Ankica Čakardić

IzvorničlanakUDK[130.2+141.78+141.72]:316.77Primljeno18.1.2010.

Ankica ČakardićSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,IvanaLučića3,HR–10000Zagreb

[email protected]

Komunikativna praksa svakodnevlja

Jezične pretpostavke društva i politike

SažetakPrema Foucaultovom razumijevanju posve specifični, ali svakodnevni, kontekst čini da jezik, život i rad određuju bit modernoga čovjeka, a u konsekvencijama uvjeta tako shvaćene ontologije i »znanost o čovjeku«. Habermas će pak, posve se koncentrirajući na komunikativni potencijal jezika, shvatiti antropologiju svakodnevlja posve različito Foucaultovoj poststrukturalističkoj kritici metafizike i tradicionalnom poimanju uzročnosti, identiteta, subjekta i istine. Ovdje bismo otvorili debatu Foucault/Habermas da bismo ispitali u kojem je odnosu praksa svakodnevlja s jezikom. Tvrdimo da je veza jezika, epistemologije i društvenopolitičkoga svakodnevlja temeljna kad je u pitanju teza da čovjek u političkom smislu postoji kao jezično biće. To ćemo pokušati utvrditi na nekim Habermasovim točkama racionalizacije društva i komunikativnosti za koja ćemo ponuditi i tri kritička mjesta: (a) poststrukturalističko i postmoderno, (b) feminističko, i (c) mediološko.

Ključne riječiJürgen Habermas, Michel Foucault, komunikativno djelovanje, svakodnevlje, društvo,racionalnost,univerzalizam,kritika

»Životinje [se] dijele na: a) one koje pripadaju Caru, b)balzamirane,c)pripitomljene,d)odojke,e)sirene,f)fan-tastične,g)psenaslobodi,h)onekojesuuključeneuovuklasifikaciju, i) koje se bacakaju kao lude, j) bezbrojne,k) nacrtane s iznimno finim kistom od devine dlake, l)etcætera,m)kojesuupravorazbilevrč,n)kojeizdalekaizgledajukaomuhe.«

JorgeLuisBorges1

1. Foucault i Habermas

Borgesjenapisaotekstkojiiz»određenekineskeenciklopedije«citiraumotuprikazanutaksonomiju,aFoucaultjereferirajućisenataj,unajmanjurukuneobičan,primjer–kritizirajućiAristotelovekategorije i apstrahiranjepoj-mova–otvoriopitanjeotomuštojejezik.Dabistvarukazalanasvojuviše-strukusloženost,njegovodgovorglasidanatopitanjenijemogućeodgovori-

1

Cit. premaMichel Foucault,Riječi i stvari. Arheologija humanističkih znanosti, Goldenmarketing,Zagreb2002.,str.9.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(581–594)

A.Čakardić,Komunikativnapraksasvako-dnevlja582

ti,posebiceakoželimopojmitikakosejezikočitujeusamomesebi,usvojojpotpunosti.Ugovornomučinu–konkretniječinuimenovanja–prikazujemokakose

»…velikabeskonačnaipostojanapovršinaopisujepojedinačnimznacima.Dakle,riječima.«2

NekolikojeneizostavnihstvariposrijedikadanaliziramoFoucaultovujezičkuteoriju.Riječi i stvariseubitnomsmislunjegovom»poststrukturalističkommetamorfozom«–iakosesamnijesvrstavaoutajkontekst–aliinavlasti-tomantropološkomkonkrecijomtičuodnosasubjekta iobjekta,preciznije,kritikepostojećihkoncepcijai»arheologija«ukojimasenalazepolazištazautemeljenjejedinstvenostisubjektaiznanostiočovjekuuopće.3SuprotnodeSaussureu,ondekonstruiratumačenjejedinstvenesvijestiljudskogasubjektaipretpostavljadačovjekživijezično,dajeviševrsnostrukturiranjezikom.4Onoštoukonsekvencijamaspomenuteknjigebitnoučitavamo,aštoseusa-držajnomsmislutransferiranakasnijaFoucaultovadjela,jestrelacijajezikasepistemologijomidruštveno-političkimživotom.Dakle,jezikseogledauznanjuisvakodnevljuivice versa.Budućidajediskurs»nijemaopćost«kojanormira,disciplinira,uređujeiizlučujeneprihvatljivo,onseusvimtrimapa-radigmamaponašanapodjednaknačin.Moćdiskursasekonkretizirauformiznanjai»jezičkogaimenovanja«kojezahvaćajusvakuporu,»mikrofizičkukapilaru«društvenogaživotatemeljenoganaodnosima.Utomsmislumože-motvrditidajesvakospoznavanjenužnoodređenodruštvenimkontekstom,baškaoštojetoslučajemusustavuvjerovanjasvakogaspoznajnogsubjektailinjegovimnačinimaspoznavanja.Toneznačiništadrugonegodačovjekkao društveno bićemože razvijati svoje spoznajne vrijednosti isključivo ukoegzistencijisdrugimumnimbićima.Ontološkepretpostavke(primjerice,roda,klase,raseisl.)nužnouvjetujuspoznaju,anjihovasemeđusobnavezanavlastitoočitujeusocijalno-političkomhorizontu.Nastanovitijenačinteš-kopobjećiasocijacijinaFoucaultakadjenaglasaknaspomenutojvezi.Činisedajeupravoonnatojrelacijiinzistiraokadajepojašnjavaovezučovjekaisustavakaznenihmehanizamaukontekstunjihoveprimjeneukarcelarnojinstituciji.Naime,poredzatvorskoganadzora stoji i izrazitobitna funkcijapreobrazbe–atuseposebnotrebačutiovajobrazovnipotencijalpre-obrazbe–pojedinca:

»Zatvorfunkcionirakaoaparatznanja.«5

BudućidaćeFoucaultovajtipnadzoraproširiti,aliiapstrahirati,idejomodisciplinskomdruštvupanoptičkogauvjetovanja,možemobespredmetnotajslučajshvatitiinasljedećinačin.Nesamodastanovitainstitucija–bilaonatotalnailine–determiniraspoznavanje,sustavvjerovanjailinačinestjecanjaznanjakarakterističnezačovjeka,većsetonužnoodvijaiudruštvunaprosto.Slučaj uNadzoru i kazni se na taj načinprimarnokoncentriraonaodnosespoznavanjauinstitucionalnomnadzornomkontekstu,auVolji za znanjemFoucault će prikazati kako se isti slučaj odvija u paradigmi discipliniraju-ćih diskursnih znanja u društvu uopće.Ako je uspio prikazati da se takva»epistemologijska dresura« odvija i u najintimnijimdruštvenim relacijamaisvakodnevlju–dakle,seksu,tj.seksualnosti–ondajeuspiodokazatidajesvakadruštvenarelacijaobilježenastanovitimznanjemiimenovanjemkojefunkcionira isključivokao reprodukcijamoći.Na tom tragu i tvrdimda jesvakoznanjeispo-znavanjenužnouvjetovanosocijalnimodnosima.Ovasnažnavezajezika/znanjaidruštveno-političkogaživotasenabitnodru-gačijinačinpojavljujeiuteorijiJürgenaHabermasa.Temeljnasličnostfilo-



