SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Antonio Visković

VRSTE OSIGURANJA U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

VRSTE OSIGURANJA U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja Mentor: prof. dr. dc. Ivan Frančišković Student: Antonio Visković

Međunarodno poslovanje JMBAG: 0081124956

Rijeka, lipanj 2014.

KAZALO

1. Uvod ...................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ......................................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................ 1

1.3. Znanstvene metode ........................................................................................... 2

1.4. Struktura rada ................................................................................................... 2

2. Uloga turizma u svjetskom gospodarstvu ................................................. 4

2.1. Povijesni razvoj turizma .................................................................................... 5

2.2. Vrste i oblici turizma ......................................................................................... 7

2.3. Povijesni razvoj turizma u Hrvatskoj .............................................................. 10

2.4. Uloga turizma na gospodarstvo Republike Hrvatske ...................................... 12

3. Djelatnost osiguranja ..................................................................................... 13

3.1. Povijesni razvoj osiguranja ............................................................................. 13

3.2. Pojam i funkcije osiguranja ............................................................................. 15

3.2.1. Pojam osiguranja ............................................................................ 15

3.2.2. Funkcije osiguranja ........................................................................ 16

3.3. Vrste osiguranja ............................................................................................... 17

3.4. Stranke ugovora o osiguranju .......................................................................... 19

3.5. Isprave o sklopljenom osiguranju.................................................................... 20

3.6. Elementi ugovora o osiguranju........................................................................ 21

3.7. Osiguravajuća društva u nacionalnom gospodarstvu ...................................... 23

3.7.1. Vrste osiguravajućih društava ........................................................ 23

3.7.2. Uloga osiguravajućih društava ....................................................... 24

4. Osiguranje u turističkoj djelatnosti .......................................................... 25

4.1. Teorijske odrednice o turističkoj djelatnosi u Republici Hrvatskoj ................ 26

4.2. Obvezna osiguranja u turističkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj ............... 28

4.2.1. Osiguranje gostiju u objektima za smještaj od posljedica nesretnog

slučaja ....................................................................................................... 30

4.2.2. Osiguranje od odgovornosti organizatora turističkog paket

aranžmana ................................................................................................ 33

4.2.3 Osiguranje jamčevine organizatora turističkih paket aranžmana .... 36

4.3. Dobrovoljni oblici osiguranja u turističkoj djelatnosti .................................... 40

4.3.1 Putno osiguranje .............................................................................. 40

4.3.2. Osiguranje turističkih apartmana u privatnome smejštaju ............. 43

4.3.3. Osiguranje manifestacija na otvorenom prostoru .......................... 44

4.3.4. Osiguranja od odgovornosti ........................................................... 45

5. Perspektiva poslova osiguranja u turizmu ............................................. 47

6. Zaključak ........................................................................................................... 49

Popis literature ............................................................................................................ 50

Popis tablica, shema i slika ........................................................................................ 53

Popis priloga ............................................................................................................... 54

1

1. UVOD

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Tema ovog diplomskog rada su vrste osiguranja u turističkoj djelatnosti.

Turistička djelatnost ima važnu ulogu u svijetskom gospodarstvu i gospodarstvu

Republike Hrvatske. Kroz djelatnosti u turizmu zapošljava se mnogo ljudi, izravno ili u

povezanim djelantnostima. Osiguranje ima važnu ulogu u planiranju poslovnih rezultata

te pruža sigurnost za poslovne subjekte, ali i turiste kao krajnje korisnike usluga u

turizmu.

Problem istraživanja ovog diplomskog rada su vrste osiguranja koje su povezane s

turističkom djelatnosti, na koji se način ugovaraju, iz kojih razloga se ugovaraju te koje

vrste rizika pokrivaju i u kojim uvjetima.

Problem i predmet istraživanja određuju radnu hipotezu: znanstvenom spoznajom o

vrstama osiguranja u turističkoj djelatnosti te kvalitetnim i odgovornim partnerom u

vidu osiguratelja, moguće je povećati kvalitetu usluge u djelatnosti te pružiti veću

sigurnost korisniku usluga, ali i vlastitom poslovnom subjektu.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja je pokazati temeljne značajke o vrstama osiguranja u turističkoj

djelatnosti, s osvrtom na pravne regulative u Republici Hrvatskoj.

Cilj ovog rada je prikazati vrste i oblike osiguranja u turističkoj djelatnosti, koje sve

rizike i pod kojim uvjetima ta osiguranja pokrivaju, te što osiguranik treba učiniti kako

bi se maksimalno osigurao od nastanka osiguranog rizika.

Prilikom istraživanja problematike, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja:

1. što je turizam i turistička djelatnost?

2

2. što je osiguranje, koje su vrste i oblici osiguranja?

3. koje su zakonske obveze pružatelja usluga u turizmu?

4. koja su najčešća osiguranja u turizmu koja nisu regulirana zakonima?

1.3. ZNANSTVENE METODE

Prilikom istraživanja i obrađivanja teme, korištene su sljedeće znanstvene metode:

analitička, sintetička, iduktivna, deduktivna, komparativna metode, metode

instrospekcije, povijesta te logička metoda.

U istraživanju su korištena djela koja obuhvaćaju zadanu problematiku. Na korištenu

literaturu je ukazano u bilješkama u tekstu.

Rad je napisan s osvrtom na zakonske odredbe koje su važeće u Republici Hrvatskoj u

trenutku pisanja rada. Primjeri polica osiguranja te uvjeti osiguranja preuzeti su od

hrvatskih osiguravajućih društava.

1.4. STRUKTURA RADA

Predmet i problem istraživanja, hipoteza i ciljevi istraživanja sustavno su prezentirani u

pet, međusobno povezanih, poglavlja ovog diplomskog rada.

U prvom cijelu, „Uvodu“, predstavljeni su problem i predmet istraživanja, radna

hipoteza te svrha i ciljevi istraživanja. Navedede su korištene metode te je obrazložena

struktura rada.

U drugom dijelu, s naslovom „Globalna važnost turizma u svjetskom gospodarstvu“

opisani su povijesni razvoj turizma u svijetu, vrste i oblici turizma, povijesni razvoj

turizma u Hrvatskoj te gospodarski aspekti turizma na gospodarstvo Republike

Hrvatske.

3

Treći dio, pod naslovom „Djelatnost osiguranja“, obrađuje teme: povijesni razvoj

osiguranja, pojam i funkcije osiguranja, funkcije osiguranja, vrste osiguranja, stranke

ugovora o osiguranju, isprave o sklopljenom osiguranju, elementi ugovora o osiguranju

te ulogu osiguravajućih društava u nacionalnom gospodarstvu.

U četvrtom dijelu, naslovljenim „Osiguranje u turističkoj djelatnosti“, obrađene su

teme: teorijske odrednice o turističkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, obvezna

osiguranja u turističkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, dobrovoljna osiguranja u

turističkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj.

Peti dio, naslovljen „Perspektiva poslova osiguranja u turizmu“, donosi neka

predviđanja o poslovima osiguranja koji će biti aktualni u budućnosti, o poslovima koji

nestaju i o poslovima koji će se tek razviti, a biti će ih potrebno osigurati.

Šesti dio, „Zaključak“ donosi sintezu istraživanja u radu i potvrđuje postavljenu radnu

hipotezu.

4

2. ULOGA TURIZMA U SVJETSKOM GOSPODARSTVU

Turizam predstavlja skup međusobno povezanih i isprepletenih gospodarskih

aktivnosti, koji međusobno čine logičku i uravnoteženu cjelinu. Riječ je o masovnoj,

dinamičnoj i složenoj društveno-ekonomskoj pojavi.

Turizam nije jednostavno definirati. Švicarski teoretičari turizma, W. Hunziker i K.

Krapf 1942. definiraju turizam kao „skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i

boravka posjetilaca nekog mjesta ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i

ako s takvim boravkom nije povezana nikakva privredna djelatnost“ (S. i Z. Marković,

1970., p.10).

Goeldner i sur., (2000, p. 14) turizam definiraju kao skup pojava i odnosa proizašlih iz

interakcije turista, davatelja usluga, država i lokalnih zajednica domaćina u procesu

privlačenja i ugošćivanja tih turista i drugih posjetitelja (izletnika).

Svjetska turistička organizacija, koja djeluje pri Ujedinjenim Narodima (UNWTO),

definira turizam kao „aktivnosti proizašle iz putovanja i boravka osoba izvan njihove

uobičajene sredine ne dulje od jedne godine radi odmora, poslovnog putovanja i drugih

razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje

posjećuju“ (World Conference od the Measurement of the Economic Impact of

Tourism, Nice, 1999).

S ekonomske strane, turizam predstavlja jednu od najbrže rastućih gospodarskih grana.

Nakon rekordne 2012. godine, u kojoj je po prvi puta zabilježeno preko 1 milijarda

turista, u 2013. godini taj se broj popeo za 5%, te iznosi 1,087 milijardi turista.

(UNTWO Annual Report 2013). Prema podacima World Travel & Tourism Councila,

procjenjuje se da je u 2013. godini izravan doprinos turizma i putovanja iznosio 2.2

trilijuna američkih dolara u svjetskom BDP-u te u 101 milijunu radnih mjesta

(Economic impact research, WTTC). Prema istom izvoru, 4.7 milijuna novih radnih

mjesta otvoreno je u 2013. godini zahvaljujući turizmu.

5

U ovom dijelu rada, obraditi će se teme: povijesni razvoj turizma, vrste turizma,

povijesni razvoj turizma u Hrvatskoj te gospodarski aspekti turizma na gospodarstvo

Republike Hrvatske.

2.1 POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA

Poput definicije turizma, i sam početak turizma kao aktivnosti nije lako odrediti.

Putovanja u svrhu rekreacije i učenja postojala su još i u Antičko doba, pa čak i u doba

Egipćana. Dokazi iz tog vremena ukazuju na putovanja u svrhu zabave, novih iskustava

i opuštanja. Iz spisa se doznaje kako su ljudi posjećivali piramide iz Sakkha, Sfingu i

piramide iz Gize, građevine koje su već tada bile stare tisuću godina (Gyr, 2010.). Grci

su također imali slične običaje. Posjećivali su Delfe, sudjelovali na Pitijskim igrama i

Olimpijskim igrama (Gyr, 2010.). Rimljani su također putovali za potrebe odmora ili

zabave, najčešće u toplice.

U srednjem vijeku u Europi dolazi do pojave tzv. Grand tour putovanja. Riječ je o

putovanjima u razdoblju od XVI. do XIX. stoljeća od strane engleskih plemića, koji su

na takva putovanja odlazili u sklopu završne faze svojeg obrazovanja. Putovanja su

trajala od dvije do čak osam godina, a najčešće su obilazili podrjučja današnje Italije,

Njemačke, Austrije i Francuske, istražujući kulturu, umjetnost i glazbu (Gyr, 2010.).

Putovanja u Antici, za vrijeme rimljana, kao i u srednjem vijeku, još uvijek nemaju

masovnu društveno-ekonomsku pojavu.

U 19. stoljeću, kao jedna od posljedica industrijske revolucije, dolazi i do pojave

masovnog turizma. Pionirom modernog i masovnog turizma smatra se Englez Thomas

Cook. On je 5. srpnja. 1841. godine organizirao jednodnevni izlet vlakom iz Leicestera

u Loughborough, te se taj datum smatra početkom modernog turizma (Thomas Cook

History 2014.). U narednim godinama, organizirao je izlete po Britaniji, zatim i po

Europi, a kasnije i po cijelom svijetu. Putnička agencija koja danas nosi njegovo ime

jedna je od najvećih na svijetu, s prodajom većom od 9 milijardi funti godišnje, te više

od 20 milijuna kupaca.

6

Svjetska turistička organizacija (1997, p. 8-13) je u jednoj od publikacija turizam

podijelila na 5 faza. Redaktori te publikacije, Gee i Fayos-Sola, „predturističku fazu

dijele u četiri epohe, a fazu od 1850. godine vide kao cjelovitu fazu modernog,

masovnog turizma“ (Bartoluci i sur., 2011, p. 44).

