ANTO JERKOVIĆ

STUDIO MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI ZAGREB

ANTO

ZAGREB,1993.

Zvonko Maković:

ZAPIS ZA ANTU JERKOVIĆA

Govoreći o svojem slikarstvu, Anto Jerković jesklon postaviti u njemu jasnu razdiobu. Tako zarane radove govori kako pripadaju elementu zemlje.»Bile su to slike znaka, geste i materije. Konkretno,slikao sam zemljom, ugljenom, pepelom i pigmen-torn«. Zatim je uslijedilo razdoblje monokromije ukojemu će plava boja postati dominantnom. »Ovosu sada slike neba«, ističe autor i objašnjava: »Pla-vom sam bojom htio izraziti ono što je eterično,pokretljivo i nematerijalno, za razliku od spomenu-tih radova koji su imali osobine zemlje, gravitacije ičvrstoće«.Takvu jasno izrečenu polarizaciju treba ipak relativi-zirati. Jerković, naime, i u svojim ranim djelima ele-ment zemlje ne uzima kao neku krutu, materijalnukategoriju koja će biti dominantni subjekt slike.Energija je ta kojoj je sve na slici podčinjene.Ugljen, pepeo, zemlja ... ostali su na površini slikekao opipljivi talog nastao lučenjem u procesu rada.Proces nastanka bio je, naime, mladom umjetnikuključni dio njegova djela što samo upućuje na tokako se temeljna šifra slike treba tražiti iznad njezi-nih tvarnih supstanci. U energiji, u činu, a ne u pro-duktu tog čina.

BEZ NAZIVA, 1988.

Zašto sve to danas ističem kada je umjetnik prošaosvoj put, recimo tako, mladenačkog traženja identi-teta i kada je nizom izložbi pokazao svoj interes?Ističem zato kako bih ukazao na to da je Anto Jerko-vić već na samom startu bio blizu »neba«, onomečime je i sada zaokupljen. On je, dakle, počeo odčinjenice da je prava stvarnost slike iznad njezinematerijalne pojavnosti. Kada su kritičari isticalikako je ovdje riječ o nekom novom gestualnom sli-karstvu, nekom uskrsnuću enformela, oni su, ustva-ri, prihvaćali tek preostali talog kao relevantnu vri-jednost slike. Pravo je djelo, međutim, sabijeno uvremenu koje je prot jecalo tokom nastajanja slike.U žestoko nanošenim namazima i preljevima bojebilo je potrebno hvatati i osjećati impulse nekoć živeenergije da bi se pronašla prava priroda tadašnjeJerkovićeve umjetnosti.

A NOTE ON ANTO JERKOVIĆ

When speaking about his work, Anto Jerković isprone to make a clear division within it. Of his earlyworks he says that they belan g to the element of theearth. »These were paintings of signs, gestures andmatter. Specifically, 1 painted them using earth,coal, ash and pigments as materials.« This was follo-wed by a period of monochrome works, in whichblue will become the dominant colour. »These werenow paintings of the sky«, stresses the artist and goeson to explain: »1 used blue to express the ethereal,the shifting and unmaterial, in contrast to the pre-vious works which had the characteristics of theearth, of gravitation and firmness«.The first clearly expressed polarization neverthelessneeds to be relativized. That is to say that Jerković inhis early works does not treat the element of theearth as some strict and material category which is tobe the dominant subject of the painting. Energy isthe aspect to which everything in the paintings issubordinated to. Coal, ash and soil ... they remainon the surface of the painting as a tangible residuewhich appears through separation in the process ofwork on the painting. That is to say that the processof work on the painting. That is to say that the pro-cess of creation was for the young artist a crucial partof his work, which only goes to indicate that thebasic key of the painting should be sought out andabove its material substance. In energy, in the act,and not in the product of the act.But why I am pointing this out today, when the artisthas gone though his stage of, so to say, youthfulsearch for his identity, and when he has shown hisinterest through a line of exhibitions? 1point this outin order to draw attention to the fact that Anto Jer-ković was at the very beginning close to »heaven«,i.e., to his present preoccupation. He, therefore,started out from the fact that the true reality of thepainting lies above its material form. When criticspointed out that we are here faced with a new formof gestic art, a resurrection of informel art, they werein fact accepting the residue as the relevant value ofthe painting. The real work is, however, compressedin the time which passed during the painting of the

•

KRUGOVI, 1989-92.