zofijeFoucaultaiHabermasajestnjihovinteresipredanostprojektuslobodekojise–naovajilionajnačin–temeljiurelacijijezičnekomunikativnosti(uslučajuHabermasa)idiskursa(uslučajuFoucaulta)sdruštvenimživotom.Međutim,arhitekturenjihovihprojekataihčinerazličitima;dokseFoucaultkoncentriranavišestrukostiikontingencijuizvedbeprojekta,Habermaspo-kušavaopravdatisvojprojektslobodeimajućiuvidudaslobodanijemogućabezuniverzalnih–nužnih–vrijednosti,zaštoargumentacijurazvijaizteorijeracionalnostiikomunikativnosti.Upravoradinavedenesličnostiteorija,aliiključnihrazlikaipolazištadvojiceautora,držimodajenesamozanimljivoveć ikrajnje teorijskiopravdano ispitatislučajodnosa jezika idruštvakodovihautora.NajkraćemogućeodređenjeodnosajezikaiprakseuHabermasovojTeoriji komunikativnoga djelovanja6svakakobioznačavalomodelintersubjektivno-gadjelovanjai interakcijusdrugimakojaseodvijaputemjezičkogamedi-ja.Utomsmislu,Habermas se primarno fokusira na racionalnost inherentnu društvenoj praksi i političkim institucijama, koja je – prema njegovom shva-ćanju – ukorijenjena u strukturama komunikativnosti. Nalazeći temeljene razlike između vrsta djelovanja injihovihusmjerenja,onrazvija tipologijukojoj pripadajudvamodeladjelovanja: komunikativno i instrumentalno.Sjednestrane,instrumentalnojeusmjerenonauspjehilidjelovanjesasvrhomiononemožebitinositeljemdruštveneprakseiodnosauopće;štoviše,onose,nanekinačin,dabibilodjelatno,koristikomunikativnimdjelovanjem.Uzto,svojudjelatnost–prividno–uspijevaizvestizahvaljujućipostojećimma-tricama,trajnimformama,kojeomogućavajunovacimoć,tzv.usmjerujućimediji.Dakle,drugačijegovoreći,instrumentalnodjelovanjenije»djelatno«,onotekoponašastvaralačkoinovokaokvalifikativezbiljskedjelatnosti,tj.»nalikuje«im.7

2

Isto,str.335.

3

Prosvjetiteljskepretpostavkečovjekainjiho-vukritikuFoucaultvećzapočinjeuLudilu i društvu.Usp.MichelFoucault,Madness and Civilisation,Routledge,London–NewYork2006.Ovaknjigapokazujenjegovfilozofijskiintereszafenomenludilakaokomplementar-nu stranu uma.Nakon raskola luđaka i um-skioblikovana totalnogsubjekta,objestrane»ljudskoga« trpe deformaciju. Disciplinskidril i prinudna normalnost nije ništa manjedeformiranaoddevijacija.»Ludiloizloniječunormalnosttakoštojojpostajuopasninadvo-strukinačin–kaoonoštoometanormalnostčijiporedakdovodiupitanje,aliikaoonoštonormalnosti,ustežućijojse,predočavavlastitinedostatak.Ovusnaguaktivnognijekanjalu-đaciizločincimogu,dakako,razvitisamokaoobrnuti um, dakle, zahvaljujući momentimakojisuseotcijepiliodkomunikativnoguma.«Usp.JürgenHabermas,»Kritičko-umskoras-krinkavanjehumanističkihznanosti:Foucault«,u: Jürgen Habermas, Filozofski diskurs moderne,Globus,Zagreb1988.,str.228.

4

Upravotakopretpostavljenpluralizamnasu-prot univerzalno i totalno shvaćenom ljud-

skom subjektu bit će i temeljno polazištekasnijim postmodernim kritikama moderni-stičkogaprojekta.Jednaodkritikakojeotu-dapolaze–mada i bitnokritički usmjerenanaFoucaulta–jestiteorijaperformativnostiJudith Butler; usp. Judith Butler, Excitable Speech. A Politics of the Performative,Rout-ledge,NewYork1997.,teJudithButler,Bodies that Matter. On the Discursive Limits of ‘Sex’,Routledge,NewYork1993.

5

MichelFoucault,Nadzor i kazna,Informator,Zagreb1994.,str.129.

6

JürgenHabermas,The Theory of Communicative Action 1–2, Polity Press, Cambridge2004.–2006.

7

Ovajparadoksmožemoivišekontekstualizi-rati ako uzmemo u obzir tripartitnu podjeluljudskihdjelatnostiudjeluVita activaHanneArendt(AugustCesarec,Zagreb1991.),usp.str. 28 i dalje. Hijerarhijom triju djelatnosti–rad,proizvođenjeidjelovanje–onapostav-lja centralnomjerilo onoga što je preduvjetpolitičke slobode i odgovornosti umodernovrijeme. Isključiva djelatnost »rada«animal



Zarazlikuodinstrumentalnoga,komunikativnosedjelovanjeostvarujeukon-taktusasugovorničkomstranomiusmjerenošćunanjegovorazumijevanje,prijesvega,tvrdnjivaljanosti.Racionalnosttakvogadjelovanja,uprvomreduargumentacija,nastanovitisenačinponašaikaonormativniautoritet. Tose, primjerice,ogledauslučajudjelovanjakojejeodređenonekomdruštvenomnormomzakojudržimodajeracionalnopotaknuta.Pretpostavkanormejestnjezinoprihvaćanje,svakoposrednoodbijanjeilipozicijaindiferentnostinaodređeninačinznačeotklon,devijaciju.Uobaslučaja,akodjelatnisubjektprihvatinormuilijeodbije,zatomoraimativaljanirazlog.Habermasseneslažesopćimstavomsociološketeorijedaseodržavanjenormativnogaauto-ritetaodvijatekkadadjelatnisudioniciinternalizirajusankcijeilipredodžbeonjima,povezaneskršenjemočekivanihoblikadruštvenogaponašanja.Ontvrdidausmjerenostosobenaodređenunormuiponašanjeuslijediloizstano-vitoganormativaosobinedajedovoljnodobarrazlogdaseinastaviponašatiuskladuzadanogaobrasca.NajednomodtemeljnihmjestaNadzora i kazne,kadjeriječorazlicičetirijutipovakaznenihmehanizamatretiranjatijela–mučenje,kazna,disciplina,zatvor–Foucaultćedrugačijeizvestizaključkesvojihteza.8Unjegovomslučajuupravokazna,konkretnije»predodžba«okazni,umanjuježeljuzadevijacijomiuvećavakoristzbogkojerastestrahodkazne.Trebapostupititakoda

»…predodžba o kazni i njezinimneugodnostima izgleda življomod predodžbe o zločinu injegovimpogodnostima.«9

Sjednestrane,imamokaznenimehanizamkojifunkcionirakao»egzemplar-nomučenjetijela«,sdruge,pak,mehanizamkojijeuslijedioizpravnerefor-me18.stoljeća,kadaseprijestupničkomtijelupristupana»humaniji«način.Naime, poredmučenja kao jasnoga izraza – znaka, pojavljuje se u oblikunorme–zakona»predodžba«osankcijikojabiimalauslijeditiakosedjelujeuviduotklonanorme.Osimštojetajpostupak,kojipobuđujestrah,humanijiodmučenja,onjeiekonomičnijijerdjelujepreventivno.Zatvorilinjegovadisciplina,kojomseizvršavakorektivnafunkcijakaznenogamehanizma,na-prostoje logičkislijedtretiranjatijelakoji jeuslijedioizovepredodžbene,sofisticiranije,neviše javneizvedbekažnjavanja tijela.Pounutrenjenormi,sankcijaipredodžbijesiguranputzareprodukcijunormativnogaautoritetagdjenemapotrebezaargumentomilitvrdnjomovaljanostinekogadjelova-nja.TojejednaodtočakaukojojseHabermasiFoucaultneslažu.UHabermasovojteorijikomunikativnogadjelovanjaidefiniranjapretpostav-ki intersubjektivne, racionalno-argumentacijskiutemeljene jezičnekomuni-kacije,kojaintendirakonsenzualnosporazumijevanjeujavnomsocio-kultur-nomprostorumodernihdruštava,jezikpredstavljaključnomjesto.Govorećisubjektislužećisejezikomkrećuseunutarjednogaveć»potajno«uređenogsistemazakojisepobrinuojeziksâmkaomedijstvaralačkeprakse.Komu-nikativnasvakodnevnapraksaseustanovljujekomunikativnimdjelovanjemukojeseugrađujeraslojavanjediskursaidjelovanja.10Ulaskomunekuar-gumentacijusudionicinemoguadauzajamnonepretpostavljajudodatnois-punjavanjenekihmotivaiprinudadjelovanja.Tako,nanekinačin,našgovornijenikadasamonaši»čist«oduvjetovanja.11

