Embed Size (px)
Citation preview
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
doc. dr. sc. Anamarija Kurilić
Nastavni materijali za predmet
Antička povijest hrvatskog prostora
Granica između prapovijesti i povijesti vrlo je fluidna, pa nije moguće prstom uprijeti u jedan trenutak u prošlosti i reći: "Evo, tada je započelo antičko razdoblje, a prestalo prapovijesno." Čak i prema uobičajenoj definiciji da pojava pisma označava i početak povijesnoga doba, teško je naći onaj trenutak koji bi se mogao odrediti kao prvi dokaz pismenosti na hrvatskim prostorima. Najranije vijesti antičkih pisaca koje spominju područje suvremene Republike Hrvatske odnose se na razdoblje 8. stoljeća prije Kr., no, sami autori potječu iz puno kasnijeg doba.
Antičko, a time i povijesno razdoblje u pravom smislu, započelo je na hrvatskom prostoru tek tada kada su se na njemu pojavili i znatniji kontingenti doseljenog stanovništva s područja pismenih antičkih civilizacija Sredozemlja (npr. osnutkom prvih grčkih kolonija), odnosno, kada taj prostor postane poprište drugih događaja - npr. ratnih sukoba, koje opisuju antički pisci, a čiji su sudionici uz domorodačko stanovništvo i sami Grci i Rimljani (ili eventualno neki drugi narodi antičkog svijeta, kao npr. Makedonci, Kartažani, Kelti...).
Prema tomu, možemo reći da je antičko (povijesno) doba na hrvatskom prostoru započelo već od 6. st. kada je osnovana najstarija grčka kolonija na ovim prostorima, iako je, zbog njene kratkovječnosti, punom snagom nastupilo tek od početka 4. st. pr. Krista, osnivanjem drugih dviju grčkih kolonija koje su ostavile trajnijeg traga u povijesti naših prostora.
Cilj ovog predmeta upoznavanje je studenata s antičkom prošlošću zemalja u kojima se odvijala hrvatska povijest (od Drave do Jadrana i od Alpa do Dunava, Drine i Drima). Osobiti naglasak pridaje se odnosu i prožimanju autohtonih i vanjskih kulturnih tvorbi, te važnosti antičke kulturne baštine za nastanak hrvatskog etnosa.
Sadržaj ovih nastavnih materijala najvećim je dijelom napravljen prema Power Point prezentacijama nastavnih jedinica održanih tijekom ljetnih semestara ak. godina 2006./2007. i 2007./2008., ali bez pripadajućeg slikovnog materijala, zbog tehničkih ograničenja pri postavljanju na mrežne stranice.
Izvori
Upoznavanju antičke povijesti pristupa se proučavanjem različitih vrsti izvora, a ne samo književnih, kako je to bilo u maniri starijih historiografskih škola. Valja proučavati sve dostupne izvore kako bi se što bolje saznalo što se i kako se nešto doista bilo događalo.
Za upoznati antičku povijest na hrvtaskom prostoru, služit ćemo se pisanim i materijalnim izvorima. Pisane izvore čine oni književni (tj. djela antičkih pisaca), ali i materijalni (tj. natpisi na raznim antičkim predmetima, poput npr. epigrafskih i numizmatičkih spomenika). Ostale materijalne izvore čine razni spomenici (građevine, grobovi, ceste i ulice, ....), artefakti (predmeti
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
izrađeni od keramike, stakla, metala, i dr.) i drugi ostaci ljudske djelatnosti (npr. parcelacija zemljišta, umjetnost, urbane i seoske strukture, granice, ....). Materijalni izvori, ne samo zbog toga što su mnogobrojniji od književnih izvora i što njihov broj iz dana u dan postaje sve veći, nego i zbog sve boljih mogućnosti njihove stručne i povijesne interpretacije, pružaju mnoštvo dragocjenih podataka o antičkoj povijesti. Osobito su vrijedni oni podaci koje antički pisci nikad ne navode (osobito glede događaja i stanovništva koji nisu pripadali "velikoj" događajnoj povijesti i vladajućim elitama), kao što su npr. naselja, spomenici u njima, oblici kuća i njihovo uređenje, položaj nekropola, načini ukapanja pokojnika, ceste i plovni putovi, luke i brodogradilišta, trgovačka središta i pravci trgovanja, granice (pokrajina, gradova, itd.), proizvodna središta, teritoriji domorodačkih zajednica, domorodački kultovi, domorodačka imena osoba, i tako dalje. Naravno, materijalni izvori povremeno pružaju podatke važne i za "glavnu" događajnu povijest, prije svega zahvaljujući epigrafskim spomenicima (natpisi koji donose senatske odluke, druge pravne akte, tzv. "vojničke diplome", itd.).
Književni izvori važni za antičku povijest hrvatskog prostora prilično su brojni, a pružaju podatke korisne za geografiju, etnografiju i događajnu povijest. Ovdje su nabrojani tek neki od njih (v. Dodatak 1: Izvori). Nažalost, ti podaci su ponekad do nas stigli u iskvarenom obliku (zbog pogrešaka u prepisivanju rukopisa), ili su jako oštećeni, pa je njihov sadržaj teško pouzdano interpretirati, a dio vrijednih podataka je tijekom vremena posve izgubljen (kao što su npr. pojedine knjige u djelu Ab Urbe condita, ali i gotovo cjeloviti spjevovi rimskih pjesnika koji su obrađivali histarske ratove, itd.).
Ponajviše djela antičkih pisaca donose podatke važne za događajnu povijest. Tako već Herodot spominje da su Fokejci prvi od Helena koji su došli na Jadran (to bi bilo već tijekom 7. i/ili kasnog 6. st. pr. Kr.);
Diodor Sikulski opisuje osnivanje grčkih kolonija Ise i Farosa i sukob Farana s domorodcima;
Polibije, grčki pisac rimskoga doba, opisuje rimsko-ilirsko ratovanje, a važan je i za ranu povijest Delmata;
Tit Livije je sigurno u svom kapitalnom djelu "Od osnutka Grada" (Ab Urbe condita) opisao puno više od onoga što je sačuvano (a to je vrlo detaljan opis posljednjeg rimsko-histarskog rata i pad Nezakcija, a ima i sačuvanih podataka za rimsko-ilirske ratove);
Velej Paterkul opisuje dio ratnih epizoda tzv. Panonsko-delmatskog ustanka u kojemu je i sam sudjelovao;
G. Suetonije Trankvil u svojim "Životima dvanaest careva", osim rodoslovlja careva i povijesti njihovih obitelji te "sočnih" detalja iz njihova života, daje i važne podatke za ratne operacije u kojima su sudjelovali (npr. Tiberijevo ratovanje u Panoniji prije tzv. Panonsko-delmatskog ustanka) ;
Apijan, u svojoj "Iliričkoj povijesti" opisuje sam prostor Ilirika i njegove narode (uključujući i njihove mitološke početke), rimsko-ilirske ratove, rimska osvajanja iliričkog prostora tijekom 2. i 1. st. pr. Kr. (ponajviše rimsko ratovanje proitiv Delmata), ratna zbivanja Cezarova doba u Iliriku te Oktavijanovo ratovanje u Iliriku;
Kasije Dion, koji djeluje na prijelazu 2. na 3. st. i koji je bio pokrajinski namjesnik u ovim krajevima (pa je imao prilike i osobno se upoznati s prostorom i ljudima), u svojoj "Rimskoj povijesti" opisuje rimsko ratovanje na hrvatskom prostoru od Prvog rimsko-ilirskog rata na dalje;
Sv. Jerolim - u njegovoj korespondenciji su, između ostaloga, sačuvani i potresni opisi stradavanja kontinentalnog dijela Hrvatske u vrijeme velike seobe naroda;
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Amijan Marcelin, tj. njegove Res gestae, vrlo su važan izvor za događajnu povijest druge polovice 4. st. po Kr. (sačuvano je samo 18 knjiga koje obuhvaćaju razdoblje od 353./4. do 378. kad je u bitci kod Hadrijanopola, protiv Gota, poginuo i sam car Valens);
Kasiodor, Prokopije i Jordanes, su uz Amijana Marcelina, autori koji opisuju rimsko ratovanje protiv Gota.
