Anima Delmatica

Ljubo Stipišić DelmataAnima Delmatica

Ljubo Stipisic Delmata - Anima Delmatica.indb 1 29.8.2012. 9:16:34

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnutbez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.

Autor: Ljubo Stipišić DelmataPogovor: Jelka Vince Pallua

Uvodni tekstovi: Valentina Badanjak PintarićIzdavač: Profil Knjiga, dio grupe Profil International, Zagreb

Za izdavača: Daniel ŽderićDirektor izdavaštva: Krunoslav Krunić

Glavna urednica: Ivana ŽderićUrednica: Katarina Glamuzina BistričićKorektura: Katarina Glamuzina Bistričić

Fotografije: Andro DamjanićPrijelom: Marko Grgić (ACME – Split) i Ivan Belinec

Oblikovanje ovitka: HAMPER studio d.o.o.© Profil Knjiga 2012.

ISBN: 978-953-313-114-6

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 813348

1. izdanje, Zagreb, Hrvatska

Tisak: Profil International, Zagreb, rujan 2012.

749,00 kn


PROFIL

AnimaDelmat caLJUBO STIPIŠI DELMATA


U živom razgovoru s pučanima na srednjodalmatinskim otocima i obali te bližoj unutrašnjosti od 1960. do 2000. zapisao, većim dijelom tonski snimio,

razvrstao i priredio Ljubo Stipišić Delmata.

Iako je većina zapisa iz srednjodalmatinskog područja, u knjigu je, zbog etnografske zanimljivosti, uvršten i pokoji zapis iz sjeverne i južne Dalmacije.


5

KAZALO

O sadržaju Anime Delmatice i načinima zapisivanja raznovrsnih pučkih kazivanja 7

I. Virovanja 15

II. Bogobojazne pismice i molitvice 97

III. Likaruša 185

IV. Nagađanja oba vrimenu i vrimenima 299

V. Pisme oba vladanju puka 331

VI. Poslovice, fraze, kovanice 407

VII. Propitalice 627

VIII. Ijadu i jedan šušanj 655

IX. Igruše dičinje 853

X. Pivuše dičinje 873

XI. Dil pisam na kojim se puk uzdrža 937

XII. Čemu se svit smija 1125

XIII. Erotska pučka napivavanja 1243

XIV. Beside našje zaudobjene 1279

Pogovor 1353

Bilješka o autoru 1359


6


7

O sadržaju Anime Delmatice i načinima zapisivanja raznovrsnih pučkih kazivanja

Evo, ovdje je dio mojih višedesetljetnih zapisivanja proizišlih iz razgovora s pukom (1960. – 2000.) ug-lavnom srednjodalmatinskim. Opsežnu sam građu od dvadesetak tisuća stranica i šeststo audiokazeta sre-dio, razvrstao i ovdje donio dio; ta promišljanja i razgovore s pukom delmatskim, njihove visprene mono-loge, žustre dijaloge, ponegdje i nasludbine onostrane te nasuproćena kazivanja, ali i povijesne i rodovske prešućevine. Eto, ovdje je njihovo sveto, a ujedno svakodnevno i stoljetno, gnjevno i otajstveno u ozrcaljenu duhu pojavnog svijeta, ali i svijeta što ga živeći pretpostavljaju. Tu je i njihova stalna dnevna briga o mis-teriju tijeka dana i njegova duha, skrb o bolnoj prolaznosti, ekonomiji spasenja u univerzalnom obećanju, ali i u obijesti i kajanju zbog mlake uspirenosti naspram dohvaćanja takva univerzalna darivanja; pa slijede razgovori i monolozi iz viševrsnih pučanskih nespokoja, pa zapisivah i tonski snimih njihove fizičke i etičke posljedice, rađanja, odrastanja i djelovanja, nasljeđivanja, ustrajavanja i nestajanja.

Zašto viševrsno bilježiti to pučko ostavinsko sveto? Šezdesetih godina najprije sam među pučanima zapisivao i tonski snimao svjetovne napjeve iz Dalmacije

te harmonizirao i obrađivao, zaboravljene stihove dopjevavao napjevima pa ih s pučkim pjevačima i klapama snimio. No uočih kako pučani uz pjev u živu razgovoru spontano kažu i poslovicu, kovanicu, kažu i šalu, pa hoće i prepričati o ljekovitoj travi, pa o viri i virovanju, o jubavi i tugovanju, o molitvi i srdžbi…

Shvativši kako takva cjelina upotpunjuje etnospoznaju, zapisivao sam u živom razgovoru sa žiteljima ukupno 14 vidova životnorodnih usmenih pučkih predaja i tako ih razvrstao u poglavlja: I. Virovanja, II. Bogobojazne pismice i molitvice, III. Likaruša, IV. Nagađanja oba vrimenu i vrimenima, V. Pisme oba vladanju puka, VI. Poslovice, fraze, kovanice, VII. Propitalice, VIII. Ijadu i jedan šušanj, IX. Igruše dičinje, X. Pivuše dičinje, XI. Dil pisam na kojim se puk uzdrža, XII. Čemu se svit smija, XIII. Erotska pučka napivavanja, XIV. Beside našje zaudobjene.