Gledajući s ontogenetskoga stajališta, kako navodi Habermas, kao što serazumdjetetamoraprilagoditisistemukontrole–naistinačinkaoštose injegovedjelatnostimorajuprilagoditidruštvenimnormamainjihovimvrijed-nostima–našse»svijet«dijelina»vanjski«i»unutarnji«,gdjejeprvislučajsmještenupodručjuinstitucionalnezbilje,adrugisetemeljina»spontanim



iskustvima«koja»neizrastajuiznormirano-konformirajućihdjelatnosti,većjedinoizkomunikacijskesamo-prezentacije«.12

Očigledno,našseživot–budućinadvijerazine–neodvijasamonarazinima-terijalnoga,tj.fizičkog,većiusimboličkojokolini.Značenjakojapridajemosadržajimasvihosjetaizfizičkeokolineuvjetujunašaponašanjauinterakcijisdrugimljudima,adakakoikomunikacijukojomsereprezentiramo.Takvakonstrukcijadruštvenestvarnostii»svijetaživota«počivanaistovremenomnegiranju tuđih»označenosti« inametanjuvlastitih interpretacijaznačenja.Socio-kulturniobliciživotastojepodpostojećimstrukturnimograničavanji-majednoga»istodobnodemantiranogiiziskivanog«komunikativnoguma.13Operirajućiumukomunikativnomdjelovanjuipaknestojisamopodvanj-skimograničenjimaiusmjeravanjima;njegovigavlastitiuvjetiegzistiranjaprisiljavajunagrananjeu»dimenzijamasocijalnogaprostoraitjelesnocentri-ranihiskustava«.14Umskipotencijalkomunikacijeuopćeuvijekjetemeljenna»resursima«posebnogasvijetaživota:

»Partikularniživotnioblicikoji sepojavljuju samoupluralunisu, sigurno,povezani jedni sdrugima samo tkivomobiteljske sličnosti; onipokazuju zajedničke strukture svjetovaživotauopće.«15

Upravoseutjelovljenjemkrozpartikularnostiuvijekiznovareproducirajednaopćaformakomunikativnogadjelovanja,čimesemožepojasnitizaštosevaž-nostopćihstrukturnihobilježjautiskujeupartikularneživotneoblikeitoputemsporazumijevanja.Praksasetako,formuliranoriječimaHanneArendt,uvijekodnosinanekitotalitetizvršavanjaživotaukojijeistovremenouklopljena.Uzimajućiuobzirdajekomunikacijskiprocesusmjerennakonsenzualnost,usuglašavanje–itousmisluracionalnogadruštvenogdogovora–kojepočiva

laboransa, kaodjelatnostikojazadireunuž-nost,uništavapolitičkodjelovanjegotovogapodređujući »životinjskoj nužnosti«. Takavsevidljudskeegzistencije–uslijedioizpri-rodne,tj.biološkenužnostirada–bitnorazli-kujeod»proizvođenja«kojejeprijesvegane-prirodni način ljudskoga egzistiranja.Homo faber »uređuje« prirodu tako da u prvomreduodgovarapotrebamačovjeka,štoutomslučajunemožebiti»životinjskaaktivnost«.Tajisključivo»ljudskiprostor«pružaiprividslobode,kojanijemogućauslučajupukogaradakaonužnog.Upravotarazlikaoznačava–uodređenojmjeri–gubitakizvornoga»po-litičkogdjelovanja«kao»inicijative«ili»po-četka« neke »oslobađajuće« i »autonomne«aktivnostilišeneautomatizma,predvidljivostiponašanja, uvjetovanosti pravom, normama,principima i sl.Dodajmo još i to – i s timesesložimo–dakodArendttakvodjelovanjenemasmislaukolikosenedogađameđudru-gimljudimaiukoliko»javno«nekomunicirasdrugima, štomudajesmisaokaošto je toslučajemikadje»govor«posrijedi.

8

Usp.M.Foucault,Nadzor i kazna,poglavlje»Blagostkazne«,str.105idalje.

9

Usp.isto,str.107.

10

Usp.JürgenHabermas,»Jedandrugiizlazizfilozofijesubjekta–komunikativniversussu-bjektnocentriranium«,u: J.Habermas,Filozofski diskurs moderne,str.303.

11

OvutezubismomoglidovestiuvezusFou-caultovimrazumijevanjemdiskursakao»ni-jemeopćostiunutarkojeserađajuznačenja«imoglibismosasigurnošćurećidasunatommjestu mišljenja obojice autora – iako pro-izašlaizbitnorazličitihhorizonatamišljenjaianaliza–posveslična.

12

J.Habermas,The Theory of Communicative Action 2,str.42.

13

Usp. J. Habermas, »Jedan drugi izlaz iz fi-lozofijesubjekta–komunikativniversussu-bjektnocentriranium«,str.305.

14

Usp.isto.

15

Isto,str.306.



naintersubjektivnomprepoznavanjutvrdnjivaljanostikojejemogućepodvr-ćikritici,Habermasstvaratemeljzarazumijevanjeracionalnostikaosvako-dnevnogainteraktivnogidruštvenogprocesa,zarazlikuodkoncepcijskogaiapstraktnogpoimanjaracionalnosti.16Obilježjesvakodnevljauiskonskojigotovosamorazumljivojblizinijezičneaktivnostismjeranarazabiranjesmi-slaegzistencijalno-povijesnogafaktakojipretpostavljadaljudskadjelatnostpostojiujeziku,tj.daljudipostojejezično.Jezikjeimanentansvakomljud-skomčinuimišljenjuucjelinipovijestiiraznolikostikulturajersu-konsti-tuiranaravljudskogaopstankauopće.17Aupravojednostavna»prirodnost«jezika,tanjegovadanostusvakomljudskombiću,zapravoproizvodiprividnjegovesvakodnevneraspoloživosti.

