Odricanje (Anthony de Mello) "Svaki put kada se nečega odričete, zauvijek se vežete na tu stvar. Jedan indijski guru rekao je: "Svaki put kada k meni doñe prostitutka, ne govori ni o čem drugom osim o Bogu. Kaže da joj se zgadio njezin život i da želi Boga. Ali svaki put kada svećenik doñe k meni, ne govori ni o čem drugom osim o seksu." Tako je to, kada se odreknete neke stvari, postajete njezin vječni zarobljenik. Kada se borite protiv neke stvari, ostajete za nju vječno vezani. Dok god se protiv nje borite, dajete joj moć. Dajete joj toliko moći koliko sami ulažete u borbu protiv nje. Tu je uključen i komunizam i sve drugo. Zato morate "primiti" svoje demone, jer dok se borite protiv njih, dajete im moć. Zar vam to još nitko nije rekao? Kada se nečega odreknete, vežete se na to. Shvatite pravu vrijednost te stvari i nećete se morati odricati, jednostavno će ispasti iz vaših ruku ako nije vrijedna dovoljno. Ali, naravno, ako to ne shvatite, ako ste hipnotizirani da mislite da nećete biti sretni bez te, one, ili neke treće stvari, onda ste zarobljeni. Neke ljude probudi kruta stvarnost života. Toliko trpe, da se probude. Ali ljudi se opet i opet sudaraju sa životom. Žive kao mjesečari. Nikada se ne probude. Tragično je da im nikada ne padne na pamet da bi moglo biti drugačije. Nikada im ne padne napamet da moglo biti bolje." Za sreću je potrebno... Dvoje

Za sreću je potrebno dvoje. Vi i vi. Kada ostanete na samo ili kada pogledate u ogledalo, vidjet ćete sebe. Onog drugog sebe koji vas čini sretnim ili nesretnim. Sebe koji ne glumi ni pred kim i koji je baš vaša slika i prilika. Kada on postane istinski sretan, tj. kada vi postanete puni sreće, one unutarnje radosti što se isprva polagano, a onda sve brže i brže širi svim vašim stanicama, kada se to dogodi vaša sreća kao najopojniji miris proširit će se na sve oko vas. Vi ćete biti poput novog motora koji gura već dotrajali auto. Sve vaše situacije, svi ljudi, sve pojave oko vas reflektirat će se u vašim očima i puniti se vašom snagom. Pa čak i one loše stvari poprimit će oblik učitelja i pomoći vam da ih shvatite. Što je najbitnije za vas, što je ono što vas čini sretnim? Vi, vi sami. Kada se pronañete i kada ruku pod ruku krenete za svojom srećom, sve što vas okružuje krenut će za vama. Na taj način i oni će poprimiti komadić sreće koji će dalje putovati i buditi ostale.

Nepoćudna mudrost

Katolički svećenik i duhovni učitelj koji je od religija i svetih knjiga više cijenio iskustvo i život Unatrag par godina jedan je mladi kandidat za svećenika sjedio u uredu svoga dušobrižnika i mentora te mu iznosio vlastite sumnje i poteškoće vezane uz duhovni život. Postariji svećenik otvorio je ladicu svoga radnoga stola, izvadio iz nje omanju knjižicu te ju pružio mladome bogoslovu. «Evo…», rekao mu je, «…Crkva ga baš ne voli, ali mislim da će ti koristiti.» Knjiga koju je mladić dobio na dar nosila je naslov Dirnut Bogom; njezin autor glasoviti je indijski katolički svećenik i psiholog, Anthony de Mello. Ovu epizodu ispričao mi je spomenuti bogoslov osobno, jednom prigodom dok smo razgovarali o autorima koji su najviše doprinijeli našoj osobnoj duhovnoj formaciji. S lakoćom smo usuglasili mišljenja oko vrijednosti de Mellovih knjiga. Njegov je izraz idealan jer je istovremeno

jednostavan, snažan i dubok, te u sebi skladno objedinjuje katoličku predaju, istočnjačku mudrost i uvide moderne psihologije. Nažalost, spomenuta epizoda ujedno zorno predočava kakav je de Mellov status unutar crkvenih krugova. Iako se njegovi savjeti privatno cijene, njegove se knjige čuvaju u ladicama gdje iščekuju neko bolje, zrelije vrijeme. Poput kakvih spasonosnih ampula, izvlače se i upotrebljavaju samo u slučajevima krajnje nužde. Razlog tomu ustroj je zvan hijerarhija i sila zvana autoritet. Izgleda, naime, da sve što vrijedi ljudima, ne vrijedi i Josephu Ratzingeru. Njegovi su kriteriji uvijek nešto drugačiji, pa bismo se – usporeñujući vlastitu sposobnost procjene i zaključivanja s njegovom – mi, maleni ljudi, trebali posramljeno priupitati vrijede li naše glavice išta više od kupusnih. Roñen za popa Iako je bio Indijac, roñen i odrastao u predgrañima Bombaya, Anthony de Mello pripadao je obitelji koja je njegovala dugu katoličku tradiciju. Želju da postane svećenikom iskazivao je već od najranije dobi. Prema svjedočanstvu njegovog trinaest godina mlañega brata, Billa de Mella, Anthony je bio naprosto «roñen» za taj poziv. Izvrsno se snalazio u meñuljudskim odnosima i s lakoćom je ispunjavao školske obveze te je bio jednako omiljen i meñu kolegama i meñu učiteljima. Iako njegovi roditelji nisu bili oduševljeni sinovljevom željom, pred njegovom su upornošću i gorućim entuzijazmom na kraju morali popustiti. Godine 1947., u svojoj 16. godini, de Mello je postao kandidat za svećenika Družbe Isusove. Isprva vrlo krut i rigidan, posvema predan zavjetu poslušnosti Crkvi i njezinom nauku, de Mello je u mladosti bio vrlo zahtjevan i strog kako prema sebi tako i prema drugima. Prema riječima njegova brata, bila je to sušta suprotnost onom Anthonyju de Mellu kakvoga upoznajemo čitajući njegove knjige, napisane mnogo godina kasnije. Srećom, odrastajući de Mello je postajao mudrijim, pa samim time i otvorenijim i fleksibilnijim. Krutost u stavu i držanju rasplinula se zajedno s mladalačkom sklonosti idealiziranju, koja joj je i bila uzrokom.

Nakon studija filozofije u Barceloni, psihologije u Chicagu i duhovnosti u Rimu, de Mello je postao poznat u svećeničkim krugovima po svojim duhovnim vježbama i molitvenim seminarima koje je održavao po čitavom svijetu. Njegova popularnost najviše duguje

izvornosti njegovih promišljanja, ali i šarolikom bogatstvu priča, usporedbi i primjera kojih je de Mello bio živa riznica. De Mello, srećom, nije bježao od utjecaja tradicija koje su u

Indiji pustile mnogo dublje korijene od kršćanstva. Ozračja buddhizma, višnuizma, šaktizma, ali i taoizma i islama, snažno su prožele njegov duh, što se jasno iščitava u

njegovim knjigama.

Štetne knjige

Prva njegova knjiga objavljena je 1978. godine u Indiji, pod naslovom Sadhana: Put k Bogu, te je rasprodana u kratkome roku. Za života je de Mello uspio objaviti još tri knjige

(Pjev ptice, Izvori, Minuta mudrosti). Preminuo je iznenada, 1. lipnja 1987. godine, u svojoj 56. godini života. Meñu njegovim rukopisima pronañene su još četiri knjige (Minuta

besmisla, Molitva žabe, Dirnut Bogom, Poziv na ljubav), od kojih su tri bile posve dovršene i spremne za tisak. Sve su te knjige kroz relativno kratko vrijeme tiskane i izdane. Takoñer

je tiskana i knjiga koja je nastala na temelju tonskih zapisa nagovora koje je de Mello davao na duhovnim vježbama. U SAD-u je ta knjiga objavljena pod naslovom Awareness.

U Hrvatskoj su sve de Mellove knjige, izuzev Minute besmisla i posljednje, Awareness, tiskane u sklopu biblioteke Radost i nada, čiji je izdavač Filozofsko-teološki institut Družbe

Isusove. Knjigu Awareness (Svjesnost) isti je izdavač preveo i pripremio za tisak, ali je uvažavajući preporuku iz Rima na koncu ipak odustao od njezina tiskanja. Srećom,

besplatan prijevod knjige dostupan je na web-u. Istu je knjigu u meñuvremenu objavila nakladnička kuća Izvori, pod naslovom Buñenje svijesti.

De Mellove knjige su i kod nas doživjele nekoliko izdanja te su još uvijek tražene i kupovane; meñutim, žalosna je vijest da se one do daljnjega više neće tiskati. Netko tko od gore vidi skoro sve mišljenja je da knjige Anthonyja de Mella nekome mogu nanijeti veliku štetu, mada nije jasno specificirano kome – da li kozmičkome poretku, katoličkom nauku

ili pak prostodušnome čitatelju. Naime, dok je još obnašao dužnost prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger sastavio je Upozorenje vezano uz knjige patera

Anthonyja de Mella, službeni dokument kojega je potpisao i autorizirao tadašnji papa Ivan Pavao II. U dokumentu koji je objavljen 1998. godine, dakle puno desetljeće nakon de Mellove smrti, navode se odreñene «problematične» stavke prisutne u de Mellovim

knjigama koje su ocjenjene inkompatibilnima s crkvenim naukom. Sažeto se može reći da su neke de Mellove izjave proglašene nepoćudnima stoga što Svetim knjigama i religijskim

institucijama pretpostavljaju osobno iskustvo i život osloboñen vezanosti uz bilo kakav izvanjski autoritet. Iako se zabrana tiskanja nigdje izričito ne spominje, Upozorenje jasno

sugerira kakav je službeni stav Crkve po tom pitanju.

Zabranjeni lijek

Snalažljivi izdavači problemu su doskočili prijedlogom da se knjige tiskaju uz prikladnu napomenu, što je Vatikan prihvatio. Od tada se na prvim stranicama de Mellovih knjiga mogu naći sljedeće riječi upozorenja: Knjige p. Anthonyja de Mella napisane su u višereligioznom kontekstu s nakanom da pomognu sljedbenicima drugih religija, agnosticima i ateistima u njihovom duhovnom traženju. Pisac nije imao namjeru napisati ih kao priručnike za pouku u katoličkoj vjeri gdje bi tumačio kršćanski nauk ili dogmu. U meñuvremenu je, meñutim, prefekt Ratzinger postao papa Benedikt XVI., a budući je upravo on bio taj koji je prvi izrazio nezadovoljstvo de Mellovim knjigama, problem je danas postao nešto delikatnijim no što je bio krajem devedesetih. Hrvatski se izdavač očito odlučio prilagoditi novonastalim okolnostima jer se drugačije ne može protumačiti iznenadna odluka da se nova

izdanja de Mellovih knjiga više ne tiskaju. Ništa nova, reći će neki. Živa i djelotvorna mudra riječ malo je kad bila pravovremeno prepoznata i priznata unutar crkvenih zidina. Ali ako su riječi koje uče, liječe i oslobañaju čovjeka u neskladu s katoličkim naukom, nameće se pitanje nije li možda ipak bolje prigrliti spasonosnu riječ, a odbaciti neplodan nauk? Kakvu alternativu nudi Ratzinger, kada već ne preporučuje lijek koji se pokazuje učinkovitim? Katekizam Katoličke Crkve? Misal? De Mello je, dakako, bio svjestan svih ograničenja, slabosti i mana Crkve, ali joj je unatoč tomu ostao odan. S druge strane, stječe se dojam da se njegovo ime više cijeni izvan Crkve nego unutar nje. Valja se nadati da je to samo stoga što se izvan Crkve poštovanje njegovu imenu puno opuštenije, pa stoga i mnogo češće i glasnije izriče.

Kralj ptica

Neki čovjek pronašao je orlovo jaje i stavio ga pod kvočku na svom seoskom imanju. Zajedno s pilićima izlegao se i orlić, i odrastao je s njima. Cijeli svoj život orao je radio isto

što i pilići, misleći da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji tražeći gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.

Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, veličanstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenošću jedrila po snažnim zračnim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima. Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je. "To je orao, kralj ptica", reče kokoš koja je stajala do

njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.

Anthony de Mello, Pjev Ptice

Pretvaranja Jedino je odraslo ljudsko biće sposobno biti jedno, a pretvarati se da je nešto drugo. (...) Kada odrasli kažnjavaju dijete zato što govori istinu, otkriva ono što misli i osjeća, dijete se uči pretvarati i njegova je nevinost uništena. Uskoro će se pridružiti bezbrojnoj vrsti ljudi koji bespomoćno govore: 'Ja ne znam tko sam', zato što su istinu o sebi, nakon što su je tako dugo skrivali od drugih, na kraju sakrili i od sebe. Anthony de Mello, Poziv na ljubav Anthony de Mello – Svjesnost Upravo sam procitala i ovu knjigu. Svidja mi se. Evo par citata:

Citat: Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim pričate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjećujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li proučavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti.

Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite i čega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit će se.

Citat: Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?" Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Počinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošću. Nema nekog općeg pravila.

Citat: Ljudi idu kroz život s fiksnim idejama; nikada se ne mijenjaju. Jednostavno nisu svjesni što se dogaña. Mogli bi biti i drvene klade, ili kamenje, strojevi koji govore, hodaju i razmišljaju. To nije ljudski. Izgledaju kao lutke koje svakakve stvari razvlače okolo. Pritisnite gumb i dobit ćete reakciju. Skoro da možeš predvidjeti kako će ta osoba reagirati.

Citat: Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira vas. Uvijek ste rob onoga čega niste svjesni. Kada postanete svjesni, oslobodit ćete se toga. Tu je, ali više ne utječe na vas. Niste više pod kontrolom te stvari, niti ste joj rob. U tome je razlika.

Citat: Neki od vas pitaju me što to znači: “Budite ono što jeste, to je u redu, ali zaštit ću se i bit ću ono što jesam.” Drugim riječima, neću dopustiti da manipulirate sa mnom. Živjet ću svoj život, ići ću svojim putem, slobodno ću misliti što hoću i slijediti svoja nagnuća i svoj ukus. I reći ću vam ‘ne’. Ako neću željeti biti u vašem društvu, to neće biti zbog bilo kakvih negativnih osjećaja koje bi vi pobudili u meni, zato što ih više ne možete pobuditi. Nemate više moć nada mnom. Može biti da mi društvo drugih ljudi jednostavno više odgovara. I zato, kada mi kažete: “Hoćete li ići sa mnom u kino večeras?” Reći ću vam: “Žao mi je, idem s nekim drugim. Više volim njegovo društvo nego vaše.” I to je u redu - reći ljudima ne, to je divno. Dio buñenja sastoji se u tome da svoj život živite onako kako vam odgovara. I shvatite: to nije sebično. Sebično je ako zahtijevate od drugih da žive onako kako to vi želite. Sebičnost leži u zahtijevanju da netko drugi živi tako da udovolji vašem ukusu, vašem ponosu, vašem dobitku, vašem zadovoljstvu. To je zaista sebično. I zato ću se zaštiti. Neću smatrati dužnošću kazati vam da. Ako se u vašem društvu budem ugodno osjećao, uživat ću u njemu bez lijepljenja. I više vas neću izbjegavati zbog negativnih osjećaja koje pobuñujete u meni. Nemate više tu moć.