Zašto sam bilježio toliko tih duhovnih vidova uglavnom u istom pohođenju pučanina ili skupine pučana? Prvo, oko 1960. melografirao sam, zapisivao napjeve, najprije svjetovne, zatim duhovne, pa se skrb za zapamćeno pučko proširila na virovanja, likaruše i ostale vidove. Zašto? Zato što htjedoh obuhvatiti cjelovite doživljaje pučanskih svetinja, cjelovite humuse nataloženih percepcija pojedinačnog i kolektivnog osjetnog osobnog i općeg umskog. Zapisujući, a dijelom tonski snimajući, potom s vrpca pomnjivo transkribirajući, pa razvrstavajući u poglavlja, vrste, podvrste – nastojah donijeti pojedinačne i opće pretpostavke za jasniji uvid u pojedinačnu i opću duhovnu strukturu, u individualne i opće navike, sklonosti i sposobnosti odražene u zajednici; kazivanje postaje ushit koji kolektiv postavlja pojedincu na mjeru pučkog dosljednijeg samospozn-avanja. Ovdje doneseni materijali stotina usmenih sadržaja, metodom objektivnog promatranja, nužno vode prema upoznavanju činjenica na kojima počivaju jezikoslovci, etnolozi, muzikolozi, antropolozi, psiholozi, liječnici, sociolozi, teolozi, proučavatelji poslovica.

Htio sam sav duševni život prenijeti kao stalno trajanje, razvijanje i odvijanje udruženih temeljnih doživljaja, a i po načelima skrivenih mehanizama, iskustvenim podacima kad doživljaji oživljavaju čuvstva i osjetnog i sadržajnog u estetsko i etično.

Donosim takva viševrsna kazivanja starca (84 g.) i starice (80 g.) u Mravincima (kraj Splita) iz svibnja 1977.

Ja: Barba Ive, recite mi koja vam je pisma ostala u pameti, ono kad ste u mladosti odlazili divojkama u serenadu pod ponistrom pa zapivali...?


8

Ljubo Stipišić Delmata: „Anima Delmatica”

On: A ona, a je… pivali bi svašta, XIV. Beside našje zaudobjenema pokojni Ive je to bija pravi slavić.Ja: A kako bi to pokojni Ive zapiva? Da vas čujen.On (pjeva): … Jabuko rumena (uključim snimanje) XI. Dil pisam na kojim se puk uzdrža

„Jabuko rumena,ča si u ravnen poju, ne daj se lomiti svakome na voju…“

Ja: Kazali ste da je pokojni Ive piva ka slavić. Je li seto samo rekne za onega ča vodi prvi glas?On: E, ka slavić da piva more se reć i onom drugomu čašekundira, ako zasluživa. Pa bi neki to ka slavuj, XIV. Beside našje zaudobjeneoli ka slavić, ka grdelin, piva ka faganel… Ako je slabo, grezo:ka rašpa, ka maška, revu ka tovari…Ja: A kad bi pivali u serenadi, bi li sve štrofe pivali ili…?On: To se pivalo ono ča ti dojde u oni čas, pa se izmisli učas, VIII. Ijadu i jedan šušanja onda drugi private, a ako je dobro, onda ostane, upameti se… A divojka bi užgala šuferinu da dâ sinjal da je slušala i da zafaljujeonomen koj’ joj driša, da ga jema u srcu. Ako škure zatvori, to je bî sinjal: Biž ča! Nisi mi ni u uvu ni u duši!Ona: I onda bi on zna da u te dvore nima ča iskat… XIV. Beside našje zaudobjeneA niki bi nastavija, i nastavija, i ona ga zavolila, a drugeprilike jon se nisu ukazale, i vazme ga… oženu se i bude dobro.Ja: A, baba, jesu li i divojke pivale po kući, u dvoru ili kad se V. Pisme oba vladanju pukadvi-tri nađu u poju za poslon? Šta bi pivale? „Cviće moje“ili neku drugu?Ona: A to bi moja teta pivala priko cila poja… (govori stihove,ne pjeva, snimam tonski)„Mala Mara cviće brala,di je brala tu j’ zaspala.Išlo momče lutajući,našlo Maru spavajući;pa joj bere kitu cvića,pa joj metne u nidrica.Kad se Mara probudila,kitu cvića pojubila,sama sobon govorila:’Mili Bože, od koga je?Da j’ od Boga, daleko je,Da j’ od dragog, i nemam ga!’“Ja: Fala van, upravo ljudska pisma! A kako je ta vaša XI. Dil pisam na kojim se puk uzdržaTeta pivala? Kako je pivala, kako bi ona započela?(Pjevam Mala Mara cviće brala…, izmišljam daje nagovorim pjevati.)Ona: Ona nije pivala ovu pismu. Ova se . samo govorkala. A pivala je drugo, a i ja, XIV. Beside našje zaudobjeneoćete onu, znan (pjeva, snimam tonski):„Veslala je po moru galija,u galiji inbrokvan delija…