2. Kritika

Praksasvakodnevljanedvojbenojejedanodintrigantnijihfenomenadruštve-no-političkogaživota.Porednizanjezinihobilježja,osnovnimmožemopret-postaviti reprodukcijskodjelovanje.Obnavljajućisvojesvakodnevneaktiv-nosti,ljudiukapitalističkomdruštvuistovremenoproizvodedvaprocesa:

»… reproduciraju oblik svojih aktivnosti i uklanjaju uvjete na koje je taj oblik nekadpred-stavljaoodgovor.No,nisusvjesni togdvostrukogprocesa,njihovavlastitaaktivnostnije imočigledna.Živeuiluzijidajenjihovasvakodnevnaaktivnostodgovornaprirodneuvjeteizvannjihovekontrole,neuviđajućidaonisamistvarajuteuvjete.«18

Dovodećiuvezupraksusvakodnevljaspotrošnjom(znakova)komunikacij-skihindustrijamožeseustvrditidapotrošačkipredmetibitnoutječunastruk-turiranjedruštvaiponašanja:

»…jednoodmjestaukojetrebamosmjestitibiopolitičkuproizvodnjuporetkasunematerijalnejezgrejezika,komunikacijeisimboličkogaštoihrazvijajukomunikacijskeindustrije.«19

Predmetitakodobivajusvojsmisaotekakosetrošeiakosetimeucrtavajuuindividualnepotrošačkepostupke,poprimajućiodređenoznačenje.Asindi-vidualnihpostupakaseprenoseinapojedinačnestatusnegrupe,dakako,uzpopratnuikonografijuireklamnekodovekojiseproizvodeposredstvomsim-bola.Takosestvarajugrupacijekojese,navodno,razlikujujedneoddrugih;onenapojedinačnospecifičnenačinesebipredočujuiprezentirajuproizvode.Otudasestvarabeskonačnaigraznakovaipotrošnjekojastrukturiradruštvo,kaoinjezineodnose,upravoonakokaoštosvakiuspjehuzadovoljenjupo-jedinačnepotrebezapotrošnjom»točnotogaitoga«stvarailuzornismisaoslobodeilibaremoslobođenja.Potrošačkepostupkeipredmetezatovaljara-zumjetinesamokaoslijedodređenepotrebenegokaoisprepletenostbrojnihpotrebakojesemorajuzadovoljiti.Takojepotrošnjaosnovasvakodnevlja,apoticanježeljazapotrošnjomjeosnovareprodukcijetakostrukturiranesva-kodneviceidruštvenihodnosaunjoj.Dabismokomunikativnodjelovanjemoglipromatratikaomedijprekokoje-gasesvijetživotaucjelinireproducira,potrebnajejedna»teorijskikonstitu-irana«perspektiva,rećićeHabermas.20No,iiztogsegledištastvarajusamoformalnopragmatičniiskazikojiseodnosenastrukturesvijetaživotauopće,anenaodređenesvjetoveživotaunjihovomkonkretnompovijesnomliku:

»Svijetživotase,naime,reproducirauonojmjeriukojojseovetrifunkcijekojeprekoračujuperspektiveaktoraispunjavaju:nastavljanjekulturnihpredaja,integracijagrupaprekonormiivrijednostiisocijalizacijaslijedećihgeneracija.Onoštosetakovidisvojstvasukomunikativnostrukturiranihsvjetovaživotaopćenito.«21



Budućidasepraksasvakodnevljaodvijanaočigled,prisutno,onaprividnofunkcionirakaobanalnost,baškaoštojetoslučajemkadjeposrijedidojamda se jezik spontano nameće u jezično nesvjesnom automatizmu našegasvakodnevnog jezičnogopstojanja.Dakako, i to je jednaodneizostavnihtemakojuHabermasproblematizirausvojojteoriji.Pogledajmo,nakratko,unastavkuradanekekritičkepozicijeineslaganjaspolazištimaizaključ-cimanjegoveteorije.Započnimos–većprethodnouvedenim–Foucaul-tom.DokHabermas,kakosmovidjeli,komunikativnomdjelovanjupripisujesta-novitumjeruautonomije,Foucaultće,sdrugestrane,upredavanjimaoSigurnosti, teritoriju i populacijiiznijetisvojkategoričkiimperativkojimćenaglasi-tibitnuuvjetnostispravnostikomunikacijeuviduraspravljanja:

»Predlažem(…)samojedanimperativ,kojićebitikategoričkiibezuvjetan:nikadaseneupu-štatiupolemiku.«22

Iakojevažnorazgovarati,tajvidkomunikativnogadjelovanjavaljarazliko-vatiodpolemičkoga.23Ovurazliku,kažeFoucault,trebauvažitiuštovećojmjeri,onajeodesencijalnevažnostiinjomeiskazujemobriguzaistinoljub-ljemkaoisvojodnospremaDrugome.Raspravainačepoznatakao»debataFoucault/Habermas«zapravojesporkojisukobljavaFoucaultoveidejeoana-liticimoćiigenealogijiiHabermasovetezeokomunikativnojracionalnostiieticidiskursa.Osnovnopitanjedebate jestčija, tj.koja teorijanudiboljukritiku naravimoći u društvu, navlastito kad su posrijedi fenomenimoći,razboritosti,etike,modernosti,demokracije,civilnogadruštvaidruštvenogadjelovanja.24

16

Usp.J.Habermas,The Theory of Communicative Action 1,str.157–178.

17

Usp.JohannesLohmann,Filozofija i jezikoslovlje,NakladaLjevak,Zagreb2001.

18

Usp.FredyPerlman,Reprodukcija svakodnevnog života,Štočitaš?,Zagreb2004.,str.7.

19

Usp. Michael Hardt, Antonio Negri, Imperij,Arkzin –Multimedijalni institut,Zagreb2003., str. 40. Za nešto podrobniju analizubiopolitičke proizvodnje sistema vidi tekst:»Reprodukcija biomoći«,Arhe 10 (2/2008),str.77–92.

20

Usp. J. Habermas: »Jedan drugi izlaz iz fi-lozofijesubjekta–komunikativniversussu-bjektnocentriranium«,str.282idalje.

21

Isto.

22

MichelFoucault,Security,Territory,Populati-on,citatpreuzets:http://foucauldian.blogspot.com/;očitanosastranice10.8.2009.

23

»Ilikediscussions,andwhenIamaskedqu-estions, I try toanswer them. It’s true that Idon’t like to get involved in polemics. If Iopenabookandseethattheauthorisaccu-singanadversaryof‘infantileleftism’Ishutitagainrightaway.That’snotmywayofdoingthings;Idon’tbelongtotheworldofpeoplewhodothingsthatway.Iinsistonthisdiffe-renceassomethingessential:awholemoralityis at stake, theone that concerns the searchfor truthand the relation to theother.«Usp.http://foucault.info/foucault/interview.html;oči-tanosastranice18.8.2009.

24

Iako se dvojica iz spomenute debate nikadanisu susreli i diskutirali uživo – osnovna jezapreka bila akademske naravi, naime, utomuštodvojicanisumoglidogovoritiobo-strano-odgovarajuću temu razgovora – ovajsporjeuSAD-uitekakobioiformalnopre-poznatkaoteorijskiprilog,adanaspredstav-lja, u najširem smislu rečeno, bogati izvorsekundarneliteratureorazličitimtezamaovihautora.Madanikadanisudiskutiraliniupi-sanojformi,Habermasjeipak1984.napisaoesej»TakingAimattheHeartofthePresent«,kojitematskiodgovarasadržajutadaaktualnedebate,dakako,upućujućigaFoucaultu.Prijesameobjavegajeizmijeniobudućidanjegovsugovorniknebimogaonanjegaodgovoriti;radiseosmrtiFoucaulta.



