Anne Rice Vreme Andjela

8/3/2019 Anne Rice Vreme Andjela

1/139

Anne Rice

VRIJEME

ANELA

Angel Time

Songs of the Seraphim 1.

Anne Rice se ve tri desetljea potvruje kao vrsna pripovjedaica te nam ovaj put, nakon"vampirskih" tema, podastire "aneosku", u ovom metafizikom trileru o serafinima iubojicama.

U ivot Tobyja O'Darea, plaenog ubojice, dolazi misteriozan stranac, serafin, koji muprua priliku da sauva ljudske ivote umjesto da ih, kao do sada, unitava. Toby koji je nekosanjario kako e postati sveenik, no zbog spleta okolnosti postaje utjelovljenje opasnosti inasilja, odlui prihvatiti priliku. Serafin ga odvede u 13. stoljee, u engleski gradi, usred

bijesne svjetine koja optuuje idove za ritualna ubojstva djece. Dobivi zadatak spaavanjaidovske obitelji, Toby e iskusiti put opasnosti, odanosti, izdaje, mrnje i ljubavi...

Anne Rice, koja je iroj javnosti poznata najvie kao autorica romana o vampirima ivjeticama, u svojem novom romanu ponovno propituje vlastiti odnos prema povezanostiteologije i paranormalnog. Roman "Vrijeme anela" usredotouje se na unutarnju borbuglavnog junaka koja ukljuuje propitivanje moralnog i potragu za iskupljenjem i spasenjem.

Na roman su utjecali autoriini osobni stavovi o katolicizmu te je "Vrijeme anela" umnogomejaka biblijska alegorija.


2/139

Gledajte da ne prezrete nijednoga od ovih malenih,

jer vam kaem:Aneli njihovi na nebesima gledajuuvijek lice Oca mojega koji je na nebesima.

EVANELJE PO MATEJU18:10VERZIJA KRALJA JAMESA

Isto tako, kaem vam,kod anela je Bojih radostza jednoga grjenika koji se obrati.

EVANELJE PO LUKI 15:10VERZIJA KRALJA JAMESA

Jer anelima svojim zapovjedida te uvaju na svim putima tvojim.

Na rukama e te nositida se ne spotakne o kamen.

PSALAM 91:11-12VERZIJA KRALJA JAMESA


3/139

POGLAVLJE PRVO

Sjene oaja

Z N A M E N J A S U B I L A T U O D P O E T K A . Ponajprije, nisam elio posao uMission Innu. Imao bih volju raditi bilo gdje drugdje u zemlji, ali ne i u Mission Innu. I to u

apartmanu za mladence, ba u toj sobi, mojoj sobi. Ma, pomislio sam, to je loa kob, amoda jo i gora.

Naravno moj ef, nazvan Dobrim ovjekom, nikako nije mogao znati kada mi je odredioovaj zadatak da u Mission Inn odlazim kada ne elim biti Sretni Lisac, kada ne elim bitinjegov plaeni ubojica.

Mission Inn je bio dio malenoga svijeta u kojemu nisam nosio krinku. Tamo sam

jednostavno bio javisok 193 centimetra, kratke plave kose, sivih oijuosoba nalik natolike druge ljude i uope ni po emu posebna. U tom svijetu nisam ak nosio niaparatikako bih promijenio i prikrio svoj glas. Nisam se ak trudio nositi obvezatne sunanenaoale koje su bilo gdje drugdje skrivale moj identitet. Bilo gdje, osim u stanu i susjedstvuu kojem sam ivio.

Tamo sam bio ono to jesam, iako ni ta osoba nije bila nitko doli ovjek koji je nosio svete razliite maske kada je obavljao ono to bi mu u zadatak dao ef, Dobri ovjek.

Tako je i Mission Inn pripadao meni, iako sam tamo bio samo broj, a pripadao mi je i

apartman za mladence pod kupolom nazvan Amistad. I sada mi je nareeno da ga sustavnoobeastim. Ni za koga drugoga osim za sebe. A nikada ne bih uinio nita ime bihnakodio Mission Innu.

esto sam se skrivao u toj divovskoj, koliko konfekcijskoj toliko i matovitoj zgradi uRiversideu u Kaliforniji, na tom ekstravagantnom mjestu koje me moglo progutati, a

protezalo se preko dvaju gradskih blokova. Tamo sam se, dan, dva ili tri, mogao pretvarati

da me ne trae FBI, Interpol ili Dobri ovjek, i na trenutak mogao zaboraviti na sebe isvoju savjest.

Za mene je Europa odavno postala nesigurna zbog poveane razine sigurnosti na svim

nadzornim tokama i zbog toga to su sve agencije za provedbu zakona, koje su sanjale omojem uhienju, odluile proglasiti me krivim za svako nerijeeno ubojstvo u njihov imspisima.

Kad bih se zaelio atmosfere koju sam toliko volio u Sieni ili Assisiju, ili Beu ili Pragui svim onim mjestima koja vie nisam smio posjeivati, odlazio bih u Mission Inn. On ni

priblino nije mogao nadomjestiti sve te gradove, ali mi je osiguravao jedinstveno utoite iiz njega sam se duhovno obnovljen vraao u svoj sterilni svijet.

Nije bio ni jedino mjesto gdje nisam bio bilo tko, ali bio je najbolje mjesto za to i mjesto

kojemu sam se esto vraao.Mission Inn se zapravo nalazio nedaleko od mjesta gdje sam ivio, ako se uope to

moglo tako rei. Tjeran nekim unutarnjim nagonom odlazio sam tamo kad god su mi moglidati moj apartman. Prilino su mi se sviale i ostale sobe, recimo Gostioniarev apartman,


4/139

ali uvijek sam strpljivo ekao na Amistad. A katkad bi me nazvali na jedan od mojihposebnih mobitela kako bi me obavijestili da, ako elim, mogu dobiti apartman nakoritenje.

U Mission Innu znao sam ostati i cijeli tjedan. Ponio bih lutnju i katkad zasvirao. Uvijek

sam nosio i hrpu knjiga koje sam htio proitati, gotovo uvijek povijesnihbile su to knjige

o srednjem vijeku ili mranom dobu, renesansi, starom Rimu... U Amistadu bih satima itaoi osjeao se neobino sigurno.Postojala su i posebna mjesta na koja bih odlazio iz Inna.

esto bih se, nepreruen, odvezao u oblinju Costa Mesu kako bih uo Pacifikusimfoniju. Sviao mi se taj kontrast izmeu obukanih lukova i zahralih zvona Inna igolemoga uda od pleksiglasa koje se zvalo koncertna dvorana Segerstrom, a na ijem seprvom katu nalazila Crvena kavana. Zbog njezinih, meni dragih, visokih valovitih prozora,

inilo se da restoran lebdi u prostoru. I sam sam se tako osjeao dok sam tamo jeo kao dalebdim u prostoru, ali i vremenu, odvojen od svega runoga i zloga... i tako slatko sam.

Ba sam nedavno u toj koncertnoj dvorani sluaoPosveenje proljea Igora Stravinskog.Izvrsna izvedba. Svidjela mi se snana ludost toga djela. Oivjela je uspomenu na dan kadsam ga prvi put uo prije deset godinaupravo one noi kada sam upoznao Dobrog

ovjeka. To me djelo potaknulo na razmiljanje o vlastitu ivotu i o svemu to sedogaalo od toga dana dok sam besciljno lutao svijetom ekajui pozive na mobilni telefon,a oni su uvijek znaili da je netkooznaeni da ga se moram rijeiti.

Nikada dosad nisam dobio u zadatak ubiti enu, ali ne znai da to prije nisam uinio,prije nego to sam postao vazal ili kmet Dobroga ovjeka, ili njegov vitezovisno o tomekako gledate na to. On me nazivao svojim vitezom, a ja sam o tome razmiljao punozlokobnije i u ovih deset godina nije se dogodilo nita to bi me naviknulo na moju ulogu.

esto bih se odvezao iz Mission Inna ak do Misije Svetoga Ivana Kapistranskog,juni je i blie obali, jo jednoga tajnog mjesta gdje me nitko nije poznavao i gdje samkatkad ak i bio sretan.

No, Misija Svetoga Ivana Kapistranskog doista je i bila misija. Mission Inn nije. Mission

Inn je bio odavanje poasti arhitekturi i naslijeu misija. S druge strane, Sveti IvanKapistranski bila je prava stvar.

Tamo bih lutao golemim etvrtastim vrtom i otvorenim klaustrima te odlazio u uskumranu kapelu Serranajstariju posveenu katoliku kapelu u dravi Kaliforniji.

Volio sam tu kapelu. Bila je jedino poznato svetite na cijeloj obali u kojem je veliki

franjevac blaeni Junipero Serra doista slavio misu. Moda ju je slavio i u nekoj drugojkapeli Misije. Zapravo prilino sam siguran da jest. Ali ova je bila jedina za koju su svitvrdili da su se slube obavljale upravo u njoj.

U prolosti sam se znao odvesti na sjever i posjetiti Misiju na Karmelu i razgledavatimalu eliju koju su ondje ponovno uredili i pripisali Juniperu Serri, te meditirati o njezinoj

jednostavnosti; stolac, uzak krevet, kri na zidu to je sve to je bilo potrebno jednomsvecu.

A bio je tu i sveti Juan Bautista, takoer, s refektorijem i muzejom te sve druge takopaljivo obnovljene misije.

Kao djeak neko sam vrijeme htio biti sveenik, tonije dominikanac, ali su sedominikanci i franjevci iz kalifornijskih misija mijeali u mojoj glavi jer su oba reda bilaprosjaka. Jednako sam ih potovao i jo je uvijek postojao dio mene koji je pripadao tom


5/139

davnom snu.

Jo sam itao povijesne knjige o franjevcima i dominikancima. Imao sam i starubiografiju Tome Akvinskoga koju sam uvao jo od kolskih dana. Bi la je ispunjena starimbiljekama. itanje o povijesti uvijek me smirivalo i doputalo mi je da utonem u davnoprohujala doba. Isto je bilo i s misijama. Bile su otoci koji nisu pripadali naem vremenu.

Najee sam posjeivao kapelu Serra i Misiju Svetoga Ivana Kapistranskog. Nisam tamo odlazio da bih se sjeao pobonosti koju sam osjeao kao djeak. To jezauvijek ostalo iza mene. Jednostavno, elio sam oivjeti staze kojima sam prolazio u timranim godinama. Moda sam samo htio hodati po posveenom tlu, kroz mjesta hodoaa isvetosti ba zato to zapravo nisam mogao previe misliti na njih.

Sviao mi se strop s gredama u kapeli Serra i njezini tamno olieni zidovi. Osjeao sammir u tmini koja je tamo vladala uz odsjaj zlatne oltarne pale u dnu kapelice zlatnogokvira iza oltara na kojem su bili kipovi i slike svetaca.

Volio sam crveno svjetlo svetita koje je gorjelo lijevo od svetohranita. Katkad bihkleknuo ba tamo, pred oltarom, na jedno od klecala namijenjenih mladencima.

Naravno, zlatna oltarna pala, ili oltarska pregrada kako je esto nazivaju, nije se tamonalazila u ranim danima franjevaca. Postavljena je poslije, tijekom restauracije, ali meni se

sama kapela inila jako stvarnom. Tamo se nalazio i Presveti sakrament koji je, bez obzirana to u to sam vjerovao, biostvarnost.

Kako da to objasnim?

Uvijek bih dugo kleao u polutami i uvijek bih prije odlaska zapalio svijeu, a da ni samne bih znao za koga ili za to. Moda bih katkad apnuo:Ovo je za tebe Jacobe, i za tebeEmily.Ah, to nije bila molitva. Nisam vjerovao u molitvu vie negoli u samu uspomenu.

udio sam za ritualima i spomenicima te mapama znaenja. udio sam za povijeu u

knjizi i zgradi i boji ... i vjerovao sam u opasnost, i vjerovao sam u ubijanje ljudi kada god igdje god bi mi moj ef naredio, moj ef kojega sam u dubini due zvao jednostavno Dobrimovjekom.

Posljednji put kada sam bio u Misiji a to je bilo prije jedva mjesec dana neobinodugo sam se etao velikim vrtom.

Nikada nisam vidio toliko vrsta cvijea na jednome mjestu. Bilo je tu prekrasnooblikovanih modernih rua, ali i starijih vrsta koje su cvale poput kamelija, cvjetnih

penjaica, slaka, lantana i najveih grmova plumbaga koje sam ikada vidio. Bilo je isuncokreta, stabala narani, ali i tratinica i ovjek se mogao proetati kroz srce te divote po

jednoj od mnogobrojnih irokih i ugodnih tek ureenih staza.Polagano bih se etao kroz klaustre oko vrta. Volio sam te prastare neravne kamenepodove. Skriven ispod lukova uivao bih u pogledu na svijet. Zaobljeni lukovi uvijek su meispunjavali mirom. Oni su bili dio identiteta Misije, ali i Mission Inna.

U Kapistranu me posebice oduevljavalo to to se tlocrt Misije temeljio na prastaromsamostanskom predloku koji se mogao nai u takvim graevinama diljem svijeta, ali i toto je Toma Akvinski, svetaki heroj mojih djeakih dana, vjerojatno proveo mnoge satetumarajui jednim takvim vrtom s lukovima i ureenim stazama, te neizbjenim cvijeem.