Tablica 1: Razvojne faze turizma prema WTO-u

rano doba prve civilizacije: Grčka, Rim, Azija

srednje doba od 5. do 14. stoljeća, hodočašća, istraživačka putovanja

doba renesanse od 14. stoljeća do 17. stoljeća, edukativna putovanja, Grand Tour

industrijska revolucija od 1750. do 1850. godine, razvoj gradova, parni stroj

moderni turizam razvoj prometa, osobna potrošnja, masovni turizam

Izvor: Bartolucci i sur, 2011, Turizam: ekonomske osnove i organizacijski sustav, Školska knjiga, Zagreb

Autori navedene tablice skloni su teoriji kako je postanak turizma vezan za antičko

doba, a do modernog turizma postoje četiri razvojne faze. Za razliku od Geea i Fayos-

Sole, njemački profesor W. Freyer razvoj turizma dijeli na četiri razvojne faze:

Tablica 2: Razvojne faze turizma prema Freyeru

FAZA VRIJEME NAČIN

PUTOVANJA MOTIVACIJA SUDIONICI

Pretfaza do 1850.

· pješice

· na konju

· kočijom

· dijelom

brodom

· nomadi

· hodočasnici

· ratovi

· otkrića

· obrazovanje

· elita

· plemstvo

· obrazovani,

poslovni

ljudi

Početna

faza

1850 –

1914.

· vlak

(tuzemstvo)

· parobrod

(inozemstvo)

· odmor · novi srednji

stalež

Razvojna

faza

1914 –

1945.

· vlak

· autobus

· automobil

· avion

(linijski)

· liječenje

· odmor

· trgovina

· imućni

· radnici

7

Visoka

faza od 1945.

· automobil

· avion

(čarterski)

· odmor

· slobodno

vrijeme

· svi slojevi (u

razvijenim

zemljama)

Izvor: Freyer, W., 1998., Tourismus –Einfuerung in die Fremdenverkehrsoekonomie, Oldenburg Verlag, München,

Wien, str.5

Iz navedene tablice, može se zaključiti kako su svi oblici putovanja do 1850. godine

svrstane u pretfazu, jer ih ne odlikuje masovnost i nemaju društveno-ekonomsku

pojavu. Putovanja su češće bila povezana s nekom potrebom (obrazovanje, ratovi,

otkrića), nego sa slobodnom voljom. Krajem Prve industrijske revolucije, dolazi i do

pojave organiziranog, masovnog turizma, te se to smatra ujedno i početnom fazom.

Razdoblje između dva Svjetska rata smatra se razvojnom fazom. To vrijeme

karakterizira razvoj načina putovanja (pojavljuje se automobil te avion kao prijevozno

sredstvo), a širi se i krug sudionika. Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata smatra se

visokom fazom razvoja turizma, a uključuje putovanje čarterskim letovima (letovi

namjenjeni isključivo u turističke svrhe), a uključuju se gotovo svi slojevi stanovništva.

2.2. VRSTE I OBLICI TURIZMA

Turizam je zbog svoje kompeksnosti i složene društveno-ekonomske pojave moguće

rasčlaniti i analizirati prema različitim kriterijima. UNWTO za potrebe svoje turističke

satelitske bilance (instrumentarij za praćenje ekonomskih učinaka turizma na

gospodarstvo određene zemlje) dijeli turizam na sljedeće vrste (Bartoluci i sur., 2011, p.

36):

· Domaći turizam (eng. Domestic tourism) – uključuje turistička putovanja

rezidenata u različite destinacije unutar vlastite zemlje (npr. putovanja

državljana Hrvatske u turistička odredišta unutar Hrvatske)

· Receptivni turizam (eng. Inbound tourism) – uključuje turiste ne-rezidente koji

borave u promatranoj zemlji (npr. turisti iz Austrije u Hrvatskoj)

8

· Emitivni turizam (eng. Outbond tourism) – uključuje turiste rezidente koji

borave u drugoj promatranoj zemlji (npr. turistička putovanja hrvatskih

državljana u destinacije u drugim zemljama)

· Unutrašnji turizam (eng. Intern tourism) – predstavlja kombinaciju domaćeg i

receptivnog turizma (prati se turistički promet, npr. svih hrvatskih i stranih

državljana na podrjučju Hrvatske)

· Nacionalni turizam (eng. National tourism) – predstavlja sva putovanja

domicilnog stanovništva u zemlji i inozemstvu (npr. utovanja građana Hrvatske

u turistička odredišta unutar vlastite zemlje i sva turistička putovanja u turističke

destinacije izvan zemlje)

· Međunarodni turizam (eng. International tourism) – uključuje kombinaciju,

ukupnost receptivnog i emitivnog turizma (na primjeru Hrvatske to bi značilo da

se pod međunarodnim turizmom razumijevaju sva putovanja inozemnih turista u

Hrvatsku te sva putovanja hrvatskih građana u inozemstvo)

· Intraregionalni turizam – podrazumijeva sva turistička putovanja stanovnika

jedne zemlje određene regije u drugu zemlju te iste regije (npr. turistička

putovanja stanovnika jedne europske zemlje u drugu europsku zemlju; turistička

putovanja Europljana unutar Europe)

· Interregionalni turizam – podrazumijeva turistička putovanja stanovnika jedne

zemlje određene regije u drugu zemlju, ali izvan te regije (npr. turistička

putovanja Europljana izvan Europe)

Osim ove podjele UNWTO-a, koja je više prilagođena izračunavanju bilanci nego

stvarnoj podjeli, bitno je naglasiti i dvije vrste specifičnih oblika turizma. Specifični

oblici turizma moguće je definirati kao posebnu skupinu turističkih kretanja koja su

uvjetovana određenim, dominantnim turističkim motivom koji turističkog potrošača

pokreće na putovanje u destinaciju čija je turistička ponuda sadržajima prilagođena

ostvarenju doživljaja vezanih uz dominantan interes tog potrošača (Bartoluci i sur,

2011, p. 40).

Specifični oblici turizma mogu se podijeliti na dvije skupine: zasnovani na prirodnim

resursima i zasnovani na društvenim resursima. U prve se ubrajaju: zdrastveni turizam,

9

sportski turizam, nautički turizam, ekoturizam, seoski turizam, lovni i ribolovni turizam.

U drugu skupinu ubrajaju se: kongresni turizam, kulturni turizam, gastronomski

turizam, turizam događanja, vjerski turizam, turizam na umjestno stvorenim lokacijama

i dr. (Bartoluci i sur., 2011, p. 40).

Kriteriji za podjelu turizma ovise o teoretsko-analitičkoj potrebi, a najčešće podjele su

prema duljini trajanja turističkog boravka, prema prostoru na kojem se turizam događa,

prema dobnoj strukturi turista, prema godišnjem dobu i prema intezitetu korištenja

prihvatnih kapaciteta (Bartoluci i sur., 2011, p. 41)

Prema duljini trajanja boravka turista, razlikuju se:

· Boravišni (najmanje 3 uzastopna noćenja u istom smještajnom objektu)

· Izletnički (turističke aktivnosti unutar 24 sata, dnevna i poludnevna putovanja)

· Vikend turizam (do 2 noćenja)

Prema prostoru na kojem se turizam događa, razlikuju se:

· urbani turizam

· ruralni turizam

Prema dobnoj strukturi turista, razlikuju se:

· dječji turizam – djeca do 12. godina starosti

· omladinski turizam – osobe od 12 do 18 godina starosti

· obiteljski turizam – osobe od 18 do 60 godina starosti

· turizam „treće dobi“ – osobe starije od 60 godina, ili u mirovini

Osim navedenih podjela, postoji još nebrojeno mnogo podjela, budući da turizam

obuhvaća gotovo sve slojeve društva, raširene je u gotovo čitavome svijetu te je

moguće rasčlaniti jako veliki broj vrsta i oblika turizma.

10

2.3 POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA U HRVATSKOJ

Postoji nekoliko periodizacije razvoja turizma u Hrvatskoj. Antunac navodi svoju

periodizaciju te razlikuje četiri faze (2001, p. 131 – 158):

· kraj devetnaestog stoljeća

· razdoblje od početka 20. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata

· razdoblje od kraja Prvog svjetskog rata do kraja Drugog svjetskog rata

· razdoblje nakon Drugog svjetskog rata

Pirjevec i Kesar (2002, p 40 – 60) podijelili su faze turizma u odnosu na svjetske ratove

i Domovinski rat, te razlikuju:

· razdoblje do Prvog svjetskog rata (1850. – 1914.)

· razdoblje između dva svjetska rata (1918. – 1939.)

· razdoblje od Drugog svjetskog rata do 1990. i

· razdoblje novije hrvatske povijesti do danas.

Vukonić (2005., p. 21 – 24) ne orjentira povijest turizma u Hrvatskoj samo prema

ratovima, već periodizaciju turizma predlaže u šest faza:

· prva faza – razdoblje preteča turističkog razvoja ili pojava sličnih turizmu

· druga faza – kraj 19. st., odnosno faza znatiželje

· treća faza – razdoblje od početka 20. st. do kraja Prvog svjetskog rata, odnosno

faza „osvješćivanja“

· četvrta faza – razdoblje između dva svjetska rata, odnosno faza postignuća

· peta faza – razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, odnosno faza intenzivnog

turističkog razvoja

· šesta faza – razdoblje od 1991. godine do početka 21. st., odnosno faza oporavka

i konsolidacije turističkog života u Hrvatskoj.

11

Na podrjučju današnje Hrvatske nalaze se mnogi dokazi koji ukazuju da je u prvoj fazi

postojalo nešto nalik turizmu. Stari Rimljani koristili su se ljekovitim svojstvima

mineralnih vrela, današnjih Varaždinskih i Krapinskih toplica. Počeci turizma u

Hrvatskoj vezuju se za kontinentalni dio zemlje.

Drugu fazu razvoja obilježavaju (Vukonić, 2005, p. 79): prva iskazana znatiželja, prvi

ugostiteljski objekti u lokalnom vlasništvu, začetak prvih turističkih mjesta, većinom

klimatskih lječilišta, kao i stvaranje većih obalnih cjelina, „rivijera“ (Opatijska,

Crikvenička, Kaštelanska, Dubrovačka), buđenje svijesti o koristima koje strani gosti

donose i počeci državne regulative (statistika, takse, zakoni).

Treća faza obilježena je turbulentnim društveno-političkim zbivanjima. U tom razdoblju

afirmirale su zdravstveno-turistički centri na Jadranu (Opatija, Crikvenica, Hvar).

Četvrta faza obilježena je rastom turističkog prometa te otvaranje mnogih smještajnih

kapaciteta. U to je vrijeme Hrvatska raspolagala s više od 40 000 postelja u svim

vrstama smještajnih kapaciteta (Vukonić, 2005., p. 105).

Peta faza, odnosno razdoblje nakon Drugog svjetskog rata do 1991. godine, rezultiralo

je intenzivnim razvojem turizma u Hrvatskoj. Razdoblje izmeđi 1965. i 1975. godine

naziva se i „zlatnim dobom hrvatskog turizma“ (Vukonić, 2005., p. 153). Bitna obilježja

tog razdoblja jesu ekspanzija smještajnih kapaciteta u hotelskom smještaju, kampovima,

ali i u apartmanima privatnih iznajmljivača. Rekordna godina bila je 1986. kada je

Hrvatska zabilježila više od 68 milijuna noćenja (Bartoluci i sur., 2011., p. 48).

Šesta faza, razdoblje samostalnosti hrvatske države obilježena je domovinskim ratom,

restrukturiranjem i privatizacijom. Cijeli taj proces popraćen je mnogim

privatizacijskim aferama, što je rezultiralo propadanje određenog broja turističkog

kapaciteta. Osnovni problem razvoja turizma i dalje ostaje nedefinirana vizija njegovog

budućeg razvoja (Bartoluci i sur., 2011., p. 48)

12

2.4. ULOGA TURIZMA NA GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE

Turizam ima veliku povijesnu i gospodarsku ulogu na cjelokupnu ekonomiju Republike

Hrvatske. Hrvatska bilježi kontonuirani rast dolazaka i noćenja turista u godinama

nakon završetka Domovinskog rata. Tako je u 2013. godini zabilježeno gotovo 65

milijuna noćenja, što predstavlja rast od 3,3% u odnosu na 2012. godinu (Hrvatski

turizam u brojkama, 2013, p. 4). Stopa rasta nešto je niža od pretkodne godine (3,3 %

naprema 4%), no udio stranaca u noćenjima je ostao na 92% (Hrvatski turizam u

brojkama, 2013, p. 4).