HabermasaiFoucaultamožemooznačitikaosuvremenepredstavnikedvijusuprotstavljenihtradicijamišljenjauhorizontusocijalneipolitičkefilozofije,štosejasnoilustriraiunjihovimrazličitimkoncepcijamaizaokupljenostimaprocesomsubjektivacije.Pojam subjektivacijemože podrazumijevati proces u kojem novorođenčadpostajusubjektikojiimajumogućnostmisliti,imatisvijestosebiidjelovati.Madaobojicaproblematizirajuovajproces–zapravojetobitantemeljfilozo-fijeobojiceautora–njihovasurazumijevanjabitnodrugačija.Sjednestrane,Foucaultzaključujedau»modernojepistemi«individuepostajusubjektitakodasepodređujusilamadisciplinskemoćiinormalizacije,asuprotnotomuHa-bermas»individuacijuputemsocijalizacije«vidiuneštopozitivnijemsvjetlu;zanjegajesubjektivacijaprocesukojemseautonomneindividuesocijalizira-juu»svijetuživota«putemkomunikativnogairacionalnogdjelovanja.Moglibismo rećidaobje stranezahvaćajudiocjelineprocesa subjektivacijekojiuzajedništvučinicjelinupriče.Utomsmislu,Habermassvojerazmišljanjeusredotočujenaproizvodnjusubjekataputemsocijalizacije,alinesmatradasuoni njomedeterminirani.Dijete senajprije integriraudruštveni sistem,a potom se razvojem individuacije razvija u okružju stanovite neovisnostiuodnosunadruštvo.Tajseprocesodvijaumedijukomunikativneprakse,tj.komunikativnogadjelovanja. I,doista,činisedabise iFoucaults timesložio,osobitokadjeposrijediputindividuacije»izvana-unutra«.Međutim,onosčimeseFoucaultunačeluneslažekadjeposrijediHabermasovorazu-mijevanjesubjektivacijezapravojenačinnakojisetzv.»izvanjski«dioputaizvršava;onsmatradaseinteriorizacijadruštvaodvijauhorizontumoći,itoneputemkomunikacije,negoukontekstustrategijskihodnosamoći.Trenutak u kojem Foucault ipak daje prednost odnosima moći kad je posrijedi pounutrenje društvenih normativa u kontekstu svakodnevlja – i što ga stavlja na suprotnu stranu od Habermasa – nije jedino teorijsko mjesto koje impli-citno ili eksplicitno možemo čitati kao kritiku Habermasove teorije racional-nosti i komunikativne prakse. Kritičkipristupisurazličiti,azanakaneradapredlažemskicuuvjetnoizvedenetrovrsnepodjelekojućemoovdjesistema-tizirati,nobezdetaljnijeelaboracije;radi se o: (a) poststrukturalističkoj kritici – ovdje (uvjetno) prikazanoj u slučaju Foucaulta – i postmodernoj kritici, (b) feminističkoj kritici, i (c) mediološkoj kritici.Kritika Habermasova razumijevanja racionalnosti uslijedila je iz različitihsmjerova.Akosesložimostvrdnjomdasedruštvoreproduciraizutilitarnouvjetovanihrazloga,dajeposrijediuglavnomnekonačelokojejeusmjerenointeresu–bilodajeposrijedivlastitiuspjehilisolidarnost–tadamožemorećidaHabermasovopolazištenijetogausmjerenja;naime,unjegovujeslučajuriječotemeljukojiproizlaziizkomunikacijeiargumentacije.Njegovmodeldruštvapodrazumijevainterakcijskiodnosdjelatnihsudionika,atakavsetipkoegzistencijeusmjeravanarazrješenjepraktičkihproblemasudionika.Po-srijedinijeništadrugonegorazumijevanjevlastitihpoložajaizkojihslijedidjelatnasituacija,kaoistanovitiplanskiokvirunutarkojegasedjelujenebiliseudo-govorusdrugimakoordiniralosvojepostupke.UpravostogaHaber-masističevažnostkomunikativneracionalnostikaointeraktivnogapostupkauokvirudruštvenihstrukturakojimarazličitetvrdnjevaljanostimožemousu-glasiti dogovorom jer ih timprocesompodvrgavamopreispitivanju, naimekritici.

(a)Foucault,shvaćenkaopoststrukturalist,vidjelismovećuizvodimateksta,inzistiranatvrdnjidaracionalnostnijeništadrugonegooblikmoći.Postmo-dernakritikapaktvrdidaracionalnost,kojajesamaposebipovijesna,nije



ništadrugonegojezičnaigrakojaizgrađujevlastitedomeneprimjene.KadjeposrijediHabermasovoodređenjejavnesfereživota–shvaćenekaodome-nenesputanekonverzacijeusmjerenenapostizanjepragmatičkogasuglasja–Lyotarddovodiupitanjezbiljskiemancipatorskipotencijalnjegovamodelapostizanjakonsenzusaracionalnomraspravom.UPostmodernom stanju25 onvodidijalogsHabermasomiosobitonjegovomtezomukojojjepostmoder-nizamizjednačensanti-modernizmom.Lyotardradijerazmatrapostmoder-nizamimodernizamudijalektičkojvezi,gdjepostmodernizamnadomještamodernizamkakobiisampostao»modernim«.NjegovpostmodernizamjeformakritičkogaodnosapremaracionalitetuModernekojompokušavapo-stavitinovuperspektivusocijalneegzistencije,određujućinjezinsadržajfi-lozofijski imetahistorijski.Treba svakakododati još jednubitnu činjenicukojanaglašavada izmeđunastojanjaHabermasa iLyotarda izranja iposvespecifičnaparadigmarazmatranjaodnosafilozofijeipostmodernizma.Isamata teorija, prihvaćajući kritiku oslobođenu od univerzalističkoga teorijskogutemeljenjauvidupostmodernizma,naglašavadaiuLyotardovojkoncepcijiPostmoderneinarativnefilozofijepovijestinaglasakstojina»meta-«,anena»naraciji«.Sdrugestrane,Habermassereferirananovonastaleteorije»postmoderniz-ma«kaolegitimacijskepotezeuvijeksuprotneprogramuModerne;takopost-modernizamianti-modernizamstojena istoj ravni.26Osnovno jenjegovopitanjetrebaliseipakdržati»namjerâ«,ane»realizacijâ«prosvjetiteljskogaprojektailiodbacitimodernističkiprogramucijelostiiproglasitiga»izgub-ljenim slučajem«.Budući da je pitanje odnosamodernizam-postmoderni-zamistovremenoestetičko-kulturniipolitičkiproblem,Habermastvrdidaje izvorestetičkogaotpora–primjerice,u likuavangarde– istovremenoiindikatorautonomijeodsistemaekonomskihiadministrativnihnormi.Ha-bermasovargumentbitnojerazličitodpozitivnihprocjena»postmodernogastanja«, a gradi se na njegovomdiskursu zajedničkoga »svijeta života« uodnosunakojimožemo razmatrati emancipatorski potencijal društvakojije–Habermasovimriječima,kaddiskutirastvrdnjamaDanielaBella–»in-ficiranmodernizmom«.Poredtoga,autorrazlikujesvojpristupkriticimo-dernizmakojiseogledau»neokonzervativizmu«–ikonzekvencijamakojekapitalističkamodernizacijaimanaliberalnuekonomijuidruštvo–ionajpristupkojimseafirmacijapostmodernizmaosvrćenaaporije»kulturnogamodernizma«,uprvomuredusu-kobi»kulturniheksperata«i»masovnejav-nosti«.