Redovnici su oduvijek tako planirali svoje samostane, kao da su samo opeke i buka naodreeni nain mogle biti brana od zala svijeta, te zauvijek uvati njihovu sigurnost isigurnost knjiga koje su pisali.

Dugo sam stajao u masivnoj lai velike ruevne crkve u Kapistranu.


6/139

Crkvu je 1812. unitio potres i sve to je ostalo bilo je visoko, otvoreno, zastraujueveliko svetite bez krova i praznih nia. Zurio bih u komade uokolo razbacane opeke icementa, kao da za mene imaju nekakvo znaenje, neko posebno znaenje kao glazba

Posveenja proljea,neto to je imalo veze s mojom nesretnom olupinom od ivota.Bio sam ovjek uzdrman potresom, paraliziran neskladom. Toliko sam znao o sebi. Iako

sam se trudio da to ne inim, o tome sam neprestance razmiljao. Pokuavao sam prihvatitiono to se inilo mojom sudbinom. Ali ako ne vjerujete u sudbinu onda to ba i nijejednostavno.

Kada sam posljednji put bio tamo, razgovarao sam s Bogom u kapeli Serra i rekao mu da

ga mrzim toliko da ne postoji. Rekao sam mu koliko je zlobna ta iluzija ... njegovo

postojanje, i kako nije u redu initi takvo to smrtnicima, a posebice djeci te kako ga zbogtoga prezirem.

Znam, znam da to nema smisla. inio sam mnoge stvari koje nisu imale smisla. Bitiplaeni ubojica i nita vie od toga, sigurno nema smisla. I valjda sam zato sve eeobilazio ista mjesta, slobodan jer sam bio bez svojih mnogobrojnih krinki.

Znao sam da sam itao povijesne knjige kao da sam vjerovao da je Bog u prolostidjelovao vie nego jedanput kako bi nas spasio od nas samih. Ali u to uope nisamvjerovao, pa je moj um bio prepun nasuminih injenica o prolim vremenima i mnogimslavnim osobama.

Zato bi ubojica radio takvo to?ovjek ne moe biti ubojica u svakom trenutku. Neto dobrote tu i tamo ipak izbije na

povrinu, neka glad za normalnou, bez obzira na to to je ovjek uinio. I tako sam imao svoje povijesne knjige i posjete tim malobrojnim mjestima koja su me

odvodila u razdoblja o kojima sam itao s takvim tupim entuzijazmom, ispunjavajui um

pripovijestima kako ne bih ostao prazan i zaokupljen sam sa sobom.Imao sam potrebu priprijetiti Bogu akom prosvjedujui zbog toga besmisla. Zbog te

sam se geste dobro osjeao. On nije stvarno postojao, no za mene je bio prisutan u trenutkukada sam na njemu iskaljivao svoj gnjev. Volio sam te trenutke suoavanja s iluzijama,trenutke koji su mi nekad toliko znaili, a sada su u meni izazivali samo bijes.

Moda, ako je odgojen kao katolik, ovjek cijeli ivot potuje rituale. ovjek ivi ukazalitu uma zato to iz njega ne nalazi izlaz. Cijeli ivot provede u vrstom stisku niza oddvije tisue godina samo zato to je odrastao sa svijeu o pripadnosti tom nizu.

Veina Amerikanaca misli da je svijet nastao onoga dana kada su se oni rodili, ali za

katolike to see u prolost sve do Betlehema i jo dalje, a isto tako i za idove, pa se i oninajsvjetovniji meu njima sjeaju Izlaska i obeanja Abrahamu prije toga. Nikada nisampogledao u zvijezde na nonom nebu ili pijesak na plai, a da pritom nisam pomislio naBoja obeanja Abrahamu o njegovu potomstvu i, bez obzira na tou to sam ja vjerovao ilinisam vjerovao, Abraham je bio otac plemena kojemu sam jo pripadao, iako ne vlastitomzaslugom ili krivnjom.

Umnoit u tvoje potomstvo poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj.I tako nastavljamo s glumom u kazalitu naega uma ak i kada vie ne vjerujemo u

publiku ili u redatelja predstave.

Nasmijao bih se mislei o tome dok sam meditirao u kapeli Serra, nasmijao bih se glasno

poput kakva luaka dok sam tamo kleao, mrmljajui u slatkoj i ugodnoj tmini teodmahujui glavom.


7/139

Tijekom posljednjeg posjeta razbjesnilo me to to je prolo deset godina otkako radim zaDobrog ovjeka.

Dobri ovjek sjetio se te obljetnice te mi je dao poprilian iznos koji je ve bio prebaenna bankovni raun u vicarskoj na koji sam najee primao novac.

A veer prije toga rekao mi je u telefonskom razgovoru: Kada bih znao bilo to o tebi,

Lie, darovao bih ti neto vie od hladnog i bezosjeajnog novca. Jedino to znam jest davoli svirati lutnju i da si je kao dijete neprestance svirao. To su mi rekli, to o tvojemsviranju. A da nisi toliko volio lutnju, vjerojatno se nikada ne bismo sreli. Shvaa li otkadate ve nisam vidio? A uvijek se nadam da e navratiti i donijeti svoju dragocjenu lutnju.Kada to uini, natjerat u te da svirasamo za mene, Lie. Dovraga, Lie, pa ja niti neznam gdje zapravo ivi.

II.

I ba je to neprestance spominjaoda ne zna gdje ivim, a mislim da se duboko u duibojao da mu ne vjerujem i da je posao koji sam za njega obavljao postupno unitio ono t osam osjeao prema njemu.

Nisam mu vjerovao, ali sam ga volio. Volio sam jedino njega. Ali nisam htio da itko zna

gdje ivim.Ni jedno mjesto na kojemu sam ivio nije mi bilo dom i esto sam se selio. Ostavljao

sam stvari i ne osvrnuvi se i sa sobom odnosio samo lutnju i sve knjige. I neto odjee. Udoba mobilnih telefona i interneta bilo je lako zamesti svaki trag. U savrenoj elektronikojtiini lako nas je mogao pronai poznati glas.

ujte, dostupan sam u bilo koje doba dana ili noi , podsjeao sam ga i nastavio: inije vano gdje ivim. Ako meni to nije vano, zato bi vama bilo? I moda vam jednog

dana poaljem snimku na kojoj sviram lutnju. Iznenadit u vas. U tome sam jo uvijekdobar.

Nasmijao se. Njemu je to bilo u redu, dok god sam se javljao na telefon.

Jesam li vas ikada iznevjerio?, upitao bih ga.Ne, a neu ni ja tebeodgovorio bi i dodao:Ali htio bih te ee viati. Zapravo, pa

ti bi u ovom trenutku mogao biti u Parizu ili Amsterdamu.

Ali nisam, odgovorio bih. ,,I sami to znate. Nadzorne toke su preopasne. Nisam semaknuo iz SAD-a od 11. rujna. Blie sam nego to mislite i uskoro u vas posjetiti, ali neoekujte me odmah. Moda u vas pozvati na veeru. Sjest emo u restoran kao ljudi. Ovih

mi dana nije do sastanaka. Htio bih biti malo sam.Godinjica je prola bez zadatka, pa sam mogao dulje ostati u Mission Innu. Sljedee

jutro odvezao sam se u Misiju Sv. Ivana Kapistrana.

Nije bilo potrebe da mu kaem kako trenutano imam stan na Beverly Hillsu, na tihomemjestu s puno lia, a da bi mi sljedee godine prebivalite mogao biti Palm Springs, tamo u

pustinji. Nije bilo potrebe objanjavati mu da se ni u ovom stanu, a ni u susjedstvu stanakoji je bio tek jedan sat udaljen od Mission Inna, nisam zamarao krinkama.

Prije nikada nisam izlazio bez krinke i ravnoduno sam zapazio tu promjenu u svojemponaanju. Katkad sam se pitao bi li mi u zatvoru dopustili da zadrim sve svoje knjige.

Mission Inn u Riversideu, u Kaliforniji, bio je jedina vrsta okosnica u mojem ivotu.Letio bih s jednog kraja zemlje na drugi samo da bih stigao u Riverside. Vie od svega eliosam biti u Innu.


8/139

Te veeri, Dobri je ovjek nastavio s razgovorom:Prije toliko godina kupio sam tisvaku snimku na kojoj je netko svirao lutnju i najbolje glazbalo koje se moglo nabaviti.

Kupio sam ti sve knjige koje si htio. Dovraga, pa sam sam neke skinuo s ovih polica. Lie,ita li jo uvijek neprestance? I sam zna da bi ti trebalo omoguiti bolje obrazovanje,Lie. Moda bih se za tebe trebao brinuti bolje nego dosad.

efe, nema potrebe da se toliko brinete. Ve sada imam toliko knjiga da ne znam tobih s njima. Dvaput na mjesec odnesem kutiju u neku knjinicu. Sasvim sam zadovoljan.Lie, a to misli o nekom stanu na vrhu zgrade? to je s rijetkim knjigama? Mora

postojati jo neto osim novca to ti mogu osigurati. Stan na vrhu zgrade bio bi dobar,siguran. to si vie to si sigurniji.

Siguran, tamo gore? upitao bih. Zapravo moj se stan na Beverly Hillsu nalazio navrhu zgrade, no imala je samo pet katova.efe, do takvih se stanova obino dolazi na dvanaina, rekao sam i nastavio: ,,i ne svia mi se biti bez odstupnice. Ne hvala.

Osjeao sam se posve sigurnim u stanu na Beverly Hillsu. Svaki pedalj zida bio jeprekriven knjigama o svim razdobljima koja suprethodila dvadesetom stoljeu.

Ve sam dulje znao zato toliko volim povijest. Iz pera povjesniara zvuala je takosustavno, usmjereno i tako cjelovito. Uzeli bi cijelo stoljee i dali mu znaenje, osobnost,sudbinua to je, naravno, bila la.

U mojoj samoi smirivalo me itanje takve vrste tiva i razmiljanje o 14. stoljeu kao o davnom zrcalu, da parafraziram slavni naslov, te uvjerenost da moemo uiti iz razdobljakoja kao da su svojom sjajnom neprekinutou postojala samo za nas.

Volio sam itati u svojem stanu. Volio sam itati u Mission Innu.Svoj sam stan volio zbog nekoliko razloga. Tamo se nisam morao preruavati i mogao

sam se mirno etati ugodnim, tihim susjedstvom te navratiti u hotel Four Seasons na

doruak ili ruak.Katkad bih ondje uzeo sobu samo da se naem na posve drugaijem mjestu. I tamo sam

ve imao omiljeni apartman s dugim granitnim stolom za objedovanje i velikim crnimklavirom. U tom sam apartmanu svirao klavir i povremeno zapjevao, tek trakom glasakojim sam se neko diio.

Prije mnogo godina vjerovao sam da u se cijeli ivot baviti pjevanjem. Zbog glazbe samse odrekao namjere da postanem dominikanski redovnikzbog toga i odrastanja, baremmislim, ali i toga to sam htiobiti s djevojkama i postati svjetovni ovjek. Upravo jeglazba najvie opustoila moju duu dvanaestogodinjaka, glazba i oaravajui arm lutnje.

ini mi se da sam mislio da sam bolji od djeaka koji su pokuavali okupiti bend u garaisve dok sam svirao taj predivni instrument.No, svemu je tomu doao kraj jo prije deset godinalutnja je sada bila tek podsjetnik

na prolostdola je i godinjica, a Dobri ovjek jo nije znao moju tonu adresu.to bih ti mogao darovati? bio je uporan. Zna, prije neki dan navratio sam u

knjiaru s rijetkimknjigama, zapravo sasvim sluajno. Tumarao sam Manhattanom. Znave mene i tumaranje uokolo. I ugledao sam tu prekrasnu staru srednjovjekovnu knjigu.

efe, odgovor jenita, rekao sam i spustio slualicu.Sljedei dan, nakon toga telefonskog razgovora, o tome sam raspravljao s nepostojeim

Bogom u kapeli Serra, uz slabo crveno svjetlo koje je dopiralo iz svetita, i objasnio mukakvo sam udovite, vojnik bez rata, precizni snajperist- strijelac bez razloga za borbu,pjeva koji zapravo nikada nije pjevao. Kao da ga je to zanimalo.


9/139

Zatim sam zapalio svijeunitaviluu koje se pretvorio moj ivot.To je svijea... zamene, mislim da sam tako neto rekao. U tom sam trenutku shvatio da ve neko vrijemegovorim prilino glasno jer su me ljudi poelipogledavati. I to me iznenadilo zato to su meinae rijetko zapaali.

Moje su krinke obino bile bezline i blijede.

Temeljile su se na sustavnosti koju nitko nikada nije uoio. Zalizana crna kosa, veliketamne naoale, ilterica, kona pilotska jakna, uobiajeno epanje, ali nikada na istu nogu.Ljudi me obino nisu zapaali. Prije nego to bih otiao bez krinke, na recepciji Mission

Inna iskuao bih ih tri ili etiri, i tri ili etiri imena koja bi mi odgovarala. Nikada nije biloproblema. Kada je uetao Sretni Lisac glavom i bradom pod imenom Tommy Crane, nitkose nije niti osvrnuo. Bio sam veoma dobar u preruavanju. Za agente koji su me lovili biosam modus operandi, a ne osoba s licem.