9


Zlatne kose o’ suvega zlata…“(Prekine, ljuteći se) Ovo je iz nike druge pismice…On: Znate, izgubila je ono dobro pamćenje otkad je prid tri godine, devet dana po Sveton Anti, ovod je uboja pauk križar, misec dan je bilo oće li, neće li…Ja: A šta ste učinili kad vas je uboja? Jeste li bili sami?Kako ste se pomogli?Ona: U poju me uboja… Počela ja vikat: ‘Svitu, pomagajte,uboja me križar…’ To je oni ča priko škina jema križ… XIV. Beside našje zaudobjeneA već mi je tetu bija dok san bila mala, a ona divojka bila, uboja u dlan, a mene za istu ruku, kako uvik desnon grešprema poslu pa me uboja.On: Onda skočili koji su čuli, a vikali i onima daje.I daj jon brzo ruku stegnit fašon pa istiskat, a drugon rukon vrtit u ramenu da tiska otrov nazaddi je ubodeno. III. LikarušaOna: Oma pomuzli kozu, dali mi popit litru mlika,a na mistu di je ubodeno čiste zemje crjenice iskapanna lakat dubine, pa poviše list kupusa, i privit, i minjat svaku malo. A činili me, dvoje me držalo s bande,stalno odat…, a rukon odat koliko mogu.On: Sutra bila kod doktora, pa inekcija, pa dobro prošlo.Ona: A otad čin zaspen, dolazi u san, a to nije san, ono I. Virovanjača bi moglo bit u sutrašnjen danu il kad bude.On: Znate, govorkalo se od starih da ko oće dobit dar da vidi ča će bit, triba ga ugrist križar. Da je nika iz gornjeg zaselka otimice se dala ubost i da joj je svit kašnje dolazijada ča će bit s ovin, kako upravit ovo, kako ono.I nosili jon dare zauzvrat prorokovanja.Ja: Kad biste se okupili u zimske večeri, uz oganjbi se pričale šale. Sjećate li se koje?Ona: Ode, susid Marin je bija šalac, nî mu moga niko XIV. Beside našje zaudobjeneuteć besidi…Ja: Možete li ga pozvat da nan ništo od tega reče?On: Ma gluv je priko mire, a mrvu je i ižvampija.Ona: Mi bi govorili dici ka’ bi pucala od smiha, a trkala bez pomljeda će se udrit, pa bi in:„Svaka smihuša dojde na plakušu!“ XII. Čemu se svit smijaJa: A možda bi niku vi znali o vrimenima: kad poć, a kad ne poć u poje, kad plivit, kad navrnit? Bi limištani ništo o dane svetačke govorili o načinima kako van mogu pomoć zaštitnici nebeski?On: Znate onu sa svetin Pavlon i Petron? Ma sadse ne mogu sitit, kako ono…Ona: To van je bî sveti Petar i Paval pa bi spominjalida bi oni dva sveca očistili, poja bila oprošćena od zlajer dobri i zli stvorovi izlazidu iz buži pa bi govorkali: II. Bogobojazne pismice i molitvice„Sveti Petre i Pavlesapni zmije i đavle


10


da u poja ne salaze,da nan gnjizdo ne nalaze.“On: Ne ‘da nan gnjizdo ne nalaze’, nego ‘da nan trude ne nalaze’.Ona: A to ti je isto. (meni) Jeste nas razumili…? Eto tako…On: Dosta smo van rekli, a stari bi svitovali da za prvi put I. Virovanjaneznanon ne reci višje riči nego broj godin imaš jer daćete po noći ono priko mire izgovoreno kjucatpo timenu ka sokol, ne dat ti sna ni mira… Eto…

Ovim i ovakvim sveobuhvatnijim postupkom zapisujući svekolike govorne jedinice, to raznoliko, a upravo od istih žitelja govoreno, ovdje sam htio od tih pojedinačnih pučkih iskustava donijeti njihove opće spoznaje. Naime, služeći se višebrojnim etnoindikativnim činiteljima, hoću naputiti prema ustoličenju općih zakonitosti unutar istog, individualnog promišljanja.

Ljubo Stipišić Delmata


11


12


13


14


15

VirovanjaI.


16


17

Čovik je čudo, pa čeka čuda

Virovanja je zapisivač razvrstao abecednim redom po naslovima virovanjâ, a i abecednim popisom mjesta u kojima su zapisana.

Od bolna, a radostiva grča rodilje kojim smo na svijet istisnuti, od prvih nesigurnih koraka i otkrivanja priča što poniru do dna preobrazbe i življenja, preko propitkivanja i potvrđivanja, te istoga grča kojim život plodimo do doba zrelijih strasti i mira mudrosti prepoznavanja vidljivog u nevidljivom i danas živimo odani štovanju neupitnog vjerovanja. Već zarana brižno se odgajamo za susret sa svojom sudbinom – kompromisom s kojim se moralo negdje u budućem vremenu i odnosima rukovati da bismo prisvojili što veći krug mira.

Našim starima vjerovanje je ruka uvijek pružena za pomoć, kojom pomažu za pomoć upitani; način da se zla nadiđu, da se u nedaći utjeha iznađe i prepozna volja Svevišnjega, da se zlo vrijeme u bezvremeno pretopi, strah u radost... Vjerovanje je življenje tajne života. Ono je potraga s ciljem, naslijeđena iz bezvremena, iz mreže od vječnosti satkane. Pretakalo se izrekama, pričama, savjetima i upozorenjima, učenjima i govorenjima; iskustvo je vezlo običaje i tradicije kao sol na stinama, okoštalo u porama našega čovjeka, držeći ga budnim i svjesnim snage prirode koja ga prožima.

Iz ovdje prenesenih vjerovanja stvarana su znanja i predrasude koje puku krv su kiptjele smijehom i strahom u isti mah. Vrijeme se smisleno nagađalo i u gatanjima i predviđanjima duboko ukorijenjenima u vječno živoj znatiželji o skrivenoj sutrašnjici. Vjera se snažila i praznovjerjem, bolnim strahovima izniklima iz gorkog iskustva i neiscrpnog ufanja u dobro. Te bi duhovne sile vjerovanjem osvajale nutarnji duhovni prostor – prelijevale biće preko cijele slike u kojoj bol preostaje tek kao odušak što daje smisao toj cijeloj nedefiniranoj nutrini.