Za geografiju i etnografiju hrvatskog prostora važni su Hekatej iz Mileta, Herodot, Pseudo-Skilaks, Pseudo-Skimno, Nikola iz Damaska, Strabon, Apijan i dr. koji navode narode koji su živjeli na našim prostorima, a ujedno daju i neke zanimljivosti o njima (kao npr. Ps.-Skilaks koji kaže da su Liburnima vladale žene, ili Apijan koji kaže da Panoni žive u selima povezanima krvnim srodstvom).
O cestovnim pravcima i plovnim putovima vrijedne podatke daju Pseudo-Skilaks i Pseudo-Skimno (čiji opis istočne obale Jadrana prikazuje plovni put uz nju), razni itinereri koji navode putne postaje na glavnim cestovnim pravcima i udaljenosti među njima (Antoninov itinerer, Itinirerer iz Bordeauxa [= Itinerarium Burdigalense], Guidov itinerer - koji su samo tekstualni, te slikovna karta zvana Tabula Peutingeriana), slično kao i "Kozmografija" anonimnog pisac iz Ravene, te kartografsko djelo Klaudija Ptolomeja (koje daje geografske koordinate naselja).
Djelo "Prirodopis" (Naturalis historia) Plinija Starijeg zna se opisivati kao enciklopedija sveukupnog znanja onoga doba, i to ne zbog svoje strukture (koja nije nimalo slična suvremenim enciklopedijama), već zbog toga što je ono zbirka raznovrsnih podataka o zemljopisu, prirodnim i gospodarskim prepoznatljivostima nekog kraja (npr. da je Trogir poznat po mramoru, a Istra po ulju), ali i o upravnom uređenju nekoga kraja (popis gradova, njihovo municipalno uređenje i/ili pravni položaj), pa čak i poneke skromne crtice vezane uz događajnu povijest (npr. da je Tuditan pokorio Histre). Stjepan Bizantinac iz Justinijanova doba sastavio je djelo Ethnika, svojevrsni geografski leksikon, koje je svojom strukturom sličnije modernim enciklopedijskim djelima nego ono Plinijevo. U njemu nalazimo raznovrsne podatke u vidu natuknica o pojedinim pojmovima (kao npr. za otok Faros, i dr.).
Domorodački narodi
U osvit antičkoga doba, istočnu obalu Jadrana i njeno zaleđe nastavali su etnički i jezično raznorodni narodi. I Grci i Rimljani najprije su se upoznali s narodima uz more i u njegovom bližem zaleđu, a zatim su se postupno upoznavali i s onima naseljenima dublje u unutrašnjosti.
Etnička slika nije bila ni jedinstvena ni nepromjenjiva: neki su se narodi selili i pomicali (svojevoljno ili prisilno), neki su uništeni prirodnim katastrofama ili zbog ratnih poraza, i slično. Vrlo dobar primjer pruža doseljavanje keltskih naroda u kontinentalnom dijelu Hrvatske u prvoj polovici 3. st. pr. Kr. (po njihovu povratku s neuspješnih pljačkaških pohoda u Grčkoj), što je prouzročilo velike promjene u etničkoj slici.
S izuzetkom keltskih naroda, ostali su proces etnogeneze dovršili najkasnije do sredine 8. st. pr. Kr. (iako se kod nekih, kao kod Histra, Liburna, i nekih drugih, to dogodilo već na prijelazu 2. na 1. tisućljeće pr. Kr.), i njihov je samostalni razvoj manje-više nesmetano tekao sve do uspostave rimske vlasti.
Dodatak 2: Narodi prikazuje približan raspored domorodačkih naroda na tlu Hrvatske u vrijeme uspostave rimske vlasti (otprilike početkom 1. st. po Kristu) i njihovu etničku i/ili jezičnu pripadnost.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Na jugoistočnom kraju Jadrana i njegova zaleđa živjeli su narodi koje jedine možemo nazivati Ilirima. Od onih ilirskih naroda koji su živjeli na prostorima današnje Hrvatske i u njenom najbližem susjedstvu, to su Ardijej(c)i i Plerej(c)i, a možda još i Autarijati, Daorsi i Narensiji.
Na kontinentalnom dijelu Hrvatske, koji je upravo i dobio ime po njima, živjeli su Panoni. Njima pripadaju Breuci, Mezeji, Dezitijati, i vjerojatno snažno keltizirani Kolapijani, Iasi, And(r)izeti i Segestani.
Ilirima i Panonima su srodni srednjedalmatinski narodi Delmate i Ditioni.Na kontinentalnom dijelu Hrvatske živjeli su i keltski narodi: Latobici, Taurisci i Skordisci. Na sjeveozapadu Jadrana živjeli su narodi Histra i Liburna, srodni Venetima (s kojima tvore
sjevernojadransko imensko područje), a koji se posve različiti od Ilira. Za razliku od Ilira, Veneta ili Kelta, ovim trima narodima ne znamo skupno ime njihove šire etničke skupine.
Narod Japoda još nije moguće preciznije odrediti: možda bi ga se moglo svrstati među Panone, ili među narode srednjedalmatinske skupine, ili čak među narode sjevernojadranske imenske skupine.
Grci na hrvatskom dijelu Jadrana
Strabo, Geogr., 6, 2, 4:
Liburni su ispočetka zauzeli veći dio Jadrana dok ih nisu s Krfa u 8. stoljeću (735. godine) istjerali korintski kolonisti pod vodstvom tiranina Hersikrata.
Ap., Ill., 2, 3, 9:
Prije 627. g. starosjedioci Dirahija (Dyrrhachium) uz pomoć korintskih kolonista s Krfa (Korkyra) istjeruju Liburne iz svog grada, preimenovavši ga u Epidamno.
Prema Herodotu:
Fokejci istražuju po Jadranu i prvi su od Helena došli do Jadrana (smatra se da se to njihovo istraživanje odvija tijekom 7. i/ili kasnog 6. st. pr. Kr.)
Korkyra Melaina (6. ili 5. st. pr. Kr.)
Korkyra he Melaina je najstarija grčka kolonija na hrvatskom dijelu Jadrana i nalazila se je najvjerojatnije na otoku Korčuli. Prema Pseudo-Skimnu, koloniju su osnovali Kniđani, a i Strabon spominje knidski polis na ovom otoku. Otok Korkira Melaina spominju Ps. Skilakov “Periplus” (sred. 4. st. pr. Kr.) i Plinije
Osnutak kolonije Issa (Vis na o. Visu; između 397. i 390. g. pr. Kr.)
- Pseudo-Skimno (Periegeza) kaže da na Isi postoji sirakuška kolonija.- Pseudo-Skilaks (Periplus) daje najvredniji podatak o njenom postojanju u 4. st. pr. Kr.- Diodor Sikulski – najvjerojatnije govori o njoj, a ne o Lješu u Albaniji
Osnutak kolonije Pharos (Stari Grad na o. Hvaru; 385./384. g. pr. Kr.)
- Najstariji izvor: Pseudo-Skilak
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Glavni izvor: Diodor Sikulski (1. st. pr. Kr.), piše:
za g. 385./4. pr. Kr.
"Dok se to događalo, Parani su prema nekome proročanstvu odaslali naseljenike u Jadran i napučili su na njemu otok imenom Far, a zajedno je s njima to izvršio tiranin Dionizije. On, naime, bijaše u Jadranu uputio naseljenike tek malo godina ranije i osnovao je ondje grad imenom Isu (Lísson)."
za g. 385./4. pr. Kr.