Citat: Ugodna iskustva čine život radosnim. Bolna iskustva dovode nas do rasta. Ugodna iskustva čine život radosnim, ali po sebi ne dovode do rasta. Bolno iskustvo je to koje dovodi do rasta. Patnja ukazuje na područje u vama gdje se još niste rasli, gdje biste trebali rasti te biti preobraženi i promijenjeni. Da znate kako se treba okoristiti tom patnjom, o, kako biste rasli!

Ograničimo se, za sada, na psihološku patnju, na sva ona negativna čuvstva koja imamo. Nemojte gubiti vrijeme na samo jedno od njih. Već sam vam rekao što biste mogli učiniti s tim čuvstvima. Promatrajte ona čuvstva koja se bude u vam nakon iskustva neuspjeha! Promatrajte ta čuvstva kao da pripadaju nekome drugom. Gledajte to razočaranje, tu potištenost koju doživljujete kada vas kritiziraju. Što vam to govori o vama? Negativni osjećaji, svaki negativni osjećaj koristan je za svjesnost, za razumijevanje.

Citat: Cijeli vaš život bio je prazan i bez duše. Nema u njemu ništa. Postoji samo jedan izlaz i to je da izbrišete taj program. Kako se to može postići? Morate postati svjesni svoje programiranosti. Ne možete se promijeniti svojim trudom ili voljom, ne možete se promijeniti uz pomoć ideala, ne možete se promijeniti staranjem novih navika. Vaše ponašanje može se promijeniti, ali se nećete promijeniti vi. Jedini način na koji se možete promijeniti je da promijenite svoje razumijevanje. Ali što znači shvatiti? Kako se to postiže? Razmislite o tome kako robujemo različitim navezanostima.

Citat: Moram se probiti van iz tog svog zatvora, te programiranosti, te uvjetovanosti, tih krivih uvjerenja, tih fantazija. Moram se probiti do stvarnosti.

Citat: Toliko smo zaslijepljeni od svega da ne otkrivamo jednostavnu činjenicu da nam navezanosti štete, a ne da nam koriste u našim vezama. Sjećam se kako sam se bojao reći jednom svom bliskom prijatelju: “Zaista te ne trebam. Mogu biti savršeno sretan bez tebe. I rekavši ti to, shvaćam da mogu potpuno uživati u tvom društvu: nema više tjeskobe, nema više ljubomore, nema više posesivnosti, nema više lijepljenja. Veselje je biti s tobom kada uživam u tvom društvu bez lijepljenja. Ti si slobodan, a i ja sam. Ali za mnoge od vas ovo je kao da govorite na stranom jeziku. Trebalo mi je mnogo mjeseci da ovo u potpunosti razumijem,

Citat: Jedina tragedija ovoga svijeta je nedostatak budnosti i svjesnosti.

Citat: Nemojte tražiti od svijeta da se promijeni - promijenite prvo sebe. Tada ćete dobiti dovoljno dobar pogled na svijet da budete sposobni promijeniti što god smatrali nužnim da se promijeni. Uklonite prvo brvno iz svojeg oka. Kada pokušavate promijeniti ljude ili stvari postoji opasnost da to činite zbog vlastite koristi, ponosa, dogmatskih uvjerenja i mišljenja, ili samo zato da ispraznite svoje negativne osjećaje. Imam negativne osjećaje i zato se morate promijeniti tako da se ja osjećam dobro. Prvo se pobrinite za svoje negativne osjećaje tako da, kada krenete mijenjati druge, nećete biti potaknuti mržnjom ili negativnim osjećajima nego ljubavlju.[/b]

Citat:

Kakvi vam se osjećaji javljaju kad ste u dodiru s prirodom ili kada ste uronjeni u posao koji volite? Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez navezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Usporedite te osjećaje s osjećajima koji se javljaju u vama kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivam svjetovnim osjećajima, a one prve nazivam duhovnima. Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi ljudi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, odobravanjem, hvalama, s “ja sam O.K., ti si O.K.”, s “gledaj me”, “slušaj me”, “podupiri me”, “cijeni me”, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeñivanjem na utrci. Hranite li se i vi time? Ako se time hranite, onda ste mrtvi. Izgubili ste svoju dušu. Hranite se drugačijom, hranjivom tvari. Tada ćete vidjeti preobrazbu.

Citat: Kakvi vam se osjećaji javljaju kad ste u dodiru s prirodom ili kada ste uronjeni u posao koji volite? Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez navezivanja. Kakvi vam se osjećaji javljaju? Usporedite te osjećaje s osjećajima koji se javljaju u vama kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivam svjetovnim osjećajima, a one prve nazivam duhovnima. Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi ljudi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, odobravanjem, hvalama, s “ja sam O.K., ti si O.K.”, s “gledaj me”, “slušaj me”, “podupiri me”, “cijeni me”, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeñivanjem na utrci. Hranite li se i vi time? Ako se time hranite, onda ste mrtvi. Izgubili ste svoju dušu. Hranite se drugačijom, hranjivom tvari. Tada ćete vidjeti preobrazbu.

Kod mene je divno proletnje jutro. Toplo je i suncano, sve odise cistocom jutarnjeg vazduha. Otrcala sam do reke gde su ljudi dzogirali, vozili bicikle, hodali, vezbali sami ili u grupama. Mnogi su poveli svoje kucne ljubimce,..Mnogi su imali slusalice u usima pa sam pomislila kako bih i ja mogla od sada da nesto slusam dok trcim, ali sam onda sama sebe trgnula iz tog razmisljanj. Ne, ovde sam da cujem, vidim osetim ono sto mi priroda tako nesebicno nudi. Uzivala sam u svim zvucima; kajaci na vodi, patke, ostale ptice, sareni papagaji ( oni zeleno-crveni mi se najvise svidjaju),..Po zavrsetku sam usla u ogroman rasadnik koji je vise nego saren i toliko toga nudi svim nasim culima. Nekolicina straijih ljudi je kupovala biljke za svoje baste, toliko su izgledali blagi i smireni,.. Stvarno to osecam kao duhovnu hranu i nastojim da je imam sto vise. Sto se one druge hrane tice ne znam kako to definisati. Kada se takmicim, takmicim se sa sobom. Postavljam sebi odredjen ciljeve i dajem sve od sebe da ih postignem, ne da bih se dokazala drugima nego sebi. Da li je i taj nacin takmicenja negativan? Npr. oduvek sam zelela da istrcim maraton , ali zbog povreda nisam uspela da istrcim ceo nego dva puta pola maratona. Svi gore upisani citati mi se jako dopadaju i stvarno ne mogu docekati da pocnem sa knjigom.

Samo da dodam, osecam se najbolje u drustvu onih s kojima mogu bezbrizno da cutim i da se ne opterecujem ni sa cim. Zivot me je naucio da se resavam onih koji se lepe i kradu mi energiju. Vecina takvih to radi nesvesno, ali rezultat je isti bez obzira radili to oni svesno ili nesvesno. Ljudi bivaju cesto posesivni i prosto ti ne daju da dises. Ja volim da razmenjujem iskustva sa razlicitim ljudima i o razlicitim temama. Uglavnom se moji poznanici ne poznaju medjusobno. Sa nekima sam u kontaktu zbog sporta, sa drugima u vezi literature, itd. Nemam mogucnosti da budem sa ljudima sa kojima sam rasla, ali i njih je zivot oblikovao na razane nacine pa i kada bi fizicki bili zajedno ne znaci da bi bili na istim frekvencijama kao nekada. Posle nekih 15 -ak godina sam stupila u kontakt sa drustvom iz studentskih dana. Sa nekima je razgovor tekao kao da smo se poslednji puta culi juce, a sa nekima kao da se nikada poznavali nismo. Citat: Zivot me je naucio da se resavam onih koji se lepe i kradu mi energiju. Vecina takvih to radi nesvesno, ali rezultat je isti bez obzira radili to oni svesno ili nesvesno. Da. Meni je dugo trebalo da to naucim,... jer sam bila programirana ( odgajana) da sutim i trpim. Ali, ide mi sve bolje i bolje. Knjiga me i dalje odusevljava. Toliko je bolno istinita. Nesto o recima:

Citat: Mark Twain je to jako lijepo postavio kad je rekao: “Bilo je tako hladno da bismo se bili smrzli samo da je termometar bio koji centimetar dulji.” Zbog riječi se zaista smrznemo. Nije važno koliko je vani hladno, važan je termometar. Nije važna stvarnost, nego ono što sami sebi govorite o njoj. zatim prica o finskom seljaku: Citat: Čuo sam jednu zgodnu priču o finskom seljaku. Kada su odreñivali rusko-finsku granicu seljak je morao odlučiti hoće li biti u Finskoj ili u Rusiji. Nakon dužeg razmišljanja rekao je da bi htio biti u Finskoj, ali nije htio uvrijediti ruske službenike koji su došli k njemu pitati ga zašto se odlučio za Finsku. Seljak je odgovorio: “Oduvijek sam želio živjeti u Majci Rusiji, ali u mojim godinama ne bi mogao preživjeti još jednu rusku zimu.” Rusija i Finska su samo riječi, pojmovi, ali ne za nas, ne za nas luñake. Skoro nikada ne pogledamo u stvarnost. a, ovde sam morala da

Citat: Neki je guru pokušavao objasniti masi kako ljudi reagiraju na riječi, hrane se riječima i žive od riječi, radije nego da žive u stvarnosti. Jedan čovjek je ustao protestirajući: “Ne slažem se s time da riječi toliko utječu na nas.” Guru mu reče: “Sjedni dolje, kurvin sine.” Čovjek, izvan sebe od bijesa, odvrati: “Nazivaš se prosvijetljenom osobom, guruom, učiteljem, ali trebao bi se sramiti.” Guru tada reče: “Oprostite mi, gospodine, zanio sam se. Molim vas da mi oprostite. Pogriješio sam. Zaista mi je žao.” Čovjek se napokon smirio. I tada guru reče: “Trebalo je samo nekoliko

riječi da se razbjesnite, i trebalo je samo nekoliko riječi da se smirite, zar ne?” Riječi, riječi, riječi, riječi. Kako nas samo mogu zarobiti ako ih ne upotrebljavamo pravilno.

Razmišljanje Godinama sam bio nervozan (neurotičan). Bio sam plašljiv, depresivan i ohol. I svatko mi je govorio: Ti se moraš promijeniti. I svaki bi mi rekao kako sam neurotičan. Bili su mi već dosadni, i ja sam im obećavao i mislio sam se promijeniti, ali nikad nisam uspio pa koliko god sam se trudio. To što me je najviše boljelo, bilo je da mi je najbolji prijatelj uvijek govorio kako sam neurotičan. I on je uvijek ponavljao, da se moram promijeniti. I njemu sam obećavao, pa opet nije od toga bilo ništa, to nikad nisam uspijevao. Tako sam se osjećao bespomoćan i zarobljen. Jednog mi dana reče on "Ne mijenjaj se! Ostani kakav jesi!" I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te, onakvog kakav jesi. Tako neka bude" Te riječi su zvučale poput glazbe u mojim ušima. "Ne mijenjaj se, ne mijenjaj se, volim te...". I ja sam se otpustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom - ja sam se promijenio. A sada znam da se nisam u istinu mogao promijeniti, dokle nisam našao nekoga, tko me zaista volio, bez obzira da li ću se promijeniti ili ne. "Volim te" "rado te prihvaćam onakvog kakav jesi" kad se nekome reče onda njemu ili njoj čini neobično dobro. Biti voljen bez preduvjeta i pretpostavki omogućuje život pun smisla. Ako se netko osjeća voljen i ljubljen onda može velikodušno darovati svoj život, može se zauzimati za ljude a da uopće ne gleda što mi to donosi. Ne odbacujte sebe govoreći kako ništa ne vrijedite! Dopustite si biti voljeni! Prihvatite sebe takvi kakvi jeste sa svim svojim vrlinama i manama! Anthony de Mello

Kratke poučne priče

Wilhelm zahtijeva ljubav Friedrich Friedrich Wilhelm, koji je početkom osamnaestog stoljeća vladao Prusijom, bio je poznat kao nagao čovjek. Mrzio je ceremonije. Šetao bi ulicama Berlina bez pratnje i, ako mu se netko nije sviñao - što nije bila rijetkost - ne bi oklijevao da na nesretnoj žrtvi upotrijebi svoj štap. Nije čudno da bi se ljudi, kad bi ga izdaleka ugledali, tiho udaljili. Tako je jednom Friedrich išao ulicom, kadli ga neki Berlinac ugleda - ali prekasno, i njegov pokušaj da se sakrije iza vrata nije uspio. "Ti tamo!" reče Friedrich. "Kamo ideš?" Čovjek se počeo tresti. "U ovu kuću, Vaše Veličanstvo." "Je li to tvoja kuća?" "Ne, Vaše Veličanstvo." "Prijateljeva kuća?" "Ne, Vaše Veličanstvo." "Zašto onda ideš u nju?" Čovjek se bojao da će ga smatrati provalnikom. Zato je promrmljao istinu: "Da se uklonim Vašem Veličanstvu." Na to se Friedrich Wilhelm jako razljutio. Zgrabi siromašna čovjeka za ramena, žestoko ga prodrma i reče: "Kako se usuñuješ da me se bojiš! Ja sam tvoj vladar. Ti bi me morao voljeti. Ljubi me, nesretniče! Ljubi me!"

Suze na pogrebu

Na pogrebu vrlo bogata čovjeka vidjeli su stranca koji je žalovao i plakao tako glasno kao i drugi. Svećenik, koji je vodio sprovod, pristupi mu i upita: "Jeste li možda roñak pokojnome?" "Ne." "Zašto onda plačete?" "Upravo zato." Svaka žalost - bez obzira kojom zgodom - vrti se oko vlastitog ja. Što ljudi najprije spašavaju

Troje odraslih doručkovalo je u kuhinji dok su se djeca igrala na podu. Razgovor je došao na pitanje što bi najprije spasili da zaprijeti opasnost. Sve troje je reklo da bi najprije spasili djecu. Iznenada je prsnuo zaštitni ventil pretis lonca, čula se eksplozija, a para je ispunila prostoriju. U nekoliko sekundi svi su pobjegli iz kuhinje - osim djece koja su se igrala na podu.