Posljednji sam put iz kapele Serra izaao bijesan, zbunjen i ojaen, a utjehu sam naao u posjetu slikovitom gradiu San Juanu Capistranu, gdje sam prije zatvaranja u misijskojtrgovini kupio kipi Djevice.

Nije se radilo o obinom kipiu. Bila je to figura koja je u naruju drala malog Isusa inije bila izraena od gipsa, nego od gipsanog platna. inila se odjevenom i mekanom,

premda to nije bila. Bila je odjevena i vrsta. I bila je slatka. Figura malog Isusa imala jestila s malom glavicom nakrivljenom u jednu stranu, a Djevica je imala tek uplakano lice i

dvije ruke koje su izranjale iz elegantne bijelo-zlatne haljine. Ubacio sam kutiju u auto i

zaboravio na nju.

Svaki put kada sam iao u Capistrano, a ni ovaj posljednji posjet nije bio nikakvaiznimka, posluao bih misu u novoj bazilici, velebnom oivotvorenju velike crkve unitene1812. Velika bi me bazilika uvijek ponovno impresionirala. Smirivala me. Bila je golema,

skupa, romanika, i poput svih romanikih crkava, ispunjena svjetlom. Posvuda zaobljenilukovi i predivno oslikani zidovi.

Iza oltara bila je jo jedna zlatna oltarska pregrada prema kojoj se ona u kapeli Serrainila malenom. I ova je, kao i ona druga, bila prastara i dopremljena iz domovine, aprekrivala je cijeli stranji zid svetita gotovo do vrha. Svaki bi me put zaprepastila svojimzasljepljujuim zlatom. Nitko to nije znao, ali povremeno sam slao novac toj crkvi, premdari jetko pod istim imenom. Kupovao bih potanske novane uputnice te izmiljao aljivaimena za poiljatelja. U svakom sluaju, novac je stizao na odredite.

U pregradi su svoje odgovarajue nie imala etvorica svetacaSv. Josip s neizbjenim

ljiljanom, veliki Sv. Franjo Asiki, Blaeni Junipero Serra koji je u desnoj ruci drao malimodel misije, te pridolica, barem za mene, indijanska svetica Blaena Kateri Tekakwitha.Dok sam sluao slubu najvie me zaokupljao srednji dio pregrade. Tamo se nalazio

sjajni raspeti Krist s krvavim rukama i stopalima, a iznad njega bradati lik Boga Oca ispod

zlatnih zraka koje su dolazile od bijele golubice. Bilo je to Sveto Trojstvo, premda ga

protestanti moda i ne bi prepoznali, s trima doslovce prikazanim likovima.Kada se sjetite da je Isus postao ovjekom da nas spasi, tada likovi Boga Oca i Svetoga

Duha u liku golubice mogu zbunjivati i biti dirljivi. Sin Boji, zapravo, ima tijelo.Kakvo god bilo tumaenje, o tome sam razmiljao i u tome uivao. Nije me bilo briga je

li bilo doslovce ili sofisticirano, mistino ili svakodnevno. Bilo je prekrasno, sjajno, inalazio sam utjehu gledajui ga, ak i kada sam se pjenio od mrnje. Utjehu sam nalaz io umolitvi ljudi oko sebe, u injenici da sam na svetom mjestu kamo se dolazi da bismo bili


10/139

blie svetome. Ne znam. Zaboravio sam na sve samooptube i pogledao u ono to senalazilo preda mnom, ba kao to sam inio kada sam obavljao svoj posao odluan o duzetineiji ivot.

Kada bih s klupe pogledao u raspelo, inilo mi se da sam naletio na prijatelja na kojegasam ljut te sam mu rekao:Eto, opet ti, a jo sam bijesan na tebe.

Ispod slike umirueg Gospodina nalazila se njegova blaena majka, u liku Majke Bojeod Guadalupe kojoj sam se uvijek divio.Kada sam posljednji put bio tu, satima sam zurio u zlatni zid.

To nije bila vjera. Bila je to umjetnost. Umjetnost zaboravljene vjere, umjetnost

zanijekane vjere. To je bilo obilje, pretjerano i nekako smirujue, ak i dok bih ponavljao:Ne vjerujem u tebe i nikada ti neu oprostiti to nisi stvaran.

Posljednji put sam nakon mise izvadio krunicu koju sam nosio jo od djetinjstva iizmolio je, ali nisam razmiljao o otajstvima jer mi nisu nita znaila. Jednostavno sam seizgubio u monotonom ponavljanju: Zdravo Marijo, milosti puna ba ne vjerujem da

postoji. Sada i u asu smrti nae amen. Pa dovraga i s njima jesi li uope ikada tu?Siguran sam da nisam jedini ubojica na ovom planetu koji odlazi na misu. Bio sam meu

nekolicinom koja je sluala, mrmljala odgovore i katkad ak pjevala himne. Katkad bihprimio i sveta priest, ogrezao u grijeh, prkosan. Nakon toga bih kleao pognute glave imislio: Ovo mora da je Pakao. Ovo mora da je Pakao. I Pakao e biti gori od ovoga.

Uvijek je bilo vanijih i manje vanih kriminalaca koji su odlazili na misu sa svojimobiteljima i predsjedali podjelom sakramenata. Ne moram niti spominjati film o talijanskom

mafijau koji ne eli propustiti prvu priest svoje keri. Ne ele li to svi?Nisam imao obitelj. Nisam imao nikoga. Odlazio sam na misu radi sebe, zato to sam bio

nitko. Tako je pisalo u mojim dosjeima u Interpolu i FBI-u: on je nitko. Nitko nije znao

kako izgledam, ili odakle dolazim, ili gdje u se sljedei put pojaviti. Nisu znali niti da jemoj poslodavac jedna jedina osoba.

Kao to sam ve rekao, za njih sam bio tekmodus operandi koji su s godinamausavrili, popisujui nejasne maske koje su se loe vidjele na nadzornim kamerama, anikada otro i precizno. Ubojstva su opisivali na nain koji je otkrivao dosta iskrivljenotumaenje onoga to se zbilja dogodilo. Katkad bi gotovo pogodili. Bio sam nitko mrtvackoji se kretao uokolo u ivom tijelu.

A radio sam za jednog ovjeka, svojeg efa, onoga kojega sam, u dubini due, nazivaoDobrim ovjekom. Jednostavno mi nikada nije palo na pamet raditi za nekoga drugoga.

Nitko drugi me nije mogao potraiti zbog zadatka i nitko drugi nikada i nee. Dobri ovjekmogao je biti bradati Bog s pregrade, a ja njegov umirui sin. Duh Sveti bio je duh koji nasje povezivao jer bili smo povezani, u to nikada nisam sumnjao, i nikada nisam razmiljaodalje od njegovih naredbi.

To je svetogre. Pa to onda?A kako sam znao sve to o policijskim i agencijskim dosjeima? Moj predragi ef oduvijek

je imao svoje veze i zajedno bismo se na telefonu smijali informacijama koje su do njega

dolazile.

Znao je kako izgledam. One noi kada smo se upoznali, prije nekih deset godina, nisambio preruen. No, sada ga je uznemiravalo to to me godinama nije vidio.

Ali uvijek sam bio tamo kada bi nazvao, a kad god bih odbacio mobitel, obavijestio bih

ga o novim brojevima. Na poetku mi je pomagao u vezi s lanim ispravama, putovnicama,


11/139

vozakim dozvolama i slinim stvarima, a sada ve dugo znam kako mogu sam nabaviti sveto trebam te kako zbuniti one od kojih sam nabavljao.

Dobri ovjek nije sumnjao u moju odanost. Javljao sam mu se svaki tjedan, zvao me onili ne. Katkad bih na trenutak ostao bez daha kad bih mu zauo glas, samo zato to je jo biotamo i to mi ga sudbina nije oduzela. Naposljetku, ako je jedan ovjek cijeli tvoj ivot, tvoj

poziv, tvoja potraga, pa, tada e se bojati da ga ne izgubi.Lie, elim sjesti s tobom, katkad bi rekao. Zna, kao to smo obiavah prvihnekoliko godina. elim znati odakle dolazi.Njeno bih se nasmijao.

efe, volim zvuk vaega glasa, odgovorio bih.Lie, zapitao me jednom zgodom,zna li ti sam odakle dolazi?Na to sam se nasmijao, ali ne njemu, nego svemu.

Znate, efe, rekao sam vie nego jedanput, imam i ja pitanja koja bih vam htiopostaviti kao, primjerice, tko ste vi zapravo i za koga radite. Ali nita ne pitam, zar ne?

Odgovori bi te iznenadili, rekao je i nastavio: Ve sam ti jedanput rekao, mali, daradim za dobre momke.I na tome je i ostalo.

Dobri momci. Dobra banda ili dobra organizacija? I kako sam trebao znati za koga? A

bilo je vano, jer sam izvravao tono ono to bi zahtijevao, dakle kako sam mogao bitidobar?

Ali mogao sam sanjariti, povremeno, da se on nalazi na strani dobra, kako ima odobrenje

vlade, kako je sve raistio, to je mene inilo dijelom pjeatva i dobrim dekom. Zato samga i zvao Dobri ovjek i govorio sam sebi: Pa, moda zbilja radi za FBI, ili moda za

Interpol. Moda sve to to inimo neto znai. Ali da budem iskren, nisam vjerovao u to.Ubi jao sam. I od toga ivio. inio sam to kako bih mogao nastaviti ivjeti. Ubijao samljude. Ubijao sam ih bez upozorenja i bez objanjenja. Dobri ovjek moda se i ubrajao

meu dobre momke, ali ne i ja.efe, vi me se ne bojite, zar ne? jednom sam ga zgodom upitao i nastavio: Ne

bojite se da sam malo lud i da u vas jednog dana napustiti ili se okrenuti protiv vas? Jermene se, efe, ne trebate bojati. Ja sam posljednja osoba na svijetu koja bi vam uinila bil oto naao.

Sinko, ne bojim se, odgovorio je i dodao:Ali zabrinut sam za tebe. Brinem se jer sibio jo dijete kada sam te uzeo k sebi. Brinem se... kako e preivjeti no. Ti si najboljikojeg imam i katkad je i odvie lako nazvati te jer si uvijekna raspolaganju i nikada nema

problema, a ja ne moram previe objanjavati.

efe, vi volite govoriti. To je jedna od vaih odlika. Ja nisam takav. Ah rei u vamneto. Nije mi lako. Uzbudljivo svakako jest, ali lako nije. A katkad mi jednostavnooduzima dah.

Ne sjeam se to je odgovorio na tu malu ispovijed, samo da je dugo govorio,objanjavajui, meu ostalim, kako je povremeno provjeravao sve ostale koji su radili zanjega. Njih je viao, poznavao, posjeivao...

efe, sa mnom se to nee dogoditi,pokuao sam ga razuvjeriti.Ono to uje ono jeto e dobiti.

A sada me ekao zadatak u Mission Innu.Sinonji poziv probudio me iz sna u mojem stanu na Beverly Hillsu. I nije mi se nimalo

svidio.


12/139

POGLAVLJE DRUGO

O ljubavi i vjernosti

K A O T O S A M V E R E K A O , N A M J E S T U H O T E L A U Riversideu pod imenom

Mission Inn, nikada se nije nalazila misija.

Taj je hotel bio san jednog ovjeka, golema graevina ispunjena dvoritima, sjenicamaskrivenima u zelenilu, klaustrima u stilu misija, s kapelicom za vjenanja i mnotvom zgodnihgotikih elemenata, ukljuujui i teka drvena vrata nadsvoena lukovima te kipove Sv. Franje u

niama, pa ak i zvonike i najstarije zvono kranskoga svijeta. Hotel je bio mjeavina elemenatakoji su upuivali na svijet misija s jednog kraja Kalifornije na drugi. Sluilo im je na ast zato tosu ljudi esto mislili kako je hotel velianstveniji i ljepi od samih ruevnih misija. Mission Inn

je bio nepogreivo iv, topao i gostoljubiv te je uvijek odzvanjao vedrim glasovima, veseljem ismijehom.

Vjerujem da je graevina od poetka bila labirint koji se razvio u rukama novih vlasnika takoda je sada imao sve pogodnosti vrhunskog hotela.

Tamo se ovjeku bilo lako izgubiti u etnji po terasama, slijedei mnogobrojne stube, lutajuikroz unutarnja dvorita, ili jednostavno dok bi pokuavao pronai svoju sobu.

Ljudi su gradili takve nevjerojatne nastambe jer su ih vodile vizije, ljubav prema ljepoti, nadei snovi.

Bezbrojne su bile rane veeri kada je Mission Inn vrvio sretnim ljudima, mladenkama koje sufotografirali na nekom od balkona, obiteljima koje su veselo tumarale uokolo dok su se u

restoranima odravale ivahne zabave na kojima se svirao klavir, na kojima se pjevalo... Katkad bi se u glazbenoj sobi odravao kakav koncert. U hotelu se pouzdano moglo raunati napraznino raspoloenje koje bi me tamo uvijek obuzelo i na trenutak mi donijelo smirenje.