Prihodi od turizma u 2012. godini iznosili su oko 6,85 milijardi €, što predstavlja rast u

odnosu na 2011. godinu, kada je prihod iznosio 6,61 milijardi € (Hrvatski turizam u

brojkama, 2013, p. 15).

Bruto domaći proizvod Republike Hrvatske u 2012. godini procjenjuje se na 43,9

milijardi € (Statistički ljetopis 2013.), prema kojem udio turizma u BDP-u Hrvatske

iznosi 15%, što ukazuje na njegovu važnost za funkcioniranje cjelokupnog gospodarstva

Republike Hrvatske. No, zbog učinaka sive ekonomije, nije moguće dobiti točan

izračun BDP-a od turizma. Procjenjuje se da on iznosi preko 20%, no vrlo teško je

dobiti točan izračun, „budući da još uvijek postoji problem sive zone, odnosno

iznajmljivanja bez dozvole, neprijavljivanja gostiju te neprijavljivanja prometa od strane

trgovaca i ugostitelja“. (Pili, Verković, 2011).

Navedeni podatci su jasan pokazatelj da je Republika Hrvatska izuzetno okrenuta

prihodima od turizma te kako bi njihovo evenualno smanjenje imalo vrlo negativan

odjek na cjelokupno gospodarstvo. Iz navedenih razloga je potreban svakodnevni

napredak u svim poljima, kako bi se i dalje konkuriralo na tržištu kao poželjna

destinacija te još više kako bi se privukli investitori, koji bi svojim ulaganjima ponudu

podigli na jednu višu i kvalitetniju razinu.

13

3. DJELATNOST OSIGURANJA

Zaštita života čovjeka, njegovog zdravlja i radne sposobnosti, te zaštita imovine od

štetnih posljedica prirodnih sila, slučaja i drugih opasnosti vrlo je važna. Taj cilj zaštite

mnogo je lakše ostvariti na načelima zajedništva, uzajamne pomoći i solidarnosti, nego

samostalno. Motiv i svrha zaštite su naknade za počinjenu štetu, tj. isplata ugovorene

naknade.

Ekonomski smisao osiguranja imovine jest nadoknaditi nastalu štetu na imovini, a kod

osiguranja osoba u isplati osigurane svote. Osobe izložene istoj ili sličnoj vrsti opasnosti

ulažu sredstva u zajednički fond, te se u slučaju nastanka štetnog događaja, prema

načelima uzajamnosti i solidarnosti, iz tog fonda isplaćuje osigurana svota.

U ovome dijelu rada obraditi će se teme. povijesni razvoj osiguranja, pojam i funkcije

osiguranja, vrste osiguranja, stranke ugovora o osiguranju, isprave o sklopljenom

osiguranju, elementi ugovora o osiguranju te uloga osiguravajućih društava u domaćem

gospodarstvu.

3.1. POVIJESNI RAZVOJ OSIGURANJA

Do suvremenih oblika, osiguranje je prošlo dugotrajan razvojni put, dug nekoliko

tisućljeća. U početku, osiguranje je podrazumijevalo međusobno ispomaganje ljudi i

zajedničku raspodijelu šteta preko neorganiziranih i pojedinačnih akcija. Početne ideje

osiguranja javljaju se u društvima koja su dosegnula višu gospodarsku i kulturnu razinu.

Prvi i najjednostavniji oblici osiguranja sežu u prošlost oko 3000 godina pr. Kr., a

vezani su za raspodijelu šteta u prijevozu roba.

Potreba za osiguranjem najprije se je pojavila u pomorskom prometu, jer je tu djelatnost

karakterizirala visoka stopa rizika, najčešće od vremenskih nepogoda, stoga je povijest

pomorskog osiguranja ujedni povijest osiguranja. Prva poznata raspodjela većih rizika i

14

solidarno snošenje odgovornosti je zajednički prijevoz robe kineskih trgovaca preko

rijeke Yangtze (Katavić 1995, p. 11).

U Hamurabijevom zakoniku, najpoznatijem i najsačuvanijem zakoniku drevne

mezopotamije, spominju se prve pisane odredbe o raspodijeli rizika i pokrića štete. U

židovskom Talamudu (II-VI. st.), zbirci pravnih propisa, nalaze se prvi spomeni

pomorskog osiguranja, prema kojem vlasnik broda, koji ne svojom krivnjom izgubi

brod, od zajednice brodara dobiva novi brod (Katavić 1995, p. 74).

Ekonomska potreba za pokrivanjem rizika raste u srednjem vijeku, prije svega

zahvaljujući razvoju lučkih i trgovačkih gradova. Zabrane davanja pomorskog zajma,

zbog visokih kamata, pripisanog Dekretom pape Grgura VII iz 1227. godine, rezultirala

je prvim pisanim ugovorima o pomorskom osiguranju (Katavić 1995, p. 12).

Za moderni razvoj osiguranja, zaslužni su Englezi. Oni su prvi počeli osiguravati i

ljudski život. Prvi ugovor o životnom osiguranju sklopljen je u Velikoj Britaniji, 1583.

godine, a sklopio ga je William Gibbons. U razvoju modernog pomorskog osiguranja

značajno mjesto pripada londonskom Lloydovu osiguranju pa je i danas korporacija

Lloyd's jedno od najznačajnijih svjetskih tržišta osiguranja.

15

3.2. POJAM I FUNKCIJE OSIGURANJA

Osiguranje je specifična ekonomska i pravna djelatnost koja ima za cilj zaštititi čovjeka

u svim njegovim gospodarskim aktivnostima, pa i sam njegov život. Putem funkcija

suodiguranja i reosiguranja cjelovito djeluje u međunarodnim razmjerima.

Osiguranje je svoj razvoj počelo u funkciji osiguranja trgovaca i putnika, a danas

obuhvaća sve gospodarske i druge djelatnosti, te je nezaobilazan čimbenik u svakom

gospodarstvu, na nacionalnoj razini, ali i na nadnacionalnoj, globalnoj razini. S obzirom

na vrijednost materijalnih dobara i u s njima vezanim mogućim štetama, gotovo da ne

postoji djelatnost koja nije pokrivena osiguranjem.

3.2.1. POJAM OSIGURANJA

Institut osiguranja je posebna ekonomska i pravna kategorija, te ga se iz tog razloga,

može različito definirati i tumačiti, ovisno o stajalištu s kojeg se promatra.

S ekonomskog stajališta, osiguranje je naknada skupa rizika zasnovana na zakonima

statistike i drugim znanstvenim činjenicama, koje uplatom premije dopušta pružanje,

putem ugovornih garancija i pod određenim uvjetima, određenih nadoknada za slučaj da

nastupi okolnost koja je u stanju izazvati nevolju (Aržek, 1999)

S pravnog stajališta, osiguranje je odnos između osiguranika i osiguravatelja u kojem se

na načelu zajedničkog snošenja određenog rizika osiguravatelj obvezuje osiguraniku,

isplatom određenog novčanog iznosa ili priznanjem nekog drugog prava, naknaditi štetu

proizašlu iz nastupa osiguranog rizika, a osiguranik ili neka druga osoba se obvezuje da

će platiti premiju osiguranju kojom se prikupljaju sredstva za podmirenje prava koja

proizlaze iz nastupa osiguranog rizika. (Gorenc, 1997).

16

3.2.2. FUNKCIJE OSIGURANJA

Osiguranje izravno i posredno utječe na gospodarske funkcije i ostale gospodarske i

društvene tokove. Cilj osiguranja jest u pružanju usluga osiguranja osiguranicima koji

su izloženi raznim oblicima opasnosti i isplaćuje im se naknada za eventualne štete koje

pretrpe zbog ostvarenja tih opasnosti (Frančišković, 2005, p. 5).

Funkcije osiguranja mogu se podijeliti na (Andrijašević; Račić-Žlibar, 1997):

· Funkcije zaštite

· Financijsko-akumulacijska funkcija

· Socijalna funkcija

Funkciju zaštite čine neposredna i posredna zaštita. Neposredna zaštita ubraja sve mjere

koje mogu spriječiti nastanak štete, ili minimizirati već nastalu štetu. Posredna zaštita

ostvaruje se nakon nastanka štete, a ostvaruje se naknadom štete.

Financijsko-akumulacijska funkcija osiguranja očituje se u obliku različitih ulaganja

prikupljenih sredstava u pojedine gospodarske grane. Ona proizlazi iz pravila da se

premije plaćaju unaprijed.

Socijalna funkcija predstavlja ekonomsku zaštitu čovjeka i njegove imovine. Dajući

naknadu za slučaj smrti, invaliditeta ili gubitka imovine, osiguranje na sebe preuzima

društvenu funkciju države.

Osnovno načelo osiguranja je zasnovano na principu uzajamnosti i solidarnosti, prema

kojem veliki broj osiguranika plaćajući unaprijed premiju osiguranja, omogućuje

akumuliranje kapitala za isplatu budućih šteta.

17

3.3. VRSTE OSIGURANJA

U teoriji i praksi postoji više podjela vrsti osiguranja, ovisno s kojeg stajališta se

promatra. Najčešće, osnovna podijela osiguranja sa stajališta bilanciranja je (Andrijanić;

Klasić, 2007., p. 115):

· osiguranje osoba (životno osiguranje) i

· osiguranje imovine (neživotno osiguranje)

Životna osiguranja posebno se bilanciraju, te se sredstva osiguranja života posebno

osigurana i ne mogu se koristiti za plaćanje obveza nastalih po obvezama ugovora o

neživotnom osiguranju.

Postoji još mnogo teorijskih podjela unutar ove dvije osnovne podijele osiguranja.

Prema načinu odlučivanja, osiguranja se dijele na (Bjelić, 2001):

· obvezna

· dobrovoljna

Obvezna osiguranja su osiguranja između osiguranika i osiguratelja na osnovi zakonske

regulative svake države. U Republici Hrvatskoj obvezna osiguranja su (Bjelić, 2001):

osiguranje putnika u javnom prijevozu, osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno

korisnika motornih vozila, osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika

zračnih letjelica, osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika brodica na

motorni pogon, osiguranje od odgovornosti od nuklearnih šteta, osiguranje od

odgovornosti odvjetnika, bilježnika, revizorskih tvrtki i dr.

Dobrovoljnim osiguranjem, prema ugovoru o osiguranju, osiguranik se obvezuje platiti

novčani iznos (premiju) osiguratelju, a osiguratelj se obvezuje isplatiti novčani iznos ili

nadoknaditi nastalu štetu iz ugovora, osiguraniku ili trećoj osobi. Dužnost osigurateljeve

obveze nastaje tek uslijed nastupanja nesretnog slučaja.

18

Prema predmetu osiguranja ona se dijele na:

· imovinsko osiguranje,

· osiguranje osoba i

· osiguranje pravnog odnosa

Imovinsko osiguranje je po svojoj prirodi pravo na naknadu štete iz ugovora o

osiguranju ili zakonske regulative, uslijed nastanka štetnog događaja ili štetnih radnji

nekog lica. Imovinsko osiguranje ima odštetni karakter. Prema tom načelu, osiguranik

ne može osigurati plaćanje većeg iznosa nego što bi mogla biti šteta te ne može

istovremeno u punom iznosu ostvariti naknadu iz osiguranja i naknadu štete od lica koja

je tu štetu izazvala

Osiguranje osoba se odnosi na život, zdravlje i radne sposobnosti čovjeka, a obuhvaća

životno osiguranje i osiguranje od nesretnog slučaja. Visina svote osiguranja određuje

se sporazumno između ugovornih strana i utvrđuje se u ugovoru o osiguranju. Kada

nastupi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osiguranu svotu.

Osiguranje pravnog odnosa temelji se na dvije pretpostavke: neizvjesnost ostvarenja

određene činjenice i šteta koju osiguranik može pretrpjeti nastupom osiguranog slučaja.

U okviru pravnog odnosa predmet osiguranja može biti (Jakaša, 1972., p. 155):

· Potraživanje – da bi ono moglo biti predmet osiguranja, potrebno je da u vrijeme

sklapanja ugovora o osiguranju postoji pravni odnos na temelju kojega je

potraživanje već nastalo ili može nastati.