Bio sam siguran da ćeš doći

"Moj se prijatelj nije vratio s bojišnice, gospodine. Molim dopuštenje da idem po njega." "Dopuštenje se odbija", reče časnik. "Ne želim izložiti opasnosti tvoj život za čovjeka koji je vjerojatno mrtav." Svejedno, vojnik je otišao i, uru kasnije, vratio se natrag, smrtno ranjen, noseći mrtvo tijelo svog prijatelja. Časnik je bio bjesan. "Rekao sam ti da je mrtav. Sada sam vas obojicu izgubio. Reci, je li se isplatilo ići tamo po truplo?" Umirući vojnik odgovori: "Oh, da, gospodine. Kad sam došao do njega, bio je živ. I rekao mi je: 'Jack, znao sam da ćeš doći'."

Živčano dijete

Mala Marija je bila na obali sa svojom majkom. "Mama, mogu li se igrati u pijesku?" "Ne, Zlato. Uprljat ćeš svoje čiste haljinice." "Mogu li gacati po vodi?" "Ne. Smočit ćeš se i prehladiti." "A mogu li se igrati s drugom djecom?" "Ne. Izgubit ćeš se meñu njima." "Mama, kupi mi sladoled." "Ne. On je loš za tvoje grlo." Mala Marija je počela plakati. Majka se okrene prema ženi koja je stajala blizu nje i reče: "Za Boga miloga! Jeste li ikada vidjeli tako živčano dijete?"

Tko si ti?

Neka se žena nalazila u smrtnoj borbi. Iznenada je imala osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred sudačkom stolicom. "Tko si ti?" upita je Glas. "Ja sam gradonačelnikova žena", odgovori ona. "Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti." "Ja sam majka četvero djece." "Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti." "Ja sam učiteljica." "Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti." Tako je išlo dalje. Bez obzira što bi odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor na pitanje: "Tko si ti?" "Ja sam kršćanka." "Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti." "Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromahu i potrebnom." "Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti." Očito, propala je na ispitu i bila je vraćena na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odluči pronaći tko je ona. U tom je bila sva razlika.

Tvoja je dužnost biti. Ne biti netko, ili nitko - jer u tom leži pohlepa i častohleplje - ne biti ovo ili ono - tako postaješ uvjetovan - nego jednostavno biti.

Slon i buha

Buha je odlučila da se sa svojom obitelji preseli u slonovo uho. Zato je viknula: "Gospodine slone, moja obitelj i ja namjeravamo se preseliti u tvoje uho. Mislim da je pošteno da ti dadnem tjedan dana vremena da o tome razmisliš i da me obavijestiš ako imaš što protiv toga." Slon, koji nije bio svjestan da buha postoji, mirno je dalje živio, a buha je, nakon što je savjesno čekala tjedan dana, predmnijevala da se slon slaže, i nastanila se u njegovu uhu. Nakon mjesec dana gospoña buha odluči da slonovo uho nije zdravo prebivalište, i silila je muža da se isele. Gospodin buha ju je molio da ostanu još mjesec dana, kako ne bi povrijedili slona. Naposljetku, izveo je taktički, koliko je samo mogao: "Gospodine slone, namjeravamo se preseliti drugamo. Naravno, ovo nema nikakve veze s tobom, jer je tvoje uho prostrano i toplo. Moja žena želi živjeti blizu svojih prijateljica na bivoljoj nozi. Ako imaš što protiv toga da se mi odselimo, obavijesti me u roku tjedan dana." Slon nije ništa odgovorio, i tako je buha čiste savjesti promijenila mjesto boravka. 18)

Najveći moderni pronalazak

Učiteljica je poučavala djecu o modernim pronalascima. "Može li tko od vas navesti nešto važno što nije postojalo prije pedeset godina?" Bistar dječarac u prvoj klupi brzo digne ruke i rekne: "Ja."

Sveta rabinova skromnost

Stari je rabin ležao bolestan u krevetu, a njegovi su učenici pokraj njegova kreveta šapatom razgovarali. Hvalili su njegove besprimjerne vrline. "Od Salamonovih vremena nitko nije bio tako mudar kao on", reče jedan od njih. "A njegova vjera! Ona je jednaka vjeri našeg oca Abrahama!" reče drugi. "Njegova strpljivost jednaka je Jobovoj", doda treći. "Jedini je Mojsije tako prisno razgovarao s Bogom", tvrdio je četvrti. Činilo se da je rabin nemiran. Kad su učenici otišli, njegova mu žena reče: "Jesi li čuo kako

pjevaju hvale tebi?" "Jesam", odgovori rabin. "Zašto si onda tako utučen?" upita žena. "Moja skromnost", tužio se rabin. "Nitko nije spomenuo moju skromnost."

Onaj je uistinu bio svetac koji reče: "Ja sam samo četiri prazna zida - unutra nema ničega." Nitko nije bio puniji.

Paul Cezanne

Kroz pedeset godina Paul Cezanne je živio nepoznat i slikao je majstorska umjetnička djela koja bi davao neuglednim sudjedima. Njegova ljubav prema slikanju bila je tako velika da nikada nije ni pomišljao da stekne priznanje, i nikada nije mislio da će ga jednog dana smatrati ocem modernog slikarstva. Svoju slavu duguje jednom pariškom trgovcu koji je slučajno otkrio njegove slike, složio ih skupa i umjetničkom svijetu prikazao Cezanneovu izložbu. Svijet je bio iznenañen kad je otkrio vrhunska umjetnika. I umjetnik je bio iznenañen. Došao je u umjetničku galeriju upirući se rukom o svog sina, i nije mogao suzdržati svoje čuñenje kad je vidio da su njegove slike izložene. Okrenuvši se sinu reče: "Gle, oni su ih uokvirili!"

Svetost, kao i veličina, ne znaju za sebe.

Na prodaju je sjeme, ne plod

Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je, na svoje iznenañenje, našla Boga za pultom. "Što prodaješ?" upitala je. "Sve što ti srce želi" odgovori Bog. Žena je jedva vjerovala što je čula i odluči tražiti ono najbolje što si ljudsko srce poželjeti može. "Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost, i slobodu od straha", reče. Potom, nakon kratkog razmišljanja, doda: "Ne samo za mene. Za svakoga na svijetu." Bog se smijao. "Mislim da si me krivo shvatila, draga moja", reče Bog. "Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme."

Službena odluka

Predsjednik najvećeg bankarskog udruženja bio je u bolnici. Jedan od dopredsjednika došao ga je posjetiti s ovom porukom: "Donosim vam dobre želje od upravnog odbora da ozdravite i živite sto godina. To je službena odluka. Za nju je glasalo 15 ljudi, 6 je bilo protiv, a 2 suzdržana."

Strah

"Znači, to je bio vaš prvi let. Jeste li se bojali?" "Da vam po istini velim, nisam se usudio puno težinom sjesti na sjedalo."

Večera mora biti gotova u 6:00 sati

Gospodin Smith je ubio svoju ženu, a izgovarao se da je privremeno bio lud. Bio je na optuženičkoj klupi, i njegov ga je odvjetnik zamolio da svojim riječima opiše zločin. "Gospodine suče," reče, "ja sam miran čovjek s redovitim navikama, koji živi u miru sa cijelim svijetom. Svaki dan ustajem u sedam sati, u sedam i pol doručkujem, na poslu sam u devet, napuštam posao u pet, doñem kući u šest, nañem večeru na stolu, pojedem je, čitam novine, gledam televiziju, zatim legnem u krevet. Sve do rečenog dana..." Ovdje je počeo brže disati, a izraz lica je postao bijesan. "Nastavite" reče odvjetnik. "Recite ovom sudu što se dogodilo." "Rečenog dana probudio sam se u sedam, kao obično, doručkovao sam u sedam i pol, došao na posao u devet, otišao s posla u pet, došao kući u šest, i na svoje zaprepaštenje otkrio sam da večera nije na stolu. Nije bilo nikakvog znaka moje žene. Zato sam tražio po kući i našao je u krevetu s drugim muškarcem. Zato sam je ubio." "Oprostite, kako ste se osjećali kad ste je ubili?" reče odvjetnik u namjeri da će uspjeti svojim dokazom. "Bio sam nekontrolirano ljut. Bio sam sav izvan sebe. Gospodine suče, dame i gospodo porotnici," vikao je udarajući pesnicom o klupu, "kad ja u šest sati doñem kući, besprigovorno zahtijevam da večera bude spremna na stolu."

Jedi vlastiti plod

Neki se učenik jednom tužio: "Govoriš nam pripovijetke a nikada nam ne otkrivaš njihovo značenje." Učitelj odgovori: "Kako bi vam bilo da vam netko pruži plod i sažvače ga prije negoli vam ga dadne?"

Željeznički propisi

Željeznički službenik ovako je prijavio ubojstvo u vlaku: "Ubojica je ušao u vagon s perona, pet puta je divlje ubo žrtvu, svaki put zadavši joj smrtonosni udarac, izišao je iz vagona kroz suprotna vrata, skočio je na željezničke tračnice i tako prekršio željezničke propise."

Gdje sam ja?

Živio jednom čovjek koji je bio vrlo glup. Svako jutro kad se probudio bilo mu je tako teško pronaći svoje odijelo te se gotovo bojao ići u krevet pri pomisli kakve će muke imati kad bude ustao. Jedne je noći uzeo pero i papir i napisao je točno ime i mjesto svakog dijela odjeće kako se svlačio. Idućeg jutra izvadio je papir i čitao: "Hlače" - i tamo su bile. Ušao je u njih. "Košulja" - i tamo je bila. Navukao ju je preko glave. "Šešir" - i bio je tamo. Nabio ga na glavu. Bio je vrlo zadovoljan s time sve dok mu nije došla strašna misao: "A ja - gdje sam ja?" To je zaboravio napisati na papir. I stoga je tražio i tražio, ali uzalud. Nije mogao pronaći samog sebe.

Dva brata koja su se voljela

Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu čije je plodno tlo davalo obilnu ljetinu. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom. Na početku je sve bilo dobro. Potom bi se oženjeni brat noću povremeno budio od sna i mislio: "To nije pravo. Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme. Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, i stoga je on potrebniji od

mene." S tim bi mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata i istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu. Neoženjenog brata počele su salijetati iste takve misli. Povremeno bi se budio od sna i govorio bi: "Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu i petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje. Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. I je li stoga pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko i ja?" Tada bi ustao iz kreveta i odnio bi punu vreću žita u žitnicu svoga brata. Jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme i naišli su jedan na drugoga s vrećom žita na leñima. Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest. I kad su ljudi htjeli podići hram, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu nisu mogli naći svetije mjesto od toga.

Značajna vjerska razlika nije izmeñu onih koji Boga časte i onih koji ga ne časte, nego izmeñu onih koji ljube i onih koji ne ljube.

Zatvorenik i mrav

Neki je zatvorenik godinama živio u samici. Nikoga nije vidio i ni s kim nije razgovarao. Hranu su mu davali kroz otvor na zidu. Jednog je dana mrav ušao u njegovu ćeliju. Čovjek je s udivljenjem promatrao kad ga je opazio kako ide po sobi. Uzeo ga je na dlan svoje ruke da ga bolje promotri, dao mu je jednu ili dvije mrvice, a noću ga je čuvao pod limenom čašom. Jednog mu je dana iznenada sinulo da mu je trebalo deset dugih godina života u samici da bi otvorio oči i ugledao ljepotu jednog mrava.

"Makni mi tog skitnicu s očiju!"

Neki je skitnica bio u uredu bogata čovjeka moleći milostinju. Čovjek je pozvonio tajnici i rekao: "Vidiš li ovog jadnog i nesretnog čovjeka ovdje? Pogledaj kako mu palac viri iz cipele, kako su mu hlače izlizane, kako mu je kaput poderan. Siguran sam da se čovjek danima nije brijao, nije se okupao i nije imao pristojna obroka. Srce mi puca kad vidim ljude u takvom jadnom stanju - i zato, MAKNI MI TOG SKITNICU S OČIJU I TO ODMAH!"

Čovjek, koji je imao samo batrljke umjesto ruku i nogu, prosio je pokraj puta. Kad sam ga prvi put vidio, toliko me savjest pekla da sam mu dao milostinju. Drugi put dao sam mu manje.Treći put sam ga hladnokrvno prijavio policiji zato što prosi na javnommjestu i što stvara probleme.

Test bečkog kirurga

Glasoviti bečki kirurg rekao je svojim studentima da kirurg mora posjedovati dva dara: slobodu od povraćanja i moć opažanja. Potom je umočio prst u tekućinu koja izaziva povraćanje i liznuo ga. Zatim je tražio da svaki student učini isto. Studenti su se ohrabrili i nisu ustuknuli od pokusa. Potom kirurg sa smiješkom rekne: "Gospodo, čestitam vam što ste prošli prvi test. No, nažalost, niste drugi, jer nitko od vas nije primjetio da sam ja liznuo drugi prst a ne onaj koji sam umočio u tekućinu."

Indijanac koji sluša zemlju

Neki kauboj jašući pustinjom naiñe na Indijanca koji je ležao pokraj puta s glavom i uhom na tlu. "Kako si poglavico?" upita kauboj. "Veliko blijedo lice s plavom kosom vozeći srebrni mercedes-benz s njemačkim psom ovčarom unutra i s tablicom broj SNN6992 ide prema zapadu." "He, poglavico, ti veliš da sve to čuješ slušajući tlo?" "Ne slušam nikakvo tlo. Taj me pasji sin pregazio." Pretpostavke utječu na opažanje. Opažanje raña uvjerenje. Uvjerenje proizvodi iskustvo. Iskustvo raña ponašanje koje, sa svoje strane, potvrñuje pretpostavke. Što vam se čini?

Baletna molitva

Učitelj je sa svojim učenicima sjedio meñu slušateljima. reče: "Vi ste čuli mnoge molitve i izrekli ste mnoge molitve. večeras bih volio da jednu molitvu vidite." U tom se trenutku digao zastor i počeo je balet.

Još o plesu

Zanimljivo je da postoji ogromna tradicija u židovstvu kako se može Boga slaviti plesom. U islamu su poznati derviši koji su ekstatičnim plesom tražili prosvjetljenje. Čak je i kršćanstvu poznat duhovni ples, i to ne samo kod protestanata. Zanimljivo, otkrivamo li zapravo toplu vodu?