Volio sam ljepotu koja je pokretala vlasnike toga mjesta i volio sam njegovu pretjeranost te

sam dijelio tu ljubav prema viziji ostvarenoj gotovo do boanskih krajnosti.Ja nisam imao ni planova, ni snova. Bio sam tek glasonoa, utjelovljenje svrheotii i uini

to,a ni po emu ovjek.ovjek bez doma, ovjek bez imena, ovjek bez snova uvijek se ponovno vraao u Mission

Inn.

Moglo bi se rei da sam volio njegov rokoko i besmislenost. Ne samo da je odavao poastsvim kalifornijskim misijama, nego je djelomice utjecao i na arhitekturu grada. U ulicama koje

su ga okruivale na svjetiljke su bila objeena zvona. Neke javne zgrade bile su izgra ene uistom, misijskom, stilu. Sviala mi se ta namjerno stvorena neprekidnost. Sve je biloizmiljotina, ba poput mene. Bila je to mjeavina, na isti nain na koji sam to bio i ja podsluajnim imenom Sretni Lisac.

Uvijek sam se dobro osjeao dok bih prolazio kroz nad- svoeni ulaz koji su nazivali


13/139

campanario (zid pod zvonikom), zbog mnogobrojnih zvona koja su ga ureavala. Volio samdivovske paprati i visoke palme, njihova tanka debla omotana treperavim svjetlima. Volio sam

cvjetne gredice svijetlih petunija uz prednju etnicu. Na svakom od hodoaa provodio sam dosta vremena u javnim prostorijama. esto sam

odlazio u veliko mrano predvorje kako bih pogledao bijeli mramorni kip rimskog djeaka kojivadi trn iz stopala. Smirivala me sjenovita unutranjost. Volio sam smijeh i vedrinu obitelji.

Smjestio bih se u jedan od onih velikih udobnih stolaca, udisao prainu i promatrao ljude.Sviala mi se dobrohotnost koju je to mjesto obino izazivalo kod ljudi.Uvijek sam ruao u hotelskom restoranu. Trg je bio prekrasan, s viekatnim zidovima s

okruglim prozorima te zaobljenim balkonima, i otvorio bih New York Times i jeo u sjeni

nekoliko crvenih suncobrana.

Unutranjost restorana nije bila nita manje uzbudljiva donji dio zidova bio je obloensvijetloplavimploicama nad kojima su se nadvijali be lukovi umjetniki oslikani istovjetnimgranama loze. Izrezbareni stop bio je oslikan kao plavo nebo s oblacima, pa ak i siunim

pticama. Zaobljena unutarnja vrata bila su obloena zrcalima, a slina vrata koja su vodila na trgu unutranjost su donosila sunce. Ugodan amor gostiju podsjeao je na ubor vode u fontani.Lijepo.

Lutao sam mranim hodnicima i razliitim dijelovima oku ugodnoga, ali pranjavog tepiha.Zastao sam u atriju, pred kapelom Sv. Franje i promotrio golem ureeni okvir vrata, remek-

djelo izliveno od betona u stilu Churriguera. Bilo bi mi toplo oko srca dok sam promatrao

neizbjeno izdane i naizgled vjeite pripreme za vjenanje, s jelima na gozbi koja su se posluivala na stolovima ureenim stolnjacima i u ulatenom srebrnom posudu, dok su ljudinestrpljivo milili uokolo.

Otiao sam na najviu terasu i oslonjen na zelenu eljeznu ogradu, gledao dolje na trg ispredrestorana i na veliki nirnberki sat preko puta. esto sam ekao da odzvoni, kao to je i inio

svakih petnaest minuta. Htio sam vidjeti izlazak velikih figura iz nie ispod sata.Ima neega monog u satovima. Kada god ubijem neku osobu, zaustavim joj sat. Satovi samo

mjere vrijeme koje nam je na raspolaganju da uinimo neto sa sobom, da otkrijemo u namaneto to nismo znali da postoji.

esto sam, dok sam ubijao ljude, pomiljao na Duha izHamleta. Na pamet bi mi pala njegovatragina tualjka vlastitu sinu:

U cvijetu svojih grijeha istrgnut... bez obrauna na strani poslat sud, sa svima svojimgrijesima na glavi.

O tome sam razmiljao svaki put kada bi me zaokupila pitanja ivota ili smrti, ili satovi. U

Mission Innu nije bilo niega to nisam volio, pa ak ni glazbene sobe ili kineske sobe ilinajmanjeg kutka ili pukotine.Moda mije bio toliko drag jer je, bez obzira na sva svoja zvona i satove, zapravo bio

bezvremenski i tako vjeto sastavljen od stvari iz razliitih razdoblja da je mogao obinu osobudovesti do ludila.

to se tie apartmana Amistad, apartmana za mladence, odabrao sam ga zbog stropa uobliku kupole na kojem je bio naslikan sivkasti krajolik i golubice kako se kroz maglu uspinju u

nebo, a na vrhu se nalazila osmerokutna kupola s prozorima od obojenog stakla. I u toj sam sobi

naao zaobljene lukoveizmeu blagovaonice i spavae sobe te u obliku tekih dvokrilnih vratakoja su vodila na terasu. I tri visoka prozora uz krevet bila su nadsvoena lukovima.

U spavaoj sobi nalazio se veliki kamin od sivog kamena, hladan i prazan i pocrnio, ali jo


14/139

uvijek prekrasan okvir za zamiljenu vatru. A ja sam imao sjajnu matu. Zato sam i bio takodobar ubojica. Stalno sam smiljao nove naine kako to uiniti i kako se izvui.

Teki zastori prekrivali su tri prozora koja su se protezala preko cijelog zida okruujui velikiantikni krevet s baldahinom iznad uzglavlja. Visoko uzglavlje bilo je od tamnoga izrezbarenog

drva, a u podnoju su se nalazili niski obli stupovi takoer s rezbarijama. Krevet je u meni budiosjeanja na New Orleans, naravno.

New Orleans je neko bio dom, dom djeteta u meni koje je tamo i umrlo. Taj djeak nikadanije upoznao luksuz spavanja u krevetu s baldahinom iznad uzglavlja.

Zbilo se to u jednoj drugoj zemlji,

A osim toga, djevojka je ionako mrtva.

Nisam posjetio New Orleans otkako sam postao Sretni Lisac, i mislio sam da se nikada neutamo vratiti i da tamo nikada neu spavati u jednom od antiknih kreveta s baldahinom.

U New Orleansu bila su zakopana vana tijela, ali ne ona ljudi koje sam otpremio na drugisvijet prema nalogu Dobrog ovjeka.

Za mene su vana tijela bila ona mojih roditelja i mojega malog brata Jacoba i sestrice Emily svi su tamo umrli, a ja zapravo nisam imao pojma gdje bi se njihova tijela doista moglanalaziti.

Sjeam se da se u obitelji govorkalo o komadu zemlje na starom groblju Sv. Josipa, tamo naWashingtonskoj aveniji, u opasnom susjedstvu. Moja je baka bila tamo pokopana. Ali nisam se

mogao sjetiti jesam li ikada bio tamo. Moj otac mora da je leao u grobu u blizini zatvora ukojem je ubijen noem.

Moj je otac bio pokvaren policajac, grozan mu i grozan otac. Ubijen je dva mjeseca nakonto je poeo sluiti doivotnu kaznu. Ne. Nisam znao gdje mogu pronai grob na koji bih poloiocvijee za bilo koga od njih, a i da jesam, svakako ga ne bih poloio na njegov grob.

U redu. Dakle, moete zamisliti kako mi je bilo kada mi je Dobri ovjek rekao daje sljedea

meta u Mission Innu. Najbezonije ubojstvo trebalo je ukaljati moju utjehu, moju razonodu, moj njeno vodeni

delirij, moje utoite... Moda me to samo New Orleans drao u naruju, samo zato to je biostar i kripav i besmislen te namjerno i sluajno slikovit.

Dajte mi njegove sjenice zaklonjene lozom, bezbrojne toskanske posude ispunjene geranijama

boje lavande i stablima narani, njegove dugake trjemove natkrivene crvenim crijepom. Dajte ibeskrajne eljezne ograde s uzorcima kria i zvona. Dajte mi njegove mnogobrojne vodoskoke,kipie anela od sivog kamena koji su se nalazili iznad ulaza u apartmane, pa ak i njegove

prazne nie i udljive zvonike. Dajte mi visoke potporne lukove koji uokviruju tri prozora one

sobe u kutu na posljednjem katu hotela.I dajte mi zvona koja su tamo cijelo vrijeme brujala. Dajte mi pogled na planine u daljini,

katkada prekrivene bljetavim snijegom.I dajte mi ugodan mrani restoran s odrescima i najboljim jelima izvan New Yorka.Pa, moglo se raditi o ubojstvu u Misiji Sv. Ivana Kapis- transkog, to bi bilo jo gore, ali ni to

nije bilo mjesto gdje sam u miru lijegao na poinak.Dobri ovjek je uvijek lijepo razgovarao sa mnom i mislim da sam mu odgo varao na isti

nain.Objasnio je:ovjek je vicarac, bankar, pere novac, povezan je s Rusima, i ne bi vjerovao u

to su sve upleteni... sve mora biti obavljeno u njegovoj hotelskoj sobi.Ta soba bila je... moja soba.


15/139

Zanijemio sam.

Ne pisnuvi, izgovorio sam zakletvu, molitvu:Boe, pomozi mi. Ne tamo.Najjednostavnijim rjenikom, imao sam lo osjeaj, osjeaj da padam.Na pamet mi je pala najgluplja molitva iz mojega starog repertoara, ona koja je u meni budila

najvie bijesa:Anele Boji, uvaru moj,

kojega mi je za uvara dao dobri Bog:danas i uvijek uza me stoj.

Prosvjetljuj me, uvaj i upravljaj.Osjeao sam slabost dok sam sluao Dobrog ovjeka. Snala me sudbina. Nema veze. Taj

osjeaj treba pretvoriti u bol. Treba ga pretvoriti u pritisak, a tada e mi biti dobro.Osim toga, podsjetio sam samoga sebe, jedna od tvojih glavnih prednosti jest to to misli da

e svijet biti bolji bez tebe. Dobra stvar za svaku osobu koju sam tek trebao ubiti.Zbog ega ljudi poput mene nastavljaju ivjeti dan za danom? to je ono Dostojevski rekao o

tome kroz usta Velikoga inkvizitora? Bez vrste ideje o cilju u vlastitu ivotu, ovjek ne pristajenastaviti ga.

Vraga ne pristaje. Ali svi znamo da je Veliki inkvizitor bio zao i da je pogrijeio.Ljudi nastavljaju ak i kada su okolnosti nepodnoljive. Nitko to nije znao bolje od mene.

To mora izgledati kao srani udar, rekao je ef i dodao: Bez poruke, tek sitni odbitak.Dakle, ostavi mobitele i prijenosno raunalo. Sve ostavi kao to si zatekao, osim to ovjek mora

biti mrtav. ena te nikako ne smije vidjeti. Ako ubije i nju gotovo je s tvojom krinkom. A enaje skupa kurva.

Pa to radi s njom u apartmanu za mladence? upitao sam jer apartman Amistad bio jeupravo to, apartman za mladence.

Ona se eli udati.Pokuala je u Vegasu, ali joj nije uspjelo i sada ga pokuava odvui u

kapelicu na tom ludome mjestu kamo ljudi odlaze vjenati se. To je mjesto poznato. Lako e ga pronai, kao i apartman za mladence. Iznad njega nalazi se kupola obloena keramikimploicama. Lako e je uoiti s ulice prije nego to krene u izvidnicu. Zna to treba uiniti.

Zna to treba uiniti!Odnosilo se to na krinku, pristup, izbor otrova koji u mu utrcati i izlazak koji se ne smije

razlikovati od ulaska.

Evo to sam doznao, dodao je ef i nastavio:Mukarac ostaje u apartmanu dok je ena ukupnji. Model ponaanja iz Vegasaona izlazi iz apartmana oko deset nakon to je sat i polvritala na njega. Moda odlazi na ruak. Moda pije, ali na to se ne moemo osloniti. Ui im

ona izae iz sobe. On e imati ukljuena dva raunala, a moda i dva mobitela. Uini to kakotreba. Zapamtisrani udar. Nee biti vano bude li se sva oprema pokvarila.Mogao bih presnimiti podatke s mobitela i s raunala, dodao sam. Bio sam ponosan na svoje

vjetine u tom podruju i na to to bih pokupio svaki komadi opreme koji se mogao dekodirati.To je prije deset godina bila moja posjetnica za Dobrog ovjeka, to, i velika nemilosrdnost.

I sada sam ivio s tim. Netko bi se mogao zakvaiti za to, odgovorio je i dodao: ,,A tada bi shvatili da je bilo

narueno. To ne mogu dopustiti. Lie, pusti to. Uini kao to sam rekao. Radi se o bankaru. Akoovo ne obavi kako treba i on se ukrca u zrakoplov za Zurich, u kripcu smo.

utio sam.Katkad bismo ostavili poruku, a drugi put bismo se uljali kao make u pokrajnjoj ulici i


16/139

ovaj put je trebalo biti tako.