Danas je stvar samo naoko drugačija. Njegovimonokromi, mahom klajnovskog modrog, istisnulisu svaki trag fizičke energije i fizičkog trošenja. Tosu ekrani čiste osjećajnosti na kojima utisnute iliispisane riječi nastoje gledaoca približiti cilju, a to jeduhovna sfera slike. Slika i sada zrači energijom kaošto su energiju isijavale i rane Jerkovićeve slike. Aliovo je sada duhovna energija, a ne ona koja nastajefizičkim trošenjem. Na novijim slikama nema vidlji-vih poteza kao tragova umjetnikovih pokreta, baškao što nema niti naslaga zemlje, ugljena, pijeska,opipljivih ostataka nastajanja djela. Nema, dakle,vidljive prisutnosti vremena. Kozmičko plavetnilopodjednako je gusto na svakoj čestici slike, a upi-sane riječi (»MEMORIA«, »COSMOGONIES«,»EMPTINESS« ... ) samo potvrđuju kako je riječ onad-fizičkoj, nad-predrnetnoj stvarnosti djela.Svojedobno je Joseph Kossuth ispisivao riječi napovršini slike. Ispisivao ih je krajnje neutralnimpismom oslobođenim svake subjektivnosti napodjednako tako bezizražajnoj podlozi. »PAIN-TING", »IDEA« itd. nedvosmisleno su nas svizualne razine uvodile na lingvističku koja jepostala prirodna sredina i Kossuthove i uopće kon-ceptualne umjetnosti. U tautologiji su tadašnjiumjetnici vidjeli krajnji cilj svoje avanture. »Pain-ting'< je riječ »painting«, to jest samo slika. Slika jeurasla u riječ koja je imenuje i nema nijednedodatne kvalitete - estetske, emocionalne, političke,religiozne, ideološke itd.Četvrt stoljeća kasnije Anto Jerković ispisuje svojeriječi na čistu monokromnu površinu. Ali, niti se teriječi, niti ta površina iscrpljuju u svom prvom vi-đenju. Rimska kapitala ispisana na plavoj podlozi ida ne oblikuje riječ, znači već nešto preko samihslova na čistom plavom polju. Rimska kapitala, bilobijela, bilo zlatna, ima svoja sasvim široka i razgra-nata značenja, baš kao što ih ima i plava podloga.Od plavih komadića lapisa lazulija u nekom ranokr-šćanskom mozaiku, preko Giottovih nebeskih pro-stranstava u Kapeli Scrovegni, pa sve do mono-kroma Yvesa Kleina, sežu mogući korijeni Jerkovi-ćevih slika. Riječi, rečenice i čitavi tekstovi u dje-lima konceptualne umjetnosti nisu širili svoj prostor,a neke moguće konotacije koje bi se tu javljale, bilebi nepoželjne. Jerkovićeva se umjetnost upravonapaja konotacijama: tekst ovdje nema namjeru daishlapi i ostavi prazninu. Ne, on će uvijek, baremnekim lateralnim putem stići do željenog cilja. Kadarimskom kapitalom umjetnik ispisuje riječi molitve,crkvenih himni ili pak u najnovijim djelima frag-mente iz Žalosne krunice i Pasije, onda i plava pod-loga i zlatna slova imaju svoj precizno označen kon-tekst. Riječi se ne troše čitanjem: rimska im kapitalaoznačava trajnost i vječnost, a plava boja podlogebeskraj i kozmičku otvorenost. Jerković zaista svo-jim djelima upućuje na Nebo, a polje njegovih slikatreba shvatiti kao polje čiste duhovne energije.

work. In the fiercely applied impastos and overflowof colour, it was necessary to capture and feel theimpulse of what was once living energy in order todiscover the true nature of Jerković's art from thatperiod.The situation today is seems to be different only atfirst sight. His monochromes, as a rule in Kleinishblue, have displaced all traces of physical energy andphysical attrition. These are screens of pure sensibi-lity on which the printed or written words try tobring the observer closer to the goal - the spiritualrealm of the painting. These paintings glow withenergy like Jerković's early works. But the energynow is spiritual energy, and not energy created byphysical attrition. On the more recent paintingsthere are no visible stro kes as signs of the artist'smovement, in the same way that there are no resi-dues of soil, coal, sand and other tangible residuesfrom the creation of the work. There is, therefore,no visible trace of time. The cosmic blue is equallydense in every speck of the painting, and the inscri-bed words (»MEMORIA«, »COSMOGONIES«,»EMPTINESS« ... ) only confirm that we are heredealing with a supra-physical, supra-objective realityof the work.

Joseph Kossuth used to write words on the surface ofpaintings. He wrote them in an extremely neutralstyle free of all subjectivity on an equally unexpres-sive background. »PAINTING«, »IDEA« etc. led usunequivocally from the visual to the linguistic level,which became the natural setting for both Kossuth'sart and conceptual art in general. The artists of thatperiod saw tautology as the ultimate aim of theiradventure. »Painting« is the word »painting«, i.e.,the painting itself. The painting has grown into theword denoting it and it has no other additional qua-lities - be they aesthetic, emotional, political, reli-gious, ideological and so on.

A quarter of a century later, Anto Jerković writeshis words on a pure monochrome surface. But nei-ther the words surface are exhausted when viewedfor the first time. The Roman capital written on ablue background without forming a word meansmore than just the letters on a clear blue surface.The Roman capital, be it white or golden, has cer-tain broad and diversified meanings, just like theblue background. The possible roots of Jerković'spaintings range from the blue pieces of lapis lazuli insome early Christian mosaic, through Giotto's hea-venly expanse in the Scrovegni chapel, all the way tothe monochromes by Yves Klein. Words, sentencesand whole texts in the works of conceptual art didnot expand their space, and certain possible conno-tations which might appear were unwelcome. Jerko-vić's art, on the other hand, thrives on connotations:the text here does not aim at drying up and leavinga void. Quite the opposite, he will in all cases, atleast by some lateral means, arrive at the desiredgoal. When the artist uses Roman capitals to writethe words of a prayer, church hyrnn or, in the mostrecent works, fragments from the Sad Rosary andthe Passion, then both the blue background and thegolden letters have their precisely determined con-text. Words are not consumed through reading: theRoman capital denotes durability and longevity,while the blue colour of the background denotesendlessness and cosmic openness. Indeed, throughhis works, Jerković points to Heaven, and the sceneof his paintings should be understood as the scene ofpure spiritual energy.

