Anton Brukner (1824-1896) IV Simfonija - Romantina u Es duru
etvrta Romantina simfonija je pored Beethovenove IV Pastoralne
druga velika himna prirodi. Ovo je Brucknerovo prvo remek djelo na
polju simfonijskog stvaralatva. Naziv Romantina , dao joj je sam
Bruckner, dodue termin romanino kod Brucknera se ne odnosi na
tadanje moderno poimanje romantine ljubavi , ve na srednjevjekovnu
romansu o kakvoj je bilo rijei u Vagnerovim operama Lohengrin i
Zigfrid. Da je djelo osmiljeno kao programsko , svjedoe pisma
upuena dirigentu Hermanu Leviju i Paul Hejsu : U prvom stavu ,
nakon dobro odspavane noi , dan je najavljen fanfarama. Drugi stav
je pjesma , a trei je lovaki trio muzika zabava lovaca u umi.
Anton Bruckner , iz pisma za Hermana Levija , 8.decembar
1984.god. Slian pasus nalazi se i u pismu za Paul Hejsa :
U prvom stavu Romantine simfonije namjera je da se predstavi i
istakne horna , koja sveano najavljuje dan. Nakon toga , ivot tee
dalje , druga tema je pjesma ptice Zizipe. II stav pjesma , molitva
, serenada. III stav je Lovaki trio.
Anton Bruckner , iz pisma za Paul Hejsa , 22.decembar
1890.god.
Meutim , iako je Brukner to imao u planu , simfonija nikada nije
imala svoj pravi program. Simfoniju je poeo da pie 1874.godine ,
ali je ona prepravljana u vie navrata , do 1888. Posveena je princu
Konstantinu (Konstantin of Hohenlohe Schilingsfurst). Premijeru je
doivjela 20.februara 1881. u Beu , pod dirigentskom palicom
tadanjeg poznatog dirigenta Hans Richtera. Doivjela je veliki
uspjeh. Anton Brukner , kao jednostavan i obian ovek iz naroda ,
nakon zavretka premijere , priao je Richteru i dao mu novi da se
asti pivom , zbog uspjene izvedbe. Simfonija ima 4 stava , i to
:
1.Bewegt , nicht zu schnell (Pokretljivo, ne suvie brzo)
Es-dur
2.Andante , quasi allegretto c-mol
3.Scherzo : Bewegt Trio : Nicht zu schnell B-dur
4.Finale : Bewegt , doch nicht zu schnell Es-dur
Kako je prepravljana vie puta , postoji najmanje 7 autentinih
verzija.
1874.verzija originalna verzija objavljena u ediciji Leopold
Novaka. Ova verzija nije izvoena za vrijeme Brucknerovog ivota.
Scherzo je sviran u Lincu 12.decembra 1909.god. Prvo kompletno
izvoenje doivjela je tek sto godina nakon to je napisana
20.septembra 1975, takoe u Lincu. Za ovu priliku , izveo je
Minhenski orkestar , a dirigovao Kurt Woss.
1878. verzija kad je dovrio originalnu verziju simfonije okrenuo
se komponovanju V simf. Kad je dovrio ovo djelo , ponovo se okrenuo
IV , mada je mogue da je vrio neke izmjene i 1876. i 1877.godine.
Izmeu januara i septembra 78. detaljno je preradio i prepravio prva
dva stava, i zamijenio finale novim stavom nazvanim Volksfest
(narodni festival). Volksfest je pbjavljen kao dodatak Robert
Haasovom izdanju 1936. i u posebnom izdanju L.Novaka 1981.
U decembru 78 Bruckner je zamijenio scherzo sa potpuno novim
stavom , koji se esto nazivao Lovaki scherzo. U pismu muzikom
kritiaru Willhelm Tappertu , Bruckner opisuje novi stav :
Scherzo prikazuje lov , dok je trio plesna melodija , svirana
lovcima za vrijeme njihovog obroka.
Anton Bruckner , iz pisma W.Tappertu , oktobar 1978.
Originalni naslov trija glasi : Tanzerweise wahrend den Mahlzeit
auf der Jagd - Plesna melodija u toku lovakog obroka.
1880. verzija Nakon pauze od skoro godinu dana (tokom koje je
napisao gudaki kvintet u F-duru), Bruckner je ponovo uzeo da radi
na IV simfoniji. Izmeu novembra 79 i juna 80 , iskomponovao je novi
finale , dakle trei koji je , dodue , zasnovan na tematskom
materijalu iz prvog finala. Takoe je i odbacio Volksfest finale.
