ANTIKA PULA(Seminarski rad)

8.svibnja 2008.;u Puli Uenica:

Gimnazija Pula Lana Maksi, II.a

KAZALOPula....................................................................................3.Amfiteatar..........................................................................4.

Slavoluk Sergijevaca.........................................................6.

Forum i Augustov hram.....................................................7.

Herkulova vrata..................................................................9.

Kazalita............................................................................10. PULA Najvee gradsko sredite Istre ima povjest staru 3000 godina. Legenda govori da su grad osnovali Argauti, bjegunci iz Kolhide koji su se nakon lutanja skrasili na rubu Istarskog poluotoka. Grad su podigli Rimljani oko 46. pr.Kr. kao koliniju rimskih graana na mjestu histarske gradine koje je obuhvaalo cijeli junu Istru (od Limskog kanala do Rakog zaljeva). Pula (tal.Pola), luka i najvei grad na istar.poluotoku smjetena je u dubokom Puljskom Zaljevu, na zap.obali june Istre. Prvo naselje, s po. I.tisuljea pr.Kr., nalazilo se na breuljku (oko 34 m nadm.vis.) ponad bogatog izvora pitke vode, uz morsku obalu. Obrisi prve histarske gradine sauvani su u dananjem urbanistikom liku Staroga grada oko Katela. U Augustovo doba Pula je dobila urbanistiki lik koji slijedi gradinski raspored koncentrinih ulica oko breuljka, sa zrakastim usponima to se od oboda penju prema vrhu. Srediste je na Forumu gdje su se nalazila 3 hrama, od kojih je sauvan Augustov hram. Ostala su brojna arheoloka nalazita i monumentalni spomenici. Meu njima najznaajniji rimski amfiteatar, poznatiji kao Arena. Sauvana su troja gradska vrata: Slavoluk Sergijevaca, memorijalni spomenik koji je bio naslonjen na gradska vrata (Slavoluk); Herkulova vrata najstariji su spomenik Pule, a Dvojna vrata iz II.st.pr.Kr. Dijelovi zidina pokazuju antika, kasnoantika i srednjovjekovna obiljeja. AMFITEATAR

Arena u Puli (lat. Arena: pijesak), amfiteatar, najvei i dobrim dijelom ouvan spomenik rimskog graditeljstva u Hrvatskoj. Prva graevina izgraena je sredinom I.st. pr. Kr. Izvorno je bila namijenjena odravanju gladijatorskih vitekih borbi, borbi s divljim zvijerima i drugim vitekim igrama.podignuta je izvan gradskih obrambenih zidina, nadomak izvora vode, uz glavnu cestu (Via Flavia) koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim. Arenu ini borilite, gledalite (cavea), koje je moglo primiti 25 000 gledatelja, podzemna prostorija ispod borilita kao sabirnica oborinskih i otpadnih voda. Pokriva povrinu od 11 466 metara kvadratnih. Dua os je duljine 132,45 m (borilite 66,22m), a kraa os 105,96 m (borilite 39,73 m). Unutranjost nije ouvana i vidljiv je samo kameni plat, 72 luka, dva niza arkada i u najgornjem nizu 64 etvrtasta prozora. Osnovni tlocrtni oblik vanj. plata i svih unutar.konstrukcija zasniva se na policentrinoj krivulji, kojoj su polumjeri meusobno sukladni. Podignuta je na padini breuljka, te su prema moru (zapadu) izvedene etiri etae, ukupne visine do 31 m, dok su prema kopnu (istoku) izvedene samo gornje dvije etae, jer se s te strane gledalite prilagodilo padini vrste stijene. Iznimna je i jedinstvena u svijetu po arhit.rjeenju s etirima okomitim stubinim tornjevima, koji su sluili za komunikaciju izmeu gornjih dviju etaa, te za prilaz mornara na palubu, gdje se zatezao velarij. Bila je u funkciji sve dok nisu u V.st. zabranjene gladijatorske igre, a u VII.st. i borbe s divljim zvjerima. Svojim umjetnikim i tehnikim rjeenjima (stubini tornjevi s cisternama i dvostrukim kapacitetom prolaza, sustav komunikacija, svojevrsna prilagodba ivoj stijeni, rjeenje velarija) predstavlja iznimno svjedoanstvo rijetko i dobro ouvane graevine te vrste i starosti. Vrlo bitni jedinstveni ouvani detalji na etvrtoj etai (zavrni oluni vjenac i parapet s impostina za jarbole) omoguuju prouavanje konstrukcije rimskog valerija kao ni na jednome drugom amfiteatru na svijetu jedini je sauvani primjerak prijelaznog tipa od drvenog na zidani kameni amfiteatar. Meu amfiteatrima rimskog doba pulska se Arena prikazuje kao rijedak primjer jedinstvenih tehnikih i tehnolokih rjeenja i iznimne ouvanosti, poput Koloseja u Rimu, Arena u Veroni, Nimesu, Arlesu i Thysdrusu.