Interview

Marijan Susovski:Poslije sazrijevanja u slikarstvu enformela, počeo siraditi monokromne slike, i to uglavnom plave. Slikuznači čistiš od geste i ekspresije?Anto Jerković:Da, bilo je to ponovno samoosvještenje. U plavojsam boji prepoznao sebe, svoj autoportret i vidiosliku svoje duše. To se dogodilo 1988. godine, za tra-janja moje izložbe u Galeriji Studentskog centra uZagrebu, na kojoj sam izložio pet velikih slika kojesu urađene u elementu »zernlja«. Bile su to slike zna-ka, geste i materije. Konkretno, slikao sam zem-ljom, ugljenom, pepelom i pigmentom.Godine 1985. ostvario sam izložbu »Monokromneslike«. Bili su to radovi u crnoj boji i gestualni.Potom je plava zamijenila crnu.Poslije takva načina rada, ekspresije i improvizacije,osjećao sam potrebu iskazati onaj drugi dio ljudske,i vlastite, cjelokupnosti, ono što je nematerijalno,spiritualno. Ako su dotada bile »zernljane« slike,ovo su sada slike NEBA. Plavom sam bojom htioizraziti ono što je eterično, pokretljivo i nematerijal-no, za razliku od spomenutih radova koji su imaliosobine zemlje, gravitacije i čvrstoće. To je bilo čiš-ćenje slike od materije, geste, ekspresije, improviza-cije.Umjesto erupcije, sada su to ujednačena bojenapolja-površine. U njihova središta počeo sampostavljati natpise koji su ujedno i naslovi tih slika.Njima upućujem na njihovo značenje, i misaonopodrijetlo. Tako površine, upravo zbog učinka plaveboje, zahtijevaju da se o njima misli i da ih se shvatikao duhovne kategorije koje postoje u jedinstvusvojih vizualnih i mentalnih svojstava.Boja je energija koja omogućuje spajanje vizualnogi mentalnog u jedinstveno tijelo slike. Ona jezapravo materijalizacija i vizualizacija mentalnog,drugim riječima apstraktnog i apsolutnog. Plava jekultna boja apstraktne sublimacije u kulminirajućojfazi modernizma.

Iako ostvareni u obliku slike, tvoji su radovi koncep-tualizirani i upućuju na uočavanje materijalnostislike samo kao osnove za izazivanje nekih psihološkihi mentalnih stanja u nama. Je li taj proces mogućeracionalno i. jasno objasniti?

Umjetnik se osjeća pomalo nelagodno kada trebaobjašnjavati svoj rad. Pokušat ću nešto reći o iracio-nalnom i racionalnom.

EMPTINESS, 1990.

Marijan Susovski:After you matured in informel art, you began to paintmonocbromatic paintings, mainly in blue. Does thatmean you are stripping tbe painting of gestures andexpression?Anto Jerković:Yes. That was a moment of renewed self-awareness.In the colour blue I recognized myself, my self-por-trait, and in it I saw the image of my soul. That wasin 1988, during my exhibition at the Gallery of theStudents' Centre in Zagreb, where I exhibited fivelarge canvases painted in the element of »earth«.These were paintings of signs, gestures and matter.Specifically, I painted them using earth, coal, ashand pigments as materials.In 1985 I presented the exhibition »Monochromepaintings3. The works were in black, and they repre-sented gestures. Later on, blue replaced black.

After this form of work, this form of expression andimprovisation, I felt a need to express the other sideof the entirety of human and my own existence, i.e.,that which is unmaterial, spiritual. If the precedingpaintings were in a way »earthly«, these were nowpaintings of the sky. I used blue to express the ethe-real, the shifting and unmaterial, in contrast to theprevious works which had the characteristics of theearth, of gravitation and firmness. This was then thecleansing of matter, gestures, expression and impro-visation from the painting.

Instead of eruption, the surface segments are unifor-mly coloured. ln the centre of the canvas I began toplace inscriptions, which are the same time titles ofthe paintings. By doing this, I draw attention to theirmeaning and contemplative origin. In this way thesurfaces, precisely because of the effect of the bluecolour, demand that they should be thought aboutand understood as spiritual categories which exist inthe unity of their visual and mental characteristics.Colour is the energy which enables the fusion of thevisual and the mental into the integral body of thepainting. It is, in fact, the materialisation and visu a-lization of the mental, i.e., of the abstract and theabsolute. Blue is the cult colour of abstract sublima-tion in the culminating stage of modernism.

Although executed in the form of paintings, yourworks are conceptualized and lead to the conclusionof recognizing the material nature of the paintingonly as the basis for evoking certain psychologicaland mental states in us. Is it possible to give a ration aland clear explanation for this process?Artists feel a bit uncomfortable when they have toexplain their works. I am going to try and say some-thing about the irrational and the rational.An artist is in a way like an alchemist - he identifieshimself with nature, hoping that through his workand his actions he will accelerate opr improve certainprocesses, keeping in mind that nature is not a finis-hed and cultivated culture. All human activity andcreativity is conceptualized around the goal of sub-merging matter back into the spirit. This is thenotion of transcendental idealism. A work of art iscreated from the world of wishes, from being drawntowards the absolute - and that is the spirit.