Vjerovalo se, a takvo vjerovanje živo je i dan-danas, u čuda, u uroke i čudotvorna ozdravljenja, u prizvanu sriću i nesriću... Vjerovalo se u moć ljudske riječi koja se rabila kao otrov ili kao lijek, kao sredstvo kojim se moglo pomoći ili odmoći. Praznovjerje, nastalo uz vjeru, izravno je vezano s magijom. Ondje gdje uzrok bo-lesti ili tegobe nije bio vidljiv, u pomoć se pribjegavalo vraču ili travaru. Pučka vjerovanja i pučko liječništvo (etnomedicina1 prema V. Belaj, 1992.) mogu se proučavati zasebno iako je njihova podjela u praksi gotovo nemoguća, isprepletena je kao vjera i magija.

U korizmenim danima držalo se da ženidbe nisu prema volji Božjoj, pa uz ispovidi i posti nije bila rijetkost da neki nisu ni sa ženom htjeli ležati kroz svu korizmu.

Mnoge magijske radnje ponikle iz svijeta bogate simbolike bile su izravno povezane s kršćanskim vjero-vanjem našega puka. Vjerovanja su oduvijek održavala i odražavala široku paletu načina – kako ostvariti određene ciljeve i kako se oduprijeti zlim silama; vračanjem, urokom, molitvom, zavjetom, hodočašćem... U živoj praksi bilo je važno podčiniti Božje djelovanje svojim interesima, bilo vjerom ili magijom. Utjecanjem svecima za ispunjenje osobnih traženja u zalog se uzimalo vjeru u svečevu nebesku moć. Svečeva sposobnost činiti čuda imala je najjači utjecaj na vjernike.2

Nastojeći utjecati na Božje djelovanje i pridobiti Božju naklonost, puk je najčešće ponicao za mogućno-stima komuniciranja s božanskim silama, bilo u snazi molitve, u prizivanju upomoć snage svetoga, u susretu sa svecem pred slikom, kipom, u znaku križa, prizivanju milosti, hodočašću na sveta mjesta ili u zavjetnom darivanju. Vjernik se zavjetom obvezivao na žrtvu; izvršenje svoje obveze prema Onom kojemu se utekao upomoć. Strah od gnjeva i kazne podsjećao ga je navijeke na njegov dug.

I u snove se vjerovalo kao u od Boga najave, i što nan tilo oće reć po noći: oće reć da ga ne osramotiš po donu3. Tko je bio spreman najavu slijediti, živio je usmjeren putokazima od samoga Boga u snovima nadahnutim.

Valentina Badanjak Pintarić*

* Sve uvodne tekstove koji otvaraju poglavlja napisala je Valentina Badanjak Pintarić.1 Belaj, Vitomir, Uloga vjere u pučkom liječenju i shvaćanju bolesti u Hrvata, Acta Facultatis medicae Fluminensis (glasilo

Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci), 17, 3. – 4., str. 215. – 219., 1992.2 Alaupović-Gjeldum, Dinka, Sveti Klement u pučkoj pobožnosti Poljica, Ethnologica Dalmatica, 6, str. 147. – 164., Etno-

grafski muzej, Split, 1997.3 Vidi 67. na str. 38.


18


19

Ašćerica – pašćerica (1.)Bandirolina (2.)Bičva ili postol (3.)Bik (4.)Bjonda žena (5.)Bog ili đava (6.)Bogatun (7.)Bolest (8.)Botun (9.)Bovan (10.)Božić (11.)Brada (12.)Bradavice (13.)Brkat muški (14.)Brkata žena (15.)Brod (16.)Brokva (17.)Bubamara (18.)Bura (19.)Cice (20.)Ciganin (21.)Cigaret (22.)Cotavi (23.)Crne legije (24.)Cunfo (25.)Cviće (26.)Čaranje (27.)Čare skidat (28.)Čarobnite riči (29.)Čelo (30.)Čini (31.)Črčci (32.)Ćere (33.)Debela žena (34.)Debeli čovik (35.)Dica (36.)Dim (37.)Dite lipo (38.)Dite nosit (39.)Dite pametno (40.)Dite se rasplače (41.)Dite spava (42.)Dite živo (43.)Ditelina (44.)Divojačka kletva (45.)Divojčica (46.)Dlaka (47.)Dlakava žena (48.)Dlan (49.)Dotur (50.)Drača (51.)Drit hod (52.)Drvo (53.)Duga (54.)Duplac (55.)Duša (56.)

ABECEDNI POPIS VIROVANJA


20

Virovanja / Ljubo Stipišić Delmata: „Anima Delmatica”

Duše, mrtvi, pokojni, lašidi (57.)Dvoguza žena (58.)Ðavli (59.)Fažol (60.)Gatanje (61.)Gatare (62.)Glas visok u muškog (63.)Glas visok u žene (64.)Glava konjska (65.)Gobavac (66.)Golotinja (67.)Gora (68.)Govna (69.)Govor – jezičava žena (70.)Grad i broj (71.)Grišpe (72.)Grmljavina (73.)Grob (74.)Grobje (75.)Grom (76.)Grožđe (77.)Gusinice (78.)Gušterica, guščerica (79.)Guzica (80.)Iglica (81.)Interesožasti (82.)„Istina!” (83.)Jaja (84.)Janjac (85.)Jarac (86.)Jegulja (87.)Jeka (88.)Kafa (89.)Kartanje (90.)Kihanje (91.)Kiša (92.)Kiša-naglica (93.)Kletva (94.)Ključ (95.)Kokoš (96.)Kokošje prsi (97.)Kolači (98.)Kolera (99.)Konj ili magarac (100.)Kosa (101.)Koščate divojke (102.)Košuljica, košujica (103.)Kozlaci, vukozlaci, morilje (104.)Krava (105.)Križi (106.)Kruv (107.)Krv (108.)Kukavica, kukviža (109.)Kukuruz (110.)Kus čovika (111.)Kvadratasta glava (112.)Lancun (113.)Lasica (114.)Lastavica (115.)Libri (116.)Lice (117.)Livak (118.)