O Areni se u puku od davnina prenose legende: prema jednoj navodno su je preko noi izgradile vile donosei kamen s Uke, a prema drugoj (koja se ponekad pojavljuje ak u strunoj literaturi kao tvrdnja) da ju je graditi dao car Vespazijan kao dar svojoj ljubavnici, pulskoj liberti Antoniji Cenidi stoga se rjee naziva Vespazijanovom Arenom.

SLAVOLUK SERGIJEVACA(ZLATNA VRATA)

S june strane Foruma izlazila je ulica, njezinom kraju uz gradska vrata nalazi se Slavoluk, koji je podigla ena iz porodice Sergijevaca, Salvija Postuma, vlastitim novcem (SALVIJA POSTUMA SERGI DE SUA PECUNIA), u ast trojice pripadnika te porodice. S gradske je strane spomenik graen u korintskom stilu, bogato ukraen, s frizom na kojem su reljefi vojnike opreme i proeljem s reljefom krilate boice pobjede, dok su na unutranjoj strani luka reljefi biljnih motiva i orla, simbola rimske drave. Budui da je s druge strane Slavoluka bio prislonjen na bedem, nije do kraja obraen tako da su i polustupovi s korintskim polukapitelima ostali neobraeni. Od slavoluka je jedan prolaz vodio prema gradskim vratima, koja se upisanim vrelima nazivaju Zlatnim. Takav naziv mogao je vratima biti nadjeven kako zbog kienosti Slavoluka koji je bio prislonjen na vrata s unutarnje strane tako i zbog moda ukraenih vratnica na vanjskom dijelu gradskih vrata. Vrata, bedemi i kule bili su vidljivi, iako u ruevinama, jo poetkom XIX.st, kad su srueni zbog irenja grada (kao i najvei dio opsega gradskog bedema) Slavoluk je tako ostao usamljen na omanjem trokutastom trgu, bolje vidljiv istone strane, gdje pojedinosti njegovih ukrasa ne dolaze do poptunog izraaja. Slavoluk Sergijevaca predstavlja jedan od naljepih sauvanih primjera privatnih (dakle ne carskih) graevina ove vrste: bili su vrlo esti u rimskkim gradovima, pogotovo onim bogatijim, ali su rijetki doli do nas u tako dobrom stanju. FORUM I AUGUSTOV HRAM Glavna cesta iz pravca Akvileje ulazila je u grad sa sjevera, prolazei ispred amfiteatra, tad su se gradska vrata u srednjem vijeku nazivala vrata sv.Ivana (porta San Giovanni). Tom glavnom ulicom dolazilo se na Forum, glavni gladski trg koji je bio sredite gradskog ivota: tu su bili vjerski, upravni, sudbeni i trgovinski sadraji u zgradama poput hramova, kurija, sudnica i trgovina. itav trg, veliine oko 80X30m, bio je s tri strane okruen trijemom na stupovima. S trijema se u lazilo u sve te prostore i graevine javne namjene. Na sjevernoj, uoj strani trga nalazila su se tri hrama:bilo je to sredite slubenog kulta. U sredini je vjerojatno bio hram Kapitolijske trijade, tj. Jupitera, Junone i Minerve kao gravnih i slubenih dravnih boanstva. Od njega su ostali samo skromni temelji ispod dananje vjenice, koji su danas vidljivi u razliitim bojama poploenja trga i prizemlja palae.