Umjetnik je hešto poput alkemičara - poistovjećujese s prirodom, nadajući se da će svojim radom, svo-jim djelovanjem, ubrzati ili poboljšati neke procese,imajući na umu da priroda nije dovršena i obrađenakultura. Sva je ljudska aktivnost i kreativnost kon-ceptualizirana oko cilja utapanja materije natrag uduh. To je ideja o transcendentalnom idealizmu.Umjetničko djelo nastaje iz svijeta želje, iz privlače-nja prema apsolutnom - a to je duh.U prirodi sve nastaje kao posljedica spajanja slobod-nih elemenata u cjeline. Sve je slobodno, ali isto-dobno i ovisno u svom djelovanju. Da bi nastalonovo kretanje, nužno je prethodno raspadanje,dekonstrukcija, kako bi nastala nova koncepcijaprostora kao slobodna energija ili univerzalno pam-ćenje (MEMORlA), kao spoznaja o neizmjernimmogućnostima ljudske senzibilnosti i kreativnosti.Umjetničko djelovanje - slikanje - samo je jedan odnačina postojanja, materijalizacija osjećajnosti,misli i volje.Reduciranjem elemenata tvari se svode na njihovoosnovno značenje, na početno stanje. Svaka umjet-nička konstrukcija, svaka kreacija, uvijek ima istopolazište (egzemplarni model). Sve tvari, pa tako iljudska tijela - njihova fiziologija, njihov psihomen-talni život - samo su različiti trenuci jednogakozmičkog procesa. Umjetnik pokušava spoznatikako se priroda može sagledati. On na neki načinpokušava repetirati Božanski čin da bi prikazao iBožanski sadržaj.

Koji su to aspekti spirita kojima se koristiš da bipostigao materijalizaciju osjećajnosti?Upravo isticanjem čiste boje pojačava se porukaduha i osjećaj spiritualnosti. Boja predstavlja duhkoji je viđen u samoj materiji. Plava boja inkarniraduh, beskrajni prostor i apsolutnost.Slike su materijalni elementi duhovnog prostora,neodredivog, nedefiniranog i neobjašnjivog.To su mirna i kontemplativna polja, a da bi se timeditativni procesi naglasili i pojačali, u središta tihpolja unosio sam natpise kao što su MEMORlA,COSMOGONIES, UNIVERSUS. To su gotovotautološki postupci.

Upravo zbog spiritualna karaktera postoji li potrebada se ta djela sagledavaju u nekom određenom pro-stornom kontekstu?Slike su predmeti shvaćeni i ostvareni, odnosno izve-deni iz osjećajnosti i mišljenja, znači kao povod ikao rezultat svojevrsnih mentalnih stanja i vježbi.Odluku o načinu postavljanja radova donosim usamom prostoru (u galeriji). To je ujedno i završe-tak djela.

U [VERSUS, 1990.

ln nature everything is created as the result of thebinding together free elements into whole entities.Everything is free, but it is at the same time depen-dent on its actions. In order to have new movement,it is necessary for it to be preceded by disintegration- deconstruction - in order to enable the emergenceof a new concept of space as free energy or of a uni-versal memory (MEMORlA), as the awareness ofthe immeasurable capabilities of human sensibilityand creativity. Artistic activity - painting - is onlyone was of being, of the materialization of sensibili-ty, thought and will.By reducing elements, matter is reduced to its basicmeaning, to its initial state. Every artistic construc-tion, every creation always has the same origin (anexemplary model). All matter, including humanbodies - their physiology, their psychological andmental life - are but different moments of onecosmic process. The artist tries to gain knowledge ofhow nature can be perceived. He in a way tries torepe at the act of God in order to depict a divine con-tent as well.

What aspects of the spirit do you use to achieve thematerialization of sensibility?It is precisely by stressing the pure colour that themessage of the spirit and feeling of spirituality areheightened. Colour represents the spirit as seen inmatter itself. Blue is the colour which embodies thespirit, endless space and absoluteness.Paintings are material elements of spiritual space,indeterminable, undefined and inexplicable.These are peaceful and contemplative areas, and inorder to stress and strengthen these meditative andcontemplative processes, I introduced into the cen-tre of the areas inscriptions like MEMORlA,COSMOGONIES, UNIVERSUS. These procedu-res are almost tautological.

Precisely because of the spiritual character, is there aneed for these works to be considered in a particularspatial context?paintings are objects which have been understoodand realized, i.e., drawn from sensibility andthoughts, that is as a motive and as a result of parti-cular mental states and exercises. I make the deci-sion concerning the placing of the works on the spot(in the gallery). That act also represents the finishingtouch to the work.The space within a gallery holds within itself amemory of previous events. The walls of the galleryand its floor are like creative membranes thatremember. The energy brought into the space willremain present there forever. Space .is matter in itsorigin al form - energy. MEMORlA comes beforeany creation. This is the universal memory of thepast, present and future. The works affirm the thevery space in which they are exhibited. These arematerial facts, the complete and complex scenewhere the artist makes his mark. This is integral spa-ce.The emptiness and whiteness of the wall is equallyimportant since it represents stretching as an integralpart of the environment.

Can you say something about the concept of empti-ness? What do you understand by that?I think I have already said something about this, butI can add the following. EMPTINESS - nothing.

PATER NOSTER (IZ CIKLUSA >,PRECATIONES«), 1991.

RIA P TRI (IZ IKL A "PRE TIO • «), 1991.