Rabin koji pleše

Židovi jednog gradića u Rusiji željno su očekivali dolazak rabina. Bit će to rijedak dogañaj i zato su proveli mnogo vremena pripremajući pitanja koja će postaviti svetom čovjeku. Kad je konačno stigao i oni se susreli u mjesnoj dvorani, mogao je osjetiti napetost u zraku s kojom su svi očekivali odgovore koje ima za njih. Najprije nije ništa rekao; jednostavno ih je gledao u oči i počeo mumljati jednu nezaboravnu melodiju. Uskoro su svi počeli mumljati. Počeo je pjevati, a ostali su pjevali s njime. Zibao se i plesao svečanim, odmjerenim korakom. Ljudi su ga slijedili. Uskoro su bili toliko zaokupljeni

plesom, toliko uronjeni u pokrete, da su zaboravili sve drugo; u toj skupini ljudi svaki je sudionik postao cjelovita osoba, bio je izliječen od rascjepkanosti koja ga je odvraćala od Istine. Ples je potrajao skoro sat vremena. Kad je nestalo nutarnje napetosti, svi su, u tihom miru koji je vladao dvoranom, sjeli. Tada je rabin izgovorio jedine riječi te večeri: "Nadam se da sam odgovorio na sva vaša pitanja." Hasidska priča Pitali su derviša zašto plesom časti Boga. Odgovorio je: "Zato što častiti Boga znači umrijeti samome sebi; ples ubija moj ja. Kad ja umre, svi problemi umru s njime. Gdje nema moga ja, tamo je Ljubav, tamo je Bog." Što vi mislite?

Molitva žabe

Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi napori da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni, i zato je sa svog prozora viknuo: "Tišina! Ja molim." Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegova je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je živo biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja pomaže molitvi. Sada je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu - nutarnji glas koji mu reče: "Možda se Bogu sviña kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih psalama." "Što se to može Božjim ušima sviñati u kreketanju jedne žabe?" - bio je prezirni Brunov odgovor. Ali glas se nije predao: "Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?" Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje: zašto. Naslonio se na prozor i zapovjedio: "Pjevajte!" Odmjereno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je Bruno slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio da oni obogaćuju šutnju noći ako im se ne odupire. S tim otkrićem Brunovo je srce postalo sukladno sa svemirom, i prvi put u svom životu razumio je smisao molitve.

Upozorenje!

Ljudsko je srce velika tajna: iako teži za Istinom u kojoj jedino nalazi osloboñenje i radost, prva reakcija ljudskih bića pred Istinom je neprijateljstvo i strah. Zato su duhovni učitelji čovječanstva, poput Bude i Isusa, pronašli sredstvo kojim će nadvladati oporbu svojih slušatelja: priče. Znali su da u jeziku najviše oduševljavaju riječi: "Bilo je to jednom..." Ako pažljivo slušaš ili čitaš priču, nikad više nećeš biti isti. To je zato što će priča pronaći put do tvoga srca i ukloniti zapreke božanskom djelovanju. Čak ako čitaš priče samo za razonodu, nema nikakvog jamstva da se poneka priča neće probiti kroz tvoju obranu i eksplodirati upravo onda kad budeš najmanje očekivao. Dakle, bio si upozoren!

Početak

Srdačan pozdrav na početku bloga koji želi njegovati kratku priču. Mnoge od ovih priča nisu izvorne, a neke od njih nisu ni naročito mudre. Cilj im je da teme koje obrañuju prikažu na živahan, privlačan način te da budu zabavne.

Mladi stručnjak

Negdje 1930-tih godina jedan proizvodni koncern u SAD-u poslao je stroj u Japan. Mjesec dana kasnije poduzeće je primilo brzojav:

STROJ NE RADI. POŠALJITE ČOVJEKA DA GA SREDI. Kompanija je poslala svog čovjeka u Japan. I prije nego što je imao prigodu da ispita stroj, kompanija je primila drugi brzojav: ČOVJEK JE PREMLAD. POŠALJITE NEKOG STARIJEGA. Kompanija je odgovorila: BOLJE DA GA ISKORISTITE. ON JE IZMISLIO STROJ.

Teorija o medvjedu

Bračni par nije znao kako bi postupio s trogodišnjim sinom koji je bio ljubomoran na novu bebu. Razveselila ih je knjiga o dječjoj psihologiji. Jednog dana, kad je dječačić bio u posebno lošem raspoloženju, majka mu rekne: "Sine, uzmi ovog medvjedića i pokazi što osjećaš prema bebi." Prema knjizi, on bi medvjedića morao udariti i zgaziti. Ali trogodišnji sin zgrabi medvjedića za nogu, i s očitim užitkom ode do bebe i s njim je udari po glavi.

"Svećenik uvijek zna"

Bio je župnikov roñendan a djeca su došla da mu čestitaju i predaju darove. Velečasni je uzeo zamotani paket od male Marije i rekao: "Ah! Vidim da si mi donijela knjigu." (Marijin otac je radio u gradskoj knjižari.) "Da, Kako ste pogodili?" "Velečasni uvijek zna." "A ti, Tomica, ti si mi donio džemper", reče župnik primajući od Tomislava poklon. (Tomislavov je otac bio prodavač odjeće.) "Točno. Kako znate?" "Ah! Velečasni uvijek zna." I tako je to išlo dalje sve dok župnik nije uzeo Robertovu kutiju. Papir, u koji je kutija bila zamotana, bio je vlažan. (Robertov je otac prodavao vino i alkoholna pića.) "Vidim da si mi donio bocu viskija, a nešto ga se razlilo!" "Krivo", reče Robert. "Dobro, onda bocu ruma." "Opet krivo." Župnikovi su prsti bili vlažni. Jedan je prst stavio u usta, ali nije mogao odgonetnuti što je. "Da nije rakija?" "Nije", odgovori Robert. "Donio sam vam psića."

Marconijevo neznanje

Veliki izumitelj radija, Marconi, sa svojim je prijateljem cijelu noć sjedio u laboratoriju i raspravljao o svim zamršenim vidicima bežične komunikacije. Kad su izlazili iz laboratorija, Marconi iznenada reče: "Čitav sam život studirao ovu materiju a u njoj postoji jedna stvar koju jednostavno ne mogu razumijeti." "Ima li nešto o radiju a da ti ne razumiješ?" upita začuñen prijatelj. Marconi odvrati: "Kako uopće funkcionira?"

.

Ljubav doktora filozofije

Čovjek je radio na doktoratu iz filozofije. Njegova je žena shvatila kako se ozbiljno dao na studij tek onda kad ga je upitala: "Zašto me toliko ljubiš?" Kao iz puške odgovori: "Kad veliš 'toliko' misliš li na intenzitet, dubinu, kako često, kakvoću ili trajanje?"

Secirajući njezine latice još nitko nije upoznao ljepotu ruže.

Popravni dom za samo jednog maloljetnika

Raspravljalo se o tome da se otvori popravni dom za dječake i na savjetovanje je bio pozvan glasovit pedagog. Oduševljeno je govorio u prilog humanih metoda odgoja u popravnom domu, potičući utemeljitelje da ne štede novac kako bi dobili dobre i mjerodavne odgojitelje. Na kraju je zaključio rekavši: "Bude li samo jedan maloljetnik spašen od moralnog zastranjivanja, bit će opravdani svi troškovi i rad uloženi u ustanovu poput te." Kasnije mu jedan član komisije reče: "Niste li se malo previše dali zanijeti osjećajima? Jeste li sigurni da bi toliki trošak i sile bile opravdane kad bismo uspjeli spasiti samo jednog dječaka?" "Kad bi to bio moj sin, da", bio je odgovor.

Radnikova motivacija

Menadžer, koji se upravo vratio sa seminara o motivaciji, pozove jednog namještenika u svoj ured i reče mu: "Od sada će ti biti dopušteno da planiraš i kontroliraš svoj posao. To će jako povisiti proizvodnju, uvjeren sam u to." "Hoću li dobiti veću plaću?" upita radnik. "Ne, ne. Novac ne motivira čovjeka, a ti nećeš dobiti nikakvo zadovoljstvo od povišene plaće." "A ako se proizvodnja poveća, hoću li biti bolje plaćen?" "Gledaj", reče menadžer. "Ti očito ne razumiješ teoriju o motivaciji. Ponesi ovu knjigu kući i čitaj je; ona će ti rastumačiti što te uistinu motivira." Kako je čovjek odlazio, zaustavi se i upita: "Ako budem čitao ovu knjigu, hoću li dobiti veću plaću?"

Čarolija psihologa

Očajan bračni par hitno je poslao po dječjeg psihologa, jer više nisu znali što bi sa sinčićem koji se popeo na konja za njihanje, što je pripadao drugom djetetu, i nikako nije htio sići. Kod kuće je imao tri konja za njihanje, ali je odlučio da hoće baš toga. Pokušaji da ga maknu s njega završavali su takvim urlanjem i vriskanjem da su ga odmah stavljali natrag. Psiholog je najprije ugovorio koliki će biti njegov honorar, potom je otišao do djeteta, nježno ga pogladio po kosi, sagnuo se k njemu i nešto mu šapnuo u uho. Mališan je odmah sišao s konja i poslušno s roditeljima otišao kući. "Kakvom ste se čarolijom poslužili s obzirom na dijete?" upitahu roditelji u čudu. Psiholog najprije zatraži novac, a potom reče: "Vrlo jednostavno. Sagnuo sam se i rekao: 'Ako ovog trenutka ne siñeš s konja, tako ću te istući da tjedan dana nećeš moći sjesti. Ja sam za to plaćen, i mislim ozbiljno." Prije nego svoje dijete kaznite, pitajte se niste li vi razlog prijestupka.

Lakša osuda

"Optuženi," reče sudac, "kriv si za dvadeset tri slučaja za koje te optužnica tereti. Zbog toga te osuñujem na zatvor od sto sedamdeset i pet godina." Zatvorenik je bio stariji čovjek. Zaplakao je. Sučevo se lice ublažilo. "Nisam htio biti krut", reče. "Znam da je kazna vrlo stroga. Ne moraš je cijelu izdržati." Zatvorenikove su oči zasvijetlile nadom. "Istina", reče sudac. "Izdrži koliko možeš."

Nositi ideje drugih ljudi

Neki je filozof, koji je imao samo jedan par cipela, molio postolara da mu ih popravi dok on čeka. "Radno je vrijeme prošlo," reče postolar, "i nemoguće je da ih sada popravim. Zašto ne biste sutra došli po njih?" "Imam samo jedan par cipela, a nemoguće mi je hodati bez njih." "U redu. Posudit ću vam za jedan dan rabljene cipele." "Što? Da ja nosim tuñe cipele? Što mislite tko sam ja?" "Zašto prigovarate što nosite tuñe cipele na svojim nogama, kad vam nije stalo što u svojoj glavi nosite tuñe ideje?"

Dar za majku koja se tuži

Kad je osmogodišnja kći svojim džeparcem kupila dar majci, njezina je majka bila vrlo zahvalna i sretna, jer majke i domaćice puno rade, a dobivaju malo priznanja. Čini se da je djevojčica to shvatila, jer je rekla: "Mama, to je zato što tako puno radiš i nitko ti ne da priznanje za to." Reče žena: "I tvoj otac puno radi." Odgovori djevojčica: "Da, ali on oko toga ne pravi buku."

Žaba krastaca i travnjak

Otac je svojoj dvanaestogodišnjoj kćeri ponudio da joj plati ako bude pokosila travnjak. Djevojčica se ozbiljno dala na posao i do večeri čitav je travnjak bio lijepo pokošen - čitav, osim jednog dijela u kutu. Kad joj je otac rekao da joj ne može platiti sumu o kojoj su se dogovorili, jer čitav travnjak nije pokošen, djevojčica odgovori da se rado odriče novca, ali da onaj dio neće pokositi. Čovjek je bio radoznao i pretražio je nepokošeni dio travnjaka. A tamo je u sredini sjedila velika žaba krastača. Djevojčica je bila previše nježna srca a da bi kosilicom prešla preko žabe. Gdje je ljubav, tamo je nered. Savršeni bi red od svijeta učinio groblje.

Papiga koja kašlje

Stari mornar ostavio se pušenja kad je njegova papiga počela stalno kašljati. Bio je zabrinut da je dim iz lule, koji je često ispunjavao sobu, narušio papigino zdravlje. Odnio ju je veterinaru da je pregleda. nakon detaljnog pregleda veterinar je zaključio da papiga

ne boluje od psitakoze* niti od upale pluća. Ona je jednostavno oponašala kašalj svog gospodara koji je pušio lulu. *psitakoza - akutna, zarazna virusna bolest koja napada ptice, naročito papige

Whistlerova djeca

Ranih 1850-tih godina američki slikar James McNeil Whistler proveo je kratko - i s akademskog gledišta neuspješno - vrijeme u West Pointu, na vojnoj akademiji Sjedinjenih Američkih Država. O njemu se priča ovo: kad je dobio zadatak da nacrta most, nacrtao je romantičan kameni most, obale rijeke bile su pokrivene travom, a dvoje je djece s mosta lovilo ribu. "Makni tu djecu s mosta!" reče mu instruktor. "Ovo je vježba inžinjerije." Whistler je maknuo djecu s mosta; naslikao ih je kako s obale rijeke love ribu, i ponovno je predao crtež. Instruktor je, ljut, viknuo: "Rekao sam ti da skloniš tu djecu. Posvema ih makni sa slike!" No, Whistlerovo umjetničko nadahnuće bilo je vrlo jako. Njegovo sljedeće izdanje slike bilo je da je posvema maknuo djecu sa slike. Bila su sahranjena u dva mala groba na obali rijeke.

Moji bi roditelji mogli pobjeći

Učiteljica je zapazila da je jedan dječak u njezinu razredu zamišljen i povučen. "Što te muči?" upita ga. "Moji roditelji", odgovori on. "Tata radi cijeli dan da me oblači, hrani i šalje u najbolju školu u gradu. A radi i prekovremeno da bi me mogao poslati na sveučilište. Mama cijeli dan kuha, pegla i kupuje, i tako se ja nemam za što brinuti." "Zašto si onda tako zabrinut?" "Bojim se da bi moji roditelji mogli pobjeći."

Anñeo koji plješće

Stara legenda pripovijeda kako su k Bogu, koji je stvarao svijet, pristupila četiri anñela. Prvi je upitao: "Kako ga stvaraš?" Drugi: "Zašto ga stvaraš?" Treći pak: "Mogu li biti od kakve pomoći?" A četvrti: "Koliko to vrijedi?" Prvi je bio stručnjak, drugi filozof, treći altruist, a četvrti posrednik za kupnju i prodaju nekretnina. Peti je anñeo gledao u čudu i iz čistog ushićenja pljeskao. Taj je bio mistik.