· Dugovanje – pod dugom u smislu prava osiguranja podrazumijeva se novčani

iznos koji je dužnik obvezan platiti svom vjerovniku, s tim da iznos nema

karakter naknade štete.

· Izdaci i troškovi – za razliku od duga, kod izdataka svota koja je predmet

osiguranja već mora biti plaćena, a ako se radi o osiguranju troškova, predmet

osiguranja su iznosi za koje će osiguranik moratiplatiti, ali u vrijeme sklapanja

ugovora još nisu nastali.

· Odgovornost – o osiguranju odgovornosti radi se kada se osiguravatelj obveže

da će osiguraniku isplatiti iznos koji on, na temelju odgovornosti za naknadu

štete, mora platiti svom vjerovniku.

19

· Izmakla dobit – kod osiguranja izmakle dobiti osiguravatelj se obvezuje da će

osiguraniku nadoknaditi štetu koju je ovaj pretrpio u obliku izmakle dobiti, a

koja je posljedica nastupa osiguranog slučaja.

Prema kriteriju tko je osiguranik, osiguranja se dijele na (Frančišković, 2004., p. 98):

· osiguranje pravnih osoba

· osiguranje fizičkih osoba

3.4. STRANKE UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovorne strane ugovora o osiguranju jesu: osiguratelj, osiguranik i ugovaratelj

osiguranja.

Osiguravatelj je stranka u ugovoru o osiguranju koja se obvezuje isplatiti naknadu iz

osiguranja u slučaju nastupa predviđenog događaja, odnosno rizika navedenog u

ugovoru (Aržek, 2002., p. 280).

Osiguranik je stranka koja na osnovi ugovora o osiguranju stupa u pravni odnos s

osiguravateljom i ima interes da ne nastupi osigurani slučaj, a ako on nastupi, polaže

pravo da mu osiguratelj isplati osigurninu (Aržek, 2002., p. 282).

Osim ove dvije stranke, u ugovoru o osiguranju može se još javiti i treća stranka,

ugovaratelj osiguranja (Pavić, 1986). Ugovaratelj osiguranja sklapa ugovor o osiguranju

s osigurateljem u svoje ime, a za račun nalogodavca. Ugovaratelj osiguranja može

sklopiti i ugovor u svoje ima i za svoj račun, u tom slučaju on je ujedno i osiguranik.

Osim ugovaratelja osiguranja, u sklapanju ugovora o osiguranju može se javiti i

punomoćnik – osoba koja sklapa ugovor izričito u ime i za račun svojeg nalogodavca.

20

3.5. ISPRAVE O SKLOPLJENOM OSIGURANJU

Osnovne isprave o ugovoru o osiguranju jesu: polica osiguranja, certifikat osiguranja,

list pokrića, potvrda o sklopljenom osiguranju, pisani ugovor, te „slip“ i „cover note“

(Frančišković, 2004., p. 31)

Polica osiguranja je dokument koji se ispostavlja prilikom sklapanja ugovora ili

neposredno nakon. Sadrži sve važne odredbe osiguranja: ime ugovaratelja, osigurani

predmet, putovanje ili vrijeme za koje se predmet osigurava, prijevozno sredstvo (kod

osiguranja robe), iznos na koji se zaključuje, rizik, uvijete osiguranja te potpis

osiguravatelja. Vrste polica osigranja jesu (Frančišković, 2004., p. 31):

· kasko police, kargo police, police za osiguranje zrakoplova, vozarine, troškova,

odgovornosti itd.

· pojedinačne i generalne police

· pomorske, kopnene, poštanske, zrakoplovne i kombinirane police

· devizne police i police u domaćoj valuti

· izvozne i uvozne police

· police na vrijeme i police na putovanje

· prenosive i neprenosive police itd.

Certifikat osiguranja sadrži samo osnovne podatke o uvjetima osiguranja. Certifikat se

obično izdaje nakon što već postoji opći ugovor o osiguranju. Certifikat se ispostavlja

za svaku pošiljku koja krene na put s pozivom na opći ugovor. Certifikat osiguranja

ispostavljaju osiguravajuća društva, ali često i posrednici (brokeri) u osiguranju. U

pravnom pogledu certifikat nije polica osiguranja, već samo potvrda da je određeno

osiguranje sklopljeno.

List pokrića se ispostavlja u međunarodnom osiguranju, u slučajevima kada se

zaključuje ugovor o osiguranju, a još nisu određeni svi uvjeti za zaključenje ugovora.

List pokrića služi kao dokaz o već sklopljenom osiguranju, a ima privremeni karakter.

Po zaključenju ugovora o međunarodnom osiguranju, list pokrića se povlači i

ispostavlja se polica osiguranja.

21

Potvrda o sklopljenom osiguranju izdaje se kada ispostavljanje police nije potrebno.

Ovaj dokument nema formu niti funkcije police, iako može u potpunosti zamjeniti

policu osiguranja kao dokaznu ispravu o sklopljenom osiguranju.

Pisani ugovori u osiguranju se koristi kod međunarodnog osiguranja, kada postoji

potreba da se pisano naznače posebne odredbe sklopljenih ugovora, a uporaba

postojećih obrazaca polica nije moguća ili je neprikladna. Pisani ugovori o osiguranju

služe kao dokaz, i imaju sličnu funkciju kao i polica osiguranja.

Slip i cover note su dokumenti koji imaju važnu ulogu u engleskoj praksi osiguranja.

„Slip“ je dokument koji pripremaju posrednici osiguranja i sadrži sve važne podatke

potreben za ocjenu težine rizika i uvjete po kojima seželi zaključiti osiguranje. Na

osnovi „slipa“, posrednici ispostavljaju „cover note“ (bilješka o pokriću) kojom

izvještavaju osiguranika da je osiguranje zaključeno, pod kojim uvjetima i udjelima

pojedinih osiguravatelja (Frančišković, 2004., p. 35)

3.6. ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovor o osiguranju pravovaljan je onda kada se postigne suglasnost volje između

osiguravatelja i ugovaratelja osiguranja po svim bitnim elementima ugovora

(Frančišković, 2004., p. 27). Bitni elementi ugovora o osiguranju jesu (Frančišković,

2004., p. 36): predmet osiguranja, rizici, premija, osigurana svota i osigurana šteta.

Predmet osiguranja, prema Frančiškoviću (2004., p. 35) je svaki predmet, ali i pravni

odnos – odgovornost, koji je za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju izložen rizicima.

Važno je točno odrediti predmet osiguranja, jer o njemu ovise svi ostali uvjeti

osiguranja.

Rizik osiguranja (Frančišković, 2004., p. 37) je mogućnost nastanka određenog

događaja koji će imati negativne posljedice za predmet osiguranja, a nastaje neovisno o

volji osiguranika. Rizik mora ispunjavati dva osnovna uvjeta da bi bio prihvatljiv za

osiguranje: mora biti moguć i mora biti neizvjestan.

22

Premija osiguranja (Frančišković, 2004., p. 49) predstavlja izvor za stvaranje fodnova

osiguranja iz kojeg se kasnije plaćaju štete ili osigurane svote. Premija je funkcija rizika

te ovisi o stupnju vjerojatnosti osiguranog događaja. Premija osiguranja mora

udvoljavati sljedećim zahtjevima (Pavić, 1994, p. 154):

· mora biti izražena novčano – u domaćoj ili stranoj valuti. Ne mora biti gotov

novac, može se platiti u vrijednosnim papirima

· mora biti određena ili odrediva – premija je određena kada se njezina visina

naznačuje u fiksnom iznosu prilikom sklapanja ugovora. Premija je odrediva

kada prilikom sklapanja ugovora nije određena njezina visina, ali je ugovoren

način kako se mora odrediti naknadno.

· mora biti određena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja – premija nije

propisana. Za visinu premije vrijedi načelo slobode ugovaranja, s određenim

ograničenjima. Tarifa osiguravatelja mora biti u skladu s načelima Ustava, s

prisilnim propisima i moralom demokratskog društva.

Osigurana svota (Frančišković, 2004., p. 51) je iznos na koji je predmet osiguran.

Kriterij za procjenu visine svote jest tržišna vrijednost osiguranog predmeta na početku

osiguranja. Visinu ugovorene svote može odrediti ugovaratelj ili se može dogovoriti

između stranaka. Kada je osiguranje provedeno na stvarnu vrijednost, tada je riječ o

punom osiguranju. Kada je osiguranje provedeno na veću vrijednost od stvarne, riječ je

o nadosiguranju, a kada je provedeno na manju vrijednost od stvarne, podosiguranje.

Osigurana šteta (Frančišković, 2004., p. 55) je gubitak ili oštećenje osiguranog

predmeta, kao i svaka druga vrsta osiguranjem pokrivena šteta. Posljedica ostvarenja

osiguranog rizika mogu se ogledati u potpunom ili djelomičnom gubitku osiguranog

predmeta, njegovom oštećenju, raznim troškovima i obvezama osiguranika prema

trećim osobama. Kategorije šteta prema posljedicama osiguranog slučaja su: potpuni

gubitak osiguranog predmeta, djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta,

osiguranikovi troškovi, troškovi izravno uzrokovani nastupanjem osiguranog slučaja,

zajedničke havarije, nagrade za spašavanje i troškovi utvrđivanja i likvidacije štete

pokrivene osiguranjem.

23

3.7. OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA U NACIONALNOM GOSPODARSTVU

Osiguravajuća društva zauzimaju važno mjesto u gospodarstvima, a pogotovo u

gospodarstvima razvijenih zemalja. U takvim zemljama osiguravajuće kuće su jedan dio

visoko razvijene financijske industrije, koju još sačinjavaju i banke, štedionice,

mirovinski fondovi, investicijski fondovi i sl.

Prema općenitoj klasifikaciji financijskij institucija, razlikuju se depozitne i nedepozitne

institucije. Osiguravajuće kuće pripadaju u skupinu nedepozitnih institucija

(Frančišković, 2004., p. 71). Na osiguravajuća društva se ne primjenjuju mjere i odluke

središnje banke, ali su onda pod nadzorom drugih institucija i agencija.

3.7.1. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA

Oblici društava za osiguranje mogu biti (Frančišković, 2004., p. 81):

· dioničko društvo

· društvo uzajamnog osiguranja

· vlastito društvo za osiguranje

· javno društvo za osiguranje i dr.

Dioničko društvo je organizacijski oblik u kojem je društvo za osiguranje u vlasništvu

dioničara. Dioničare jamče za obveze društva u visini uloženih sredstava u dionice.

Prodajom i kupnjom dionica, dioničari mogu doći do potrebnog kapitala za svoje

poslovanje.

Društvo za uzajamno osiguranje je organizacijski oblik kojeg karakterizira plaćanje

udjela unaprijed, a konačna se visina udjela utvrđuje onda kada su poznate sve obveze

društva, te se visina udjela raspodjeljuje na sve članove, proporcionalno riziku. Društva

24

za uzajamno osiguranje često uživaju povlašteni porezni tretman, jer su neprofitne i

dobrotvorne organizacije.

Vlastita društva za osiguranje karakteristična su za velike, globalne, multinacionalne

kompanije. Društvo pokriva rizike kojem je poduzeće izloženo, a višak rizika se

reosigurava.Najvažnije prednosti takvih društava su manji troškovi i zadržavanje dobiti.

Javno društvo za osiguranje organizacijski je oblik osiguravajućeg društva koje može

osnovati grad ili država radi osiguranja od rizika koja su uvedena obvezna osiguranja ili

za osiguranje javnog dobra.

3.7.2. ULOGA OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA

Uloga svake financijske institucije na tržištu je akumulacija i posredovanje na tržištu.

Cilj je prikupiti višak financijskih sredstava i usmjeriti ih u različite plasmane.

Najvažnija uloga osiguravajućih društava jest pokriće individualnih rizika koji su

objedinjeni u rizičnoj zajednici (Frančišković, 2004., p. 73.). Tom ulogom

osiguravajuća društva omogućuju stabilnost i kontinuitet poslovanja.

Osim funkcije pokrića rizika, osiguravajuća društva imaju i ulogu prikupljanja

kvalitetnih i dugoročnih sredstava, te na taj način prikupljanje golemih financijskih

sredstava.