SAL\/E~ RE(iINAMArrER MISERIC~ORl)IJ.\I~

\'Il'A I)ULC~ED()ET SPI~S N()S'rRAAD rr ('L:\\l/\\ll TS

F X SIIL E S F I L I I 1-1F \' /\ F/\ I) rF Sl 'SP I }{/\ \ ll' S

CiE~v1F~rrrs rr FLE~l'FSI~ 11/\('L/\('RI\l/\I{l'\l \'.~\LLF

EL~ ER(lO :\D\'C)(':\TJ~ \(JSrrRAILL()S l'lT()S \lISERI('()RI)ES ()('l:L()S

.AI) ~ oS (' () ;\ v E R rr l~ E' r J F~S U MHENEI)IC'Tl1~/1FRllC"llIM \'ENTRIS rm~()BIS ros! HC)(' EXSILIlIM ()Sl~ENDE

O (~LEf\1ENS O PIAO DlJLCIS VIRGO MARIA

SALVE REGINA (IZ CIKLUSA .,PRECATIONES«), 1992.

rr OELlfvt LAUDAMUSTr~ I)()MINllM C()NFITF~rvllJR

'rE AE1'ERNl;rvl P/\l'RE~1()rvl~IS 'rERRA \rENt~R:-\'rl: R

'I' I B I (J\1 N E S A \J Ci E L I('AELI E']' LJI\I\'ERSAE PCrrES'rA'rES

l' I 13I (' l I ll{ l T B Iivl E' r sL I{ 1\P ~I HvlIN('ESSABILI vocr PR()('LA\lAN'r

s A ~ ( v r l T S S f \ 01rrl' S S,\ ~ ( "r l T SD o IvlIN L' S D E L) S S f\ B /\ ( rr r-I

PLENI SUN1' (~AELI ET l'ERRAMAJESTATIS GLORIAE TLJAE

TE DeUM (IZ CIKLUSA .,PRECATIONES«). J 992.

'BU Š Z OJ JEGO KAO KAPLJE KRVI KOJE PADALE A Z MUU (IZ lKLUS »IG OTO DEO«), 1993.

I NOSEĆI SVOJ KRIŽ IZIĐE NA MJESTO ZVANO KALVARIJA (IZ CIKLUSA »IGNOTO DEO«), 1993.

Galerijski prostor u sebi nosi memoriju dotadašnjihdogađanja. Zidovi galerije i njezin pod su poputkreativnih membrana koje pamte. Energija uloženau taj prostor uvijek će biti tu nazočna. Prostor jeshvaćen kao izvorna materija - energija. MEMO-RIA prethodi biJo kojoj kreaciji. To je univerzalnopamćenje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Radovipotvrđuju sam prostor u koji se postavljaju. To sumaterijalne činjenice, kompletno i kompleksno mje-sto upisa umjetnika. To je integralni prostor.Istu važnost ima praznina i bjelina zida - razapetostkao sastavni dio ambijenta.

Možeš li nešto reći o ideji praznine? Što pod njomepodrazumijevaš?Držim da sam o tome nešto već i rekao, ali još ćunešto dodati. PRAZNINA = ništa. Pod tim »ništa«možeš podrazumijevati SVE. Shvaćena na taj način,snaga praznine (ili prazna prostora) iskazuje men-talno poimanje prostora i samoga procesa koji želipovezati univerzalno kružno kretanje izmeđučovjeka i prirode.Praznina kao suprotnost ispunjenju ili praznapovršina jest meditativni prostor, meditativno poljekoje smiruje i potiče na razmišljanje. Prema taoi-stičkoj doktrini, to je zapravo potencijalni prostor,prazan i bezgraničan ili veliko ništa blisko univerzu-mu. To je duh koji živi u prostoru, postojan i oslo-bođen od dimenzija.U askezi trajna ritualnog delanja, materijaliziranja unevidljivom, upravo kao u meditaciji ili u ritualumolitve, lebde sve prolazne, vanjske predstave imisaone projekcije u stanju mirovanja, u osjećaj-nom prostoru tišine, šutnje i kontemplacije, s preo-kretom privida u biće. Počinju unutarnja putovanjanezatomljene slobode.To je život prostora-duha koji traje iznad svih gra-nica i izvan vremena.

Tvoji recentni radovi su slike-molitve (PRECA TIO-NES) i ciklus radova koji nosi naziv »IGNOTODEO«. Koje su poruke tog projekta?To su slike-molitve, osnovne molitve zapadnogkršćanstva kojemu mi pripadamo. Kao što sam napočetku rekao, slikanje je za mene način postojanjai života ili, ako hoćeš, traganje za izgubljenom izaboravljenom harmonijom.U svojim radovima (MEMORlA - COSMOGO-NIES - UNIVERSUS) nastojao sam stvoriti odgo-varajući pandan izgubljenu jedinstvu koje ne počivana racionalno spoznatljivoj stvarnosti, nego na stva-ralačkoj imaginaciji, odnosno na intuitivnoj spoznajiistine, koju treba pokušati definirati. Tu je i konceptprostorne neprekidnosti u krugu (MURAL, galerijaPM - 1990.). U radovima »MEMORIAE« vrijemegubi svoj mjerljivi karakter, postaje fluidnim ele-mentom psihološke situacije.Dakle, umjetnost je samo sredstvo kojim čovjekdolazi do imaginativne spoznaje stvarnosti i racio-nalnim putem do nedokučive slojevitosti i promjen-ljivosti (TRANSMUTARE).Godine 1991. započeo sam raditi ciklus slika »PRE-CATIONES«.Slikanje je vrsta molitve. Slikati u ovom slučajuznači moliti.To je dakle shvaćanje slikarstva kao oblika molitveili svetoga prostora. U osnovi tih radova je ponavlja-nje, ponavljanje duhovnog stanja i prirodnog konti-nuiteta koji se održava stalnom provjerom, nepre-