Moda je to na neki nain bio i blagoslov. Namjetenici toga jedinoga mjesta na kojem samnalazio utjehu i gdje mi je bilo drago to nisam pod zemljom, nee brujati o ubojstvu.

Nasmijao se kao i obino:Onda? Nee me nita pitati?Odgovorio sam kao i obino:Ne.Mislio je na injenicu da me nije zanimalo zato ba tu osobu eli maknuti s lica zemlje. Nije

me zanimalo o kome je rije. Nisam elio znati imena. Bilo mi je vano da je ontako elio.No, uvijek je navaljivao s tim pitanjem, a moj je odgovor uvijek bio isti. Rusi, bankari, pranje

novcabio je to zajedniki okvir, ali ne i motiv. Bila je to igra koju smo nas dvojica igrali jo odone noi kada smo se upoznali, ili kada sam mu bio prodan, ili ponuenkako god netko opisaotaj izvanredni razvoj dogaaja.

Bez uvara, bez pomonika, dodao je.Sam je. ak i da ima nekoga, zna kako to rijeiti.Zna to treba uiniti.

Ve razmiljam o tome. Ne brini se.Prekinuo je bez pozdrava.

Mrzio sam tu situaciju. inila se pogrenom. Nemojte se smijati. Ne kaem da sam se dobroosjeao pri ostalim ubojstvima u kojima sam sudjelovao. elim rei da je u ovom sluajupostojala opasnost koja je ugroavala moju ravnoteu, a samim time i eljeni ishod.

to ako se nikada vie neu moi vratiti i mirno spavati pod tom kupolom? Zapravo, prilinosam siguran da e se neto slino dogoditi. Mladi svijetlih oiju koji je katkad donosio lutnjunee se vie pojaviti niti dijeliti napojnice od dvadeset dolara i toplo se smjekati svima.

A sve to zato to je jedan drugi mladi ovjek, dobro preruen, donio ubojstvo u srce cijelogsna.

Na trenutak mi se uinilo budalastim to to sam se usudio boraviti tamo, t iho svirati lutnju podkupolom, leati na krevetu i zuriti u baldahin ili satima promatrati kupolu boje plavog neba.

Naposljetku lutnja je bila poveznica s djeakom koji je nestao iz New Orleansa i to ako nekidobronamjerni roak jo traga za njim? Imao sam dobronamjernih roaka i volio sam ih. Asvirai lutnje su rijetki.

Moda je bilo vrijeme da aktiviram bombu, prije nego to to netko drugi uini.Ne smije biti pogreke. Nikako.Vrijedilo je svirati lutnju u toj sobi, tiho prebirati po njezinim icama isjeati se melodija koje

sam nekada volio.

Koliko je ljudi znalo to je lutnja, ili kako zvui? Moda su ih i vidjeli na renesansnimslikama, ali sigurno nisu znali da ta glazbala i danas postoje. Nije mi bilo stalo.

Toliko sam volio svirati u apartmanu Amistad da me nije bilo briga je li me posluga ula ilividjela. Volio sam to, onako kao to sam volio svirati crni klavir u apartmanu u Four Seasonsuna Beverly Hillsu. Bio sam prilino siguran da u svojem stanu nisam odsvirao ni jednu notu. Neznam tono zato. Zurio bih u lutnju i razmiljao o boinim anelima s lutnjama na lijepooslikanima boinim estitkama. Razmiljao bih o anelima koji su visjeli s grana boinihdrvaca. Anele Boji, uvaru moj...

Jednom zgodom, dovraga, prije neka dva mjeseca u Mission Innu skladao sam melodiju za tu

staru molitvu, tako renesansnu, tako uznemirujuu. A jedino sam ja bio uznemiren. I tako samsada morao smisliti krinku kako bih zavarao ljude koji su me vidjeli toliko puta, ali ef je rekaoda je posao neodgodiv. Zapravo, moda ga djevojka uspije ve sutra nagovoriti na enidbu.Misija je znala tako utjecati na ljude.


17/139

POGLAVLJE TREE

Smrtni grijeh i smrtna tajna

U L O S A N G E L E S U S A M I M A O G A R A U , slinu onoj u New Yorku: etiri oslikanadostavna vozila od kojih je na jednom bila oglaena vodoinstalaterska tvrtka, na drugomecvjear, jedno je bilo obojeno u bijelo s crvenom rotirkom na krovu tako da je nalikovalo na

posebno vozilo hitne pomoi, a posljednje je bilo rabljeno vozilo majstora za sitne popravke shrpom zahralog otpada u stranjem dijelu. Drugi ljudi na ta su vozila obraali pozornost kao i

na slavni nevidljivi avion Wonder Woman1

. Rabljena limuzina privlaila bi previe pozornosti.A uvijek sam vozio mrvicu prebrzo, sa sputenim staklima i rukom izbaenom van, i zapravo menitko nije zapaao. Katkad sam i puio, tek toliko da zaudaram po duhanu.

Ovaj put sam se odluio za cvjearsko vozilo. To je nedvojbeno bio najbolji izbor, posebiceza hotel u kojem su se turisti i gosti slobodno mijeali i slobodno se etali uokolo, ulazei iizlazei kamo su htjeli, a da ih nitko nikada nije upitao kamo su krenuli ili imaju li klju od sobe.

Odlunost je uvijekpalilau hotelima i bolnicama, kao i odmjereno kretanje. Svakako euspjeti i u Mission Innu.

Nitko ne zapaa tamnokosog raupanog mukarca u zelenoj koulji s imenom cvjearnice nadepu, koji nosi umrljanu platnenu vreu na ramenu i skroman buket ljiljana u zemljanom loncuomotanom staniolom. I nitko ga ne zapaa dok ulazi kratko kimnuvi vrataru, ak i da im je palona pamet pogledati u njegovu smjeru. Dodajte tomu vlasulju i naoale s velikim okvirima koje su

potpuno promijenile uobiajen izraz mojeg lica. U ustima sam imao mobilni aparati za zubezbog kojega sam ukao.

Nosio sam vrtlarske rukavice koje su skrivale znatno vanije plastine rukavice. Platnenavrea koju sam nosio na ramenu zaudarala je na tresetinu mahovinu. Drao sam lonac sljiljanima kao da e se svaki as razbiti. epao sam na lijevu nogu i odmahivao glavom upravilnim razmacimadvije stvari koje je bilo tko mogao zapaziti ak i ako ne uoi nita drugo.Ugasio sam cigaretu na cvjetnoj lijehi uz glavnu stazu. Netko bi to mogao zapamtiti.

Za posao sam pripremio dvije price, a bila mi je potrebna samo jedna. Ispod hlaa sam,privezan uz gleanj, imao mali pitolj iako sam se grozio i same ideje o njegovu koritenju, aako je to neto znailou rever utirkane koulje s nazivom tvrtke sakrio sam tanku plastinuotricu, vrstu i dovoljno otru da preree ovjekov vrat ili mu iskopa oba oka.

Plastika je bila oruje koje mi je najvie odgovaralo kada bih se naao u problemima, ali to sedosad nije dogodilo. Grozio sam se krvi. Grozio sam se takve okrutnosti. Prezirao sam okrutnost

u bilo kojem obliku. Sve je moralo biti savreno. U dos jeima su me nazivali Perfekcionist,Nevidljivi ovjek i Lopov u noi.

Raunao sam da u pricom moi obaviti cijelu stvar, oito, jer je srani napad bio eljeni

1 Wonder Woman: junakinja iz stripa (nap. prev.).


18/139

ishod.

Takva prica mogla se kupiti bilo gdje jer su se njome koristili dijabetiari, pa je im alamikroiglu koju neki ljudi ne mogu niti osjetiti. Otrov koji sam planirao upotrijebiti bio je

pomijean s dosta velikom dozom sredstva za ublaavanje uinaka jednoga drugog lijeka koji semoe kupiti bez recepta, a gotovo trenutano omami ovjeka tako da je ve dugo u komi prijenegoli mu otrov dopre do srca. Za manje od jednoga sata vie nee biti tragova tih lijekova u

krvotoku rtve. Obdukcijom se nee otkriti nita.Gotovo svaka kemijska mjeavina kojom sam se koristio mogla se kupiti u bilo kojoj ljekarnidiljem zemlje. Zaprepaujue je to sve moe nauiti o otrovima ako eli nakoditi nekomu iako te nije briga to e se dogoditi s tobom, i ima li jo moda duu i srce ili ne. Naraspolaganju sam imao barem dvadesetak razliitih. Lijekove sam kupovao u malim koliinamau ljekarnama u predgraima. Povremeno sam se koristio i liem oleandra, a oleandar je rastaoposvuda po

Kaliforniji. Znao sam kako se koristiti otrovom sjemenki ricinusa.

Sve je teklo prema planu.

Stigao sam prije devet i trideset. Crna kosa, naoale s crnim okvirima... miris cigareta na

prljavim rukavicama.

Na najvii sam kat otiao kripavim malim liftom zajedno s jo dvoje ljudi koji me nisu nitipogledali, a zatim sam hodao vijugavim hodnicima dok nisam izaao na zrak i, proavi pokrajvrta s biljkama, doao do zelene ograde iznad dvorita. Naslonio sam se i promatrao sat.

Sve to bilo je moje. Lijevo se nalazila dugaka terasa natkrivena crvenim crijepom, dugaakpravokutni vodoskok koji je izbacivao vodu kroz mlaznice u obliku urni, sa sobom na kraju i

eljeznim stolom i stolcima ispod zelenog suncobrana tono preko puta dvokrilnih vrata.Prokletstvo. Tako sam volio izleavati se na suncu, na svjeem kalifornijskom povjetarcu, ba

za tim stolom. Bio sam u iskuenju zaboraviti na ovaj posao i sjesti za stol dok mi srce ne

prestane divlje udarati, a zatim jednostavno otii i ostaviti lonac sa cvijeem. Netko e ga veuzeti.

Sporo sam se vukao gore-dolje po terasi i ak sam se proetao oko srednjeg dijela, oarankrunim stubama koje su se sputale u prizemlje, i pretvarao se da provjeravam brojeve navratima, ili jednostavno razgledavam kao i svi ljudi koji su besciljno tumarali po hotelu. Pa gdje

pie da dostavlja ne moe malo razgledati?Naposljetku je iz apartmana Amistad izala ena i zalupila vratima. Velika crvena kona torba

s patentnim zatvaraem i vrtoglavo visoke potpetice ukraene ljokicama i zlatom, uska suknja,zavrnuti rukavi i razbaruena plava kosa... predivna i nedvojbeno skupa.

Hodala je brzo, kao da je ljuta, a vjerojatno je i bila. Pribliio sam se sobi.Kroz prozor blagovaonice vidio sam nejasne obrise bankara skrivenoga bijelim zastorima,

pogrbljenog nad raunalom na stolu. Nije osjetio da ga promatram, nije ga vie bilo briga zapromatrae jer su ga turistivjerojatno gledali ve cijelo jutro.

Razgovarao je na siuni telefon koristei se slualicama i istodobno kuckao kljuevima.Doao sam do dvokrilnih vrata i pokucao.

Najprije se nije obazirao. Zatim je odrjeito priao vratima, irom ih otvorio, promotrio me iprogovorio:to je?

Od uprave, gospodine, s potovanjem, odgovorio sam uobiajenim promuklim apatom jersam teko izgovarao rijei zbog mobilnog aparatia za zube u ustima. Pruio sam mu ljiljane.

Bili su prekrasni.Proao sam pokraj njega prema kupaonici mrmljajui neto o vodi i kako cvijeu treba voda,


19/139

pa se ovjek, sleg- nuvi ramenima, vratio za stol.Otvorena kupaonica bila je prazna.

Moda se netko i nalazio u malom WC-u, ali to se inilo malo vjerojatnim jer nisam uo nijedan jedini zvuk. Za svaki sluaj otiao sam provjeriti i natoio vodu u posudu.

U apartmanu nije bilo nikoga drugoga.

Vrata na terasu bila su irom otvorena.

Razgovarao je na telefon i lupkao po tipkovnici. Mogao sam vidjeti brojeve koji su se nizalina ekranu.

Zvualo je kao njemaki, i razumio sam samo da mu netko ide na ivce i da je openito ljut nacijeli svijet.

Razmiljao sam kako su katkad bankari najlake mete. Misle da ih titi njihovo velikobogatstvo. Rijetko se koriste zatitarima, iako su im svakako potrebni.

Priao sam mu i stavio cvijee na sredinu stola za objedovanje, ignorirajui nered koji jeostao od doruka. Nije ga bilo briga to mu stojim iza lea.

Na trenutak sam se okrenuo i pogledao gore u poznatu kupolu. Promotrio sam be stablaborova naslikana uz njezinu bazu. Pogledao sam golubice koje su se kroz rijetke oblake uspinjale

u plavo nebo. Petljao sam oko cvijea. Volio sam miris ljiljana. Dok sam ga udisao navrla mi jeblijeda uspomena na neko mirno i lijepo mjesto koje je uvijek mirisalo po cvijeu. Gdje senalazilo? Je li to uope bilo vano?

Cijelo to vrijeme vrata na terasu ostala su irom otvorena i osjeao se svjei povjetarac.Sluajni prolaznik mogao je vidjeti krevet i kupolu, ali ne ni njega ni mene.