"Krajem godine u Ateni je arhontom postao Diotref, u Rimu su konzulima postavljeni Lucije Valerije i Aulo Manlije, a kod Elejaca je održana 99. olimpijada u kojoj je na stadionu pobijedio Sirakužanin Dikon. Za to su vrijeme Parani koji su napučili Far sami utemeljili i bedemima opasali grad uz obalu, a barbare što su ondje prije obitavali pustili su netaknute stanovati u nekoj utvrdi koja je bila silno nepristupačna."
za g 384./3. pr. Kr. (sadržajno, neposredni nastavak teksta iz XV, 14, 1):
"Poslije toga barbari što su prije stanovali na otoku bili su gnjevni na helensku nazočnost i poslali su po Ilire što stanuju preko puta, te su mnoštvom malih brodova pošli na Far - a bilo ih je preko deset tisuća - i navaljujući na Helene mnogo su ih pobili. Zapovjednik pak što ga je Dionizije postavio na Isi (Lissôi) isplovio je s više troveslarki na ilirske brodiće, dio ih je potopio a dio zarobio, te je pobio više od pet tisuća barbara a oko dvije tisuće zarobio je žive."
Isejske naseobine
- Prema Polibiju, Isejci su opetovano (u prvoj polovici 2. st. pr. Kr.) molili Rimljane za pomoć, jer su Delmati napadali gradove Epetion i Tragurion “koje su oni osnovali” (najvjerojatnije tijekom 3. st. pr. Kr.).
- Strabon: Trogir je isejska naseobina (ktisma)- Smatra se da je isejska naseobina i ona u mjestu Lumbarda na Korčuli.- U Saloni je u Cezarovo doba postojala grčka zajednica, koju neki također smatraju
isejskom naseobinom.
Ostale grčke kolonije i/ili naseobine
- Trgovište na rijeci Neretvi (Ps. Skilaks)- HERAKLEIA je poznata samo kod Ps. Skilaksa i preko novaca - Anchiale(?) je možda isto što i Dimale- Dimale spominje Stjepan Bizantinac i poznati su brojni njeni novci (s legendom DI ili
DIM), no, to je grčka kolonija u Albaniji, a ne na Hvaru ili drugdje na hrvatskom dijelu Jadrana
Važniji spomenici
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Pharos - chora (parcelacija Starogradskog polja)- Lumbardska psefizma- Pharos – farska psefizma, farski tropej, međaš ...- Issa - nadgrobni spomenici, brončana glava Afrodite (Artemide?), itd.
Diomed na Jadranu
- Diomed je junak tebanskog kruga priča iz trojanskog rata (pod zidinama Troje ranio Aresa i Afroditu koji su pomagali Trojance). Vrativši se kući, morao je bježati pred nevjernom ženom. Nakon “potucanja” Sredozemljem, utemeljio je – prema lokalnim legendama – više gradova u južnoj Italiji.
- Diomedova svetišta: Palagruža, Rt Ploča (Promonturium Diomedis)
Svetište posvećeno nepoznatom božanstvu
- Spila kod Nakovane na Pelješcu (svetište, 4. st. - sred. 1. st. pr. Kr.)
Literatura
P. Lisičar, Crna Korkira i kolonije antičkih Grka na Jadranu, Skopje, 1951. Pharos – antički Stari Grad, Zagreb, 1996. katalog izložbe.J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969. J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.Stašo Forenbaher - Timothy Kaiser, Spila Nakovana : ilirsko svetište na Pelješcu, Zagreb,
2003.2001 arheološko nalazište na srednjodalmatinskim otocima: što s njima?, ur. B. Kirigin,
Split/Hvar, 1998.
Zbivanja 4. i 3. st. pr. Kr.
Kraj 4. st. pr. Krista
početak 4. st. pr. Kr. – s kraljem Bardilejem I. Ilirsko kraljevstvo izrasta u moćnu državu u regiji
kraj 4. st. pr. Kr. - Histri, zajedno s Ilirima i Liburnima, gospodare Jadranskim morem (T. Livije – za 302. g. pr. Kr.)
Prije Prvog rimsko-ilirskog rata
kralj Agron ima “najmoćniju vojsku” od svih ilirskih kraljeva do tada 231. g. pr. Kr. uspješna opsada Mediona 230. g. pr. Kr.:
- osvojen grad Phoenice- osvojen i Krf, u kojem Teuta ostavlja vojnu posadu na čelu s Demetrijem Faraninom
231 ili 230. g. umire kralj Agron, i nasljeđuje ga Teuta
Prvi rimsko-ilirski rat (229. g. pr. Kr.)
229. g.: 1. rimsko-ilirski rat
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- konzuli Cn. Fulvius Centumalus /s 200 brodova/ i L. Postumius Albinus /s 20.000 pješaka i 200 konjanika/
- Demetrije se vrlo brzo stavio na stranu Rimljana- Rimljani pobjeđuju na svim frontovima; Teuta bježi u Risan
228. g. sklopljen mirovni ugovor vrlo nepovoljan za Ilire
Kraj 3. st. pr. Kr. i Drugi rimsko-ilirski rat
222. ili 221. g. pr. Kr. gusarenje Histra ometa opskrbu Rima žitom (zbog čega izbija 221. pr. Kr. (Prvi) histarsko-rimski rat moguće je da su Histri tada djelovali u savezu s Demetrijem Farskim 220. pr. Kr. izbija Drugi rimsko-ilirski rat 219. Demetrije Farski bježi u Makedoniju na dvor svog saveznika Filipa 219. g. pr. Kr. Histri se spominju među izazivačima rimskog oružja (zajedno sa Sardima, Korzičanima i Ilirima)
Literatura
P. Cabannes, Iliri od Bardileja do Gencija, Zagreb, 2002. M. Šašel Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana, 2005.
Zbivanja tijekom 2. st. pr. Krista
Kraj Ilirskog kraljevstva i propast histarske samostalnosti
Srednji i južni JadranSrednji i južni Jadran HistriaHistria Panonski prostorPanonski prostor 177. pr. Kr. 177. pr. Kr.
osvojen Nezakcijosvojen Nezakcij
168. pr. Kr. pokoreno Ilirsko kraljevstvo168. pr. Kr. pokoreno Ilirsko kraljevstvo
Prvi rimsko-delmatski rat (156.-155. pr. Kr.)Srednji i južni Jadran Panonski prostor 158. pr. Kr. Delmati ugrožavaju isejske naseobine na kopnu; Rim šalje povjerenstvo (G. Fanije)
156. g. pr. Kr. Prvi delmatski rat: Delmati ugrožavaju Daorse
(neuspjela) opsada Segestike
(Delmati su vj. u savezu sa Skordiscima)
Figul kreće protiv Delmata iz Narone 155. pr. Kr. P. Kornelije Scipion Nazika spalio Delminijdobio triumph de Dalmateis i odveo u ropstvo veći broj Delmata
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Druga polovica 2. st. pr. kr. Srednji i južni Jadran Panonski prostor
136. g. pr. Kr. Ardijejci i Plerejci napadaju rimski dominij135. g. pr. Kr. Pokorio ih je konzul Fulvije Flak
Tuditanov pohod 129. g. pr. Kr.Srednji i južni Jadran
129. pr. Kr. G. Sempronije Tuditan i Tiberije Panduza uspješno ratovali protiv Japoda; Tuditan je možda tada i “pokorio Histre”
Drugi rimsko-delmatski rat (119.-117. pr. Kr.)Srednji i južni Jadran Panonski prostor
119.-117. pr. Kr. “ustanak” Delmata i Skordiska (možda opet opsjedana Segestika)
konzuli: L. Aurelije Kota i L. Cecilije Metel(117. pr. Kr. Metel dobio trijumf de Dalmateis; prethodno je bio prezimio u Saloni)
Literatura:
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Sarajevo, 1988. M. Križman, Antička svjedočanstva o Istri, Pula - Rijeka, 1979. M. Šašel Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana, 2005. J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969. J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Zbivanja tijekom 1. st. pr. Krista
Početak 1. st. pr. Kr.Jadran Panonski prostor između 88. i 81. pr. Kr (konačno) svladani
Skordisci(vj.) 78.-76. pr. Kr.prokonzul G. Koskonije svladao većinu Delmata; na kraju osvojio Salonu
G. Julije Cezar i Ilirik
59.-51. (58.-50.) pr. Kr. (prvi sigurno poznati) prokonzul (= namjesnik) ILIRIKA
51. ili najvj. ipak 50. g. pr. Kr.: “Delmati i drugi moćniji Iliri” (Apijan) oduzeli Promonu od Liburna, koji traže pomoć od
Cezara; Delmati po svoj prilici snažno porazili rimsko-liburnsku koaliciju
Zbivanja u Iliriku tijekom građanskog rata Cezara protiv Pompeja (49.-47. g. pr. Kr.)