Pet zvona

Bila jednom gostionica koja se zvala SREBRNA ZVIJEZDA. Gostioničar nije bio kadar povezati kraj s krajem, iako je poduzeo sve kako bi privukao goste: gostionica je bila ugodno mjesto, posluga srdačna, a cijene razumne. Očajan, pitao je za savjet jednog mudraca. Saslušavši njegovu tužnu povijest, mudrac reče: "To je vrlo jednostavno. Moraš promijeniti ime svoje gostionice." "Nemoguće!" odgovori gostioničar. "Kroz pokoljenja zvala se SREBRNA ZVIJEZDA i tako je poznata u cijelom kraju."

"Ne", reče mudrac odlučno. "Moraš je nazvati PET ZVONA i objesiti šest zvona iznad ulaznih vrata." "Šest zvona? To je glupo. Čemu bi to služilo?" "Pokušaj i vidjet ćeš", reče mudrac smiješeći se. I tako je gostioničar pokušao. I vidio je ovo: svaki putnik koji bi prolazio pokraj gostionice ušao bi u nju da upozori na zabunu, a svaki je mislio da nitko drugi to nije opazio. Jednom ušavši bili su iznenañeni srdačnošću posluge i ostali su da se okrijepe, i tako su ugostitelju pribavljali zaradu koju je dugo vremena uzalud tražio. Malo toga oduševljava naš ego kao što je popravljati pogreške drugih.

Pitanje interesa

Seljak, čija je pšenica uvijek dobivala prvu nagradu na regionalnoj izložbi, imao je običaj da najbolju sjetvenu pšenicu dijeli svim seljacima u susjedstvu. Upitan zašto, odgovori: "U biti, to činim iz vlastitog interesa. Vjetar diže pelud i nosi ga s jednog polja na drugo. I ako moj susjed uzgaja pšenicu niže kakavoće, unaksno križanje osiromašilo bi kakavoću moje žetve. Eto zašto želim da siju samo najbolje sjeme." Sve što dajete drugima, dali ste sebi.

Kiša po narudžbi

Vlasnik dućana je čuo jednog svog trgovca kako govori mušteriji: "Ne, gospoño, već je nema nekoliko tjedana, a kako izgleda, nećemo je uskoro ni imati." Užasnut onim što je čuo, požuri se k mušteriji koja je izlazila i reče: "Nije istina, gospoño. Naravno da će uskoro stići. U stvari, naručili smo je prije nekoliko tjedana." Zatim pozove trgovca na stranu i progunña: "Nikada, nikada, nikada, nikada ne reci da nešto nemamo. Ako nemamo, reci da smo naručili i da uskoro dolazi. A što je ona gospoña htjela?" "Kišu", odvrati trgovac.

Što uzrokuje upalu zglobova?

Seoski pijanac nabasa na župnika koji je u rukama držao novine i pristojno ga pozdravi. Svećenik, ljutit, nije se obazirao na pozdrav, jer je čovjek bio pripit. Ali, došao je namjerno k svećeniku. "Oprostite, velečasni", reče. "Možete li mi reći što uzrokuje upalu zglobova?" I na to se pitanje svećenik nije obazirao. No, kad je čovjek ponovio pitanje, svećenik se nervozno okrene k njemu i povika: "Pijanstvo uzrokuje upalu zglobova, upravo to je razlog upali! Kockanje uzrokuje upalu zglobova! Lijenost i nerad uzrokuje upalu zglobova..." I tek tada, ali prekasno, upita: "Zašto pitaš?" "Zato što tu u novinama piše da od toga boluje papa!"

Komad kruha

Čovjek je bio redovit mušterija i uprava se trudila da mu ugodi. I kad se jednog dana tužio da mu s njegovim obrokom daju samo jedan komad kruha, konobar mu je odmah donio četiri komada. "To je u redu," reče, "ali nije dovoljno. Volim kruh, mnogo kruha."

Idućeg dana dali su mu desetak komada. "U redu", reče. "Ali vi ste još uvijek štedljivi, zar ne?" Čak ni puna košara kruha na stolu idućeg dana nije stala na kraj njegovim tužbama. Stoga je upravitelj odlučio održati mu lekciju. Dao je, posebno za njega, ispeći veliki kruh. Bio je dug dva metra a širok metar. Sam upravitelj, uz pomoć dvojice konobara, donio je kruh, stavio na susjedni stol i čekao reakciju. Čovjek je zurio u golem kruh, pogledao upravitelja i rekao: "Dakle, vratili smo se na jedan komad kruha."

Gradonačelnikova čast

U jednom malom gradu novinar je pitao neke ljude poznaju li gradonačelnika. "On je lažac i varalica", reče prodavač goriva na benzinskoj crpki. "On je naduti magarac", reče učitelj. "Nikad u svom životu nisam glasao za njega", odgovori apotekar. "Najpokvareniji političar koga sam ikada upoznao", reče brijač. Kad je novinar napokon susreo gradonačelnika, upita koliku plaću prima. "Za Boga miloga, ne primam nikakvu plaću", odvrati gradonačelnik. "Zašto ste onda prihvatili tu odgovornost?" "Zbog časti."

Crni baloni

Jedan crnački dječak na seoskom sajmu gledao je čovjeka koji je prodavao balone. Očito, čovjek je bio dobar trgovac, budući da je pustio crveni balon da se visoko digne u zrak i tako privukao dobru skupinu mogućih malih kupaca. Potom je pustio plavi balon, pa žuti i bijeli. Svi su se dizali u zrak sve dok nisu nestali. Crnčić je dugo gledao u crni balon, a potom upita: "Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on onako visoko dići kao i drugi?" Prodavač balona srdačno se nasmiješi dječaku, potom pusti konac koji je držao balon, i dok se balon dizao u zrak, reče: "Sinko, nije pitanje boje. Ono što je u njemu diže ga u zrak."

"Sviñati juhaaaa?"

Na završnoj večeri neke meñunarodne konferencije američki delegat okrene se kineskom delegatu koji je sjedio kraj njega i, pokazujući na juhu, upita ga pomalo s visoka: "Sviñati juhaaaa?" Kineski gospodin zadovoljno kimne glavom. Malo kasnije je bilo: "Sviñati ribaaaa?", zatim: "Sviñati mesoooo?", potom: "Sviñati voćeeee?" - odgovor je uvijek bio prijazno kimanje glavom. Na koncu večere predsjednik konferencije predstavi uvaženog govornika večeri - a bijaše to nitko drugi nego Kinez koji je održao izvrstan i dosjetkama protkan govor na savršenom engleskom jeziku na veliko čuñenje Amerikanca, njegova susjeda kod stola. Kad je završio govor, govornik se okrene svom susjedu i vragolastim svjetlucanjem u očima upita: "Sviñati govoooor?"

Umišljeno trovanje hranom

Skupini turista, koja se na izletu u selo izgubila, data je stara hrana da jedu. Prije nego što su ljudi počeli jesti, iz opreza, dali su nešto hrane psu koji ju je sa zadovoljstvom pojeo i ništa mu se nije dogodilo. Idućeg dana ljudi su čuli da je pas krepao. Svi su bili u panici. Mnogi su počeli povraćati i žaliti se na groznicu i proljev. Bio je pozvan liječnik u uvjerenju da se radi o trovanju hranom. Liječnik je najprije ispitivao što se dogodilo sa psom. Provedena je istraga. Jedan je susjed ležerno odgovorio: "Oh, pas je bačen u grabu, jer ga je pregazio auto."

Trideset godina za prosvjetljenje

Došao mladić k učitelju te ga upita: "Koliko će mi vremena trebati da postignem prosvjetljenje?" Učitelj odgovori: "Deset godina." Mladić je bio iznenañen. "Tako dugo?" upita s nevjericom. Učitelj reče: "Ne, bila je zabluda. Trebat će ti dvadeset godina." Mladić upita: "Zašto si udvostručio broj godina?" Učitelj odvrati: "Sada mislim, u tvom slučaju, trebat će trideset godina." Neki ljudi nikad neće ništa naučiti, jer sve prebrzo razumiju. Mudrost, na kraju krajeva, nije zadnja stanica tvog putovanja, nego način kako treba putovati. Putuješ li prebrzo, izgubit ćeš iz vida krajolik. Znati točno kamo putuješ, može biti najbolji put da zalutaš. Nisu svi koji lutaju izgubljeni.

Lulu

Jedan posjetitelj, koji je došao pohoditi bolnicu za umobolne, naiñe na bolesnika koji se njihao na stolcu i bez prestanka zadovoljno i nježnim glasom gukao: "Lulu, Lulu..." "Koji je problem ovog čovjeka?" upita lječnika. "Lulu. Bila je to žena koja ga je ostavila", odgovori liječnik. Potom su došli u sobu u kojoj je bio čovjek koji je neprestano glavom udarao o zid i uzdisao: Lulu. Lulu..." "Je li Lulu problem i ovog čovjeka?" upita posjetitelj. "Da", odgovori liječnik, "on se oženio s Lulom."

"Izgubio sam dva dolara"

Muž i žena su otišli u posjet prijateljima koji su stanovali u drugom kraju. Ovi su ih poveli na konjske trke. Opčarani spektaklom konja koji su trčali jedan za drugim po stazi, obojica su se cijelu večer kladili sve dok nisu ostali sa samo dva dolara u džepu. Idućeg dana muž je uvjerio ženu da ga pusti sama na konjske utrke. U prvom krugu natjecao se konj kome su dali 50:1. Kladio se na tog konja i pobjedio. Sav dobiven novac je uložio na drugog konja koji je imao malo izgleda za pobjedu. I ovaj put je dobio okladu. Tako je nastavio cijelu večer i zaradio pedeset sedam tisuća dolara. Vraćajući se kući, prolazio je pokraj kockarnice. Osjeti nutarnji glas koji ga je, čini se, vodio u

izboru konja, kao da mu veli: "Zaustavi se ovdje i uñi." Zaustavio se, ušao je u zgradu i našao se pred ruletom. Glas mu je savjetovao: "Broj trinaest." Čovjek je svih pedeset sedam tisuća stavio na broj trinaest. Rulet se zavrti. Krupje navijesti: "Broj četrnaest." I tako čovjek ode kući praznih džepova. Njegova mu žena dovikne s verande: "Kako je bilo?" Muž slegne ramenima. "Izgubio sam dva dolara", reče.

Biseri umjesto hrane

Jedne večeri dva trgovca biserjem u isto vrijeme stigla su u konačište za karavane u pustinji. Obojica su bila zbunjena zbog nazočnosti drugoga, i dok je jedan od njih rastovarivao devu, nije mogao odoljeti napasti da mu, kao slučajno, na zemlju padne veliki biser. Biser se otkotrlja do drugog trgovca, koji ga s upadljivom ljubaznošću podigne i vrati vlasniku rekavši: "Imate vrlo lijep biser, gospodine, uistinu velik i sjajan." "Kako ljubazno od vas da to kažete", odgovori drugi. "U stvari, to je jedan od manjih iz moje zbirke." Beduin, koji je sjedio pokraj vatre, ustane i pozove obojicu da jedu s njime. Kad su počeli jesti, beduin im ispriča ovo: "I ja sam, dragi prijatelji, jedno vrijeme bio draguljar poput vas. Jednog me dana iznenadila velika oluja u pustinji. Udarala je mene i moju karavanu s lijeva i desna, sve dok me nije rastavila od mojih drugova, a ja sam bio posvema izgubljen. Prolazili su dani, a mene je uhvatila panika kad sam shvatio da se vrtim u krugu, i da ne znam gdje se nalazim, i u kojem pravcu moram putovati. Tada sam, gotovo umirući od gladi, skinuo sve vreće s grbe moje deve, tjeskobno ih prevrćući po stoti put. Zamislite kako sam bio uzbuñen kad sam naišao na torbicu koju prije nisam zapazio. Drhtavim rukama otvorio sam je nadajući se naći nešto za jelo. Zamislite moje razočaranje kad sam otkrio da su u njoj bili samo biseri."

Nanoko i kradljivac

Stari učitelj zena, imenom Nanoko, živio je u kolibi u podnožju planine. Jedne noći, dok je Nanoko sjedio udubljen u meditaciju, neki je stranac upao u kolibu i, mašući mačem, od Nanoka zahtijevao novac. Nanoko, ne prekidajući razmatranje, obrati se čovjeku rekavši: "Sav moj novac je u posudi na polici, tamo gore. Uzmi koliko ti je potrebno, a meni ostavi pet jena. Idući tjedan moram platiti porez." Čovjek je ispraznio svu posudu i u nju bacio pet jena. Uzeo je i skupocjenu vazu što ju je našao na polici. "Nosi tu vazu pažljivo", reče Nanoko. "Lako se može razbiti." Stranac još jednom baci pogled na malu i praznu sobicu i htjede otići. "Nisi rekao: Hvala", primjeti Nanoko. Čovjek se zahvali i ode. Drugi je dan čitavo selo bilo u nemiru. Mnogi su tvrdili da su bili opljačkani. Netko je opazio da na polici u Nanokovoj kolibi nema vaze i upita je li i on bio provalnikova žrtva. "Ah, ne", odgovori Nanoko. "Ja sam strancu dao vazu i nešto novca. On mi je zahvalio i otišao. Bio je vrlo simpatičan, osim što je bio malo neoprezan s mačem."

Dobrohotnost

Trgovac mješovite robe došao je u velikoj tjeskobi učitelju da mu kaže da je nasuprot njegovoj trgovini otvoren veliki supermarket koji će uništiti njegov posao. Njegova je obitelj stoljećima posjedovala tu trgovinu - i izgubi li trgovinu, bit će to njegova propast, budući da ništa drugo ne zna raditi. Učitelj mu odgovori: "Budeš li se bojao gospodara supermarketa, mrzit ćeš ga. Mržnja će biti tvoja propast." "Što moram činiti?" upita uznemireni trgovac.

"Svako jutro izañi iz svoje trgovine na pješački nogostup, blagoslovi svoju trgovinu i zaželi joj da što bolje posluje. Potom se okreni prema supermarketu i njega blagoslovi." "Što? Da blagoslovim svog konkurenta i onoga koji će me uništiti?" "Svaki blagoslov koji ćeš mu podijeliti, vratit će se k tebi. Svako zlo koje njemu želiš, tebe će uništiti." Nakon šest mjeseci trgovac se vratio da izvijesti učitelja kako je morao zatvoriti svoj dućan, baš kao što se i bojao, ali da je sada upravitelj supermarketa i da njegov posao cvjeta bolje negoli ikada prije.

Ljubav

Mladi bračni par je pitao: "Što moramo činiti da naša ljubav traje?" Učitelj odgovori: "Ljubite zajedno druge stvari."

Oduševljenje

Ženi, koja se tužila da je bogatstvo nije usrećilo, učitelj reče: "Govoriš kao da bi luksuz i komfor bili dijelovi sreće; a ono što ti, draga moja, uistinu trebaš da budeš sretna jest nešto zbog čega bi bila oduševljena."