Lug (119.)Ljubakanje (120.)Macić (121.)Makinja za šit (122.)Mali prst (123.)Mali rast (124.)Maslačak (125.)Maška (126.)Medvid (127.)Mejaši (128.)Meso (129.)Mirčina (130.)Misec pun (131.)Miš (132.)Mladeži (133.)Mliko (134.)Molitva (135.)Mora (136.)More (137.)Mrtac (138.)Mrtvi dan (139.)Muco (140.)Muškić (141.)Muškost (142.)Nalivat priko ruke (143.)Nedija (144.)Nervožast čovik (145.)Nimak (146.)Noge (147.)Nokti (148.)Noseća žena (149.)Nos(150.)Nova godina (151.)Novci (152.)Nož (153.)Nožice (154.)Nožice i sito (155.)Oblaci (156.)Obraz (157.)Obrve (158.)Očale (159.)Oči (160.)Olovo (161.)Orij (162.)Otac (163.)Ovca (164.)Palac (165.)Pamet (166.)Pas (167.)Pasići i mačići (168.)Patka (169.)Pauk, rade (170.)Paunov rep (171.)Pčela (172.)Pelav muški (173.)Pelenice (174.)Pepel (175.)Perušine (176.)Petak (177.)Pijanac (178.)Plač (179.)Pogled (180.)


21


Pojiške (181.)Polugovoruša i golurič (182.)Pop (183.)Posal (184.)Post (185.)Posteja (186.)Postole (187.)Potkova (188.)Pozdrav (189.)Prajac (190.)Pravoslavni, pop, ahraški pop (191.)Predmet (192.)Prhut (193.)Prikaza mrtvih duša (194.)Procesija mrtvi (195.)Proklestvo (196.)Prosjački kruh (197.)Prsti (198.)Puž balavi (199.)Raj ili paka’? (200.)Rak (201.)Rasanjivanje (202.)Rat (203.)Razgovorljivost (204.)Registracija na autu (205.)Riba (206.)Ribari (207.)Roba (208.)Robica (209.)Roge petat (210.)Rudlasta dica (211.)Ruka (212.)Sablja (213.)Sani (214.)Salamunovo slovo (215.)Samoubojice (216.)Sestra (217.)Sić (218.)Sida vlas (219.)Sičiva (220.)Sinjani (221.)Siromaj (222.)Siva i grmi (223.)Slava višnja (224.)Slipi miš (225.)Smij (226.)Smokva i orij (227.)Smrt (228.)Sol (229.)Sol blagoslovljena (230.)Soparnik (231.)Strmi put (232.)Subota (233.)Sunce (234.)Suze (235.)Sveti Luka (236.)Sveti Stipan (237.)Svitlo (238.)Šćikasta ženica (239.)Šibice (240.)Škakljivi (241.)Škoj (242.)

Šonanbul (243.)Špilja (244.)Štroločavi (245.)Šudarić (246.)Švere (247.)Švore, časne sestre (248.)Tarantela (249.)Tica (250.)Tovar (251.)Trepavica (252.)Tubo o’ sviće (253.)Udovica (254.)Ugljen (255.)Uvo – zvonjenje(256.)Ukazivanja (257.)Ulje (258.)Uroci (259.)Usnice, usne, pešnje (260.)Uši (261.)Varanje (262.)Vatra (263.)Veljača (264.)Vera (265.)Vešta (266.)Vile (267.)Vimena (268.)Vino (269.)Vino mlado (270.)Vira (271.)Višćice, vištice (272.)Vlasi (273.)Vlast (274.)Voćka (275.)Voda (276.)Vode podzemne (277.)Vosak, voštanica, šterika (278.)Vuk (279.)Vukodlaci (280.)Zaklet se (281.)Zal čovik (282.)Zavađeni (283.)Zemlja s groba (284.)Zgobjeni (285.)Zijevanje (286.)Zla duša (287.)Zlato (288.)Zlo mislit (289.)Zmija (290.)Zrcalo, ogledalo (291.)Zub (292.)Zvizda (293.)Zvizda na glavi (294.)Zvon (295.)Žabe (296.)Žalo (297.)Ženica (298.)Žerava (299.)Žetva (300.)Žmul (301.)