This »nothing« you can take to mean EVERY-THING. Understood in this way, the power ofemptiness (or of empty space) expresses a mentalconcept of space and of the very process which seeksto link the universal circular motion between manand nature.Emptiness as the opposite of fullness, or as an emptysurface is a meditative space, a field for meditationwhich is calming and inspires contemplation. Accor-ding to Taoist doctrine, it is in fact potential space,an empty and endless or great nothingness close tothe universe. This is a spirit which lives in space,constant and free of dimensions.ln the asceticism of a continuous ritual activity, thematerialization in the invisible, just like in medita-tion or in the ritual of prayer, all temporal, extra-neous appearances and mental projections in a stateof rest, float in the sensitive space of silence, speec-hlessness and contemplation, with the inversion ofilJusion into being. There is the beginning of theinner journey of unsupressed freedom.This is the life of the space spirit which goes on out-side all frontiers and all time.

Your recent works are prayer paintings (PRECA-TIONES) and the cycle of works which bears the title»IGNOTO DEO«. What is the message of this pro-ject?These are prayer paintings, the basic prayers ofwestern Christianity which we are a part of. As I saidat the beginning, painting for me is a way of beingand life, or, if you like, the search for a lost and for-gotten harmony.In my works (MEMORlA - COSMOGONIES -UNIVERSUS), I have tried to create a correspon-ding correlation to the lost unity which does not reston rationally comprehensible reality, but on creativeimagination, or, in other words, on the gaining ofintuitive knowledge of truth, which we shouldattempt to define. Here we also have the concept ofspatial continuity in a circle (MURAL, the PM Gal-lery - 1990). In the »MEMORIAE« works, timeloses its measurable character, and it becomes thefluid element of a psychological situation.

Art is therefore only a means by which man arrivesat gaining imaginative knowledge of reality, and ofthe imponderable complexity by ration al means(TRANSMUTARE).In 1991 I began work on the »PRECATIONES«cycle of paintings.Painting is a form of prayer. In this case, paintingmeans praying. This is then a case of painting seen asa form of prayer or as a sacred space. In the root ofthese works there is repetition, the repetition of aspiritual state and a natural continuity which sustainsitself though constant verification, incessant repeti-tion. Prayers are repeated in practice. This is analo-gous to the repetition of my models in the paintings,where we have not only the repetition of colour, butalso of the theme (word). The canvas is impregnatedwith my sensibility and energy, and energy is retrie-vable and reproductive.That is why I made the map of prints »PRECATIO-NES«. The replication of prayer is likewise analo-gous to the technique of turning out copies of prints.That means that the positive energy is in this wayreproduced and transposed .. This also applies to theperson Sl anding in front of the works and looking atthem. ln reading them, the recipient is also medita-

s~anim 'ponavljanjem. Molitve se ponavljaju u prak-SI. To Je analogno ponavljanju mojih modela u sli-~a~a gdje se 'p~navlja ne samo boja, nego i teme (ri-ječi). Platno Je Impregnirano mojim senzibilitetom ienergijom, a energija je povratna i reproduktivna.Zato sam ostvario mapu grafika »PRECATIO-NES«. Repliciranje molitve je isto tako analognografičkoj tehnici umnožavanja ili multipliciranja.Znači, pozitivna se energija na taj način reproducirai transponira. To se također odnosi i na onoga koji~leda i stoji pred tim radovima. Čitajući ih, recipi-Jent također meditira, moli i kontemplira.Zlatni tekstovi molitava, uronjeni u plavu tišinubeskonačnosti, upućeni su zemlji i nebu, kao nasrednjevjekovnim fresko-slikama jednog Giotta diBondonea, na njegovim nebesko-plavim prostran-stvima začinjenirna zlatnim pigmentom.Ovi radovi iskazuju vrijeme i prostor u kojem sesada nalazimo. To je pokušaj uspostave vlastitazaštitnog duhovnog prostora. Odaslani iz materijal-nog svijeta stradanja i patnji, stopljeni u duh, odlazeu prostor tražeći pomoć i smirenje.Zašto molitva danas? A zašto ne? A kada ako nesada? Da li ikada ako ne sada? U trenutku kadamolitva više i nije religioznim činom, u osviještenomi ed.ukativnom smislu riječi, ali kada postaje činompanike; kada smo kroz ovu godinu dana svi doživjelibarem trenutak u kojem smo panično izgovorilinešto čega se netko jedva i sjetio i nije ni znao kakoto sročiti ili izgovoriti. Zar u ovom trenutku trebagovoriti o apologiji molitve kao znaku našeg vre-mena ili kao znaku naše panike?Zaš~o ~a latinskom jeziku? Smisao latinskog jezikaovdje Je smisao jedne intuicije. Slovo je likovni isakramentaini znak koji je u temelju (osnovi) našekulture. Znači mi smo već u intuiciji naše kultureusvojili jednu misao s kojom počinje glavna knjigate kulture, a to je da je riječ nešto što prethodinama: »U početku bijaše Riječ«.Ciklus radova »IGNOTO DEO« čini šest slika kojepredstavljaju žalosnu krunicu i Muke Isusove.Kao što sam u plavom prepoznao sebe i vidio slikusvoje duše, tako sam u tim scenama sagledao slikuovog vremena.To je moja plava hrvatska duša.

MURAL, 1990.