Brzo samo doao do njegova stolca i u vrat mu ubrizgao trideset jedinica smrtonosnemjeavine.

Ne podignuvi pogled, dotaknuo je rukom mjesto uboda kao da tjera kukca, to gotovo uvijeksvi uine, a ja sam dodao, spremajui pricu u dep:

Gospodine, a napojnica za siromanog dostavljaa?Okrenuo se. Nagnuo sam se nad njim, zaudarajui na tresetnu mahovinu i cigarete.Njegove ledene oi bijesno su me promatrale. A onda mu se lice poelo mijenjati. Lijeva ruka

pala je s tipkovnice, a desnom je pokuavao dosegnuti slualice. Ispale su. Pustio je da mu i taruka padne. Telefon je skliznuo sa stola, a lijeva mu je ruka skliznula na lijevu nogu.

Lice mu je bilo mlitavo i mekano, s njega je nestalo svake ratobornosti. Borio se za dah i

pokuavao zadrati ravnoteu desnom rukom, ali nikako nije mogao napipati rub stola. Ipak ju jeuspio podignuti prema meni.

Brzo sam skinuo vrtlarske rukavice. Nije niti opazio. Zapravo sumnjam da je bio u stanju bilo

to primijetiti.Pokuao je ustati, ali nije mogao.

Pomognite mi,proaptao je.Da, gospodine, odgovorio sam.Samo sjednite dok ne proe.Jo sam imao plastine rukavice, pa sam iskljuio raunalo i okrenuo ga u stolcu tako da je

tiho pao naprijed na stol.

Da, rekao je na engleskome.Da.Gospodine, vama nije dobro, dodao sam. I nastavio:elite li da pozovem lijenika?Podignuo sam pogled i pogledao na praznu terasu. Nalazili smo se tono preko puta crnoga

eljeznog stola i tada sam prvi put opazio da u toskanskim loncima zaraslima u geranije boje

lavande rastu i visoka stabla hibiskusa. Sunce je bilo prekrasno.Pokuavao je doi do daha.


20/139

Kao to sam ve rekao, prezirem okrutnost. Uzeo sam slualicu fiksne linije i ne birajuibrojeve rekao neto u slualicu. Hitno trebamo doktora.

Glava mu je pala na stranu. Vidio sam da mu se oi zatvaraju. Mislim da je ponovno pokuaoneto rei, ali nije uspio.

Gospodine, dolaze, izgovorio sam.Ve sam tada mogao otii, ali kao to sam rekao, prezirem okrutnost u bilo kojem obliku.

U tom trenutku vie nije mogao jasno vidjeti. Moda nije vidio nita. A tada sam se sjetiojedne informacije koju esto ujemo u bolnicama, a ta je da sesluh zadnji gubi.To su mi rekli kada mi je umirala baka, a ja sam htio ba u toj sobi gledati televiziju, dok je

majka jecala.

Na kraju je sklopio oi. Iznenadilo me da je bio u stanju to uiniti. Najprije su bile napolasklopljene, a zatim vrsto zatvorene. Vrat mu je bio naboran. Nije se inilo da die, nisam vidionikakvo dizanje ili sputanje prsnog koa.

Pogledao sam preko njega, kroz bijele zastore, na terasu. Za crnim stolom, meu cvijeem utoskanskim loncima, na njegovu mjestu sjedio je ovjek i promatrao nas.

Znao sam da s te udaljenosti ne moe vidjeti kroz zastore. Mogao je vidjeti tek bjelinu i

nazrijeti neiji lik. Nije me bilo briga.Trebalo mi je jo nekoliko trenutaka, a onda sam mogao bez opasnosti napustiti apartman

posve siguran da sam posao obavio kako treba.

Nisam dirao telefone ni raunala, ali sam napravio mentalni popis svega to se tamo nalazilo.Na stolu su bila dva telefona, ba kao to je ef napomenuo. Jedan je, praznih baterija, leao napodu. Sjetio sam se da je i u kupaonici bio telefon. Vidio sam jo jedno raunalo, no moda jepripadalo eni jer je stajalo iskljueno na stoliu ispred kamina, izmeu dvaju naslonjaa.

Dok sam sve to pamtio zapravo sam davao ovjeku vremena da umre, ali to sam duljeboravio u sobi, loije sam se osjeao. Nisam bio potresen, samo ojaen.

Nije me zanimao stranac na terasi. Neka zuri. Neka zuri ravno u sobu.Pogledao sam jesu li ljiljani okrenuti kako treba i obrisao ono malo vode prolivene po stolu.

Dosad je ve svakako bio mrtav. Osjeao sam kako me obuzima oaj, potpuna praznina, pazato ne?

Provjerio sam mu bilo. Nita nisam osjeao. Ali, bio je jo iv. Shvatio sam to kada sam mudodirnuo zglob.

Posluao sam ne bih li ga uo kako die, i na moje neugodno iznenaenje, uo sam neiji tihiuzdah.

Nekoga drugoga.

Nikako nije mogao biti tip s terase, premda je jo netremice gledao u sobu. Proao je neki par.Nakon toga neki je mukarac gledao oko sebe, a onda krenuo prema stubama predvorja.

Pripisao sam to ivcima, taj uzdah. inilo se kao da mi je netko uzdahnuo tik uz uho, kao dami ape. Bila je to ova soba, mislio sam, ona me inila tjeskobnim jer sam je toliko volio, dokmi je potpuna runoa ubojstva razdirala duu.

Moda je soba uzdisala zbog saaljenja. Htio sam vjerovati u to. elio sam otii.A tada je moj jad postao jo jai, onako kako mi se esto dogaalo u takvim prigodama. Samo

ovaj put je bio jai, toliko jai, i u mojoj je glavi progovorio neoekivanim jezikom.Zato mu se ne pridrui? I sam zna da bi trebao otii tamo kamo se on zaputio. Trebao bi

ovaj as uzeti taj mali pitolj koji ti je privezan za zglob na nozi i staviti ga pod bradu. Pucaj

prema gore. Mozak e ti se moda razletjeti po stropu, ali konano ebiti mrtav i sve e bititamno, tamnije nego sada, i bit e odvojen od svih njih zauvijek, od svih njih mame, Emily,


21/139

Jacoba, oca, oca kojemu ne moe izgovoriti ime i svih onih, poput ovoga tu, koje si osobno inemilosrdno ubio. Uini to. Ne oklijevaj.Uini to.

Podsjetio sam se da takve teke depresije nisu nita neobino, kao ni nemilosrdna elja dasvemu doe kraj te nemilosrdna i paralizirajua opsjednutost podizanjem pitolja i konanimpucnjem o kojemu je govorio glas. Iznenadila me njegova smjelost. inilo mi se da je pokrajmene, a ne u meni i da to nije Sretni Lisac koji razgovara sam sa sobom, kao toliko puta dosad.

Na terasi je stranac ustao od stola i uao kroz otvorena vrata dok sam ga zaprepateno gledao.Stajao je u sobi, pod kupolom, i promatrao me kako stojim iza umirueg.Stranac je bio krupan, dosta impresivan, vitak, kutrave guste crne kose i neobino blagih

plavih oiju.Gospodine, ovom ovjeku nije dobro, odmah sam rekao gurajui jezik u lano nepce.

Mislim da mu je potreban lijenik.Lie, mrtav je, odgovorio je stranac te nastavio: ,,I ne sluaj glas u svojoj glavi.To je bilo tako neoekivano da nisam znao to uiniti ili rei. Ah im je izgovorio te rijei,

glas u mojoj glavi ponovno se oglasio.

Zavri s tim. Zaboravi na pitolj i njegovu neizbjenu nespretnost. U depu ti je jo jedna

prica. Hoe li dopustiti da te uhvate? ivot ti je ve sada pakao. Razmisli kako e tek biti uzatvoru. prica. Uini to sada.

Lie, ignoriraj ga, rekao je stranac. Odisao je nevjerojatnom velikodunou. Toliko je biousredotoen na mene da sam osjeao privrenost i uinilo mi se, a da ni sam nisam znao zato,da me voli.

Svjetlo se pomaknulo. Mora da je sunce izalo iza oblaka jer je u sobi odjedanput bilo svjetlijei vidio sam ga neobino jasno, premda sam imao naviku zapaanja i pamenja ljudi. Bio je mojevisine i promatrao me njeno i zabrinuto.

Nemogue.

Ako zna da je neto nemogue, to ini? to sam trebao uiniti u tom trenutku?Stavio sam ruku u dep i napipao pricu.Tako je. Nemoj troiti posljednje dragocjene minute svojega odvratnog postojanja

pokuavajui ovo shvatiti. Zar ne vidi da te Dobri ovjek izdao?Nije tako, rekao je stranac. Zurio je u mrtvaca, a na licu mu je bio izraz savrene tuge. Tada

mi se opet moleivo obratio.Lie, vrijeme je da odemo. Vrijeme je da poslua to ti moram rei.Nisam mogao jasno misliti. Srce mi je udaralo, umilo mi je u uima, a prstom sam blago

gurnuo plastini poklopac na prici.Da, povuci se iz njihovih proturjenosti, zamki i lai te njihove beskonane sposobnosti da te

iskoritavaju. Porazi ih. Doi.Doi?proaptao sam. Rijei su se same odvojile od teme bijesa koja mi je bila na umu.

Zato sam pomislioDoi?Ma, nije to tvoja misao, objasnio je stranac. Kako ne vidi da se iz petnih ila upinje

poraziti nas obojicu? I pusti sada tu pricu.Dok me gledao inio mi se mladim i poletnim... i tako me njeno promatrao, ali u njemu nije

bilo niega mladenakog dok ga je sunce prekrasno obasjavalo te se sve vezano za njega inilotako jednostavno privlanim. Tek sam sada uoio, pomalo mahnito, da na sebi ima jednostavnosivo odijelo i prekrasnu plavu svilenu kravatu.

Nita u tome nije bilo posebno dojmljivo, ali su mu zato lice i ruke upadali u oi. A izraznjegova lica pozivao je i pratao.


22/139

Pratao.Zato bi me netko, bilo tko, tako promatrao? Ipak, imao sam osjeaj da me poznaje, da me

poznaje bolje nego to sam sam sebe poznavao. inilo mi se da zna sve o meni i tek sam tadashvatio da me tri puta zazvao po imenu.

To je moralo biti zato to ga je poslao Dobri ovjek. Sigurno su me izdali. To mi je bioposljednji posao s Pravim ovjekom, a sada je ispred mene stajao bolji ubojica i on e dokrajiti

starog ubojicu koji je u ovom trenutku bio vea zagonetka nego to je to doista bio.Prevari ih, i uini to sada.Poznajem te, rekao je stranac.Poznajem te cijeli tvoj ivot. I nije me poslao Dobri ovjek.

Tiho se nasmijao i nastavio: Zapravo, ne Dobri ovjek kojeg toliko potuje, Lie, negonetko drugi tko je doista Dobar ovjek, rekao bih.

to eli?elim da poe sa mnom. Ignoriraj glas koji te proganja. Dovoljno si ga dugo sluao.Pokuao sam procijeniti situaciju. to bi moglo objasniti sve ovo? Stres zbog boravka u mojoj

sobi u Mission Innu, ne... to nije bio dovoljan razlog. Mora da se radilo o otrovu, mora da sam

unio neto malo u organizam dok sam ga pripremao. Da, to je moralo biti to unato dvostrukim

rukavicama; oito nisam sve napravio tono kako je trebalo.Prepametan si ti za to, rekao je stranac.I tako se preputa ludilu? Sada kada ima mo okrenuti svima lea?Pogledao sam oko sebe. Pogledao sam na krevet s baldahinom iznad uzglavlja, pogledao sam

u poznate tamnosmee zastore. Pogledao sam u veliki kamin ispred kojega se u tom trenutkunalazio stranac. Pogledao sam sve pokustvo i predmete u sobi koju sam tako dobro poznavao.Bi li se ludilo moglo tako snano manifestirati? Na koji je nain moglo stvoriti tu posebnuiluziju? Taj lik sigurno nije bio tu preda mnom i ja nisam razgovarao s njim, a toplina na njegovu

licu bila je samo konstrukcija mojega nesretnog uma.

Ponovno se tiho nasmijao. Ali, drugi glas nije odustajao.Ne daj mu da ti oduzme pricu. Ako ne eli umrijeti u ovoj sobi, proklet bio, onda izai.

Nai neki kutak u ovom hotelu, ionako ihsve tako dobro poznaje, i tamo se dokraji jednom zasvagda.

Tek jednu dragocjenu sekundu bio sam siguran da e lik ispred mene nestati ako krenemprema njemu. Uinio sam tako. Bio je postojan i opipljiv kao i prije. Ustuknuo je kako bi minapravio mjesta i pokretom mi pokazao da mogu izii prije njega.