22

Blaca, kraj Solina (91. i 170.2.)Blato, o. Korčula (258.1.)Bobovišća, o. Brač (65., 68. i 235.)Bogdanovići (73.1. i 84.)Bol, o. Brač (32., 126.6., 138.4. i 170.1.)Brela (153.1., 265.2. i 268.)Brnaze (164.1.)Brusje, o. Hvar (152., 211.2. i 251.)Čelina (250.1., 259.3. i 259.4.)Dicmo (61.2., 153.3., 167.1. i 281.1.)Donje Selo, o. Šolta (226.2.)Drniš (167.3., 213. i 217.)Dubrava (44. i 156.1.)Duće (49.2., 183.1., 250.3. i 272.4.)Dugi Rat (16.1.)Dugopolje (1., 79.1., 178.1., 199., 250.2., 254.2. i 290.9.)Gata (24., 76., 126.4., 262. i 290.11.)Gornje Selo, o. Šolta (291.5.)Grablje, o. Hvar (179.1.)Grljevac (22.1., 79.3., 160.8. i 177.1.)Grohote, o. Šolta (206.)Gustirna (281.2. i 291.2.)Hvar (16.2. i 260.2.)Imotski (119. i 224.)Jelsa, o. Hvar (107.1., 138.3. i 260.3.)Jesenice (130., 161., 208.2. i 296.)Kamen (11., 53., 74., 92., 95., 159., 167.5., 196., 267.2., 277. i

290.5.)Kaštel Gomilica (27., 103.1., 138.1., 185., 194.2., 194.4., 230.

i 255.2.)Kaštel Kambelovac (49.4., 55., 57.8., 189. i 278.2.)Kaštel Lukšić (15., 41., 50., 236., 276.3. i 292.6.)Kaštel Novi (3., 109.2., 137.2., 160.2. i 186.)Kaštel Stari (28., 160.6., 207. i 241.)Kaštel Sućurac (16.3., 20.2., 26.3., 57.1., 57.2., 57.4., 57.7.,

78., 103.2., 103.3., 103.4., 107.7., 146., 176., 191.1., 194.1., 227., 257., 259.1., 272.1. i 288.)

Kaštel Štafilić (23.1., 34., 106.2., 120.2., 129.2., 219. i 238.)Katuni (51. i 54.)Klis (98., 158.1., 203., 221.1., 222.1. i 294.2.)Klis Kosa (140.)Korčula (123.)Krilo Jesenice (66.1., 66.2., 157.2., 188.1., 269.2., 270.1. i 273.)Kruševo, kraj Primoštena (59.3. i 164.2.)Krvavica (49.3.)Kučine (2., 33. i 115.2.)Lećevica (61.2. i 135.)Lokva Rogoznica (47., 118. i 259.2.)Lumbarda, o. Korčula (148.)Ljubitovica (19., 216., 249.2. i 260.1.)Majdan (62., 138.6., 160.9., 214., 229. i 248.3.)Makarska (49.1., 107.6., 117., 149.4., 162.2., 265.3. i 278.4.)Marina (107.3. i 278.1.)Marušići (133.1., 144.2., 290.3., 291.1. i 292.2.)

Maslinica, o. Šolta (73.2.)Milna, o. Brač (115.1., 150.1., 202., 228. i 253.)Mimice (48., 120.1., 137.1., 226.1. i 265.4.)Mravince (6., 8., 35., 57.9., 99., 188.2., 200., 245. i 295.3.)Muć (104.2. i 150.2.)Nečujam, o. Šolta (131.1.)Neorić (290.1.)Ogorje Gornje (153.2. i 154.1.)Okrug Gornji (233.2.)Okrug Donji (299.)Omiš (13.3., 30., 147., 209.1., 209.2., 256.1., 256.2. i 290.12.)Otok, kraj Sinja (162.1. i 223.)Pakoštane (272.3.)Pisak (29.1. i 278.5.)Pitve, o. Hvar (42., 172. i 261.)Podgora (112., 242. i 278.3.)Podorljak (244.)Podstrana (9., 137.2., 181., 234. i 254.3.)Poljica, kraj Trogira (85.1. i 291.3.)Prapatnica, kraj Prgometa (72., 275. i 292.3.)Prgomet (88. i 110.)Primošten (125.1. i 284.)Prugovo (180.2., 249.1. i 290.8.)Pučišća, o. Brač (116. i 246.1.)Rogač (87. i 204.)Rovanjska (96.1.)Rupotine (25., 59.2., 107.4., 128.2., 160.4., 184., 197., 259.8.,

276.4. i 283.)Seget Donji (52., 107.2. i 163.)Seget Gornji (26.4., 77., 179.2., 252.1. i 266.)Sinj (165., 177.2., 178.2., 222.2., 295.2.)Sitno Donje (75.2.)Sitno Gornje (56.2.)Slatine, o. Čiovo (69., 129.1., 136.1., 154.2., 188.3. i 188.4.)Slime (126.2.)Solin (13.2., 22.3., 106.3., 128.1., 131.3., 160.5., 166., 169.,

208.1., 210., 212.2., 215., 243., 259.5. i 259.6.)Split (4., 7., 17., 21., 22.2., 23.2., 23.3., 31.1., 40., 56.1., 57.3.,

58., 60., 63., 64., 70., 71., 75.1., 79.2., 80., 81., 90., 96.2., 96.3., 104.1., 104.3., 109.1., 111., 125.2., 126.2., 126.5., 126.8., 127., 136.2., 138.2., 142., 156.2., 157.1., 158.2., 160.3., 173., 175., 180.1., 187.2., 191.2., 198., 205., 211.1., 225., 247.1., 263., 267.1., 270.2., 276.2., 279., 287., 290.13., 292.7., 294.1. i 295.1.)