Autonomija

Činilo se da se učitelja uopće ne tiče što ljudi misle o njemu. Kad su ga učenici pitali kako je postigao takvu nutarnju slobodu, glasno se nasmijao i rekao: "Sve do dvadesete godine nisam se brinuo što ljudi misle o meni. Nakon dvadesete beskrajno sam se brinuo što moji bližnji misle o meni. Tada, jednog dana, nakon pedesete, iznenada sam shvatio da jedva misle o meni."

Nenavezanost

Kod učenika je pobudila zanimanje činjenica da njihov učitelj, koji je vrlo jednostavno živio, nije osuñivao bogate sljedbenike. "Rijetko je, ali nije i nemoguće da netko bude bogat i svet", reče jednog dana. "Kako?" "Kad novac ima isti učinak na srce kao i bambusova sjena na dvorište." Učenici su otišli promatrati bambusovu sjenu koja je padala preko dvorišta, a da nije podigla ni česticu prašine.

Stvaranje

Bilo je poznato da je učitelj na strani revolucionara, čak i uz cijenu da se zamjeri vladi. Kad ga je netko upitao zašto se aktivno nije uključio u socijalnu revoluciju, odgovorio je ovom zagonetnom poslovicom: "Sjedeći mirno ništa ne čineći proljeće dolazi i trava raste."

Sudbina

Teškom bolesniku, koji se tužio zbog svoje sudbine, učitelj reče: "Ti si onaj koji stvaraš svoju

sudbinu." "Ali ja sigurno nisam odgovoran što sam se rodio teško bolestan." "Roditi se bolestan nije sudbina. To je činjenica. Sudbina je kako ti prihvaćaš svoju bolest i što činiš od nje."

Poboljšanje

Neki je mladić potrošio svoju baštinu koju je naslijedio. Kao što obično u takvim slučajevima biva, u trenutku kad je ostao bez novaca, otkrio je da je i bez prijatelja. Potrošivši sve vlastite zalihe, potraži učitelja i reče mu: "Što će biti od mene? Nemam ni novca ni prijatelja." "Ne brini se, sinko. Poslušaj što ću ti reći: sve će ponovno biti dobro." Nada zaiskri u mladićevim očima. "Hoću li nanovo biti bogat?" "Ne. Naučit ćeš se da budeš bez novca i da budeš sam."

Prisutnost

"Gdje trebam tražiti prosvjetljenje?" "Ovdje." "Kad će se dogoditi?" "Upravo se sada dogaña." "A zašto ga ne osjećam?" "Zato jer ne gledaš." "A što da gledam?" "Ništa. Dovoljno je da gledaš." "U što?" "U bilo što na čemu počivaju tvoje oči." "Moram li to gledati na poseban način?" "Ne. Dovoljno je običan način." "Ne gledam li uvijek na običan način?" "Ne." "Zašto ne?" "Zato: da gledaš moraš sav biti ovdje. Ti si uglavnom negdje drugdje."

Lav u zatvoru

Uhvatili su nekog lava i bacili ga u koncentracijski logor gdje je, na svoje iznenañenje, našao druge lavove koji su tamo bili godinama, neki od njih cijeli život, jer su se tamo i okotili. Brzo je upoznao društvene aktivnosti lavljeg logora. Bili su podijeljeni u skupine. Jedna se grupa sastojala od onih koji su privatno vlasništvo htjeli pretvoriti u opće; druga je bila poslovna skupina; jedna pak kulturna, čiji je cilj bio vjerno čuvati običaje, predaju i povijest onih vremena kad su lavovi bili slobodni; druge su skupine bile religiozne - sastajale su se uglavnom zato da pjevaju dirljive pjesme o budućoj džungli u kojoj neće biti ograde; neke su grupe privukle one koji su po naravi bili literati i umjetnici; neke su bile revolucionarne - one bi se sastajale da planiraju pobunu protiv onih koji su ih uhvatili ili protiv drugih revolucionarnih skupina. Povremeno bi izbila revolucija i tada bi jedna grupa uništila drugu, ili bi čuvari bili pobijeni, a zatim bi na njihovo mjesto došli drugi. Kako je istraživao okolicu, pridošlica opazi lava koji je izgledao uvijek uronjen u svoje misli, samac koji nije pripadao nijednoj skupini i od svakog se držao po strani. Bilo je nešto neobično u tom lavu što je u drugima budilo divljenje i općenito neprijateljstvo, jer je njegova prisutnost budila strah i sumnju u samog sebe. On reče pridošlici: "Nemoj pristupiti ni jednoj skupini. Te bijedne

budale bave se svim i svačim, samo ne bitnim." "A što je to?" upita pridošlica. "Ispitati narav ograde." Ništa, zaista ništa, drugo nije važno!

Kako dobiti okladu

"Prije nego navečer izañem van, sa ženom se kladim o 100 kuna da ću se do ponoći vratiti." "A zatim?" "Zatim pustim da ona pobijedi."

"Bijele ili crne?"

Pastir je pasao svoje ovce kadli naiñe neki putnik i reče: "Imaš lijepo stado ovaca. Mogu li te nešto pitati o njima?" "Naravno", odgovori pastir. Čovjek reče: "Po tvom mišljenju, koliki put tvoje ovce prevale u jednom danu?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Bijele prevale oko šest kilometara na dan." "A crne?" "Isto toliko." "Što bi rekao, koliko trave na dan pojedu?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Dakle, bijele pojedu otprilike dva kilograma trave svaki dan." "A crne?" "I one." "Po tvom računu, koliko vune daju godišnje?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Eto, rekao bih da bijele daju tri kilograma vune svake godine u vrijeme striženja." "A crne?" "Isto toliko." Prolaznik je bio zbunjen. "Mogu li te upitati, zašto imaš čudan običaj da dijeliš ovce na bijele i crne svaki put kad odgovaraš na moje pitanje?" "Pa, eto," odvrati pastir, "to je prirodno. Bijele pripadaju meni, vidite." "Ah! A crne?" "I one", odgovori pastir. Ljudska pamet unosi ludu razdiobu u ono što Ljubav vidi kao Jedno.

Rob u oluji

Maharadža je isplovio na more kadli se podiže velika oluja. Jedan od robova na lañi počeo je plakati i jadikovati od straha, budući da nikada prije nije bio na brodu. Njegov plač je bio tako glasan i uporan da su na lañi svi bili srditi, a maharadža je bio za to da bude bačen preko palube u more. Ali njegov glavni savjetnik, koji je bio i mudar, reče: "Ne. Prepustite ga meni. Mislim da ga mogu izliječiti." Zapovijedi mornarima da čovjeka bace u more. U trenutku kad se našao u moru, jadan rob počeo se od užasa derati i divlje lupati po vodi. Nakon nekoliko sekundi mudrac zapovijedi da ga izvuku na palubu. Našavši se na palubi, rob je ležao u jednom kutu u potpunoj tišini. Kad je maharadža pitao svog savjetnika za razlog, ovaj odgovori: "Nikad ne shvaćamo koliko smo sretni sve dok se naše stanje ne pogorša."

Dom i svijet

Žena mužu čija je glava bila uronjena u novine: "Je li ti ikada palo na pamet da u životu postoji i nešto drugo osim onoga što se dogaña u svijetu?"

Većina ljudi ljubi čovječanstvo. Oni ne mogu podnositi susjeda u susjednoj kući.

Dubok san

Priča se da je požar izbio u kući u kojoj je neki čovjek spavao. Pokušali su ga iznijeti kroz prozor. Nisu uspjeli. Pokušali su ga iznijeti kroz vrata. Nije išlo. Bio je prevelik i pretežak. Bili su prilično očajni dok netko nije predložio: "Probudite ga, onda će sam izići."

Istraživač

Istraživač se vratio u svoju domovinu u kojoj su ljudi nestrpljivo htjeli sve saznati o Amazoni. Ali, kako bi mogao riječima opisati osjećaje koji su preplavljivali njegovo srce kada je vidio egzotično cvijeće i slušao noćnu pjesmu šuma; kad je osjetio opasnost od divljih zvijeri ili kad je svojim kanuom prolazio kroz opasne brzace? Rekao im je: "Idite i otkrijte sami." da bi im pomogao, nacrtao je kartu rijeke. Počeli su proučavati kartu. Uokvirili su je i stavili u gradsku vijećnicu. Tko god je imao kopiju rijeke, smatrao se istraživačem Amazone: nisu li znali svaki njezin zavoj i zaokret, koliko je široka, koliko duboka, gdje su brzaci a gdje vodopadi? Kažu da je učitelj uporno odbijao da bude uvučen u razgovor o Bogu. Očito mu je bila poznata opasnost od crtanja karti za istraživače u foteljama.

Opuštenost

"Ima li načina da se izmjeri duhovna snaga?" "Ima ih mnogo." "Navedi nam jedan." "Otkrijte koliko se puta na dan uzrujate."

Nesreća

"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj. To je obrazložio ovako: Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem. I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."

Manipulacija

Učitelj je šutke slušao tužbe žene protiv njezina muža.

Napokon reče: "Tvoj bi brak bio sretniji, draga moja, da si ti bolja žena." "Kako to mogu biti?" "Da se odrekneš napora da od njega učiniš boljeg muža."

Sud

"Kako mogu oprostiti drugima?" "Ako ih nikada ne osuñuješ, nemaš potrebe opraštati im."

Riječi

Učenici su duboko raspravljali o Lao Tseovoj izreci: "Oni koji znaju ne govore: Oni koji govore ne znaju." Kad je k njima došao učitelj, pitali su ga što točno znače te riječi. Učitelj im reče: "Tko od vas poznaje miris ruže?" Svi su ga znali. Potom im reče: "Izrecite ga riječima." Svi su šutjeli.

Izložba

Jednog dana učitelj upita: "Po vašem mišljenju, koje je najvažnije religiozno pitanje?" Dobio je mnogo odgovora: "Postoji li Bog?" "Tko je Bog?" "Koji put vodi do Boga?" "Postoji li život poslije smrti?" "Ne", odgovori učitelj. "Najvažnije je pitanje: Tko sam ja?" Učenici su počeli naslućivati kamo smjera, kadli su čuli kako učitelj razgovara s propovjednikom. Učitelj: "Dakle, prema tvojoj tvrdnji, kad budeš umro, bit ćeš u nebu." Propovjednik: "Da." Učitelj: "A tvoje će tijelo biti u grobu?" Propovjednik: "Da." Učitelj: "A mogu li te pitati, gdje ćeš ti biti?"

Tijek

Kad je bilo jasno da će učitelj umrijeti, učenici su bili potišteni. Učitelj, smiješeći se, reče: "Ne vidite li da smrt daje ljepotu životu?" "Ne. Voljeli bismo da nikada ne umreš." "Što god je istinski živo, mora umrijeti. Gledajte cvijeće: jedino plastično cvijeće nikada ne umire."

Ulagivanje bogatašu

Jedan bogati veleposjednik odluči sve svoje bogatstvo utrošiti za izgradnju zen samostana te i sam napustiti svjetovni život i proučavati zen. Ne znajući koji je od učitelja bolji u njegovoj pokrajini, odluči pozvati obojicu te ih iskušati. Tako Daigo i Kedu budu pozvani na večeru kod bogataša.

Na primanju, tijekom razgovora o zenu, Kedu reče veleposjedniku: "Ti si prirodno obdaren i imaš uroñenu sposobnost za zen učenje." "Gluposti", reče Daigo. "Zašto se ulaguješ ovom tupanu? On je bogat, no o zenu nema pojma." Nakon ovoga, bogataš odluči izgraditi hram Daigu, te posta njegov učenik.

Pročišćenje

Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, glasoviti grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da dadne novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno onako kako mu učitelj zapovjedi. Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atenu jer si spreman učiti mudrost." Sav ponosan, učenik se uputi prema Ateni. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vrijeñajući svakoga tko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeñati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da netko izgleda tako blesavo." Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeñam?" upita mudrac. "Zato", reče učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!" "Uñi u grad," reče mu mudrac. "Tvoj je!" Pustinjski oci

Problem zla u svijetu

Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci. Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobañao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života. Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš? Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu? Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika. Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu? Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi takoñer trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako

pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.

O slovima (ili: Kako opažamo stvari oko sebe)

Perma itsraživanjima jendog engleksog Sveuičlišta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje solvo bduu isparvno naipasni. Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie. To se dogñaa sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom. Začuñujuće, zar ne? A uevijk su nam gvoroili da je pavrpois vžaan.

Posao

Ušao je prvi kandidat. "Razumiješ li, ovo je jednostavni test kojim ćemo te iskušati prije nego te primimo u službu za koju se natječeš?" "Da." "Koliko je dva plus dva?" "Četiri." Ušao je drugi kandidat. "Jesi li spreman za test?" "Da." "Koliko je dva plus dva?" "Onoliko koliko poslodavac veli." Drugi kandidat je dobio posao.

Samo dvije riječi

Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?" "Krevet... tvrd..." reče redovnik. "Razumijem," odgovori predstojnik samostana. Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?" "Hrana... neukusna..." reče redovnik. "Razumijem," odgovori predstojnik samostana. Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?" "Ja... odustajem!" reče redovnik. "Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."

San

Veliki taoistički učitelj Chuang Tzu sanjao je da je leptir koji leprša izmeñu cvjetova tamo-amo. U snu nije bio svjestan sebe kao osobe. Bio je samo leptir. Iznenada se probudio i otkrio da leži u krevetu, ljudska osoba ponovno. Ali onda se je zapitao: "Jesam li ja čovjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek?"

Problem zla u svijetu

Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci. Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobañao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života. Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš? Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu? Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika. Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu? Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi takoñer trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.

Još malo De Mello

Kako mi se knjiga koju čitam, a koju sam već citirala u prošlom postu, jako sviña, želim je podijeliti s onima koji tragaju za samospoznajom i srećom, pa citiram još jedan odlomak. Uživajte u buñenju.