Iznenada sam stajao na terasi, na suncu i boje oko mene inile su mi se tako udesno ivima ismirujuima i nije bilo nikakve urbe, nikakvog otkucavanja sata.

uo sam kako je zatvorio vrata apartmana i pogledao ga dok je stajao pokraj mene.Ne obraaj mi se, ljutito sam dobacio i dodao:Ne znam tko si, niti to eli, niti odakle

dolazi.Pozvao si me, odgovorio je svojim ravnomjernim ugodnim glasom.Zazivao si me i prije, ali nikada tako oajniki kao danas.Iponovno sam imao osjeaj da isijava ljubav i beskonano znanje te neobjanjivo prihvaanje

onoga tko i to jesam.Zvao sam te?Molio si se, Lie. Molio si se svojemu anelu uvaru, a on je tvoj molitvu prenio meni.Ni za to na svijetu nisam to mogao prihvatiti. U istom me trenutku punom snagom pogodila

spoznaja da Dobri ovjek nikako nije mogao znati za moje molitve i da nikako nije mogao znatito mi se zbiva u glavi.


23/139

Ja znam to ti se dogaa u glavi, rekao je stranac. Njegovo lice bilo je privlano i punopovjerenja kao i prije. To je bilo to, puno povjerenja, kao da me se uope nije imao razlogabojati, ni mene ni oruja koje sam nosio, ili nekog oajnikog poteza koji bi mi mogao pasti napamet.

Grijei,blago je dodao, prilazei blie i nastavio:Postoje neki oajniki potezi, no ne bihhtio da im pribjegne.

Zar ne prepoznaje Vraga dok stoji pred tobom? Zar ne zna da je on otac lai? Moda postojeposebni vragovi za ljude poput tebe, Lie, jesi li ikada razmiljao o tome?Ruka mi je ponovno posegnula u dep za pricom, ali sam je u istom trenutku zaustavio.

Posebni vragovi, pa vjerojatno postoje, rekao je stranac, kao i posebni aneli. To zna izonih starih studija. Posebni ljudi imaju posebne anele, a ja sam tvoj aneo, Lie. Doao sam ti

ponuditi izlaz i ne smije, nikako ne smije posegnuti za tom pricom.Htio sam neto rei, ali me preplavio oaj kao da me netko umotao u mrtvaki pokrov, iako

takvo to nikada nisam vidio. Jednostavno mi je na um pala ta slika.Znai tako eli umrijeti? Lud u nekoj maloj eliji okruen ljudima koji te mue kako bi iz

tebe izvukli informacije? Otii odavde. Idi. Idi tamo gdje moe staviti pitolj pod bradu i povui

okida. Znao si kada si dolazio ovamo, u ovu sobu, da e to uiniti. Ovo je oduvijek trebalo bititvoje posljednje ubojstvo. Pa zato si i ponio jo jednu pricu.

Stranac se smijao kao da si ne moe pomoi. Pa on pokuava ukloniti sve zapreke, tiho jerekao i dodao:Ne sluaj ga. Ne bi tako otro dizao glas da ja nisam tu.

Ne obraaj mi se. Ne elim razgovarati s tobom, pro- tisnuo sam.Ususret nam je dolazio mladi par. Pitao sam se to vide. Izbjegli su nas, promatrajui opeke i

teka vrata. Mislim da su se divili cvijeu.Rije je o geranijama boje lavande, rekao je stranac dok ih je promatrao u posudama koje su

nas okruivale. ,,A budui da ele sjesti za stol, kako bi bilo da nas dvojica krenemo dalje?

,,U redu, idem dalje, ljutito sam rekao, ali ne zato to ti tako kae. Ne znam tko si. Ali reiu ti neto. Ako te poslao Dobri ovjek, onda se pripremi za malu bitku jer u te unititi prijenego to sam padnem.

Krenuo sam nadesno i poeo se sputati krunim stubama prema golemome predvorju. Hodaosam brzo, namjerno i sigurno uutkujui glas u svojoj glavi doksam silazio od jednog odmorita

prema drugome i na kraju stigao u prizemlje. Tamo me ekao.Anele Boji, uvaru moj,proaptao je. Bio je naslonjen na zid, prekrienih ruku, pribran,

ali sada se uspravio i krenuo za mnom dok sam nastavljao hodati to sam bre mogao.Budi iskren sa mnom, rekao sam ispod glasa.Tko si ti?Mislim da nisi spreman povjerovati mi, rekao je njeno i brino kao i prije.Radije bih da

smo na cesti koja vodi natrag u Los Angeles, ali ako inzistira...Preznojavao sam se. Skinuo sam aparati za zube i strgnuo gumene rukavice. Strpao sam ih u

depove.Budi paljiv. Ako skine taj poklopac sa price, izgubio sam te , rekao je, stiui me. Kretao

se brzo kao i ja dok smo se pribliavali prednjoj etnici hotela.Poznaje ludost. Zna kako izgleda. Ignoriraj ga. Prihvati li to to kae gotov si. Ulazi u taj

kamioni i gubi se odavde. Stani negdje pokraj ceste. Zna to treba uiniti.Oaj je bio gotovo zasljepljujui. Stao sam kao ukopan. Bili smo ispod zvonika. Nismo se

mogli nalaziti na ljepem mjestu. Brljan se penjao preko zvona, a ljudi su stazom prolazili

pokraj nas i slijeva i zdesna. Mogao sam uti smijeh i avrljanje iz oblinjega meksikogrestorana. Mogao sam uti ptice na drveu.


24/139

Stajao je blizu mene i napeto me promatrao, gledao me onako kako bi me brat gledao, ali

brata nisam imao jer je moj mali braco umro prije mnogo, mnogo godina. Mojom krivnjom.

Prvotna ubojstva.

Ostao sam bez daha. Dah me napustio. Pogledao sam ga ravno u oi i tamo sam ponovnovidio ljubav, istu neiskvarenu ljubav i prihvaanje, a zatim je, vrlo blago, paljivo poloio dlanna moju lijevu ruku.

,,U redu, apnuo sam. Tresao sam se. Doao si me ubiti jer te on poslao. Misli da samnapola otkoeni pitolj, pa me otkucao.Ne, i ne, i ne!Jesam li moda mrtav? Je li otrov nekako dospio u moje ile, a ja to ne znam? Je li se to

dogodilo?

Ne, i ne, i ne! iv si i zato te elim. Kamionet je kojih petnaestak metara odavde. Rekao siim da ga parkiraju blizu ulaza. Izvadi potvrdu iz depa. I daj dovri tih nekoliko stvari koje susada potrebne.

Pomae mi dovriti ubojstvo, ljutito sam rekao.Daje naslutiti da si aneo, ali pomae ubojici.

ovjek kojega smo ostavili gore u sobi gotov je, Lie. S njim su sada njegovi aneli. Zanjega ne mogu uiniti vie nita. Doao sam po tebe.

Bio je neopisivo lijep dok je izgovarao te rijei i ponovno se pojavio taj divan poziv, kao da jenekako mogao ispraviti sve pogreke i nepravde u ovom unitenom svijetu.

Bijes.

Nije mi izlazio iz glave. Nisam mislio da bi Dobri ovjek mogao pronai takvog ubojicu, patraio ga i stotinama godina.

Zakoraio sam drhtavih nogu i predao potvrdu mladiu koji je dovezao kamionet, dodajui inovanicu od dvadeset dolara dok sam se penjao u kabinu.

Uao je za mnom, naravno. inilo se da ignorira sveprisutnu prainu i prljavtinu, tresetnumahovinu i zguvane novine i sve to sam dodao kako bi kamionet sliio radnom vozilu, a nevarki.

Izaao sam s parkinga, otro skrenuo i uputio se prema autocesti.Znam to se dogodilo,pokuao sam nadglasati huk toplog zraka u otvorenim prozorima.A to bi to tono bilo?Izmislio sam te. Ti si moja izmiljotina. A ovo je oblik ludosti. Sve to moram uiniti jest

zabiti se u zid. Samo u ja biti povrijeen, kao i ti, iluzija, neto to sam stvorio zato to samdoao do neke vrste zida. Soba je kriva, zar ne? Znam da jest.

Tiho se nasmijao sebi u bradu i nastavio gledati u cestu. Nakon nekog vremena rekao je: Vozi vie od sto sedamdeset. Zaustavit e te.

Tvrdi li da si aneo ili ne?upitao sam.Ja doista jesam aneo, odgovorio je, jo uvijek gledajui ispred sebe.Uspori.Zna, nedavno sam proitao knjigu o anelima, rekao sam mu. Zna, volim tu vrstu

knjiga.

Da, ima dosta bogatu knjinicu o svemu u to ne vjeruje i to ti vie nije sveto. A bio sidobar isusovaki djeak dok si bio u koli.

Ponovno sam ostao bez daha.Oh, i ti si mi neki ubojica, kada mi to sve tek tako govori ulice, rekao sam i dodao:Ako uope jesi takvo to.

Nikada nisam bio ubojica i nikada neu ni biti, mirno je odgovorio.Pa li si zapravo pomaga i sudionik!


25/139

Ponovno se tiho nasmijao. Da sam trebao sprijeiti ubojstvo, to bih i uinio, rekao je. Sjea li seitao si da su aneli zapravo glasnici, utjelovljenje svoje dunosti, da tako kaem.Ove te rijei ne bi smjele iznenaditi, ali je oito iznenaenje to sam ti poslan kao glasnik.

Prometna guva nas je usporila, zatim smo vozili puevom brzinom, a uskoro i stali. Napetosam ga promatrao.

Obuzeo me mir, pa sam postao svjestan da sam se pre- znojio ispod rune zelene koulje i da

mi koljena klecaju i stopalo pulsira dok pritiem konicu.Rei u ti neto to sam nauio iz te knjige o anelima, rekao sam i nastavio: ,,U dvijetreine sluajeva interveniraju kod prometnih nezgoda. Dakle, to ste ti i tvoja vrsta radili doknije bilo automobila? Ba sam se to pitao nakon to sam proitao knjigu.

Nasmijao se.

Iza mene je netko trubio. Promet se ponovno pokrenuo, a s prometom i mi.

To je savreno dobro pitanje, rekao je, posebice nakon to netko proita ba tu knjigu. Nije vano to smo radili u prolosti. Ono to je trenutano vano jest to to ti i ja moemouiniti zajedno.

Ali ti nema ime.

Ponovno smo jurili, ali nisam vozio nita bre od drugih vozaa u krajnjem lijevom traku.Moe me zvati Malahija, ljubazno je rekao, ali budi siguran da ti ni jedan serafin pod

kapom nebeskom nikada nee otkriti pravo ime.Serafin? eli mi rei da si ti serafin?Potreban si mi za poseban zadatak i zapravo ti nudim mogunost da iskoristi svaku svoju

vjetinu kako bi mi pomogao i kako bi pomogao ljudima koji se u ovom trenutku mole za nauintervenciju.

Bio sam zaprepaten. Bio sam u oku dok smo se pribliavali Los Angelesu i obali, outiosam tek daak svjeeg povjetarca.

Izmislio si ga. Zabij se u nasip. Nemoj biti budala lika kojega je izmislio tvoj bolesni um.Oaj je gotovo utopio ono to sam elio rei. Sve je to privid. Ubio si ovjeka. Zasluuje

smrt i zaborav koji te eka.Zaborav? promrmljao je stranac. Pokuao je nadglasati vjetar. Misli da te eka

zaborav? Misli da nikada vie nee vidjeti Emily i Jacoba?Emily i Jacob!

Da se nisi usudio govoriti o njimaodvratio sam mu.Kako se usuuje spominjati ih. Neznam tko si ili to si, ali nemoj mi ih spominjati. Ako se hrani mojom matom, tada usporimalo.

Ovaj je put njegov smijeh bio nevin, ali je imao poznati prizvuk.

Zato mi nije palo na pamet da e s tobom biti ovako?rekao je.Pruio je ruku prema meni i poloio mekani dlan na moje rame. Bio je sjetan, tuan, izgubljen

u mislima.

Pogledao sam u cestu. Gubim se, rekao sam. Vozili smo se u sredite Los Angelesa i zanekoliko trenutaka trebali smo skrenuti prema izlazu koji e nas odvesti do garae u kojoj sammogao ostaviti kamionet.

Gubi se, rekao je kao da razmilja. inilo se da promatra nasipe zarasle u brljan i staklenetornjeve koji se diu uvis.Ali upravo se o tome i radi, dragi moj Lie. to moe izgubiti ako

povjeruje u mene?

Kako si doznao za mojeg brata i sestru? upitao sam ga i nastavio: Gdje si doznaonjihova imena? Povezao si neke stvari i elim znati kako si to uspio.


26/139

Ne eli uti oito objanjenjeda sam ono to tvrdim da jesam.Uzdahnuo je. Bio je toupravo onaj uzdah koji sam pokraj uha uo u apartmanu Amistad. Kada je ponovno progovorio,glas mu je bio milozvuan:Poznajem cijeli tvoj ivot od doba kada si bio u majinoj utrobi.

To je bilo doista previe i nadilazilo je sva moja oekivanja te mi je najedanput bilo jasno,kristalno jasno, kako je sve ovo vie od bilo ega to sam oekivao.

Doista si ovdje, zar ne?

Ovdje sam kako bih ti rekao da se sve moe promijeniti. Ovdje sam kako bih ti rekao damoe prestati biti Sretni Lisac. Ovdje sam kako bih te odveo na mjesto gdje moe pokuati bitiosoba koja si trebao postati... da se nisu dogodile neke stvari. Ovdje sam kako bih ti rekao...