Prema tome , 1880.verzija je ista kao 1878 , sa novim finalem, tako
da se esto obiljeava kao 1878/1880. Ova verzija je premijerno
izvedena 20.februara 1881., a ovo je prva premijera gdje nije sam
Anton Bruckner dirigovao. 1881. verzija ista je kao i 80., ali
ukljuuje neke promjene nainjene nakon prve izvedbe istaknuta pauza
u laganom stavu i prerada finala. Ova verzija nalazi se u izdanju
Rober Haasa , koji je objavio 1936.godine, na osnovu Brucknerovog
rukopisa u Austrijskoj biblioteci. 1886. verzija ista kao 81 ,
ukljuujui odreen broj izmjena , dok je Bruckner pripremao partituru
za dirigenta Anton Seidla , koji je odnio u Nju Jork. Objavljena je
u ediciji L.Novaka 1953., na osnovu originalne partiture, koja je
ponovo pronaena 1952, i sada je u kolekciji Kolumbijskog
univerziteta. Izvedena je 4.aprila 1888., u Nju Jorku. 1887.
verzija Uz podrku Ferdinand Lowea , a najvjerovatnije i Franca i
Jozefa Schalka , Brukner je detaljno preradio i izmijenio simfoniju
, s namjerom da je objavi. Ova verzija je izvedena u Beu 20.januara
1888 , i doivjela je ogroman aplauz. Dirigovao je Richter.
Jedini rukopis koji biljei kompozicioni proces ove verzije je
Stichvorlage , koji je bio pripremljen za bekog izdavaa Alfred J.
Gutmanna. Imala je jo tri kopije , za koje je nepoznato ko ih je
napravio , ali su to najvjerovatnije bili Lowe i Franc i Jozef
Schalk. Jedan od prepisivaa je prepisao I i IV stav , a ostala dva
unutranje stavove. Dodati su neki znakovi za tempo i dinamiku ,
pretpostavlja se , od strane Richtera , u toku proba. Stichvorlage
se nalazi u privatnoj Bekoj kolekciji. 1888. verzija u februaru ,
Bruckner je napravio ispravku na sva etiri stava, nakon to je uo
izvedbu verzije iz 87, prethodnog mjeseca. Ove promjene su ule u
Stichvorlage partituru , Bruckner ih je napisao i obiljeio datume.
Stichvorlage je poslata A.J.Gutmannu , izmeu maja i juna 88., a
objavljena je u septembru 89. Ovo je bila prva objavljena simfonija
Brucknera. 1890., Gutmann je ponovo objavio ispravljeni tekst , da
bi uklonio neke tamparske greke.
Analiza I stav gudai sviraju tremolo , a horne najavljuju poetak
dana. Drveni duvai i flauta sviraju pastoralnu melodiju. Ukljuuju
se i ostali instrumenti i iz uvoda se neprimijetno prelazi u
sonatni stav , koji ima tri teme. Trea tema je esta kod Brucknera ,
obino koralna , religiozna , a ova iz prvog stava IV simfonije je
najpoznatija. Sve opisuje umsku atmosferu , prirodu i njen kosmiki
smisao. U razradi tema , u razvojnom dijelu , nastupa snana igra ,
koja dolazi do vrhunca u koralu trombona. Slijedi repriza i
velianstvena coda , u kojoj se glorifikovanje prirode zavrava
ornamentianjem u hornama. II stav Violonelo donosi prvu temu ,
sjetnu , koju preuzimaju drveni duvai. Drugu temu donose viole , a
flauta se pojavljuje sa svojim durskim motivom , koji je zapravo
dio b iz prve teme. Flauti se pridruuju violine i tako kree
razvojni dio , gdje horne imaju glavnu rije i uvode u koral dijalog
izmeu gudaa i drvenih duvaa. U reprizi , temu flaute preuzimaju
timpani i tremolom okonavaju stav. T1 a b a most
T2 - a a1 b a2 zavrna grupa Razvojni dio Repriza
Coda
III stav Scherzo , u igrakom pokretu lendlera , prikazuije scene
iz lova, a trio je melodija koja prati lovaki obrok. Po obliku je
sloena trodjelna pjesma A B A.
A a b a
B (trio) a B a , (B a b) IV stav poinje fanfarama iz scherza.
Slijedi largo, a cijeli orkestar nastupa unisono i donosi prvu temu
citat prve teme iz prvog stava. Zatim i citat violonela iz II
stava. Druga tema piu vivace upeatljive modulacije i harmonski
obrti. Razrada tema , preplitanje i sukobljavanje i grandiozna coda
, koja spaja osnovni tematski materijal svih stavova simfonije.
PAGE 4