(b)Kadjepakposrijedifeminističkateorija,uprvomureduimamouvidudekonstrukciju racionalnostikaodominantnogavida tzv.muškeparadigmesvijeta. U slučajuHabermasa, fokus se usmjerava na prosvjetiteljski idealautonomnogaracionalnogsubjektakaouniverzalnogatemeljademokracije.Utomsmislu,njegovpojamjavnesferenijeucijelosti inkluzivan,adabibio,onmorabitiformiranizrazličitihimnogihsubjektnosti(kakotopret-postavljajupoststrukturalizamifeminističkakritika)temora»iskusiti«zbilj-

25

Usp. Jean-François Lyotard, Postmoderno stanje. Izvještaj o znanju,Ibis-grafika,Zagreb2005., kao i kasniji tekst »What is Postmo-dernism?«, u: Charles Harrison, PaulWood(ur.),Art in Theory, 1900–2000. An Anthology of Changing Ideas, Blackwell Publishing,Oxford 2006., preuzeto iz engleske edicijePostmodernoga stanja.

26

Usp.JürgenHabermas, »Modernity– AnIn-completeProject«,u:Ch.Harrison,P.Wood(ur.),Art in Theory, 1900–2000. An Anthology of Changing Ideas;nakonoriginalnogtiska-nja,objavljenou:HalFoster(ur.), The AntiAesthetic. Essays on Postmodern Culture,BayPress,Washington1983.



sku političku akciju; neobilježen, subverzivni, kolektivni iskorak različitihsubjektnostikojeseprepoznajuuzajedničkimnastojanjima.Temeljnirazlogkojinavodifeminističkuteorijudaodbacitendencijuuniver-zalizmauslučajuuniverzalnogasubjekta,tj.»čovjeka«,jesttezadaonpočivanabrkanju»muškoga«gledištas»ljudskim«,čimese»žensko«ograničilonastrukturnipoložajonogaštojeSimonedeBeauvoiru Drugom spolu nazvala»Drugim«.27Akopokušamopronaćisuprotniparesencijalizacijiljudskepri-rode,tadadolazimoupodručjekritikeidekonstrukcijeidentiteta/identifikacijeiuniverzalnosti.Naime,usamomuciljuteorijerazličitostistojikakostvoriti,legitimiratiireprezentiratimnogostrukostalternativnihoblikasubjektnosti,adasepritomnezapadnebilounekinoviesencijalizamilinovirelativizam.Zapravo,nasuprotstanovitoj»istosti«kojuutemeljujemoesencijaliziranjem,susrećemose s teorijomrazličitostikojanemožeprihvatitikategoriziranjegotovihikonačnihkvalitetaljudskebitiudometimauniverzalnosti.Kako bilo, feminističku kritiku ne treba shvatiti tek kao dio postmoderneteorije.Postmodernizamse–najbanalnije i najpovršnijegovoreći–postu-liraobilježjimapluralizmairelativizmapostojećihvrijednosnosti,anaposekategorijeuniverzalizma.Definirajući»politikurazlike«kojaomogućavade-konstrukcijuapstraktnihikonačnihodređenjaivrijednostičovjekaukoristpluralizamamišljenjaipraksi,postmodernizamstrogokritiziramodernističkiprojektemancipaciječovjekadržećidostavadasetuneradioidejiuniver-zalnogačovjeka,atimejošmanjeo»oslobođenom«čovjekuupravomsmisluonogakojinaprosto»može«ili imapravonamogućnosti.Onoštopolitikurazlikebitnoodređujeiudaljavaoddrugihpolitičkihmodelajestinzistiranjenaprepoznavanjudrugačijostičakiondakadsmouvjerenidapostojiza-jed-ništvoiuniverzalnost.28No,zbiljskačinjenicajestdaporedtakveafirmacije»pluralizma«ostajeposveneprevladanotodapluralizamnefunkcionirakaodjelatan;on sene izvodi, ostajeumišljenju, čime seneostvarujenjegovasvrhadokidanja»ekskluzivnosti«ipraktičkoga(nesamoteorijskog)konstru-iranjapolitikekojabiimalainkorporiratidrugosti.Nakoncu,pitanjetomubisemoglousmjeritiiponeštodrugačije,aliopetvodećiuistomsmjeru:moždase takvupolitikumožeuputnokoristiti,ali idaljeostajeotvorenimhoće libitiusvojiva,budućidasetvrdokornostpovijesnihodnosaprečestopozivanaprirodniargument?29Ili:moželiuopćebititakvepostmodernističke»politikerazlike«?30Može li se, u tom smislu, uopće govoriti o postmodernističkoj»političkojkorektnosti«?Moželipolitikauopćebitikorektna,naposeuzima-jućiuobzirnjezinuzatrpanostprivatniminteresima?Svesutopitanjakoja,ako se želi ićimimopuke formalizacije i prividnih preinaka u politici, nemoguićiukoraksnjezinomzbiljskompojavom.Potomu,činise,itanavod-na»korektnost«–akosesamonanjojostaje–razotkrivapolitičkune-dje-latnost,pasivnost,alitakođernaglašavajednurealnuslikuposvepovršnogamišljenjapolitičkogkojenegirazbiljskeemancipatorskepotencijaleDrugih.Utomsmislufeminističkateorijakritiziraidejuracionalizma,imajućiuvidubezrezervnupretpostavkunjegovihuniverzalnihnačela,štojeufokusuikadjeposrijediHabermasovorazumijevanjeuniverzalnogaracionalnogsubjektademokracije.Postmodernističkotendiranje»mnoštvu«iesencijalističkoshvaćanjeljudskeprirodedvasugotovonosećatematskaokviraunutarkojihsepozicionirasta-novita zapadnjačka feministička teorija.Rasprave tihdviju strujanije lakozanijekati,posebicezato što je teorija20. stoljećabitnousmjerenanapro-gresivnopropitivanjedominantne forme racionalnihpremisamišljenjakaoonihkarakterističnihzaprosvjetiteljstvoinjegovdeklarativniemancipatorski



potencijal.Opet,bilobinesmotrenorećidakritikauniverzalizma,humaniz-mairacionalizmaposvelimitiranoslijedi izpostmodernističkeperspektiveilipoststrukturalizma jer seonapojavljujedoista iz različitih teorijskih fo-kusa;Heidegger ipost-hajdegerijanska filozofskahermeneutikaGadamera,Wittgensteinifilozofijajezikainspirirananjegovimradom,psihoanalizaila-kanovskočitanjeFreuda,američkipragmatizam–svesutomišljenjakojado-lazeizrazličitihstranaiizrazličitihtočkigledišta,aopetsvakritizirajuidejuuniverzalneljudskeprirode,univerzalnogakanonaracionalnogmišljenjakojiuvjetujespoznajuljudskeprirode,kaoitradicionalnekoncepteistine.31Dru-gimriječima,valjasekorektnoisoprezomodnositipremabrzimsudovimakritikaracionalizmaiuniverzalizma,osobitokadsetikritičkiobratismještajuutzv.postmodernirelativizam.

Kao zaključak

UznavedenekritičketočkeupućeneHabermasovojracionalnojkomunikaciji–(a)i(b)–pojavljujeseiproblem(c)nakoji,uširemsmisluuzevši,femi-nistička teorija sustavno i neprekidnoupozorava.Posrijedi je razumijevanje»javnosti«, javnogasubjekta igranicekojabi imalapodvojitiprivatni svijetživotaodpolitičkoga.32Poredfilozofijsko-rodnekritikeupućenepoimanjuin-timnerazineobiteljskogaživota–prijesvegakonsekvencijakojeotudaslijede,naime,tradicionalnomišljenjedaježeniprirodnoiisključivodanoizvršavatizadatketerazineživota–,popratnoslijedeiprilozimediološkekritikekojisetičupoimanja javne sferekao izvornogapolitičkogamjestaukojemčovjekdjelujekaojavnobiće,tj.političkisubjekt.UhorizontumedijsketeorijeMarkPosterpostavljanekolikozanimljivihpitanjaupravoupućenihHabermasovupoimanjujavnesfere.33Njegovosnovniprigovorupućenjenasljedeće.Akose

27

Usp. Simone de Beauvoir,The Second Sex,Vintage,London1997.