Cezarovi vojskovođe: G. Antonije, Q. Kornificije, A. Gabinije, P. Vatinije Pompejevi vojskovođe: L. Skribonije Libon, M. Oktavije Delmati i Issa na strani Pompeja, a na strani Cezara Salona te najvj. Histri i Liburni 49. pr. Kr.:
- bitka kod Krka – veliki poraz Cezarovih snaga; - opsada Salone – poraz delmatsko-isejsko-pompejevske koalicije
48. pr. Kr. Cezar odnosi pobjedu na Pompejem kod Farsale; Pompej bježi i nastoji regrupirati snage: u Jadran se vraća Pompejevac M. Oktavije
48. pr. Kr. (nakon Farsale): Cezarovac Kvint Kornificije poslan u Ilirik vj. sa zadaćom stabilizacije stanja, ali čini se da nije osobito uspješan protiv Oktavija, pa mu u pomoć Cezar šalje Aula Gabinija. S Gabinijem stižu i novi vojnici (svježe unovačeni), i to, 3.000 konjanika i 15 kohorti (oko 7.500 pješaka).
48./47. pr. Kr.: Gabinijev poraz kod Sinodija- na putu prema Saloni, Gabinije doživljava težak poraz kod Sinodija (Balina glavica):
poginulo je oko 2.000 vojnika, 38 centuriona, i 4 tribuna, a Delmate su otele i bojne znakove.- ostatak vojske se povukao u Salonu, gdje je ubrzo umro i Gabinije.
47. pr. Kr.: pred bitku kod Tauride:
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Na istočnom Jadranu, situacija nije bila povoljna za Cezarovu stranu. Pompejevac M. Oktavije i dalje je u savezu s Delmatima i ratuje po zaleđu i uz obalu. Cezarovac Kvint Kornificije traži pomoć. U pomoć mu stiže Publije Vatinije s iskusnom flotom. 47. pr. Kr.: bitka kod Tauride.
- P. Vatinije, nakon početnih uspjeha nad Pompejevim snagama, zadaje im težak udarac pobjedom nad flotom M. Oktavija kod otoka Tauride (Tauris = Pakleni otoci? ili možda ipak Šćedro? - oboje kod Hvara) 47. pr. Kr.: nakon bitke kod Tauride.
- Poraženi M. Oktavije povlači se u Isu. Ondje uskoro stiže Vatinije; Isa mu se predala. Budući da je tijekom građanskog rata bila na strani Pompeja, sada je izgubila svoju samostalnost, a time i status rimskog saveznika koji je dugo uživala.
- Ilirikom upravlja Q. Kornificije.
Sredina 1. st. pr. Kr.Jadran 45.-44. pr. Kr.
- Vatinije ratuje u Iliriku protiv Delmata (3 legije i mnogo konjanika); ipak, nakon Cezarove smrti, pet rimskih kohorti skupa s njihovim zapovjednikom, senatorom Bebijem, stradale su u jednom sukobu s Delmatima 42. pr. Kr. Vatinijev trijumf nad Delmatima (tj. de Illurico) Pri podjeli države tijekom Drugog trijumvirata, 40. g. pr. Kr., Oktavijan na upravu dobija i Ilirik.
U Ilirik šalje G. Asinija Poliona, gdje on i ratuje protiv Partina i Delmata (vj. 40.-39. g. pr. Kr.); čini se da je ponovno bio zauzeo Salonu; opustošio je zemlju Delmata, a od ratnog plijena sagradio je prvu javnu knjižnicu u Rimu.
36. pr. Kr. Oktavijan skršio moć Sex. Pompeja
Oktavijanovo ratovanje u Iliriku
Jadran Panonski prostor35. pr. Kr. Oktavijan suzbija gusarstvo na Jadranu (App., Ill., 16, 47)
- ratujući protiv naroda koji su se pobunili protiv Rima, sasvim je istrijebio stanovnike otoka Melite (Mljet) i Korkire (Krf), jer su "prakticirali gusarstvo"; točnije, dao je pobiti sve njihove mlade ljude, a ostale je dao prodati u roblje- zaplijenio je brodove Liburna, jer su i se i oni bavili gusarstvom35. pr. Kr. Oktavijan ratuje protiv Japoda- Oktavijan ranjen u desnu nogu i obje ruke prilikom opsade Metuluma (možda Velika i Mala Viničica kod Ogulina)
i, nakon toga, protiv Panona: - 30 dana opsjeda
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Segestiku; ostavio 25 kohorti→Siscia
34.-33. g. pr. Kr. ratuje protiv Delmata34. g. pr. Kr.- Oktavijan osvaja Promonu, koju su Delmate ponovno oteli Liburnima, a koju sada brani 12.000 Delmata pod vodstvom Verzona (i Testima)spalio Sinodij (Balina Glavica), kod kojega je Gabinije bio teško poraženi izgubio bojne znakove- opsjedao Setoviju (moguće Šušalj kod Sinja), koju su pokušale obraniti udružene delmatske snage, ali ih je Oktavijan presreo; u toj je bitci ranjen u koljeno i liječio se nekoliko dana
33. g. pr. Kr.- “Delmate, koji su bili udaljeni od vanjskih tržišta i iscrpljeni zbog gladi, pošli su ususret Cezaru {=Oktavijanu} kad je on došao, predali mu se i molili za milost. Predali su 700 djece kao taoce, kako je Cezar bio zatražio, i također vojne znakove koje su bili oduzeli Gabiniju. Morali su pristati na plaćanje tributa, koji su dugovali još od vremena Gaja Cezara; od tog trena na dalje bili su poslušni.” (Apijan 38, 81)
Pred kraj 1. st. pr. Kr.Panonski prostor 16. ili 15. pr. Kr. Tiberije ratuje protiv Skordiska
Panonski rat:- 14. (ili 13., ili 12.) pr. Kr.: prokonzul Ilirika M. Vinicije: početak Panonskog rata- traje do (vj.) 8. pr. Kr. (rimski vojskovođe su Agripa i Tiberije)
Tzv. Panonsko-delmatski ustanak (6.-9. g. po Kr.)
Poznat još i kao Batonski ustanak, zbog dvojice Batona (jedan iz naroda Desitijata, a drugi Breuka)
- Posljednje poznato ratovanje Rimljana protiv domorodaca u Iliriku- Izvori ga spominju kao najstrašniji rat nakon punskih ratova- Nakon njegova slamanja, može se smatrati da je započela era potpune romanizacije ovih -
prostora.
6. g. po Kr.
- Namjesnik Ilirika, Valerije Mesalin, provodi novačenje, za pomoć Tiberijevim trupama u Germaniji;
- Mesalinovo ponašanje je izazvalo pobunu – najprije među Desitijatima – a ubrzo zatim i među Breucima, te ostalim narodima.