Otvaranjem podružnica ili supsidarijata, osiguravajuće kuće svoje poslovanje mogu

proširiti i na druge zemlje. Osiguranje utječe na bilancu plaćanja zemlje, jer se mnoge

transakcije obavljaju na međunarodnoj razini (Frančišković, 2004., p. 73.).

25

4. OSIGURANJE U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI

Turistička djelatnost, u prvom redu ugostiteljstvo i hotelijerstvo, temelj su i preduvijet

razvoja turizma. Svoj početak ugostiteljstvo imalo je u antičkom dobu, pružajući

skromne ulsuge smještaja i prehrane. Razvojem turizma, razvijala se i ponuda turističke

djelatnosti. U današnje vrijeme, turističke usluge su moderne, sofisticirane i tehnološki

razvijene.

Turistička djelatnost osjetljiva je na vanjske događaje na koje nema utjecaj. Ratovi,

nemiri, nemiri, politička nestabilnost, elementarne nepogode, epidemije, ekonomska

nestabilnost, terorizam i sl. čimbenici su koji negativno utječu na turizam te ga čak

mogu i nepovratno uništiti.

Djelovanje na rizike na koje se može utjecati, ključni je faktor održivosti i razvoja

turizma i turističke djelatnosti. Profitabilnost i stabilnost poslovanja osnova je

poslovanja svakog gospodarskog subjekta, a ono je moguće jedino pravilnim

upravljanjem rizicima.

Rizici u turističkoj djelatnosti mnogobrojni su. Ključ uspješnog poslovanja svakog

poslovnog subjekta u turizmu prebacivanje je tih rizika na partnera u poslovanju –

osiguratelja.

U ovom dijelu rada obraditi će se teme: teorijske odrednice turističke djelatnosti u

Republici Hrvatskoj, vrste rizika kojima su izloženi poslovni subjekti u turizmu,

obvezna osiguranja koja se odnose na poslovne subjekte u turstičkoj djelatnosti u

Republici Hrvatskoj te dobrovoljni oblici osiguranja.

26

4.1. TEORIJSKE ODREDNICE O TURISTIČKOJ DJELATNOSTI U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Turistička djelatnost u Republici Hrvatskoj propisana je i definirama dvama zakonima.

Ugostiteljstvo, kao pretežno uslužna djelatnost, propisana je Zakonom o ugostiteljskoj

djelatnosti. (NN 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13 i 30/14), a čine ju usluge:

· pružanje usluge smještaja

· pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane

· pripremanje i posluživanje napitaka

· pripremanje hrane za potrošnju na drugome mjestu sa ili bez posluživanja i

opskrba tom hranom (catering)

Prema istom Zakonu, definirani su i ugostiteljski objekti koji mogu pružati ugostiteljske

usluge: hoteli, kampovi i druge vrste objekata za smještaj, barovi, restorani, catering

objekti te objekti jednostavnih usluga.

Ugostiteljska djelatnost u suvremenim je uvjetima poprimila obilježja industrije, te ju se

nerjetko i naziva ugostiteljskom industrijom, a obilježja su joj (Bartoluci i sur, 2011., p.

159):

· gosti pri donošenju odluke vode računa o kvaliteti usluge, sigurnosti i čistoći

· s obzirom na to da se radi o pretežito uslužnoj djelatnosti, proizvodnja je

nedjeljiva od potrošnje

· „pokvarljivost“ ugostiteljskih proizvoda i usluga – ako se, na primjer, propusti

prilika da se određenog dana soba ne iznajmi, taj je prihod zauvijek izgubljen

· poslovni postupci su u većem dijelu rutinski, što otvara mogućnost njihove

standardizacije.

Zakonom o pružanju usluga u turizmu (NN 68/07, 88/10 i 30/14), propisani su načini na

koje se mogu pružati uslluge u turizmu, a obuhvaća turističke i putničke agencije,

turističke usluge u ostalim oblicima turističke ponude ostale i usluge koje se pružaju

turistima u svezi s njihovim putovanjem i boravkom.

27

Sveukupnost usluga koje obuhvaća turistička djelatnost prikazane su na shemi 1.

Shema 1. Usluge koje obuhvaćaju turističku djelatnost

Izvor: obrada Čižmar, S. (2006) prema: Goeldner, C. R., Brent Ritchie, J. R., Tourism: Principles, Practices,

Philosophies, 10th edition, John Wiley & Sons Inc., Hoboken, New Jersey, 2006.

Iz slike je vidljivo kako su usluge smještaja i posluživanja hrane i pića dvije glavne

djelatnosti, ali uz njih u turizmu djeluje i mnogo ostalih djelatnosti, koje su sve

međusobno isprepletene i u kooperaciji.

Samim brojem poslovnih subjekata u turizmu, te višestruko većim brojem usluga koji

nude, raste i rizik od mogućeg nesretnog slučaja, kojeg se može osigurati, te na taj način

smanjiti neizvjesnost u poslovanju, te pružiti sigurnost i sebi i gostu – korisniku usluge.

28

4.2. OBVEZNA OSIGURANJA U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Obveze poslovnih subjekata koji pružaju usluge u turizmu u Republici Hrvatskoj

propisani su sljedećim zakonima:

· Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12,

80/13, 30/14),

· Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN 68/07, 88/10, 30/14),

· Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11).

Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, svaki ugostitelj dužan je osigurati goste od

posljedice nesretnog slučaja u objektu za smještaj. Ta obveza odnosi se na: hotele,

kampove, restorane te iznajmljivače privatnog smještaja ako su registrirani kao obrt.

Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu, turističke agencije obvezne su:

· pružati usluge prijevoza u vozilima u kojima su putnici osigurani od posljedica

nesretnog slučaja i prtljage od gubitka i oštećenja (ukoliko je agencija

organizator izleta ili paket-aranžmana), kao i koristiti objekte u kojima su

korisnici usluga osigurani od posljedice nesretnog slučaja.

· ponuditi putniku osiguranje od posljedice nesretnog slučaja i bolesti na

putovanju, gubitka i oštećenja prtljage, dragovoljno zdrastveno osiguranje za

vrijeme puta i boravka u inozemstvu

· sklopiti ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti za štetu koju

prouzroči putniku neispunjenjem, djelomičnim ispunjenjem ili neurednim

ispunjenjem obveze koje se odnosi na ugovor o paket-aranžmanu

· sklopiti ugovor o osiguranju jamčevinu s bankom ili osiguravajućim društvom,

radi naknade putniku: plaćanje cijene putovanja ukoliko, zbog platne

nemogućnosti, izostanu usluge putovanja i podmirenje troškova koji su nastali

zbog platne nemogućnosti agencije za povratak u mjesto polaska.

29

Prema istom Zakonu o pružanju usluga u turizmu, ostali pružaoci usluga u turizmu

također su dužni osigurati korisnika usluge od posljedice nesretnog slučaja. Pod ostale

usluge, u smislu tog Zakona, ubrajaju se: iznajmljivanje opreme i rekvizita za sport i

rekreaciju, poput sandolina, daska za jedrenje, bicikla na vodi, suncobrana, ležaljki i sl.

Turističke usluge koje uključuju sportsko-rekreativne i pustolovne aktivnosti, kao što

su: jedrenje, skijanje, ronjenje, jahanje, skakanje s užetom, vožnja kanuima i drugim sl.

plovilima također moraju biti osigurane od posljedica nesretnog slučaja.

Zakonom o obveznim odnosima propisuje se obvezno osiguranje organizatora

putovanja od odgovornosti za štetu (čl. 892. st. 1) te obvezno osiguranje jamčevine za

povrat cijene putniku, ukoliko zbog platne nemogućnosti ili nekog drugog razloga,

agencija ne bude u mogućnosti izvršiti obveze iz ugovora o putovanju (čl. 893. st. 1).

30

4.2.1. OSIGURANJE GOSTIJU U OBJEKTIMA ZA SMJEŠTAJ OD POSLJEDICA

NESRETNOG SLUČAJA

Osiguranje gostiju u objetktu za smještaj zakonska je obveza svakog pružatelja

smještaja. Na primjeru police osiguranja od nezgode za osiguranike u Hotelu „Villa

Aurora“ iz Crikvenice (u prilogu), prikazati će se koji su uvjeti osiguranja, što

osiguranje pokriva i pod kojim uvjetima, koja je premija osiguranja, te koje su obveze

osiguratelja, ugovaratelja osiguranja i osiguranika.

Osiguranje od nezgode ugovoren je na dulje razdoblje, te traje do otkaza.

Ugovor o osiguranju gostiju u hotelu „Villa Aurora“ oblik je ugovora u kojem se

javljaju 3 strane: osiguratelj, ugovaratelj osiguranja i osiguranik.

Osiguratelj je pravna osoba koja je obvezuje izvršiti obveze iz navedenog ugovora o

osiguranju, ukoliko dođe do nesretnog slučaja koje je navedeno u polici osiguranja.

Osiguranik je pravna osoba koja se obvezuje platiti iznos premije navedenu u polici

osiguranja i osigurati sve mjere da do nesretnog slučaja ne dođe.

Osiguranici su sve osobe koje borave u hotelu kao gosti, od trenutka prijave u hotel do

trenutka odjave iz hotela. Ugovor je sklopljen bez naznake imena i prezimena

osiguranika, a osiguranjem su obuhvaćene samo osobe evidentirane u knjizi gostiju ili

drugoj evidenciji koja je dozvoljena propisima.

Sastavni dio police osiguranja od nezgode, osiguravatelja Allianz d.d. Zagreb, jesu:

Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja te

Opći uvjeti za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja.

Prema Općim uvjetima Allianz d.d. Zagreb, nesretni slučaj obuhvaća svaki iznenadni i o

osiguranikovoj volji neovisan događaj, koji ima za posljedicu osiguranikovu smrt, trajni

invaliditet, djelomični invaliditet, prolaznu nesposobnost za rad ili pogoršanje

zdrastvenog stanja koje zahtjeva lječničku pomoć.

31

Osigurati se mogu osobe od navršenih 14. godina starosti do 75. godina. Osobe s

duševnim bolestima i osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti isključuju se iz

osiguranja.

Nesretnim slučajem smatra se: gaženje, sudar, udarac kakvim predmetom ili o kakav

predmet, udar električne struje ili groma, pad, okliznuće, survavanje, ranjavanjem

oružjem, ubod ili ujed životinje i ubod insekta, osim ako je takvim slučajem

prouzročena kakva infektivna bolest. Osim navedenog, u nesretne slučajeve ubrajaju se

još i: trovanje kemijskim sredstvima iz osiguranikova neznanja, infekcija ozljede

uzrokovane nesretnim slučajem, trovanje zbog udisanja plinova, opekline vatrom ili

elektricitetom, vrućom parom, tekućinama, kiselinama i sl; davljenje i utapanje, gušenje

ili ugušenje; istegnuće mišića, iščašenje, uganuće, prijelom kostiju izazvane

nepredviđenim vanjskim uvjetima; djelovanje svjetlosti i sunčevih zraka; djelovanje

rendgenskih ili radioaktivnih zraka.

U sklopu Općih uvjeta Allianz osiguranja, nesretnim slučajem ne smatraju se: zarazne,

profesionalne i ostale bolesti, kao ni urođene ili stečene bolesti, kao niti posljedice

psihičkih utjecaja; trbušne, preponske i pupčane kile, infekcije i bolesti koje nastanu kao

posljedica alergija, ozljede koje nastanu kao posljedica konzumiranje droga i

prekomjernog konzumiranja alkohola, nesretni slučajevi koji za posljedicu imaju

infarkt, nesretni slučajevi zbog udara moždane kapi, poremećaja uma ili svijesti.

Ukoliko se gost za vrijeme boravka u hotelu bavi nekom od aktivnosti s većim rizikom

od nastanka nesretnog slučaja, u koje se ubrajaju: biciklizam, vožnja kartinga i quad

vozila, motociklizam, alpinizam, speleologija, vožnja kajakom ili kanuuom, jahanje

ronjenje i sl, a na polici nije zaračunata dodatna premija, u slučaju nastanka osiguranog

slučaja ugovoreni osigurani dio smanjuje se u razmjeru između premije koju je trebalo

platiti i stvarno uplaćene premije.

Premija osiguranja izračunava se u odnosu na broj noćenja koje objekt ostvaruje. U

prvoj godini, premija se može izračunati na bazi noćenja u protekloj godini, ili na

prosjeku u protekle 3 godine. Budući je riječ o polici na dugi rok, koja traje do otkaza,

konačni iznos premije izračunava se istekom osigurateljne godine, na osnovi stvarno

ostvarenog broja noćenja.