Augustov hram graen u korintskom stilu, ima na proelju etiri glatka stupa s lijepim kapitelima, s po jednim bonim stupom u dubini i istaknutim pilastrima (tetrastilni prostil in antis). Na frizu, ravnoj plohi iznad stupova na gredi koja je drala trokutasti zabat, u kojem je vjerovatno bio reljef ili kakva simbolika figura, bio je na natpis: ROMEO ET AUGUSTO DIVI f(ILIO) PATRIJEA PATRIAE, tj.u prijevodu posveeno boici Romi i Augustu, boanskom sinu, ocu domovine. Od drugog tzv. Dijaninog hrama sauvano je samo stranje proelje, koja se danas moe vidjeti u stranjem zidu vijenice. Zanimljivo je da nije poznato

odkud potjee tradicionalni naziv Dijaninog hrama: sigurno znamo samo da taj podatak ne potjee iz epigrafskih ili klasinih povjesnih vrela. Uz taj hram, za koji ne znamo kome je bio posveen, ranije je bila velika graevina s polukrunim apsidom, moda javna zgrada upravnog ili sudbenog znaaja, koja je sruena prije gradnje hramova jer se vie nije uklapalo u novo rijeenje itavog podruja grada. Prema miljenju veine povjesniara Pule podruje Forum izgraeno je u vrijeme Augusta, za iji je vladavine vjerovatno pretposljednjeg I.st.pr.Kr.,u Puli poelo razdoblje punog procvata urbanog ivota. HERKULOVA VRATA Iz najstarijeg razdoblje Pulske kolonije sauvan je samo jedna spomenik: Herkulova vrata. To su jedinstvena vrata u bedemima sa zapadne strane, kojima je iz grada izlazila cesta za Nezakcij i istonu obalu Istre. Vrata se sastoje od jednostavnog luka izvedenog od klinastih kamenih blokava bez ikakvog ukrasa, a ukraeni nisu ni dovratnici. Na vrhu luka su 2 reljefa: jedan prikazuje Herkulovu/Heraklovu glavu (jako Oteenu), a drugi njegovu toljagu. Pored njih je, takoer jako oteen, spomenuti natpis s imenima dvaju inovnika koji su osnovali koloniju. Heraklo se ovdje pojavljuje kao zatitnik grada, to je poznato iz kasnijeg slubenog naziva grada, koji se u II-III st. Spominje kao kolonija Iulija Pola Pollentia Herculanea. Svjedok tog najstarijeg vremena je i urb. Rjeenje ulinog sustava Pule: Rimljani su svoju koloniju osnovali na ranijoj gradini, tj. Na breuljku krunog tlorisa. Stoga nisu mogli primjeniti uobiajenu shemu pravocrtnih ulica koje se sjeku pod pravim kutem i time odreuju oblik grada. Rimska Pula imala je specifian tloris, koji se moe usporediti s paukovom mreom: dvije krune ulice obilazile su sredite breuljka, jedna u podnoju,a druga na polovini visine padine, dok su od obizdanog oboga grada prema vrhu breuljka ile ulice (usponi) koji su bile usmjerene tako da se dotie u dvije toke na vrhu.

KAZALITA Pula je ve u I.st. imala dva kazalita. Manje unutar zidina, na istonim padinama breuljka, i vee na sjevernom obronku Monte Zara: naziv Zaro potjee od lat. Teatrum. Manje rimsko kazalite naslonjeno je na padinu sredinjeg breuljka, a od njega su sauvani dijelovi polukrunoga gledalita i temelji jednog dijela scenske zgrade. Ispod pozornice bio je kamenu udubljen prostor u kojemu su se nalazili ustroji za posebne efekte. Skromni sauvani ostaci reljefno obraenih kamenih blokova s proelja scenske zgrade, koja je sluila kao univerzalna scenografija predstavama, nalaze se u arheolokom muzeju. Drugo, vee kazalite na obronku Monte zara moglo je primiti oko 4000 gledatelja ( manje oko 2000).

PAGE 4