- Velej Paterkul procjenjuje da je u ustanku sudjelovalo oko 800.000 ljudi, od kojih oko 200.000 pješaka i 9.000 konjanika.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Breuci su napali Sirmij, gdje ih je potukao A. Cecina Sever (namjesnik Mezije).- Desitijati su prodrli do Salone, i pustošili su Jadranom sve do Apolonije, pa su ponovno
krenuli put sjevera, prema Italiji. - Na tom ih je putu presreo Mesalin i zaustavio njihov daljnji napredak, iako ga je Baton čak
u jednom trenu uspio i poraziti. - U međuvremenu, Tiberije je bio prisiljen sklopiti mir u Germaniji. Došao je s deset legija i
utaborio se u Sisciji. Primjenjivao je taktiku čekanja, uz povremene manje okršaje i pustošenje pokrajine. Time je porazio Batona desitijatskog, koji se pridružio Breucima.
7. g. po Kr.
- Budući da se Augustu nije sviđala Tiberijeva taktika otezanja (iako je donosila uspjeha!), poslao je u Ilirik Germanika (Tiberijeva nećaka).
- Velika pobjeda rimskih snaga nad vojskom obaju Batona dogodila se u Volcejskim močvarama (najvj. u barama Vuke). Nakon toga je popustio ustanak u panonskim krajevima.
8. g. po Kr.
- Teška zima i glad loše su utjecale na moral panonskih ustanika. Breučki Baton je izdao svog sunarodnjaka i su-vođu Pinesa, i predao ga je Rimljanima na rijeci Bathinus (najvj. Bosna). Time je završio ustanak u panonskom prostoru.
- Kad je desitijatski Baton saznao za izdaju breučkog Batona, zarobio ga je i kaznio smrću, nakon čega se vratio u dalmatinski prostor, usput pustošeći i ostavljajući ponegdje vojne posade.
9. g. po Kr.
- Rimskom vojskom sad upravlja M. Emilije Lepid (Tiberije se krajem 8. vratio u Italiju), no ratnim operacijama na dalmatinskom prostoru rukovodi Germanik. Rimljani imaju vojnog uspjeha, ali uz dosta napora: osvojeni su Splonum i neka druga mjesta. Lepid je bio ranjen i potučen kod Retinija. Nakon toga je osvojio Seretij.
- Kraj ratu se nije vidio, pa se Tiberije vraća. Uspio je (nakon dosta “jurnjave” kroz šumovita područja Pirusta i Desitijata) stjerati desitijatskog Batona u Andetrij (Muć kod Sinja). Baton, uvidjevši da nema izlaza, predao se Tiberiju i zatražio milost za svoje ljude. Tiberije ga je poštedio, te je Baton umro u Ravenni (u Italiji) 12. g. po Kr.
- Zadnji otpor pružili su Desitijati u utvrdu Ardubi, gdje ih je porazio Germanik. Ondje su se bili skupili svi oni koji su bili protiv predaje, zajedno sa svojim ženama. Prema riječima Kasija Diona, žene su se same bacale u plamen i u rijeku, samo da ne bi pale žive u ruke neprijatelja.
Literatura
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Sarajevo, 1988. M. Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
M. Križman, Antička svjedočanstva o Istri, Pula - Rijeka, 1979. M. Šašel Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana, 2005. M. Zaninović, Ilirsko pleme Delmati, Šibenik, 2007., 15-26. J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.
RomanizacijaVojska i njena uloga u romanizaciji
Illyricum: rimska vojska tijekom Panonsko-delmatskog ustanka
6. g. po Kr. 7. g. po Kr. 8. g. po Kr. 9. g. po Kr.
Leg. IX. Hispana Leg. IX. Hispana
Leg. XIII Gemina Leg. XIII Gemina Leg. XIII Gemina(?) Leg. XIII Gemina(?), vj. odlazi u Germaniju
Leg. XIV Gemina Leg. XIV Gemina Leg. XIV Gemina(?) Leg. XIV Gemina(?), vj. odlazi u Germaniju
Leg. XV Apollinaris Leg. XV Apollinaris
Leg. XX Leg. XX Leg. XXI, vj. odlazi u Germaniju
Leg. IV Scythica (brzo odlazi u Meziju)
Leg. V Macedonica (brzo odlazi u Meziju)
Leg. VII (zimuje u Sirmiju)
Leg. VII Leg. VII
Leg. VIII Augusta (zimuje u Sirmiju)
Leg. VIII Augusta Leg. VIII Augusta
Leg. XI (zimuje u Sirmiju)
Leg. XI Leg. XI
Još 5 legija (te godine u Sisciji ukupno boravi deset legija! – Vell. Pat. II, 113, 1)
Rimska vojska u Dalmaciji (legijski logori) - do o. 45. g. po Kr.
Logor do 9. po Kr. 9.-42. 42.-o.45.
Burnum Leg. XX (glavna Leg. XI Leg. XI C. p. f.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
baza u Akvileji?)
Tilurium Leg. IX Hispana(?) Leg. VII Leg. VII C. p. f. (zatim odlazi u Meziju)
Rimska vojska u Dalmaciji (legijski logori) - od 45. do o. 86. g. po Kr.
Logor 45.-68./69. o. 70.-o. 86. 69. ili nakon 86.
Burnum Leg. XI C. p. f. (pa odlazi prema Italiji)
Leg. IIII Flavia felix (pa odlazi u Meziju)
Leg. VIII Augusta
Tilurium Coh. VIII vol. c. R.
Rimska vojska u Dalmaciji (auxilia)- U Dalmaciji najduže boravi Coh. VIII vol. c. R. koja ima svoj detašman i u Saloni- Logor Bigeste (Humac kod Ljubuškog) ondje borave razna auxilia (1.-3. st.) 14.-15. g. po Kr. dana zemlja za naseljavanje legijskih veterana (Pagus Scunasticus) tijekom 2. st. duže je stacionirana coh. I. Belgarum- Auxilia su stacionirana i u drugim augzilijarnim logorima (npr. Andetrium, Mun. Magnum,
okolica Knina
Rimska vojska u Dalmaciji (nakon 1. st.)- Nakon 1. st. u Dalmaciji borave povremeni detašmani legija stacioniranih u drugim
provincijama; npr.: leg. I. Adiutrix i leg. II. Adiutrix (vj. povremeno u 2. i 3. st.) leg. VIII. Augusta (?) veksilacije legija II. Italica (Pia) i III. Italica (Concordia) (stacionirane su u Saloni
tijekom markomanskih ratova) detašman legije I. Italica (Salona, 3. st.)
Rimska vojska u Panoniji- Do 9. g. po Kr. stacinirane 3 legije: leg. VIII. Augusta (s logorom u Petoviju [Poetovio]), leg. IX. Hispana (s logorom u
Sisciji) i leg. XV. Apollinaris (s logorom u Emoni)- Od 9. do 14. stacionirane su iste tri legije, ali nije sigurno u kojim logorima.- Tijekom ostatka 1. st.stacionirane su 4 legije: leg. X Gemina (s logorom u u Vinodoboni), leg. I. Adiutrix (s logorom u Brigeciju
[Brigetio]), leg. XIV. Gemina (Domicijanovo doba, kasnije s logorom u Carnuntumu), leg. XXV. Rapax (Domicijanovo doba, uništena je, i mijenja ju ) leg. II. Adiutrix (s logorom u Akvinkumu [Aquincum]).
Rimska vojska u Panonijama (2.-3. st.)
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- Tijekom 2. st. na prostoru Gornje Panonije su stacionirane 3 legije, među kojima se izmjenjuju:
leg. XV. Apollinaris, leg. X. Gemina i leg. XIV. Gemina, leg. IX. Claudia, leg. I. Adiutrix i leg. XXX. Ulpia
- Tijekom 2. st. na prostoru Donje Panonije je u osnovi stacionirana 1 legija: početkom stoljeća leg. X. Gemina, a kasnije leg. II. Adiutrix- Tijekom 3. st. i u Gornjoj i u Donjoj Panoniji stacionirane su po 2 legije.