28

Oodnosu»politikeidentiteta«i»politikera-zlike«,njihovimdiferencijamaipitanjujezič-nekorektnostipogledajiStanleyFish,»Bou-tiqueMulticulturalism«,u:StanleyFish, The Trouble with Principle, Harvard UniversityPress,Cambridge–Massachusets–London1999.,str.56–75.

29

Nanajbanalnijojrazinimožemopostavitipi-tanjezaštoseisada–kadapostojivećibrojženapolitičarkiuSaboruRepublikeHrvatske– njih nerijetko diskreditira opisom »onihkojesuuPMS-u«,dasu»zamadrac,anemu-drost«,dasu»lijepodotjeraneizgodne«,da»dobrokuhaju«itd.Onoštoželimovimpri-mjerompodvućijestčinjenicadaseženekadagovore o (ne)sposobnosti ili (ne)uspješnostikolega političara ne pozivaju na »muškuprirodu«,njihovunpr.veličinupenisa,krizusrednjihgodina, finodotjeranu ilizapuštenubraduisl.Dakle,posvesuprotnoonomuštomuškipolitičarinaglašavajuunekimslučaje-vimakaovažnosti kredibiliteta i uspješnostiženapolitičarki.

30

IHoniFernHaberpostavljatakoformuliranopitanje i na njega odgovara negativno; onoštoćeonapokušatiuspostavitinasuprot»pos-tmodernističkoj politici« Lyotarda, Rortyjai Foucaulta jest oppositional politics kojomneke od stavova spomenutih autora dovodiupitanje;autoricadržidaoniukonačnicineuspijavajuusvojimidejamapostmodernistič-kepolitikepluralizma;usp.HoniFernHaber, Beyond Postmodern Politics,Routledge,NewYork–London1994.

31

Usp. Chantal Mouffe, »Feminism, Citizen-ship and Radical Democratic Politics«, u:ChantalMouffe, The Return of the Political,Verso,London–NewYork2005.

32

Otomusamvišepisalausvomčlanku»Ne-dostaci teorije društvenoga ugovora i spolniugovor«,u:AnkicaČakardićetal.(ur.),Kategorički feminizam. Nužnost feminističke teorije i prakse,Centarzaženskestudije,Zagreb2007.,str.130–141.

33

MarkPoster,»Cyberdemocracy:InternetandthePublicSphere«,u:DavidPorter(ur.),Internet Culture,Routledge,NewYork–Lon-don1996.



slažemostvrdnjomdajeinternetsastavnidiodomenepolitičkoga–unajmanjurukubitnoutječenastvaranjenovihdruštvenihfunkcija,zadovoljavauvjetjav-nekomunikacijeipratinaglasakpolitičkogapotencijalajezika–,ondajeuput-nonapustitiHabermasovpojamjavnesfere(Öffentlichkeit)kojajeunjegovojteorijishvaćenakaokoegzistivniprostortjelesnihsubjekatausimetričnimod-nosimakojitežedijalogutemeljenomnakriticiargumenataiiznošenjutvrdnjiovaljanosti.34Takoshvaćenjavniprostor–suprotan»predstavničkojkulturi«kojajesvojstvenafeudalnimdržavama–biojeodvojenodkontroledržaveiokupljaojepojedincekojisutumoglirazmjenjivatisvojaznanjaistavove.Do-prinostomudaojerazvojtiskovinaičitalačkepublike,pogotovostogaštosupojedinci,poreddirektnogasusreta,mogliraspravljatiiputemmedija.Utomseslučaju,tvrdiPoster,fizičkepretpostavkeodnosapolitičkihsubjekataujav-nojsferisustavnopobijajuuprostorimaelektroničkepolitike.Nasnazijesta-novita»dematerijaliziranakomunikacija«koja,akopojedinacunjojparticipi-ra,možeuvjetovati»transformacijusubjektnepozicije«.Pojedincikojidjelujuuelektroničkomjavnomsvijetufizičkisusmješteniuposveprivatneprostore,afenomenkojiovdjevaljauzetiuobzirvišenijeodnosfizičkihsubjekata,većodnospojedincasastanovitomtehnologijom,ulogamaisubjektnimpozicijamakojezauzima,kaoinjihoveventualniemancipatorskipotencijal.Međutim,iakojeovoPosterovomjestokritikejasnoeksplicirano,slučajtimenije dokraja ispitan. Posrijedi su dva problema, tj. redukcijske preobrazbekojevalja imatiuviduakosenovomedijskiželipristupitiprilozimakriticiHabermasovihpretpostavki javnesfere.Prije svega, radi seopreobrazbiukojojodlikajavnepredodžbevišenijeutemeljenaujavnojsferiživota,daklejavnojprostornosti,negounjezinojredukcijinapukejavneimidže,njihovepasivneslikeinjihovumedijskuproizvodnju.Posrijedijeisljedećiredukcij-skiproblem:komunikacijaokojojseradiusuvremenomslučajusvedenajenakulturuuspješnostiikonzumerizmakojadjelatnipotencijalkomunikativ-nogaprocesa,okojemHabermasgovori,koristiisključivousvrhuostvariva-njaodređenihvlastitihciljeva.Upravosutesocijalnetransformacijeuzroko-valedase»svijetživota«kaoelementdruštvastrukturiranjezikomiprenošenkulturnomreprodukcijompočneproblemskishvaćatikadjeposrijedinjegovoshvaćanjekaouzorkadruštvanužnogazapoimanjedruštvenesubjektnostipaonda idruštvenoga identiteta.Kultura,društvo iosobnost–kaostrukturnekomponentesvijetaživota–trebaredefiniratineisključivonovomedijskomkritikom,većekonomsko-političkimkontekstomkojiuzimljeuobzirrazlogepojavejavnepredodžbeuslijedileizjavnihimidža(prijesvegaumedijima)iizostanakfizičkedjelatnejavnosti.Dakako,ondasepostavljaipitanjejesulijavniimidžioblikovani,primjerice,putemmasovnihmedijadoistapolitičkidjelatni?Jesulimedijitekprenosiocistvarnostiilibitnokonstruirajuzbiljui timepostajunovistrukturni instrumentisvijetaživota?Tosusvakakopi-tanjakojavaljaimatiuviduakoseHabermasovojteorijipristupaizočištamedijskekritike,atoupravostogajerjenužnoredefiniratisamapolazištatekritike,uprvomuredurazlogâsustavapotrebakojisuuvjetovalidajavnapri-sutnostbudeostvarenatekmedijskimputem,anedirektno.Utomsmislu,netrebazanemariti–kakoHabermasupućujeukontekstustrukturnihpromjenajavnosti–dajepolitičkojavnomnijenje18.stoljećabiloobilježenoliterar-nomdimenzijom,tj.medijemknjigeitiskovina,a20.stoljećeelektroničkimmedijem.Iakojemedij,naovajilionajnačin,postaosinonimomzajavnost,zaključakkojićeHabermasnaglasititičesekritičkogapotencijalaprisutnogaujavnojsferitiskovnogamedija,zarazlikuodelektroničkogakojijeistisnuojavnusferu,aodpojedinacanačiniopukekonzumentekojinisuzainteresiranizaraspravuidonošenjebilokakvogaracionalnogakonsenzusa.