BEZ NAZIVA, 1991.

ting, praying and contemplating. The golden texts ofthe prayers, submerged in the blue silence of infini-ty, are addressed to earth and heaven, the same as inmediaeval fresco paintings of an artist like Giotto diBondone, on his heavenly blue expanses seasonedwith golden pigment.These works express the time and space in which wefind ourselves at the present. It is an attempt tocreate my own spiritual space. Sent out from the"!aterial world of. suffering and pain, fused into spi-nt, they go out Into space searching for help andtranquillity.Why prayers today? Well, why not? And when, ifnot now? Why at any time if not now? At a momentwhen prayer is not a religious act any more in theenlightened and educational sense of the word butat a time when it has become more of an act of panić;when all of us have in this past year experienced atleast a moment in which we have in panic utteredsomething which we could barely remember andeven didn't know how to put it into words andexpress it. Should we even talk about an apology forprayer as a sign of our time or as a sign of our panic?And why in Latin? The meaning of Latin here is themeaning of an intuition. Letters are the artistic andsacramental sign which lies at the foundations of our~ult,!~e. This means that we have already in theinturtion of our culture adopted an idea with whichthe main book of that culture begins, and that is thatthe word precedes us: »In the beginning was theWord«.The cycle of paintings »IGNOTO DEO« consists ofsix paintings which represent a sad rosary and Jesus'Passion. .In the same way that in the colour blue I foundmyself and saw an image of my soul, in these scenesI saw an image of our time.This is my blue Croatian soul.

BIOGRAFIJAAnto Jerković rođen je 2. svibnja 1958. u Tuzli.Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti uZagrebu 1983. u klasi prof. Raula Goldonija. Od1983. do 86. suradnikom je Slikarske majstorskeradionice u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu, Ilica 26.

BIOGRAPHYAnto Jerković was born on May 2nd 1958 in Tuzla.He graduated from professor Raul Goldoni's class atthe Zagreb Academy of Fine Arts in 1983. Between1983 and 1986 he worked as an associate in theMaster Painters' Workshop in Zagreb. His studioand permanent residence is in Zagreb, Ilica 26.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:1984. Zagreb, Studio galerije Forum1985. Zagreb, Galerija RANS-a M. Pijade

Zagreb, Galerija V. Nazor1987. Nova Gradiška, Galerija Kerdić

Zagreb, Galerija PM1988. Zagreb, Galerija studentskog centra1989. Subotica, Nepszinhaz

Ptuj, Pokrajinski muzejZagreb, Izlog knjižare Znanje

1990. Beograd, Galerija doma omladine (Jerković,Perić)Zagreb, Galerija PM

1991. Zagreb, Galerija PM (Jerković, Perić)Zagreb, Moderna vremena (Jerković, Perić)

1992. Zagreb, MM centar (Jerković, Perić)Zagreb, Studio muzeja suvremene umjetno-sti, promocija mape grafika PRECATIONESANNO 1991

1993. Zagreb, Znanstvena knjižara (mapa grafika)Zagreb, Studio muzeja suvremene umjetnosti

SKUPNE IZLOŽBE1983. Zagreb, Galerija V. Nazor, Izložba studenata

ALU1984. Zagreb, Galerija Karas, Postav recentnih

radova HDLU1985. Zagreb, Umjetnički paviljon, 16. Salon mladih

Rijeka, Moderna galerija, 13. Biennale mladihZagreb, Galerija Karas, Postav recentnihradova HDLUNova Gradiška, Galerija Kerdić, Izložbalikovne kolonije

1986. Zagreb, Umjetnički paviljon, 17. Salon mladihZagreb, Galerija Karas, Postav recentnihradova HDLUZagreb, Knjižnica V. Nazor, Iz fundusa galerije

1987. Rijeka, Moderna galerija, 14. Biennale mladihZagreb, Moderna galerija, 18. Salon mladihZagreb, Galerija Karas, Postav recentnihradova HDLUZagreb, Galerija V. Nazor, Iz fundusa galerije

1988. Zagreb, Umjetnički paviljon, 19. Salon mladihKoprivnica, Galerija Koprivnica; Ljubljana,Moderna galerija; Maribor, Razstavni salon;Subotica, Likovni susreti Subotica; Sarajevo,Collegium artisticum; Rijeka, Moderna gale-rija: »Kontrolirana gesta - primjeri novogenformela i apstraktnog ekspresionizma«Zagreb, Galerija Karas, Postav recentnihradova HDLUZagreb, Galerija V. Nazor, Iz fundusa galerijeZagreb, Umjetnički paviljon, 20. Salon mladihSplit, Galerija Prisca

1989. Zagreb, Galerija Karas; Dubrovnik, Lazaretii Galerija Sesame; Sarajevo, Collegium arti-sticum: Recentni radovi 45 umjetnikaGalerija PM ZagrebDubrovnik, Umjetnička galerija, DubrovačkisalonSarajevo, Dokumenta '89.Zenica, Muzej grada Zenice, Susret razlika -umjetnost pri kraju osamdesetihZagreb, Umjetnički paviljon, 21. Salon mladihLjubljana, Mestna galerija, 5+5 - Simboličkigovor boje

1990. Zagreb, Umjetnički paviljon, 25. ZagrebačkisalonPoreč, Istarska sabornica, 30. Annale - NovieklekticizamZagreb, Umjetnički paviljon, 22. Salon mladihSkopje, MSU, Hrvatska umjetnost u osamde-setim godinama

1991. Sarajevo, Collegium artisncum; Zagreb,Zagrebački velesajam: Hrvatska umjetnost uosamdesetim godinamaRijeka, Moderna galerija, 16. Biennale mladihZagreb, Umjetnički paviljon, »Za obranu iobnovu Hrvatske«Antony, Salle Dulac, »35. artistes pour laCroatie«Zagreb, Galerija Forum, Umjetnici za Vukovar

1992. Rovigo, Accademia Dei Concordi, Ville epalazzi Muse di pietraZagreb, Umjetnički paviljon, 23. Salon mladih

BIBLIOGRAFIJA (izbor):1984. Susovski, Marijan: kat. Studio galerije Forum

Šimat Banov, Ive: Pionir novog puta, Vjesnik10. 10. 1984.