Rimski vojni logori u panonskom dijelu Hrvatske- Siscia (legijski logor)- čini se da je od Domicijana leg. utvrda bila u Petrijevcima (Mursella)- augzilijarni logori: Cornacum (Sotin kod Vukovara), Cuccium (Ilok) Teutoburgium (Dalj)
Novačenje domorodačkog stanovništva- sigurno već od prije Panonsko-delmatskog rata- domorodačko stanovništvo se novači u auxilia i ratnu mornaricu: coh. I Liburnorum (moguće je da je sudjelovala u gušenju Panonsko-delmatskog rata) ala I Pannoniorum (novačena već od julijevsko-klaudijevskog doba): u njoj su Breuci,
Kolapijani, Kornakati, Siscijani, Varcijani, Jasi i Latobici postoji i više drugih kohorti i ala: Breucorum, Latobicorum, Varcianorum, Pannoniorum vrlo su brojne kohorte milliariae Delmatarum iz vrlo kasnoga je doba poznata i Leg. I Illyricorum
Romanizacijsko djelovanje vojske- fizička prisutnost stranih vojnika, njihove pratnje, robe i drugih proizvoda- širenje latinskog jezika i kulture- unovačeni domorodci svladavaju latinski jezik i osnove latinske civilizacije - po otpuštanju iz vojske, domorodci stječu rimsko građansko pravo za sebe, ženu i djecu - mirnodopska djelatnost rimske vojske građevinarska (ceste, vodovodi, bedemi, ...), upravna (provode u djelo odluke o razgraničenju domorodačkih zajednica, pomažu u
uredu provincijskog namjesnika, ...), provode red i mir, raznose poštu i na druge načine brinu o protoku informacija, proizvodna (proizvodnja opeka – npr. na lokalitetu Smrdelji kod Burnuma), i tako dalje, i tomu slično.
Literatura
L. Barkóczi, History of Pannonia, The Archaeology of Roman Pannonia, A. Lengyel - G.T.B. Radan (ur.), Lexington - Budapest, 1980, 85-124.
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Sarajevo, 1988. M. Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
D. Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
Romanizacija: rimska uprava
Provincije, granice, upravitelji i gradovi
Prvi namjesnici- G. Julije Cezar – vj. prvi sigurno potvrđeni namjesnik Ilirika (o. 59.-51. g. pr. Kr.)- Gn. Bebije Tamfil Vala – vlada negdje u razdoblju između 27. i 11. pr. Kr. (Ilirik je tada
senatska provincija, a nakon toga postaje carska)- republikanski namjesnici i namjesnici senatskog Ilirika su pripadnici senatorskog staleža s
titulom PROCONSUL
“Veliki Ilirik”- Nakon Oktavijanovih pohoda u Iliriku 35.-33. g. pr. Kr., a najkasnije tijekom Panonskog
rata (o. 12.-8. g. pr. Kr.), granice Ilirika se pomiču do Dunava.- Taj veliki Ilirik se o. 10. g. po Kr. dijeli u dvije pokrajine: Illyricum Superior (Dalmatia) i
Illyricum Inferior (Pannonia)
Trajanova podjela (poč. 2. st.)- Panonija se dijeli u dvije pokrajine vj. nakon Trajanovih dačkih ratova (107. g.), iako neki
misle da ju je bio podijelio i koju godinu ranije (možda između 2. i 3. dačkog rata) - sad postoje dvije Panonije: Pannonia Superior (Gornja Panonija = ona zapadna) i Pannonia
Inferior (Donja Panonija = ona istočnija) (usp. Dodatak 3: Naselja)
Uprava carskim provincijama Dalmacijom i Panonijom- njima sada upravljaju namjesnici s titulom LEGATUS AUGUSTI PRO PRAETORE koji
su iz senatorskog staleža;- od Galijenova doba (253.-268.) zamjenjuju ih pripadnici viteškog staleža s titulom
PRAESES
Poznatiji namjesnici u Dalmaciji P. Cornelius Dolabella (14.-20. po Kr.) L. Volusius Saturninus (prije 29.?-o.40.) L. Arruntius Scribonianus (o. 40.-42.) L. Salvius Otho (42.-43.) (novi: Cn. Paedius Cascus – Vespazijanovo doba) M. Didius Iulianus (176.-177.) Cassius Dio Cocceianus (o. 224.-226.)
Poznatiji namjesnici u Panoniji
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
P. Aelius Hadrianus (107.-109.) - kasnije car Hadrijan L. Ceionius Commodus (136./137) - kasnije znan kao Aelius Caesar L. Septimius Severus (189.-193.) - kasnije car Septimije Sever Cassius Dio Cocceianus (o. 224.-226.) P. Caius Regalianus (260.) - kasnije uzurpator u Gornjoj Panoniji L. Domitius Aurelianus (268.-270., Donja Panonija) - kasnije car Aurelijan
Provincia Liburnia(?) (kraj 2. st. po Kr.)
Dioklecijanova podjela
297. Dioklecijan proveo reformu provincija: povezao veći broj provincija u velike upravne cjeline - DIJECEZEDIJECEZA ILIRIK:
obuhvaća CIJELU PANONIJUkoja je sada podijeljena:
i DIO DALMACIJEkoja je sad podijeljena na:
Gornja Panonija na: Donja Panonija na:
PannoniaPrima - središte u Savariji (dan. Szombately)
PannoniaSavia - središte u Sisciji
PannoniaValeria - središte u Sopianae (dan. Pečuh)
Pannonia Secunda - središte u Sirmiju
Dalmatia - središte u Saloni
Praevalis - središte u Skodri
Konstantinova podjela
poč. 4. st.
Konstantin Veliki (312.-337.) podijelio Carstvo u 3 velike PREFEKTURE:
Galska (= zapadna)
Italska (= središnja) kojom vlada prafectus Illyrici Italiae et Africae)
Istočna
cijela DIJECEZA ILIRIK i
Dacija i Makedonija
Kasno 4. st.
kasno 4. st.
nova prefektura - PREFEKTURA ZA ILIRIK (= Ilirička prefektura) u kojoj su Dacija i Makedonija, ali ne i dijeceza Ilirik!
Istočnogotska uprava
- Osim Italije, u sastavu Istočnogotskog kraljevstva su i Pannonia Savia te Dalmacija.
Bizantska uprava
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Uprava gradovima (= municipalna uprava)
- Gradovi su samupravne gradske općine uključene u sastav rimske države. Svi su imali akt o osnutku (lex coloniae ili lex municipii), koji je funkcionirao kao njihov gradski statut.
- Mogu imati status (usp. Dodatak 3: Naselja): KOLONIJE MUNICIPIJA (s latinskim ili rimskim statusom) PEREGRINSKE DOMORODAČKE ZAJEDNICE
Uprava gradovima
- Gradovi imaju svoj teritorij (ager); kod kolonija on je obično centuriran (= tzv. centurijacija agera)
- Na teritoriju gradova postoje i sela, trgovišta, zaseoci, cestovne postaje i t. d., ali i vrlo brojne VILLAE RUSTICAE (gospodarsko-ladanjska imanja)
Uprava kolonijama i municipijima
- Najvišu izvršnu vlast imaju DUOVIRI IURE DICUNDO (II VIRI I.D.)- Visoke gradske funkcije obnašaju i AEDILES- Svaki grad ima svoje gradsko vijeće (ORDO DECURIONUM) i, naravno, gradske
vijećnike (DECURIONES)- Visoke položaje zauzimaju i svećenici- Najviši ugled među municipalnim dužnosnicima imaju DUOVIRI QUINQUENNALES (II
VIRI Q.Q.) čija je zadaća napraviti popis građana svake pete godine. Oni se biraju između najčasnijih bivših duovira.
Literatura
I. Fadić, Ime prokonzula Cn. Tamphila Vále na zdencu foruma Jadera, Arheološki vestnik, 37, Ljubljana, 1986., 409-433.
M. Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
A. Jagenteufel, Die Statthalter der römischen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Wien, 1958.
J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora, 9, Zadar 1980, 363-435. D. Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978. J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969. http://www.geocities.com/alexprobus/GovChron.htm#Glory
Romanizacija: Vjera i običaji
Rimski kultovi Kapitolinska trijada: Jupiter (optimus maximus), Junona i Minerva /zajedno ili
samostalno/ štovanje carskog kulta Liber i Libera /zajedno ili samostalno/ Mars Herkul
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Neptun Venera Merkur Jan, itd.