Splitska, o. Brač (126.9. i 276.1.)Srinjine (100., 114. i 134.)Stanići (102., 126.3., 133.2. i 297.)Stari Grad, o. Hvar (67., 85.2., 292.4. i 301.)Stobreč (13.1., 57.6., 94., 101., 139., 145. i 254.1.)Stomorska, o. Šolta (187.1. i 240.)Strožanac (5., 20.1., 132., 247.2. i 258.2.)Suhi Potok (149.2.)Sumpetar (12., 26.2., 239. i 269.1.)Supetar, o. Brač (128.3. i 221.2.)

ABECEDNI POPIS MJESTA U KOJIMA SU VIROVANJA ZAPISANA


23


Sutivan, o. Brač (160.1. i 174.)Sveta Nedjelja, o. Hvar (85.3., 121., 178.3., 218., 233.3.)Svirče, o. Hvar (38., 126.7. i 289.)Trilj (171.)Trogir (89., 107.5., 126.1., 143., 151., 155. i 248.1.)Tučepi (108.)Tugare (149.1., 237., 286. i 293.1.)Turjaci (45., 93., 105., 231. i 300.)Vela Luka, o. Korčula (167.4. i 259.9.)Vinišće (124., 232. i 272.5.)Vranjic (37.1., 39., 83., 138.5., 144.1., 160.7., 167.2., 190., 192.,

248.2., 252.2., 264., 271., 274., 280., 282. i 291.4.)Vrbanj, o. Hvar (43., 57.5., 122., 144.3., 193., 246.2. i 292.5.)Vrboska, o. Hvar (46., 82., 113.2., 201. i 292.8.)Vrgorac (220.)Vrisnik, o. Hvar (113.1. i 290.2.)Vrlika (37.2., 177.3. i 281.3.)Vrpolje, kraj Knina (272.2. i 292.9.)Zadvarje (29.2., 59.1. i 259.7.)Žedno, o. Čiovo (97., 106.1., 292.1. i 298.)Žrnovnica (10., 18., 26.1., 61.1., 182., 194.3., 212.1., 290.4.,

290.6., 290.7. i 293.2.)


24


25


1. Ašćerica – pašćerica

Ašćerica – pašćerica,s mene prošla,na te došla!

Ovako bi govorili oni kojima bi se na jezik uitio se čirič, pa bi ga istirao sa sebe na drugoga, na ono-ga kome to govori. Tî bi čirič oslobodio ovoga, a na jezik bi se uitio onome šta sluša. Unda ovi šta mu prišlo, reka bi trećemu:

Ašćerica – pašćerica,s mene prošla,na te došla!

I oslobodijo bi se, a ovoga dopalo, a i ovi bi isto ki i prvi i drugi. I tako bolest ta prilazi s jednog na drugog i slabi se, i nestane, ne triba se više otiravat i nagurivat na tuđi jezik.

2. Bandirolina

Visoka žena, rekli bi – bandirolina, dobra i juska, pogotovu ako je debela, ali ne mora bit. Zna bit ka mater cilon dici u susistvu i svi je vole cili život ka svoju, a na sprovodu je plaču ka da in je bila materi-na sestra i više od tega.

3. Bičva ili postol

Bičva ili postol jedne šorte, a druga bičva ili po-stol druge šorte, i to bi se u siromašćini nosilo. Ako nî čovik za u poje jema dva ista postola, rekli bi da te onda ne more niko ureć, to da ti niko urok na te ne more namaknit. Dikod bi matere ćeri u vlase zadivale forkete, a svaka druge vele. Bože moj, dru-gačija svaka od svake, i da tako zle joči ne mogu urok nabacit na dite. A da je bilo siromaja koji bi išli u pašu sa jednon šorton postola na livu nogu, drugon na drugu, a poda pazuon drži postol treći. Da ako se raščini koji na noge – da je ima zaminu. Tako se to živilo i virovalo, a ti gledaj u me. Tako mi ovega, pa ga na se ne stavila…

4. Bik

Kad bi bik počeja mukat, onda su znali da če udrit nika nenadinja, zalit če povodanj, tuč krupa, oli če potres, što bilo, če bit naglo. A kad bik neče da skoči

na kravu, isto se reče da su mu slutnje tanke, da če bit gladi pa neče pravit mlade jer če ji judi jist za glad. A kad se bik prdeca, onda i čovik se smije, bit če kako je bilo dosad teško, ali živi.

5. Bjonda žena

Puno bjonda žena, bili vlasi, rekne se – bila ka Čekinja. A za naše ka da nî naša, tako je naši pošćiju, a takove su divojke dobre i vesele naravi i za veliko društvo. Znalo se reć grubi riči za bjondu divojku, a ona ni kriva ni dužna. Mogla je bit pošćenija od bilo koje crne, ali ove vražje Čekinje bi činile da se i nji takovima stimaje.

6. Bog ili đava

Svak se danas čudi, ko me znade, koji sam život proboravila, čudesa su u tome, ja govorin. Znate šta, svite, ko mi je ovo da – nisan sigura. Neću reć da ima i da nima. Nisan svjesna ničega, ali nešto postoji: ili Bog ili đava ili priroda. Od te tri stvari jedna mi je dala i tako to. Mi ne moremo kazat da ne postoji ni-šta! Ništo postoji, ali niko ne može kazat šta je to. Ali ovo niko drži, priroda nas stvara. Mi znamo kako nas stvara priroda. A ima svita koji kaže: „Bog dâ.” I On je bija judsko biće. I On je to proša. I On se šeta po zemji i do Njegova rođenja. Kad se On rodija, poša je za svojin križen. Njega su ubili isto ka i kradjivca. Ubili su Ga, jer in je smeta, zavlačija je za sobon sirotinju da oni nimaju ono sve. Oni uvik rade za svoj žep.