32

Na primjeru police baza za izračunavanje premije je 2.299 noćenja, a iznos premije

iznosi 1.034,55 kn. Podijelivši iznos premije s brojem noćenja, dobije se iznos od 0,45

kn po noćenju po gostu.

Iznos od 0,45 kn ukazuje koliko je iznos premije po noćenju po gostu malena stavka,

gotovo zanemariva, a hotelu, osim ispunjenja zakonske obveze, pruža sigurnost u

poslovanju i projiciranju troškova. Ugovaranjem police osiguranja, svi rizici

transferiraju se s gospodarskog subjekta na osiguratelja. Iz tog razloga, važno je

procjeniti rizike kojima je svaki poslovni subjekt izložen, te sklopiti adekvatnu policu

osiguranja.

Primjer police osiguranja gostiju hotela od posljedica nesretnog slučaja dan je u prilogu

br. 1.

33

4.2.2. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ORGANIZATORA TURISTIČKOG

PAKET ARANŽMANA

Turistički paket aranžmani je unaprijed utvrđena kombinacija najmanje dvije

pojedinačne usluge, koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga

koji čine cjelinu, a pružaju se u vremenu duljem od 24 sata ili sadrže barem jedno

noćenje, te se prodaju po unaprijed određenoj cijeni.

Prema Pravilniku o identifikacijskom kodu putničkih agencija (NN 78/96, 47/97,

80/98), razlikuju se dvije vrste agencija.

Oznakom „A“ označuju se putničke agencije – organizatori putovanja.

Oznakom „B“ označuju se putničke agencije – posrednici

Putničke agencije mogu biti registrirane kao „A“, „B“ ili „AB“.

Putničke agencije koje imaju rješenje s identifikacijskim kodom „A“ i „AB“ moraju,

prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu, imati policu osiguranja iz djelatnosti, policu

osiguranja od nesretnog slučaja i policu osiguranja jamčevine.

Putničke agencije koje su registrirane kao posrednici s identifikacijskim kodom „B“,

nisu dužne imati policu osiguranja iz djelatnosti niti od nesretnog slučaja, ali moraju

probaviti police osiguranja krajnjeg davaoca usluge za koji posreduju.

U nastavku, obraditi će se uvijeti osiguranja organizatora turističkih paket aranžmana

osiguratelja Euroherc d.d. Zagreb.

Osiguranjem od odgovornosti, organizatori turističkih paket aranžmana se osiguravaju

od šteta koje mogu isključivo prouzročiti putniku, u vidu neispunjenja obveza iz

ugovora, djelomičnim ispunjenjem ili neurednim ispunjenjem obveza koje se odnose na

ugovor o paket-aranžmanu. Osim navedenog, osiguranjem od odgovornosti se

nadoknađuje i šteta iz predugovornih obveza (npr. povreda čuvanja tajne osobnih

podataka).

34

Osigurani slučaj jest propust ili pogreška osiguranika, koji proiuzroči osiguranik svojim

postupanjem, nepostupanjem ili propustom u postupanju, što za posljedicu ima nastanak

štete, čiju bi baknadu mogla zatražiti oštećena osoba.

Jednim osiguranim slučajem smatra se i više šteta, kada je nastana posljedica jednog,

jedinstvenog uzroka, bez obzira na broj oštećenih osoba.

Propust ili pogreška smatraju se poznatim kada ih osiguranik sam utvrdi ili za njih

dozna, a da još nije prijavljen odštetni zahtjev oštećene osobe.

Paket-aranžmani često obuhvaćaju strane države i teritorije, a nerjetko i više zemalja i

teritorija. Osiguranjem su osigurani oni slučajevi na teritoriju zemalja koji su navedeni u

polici. Ukoliko u polici nije navedeno zemlje teritorijanlo važenje, smatra se da je

teritorijalno važenje neograničeno.

Prilikom ugovaranja polica osiguranja od odgovornosti organizatora turističkih paket-

aranžmana, često se ugovara određena franšiza, odnosno da dio šteta pokriva sam

osiguranik. To se radi iz razloga što je broj mogućih šteta velik, ali iznos tih šteta

pojedinačno je relativno malen. Na taj način oštećena osoba mnogo ranije može dobiti

odštetu, što je ključno za organizatora zbog zadržavanja dobrog ugleda.

S obzirom da broj putnika na putovanjima u paket-aranžmanima može biti jako velik,

od pedesetak osoba na putovanjima autobusom, stotinjak na putovanjima zrakoplovom

do preko 1000 putnika na putovanjima brodom, ugovara se agregatni limit. On

predstavlja maksimalnu obvezu osiguratelja za sve nesretne slučajeve ostvarene unutar

jedne osigurateljske godine za sve oštećenike. Iznos osiguranja po osiguraniku

predstavlja gornju granicu obveza osiguratelja po jednom osiguranom slučaju.

Osiguranjem se ne obuhvaćaju: štete koje su nastale namjerno, prijevarom ili grubom

nepažnjom osiguranika; štete zbog raskida ugovora o putovanju, potpuno ili djelomično,

koje su nastale kao posljedica izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje se nisu mogle

spriječiti; štete koje nastanu kao posljedica izmjena bitnih stavaka ugovora, kada je

putnik obavješten o njima, a koje su nastale kao posljedica izvanrednih i nepredvidivih

okolnosti koje osiguranik nije mogao otkloniti; štete zbog otkaza putovanja zbog

35

premalo prijavljenih putnika; štete kao posljedice štrajkova, građanskih nemira, ratova,

terorističkog djelovanja; zagađenja i ekoloških šteta.

Obveze ugovaratelja osiguranja jesu obavijestiti osiguratelja o svakoj značajnoj

okolnosti koja utječe na ocjenu rizika, platiti premiju osiguranja i obaviještavati

osiguratelja o svakoj promjeni okolnosti koja može utjecati na ocjenu rizika.

Ukoliko dođe do nastanka osiguranog slučaja, osiguranik je dužan bez odlaganja

pismeno obavijestiti osiguratelja o bilo kojem događaju koji bi za posljedicu mogao

imati zahtjev za odštetom, bilo prema osiguraniku ili osiguratelju. Priznanje

odgovornosti osiguranika ne povlači obvezu osiguratelja za naknadu štete.

Premija za osigurateljnu godinu izračunava se na osnovu podataka iz prošlogodišnjih i

ostalih podataka važnih za izračunavanje premije. Nakon isteka osigurateljne godine,

vrši se stvarni izračun premije za prethodnu godinu. Ukoliko je osiguranik uplatio više

od stvarnog iznosa premije, razlika se vraća ili se za taj iznos umanjuje premija za

sljedeću godinu. Ukoliko je osiguranik platio manje od stvarnog iznosa premije, dužan

je platiti razliku premije.

Polica osiguranja odgovornosti organizatora paket-aranžmana sklapa se zajedno s

općom policom osiguranja iz djelatnosti, čime se organizator paket-aranžmana

osigurava od mogućih odštetnih zahtjeva po osnovi profesionalne ili izvanugovorne

odgovornosti.

Primjer police osiguranja od odgovornosti turističke agencije dan je u prilogu br. 2.

36

4.2.3. OSIGURANJE JAMČEVINE ORGANIZATORA TURISTIČKIH PAKET

ARANŽMANA

Zakonom o pružanju usluga u turizmu (čl. 18) propisano je kako svaka agencija –

organizator turističkih paket aranžmana mora osigurati jamčevinu kod banke ili

osiguravajućeg društva radi naknade putniku:

· plaćene cijene putovanja, ako zbog platne nemogućnosti ili stečaja turističke

agencije izostanu usluge putovanja i

· troškova, koji su nastali zbog platne nemogućnosti ili stečaja putničke agencije

za povratak putnika u mjesto polaska.

Ovu zakonom propisanu obvezu putnička agencija može ispuniti sklapanjem police

osiguranja s društvom za osiguranje, bankovnom garancijom ili rijeđe, uplatom

gotovinskog pologa (Barać, 2000., p. 34).

Ukoliko agencija odluči sklopiti ugovor s osiguravajućim društvom, sklapa se tzv.

kaucijski ugovor (Barać, 2000., p. 34). U tom slučaju, putnička agencija pojavljuje se

kao dužnik, dok se kao vjerovnik javlja putnik.

Kada dođe do osiguranog slučaja (stečaj, insolventnost putničke agencije), osiguratelj je

dužan isplatiti putniku – vjerovniku plaćenu cijenu putovanja i troškove koji su nastali

prilikom povratka putnika u mjesto polaska.

Nedostatak Zakona jest nespominjanje najvišeg iznosa kojeg osiguravatelj trebaju platiti

u jednoj godini (Barać, 2000., p. 34). Iz tog razloga, može doći do problema prilikom

isplate šteta, jer u kratkom roku osiguravatelji ne mogu skupiti dovoljno sredstava (npr.

prilikom stečaja ili insolventnosti jedne ili više velikih putničkih agencija).

Nije ograničen ni iznos po jednom paket aranžmanu, „što može dovesti do nesavjesnog

ponašanja i putničke agencije i putnika, jer znaju da će im osiguratelj pokriti sve njihove

propuste i promašaje“ (Barać, 2000., p. 35).

Iz tog razloga u ugovor o osiguranju često se uključuje franšiza. Na taj način agencija

koja je organizator sudjeluje s određenim iznosom sredstava u isplati svake štete. U tom

37

slučaju, agenciji – organizatoru je u interesu da se paket aranžman odradi bez propusta i

pogrešaka.

Putnička agencija svoju obvezu osiguranja jamčevine izvršava onog trenutka kada

putniku izda potvrdu o osiguranju jamčevina koja mu jamči ostvarivanje prava za

naknadu štete. Potvrdu o osiguranju agencija je dužna predati putniku prilikom uplate

iznosa za turistički paket aranžman. Primanje uplata, pa čak i akontacija, ukoliko se

putniku istovremeno ne uruči potvrda o osiguranju jamčevine, nije dozvoljeno (Barać,

2000., p. 36).

Sadržaj i izgled potvrda o osiguranju jamčevine nije propisan zakonom, ali ona bi

trebala sadržavati nekoliko osnovnih podataka iz ugovora o osiguranju jamčevine

(Barać, 2000., p. 37):

· naznaku i adresu osiguratelja,

· naznaku i adresu putničke agencije organizatora putovanja,

· predmet osiguranja (plaćena cijena putovanja, troškovi za povratak putnika u

mjesto polaska),

· svotu osiguranja (koju je osiguratelj obvezan nadoknaditi putniku, tj. stvarno

nastali izdaci i troškovi putnika),

· rizici obuhvaćeni osiguranjem (insolvencija, stečaj putničke agencije),

· premiju osiguranja,

· mjesto i datum zaključivanja ugovora.

Putnik zahtjev za odštetom podnosi izravno osiguravajućem društvu, uz prilaganje

potvrde o osiguranju i poitvrde o putovanju te dokazima da je nastupio osigurani slučaj,

da je plaćena cijena putovanja, da su plaćeni troškovi za povratak u mjesto polaska i sl.

(Barać, 2000., p. 37).

38

Prilikom traženja ponude za policu osiguranja jamčevine, organizator paket aranžmana

ispunjava upitnik. Primjer upitnika vidljiv je na slici 1.

Slika 1: Upitnik za ponudu police osiguranja jamčevine organizatora paket aranžmana

Izvor: Euroherc osiguranje d.d.

U upitniku se popunjavaju osnovni podaci o agenciji: ime i prezime odgovorne osobe,

naziv tvrtke, adresa i šifra djelatnosti prema NKD.

Osim tih podataka, agencija ispunjava i podatke koji su važni za određivanje uvijeta

osiguranja i visine premije. To su: ukupni prihod tvrtke u prošloj godini, godišnji broj

putnika u Hrvatskoj, godišnji broj putnika u inozemstvu, teritorijalno pokriće, željeni

iznos osiguranja te iznos franšize.

Na osnovu podataka u upitniku, osiguratelj će ponuditi policu osiguranja.