ANTHONY DE MELLO: BUðENJE "Četiri koraka do mudrosti Prvo što trebate napraviti je da doñete u dodir s negativnim osjećajima kojih čak niste ni svjesni. Mnogi ljudi imaju negativne osjećaje kojih nisu svjesni. Mnogi ljudi su potišteni, ali nisu toga svjesni. Tek kada osjete što je veselje, shvate koliko su bili potišteni. Ne možete liječiti rak ako ga niste otkrili. Ne možete se riješiti pamučnog žiška sa svoje farme ako ga niste otkrili. Prva stvar koja vam je potrebna jest da postanete svjesni svojih negativnih osjećaja. Kojih negativnih osjećaja? Na primjer zlovolje. Osjećate zlovolju i smušenost. Osjećate mržnju prema samima sebi, ili krivnju. Osjećate da je život besciljan, da nema smisla; povrijeñeni su vam osjećaji, osjećate se živčanima ili napetima. Doñite prvo u dodir s tim osjećajima. Drugi korak (u ovom programu od četiri koraka) jest da je taj osjećaj u vama, a ne u stvarnosti. To je tako očita stvar, ali mislite da to ljudi znaju? Ne znaju, vjerujte mi. Imaju doktorate, i rektori su raznih sveučilišta, ali nisu to shvatili. U školi me nisu učili kako se živi; učili su me sve drugo. Kao što je jedan čovjek rekao: “Stekao sam prilično dobro obrazovanje. Trebalo mi je dosta godina da to prebolim.” Znate, duhovnost je upravo to: zaboravljanje naučenog. Zaboravljanje svega onoga smeća što su vas naučili. Negativni osjećaji su u vama, ne u stvarnosti, i zato prestanite pokušavati promijeniti stvarnost. To je ludo! Prestanite pokušavati promijeniti druge ljude. Trošimo sve svoje vrijeme i energiju pokušavajući promijeniti izvanjske okolnosti, pokušavajući promijeniti svojeg bračnog druga, svoje šefove, svoje prijatelje, svoje neprijatelje, i sve druge. Ništa ne moramo promijeniti. Negativni osjećaji su u vama. Nijedna osoba na svijetu nema moć učiniti vas nesretnim. Na zemlji ne postoji ni jedan dogañaj koji ima moć omesti vas ili povrijediti. Nema takvog dogañaja, uvjeta, situacije, ili osobe. Nitko vam to nije rekao, rekli su vam suprotno. Zato se i nalazite u takvoj zbrci u kakvoj ste sada. Zato spavate. Nikada vam to nisu rekli, ali to je samo po sebi jasno. Uzmimo, na primjer, da kiša upropasti picnic. Tko ima negativne osjećaje? Kiša? Ili vi? Što uzrokuje negativne osjećaje? Kiša ili vaša reakcija? Kada udarite koljenom o stol, stol je u redu. Bol je u vašem koljenu, a ne u stolu. Mistici nam stalno pokušavaju reći da je sve u redu. Stvarnost nije problematična. Problemi postoje samo u ljudskom umu. Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi se i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio problem? Nema problema. Vi stvarate probleme. Problem je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućem”, i u tome je problem. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti. Treći korak: nikada se nemojte poistovjećivati s tim osjećajem. Taj osjećaj nema nikakve veze s “ja”. Nemojte odreñivati svoju bit u okvirima tog osjećaja. Nemojte reći: “Depresivan sam.” Ako želite reći: “Depresivno je”, to je u redu. Ako želite reći da je depresija prisutna, to je u redu; ako želite reći da je zlovolja prisutna, i to je u redu. Ali nemojte govoriti: “Zlovoljan sam.” Odreñujete se u okvirima tih osjećaja. To je vaša iluzija; to je vaša greška. Depresija je prisutna upravo sada, ali, neka bude, pustite je na miru. Proći će. Sve prolazi, sve. Vaša depresija i vaša ushićenja nemaju nikakve veze sa srećom. To je samo njihanje klatna. Ako tražite uzbuñenja i ushićenja spremajte se za depresiju. Želite svoje omamljujući sredstvo? Spremajte se za mamurluk. Klatno se njiše s jednoga kraja na drugi. To nema nikakve veze s “ja”; to nema nikakve veze sa srećom. To je “pripadajuće”. Ako to zapamtite, ako si to kažete tisuću puta, ako isprobate ova tri koraka tisuću puta, uspjet ćete. Možda to nećete trebati ponoviti ni tri puta. Ne znam; tu nema nekog pravila, ali učinite to tisuću puta i otkrit ćete najveću stvar u svojem životu. K vragu i ti rudnici zlata na Aljasci. Što biste

uradili sa zlatom? Ako niste sretni ne možete živjeti. Dobro, pronašli ste zlato. Kakve to veze ima? Postali ste kralj, ili princeza. Slobodni ste, više vas nije briga da li ste prihvaćene ili odbačeni, to više nije važno. Psiholozi nam govore da je vrlo važno imati osjećaj pripadnosti. Gluposti! Zašto biste željeli pripadati bilo kome? To i onako nije važno. Jedan mi je prijatelj rekao da postoji jedno Afričko pleme u kojem se smrtna kazna sastoji u izgonu iz plemena. Da vas protjeraju iz New Yorka, ili iz mjesta u kojem već živite, ne biste umrli. Kako to da Afrički domorodac umre? Zato jer ima osobine koje spadaju u običnu ljudsku glupost. Misli da neće moći živjeti ako nikome ne pripada. Većina ljudi se razlikuju od njega, ili? Uvjeren je da nekome mora pripadati. Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga. Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se početi groziti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogaña je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj. Presjekla je sve te veze, i više nije marioneta. To je grozno. “Moramo ga se, dakle, riješiti. Govori istinu, postao je neustrašiv, nije više čovjek.” Čovjek! Gle! Napokon čovjek! Riješio se svojega sužanjstva, pobjegao je iz zatvora. Niti jedan dogañaj ne može opravdati negativne osjećaje. Nema takve situacije na svijetu koja opravdava negativne osjećaje. To je ono što su svi mistici cijelim svojim srcem čeznuli da nam saopće, ali nitko ne sluša. Negativan osjećaj je u vama. U Bhagavat-Giti, hinduističkoj svetoj knjizi, Krishna govori Arjuni: “Baci se u oganj bitke i stavi svoje srce pred Gospodinove lotosove noge.” Divna rečenica. Ništa ne morate učiniti da postignete sreću. Veliki Majstor Eckhart vrlo je lijepo rekao: “Boga ne dosežete time što duši nešto dodajete, nego time što joj nešto oduzimate.” Ne trebate ništa činiti da biste bili slobodni, trebate nešto odbaciti. Tada ćete biti slobodni. Ovo me podsjetilo na priču o jednom zatvoreniku koji je iskopao tunel ispod zatvorskih zidova i uspio je pobjeći. Izašao je iz tunel točno na sredini školskog igrališta, gdje su se igrala mala djeca. Naravno, kad je izašao, nije se više mogao suzdržati i počeo je skakati vičući: “Slobodan sam, slobodan, slobodan.” Jedna mala djevojčica prezirno ga je odmjerila i rekla mu: “Nije to ništa, ja sam Mira.” Četvrti korak: kako promijeniti stvari? Kako promijeniti sebe? Ima puno stvari koje morate razumjeti, ili radije, samo jednu stvar koja se može izreći na više načina. Zamislite nekog čovjeka koji doñe k svom liječniku i kaže mu što ga boli. Doktor kaže: “Dobro. Shvatio sam vaše simptome. Znate li što ću učiniti? Prepisat ću jedan lijek za vašeg susjeda.” Čovjek odgovara: “Puno vam hvala, doktore, to će mi puno pomoći.” Zar to nije apsurdno? Ali, svi mi to radimo. Čovjek koji spava uvijek misli da će se osjećati bolje ako se netko drugi promijeni. Patite zato što spavate, ali ipak mislite: “Kako bi život bio divan da se netko drugi promijeni - da se promijeni moj susjed, moja žena, moj šef.” Uvijek želimo da se netko drugi promijeni da bismo se dobro osjećali. Ali, jeste li se ikad zapitali od kakve bi to koristi bilo za vas čak i kad bi se vaš/a suprug/a promijenio/la? Bili biste isto tako ranjivi kao i prije, isto biste tako spavali kao i prije. Vi ste taj/ta kome je potrebna promjena, vi ste taj/ta koji/koja mora uzeti lijek. Ali vi i dalje ustrajno mislite: “Osjećam se dobro jer je svijet u redu.” Krivo! Svijet je u redu jer se ja osjećam dobro. Svi mistici nam to govore."

BUðENJE "Svjesnost bez procjenjivanja svega Želite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da započnete sa sobom? Kako bi bilo da vi budete preobraženi prije toga? Ali, kako se to može postići? Opažanjem. Razumijevanjem. Bez vlastitog miješanja ili suñenja jer ono što sudite ne možete shvatiti. Onoga trenutka kada za nekoga kažete: "On je komunist", prestaje razumijevanje. Prilijepili ste etiketu na njega. "On je kapitalist." Toga trenutka razumijevanje prestaje. Zalijepili ste na njega etiketu, i ako etiketa za sobom povlači slaganja ili neslaganja, tim gore! Kako ćete razumjeti ono s čime se ne slažete, ili ono s čime se slažete? Sve ovo izgleda kao neki

novi svijet, zar ne? Nema suñenja, nema komentara, nema stavova: samo opažate, proučavate, gledate, bez želje da mijenjate stanje stvari, jer ako želite promijeniti stanje stvari, da bude onako kako vi mislite da bi trebalo biti, onda vaše razumijevanje prestaje. Dreser pasa pokušava razumjeti psa kako bi ga mogao naučiti da izvodi odreñene trikove. Znanstvenik promatra ponašanje mrava s jedinim ciljem da prouči mrave, da što više nauči o njihovom ponašanju. Nema drugih ciljeva. Ne pokušava ih istrenirati da nešto dobije od njih. Mravi ga zanimaju, želi što više naučiti o njima. To je njegov stav. Onoga dana kada postignete takav stav, doživjet ćete čudo. Promijenit ćete se - bez napora, na pravi način. Promjena će se dogoditi, nećete se morati truditi da je postignete. Dok se život svjesnosti nastanjuje u vašoj tami, sve što je zlo nestat će, a sve ono što je dobro bit će njegovano. Morat ćete to sami iskusiti. Ali, za to je potreban discipliniran duh. A kada kažem discipliniran, ne govorim o naporu. Govorim o nečem drugom. Jeste li ikad proučavali nekog sportaša. Cijeli njegov ili njezin život je sport, i kako disciplinirano mora živjeti. I promatrajte rijeku kako teče prema u moru. Sama stvara svoje korito. Kada nešto u vama ide u pravom smjeru, onda to samo stvara svoju stegu. Onaj trenutak, kada vas ubode žaoka svjesnosti, doživjet ćete nešto veličanstveno. To je najradosnija stvar na svijetu, najvažnija i najradosnija stvar na svijetu. Ništa na ovome svijetu nije važnije od buñenja. Ništa! I to je isto tako stega na svoj način. Ništa vas ne može tako oduševiti kao buñenje. Hoćete li radije živjeli u tami? Hoćete li djelovali, a da niste svjesni što radite; govoriti a da niste svjesni svojih riječi? Hoćete li radije slušati ljude, a da niste svjesni onoga što čujete, ili gledati stvari, a da niste svjesni što vidite? Veliki Sokrat je rekao: "Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš." To je samo po sebi razumljivo. Mnogi ljudi nisu svjesni da žive. Žive mehanički, misle (redovito tuñe misli) mehanički, osjećaju mehanički, reagiraju mehanički. Želite li vidjeti kako ste zaista mehanički? "O, imate lijepu košulju." Dobro se osjećate kad to čujete. Bože, zbog košulje!? Ponosni ste na sebe kad to čujete. Ljudi dolaze k meni u Indiju, u moj centar, i kažu mi: "Kako lijepo mjesto, kako lijepo drveće", (za što ja uopće nisam zaslužan), "...kako ugodna klima." I već se osjećam dobro, dok ne shvatim da se osjećam dobro, i kažem si: "Hej, možeš li zamisliti nešto gluplje od ovoga?" Nisam zaslužan za to drveće, nisam ja odabrao ovu lokaciju, nisam odabrao ovakvo vrijeme - jednostavno se dogodilo. Ali "ja" se uključio u sve to, i osjećam se dobro. "Moja" kultura, i "moj" narod stvaraju u meni dobre osjećaje. Gdje su granice ljudske gluposti? Zaista tako mislim. Rečeno mi je da je moja velika indijska kultura stvorila mnoge mistike. Ali nisam ih ja stvorio. Ja za to nisam zaslužan. Ili mi kažu: "Ta tvoja zemlja i to siromaštvo, to je odvratno", i sram me je. Ali nisam je ja stvorio. Što se to dogaña? Jeste li ikad stali da razmislite? Netko vam kaže: "Mislim da ste jako šarmantni", i osjećate se divno. Dobijete pozitivan poticaj (zato ljudi govore: ja sam O.K., ti si O.K.). jednog dana napisat ću knjigu i nasloviti je “Ja sam budala, ti si budala”. To je divna, najoslobañajuća stvar na svijetu, kada otvoreno priznaš da si budala. Kada mi ljudi kažu: "U krivu si", ja kažem: "A što ste drugo očekivali od jedne budale?" Razoružani, svi moraju biti razoružani. U konačnom osloboñenju, ja sam budala, ti si budala. Obično to ide ovako: pritisnem gumb i veseo si pritisnem drugi gumb i tužan si, i to ti se sviña. Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje? Mislim da to nije čovječno. Čovječno za vas znači da morate biti kao mali majmun kojem svatko može potezati rep, i da činite sve ono što bi trebali činiti. Ali, jeli to čovječno? Ako mislite da sam šarmantan, to znači da ste sada dobro raspoloženi, i ništa više. To takoñer znači da sam na vašem popisu za kupovinu. Svi mi okolo nosimo popis za kupovinu, i čini se da morate biti prema tom popisu: visok, tamne kose, zgodan, po mojem ukusu. "Sviña mi se boja tvoga glasa". Kažete: "Zaljubljen(a) sam." Niste zaljubljeni, nego ste naivna budala. Svaki puta kad ste zaljubljeni - nećkam se da li da vam ovo kažem - postanete posebno tupi i tvrdoglavi. Sjednite malo, i promatrajte što vam se dogaña: bježite od sebe, želite pobjeći. Netko je jednom rekao: "Hvala Ti, Bože, za stvarnost, i za načine kako da pobjegnemo od nje." To se, dakle, dogaña. Tako smo mehanički, tako upravljani. Pišemo knjige o tome kako s nama upravljaju, i kako je to divno što s nama upravljaju, i kako je nužno da vam ljudi kažu da ste O.K. Onda se dobro osjećate, zadovoljni ste sa sobom. Kako je divno biti u zatvoru! Ili, kako mi je netko jučer rekao, u

nečijoj krletci. Da li vam se sviña biti u zatvoru? Da li vam se sviña kada upravljaju s vama? Dopustite mi da vam nešto kažem: ako si ikad dopustite da se dobro osjećate kad vam ljudi kažu da ste O.K., pripremate se za to da se osjećate loše kada vam kažu da niste u redu. Dokle god živite prema očekivanjima drugih ljudi, morate paziti kako se odijevate, kako se češljate, jesu li vam cipele ulaštene, ukratko - morate živjeti prema svim njihovim prokletim očekivanjima. Mislite li da je to ljudski? To je ono što ćete otkriti dok se budete promatrali! Bit ćete užasnuti! Činjenica je da niste ni O.K., niti ne-O.K. Možda se uklapate u trenutačno raspoloženje, trend ili modu, ali znači li to da ste postali O.K.? Ovisi li vaša "O.K.-nost" o tome? Ovisi li o tome što ljudi misle o vama? Po tim mjerilima Isus Krist je sigurno bio prilično "ne-O.K." Niste O.K., niti ste ne-O.K., vi ste vi. Nadam se da će to, barem za neke od vas, biti veliko otkriće. Ako troje ili četvoro od vas doñe do tog otkrića tijekom ovih dana koje ćemo provesti zajedno, to će biti odlično! Izvanredno! Odbacite sve ono "O.K" i "ne-O.K."; odbacite svako suñenje i jednostavno promatrajte, gledajte. Doći ćete do velikih otkrića, ta će vas otkrića promijeniti. Nećete se uopće morati truditi, vjerujte mi. To me je podsjetilo na onog čovjeka iz poslijeratnog Londona. Sjedio je u autobusu, a u svom krilu imao je paket zamotan u smeñi papir. Paket je bio velik i težak. Kondukter doñe do njega i upita ga: "Što je to u vašem krilu?" I čovjek odgovori: "To je neeksplodirana bomba. Iskopali smo je u vrtu, i nosim je na policijsku stanicu." Kondukter reče: "Bolje je da je ne držite u krilu. Stavite je ispod sjedala." Psihologija i duhovnost (kako ih ljudi obično shvaćaju) premještaju bombu iz vašeg krila i stavljaju je ispod vašeg sjedala. U stvari ne rješavaju vaše probleme. Mijenjaju vaše probleme za neke druge. Je li vam to ikad palo na pamet? Imali ste neki problem, pa ste ga zamijenili za neki drugi. Uvijek će biti tako dok ne riješimo problem koji se zove "vi". Dok to ne riješimo, nećemo ništa napraviti."