Domorodački kultovi (v. Dodatak 4: Domorodacka bozanstva)o Histri:
(H)eia, Ica, Iria, Seixomnia Leucitica Melosocus, Silvanus(??)
o Liburni: Heia, Ica, Iria, Aitica, Iutossica, Anzotica, Latra, Sentona Iicus, Taranucus, Silvanus(??)
o Delmate: Dijana, Silvane, Nimfe Silvan (Silvester, Messor, Domesticus)
o Japodi: Bind
o Pannoni: Vidasus (= Silvanus?) i Thana (= Dijana?) s natpisa u Topuskom (uz sjeverne rubove
japodskog teritorija)
Orijentalni kultovi Mithras Magna Mater Deorum (= Kibela) egipatski bogovi Izida i Serapis /zajedno ili samostalno/
Starinski običaji- neke vrste nadgrobnih spomenika odražavaju stare umjetničke/zanatske tradicije, npr.
monumentalne nagrobne stele kod Liburna ili kamene urne kod Japoda- reljefi na nadgrobni spomenicima (npr. na japodskim urnama ili na stelama iz Ruduše u
Sinju) čuvaju i stare simbole- reljefi na spomenicima prikazuju dijelove domaće nošnje (npr. obuću poput opanaka,
kratko potpasane tunike, rubac, hlače kod muškaraca), frizure (npr. pletenice)- na latinskim natpisima sačuvana su domorodačka imena i imenski obrasci (v. Dodatak 5:
Domorodacka imena)
Prežitci domorodačkog društvenog uređenja- ustanova prvaka domorodačkih zajednica: princeps civitatis Doclatium princeps castelli Salthua princeps municipi Riditarum (jedan istovremeno obnaša magistraturu IIvira q.q., a drugi
dekuriona)- ustanova prvaka domorodačkih naroda: princeps Delmatarum princeps Desitiatium princeps Iapodum
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Literatura
D. Rendić-Miočević, Iliri i antički svijet, Split, 1989 (razni članci). Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, ur. A. Durman, Zagreb, 2006., s.v. Topusko, str. 270-271.
M. Suić, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981. J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969. J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.
Zbivanja 3.-7. stoljećaUvod: zbivanja 2. stoljeća
- Trajan i Hadrijan su zaslužni za konačnu organizaciju i utvrđivanje panonskog dunavskog limesa, kao obrambenog lanca utvrda i promatračnica sa stalnim vojnim posadama
- Sarmati i drugi narodi već ugrožavaju granice uz donji dok Dunava- Rat protiv velikog konglomerata naroda predvođenih Kvadima i Markomanima
(Markomanski rat, o. 167.-180 g.) je ozbiljna najava onoga što će slijediti u narednim stoljećima
Zbivanja 3. stoljeća
- Panonski prostor doživljava neku vrstu procvata u vrijeme Severâ (193.-235. g.) - tijekom 2. polovice 3. st. prilično nemirno vrijeme u Panoniji zbog novih snažnijih provala
“barbara” preko Dunava - tijekom perioda općeg oporavka Carstva za Dioklecijana i Konstantina, oporavlja se i
panonski prostor- Dalmacija je uglavnom netaknuta ovim zbivanjima - o. 297. Dioklecijan ustanovio dijecezu Ilirik
Zbivanja 4. stoljeća
- Konstantin Veliki početkom 4. st. uspostavio Italsku prefekturu (u kojoj je i cijela Dijeceza Ilirik)
- Oko sredine 4. st. Gote (donji tok Dunava) počeo je pod pokroviteljstvom Carstva pokrštavati arijanski svećenik i zatim gotski biskup Vulfila.
- u zadnjoj četvrtini 4. st. započinje prodor “barbarskih” naroda preko Dunava – Velika seoba naroda
- o. 370. (375.) Huni provalili u Europu - 374. Kvadi zamalo osvojili Sirmij - 376. g. Zapadni Goti (Vizigoti) prešli Dunav i naselili se u Donjoj Meziji kao foederati na
poziv cara Valensa - Zapadni Goti porazili i ubili u bitci kod Hadrijanopola cara Valensa
Zbivanja 4. stoljeća (379.- 568. traje tzv. germansko doba panonske povijesti)
379. godine:- car Gracijan (car zap. dijela Carstva) prisiljen je u Panoniji (južno od Save i u Sirmijskoj
Panoniji) naseliti nove federate (Istočni Goti, Alani, Huni)
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- u Sirmiju za cara isklican Teodozije I. On je oružjem uz puno muke obuzdao ove nove federate, ali su pri tome teško stradali MURSA i Stridon i neki drugi veliki panonski gradovi.
- istodobno se pokrštavaju ovi novi federati u Panoniji
380. godine:- Gracijan i Teodozije se sastaju u Sirmiju radi podjele vlasti
Zbivanja 4. stoljeća: važnije bitke za prevlast
- 314. g. - Bitka kod Cibala: august Konstantin (Veliki) porazio je Licinija u njihovoj borbi za prevlast u Carstvu (konačno ga je svladao tek 324.)
- 351. g. - Bitka kod Murse: august Konstancije II. nanio je odlučan poraz Magnenciju - 387. ili 388. g. – Bitka kod Siska: car Teodozije svladao uzurpatora Maksima skupivši
saveznike Hune, Gote i Alane (tad već u sastavu rimske vojske)
Zbivanja 5. stoljeća
- početkom 5. st. Zap. Goti iz Panonije idu prema Italiji (pod vodstvom Alarika)- 410. g. Zap. Goti osvojili i opljačkali RIM, pa otišli za Hispaniju - 420. g. umro Sv. Jeronim - 433. g. "divlji" Huni djelomice prešli u Panoniju i vj. 433. postali službeni gospodarom
panonskih provincija - 441. g. Huni osvojili srijemsku Panoniju (= Pannonia Secunda) - 453. umro Atila. Nakon toga je srijemska Panonija potpala pod Istočno rimsko carstvo
Zbivanja 5. stoljeća: “dalmatinski vladari”
- Dalmacija je još uvijek relativno mirna i sigurna (utočište za brojne izbjeglice)- sredinom 5. st. u Saloni moćnom mornaricom prilično neovisno vlada Marcelin - 467. ubijen Marcelin, a Dalmacijom vlada njegov nećak Julije Nepot- 472. Julije Nepot ulazi u Italiju i proglašen je Augustom (uz suglasnost cara Leona I.)- 475. ga je svrgao Orest i prognao u Dalmaciju, a na prijestolje postavio svog sina Romula
(Augustula), no novi car Istočnog rimskog carstva, Zenon, i dalje Nepota smatra legitimnim vladarem
- 480. ubijen Julije Nepot, posljednji legitimni car Zapadnog rimskog carstva.
Zbivanja 5./6. stoljeća: Ostrogoti
- naseljeni u Panoniji kao federati već od 379. - 489. Ostrogoti predvođeni Teodorikom, a na poticaj cara Zenona, kreću u Italiju svladati
Odoakra. - 535.-555. gotsko-bizantski rat. - o. 552. Ostrogoti izgubili Histriju, i ona prelazi pod vlast Bizanta, te je zajedno s Venetijom
potpala pod Ravenatski egzarhat.
Zbivanja 6. stoljeća
Slaveni i Avari
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- o. 547. Slaveni (koji su stvorili jaku državu - Sklavinija - u Vlaškoj) nastoje prijeći Dunav i naseliti se na Balkanu
- 558. Avari sklopili savez s Justinijanom; na sjevernom crnomorskom prostoru pokoravaju mnoga hunska i antsko-slavenska plemena
- 567. Avari se naseljavaju u današnjem Banatu i Bačkoj, pokorivši ondje nastanjene germanske Gepide. Zauzimaju cijelu Panoniju osim srijemske (Sekunde), koja je i dalje pod vlasti Bizanta. Podunavlje je postao središte avarske države (kaganata)
568.-582.
