome mjestu.Kroili su meu ljubiastim cvijeem koje je proaralo listopadsku livadu. Diego j

e nosio kavez jednom rukom, a na drugoj mu je visjela Emilia, pjevuei neku pjesmicu koju je njezin otac ustrajno zvidukao u zoru: Voda ja elim biti, u kojoj e se ti kupati. Prelazili su ravnicu, traei sredite.- Ovdje je dobro - odlui Josefa nakon nekoliko minuta.Diego Sauri zastane da bi spustio kavez na zemlju.- Ja u mu otvoriti - ree Emilia, sagnuvi se da bi digla kukicu na vratacima kaveza. takoru nije trebala ni sekunda da trei izae, kako bi okuao polje na kojemu e se izgubiti.- Zbogom, Ponciano - promrmlja Diego kad ga je vidio kako nestaje u ipraju.- Ponciano je bio pristojniji. Ovaj nam se nije ni zahvalio - ree Milagros.- Ima pravo - sjetno prihvati Diego. Vi Veytije uvijek imate pravo.- Pa ak i kad vjerujemo Jukatancima - otpovrne Josefa, koja je izvadila stolnjak iz koare i mahala njime protiv vjetra s oitom namjerom da ga isprui po travi bez i jednoga nabora. Pet puta ga je spustila i ponovo digla jer joj nije bio dovoljno ravan, a posljedn