Kada smo stigli do garae i nakon to sam otvorio vrata daljinskim upravljaem, tiho sam isigurno uvezao kamionet.

to, reci mi to?rekao sam. Netremice sam ga gledao, a on se inio obavijen mirom kojimoj strah nije mogao naruiti.

Garaa je bila mrana, osvijetljena tek prljavom strop- nom svjetiljkom i svjetlom koje jedopiralo kroz otvorena vrata. Bila je velika i mrana, ispunjena hladnjacima i ormariima ihrpama odjee koju hou ili bih se mogao koristiti njome kod buduih poslova.

Odjedanput mi se uinila besmislenim mjestom, mjestom koje sam sigurno i slavno mogaoostaviti iza sebe.

Poznavao sam taj osjeaj ushita. Tako se osjea nakon to si dugo bio bolestan , a ondaiznenada moe jasno misliti i ponovno ti se ini kako je vrijedno ivjeti.

Sjedio je pokraj mene savreno mirno tako da sam mogao vidjeti svjetlost u njegovim oima.Stvoritelj te voli, rekao je blago, gotovo sneno.Ovdje sam kako bih ti ponudio drugi put, put do te ljubavi, ako ga prihvati.Utihnuo sam. Morao sam utihnuti. Nisam bio iscrpljen zbog panike koja me zgrabila. Zapravo

nije bilo panike. Zaprepastila me sama ljepota ove mogunosti, na nain na koji me zaprepastio

pogled na geranijeboje lavande ili brljan koji visi sa zvonika ili njihanje drvea na povjetarcu.U jednom sam trenutku jasno vidio sve misli kako se bjesomuno kotrljaju prema ovom

mranom i sjenovitom mjestu koje zaudara na benzin, i uope nisam zamjeivao maglicu koj anas je okruivala. Shvatio sam da je garaa ispunjena blijedim svjetlom.

Polako sam izaao iz kamioneta i uputio se prema udaljenom kutu garae. Iz depa samizvadio drugu pricu i poloio je na oblinji radni stol.

Skinuo sam runu zelenu koulju i hlae, bacio ih u duboku kantu za otpatke ispunjenukerozinom. Ispraznio sam pricu na tu hrpu odjee koja je ve upijala kerozin. Bacio sam irukavice. Zapalio sam ibicu i bacio je u kantu.

Vatra je opasno eksplodirala. Ubacio sam i radne cipele te promatrao kako se sintetikimaterijal topi. U plamen sam bacio i vlasulju i zahvalno proao rukama kroz kratku kosu.

Naoale, jo sam uvijek zurio kroz naoale. Skinuo sam ih, slomio i bacio u vatru. Vatra je plamtjela. Sve je bilo sintetiko i sve se u plamenu pretvaralo u nitavilo. Mogao sam tonamirisati. Uskoro nee biti niega. A sigurno vie nema ni otrova.

Smrad se nije dugo zadrao. Kada vie nije bilo plamena, dolio sam jo kerozina i ponovnozapalio vatru.

Uz svjetlo plamena, pogledao sam u svoju normalnu odjeu koja je uredno visjela navjealicama na zidu.

Polako sam se odjenuo koulju, sive hlae, crne arape i obine smee cipele te sam na

kraju svezao crvenu kravatu. Vatra se ponovno ugasila.Odjenuo sam jaknu, okrenuo se i ugledao ga kako stoji oslonjen na kamionet. Noge su mu


27/139

bile prekriene kao i ruke, a u jednolinom svjetlu bio je dopadljiv kao i prije, s onim istimodanim izrazom lica punim ljubavi.

Ponovo me epao dubok, straan oaj, bez glasa, nedokuiv, i u tom sam trenutku gotovootiao,zaklinjui se da ga nikada vie ne elim vidjeti, bez obzira na to gdje se ili kako pojavio.

Muki se bori za tebe, rekao je.aptao ti je svih ovih godina, a sada je povisio glas. Mislida mi te moe oteti.

Misli da e povjerovati u njegove lai, ak i kada si ovdje sam mnom.,,A tko je on?, elio sam znati.Pa zna tko je on. Govori ti ve toliko dugo. I sve si ga pozornije sluao. Ne sluaj ga vie.

Doi sa mnom.eli rei da se borite za moju duu?Da, upravo to elim rei.Ponovno sam drhtao. Nije me bilo strah, ali je strah obuzimao moje tijelo. Bio sam miran, ali

su mi koljena klecala. Moj um vie nije poputao strahu, ali moje je tijelo osjealo njegov uinaki nije mu se moglo oduprijeti.

Moj auto je bio tamo, mali otvoreni Bentleyjev kabriolet koji mi ve godinama nije palo na

pamet zamijeniti.

Otvorio sam vrata i sjeo. Zatvorio sam oi. Kada sam ih ponovno otvorio bio je pokraj mene,kao to sam i oekivao.

Ubacio sam mjenja u poloaj za vonju unatrag i izaao iz garae.Nikada prije nisam tako brzo vozio gradskim sreditem. inilo mi se da me promet nosi poput

bujice.

Za nekoliko minuta skrenuli smo u ulice Beverly Hillsa, a onda smo se nali u mojoj ulicikoju su s obje strane krasila prekrasna stabla jacarande

2u punom cvatu. Na drveu gotovo da i

nije bilo lia, a grane su se svijale pod teretom plavih cvjetova dok su plonici i asfalt bili

prekriveni laticama.Nisam ga gledao. Nisam niti mislio o njemu. Razmiljao sam o svojem ivotu i borio se protiv

sve veeg oaja onako kako se ovjek bori protiv munine i pitao se: to ako je ovo istina i toako je on doista ono to kae da jest? to ako je mogue, mene, ovjeka koji je uinio sve testvari, ipak iskupiti?

Parkirao sam u garai svoje zgrade prije nego to sam bilo to rekao i, kao to sam i mislio,izaao je iz auta za mnom i uao u dizalo i odvezao se sa mnom na peti kat.

Nikada nisam zatvarao balkonska vrata, pa sam izaao na terasu i spustio pogled na plavejacarande.

Brzo sam disao, moje je tijelo osjealo teinu svega ovoga, ali um mi je bio predivno jasan.Kada sam se okrenuo i pogledao ga, bio je podjednako jasan i postojan kao i jacarande i

grozdovi njihovih plavih cvjetova. Stajao je u dovratku i motrio me, i ponovno sam mu na licu

mogao proitati obeanje, obeanje razumijevanja i ljubavi.Osjetio sam potrebu da zaplaem, da se utopim u slabosti, u oaranosti.

Zato? Zato si doao ba po mene?upitao sam i nastavio:Znam da sam te to ve pitao,ali mora mi ispripovijedati cijelu priuzato ba ja, a ne netko drugi? Ne znam jesi li stvaran.Vjerujem da u ovom trenutku i jesi. Ali kako je mogue ponuditi spasenje nekomu poput mene?

Priao je betonskoj ogradi i stao pokraj mene. Pogledao je dolje u plavo procvalo drvee.apnuo je:

2 Biljka koja raste u tropskim i suptropskim predjelima June i Srednje Amerike, u Meksiku i na Karibima (nap. prev.).


28/139

Tako je savreno, tako lijepo.Zato ivim tu, odgovorio sam, zato to svake godine u doba cvatnje... Zautio sam.

Okrenuo sam lea drveu zato to sam znao da u zaplakati ako ga nastavim promatrati.Pogledao sam u dnevni boravak i vidio tri zida posve prekrivena knjigama. Vidio sam i djelihodnika i isto tako knjigama pretrpane police.

Spasenje je neto to mora traiti, apnuo mi je u uho. ,,I sam to zna.

Ali ne mogu to traiti, odgovorio sam.Ne mogu.Zato? Zato to ne vjeruje?ini mi se kao izvrstan razlog, odgovorio sam mu.Omogui mi da te uvjerim.Onda bolje poni objanjavati, zato ba ja?Doao sam po tebe jer sam po tebe poslan, rekao je monotonim glasom, ,,i zato to si to to

jesi i to si inio to to si inio i zbog svega to e jo uiniti. Dolazak ovamo, po tebe, nije biosluajan izbor. Doao sam zbog tebe i samo zbog tebe. Takva je svaka odluka koju donesu naNebu. Posebna je.Toliko je Nebo veliko, i zna koliko je velika zemlja, i mora razmisliti otome samo na trenutak, kao o mjestu koje je postojalo svih ovih tisuljea i stoljea, svih ovih

epoha, kroz sva ova vremena.

Nema due na ovom svijetu koju Nebo ne gleda na neki odreeni nain. Nebo uje ba svakiuzdah i svaku rije.

uo sam ga. I znao sam to misli. Ponovno sam spustio pogled na divotu drvea. Zapitao samse kako li se stablo osjea kada izgubi cvjetove zbog vjetra, kada su ti cvjetovi sve to imaju.Zaprepastila me osobitost te misli.

Zadrhtao sam. Osjeao sam neodoljivu potrebu da zaplaem. Pokuao sam se oduprijeti inatjerao sam se da ga ponovno pogledam.

Poznata mi je tvoja ivotna pria, rekao je i nastavio:Ako eli, pokazat u ti je. Zapravo,

ini mi se da u ba to morati uiniti kako bi mi doista povjerovao. Nije vano. Mora razumjeti.Ne moe donijeti odluku ako ne razumije. Odluiti o emu? O emu to govori?Govorim o zadatku, pa ve sam ti rekao!Zastao je, a zatim smireno nastavio: Na taj

emo nain iskoristiti tebe i to to jesi. Na taj emo nain moi iskoristiti svaki detalj onoga tojesi. To je zadatak spaavanja ivota, a ne njegova oduzimanja i odgovor na molitve, a nenjihovo zanemarivanje. To je mogunost da uini neto to je drugima iznimno vano te daistodobno napravi neto dobro i za samoga sebe. Takav je osjeaj initi dobro, zna. Kao daradi za Pravog ovjeka, osim to svim srcem i duom vjeruje u to, toliko da to postaje tvojavolja i tvoj cilj s ljubavlju.

Imam duu, eli da u to povjerujem?upitao sam.Naravno da ima. Ima besmrtnu duu. I sam to zna. Ima dvadeset osam godina, mlad si i

osjea se besmrtnim, bez obzira na crne misli i elju da umre, ali zar zbilja ne razumije da jebesmrtni dio tebe tvoje istinsko ja, a da sve drugo s vremenom nestaje.

Znam to, apnuo sam.Znam sve to. Nisam htio biti nestrpljiv. Bio sam nesiguran, alisam govorio istinu.

Okrenuo sam se, tek djelomice svjestan to smjera uiniti, i otiao u dnevni boravak svojegamalog doma.

Ponovno sam pogledao u zidove s knjigama. I u stol za kojim sam esto itao. Pogledao sam i

otvorenu knjigu na zelenom bloku za biljeke. Radilo se o neemu nerazumljivom, neemuteolokom, pa je ironija cijele situacije bila jo oitija.


29/139

,,Oh, da, dobro si pripremljen, rekao je stojei pokraj mene. inilo se da se ni u jednomtrenutku nismo razdvojili.

,,I sada bih trebao povjerovati da si ti Dobri ovjek?pitao sam ga. Nasmijao se na to moje pitanje. Toliko sam vidio krajikom oka. Dobri ovjek, tiho je

ponovio.Ne. Ja nisam Dobri ovjek. Ime mi je Malahija i ja sam serafin, ve sam ti to rekao, i ovdje sam kako bi ti mogao izabrati. To je odgovor na tvoju molitvu, Lie, i ako ba ni to ne

moe prihvatiti, recimo da je to odgovor na tvoje najlue snove.Kakve snove?Svih ovih godina prieljkivao si da Dobri ovjek radi za Interpol. A radio je za FBI. Bio je

na strani dobrih momaka i sve to ti je rekao da uini bilo je u slubi dobra. O tome si uvijeksanjao.

To uope nije vano, i ti to zna. Ubio sam ih. Sve sam pretvorio u igru.Znam da jesi, ali to jo uvijek ostaje tvoj san. Bude liodabrao moj prijedlog vie nee biti

sumnji, Lie. Bit e na strani anela, sa mnom.Pogledali smo se. Drhtao sam. Glas mi je drhtao:

Kada bi to bila istina, dodao sam,uinio bih sve, sve to od mene trai, za tebe i za Boga

na Nebu. Pretrpio bih sve to zatrai od mene.Osmjehnuo se, ali jako suzdrano, kao da zaviruje duboko u moju duu ne bi li naao zadrku,

a moda je tamo nije ni bilo. Moda sam i sam shvatio da zadrka ne postoji.Utonuo sam u koni naslonja pokraj kaua. Sjeo je nasuprot meni.

Sada u ti pokazati tvoj ivot, rekao je, ,,i to ne zato to bih to trebao uiniti, nego zato toga ti treba vidjeti. Jer samo e mi tada povjerovati.

Kimnuo sam. Ako to moe napraviti, oajno sam rekao, dobro, vjerovat u u sve tokae.

Pripremi se, rekao je.ut e moj glas i vidjeti ono to elim opisati, moda jasnije nego

to si ikada ita vidio, ali poredak i organizacija dogaaja moje su djelo i na trenutke e ti to bititee podnijeti od stvarne kronolo

Documents

Anne Rice Vreme Andjela