1985. Grubić, Damir: kat. Galerija RANS-a M.PijadeŠimat Banov, Ive: kat. Galerija V. NazorRus, Zdenko: Apstraktna umjetnost u Hrvat-skoj I, Split 1986.

1987. Lučić, Mladen: kat. Galerija Kerdić, N. Gra-diškaDomić, Ljiljana: Povratak čistom slikarstvu,Vjesnik 3. 7. 1987.Špoljar, Marijan: kat. Kontrolirana gesta,KoprivnicaLendvaj, Ana: Kontrolirano nasljeđe, Večer-nji list 3. 11. 1987.

1988. Denegri, Jerko: Znak, gesta i materija podrugi put, Odjek br. 9, Sarajevo 1988.Škunca, Josip: Veliki formati, Vjesnik 19. 10.1988.

1989. Balažic, Janez: kat. Razstavni paviljon, PtujDomić, Ljiljana: kat. 5+5, Simbolički govorboje, Mestna galerija, Ljubljana

1990. Denegri, Jerko: kat. Galerija doma omladineDenegri, Jerko: Vizualizacija mentalnog,Oko br. 14, 12. 7. 1990.Lendvaj, Ana: Čitanje kruga, Večernji list 9.10. 1990.

1991. Maračić, Antun: Ambijent za zajednički dija-log, Galerija PM 4. 2. 1991.Lendvaj, Ana: Ključ za očiglednu tajnu,Večernji list 20. 3. 1991.Kipke, Željko: Prostor šutnje, Danas 26. 3.1991.

1992. Lendvaj, Ana: Slike novog početka, Večernjilist 9. 3. 1992.Matičević, Davor: kat. Ville e palazzi: musedi pietra, Le VenezieMaria Chiara Pavani: Ville e palazzi inmostra, il Resto del Carlino 28. 9. 1992.RovigoBeroš, Nada: Buđenje kamenih muza, Vje-snik 26. 10. 1992.Susovski, Marijan: predgovor za mapu gra-fika PRECATIONES ANNO 1991.Lendvaj, Ana: Jerkovićeva mapa molitvi,Večernji list 17. 12. 1992.

1993. Kipke, Zeljko: Praznina s kraja milenija, Slo-bodna Dalmacija 4. 1. 1993.Susovski, Marijan: kat. Studio muzeja suvre-mene umjetnosti, ZagrebMaković, Zvonko: kat. Studio muzeja suvre-mene umjetnosti, Zagreb

KATALOG1. BEZ NAZIVA, 1988. kombinirana tehnika,

300 x 300 cm2. KRUGOVI, 1989-92. kombinirana tehnika3. EMPTINESS, 1990. kombinirana tehnika,

100 x 200 cm4. UNIVERSUS, 1990. kombinirana tehnika,

100 x 200 cm5. PATER NOSTER, 1991. kombinirana tehnika,

110 x 100 cm6. GLORIA PATRI, 1991. kombinirana tehnika,

110 x 100 cm7. SALVE REGINA, 1992. kombinirana tehnika,

110 x 100 cm8. TE DEUM, 1992. kombinirana tehnika,

110 x 100 cm9. I BIJAŠE ZNOJ NJEGOV KAO KAPLJE

KRVI KOJE SU PADALE NA ZEMLJU,1993. kombinirana tehnika, 100 x 200 cm

10. I NOSEĆI SVOJ KRIŽ IZIĐE NA MJESTOZVANO KALVARIJA, 1993. kombiniranatehnika, 100 x 200 cm

ll. MURAL, 1990. Galerija PM, 0 360 cm12. BEZ NAZIVA, 1991. kombinirana tehnika

Na naslovnoj strani: AMBIJENT, 1990.

Izdavač I PublisherMuzej suvremene umjetnosti(Galerije grada zagreba)Habdelićeva 2, zagreb, Croatia

Za izdavača direktor Davor Matičevićtel. (041) 431-343fax: (041) 431-404

Glavni urednik I Editor in Chiefmr. Marijan Susovski

Uvodni tekst I IntroductionZvonko Maković

Interview s Antom JerkovićemInterview with Anto JerkovićMarijan Susovski

Lektor I Tekstual revisionIvica Župan

Dizajn kataloga I Catalogue design byJelena Perić

Fotografije I PhotographsBoris CvjetanovićDarko Bavoljak

Prijevod I TranslationTomislav Pisk

Koordinator I CoordinatorKsenija Pavlinić- Tomašegović

Tisak I Printed byHoretzky

Naklada I Printed in500 copies

Publikacija tiskana povodom samostalne izložbe Ante JerkovićaIGNOTa DEO u Studiju Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb,održane od 18. ožujka do ll. travnja 1993. godine.