Besplatno primila, besplatno dajem

Od drage blogerice Lučice saznala sam da postoji pisac Og Mandino. Iz knjige Og Mandino: Izbor: "Ja odabirem bolji način življenja! Odsada više ne tragam za srećom. Kako sam samo bio slijep! Sada znam da se sreća ne skriva u toj novoj kući, u tomu novom poslu, u tomu novom prijatelju. I da ona nikad nije na prodaju. Kad ne mogu u samome sebi pronaći zadovoljstvo, beskorisno ga je tražiti negdje drugdje. Kad god ovisim o tome da mi stvari izvan mene samoga imaju pružiti radost, osuñen sam na razočaranje. Sreća, shvaćam to sada, nema nikakve veze s dobivanjem. Ona se sastoji u tome da budem zadovoljan onime što već imam i onime čega nemam. Malo toga je potrebno mudrom čovjeku da bude sretan, dok budalu neće zadovoljiti nikakve količine materijlanog bogarstva. Ja nisam budala. Zacrtao sam oko sebe jedan krug. Kad god posegnem preko crte, davat ću a ne uzimati. Moje su potrebe skromne. Sve dok imam što raditi, dok imam koga voljeti i dok se imam čemu nadati, bit ću sretan. Sada znam da je jedini izvor sreće u meni samome i počet ću je dijeliti. Kao ni miris parfema, znam da ništa ne mogu podijeliti s drugima ako sam ne pospem po sebi nekoliko kapi. Gospodine, učini me oruñem tvoga mira; tamo gdje je mržnja, daj da žanjem ljubav; gdje je učinjena nepravda, oprost; gdje sumnja vlada, vjeru; gjdje je očaj, nadu;

gdje je tama, svjetlost; a gdje je tuga, radost. Proći ću ovim svijetom samo jedanput. I stoga svako dobro koje mogu učiniti, svaka ljubaznost koju mogu iskazati svakome ljudskom biću, dopustite da to učinim sada. Ne dopustite mi da to odgañam ili zanemarim, jer više neću proći ovim putem." - Og Mandino

Zahvala iliti oda novom životu

Upozorenje: Daljnji tekst nije za one koji su alergični na teatralnu patetiku. Savjet: Ako se prepoznajete kao takvi, danas me preskočite ili zaobiñite, pa se čitamo drugi put, ako to i dalje budete željeli. Dragi prijatelji, odlučila sam vam zahvaliti na svemu što ste mi u ova četiri mjeseca dali. Odlučila sam se zahvaliti dragom Eckhartu Tolle koji mi je riječima iz Moći sadašnjeg trenutka otvorio put za spoznaju de Mellovog Buñenja i za moje buñenje. Posebno se zahvaljujem dragom de Mellu za Buñenje i Put k Bogu čiji sam tek dio počela primjenjivati u životu, ali mi i to neizmjerno znači. Kada sam se jutros probudila došle su mi na pamet riječi koje bih trebala napisati u današnjem postu: Bilo mi je lijepo s vama. Osjećam da je vrijeme da krenem dalje. Sama. Hvala vam. Kako sam uvidjela da mi donosi osloboñenje i ozdravljenje sve ono što iz sebe iznesem na svjetlo dana, iznosim svoje misli pred vas, pa ma kakve one bile, pa ma šta vi o tome mislili. Hvala vam na ljubavi, podršci, snazi, energiji koju ste nesebično slali prema meni. Pomogli ste mi. Puno.

Og Mandino ponovno

Iz knjige Og Mandino: Najveći trgovac na svijetu "Ne, sine moj, nemoj težiti za bogatstvom i ne ulaži svoje snage samo u to da budeš bogat. Teži, umjesto toga, k sreći; da budeš ljubljen i da ljubiš i najvažnijem – da postigneš duševni mir i vedrinu. Nikad se nemoj sramiti zbog toga što si pokušao, a nisi uspio, jer onaj koji nikada nije pogriješio – taj nikad nije ni pokušao. Neuspjeh te nikada neće slomiti, ako je tvoja nakana da uspiješ dovoljno jaka."

SJEMENJE USPJEHA (Iz knjige Og Mandino: "Zadatak: Uspjeh!") "Bože, hvala ti na ovom danu. Znam da još nisam postigao sve što očekuješ od mene, i ako me zbog toga obasipaš kapima rane jutarnje rose, moja je zahvalnost bezgranična.

Napokon sam spreman služiti Tebi na ponos. Zaboravit ću sutrašnji dan sa svim njegovim patnjama i kušnjama, tegobama i zaprekama, ljutnjama i razočaranjima. Prošlost je već san iz kojeg se više ne mogu prisjetiti nijedne riječi ni izbrisati nijedno nerazumno djelo. No zato odlučujem: neću dopustiti da sunce ovog dana zañe prije no što ispravim nepravdu ako sam je zbog svoje lakomislenosti kome nanio, i ništa danas neće biti važnije od toga. Neću strepiti nad budućnošću. Moj uspjeh i sreća ne ovise o tome hoću li se truditi otkriti što me to mračno vreba na obzoru, već ću upravo danas obavljati ono što je preda mnom. Bit ću svjestan koliko je dragocjen ovaj dan jer on je sve što imam. Znam da se njegovi sati što hitaju ne mogu, poput kakva vrijedna uroda, prikupljati ni spremati za budućnost. Živjet ću kao što svi vrsni glumci žive na pozornici – upravo u tom času. Budem li žalio zbog pogrešaka u prethodnom činu i brinuo o idućem prizoru, neću moći dati sve od sebe. Prihvatit ću spremno sve teške zadatke današnjeg dana, žustro ću prionuti na posao tako da cio svijet podignem na noge. Zapamtit ću: što se više unesem u posao, to me manje patnje čeka, to će ukusnije biti ono što jedem, slañi će biti moj san i ja ću biti zadovoljniji sa svojim mjestom pod suncem. Oslobodit ću se danas robovanja satu i kalendaru. Da, pomno ću razmisliti kako provesti ovaj dan da bi svaki moj korak bio odmjeren, a snaga mudro iskorištena, ali ću isto tako početi procjenjivati svoj život prema djelima, a ne u odnosu prema vremenu; prema mislima, a ne godišnjim dobima; prema osjećajima, a ne oznakama na brojčaniku. Zadržat ću svijest o tome kako je malo potrebno da ovo bude sretan dan. Nikad neću trčati za srećom jer ona nije cilj, već nešto što se doživljava na samom putu, ona se ne sastoji od imanja ili dobivanja, već samo od davanja. Neću bježati ni od kakve opasnosti s kojom bih se danas mogao susresti jer sam siguran da mi se neće dogoditi ništa što ne bih mogao pobijediti ovako opremljen Tvojom pomoći. Kako i dragi kamen brušenjem postaje savršen, i ja ću, siguran sam, postati vrjedniji kad proñem kroz poteškoće ovog dana, jer zatvoriš li jedna vrata, ti mi uvijek otvoriš neka druga. Živjet ću danas kao da je Božić. Obasipat ću druge darovima, i svojim ću neprijateljima predati dar oproštaja; svojim protivnicima pomirljivost; prijateljima osmijeh; svojoj djeci dobar primjer, a svaki će dar biti umotan u moju bezuvjetnu ljubav. Neću danas nijedan skupocjeni časak potratiti u ljutnji, mržnji, ljubomori ili sebičnosti. Znam da ću žeti onako kako sijem jer na svako djelo, dobro ili loše, uvijek postoji jednakovrijedan odgovor. Danas ću posijati samo dobro sjeme. Shvatiti ću današnji dan kao da je violina od neprocjenjive vrijednosti. Netko će na tom instrumentu ostvariti divna suzvučja, netko pak izmamiti iz njega tek neskladnu buku, no nitko zbog toga neće kriviti samu violinu. I život je takav, i ponašam li se u njemu na ipravan način, darivat će me ljepotom, no budem li mu pristupao pokazujući neukost i neosjetljivost, donosit će mi samo ružne plodove. Na svaku poteškoću na koju danas naiñem gledat ću kao na kamenčić zalutao u moju cipelu. Sjećam se kako je bilo bolno i kako sam jedva hodao, ali i kako sam bio iznenañen kad sam skinuo cipelu i pronašao u njoj tek sitno zrnce pijeska. Radit ću znajući da bez zanosa nikad nitko nije postigao ništa osobita. Da bih danas učinio nešto

uistinu vrijedno, ne smijem dršćući stajati postrance i razmišljati o hladnoći i opasnosti, već se s oduševljnjem baciti na posao i izboriti se za svoj cilj najbolje što mogu. Izaći ću pred svijet sa svojim ciljevima za današnji dan, ali bit će to postizivi, a ne oni nejasni, nemogući ciljevi kakve najavljuju oni čiji se život pretvara u neuspjeh. Shvaćam da me uvijek isprva pomalo iskušavaš kako bi vidio što ću učiniti sa sudbinom. Neću prikrivati u čemu sam nadaren. Budem li šutio, budem li zaboravljen, ako ne napredujem, posustat ću. Odustanem li danas od bilo kojeg izazova, moje će samopoštovanje zadobiti trajni ožiljak, ako prestanem rasti, čak i najmanje, počet ću se smanjivati. Odbijam ostati u nepromjenjivu položaju jer to je uvijek početak kraja. Zadržat ću na svom licu i u srcu osmijeh čak i ako danas doživim bol. Znam da je svijet zrcalo koje mi vraća odraz moje vlastite duše. Sada razumijem tajnu o ispravljanju tuñih mišljenja, tajna je u tome da treba ispravljati vlastito stajalište. Okrenut ću se danas od svojih kušnja koje bi me mogle nagnati da pogazim zadanu riječ ili izgubim samopoštovanje. Siguran sam da je od mog života vrjednija jedino – moja čast. Radit ću danas iz sve snage, zadovoljan što znam da se život ne sastoji od prepuštanja prošlosti ili od nestrpljiva zavirianja u budućnost. Užasno je razmišljati o tolikim brojnim bolnim koracima kojima se dospijeva do istine tako stare, tako bjelodane i tako često isticane. Što god nudio, malo ili mnogo, moj je život sada. Zastat ću danas kad god osjetim da sam se sažalio nad sobom i prisjetiti se da je ovo jedini dan koji imam i da ga moram odživjeti u svoj njegovoj punoći. Možda i neću prepoznati što u velikoj cjelini može značiti moja uloga, ali ovdje sam da bih je odigrao i sada je za to čas. Uzet ću ovaj dan kao jedan poseban život. Zapamtit ću da su oni koji najmanje žale oni koji svaki čas prihvaćaju onako kako dolazi, sa svime što nosi sa sobom. Ovo je moj dan! Ovo je sjeme koje ću zasijati. Hvala ti, bože, za ovaj dragocjeni vrt vremena." (Og Mandino)

Iz knjige Og Mandino: "Zadatak: Uspjeh!" "Život je uistinu zadatak, ali ga nitko od nas ne može obaviti jer ga pogrešno nastojimo mjeriti godinama ili mjesecima ili čak tjednima. ..., svaki je dan naš život u malome i, da, sviñalo se to nama ili ne, svaki dan moramo složno nizati, poput bisera, jedan po jedan. Kad se probudiš, dan koji je pred tobom jedini je s kojim se možeš uhvatiti u koštac. Proživi ga tako da ni za čime ne moraš požaliti kad ti uvečer glava dotakne jastuk, i imat ćeš još jednu zlatnu kuglicu za svoj niz. Nanižeš li dostatno krasnih kuglica jednu do druge, imat ćeš na kraju beskrajno vrijednu ogrlicu dobra života. Nema drugog načina; nema drugog puta do uspjeha i sreće." Ovo je samo dio knjige koja krije dar za one koji su ga spremni primiti "Sjemenje uspjeha", kao što i Mandinova knjiga "Najveće čudo na svijetu" krije dar "Božji memorandum" za one koji su ga spremni primiti u svoj život.

„ SVJESNOST“...Anthony de Mello...

…ovo je dio knjige koji se mene dojmio i osjetih potrebu podijeliti ga s vama… O BUðENJU... Duhovnost znači buñenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rañaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, umiru spavajući, a da se nažalost nikada ne probude. Nikada ne upoznaju čar i ljepotu ljudskog bivstvovanja. Svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da sve ima svoj red, sve je u poretku. Iako je svuda nered, sve je u savršenom redu. Zvuči paradoksalno. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muče ih noćne more. Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji priču o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "Čuj, ja ću ti reći tri razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama. Većina ljudi reći će vam da bi željeli izaći iz dječjeg vrtića, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve što žele da učinite za njih je da im popravite njihove potrgane igračke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele - žele nazad svoje igračke. To je sve što žele. Čak i najbolji psiholozi će vam reći, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je olakšanje, ozdravljenje je tegobno. Buñenje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, buñenje vas razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada neće pokušati probuditi ljude. Nadam se da ću ovdje mudro postupiti i da vas ničim neću pokušati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, čak i ako ću vam ponekad reći: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ćete od toga imati koristi, dobro, ako ne, šteta! Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće." ...želim vam nježno buñenje...