Činimisedanovomedijskakritikaneispitujepraviproblem–zaštoujed-nomtrenutkupolitičkakulturapostajepasivnomikojisurazlozitolikevoljeižudnjezapotrošnjommasovnihmedijaistvaranjem»profilaslavnih«kojinasposredujuikojimasesimboličkireprezentiramo.Nijestvarutomudasekonstatiratransformacijakomunikacijeujavnojsferi–odtrga,kafića,menzedopojedincausobizakompjutorom.Akozapočnemopitanjemkojeotprilikeevociraproblemsadržaja»djelatne«politikeshvaćenekaoiskorakkojinužnonereproducirazatečenustrukturuporetka–shvaćenouduhuHanneArendt,kako smo to izveli u prvom dijelu rada –, tada ipak bitno ulazimo u pro-blemslučaja,adapritomneostajemonapukimopisimafenomenologijesva-kodnevljaiprikazimapragmatičnihdostignućanovihmedija.Takvorazumi-jevanjeukazujenačinjenicudasesvetičepolitike,međutim,toneznačidasu svi takvi izdvojeni slučajevipolitičkapraksakoja subverzivno iskušavazbiljunapuštajućiautomatizamreprodukcijeiskonstruiranestvarnosti.Valjazapočetakutvrditidvijebitnesudarnečinjenice.Sjednestrane,vidljivojedaiu»Öffentlichkeitkulturi«postojejavniimidžislavnih,alisuipakbilipri-sutnikomunikativnaracionalnostiuopćedruštveno-političkikriticizam,čegauneoliberalnomkapitalizmumanjka.Sdrugestrane,tonampakmožerećipodatakdatemeitezeteorijenovihmedijaidaljeispitujemokritičkiminstru-mentarijemFrankfurtskeškole.Činisedapitanjekojepostavljamovezanouzrazlogepotrebeivoljezakonzumacijommedijskiiskonstruiranesubjekti-vacijeizbiljezahtijevadrugačijeepistemološkogledište.Pretpostavkamožebitidasenaprostoradionovimfenomenimaposveistogaslučajakojegaočitonetrebaispitivatiarheologijski(analizomnaslagakulturnihtvorbiukojimasetražedominantniobrasciracionalnosti),većgenealogijski–uzimajućipo-vijesnesituacijezbiljski,aneesencijalistički.

Literatura

Arendt,Hannah:Vita activa,AugustCesarec,Zagreb1991.

Beauvoir,Simonede:The Second Sex,Vintage,London1997.

Butler, Judith:Bodies that Matter. On the Discursive Limits of ‘Sex’,Routledge,NewYork1993.

Butler,Judith:Excitable Speech. A Politics of the Performative,Routledge,NewYork1997.

Čakardić,Ankica: »Nedostaci teorije društvenoga ugovora i spolni ugovor«, u:AnkicaČakardićetal.(ur.),Kategorički feminizam. Nužnost feminističke teorije i prakse,Centarzaženskestudije,Zagreb2007.

Čakardić,Ankica:»Reprodukcijabiomoći«,Arhe,sv.10(2008),str.77–93.

FernHaber, Honi:Beyond Postmodern Politics,Routledge,NewYork–London1994.

Fish,Stanley:»BoutiqueMulticulturalism«,u:Stanley Fish,The Trouble with Principle,HarvardUniversityPress,Cambridge,MA–London1999.

Foucault,Michel:Nadzor i kazna. Rađanje zatvora,Informator,Zagreb1994.

Foucault,Michel:Znanje i moć,Globus,Zagreb1994.

Foucault,Michel:Riječi i stvari. Arheologija humanističkih znanosti,Goldenmarketing,Zagreb2002.

Foucault,Michel:Madness and Civilization,Routledge,London–NewYork2006.

Foucault,Michel: Security, Territory, Population,http://foucauldian.blogspot.com/;očita-nosastranice10.8.2009.

34

JürgenHabermas,Strukturwandel der Öffentlichkeit. Untersuchungen zu einer Kategorie

der bürgerlichen Gesellschaft, Suhrkamp,Frankfurta.M.2004.



Foucault,Michel:intervjunastranici:http://foucault.info/foucault/interwiev.html;očitanosastranice18.8.2009.

Habermas,Jürgen:»Modernity– AnIncompleteProject«,u:HalFoster(ur.), The AntiAesthetic. Essays on Postmodern Culture,BayPress,Washington1983.

Habermas,Jürgen:»Jedandrugiizlazizfilozofijesubjekta.Komunikativniversussubjektnocentriranium«,u:JürgenHabermas, Filozofski diskurs moderne,Globus,Zagreb1988.

Habermas,Jürgen:»Kritičko-umskoraskrinkavanjehumanističkihznanosti:Foucault«,u:JürgenHabermas,Filozofski diskurs moderne,Globus,Zagreb1988.

Habermas,Jürgen:Strukturwandel der Öffentlichkeit. Untersuchungen zu einer Kategorie der bürgerlichen Gesellschaft,Suhrkamp,FrankfurtamMain2004.

Habermas,Jürgen:The Theory of Communicative Action 1. Reason and the Rationalization of Society,PolityPress,Cambridge2004.

Habermas,Jürgen: The Theory of Communicative Action 1. The Critique of Functionalist Reason,PolityPress,Cambridge2006.

Habermas, Jürgen: »PoliticalCommunication inMedia Society:DoesDemocracyStillEnjoyanEpistemicDimension?TheImpactofNormativeTheoryonEmpiricalResear-ch«, http://www.scienzepolitiche.unimi.it/files/_ITA_/COM/1-Habermas.pdf; očitano sastranice4.1.2010.

Hardt,Michael;Negri,Antonio: Imperij,Arkzin–Multimedijalniinstitut,Zagreb2003.

Lohmann,Johannes:Filozofija i jezikoslovlje,NakladaLjevak,Zagreb2001.

Lyotard,Jean-François:»WhatisPostmodernism?«,u:HalFoster(ur.), The AntiAesthetic. Essays on Postmodern Culture,BayPress,Washington1983.

Lyotard, Jean-François: Postmoderno stanje. Izvještaj o znanju, Ibis-grafika, Zagreb2005.

Mouffe,Chantal:»Feminism,CitizenshipandRadicalDemocraticPolitics«,u:ChantalMouffe, The Return of the Polical,Verso,London–NewYork2005.

Perlman,Fredy:Reprodukcija svakodnevnog života,Štočitaš?,Zagreb2004.

Poster,Mark:»Cyberdemocracy:InternetandthePublicSphere«,u:DavidPorter(ur.),Internet Culture,Routledge,NewYork–London1996.

Ankica Čakardić

Communicative Practice of Everyday LifeLanguage Assumptions of Society and Politics

AbstractAccording to Foucault’s understanding quite specific but the everyday context makes it possible that language, life and work define the essence of modern man, and in consequences in terms of such understood ontology also the “science of man”. Habermas would, however, completely concentrating himself on the communicative potential of language understand the anthropology of everyday life quite different from Foucault’s poststructuralist critique of metaphysics and traditional notions of causality, identity, subject and truth. We would like to open the Foucault/Habermas debate in order to examine the relation between practice of everyday life and language. We claim that the relationship nature of language, epistemology and sociopolitical everyday life is fundamental when it comes to the thesis that in the political sense human exists as a linguistic being. We will try to determine that thesis with few points of Habermas’ rationalization of society and communication for which we offer three critical places: (a) poststructuralist and postmodern, (b) feminist, and (c) perspective of mediology.

Key wordsJürgenHabermas,MichelFoucault,communicativepractice,everydaylife,society,rationality,uni-versalism,critique

Documents

Ankica Čakardić