7. Bogatun

Bogatuna ako sanjaš, znači da če te ništo ponizit, nikor te uvridit, reč ti grubu ili če te potvorit za što nisi ni kriv ni dužan. Nikad siroma čovik ne triba snit o onom di mu nî misto. Kakav dan – takav nek ti je i san! Svakor u svomen jatu neka leti, i ne boj se, i ne boj ga se. Pa tako neka ti je i po noči!

8. Bolest

Nikad ne pokazivat po sebi di je nekoga zabolilo jer bolest se more prinit i na se, na to misto di rukon ili prston ukažiješ. Ako ovo govori susid ili susida, di je koga zabolilo, recimo u bočine, pa upire rukon di


26


boli toga o kome je rič, tako on prinosi i navrće tu bolešćinu na to misto, pa ga počne bolit doskora u bočine. Niti na ditetu ne ukaživat di je zabolilo niko drugo dite jer se bolest u zdravon ditetu napominje i tu ostane. Da, tilo panti di si pokaziva pa onda na isto misto počne gnjijat ka i kod onega o kome je rič bila da je na to misto betežan.

9. Botun

Triba uvatit prstiman kad se projde uz dimnjača-ra, gobavega oli uz dvi švore. A zašto ne uz jenu švo-ru? Jer švore uvik gredu udvi. I onda kad se uvatiš za botun, umisto nesriće dovatit će te srića.

10. Bovan

Bovan nosit, sanjaš, ili valjat ili ga minavat – bri-ge sinko, velike brige koje oćeš usitnit, zakopat, ali ostaju. Ujutro će ti bit još teže jerbo ćeš bit načisto na čemu si. Siti se koliki je bovan bija.

11. Božić

Kad se na Božić upali vošćenica, onda svi okolo stola infišo gledaju di će svića puštit prvu suzu, ono, na koju će stranu proplakat. A zašto? Evo, ovako se tumačilo: prima bandi di je svića proplakala – na tim stranama će poja rodit. Onda bi čača upalija šulferi-non sviću, a mi čekaj i gledaj di će suza se spuštit, a otac bi manija glavon:

„Boje bi bilo da je proplakala prima Mosoru nego prima Tugarima.”

Jerbo je pod brdon bilo višje vinogradi od koji se obilatije nada, a svića oće drugačije. I puno bi dana još živili pod žalosnim sinjalon od proplakale sviće, te suze znakovite.

12. Brada

1. Bez brade muški, muško bez brade, oma da se razumimo, je s nikon falingon. Brada muškega čini čovikon. Muški brez brade i žena s bradon: „Biž od obojice!” Reknu: „Biži od muškega brez brade i žene runjavih noguj! Muški će bit, more bit i jalovac, a za žensku ću ti posebno reć.”

2. Dite sa rupicon na bradi. Ona brada zadiljena, ka da si je razriza. I ženski ima s takovon bradon, ali su takovi širokega lica, malo širje glave, ili samo kosi-ra od zubi. Za takve, s ton rupicon na bradi, se govori da će ji svak volit, a to ne znači da će i sritniji bit od drugih, nego da će ji svakor volit. A i to je prikodo-sta. Boje da te volu, nego mrzidu, u kantunu držidu.

13. Bradavice

1. Ko ima bradavice, neka u crikvi priko mise za vrime podizanja Svetotajstva triputa pune u bradavice ako su na ruke – i nestanu! Posli mise ji nima.

2. Ruku kroz ponistru ne vadi kad počne roskat, da ruku nî naputno vadit da vidiš je li dažji jer da će ti na ruku bradavice počet se vatat i bi’ će ih tako kako kapi rose pane ti na ruku. Zato dlanon nikad ne određivat je li pada oli ne pada, nego ako je dan, pogledaj prima svitlu, ako je noć, osluhni je li šuška po sularu, po lati, oli o cakla. Ali ne provirivat ni glavon, ni dlan podmećat! Eto tako.

3. Ruke s bradavicama ne dodirivat, ne dotuka-vat, jer će se uvatit na tvoje ruke. I ne vazimjat iz ruke bradavičaste nijedan komad, ni spize ni alata, jer će to prinit na tvoje ruke oli noge. I bit će ti bra-davice, ali onome šta ti ji je prinija neće ji manje imat.

Bilo je divojak, ma rilko, pripune ruke bradavica. I znate da se znala ne udat radi tega. Nije je niko tî, da se ne bi prikobacilo na dicu, a ni mužu ne bi bilo drago. Govorili bi: „Šta dalje od bradavičinih!” A isto se moglo imat dvi-tri, to nî se držalo da jesu.

14. Brkat muški

Čovik s brcima, brkat čovik, a pogotovu sa crnin brcima, oće takvi zapovidat, pa ga brci činu strožin, i rič mu se boje sluša nego golobradega. Niki puste brke da jin posal boje gre. Ako mu je taki posal, u kavu di mora podviknit Vlaju ili na mulet: „Krcaj na livu bandu bracere! Pržinu vanka, i to brzo!”

I ko jema brke da to posal in brže kuri. A i žene da slušadu takve, i nisu jin mrski. Ali se jide kad dobiju dvi-tri ćere zaredon. A ne more se sve upravit. Božji zakon je dalji od judski zapovidi.


Documents

Anima Delmatica