Kao i kod osiguranja od odgovornosti, i kod osiguranja jamčevine osiguratelj neće

pokriti štete koje su nastale teškim ili namjernim propustom organizatora putovanja ili u

39

cilju prijevare, kao ni štete nastale kao posljedica ratova, građanskih nemira,

terorističkim napadima i posljedica nesreća s nuklearnim otpadom i radioaktivnim

zračenjem.

40

4.3. DOBROVOLJNI OBLICI OSIGURANJA U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI

Dobrovoljni oblici osiguranja u turističkoj djelatnosti su vrste osiguranja koje nisu

propisane zakonskim odredbama, pravilnicima i ostalim zakonodavnim aktima, ali se se

kroz poslovnu praksu pokazali kao potrebnima. Najčešće je riječ o raznim vrstama

osiguranja od odgovornosti, putnim i zdrastvenim osiguranjima, te osiguranjima od

nesretnog slučaja.

4.3.1. PUTNO OSIGURANJE

Putno osiguranje je oblik osiguranja koji najčešće pruža zaštitu od nekoliko različitih

vrsta rizika. Ovisno o vrsti ugovora i osiguravateljskoj kući, vrste rizika koji su

pokriveni putnim osiguranjem mogu se razlikovati, ali najčešće je riječ o:

· zdravstvenom osiguranju (u tuzemstvu ili inozemstvu)

· osiguranju putnika od nesretnog slučaja

· osiguranju prtljage

· osiguranju od osobne odgovornosti

· osiguranje o otkazu ili prekidu putovanja

Dobrovoljni oblici putnog osiguranja najčešće se sklapaju prilikom samostalnih

putovanja, odmora u vlastitom aranžmanu, poslovnih putovanja i sl. Turističke agencije

koje su organizatori paket aranžmana dužne su ponuditi putnicima putno osiguranje, no

putnici ga nisu obvezni sklopiti.

Zdravstveno osiguranje u sklopu putnog osiguranja osiguratelja Allianz d.d. Zagreb

može sklopiti svaki državljanin Republike Hrvatske, kao i stranac na privremenom

boravku u Republici Hrvatskoj.

Prema Uvjetima putnog osiguranja osiguratelja Allianz d.d. Zagreb, osigurateljno

pokriće vrijedi za sve zemlje osim Republike Hrvatske, zemlje koje su na polici

41

isključene od osiguranja, te za zemlje u kojima osiguranik ostvaruje svoje državljanstvo

(slučaj kod dvojnog ili višestrukog državljanstva).

Zdravstveno osiguranje u sklopu putnog osiguranja pokriva više vrsta osiguranih

slučajeva, ovisno o zdrastvenom stanju osiguranika. Ukoliko je osoguranik bolestan ili

ozlijeđen, osiguranje šalje liječnika opće prakse ili specijalista radi konzultacija, vrši

usluge prevođenja ukoliko je potrebno, odabire medicinsku ustanovu za osiguranika,

obavješćuje obitelj o stanju osiguranika, provjerava zdrastveno stanje osiguranika.

Ukoliko je osiguraniku potrebno, osiguranje plaća troškove liječenja prema liječničkom

receptu ili troškove hospitalizacije, razne vrste pregleda, operacije i stomatološke

tretmane.

U slučaju smrti osiguranika, osiguratelj će preuzeti troškove prijevoza tijela od mjesta

smrti do kuće pokojnika ili nadoknaditi troškove prijevoza ukoliko obitelj preminulog

organizira transport. Obje vrste troška pokrivaju se do određenog iznosa iz Uvjeta

osiguranja.

Obveza osiguratelja isključuje se kod: kroničnih bolesti osiguranika, bolesti koje su bile

poznate u vrijeme sklapanja ugovora, šteta nastalih epidemijama, spolno prenosivih

bolesti, šteta nastalih ratovima i nemirima, ozljeda nastalih kao posljedica bavljenjem

određenim vrstama sportova.

Osiguranje od nesretnog slučaja osiguravaju se svi nepredvidljivi događaji koji za

posljedicu mogu imati smrt, potpuni ili djelomični invaliditet. Osiguranjem od

nesretnog slučaja ne mogu se osigurati osobe lišene poslovne sposobnosti i osobe s

duševnim bolestima.

Nesretnim slučajem smatraju se gaženje, okliznuće, udarac, udar električne struje, ubod

ili ujed životinje ili insekata, trovanje, istegnuće ili iščašenje zglobova. Osiguranje od

nesretnog slučaja ne pokriva posljedice: kroničnih bolesti, infekcija, ozljeda pod

utjecajem droga ili prevelike količine alkohola. I kod ove vrste osiguranja, obveze

osiguratelja isključuju se uslijed: ratova, građanskih nemira, ozljeda prilikom bavljenja

određenim sportovima.

42

Osiguranjem od privatne odgovornosti pokriva se izvanugovorna pravna odgovornost

osiguranik za štete smrti, ozljeda te oštećenja ili uništenja imovine trećih osoba.

Osiguranjem se obuhvaćaju slučajevi izvan teritorija Republike Hrvatske.

Osiguranje prtljage pokriva gubitak, oštećenje ili uništenje prtljage koju osiguranik

nosi sa sobom ili predaje (npr. prilikom putovanja zrakoplovom). Osiguranjem prtljage

se pokrivaju štete nastale:

· kaznenim djelom treće osobe

· oštećenjem prijevoznog sredstva

· požarom i elementarnim nepogodama

Putne isprave, dokumenti, novac i ostale vrijednosnice osiguranje ne pokriva. Vrijednije

stvari, poput računala, foto opreme, nakita i sl. osigurava se samo ako ju osiguranik nosi

sa sobom, i to samo do određenog iznosa. Osiguranje nije dužno isplatiti osiguranu

svotu ukoliko je osiguranik namjerno izazvao osigurani slučaj, ako je do njega došlo

grubom nepažnjom ili ako je osiguranik dao lažni iskaz prilikom navođenja štete.

Osiguranjem od otkaza putovanja osiguranik se štiti od financijskog gubitka putovanja

koje je uplaćeno, a na kojeg je spriječen otići. Svota osiguranja je jednaka uplaćenom

iznosu putovanja, a osiguratelj isplaćuje 90% iznosa od iznosa kojeg je osiguranik

uplatio turističkoj agenciji koja organizira putovanje. Osiguranjem od otkaza putovanja

pokrivaju se troškovi koji su nastali osiguraniku ili članu njegove uže obitelji otkazom

putovanja u nekom od sljedećih slučajeva: smrt, iznenadna bolest, teže tjelesne ozljede,

štete na imovini, komlikacije u trudnoći, vojne vježbe.

43

4.3.2. OSIGURANJE TURISTIČKIH APARTMANA U PRIVATNOME SMJEŠTAJU

Osiguranje gostiju u objektima za smještaj obveza je ugostitelja prema Zakonu o

ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13, 30/14, čl. 9).

No, prema tom zakonu, kaznene odredbe predviđaju se samo pravnim osobama, dok se

privatne osobe ne spominju.

Privatne osobe mogu se baviti djelatnošću iznajmljivanja soba i apartmana, te su kao

takvi obveznici plaćanja paušalnog iznosa boravišne pristojbe. Na taj način, niti jedan

članak zakona ih ne obvezuje osigurati goste koji borave u sobama i apartmanima od

posljedice nesretnog slučaja. Čak i u slučaju kada su gosti smještaj rezervirali putem

turističke agencije, objekt za smještaj ne mora biti osiguran od posljedice nesretnog

slučaja. U tom slučaju, od eventualnih nesretnih događaja agencija se štiti osiguranjem

od odgovornosti.

Iako osiguranje od posljedica nesretnog slučaja gostiju u privatnom smještaju nije

obavezno, ono je itekako popularno među iznajmljivačima. Tako Croatia osiguranje d.d.

u 2011. godini bilježi rast premija osiguranja za više od 5% (Croatia Osiguranje 2011).

Vlasnici turističkih apartmana mogu osigurati od najčešćih rizika koji prijete njihovim

stvarima, imovini gostiju te od odgovornosti njih kao iznajmljivača.

Osiguranjem apartmana pokrivaju se štete na namještaju, podovima, zidovima,

oblogama, staklima i sl. Nadalje, osiguravaju se i stvari u apartmanu: novac u gotovini,

stvari i nakit. Konačno, osiguranjem se osigurava i vlasnik apartmana od odgovornosti u

svojstvu privatne osobe.

Premija osiguranja ovisi o kategoriji građevinskog objekta, veličini apartmana, opsegu

pokrića, visini osiguranih svota te trajanju osiguranja.

Osiguranje turističkih apartmana pruža dvostruku sigurnost: iznajmljivačima od

mogućih šteta koje gosti mogu prouzročiti na njihovoj imovini, i gostima od posljedica

nesretnih događaja ili krađa stvari i imovine.

44

Osiguranjem apartmana, iznajmljivač pruža maksimalnu uslugu gostu, te povećava

kvalitetu i opći dojam kojeg pruža.

Primjer police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja u apartmanu dan je u

prilogu br. 3.

4.3.3. OSIGURANJE MANIFESTACIJA NA OTVORENOM PROSTORU

Razni događaji koji se organiziraju na otvorenom prostoru, poput festivala, koncerata,

sportskih događaja, raznih priredbi i sl., sastavni su dio turističke ponude.

Osiguranjem manifestacija na otvorenom prostoru osiguravaju se dvije vrste mogućih

šteta:

· financijski gubitak uslijed otkazivanja manifestacije

· posljedice nesretnog slučaja posjetitelja manifestacije

Otkazivanjem manifestacije, organizator pretrpljuje gubitak sredstava koje je do tada

uložio u organizaciju (plaće izvođača, radnika, oglašavanje itd.) te gubitak budućih

prihoda koje bi ostvario na manifestaciji (prihod od ulaznica i sl.).

Organizator se unaprijed mora osigurati od takvih rizika, ugovaranjem police

osiguranja, te od osiguratelja naplatiti nastale troškove, osim izmakle dobiti.

(Andrijanić, Klasić, 2007., p. 131).

Osiguranje će pokriti trošak ukoliko je manifestacija otkazana zbog iznenadnih loših

vremenskih prilika (kiša, tuča, orkansko nevrijeme i sl.), a ti rizici su ugovoreni u polici

osiguranja. Međutim, ukoliko do otkazivanja manifestacije dođe zbog krivnje izvođača,

osiguranje neće nadoknaditi štetu (Andrijanić, Klasić, 2007., p. 131).

Osiguranje također, ako je tako ugovoreno, pokriva i štete koje mogu nastati

posjetiteljima manifestacija za vrijeme njenog trajanja, prilikom čekanja na kupnju

ulaznice ili ulazak u prostor odvijanja manifestacije (Euroherc 2014).

45

Osiguranjem od odgovornosti, organizator se može zaštiti i od šteta koje mogu nastati

posjetiteljima manifestacija: tjelesnim ozljedama, oštećenjima odnosno nestanku

njihovih stvari do iznosa utvrđenog u polici (Euroherc 2014).

Primjer police osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama za manifestaciju dan

je u prilogu br. 4.

4.3.4. OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

Razni oblici osiguranja od odgovornosti, manje su regulirana zakonskim odredbama, a

više potrebom hotelijera i ugostitelja da pruže maksimalnu uslugu gostu, osiguravajući

se tim putem od eventualnih troškova koja mogu nastati uslijed nezgode gosta ili

posjetitelja hotela ili ugostiteljskog objekta.

Tako Kapeš-Mokrović i Risek (2000, p. 41) ukazuju na nekoliko vrsta rizika koje bi

osiguranje od odgovornosti trebalo uključivati:

· odgovornost za proizvode – kod restorana i hotela najočitija je povezanost sa

služenjem hrane i pića. Pravni sustavi pojedinih zemalja ovu odgovornost

baziraju na odredbama osiguranja od opće odgovornosti. od 1985. godine,

Europska zajednica omogućila je uvođenje zakona o odgovornosti za proizvode

u civilno pravo predviđajući strogu odgovornost za proizvode manjkave

kvalitete u zemljama članicama. Hrana pripremljena u hotelima i restoranima

ubraja se pod odredbe opće odgovornosti.