- Teške borbe između Bizanta i Avara za srijemsku Panoniju. - U međuvremenu Slaveni se naseljavaju uz Savu, Dravu, Blatno jezero i prodiru duboko u
alpska područja (Norik)
578.-594.
- Od 578. Slaveni iz Sklavinije prelazeći Dunav neprestano ugrožavaju Bizantsko carstvo. Ne mogu ih svladati ni Avari (koji su tada u savezu s Bizantom), nego su ih samo prisili na plaćanje danka
- 584. Slaveni prodrli do Soluna (Thessalonike) - 592. car Mauricije je protjerao Avare s desne obale donjeg Dunava i Trakije, i očistio
Balkan od Slavena. - 593. bizantski strateg Prisko imao je djelomičnog vojnog uspjeha u Sklaviniji (potukao dva
kneza, ali se morao vratiti) - 594. sličnog je "uspjeha" i Priskov "nasljednik" Petar, brat cara Mauricija: potukao je
jednog kneza, ali su Slaveni potukli njega. Petar se sljedeće godine morao povući na desnu obalu Dunava.
597. g.
- Prisko je ponovo prešao Dunav.- Avarski kagan Bajan je iskoristio tu Priskovu zauzetost drugim poslom i pošao na rimsku
Dalmaciju, ali su ga bizantske snage potukle negdje na prostoru današnje Bosne i prisilile ga na uzmak
599. g. avarsko-slavenske čete provaljuju preko Dalmacije i Istre sve do Italije
Zbivanja 7. stoljeća
- 600. g. papa Grgur I. javlja solinskom biskupu Maksimu o slavenskom prodiranju kroz istarski prolaz
- 601. nove vijesti o takvim provalama u Istri. Bizantske snage na Tisi zarobili 8.000 Avara i Slavena
- 611. nove vijesti o takvim provalama - 610.-641. u vrijeme cara Heraklija, Slaveni - avarski podanici i oni iz Sklavinije - poplavili
Balkan i naselili Dalmaciju, Meziju, "Ilirik", Trakiju i Grčku sve do Peloponeza. Stradali mnogi gradovi, npr. Singidnunum, Skardona, Delminij, Narona, Epidaurum i Salona.
- o. 614. tradicionalna godina pada Salone i propasti rimske Dalmacije, no do toga je došlo koje desetljeće kasnije (o. 624.? 634? ili sl.)
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- 626. nakon slavensko-avarskog poraza ispod zidina Carigrada, oslabila je avarska država. To su iskoristili Hrvati, pobjednici nad Avarima, da se učvrste uz istočnu jadransku obalu i na kopnu sve do Drave
- 630-ih: prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su 30-ih godina 7. st. došli na poziv cara Heraklija, a pod vodstvom 5 braće (Kluk, Lovel, Kosenc, Muhlo, Hrvat) i 2 sestara (Vuga i Tuga) u rimsku Dalmaciju, gdje su pobijedili Avare, oslobodili tamošnje podjarmljene Slavene i zavladali tom zemljom
- 640./641./642. papa Ivan IV. šalje opata Martina u Istru i Dalmaciju otkupljivati crkvene svetinje i romanske zarobljenike od pogana (misli se na Slavene). Zacijelo tada počinje postupno pokrštavanje Hrvata.
Literatura
S. Andrić, Južna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002., 117-167 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14661).
M. Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
D. Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978. M. Suić, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981. J. J. WIlkes, Dalmatia, London, 1969.
Kršćanstvo i kasnoantička baštinaRana crkvena organizacija
- Tijekom 3. st. sigurno postoje kršćanske zajednice u Sisciji i Sirmiju, Cibalama, i dr. (o čemu svjedoče progoni u doba Decija i Valerijana)
- Biskupska središta: Panonija: Siscija, Mursa i Jovija, Dalmacija: Salona, Jader, ... Histrija: Parentium, Pola
Dalmatinski mučenici
- biskup Venancije (oko 3. st.? – pripisuje mu se uređenje prvog oratorija i organizacija crkve u Saloni, kao i daljnje širenje kršćanstva); mučen je vj. oko 257.-259.
- biskup Domnio (vj. krajem 3. st.) – mučen 10. travnja 304. - istovremeno kad i Sv. Domnio mučeno je još 40-ak drugih kršćana- između 11. i 18. travnja 304. mučeni su i salonitanski mučenici: svećenik Asterije, đakon Septimije, četiri laika: Antiohan, Gajan, Telije i Paulinijan, koji su zajedno s Asterijem pokopani
nedaleko mjesta njihova mučeništva ( = amfiteatra) – i gdje će kasnije nastati cemeterijalni kompleks KAPLJUČ
- 26. kolovoza 304. mučen je i bojač tkanina (tzv. tangar) Anastazije; pokopan u obiteljski mauzolej, oko kojega će nastati cemeterijalni kompleks MARUSINAC.
Salona
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
- jedno od najvažnijih kršćanskih središta na istočnoj obali Jadrana (ako ne i najvažnije)- u njoj su sačuvani brojni spomenici ranog kršćanstva od kojih valja istaknuti: basilica urbana (gradska bazilika) cemeterijalne bazilike na Kapljuču, Manastirinama i Marusincu
Panonski mučenici
- sisački biskup Kvirin - mučen i ubijen 8. lipnja (između 303. i 309. g.) u Savariji (zato što je ona bila nadređena Sisciji) - u vrijeme Dioklecijanovih progona stradali i drugi panonski mučenici (npr. Irenej iz Sirmija, Viktorin iz Petovija, i dr.)
- U Cibalama su vjerojatno 304. mučeni zbog kršćanstva i potom štovani kao sveci “prvak čitačâ” Polion i biskup Euzebije, za kojeg nije sigurno da je cibalski.
- Iz Murse nema zasvjedočenih predaja o mučenicima
Histarski mučenici i svjedoci vjere
Porečki biskup Mauro (kraj 3. st.) – pogubljen skupa sa svim svojim klerom (Eleuterije, Projekt, Akolita, ...) i nekim laicima u doba Dioklecijanovih progona
Tada su mučeni i porečki vjernici Dimitrije i JulijanBiskupija u Puli postoji najkasnije od kraja 5. st., i nema sigurnih dokaza o progonima u
ranijem dobu – ali predaja pripisuje oko 290. g. mučeništvo sv. Germanu
Eufrazijeva bazilika u Poreču
- sagradio ju u 6. st. po Kr. porečki biskup Eufrazije, i jedan je od najbolje očuvanih, najpoznatnijih i najsjajnijih ostataka ranokršćanskog crkvenog graditeljstva u Hrvatskoj.
Crkveni sabori u Saloni 530. i 533. g.
- Na oba se sabora nalaze dalmatinski biskupi javljaju i biskupi Siscije- Akti tih sinoda sačuvali su se jedino u mnogo kasnijoj preradi (ili predlošku?) Kronike
splitskog arhiđakona Tome, tzv. Većoj salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana maior), ali inače nema stvarnih razloga za sumnju u njihovu autentičnost.
Znatniji kompleksi javne i javno-vjerske arhitekture:
- Dioklecijanova palača - Mogorjelo- Eufrazijeva bazilika i episkopalni kompleks u Poreču, - .....
Literatura
S. Andrić, Južna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002., 117-167 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14661).
Đ. Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972. Dioklecijanova palača: katalog izložbe, ur. T. Marasović - N. Cambi, Split, 1994. E. Marin, Starokršćanska Salona, Zagreb, 1988.
LJET. SEM. AK. G. 2007./2008.
Od nepobjedivog sunca do sunca pravde, ur. Ž. Demo, Zagreb, 1994., katalog izložbe.