· odgovornost za alkohol – korjeni ove regulative potječi iz pravne regulative

SAD-a. Definira se kao odgovornost osobe koja gostima servira alkohol za štete

koje pretrpi sam konzument ili za štete koje nanese trećim osobama. Ovakva

odredba sadrži određenu vrstu pretpostavljene uzročnosti. Npr., ukoliko osoba,

gost dotičnog osiguranika, prouzroči prometnu nesreću pod utjecajem alkohola,

ta činjenica je dovoljna za priznavanje štete po osnovi odgovornosti za alkohol.

· odgovornost za imovinu gosta – u mnogim pravnim sistemima regulirana je

kao stroga odgovornost. Temelji se na činjenici da hotel i gost imaju poseban

46

odnos povjerenja, budući djelatnici hotela imaju pristup u privatnu sferu gostiju.

Odgovornost hotelijera postaje neograničena kada su stvari gosta pohranjene u

hotelskom sefu.

· odgovornost za vozila i životinje – europska kovencija stroga odgovornost se

ne primjenjuje za njihovo čuvanje, osima ako je zaključen poseban ugovor za

njihovo čuvanje.

· ostali rizici odgovornosti hotelijera – odnose se na dodatne usluge koje

organiziraju hoteli, poput vjenjčanja, konferencija, seminara, izleta, putovanja

zrakoplovom ili brodom. Rizik predstavlja odabir ljudi angažiranih za obavljanje

tih djelatnosti. Najčešće je riječ o štetama financijske prirode (npr. prebukirani

letovi, nekvalificirano osoblje u salama i sl.).

Primjer police osiguranja odgovornosti hotela dan je u prilogu br. 5.

47

5. PERSPEKTIVA POSLOVA OSIGURANJA U TURIZMU

Budućnost poslova osiguranja u turizmu ovisit će najviše o samom razvoju turizma, o

načinima kako će se industrija turizma prilagoditi novim zahtjevima na tržištu te o

razvoju tehnologije koja svakim danom sve više izmjenjuje postojeći način poslovanja.

Mnogi stručnjaci predviđaju veliki rast turizma u sljedećih 20 godina (Vuković, 2006, p.

38.), što će rezultirati i većim obujmom posla za osiguravajuće kuće. Osim samog

povećanja obujma posla, osiguravatelji će se morati prilagoditi i novim vrstama turizma,

te željama gostiju.

Predviđanja su kako će gosti postati sve zahtjevniji na svojim putovanjima, te će tražiti

nove načine za odmor i razonodu. Osim navedenoga, razvijaju se i mnogi specifični

oblici turizma, svaki sa svojim specifičnostima, kao što npr. pustolovni turizam –

obuhvaća jednodnevne ili višednevne programe, u kojima se gosti bave jednom ili više

vrsta aktivnosti poput: vožnje kajaka i kanua, planinarenje, penjanje, ronjenje i slično.

Svaka od aktivnosti je visokorizična s obzirom na mogućnost od ozljede ili nesretnog

slučaja. Prema sadašnjim uvjetima, osiguranja najčešće ne pokrivaju štete koje nastanu

pri bavljenju tim aktivnostima.

Razvoj životnih osiguranja imati će utjecaj na budućnost nekih specifičnih vrsta

osiguranja u turizmu, prije svega na putna osiguranja. Već sada postoje određena

mišljenja kako je putno osiguranje nepotrebno, te da bi sve rizike koje ono sada

osigurava, trebalo pokriti kvalitetno životno osiguranje.

Osiguratelji će se morati prilagoditi i novim tehnologijama, koje se sve češće koriste

prilikom ugovaranja turističkih aranžmana, smještaja i sl. Mogućnost ugovaranja putnog

osiguranja putem laptopa, tableta ili mobilnog uređaja ubrzo će postati svakodnevnica.

Putnici se sve češće odlučuju na ugovaranje vremenski kraćih putovanja, često i bez

unaprijed određenog cilja do dolaska na odredište. Mogućnošću ugovaranja police

putnog osiguranja „u hodu“ pruža se mogućnost osiguranicima da se mogu osigurati u

svakom trenutku, neovisno o eventualnoj promjeni rute ili odredišta, što pri ugovaranju

klasične police u poslovnici nije moguće.

48

Spoj zdravstvenog turizma i osiguranja svakako ima veliku perspektivu pred sobom.

Zdravstveni turizam sam je po sebi perspektivna grana turizma, od kojeg se mnogo

očekuje u budućnosti. Velike svjetske koorporacije, koje imaju na desetke tisuća

zaposlenika diljem svijeta, na teškim i fizički zahtjevnim poslovima (rudarstvo,

platforme i sl.) imaju svoja vlastita osigravajuća društva. Trend je da korisnici takve

vrste osiguranja na rehabilitaciju od ozljeda i zdravstveni oporavak mogu doći i u

zemlju koja ima infrastrukturu i kvalitetno medicinsko osoblje.

Konkretno u Republici Hrvatskoj, postoji potreba za razvojem privatnih zdravstvenih

ustanova, koje bi mogle funkcionirati na tom principu. Zdravstveno-turistički kompleksi

u Hrvatskoj svoje bi smještajne kapacitete punili s gostima, korisnicima dodatnog

zdravstvenog osiguranja u svojim domicilnim zemljama.

49

6. ZAKLJUČAK

Osiguranje se je kroz povijest isprofiliralo kao nezaobilazni faktor prilikom obavljanja

svakog većeg posla. U suvremenim uvjetima, djelatnost osiguranja dobila je

univerzalnu vrijednost i nezaobilazna je u svakodnevnom životu.

Od svojih jednostavnih oblika u počecima razvoja, pa do današnjih dana, djelatnost

osiguranja postepeno je ulazilo u gotovo sve aktivnosti društva. Posrednim i

neposrednim djelovanjem postalo je značajan faktor razvoju društva.

Turizam je oduvijek bila nepredvidiva i ranjiva djelatnost, jer gotovo sve društveno-

ekonomske promjene izravno ili neizravno utječu na njega. Radna hipoteza se

potvrđuje, te iz toga proizlazi kako osiguranje u turizmu i turističkoj djelatnosti

predstavlja partnera u poslovanju, pomoću kojeg je lakše planirati budućnost

poslovanja, a pruža dvostruku sigurnost – i poslovnom subjektu pružatelju usluga i

gostu kao korisniku usluga.

Kroz ovaj rad, željelo se je prikazati dio poslovanja u turizmu i turističkoj djelatnosti,

kako onih obveznih, tako i onih dobrovoljnih, koji važe u Republici Hrvatskoj.

50

POPIS LITERATURE

KNJIGE

1. Andrijanić, I., Klasić, K. 2007, Osnove osiguranja - načelo i praksa, Tiskara Zelina

d.d., Zagreb

2. Andrijašević, S., Račić-Žlibar, T. 1997., Rječnik osiguranja, Masmedia d.o.o., Zagreb

3. Antunac, I. 2001., Turizam - teorijsko-znanstvene rasprave, Institut za turizam,

Zagreb

4. Aržek, Z. 2002., Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o. i Ekonomski fakultet u

Zagrebu, Zagreb

5. Bartoluci M., Čavlek, N., Kesar, O., Prebežac, D. 2011., Turizam - ekonomske osnove

i organizacijski sustav, Školska knjiga, Zagreb

6. Frančišković, I. 2004., Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet u

Rijeci, Rijeka

7. Freyer, W. 1998., Tourismus - Einfurung in die Fremdenverkehsoekonomie,

Oldenburg Verlag, Munchen, Wien

8. Gee, C., Fayos-Sola, E. 1997., International Tourism: A Global Perspective, WTO,

Madrid

9. Goeldner, C. R., Ritchie J. R. B., Mcintosh R. W. 2000., Tourism - principles,

practices, philosophies, JohnWiley&Sons, Inc., New York, Brisbane, Singapore,

Toronto.

10. Gorenc, V. 1997., Rječnik trgovačkog prava, Avantis d.o.o., Zagreb

11. Jakaša, B. 1972, Pravo osiguranja, Informator, Zagreb

12. Katavić, I. 1995., Pristup prodaji osiguranja, Osiguranje HELIOS d.d., Zagreb

13. Marković, S., Marković, Z. 1972., Ekonomika turizma, Školska knjiga, Zagreb.

51

14. Pavić, D. 1986., Pomorsko osiguranje I, Croatia osiguranje, Zagreb

15. Pavić, D. 1994., Pomorsko osiguranje II, Croatia osiguranje, Zagreb

16. Pirjevec, B., Kesar, O. 2002., Počela turizma, Mikrorad i Ekonomski fakultet u

Zagrebu, Zagreb

17. Vukonić, B. 2005., Povijest hrvatskog turizma, Prometej i HAZU - Znanstveno

vijeće za turizam, Zagreb

ČASOPISI, MONOGRAFIJE, BILTENI

1. Barać, I. 1999, Jamčevina za turističke paket aranžmane, Osiguranje, vol. 39., br. 12.,

str. 32-40

2. Bjelić, M., 2001., Podjele, načini i vrste osiguranja, Svijet osiguranja, br. 6, p. 56-58

3. DZS 2013., Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Zagreb

4. Institut za turizam 2014., Hrvatski turizam u brojkama, vol. 7., br. 4., Zagreb

5. Kapeš-Mokrović, B., Risek, S. 2000, Rizik odgovornosti u hotelijerstvu i

ugostiteljstvu, Osiguranje, vol. 40, br: 7-8, str. 41-48

6. Pili, T., Verković, D.; 2011, ' Iako čini gotovo petinu BDP-a, i dalje niskoprofitabilna

grana domaće privrede', Vjesnik.hr, posjet 21. travnja 2014.,

<http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=D37B6CB1-C728-44FE-94C7-

8C80B4EA582F>

7. UNWTO 1999., World Conference on the Measurment of the Economic Impact of

Tourism, Nice

8. UNWTO 2013., Annual Report, Madrid

9. WTTC 2014., Travel & Tourism – Economic impact, London

INTERNETSKI IZVORI

52

1. Gyr, U. 2010., The History of Tourism: Structures on the Path to Modernity, posjet

24. Travnja 2014., < http://ieg-ego.eu/en/threads/europe-on-the-road/the-history-of-

tourism#TourismasaGlobalisedSystem>

2. Thomas Cook 2014., Thomas Cook History, posjet 12. svibnja 2014., <

http://www.thomascook.com/thomas-cook-history/>

ZAKONI I PODZAKONSKI AKTI

1. Pravilnik o identifikacijskom kodu putničke agencije, Narodne Novine broj 78/96,

47/97 i 80/98

2. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11

3. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Narodne novine, broj 138/06, 152/08, 43/09,

88/10, 50/12, 80/13 i 30/14

4. Zakon o pružanju usluga u turizmu, Narodne novine, broj 68/07, 88/10 i 30/14)

OSTALO

1. Opći uvjeti za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja

(nezgode), Allianz d.d., Zagreb

2. Uvjeti paketa putnog osiguranja, Allianz d.d., Zagreb

3. Uvjeti za osiguranje jamčevina turističkih paket aranžmana, Euroherc d.d. Zagreb

4. Uvjeti za osiguranje odgovornosti organizatora turističkog paket aranžmana,

Euroherc d.d., Zagreb

53

TABLICE

Broj tablice Naslov tablice Broj stranice

1. Razvojne faze turizma

prema WTO-u

5

2. Razvojne faze turizma

prema Freyeru

5

SHEME

Broj sheme Naslov sheme Broj stranice

1. Usluge koje obuhvaćaju

turističku djelatnost

26

SLIKE

Broj slike Naslov slike Broj stranice

1. Upitnik za ponudu police

osiguranja jamčevine

organizatora paket

aranžmana

37

54

POPIS PRILOGA

PRILOG 1. Primjer police osiguranja od nezgode (hotel)

PRILOG 2. Primjer police osiguranja od javne i profesionalne odgovornosti (turističke

agencije)

PRILOG 3. Primjer police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (privatni

smještaj)

PRILOG 4. Primjer police osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama

(manifestacije na otvorenom prostoru)

PRILOG 5. Primjer police osiguranja od odgovornosti

55

Prilog 1.

56

Prilog 2.

57

58

Prilog 3.

59

Prilog 4.

60

61

Prilog 5.

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom VRSTE OSIGURANJA U

TURISTIČKOJ DJELATNOSTI izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Ivana

Frančiškovića. U radu sam primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i

koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove,

zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom

radu na uobičajen, standardan način citirao sam i povezao s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Student

Antonio Visković