Antropologija bududnostiEmil Herak e-pota: ehersak@ffzg.hr / ehersak@gmail.com, tel: 098 1777-880 Maja Adija e-pota: maja.adzija@gmail.com, tel: 091 7232-655

UvodGle, dolazi s oblacima i gledat de ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat de nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar (Otkrivenje, 1: 7).

Simboliki poinjemo nau tematiku odlomkom iz Otkrivenja, djela koje je negdje prije 100. n.e. napisaokrdanin Ivan (prema klasinoj tradiciji sv. Ivan apostol), dok se nalazio u prognanstvu na otoku Patmosu, na sjeveru skupine Dodekaneza u istonom dijelu Egejskom moru.

Ivan je opisao viziju koju je imao o kraju svijeta, ili bolje reeno o konanoj sudbini ovjeanstva, i nastupuBojeg kraljevstva.

"Otkrivenje" je vie-manje doslovni prijevod gr. imenice , koja je u antici oznaavala in uklanjanjaskrivenosti (), pogotovo razotkrivanje lica (skidanja vela, koprene) ili drugih dijelova tijela, koji se iz kulturnih, vjerskih ili ak praktinih razloga u pravilu nisu pokazivali u javnosti.

U tom smislu, mogli bismo govoriti i o razgolidenju neke stvarnosti, koja postoji, doista, ali koju mi ne moemovidjeti.

Stvarnost, u Ivanovom Otkrivenju, dakako nije fizika stvarnost koju u ovo vrijeme moemo vidjeti oko sebe, ikoja se moe i fiziki razotkriti ako nije odmah vidljiva, nego je to mnogo dublja stvarnost postojanja.

Sadanja fizika stvarnost koju vidimo, prema ovom krdanskom shvadanju, samo je mutni odraz ili pak"zagonetka" prave stvarnosti bitka, koja de nam se pokazati tek kada ovaj ivot prestane, kao to je jo i prije Ivana istaknuo sv. Pavao: "Sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice!" (Kor. I 13: 12).

Pretee te Pavlove misli moemo nadi i mnogo prije, recimo u Platonovoj alegoriji o spilji (Drava, knj. VII), i istotako izriite ili barem implicitne vizije o bududnosti, koje se mogu usporeivati s Ivanovim Otkrivenjem moemo pronadi u razliitim vremenima i u razliitim kulturama, filozofijama i vjerskim sustavima diljem svijeta

Ali ne mislimo tu o njihovim konkretnim sadrajima, koji mogu biti razliiti, nego o potrebi da se neto odredi uodnosu na cilj prema kojemu idemo.

Vjerske vizije o bududnosti, razumije se, imaju modan zahvat nad onima koji ih prihvadaju, jer esto odreujusmjernice ivota do kraja egzistencije svijeta.

Mogli bismo pretpostaviti da su znanstvene vizije drukije iako se razlika izmeu znanosti i vjere uspostavljalapostupno kroz ljudsku prolost, i ak danas kada se jedna i druga sfera dogurne do krajnosti, bit de podruja u kojima se na stanovite naine opet pribliuju (barem u tematikama).

Napokon, postoje i vrlo prizemne, svakodnevne vizije o bududnosti, utemeljene na obinim ekstapolacijamaritma ivota, i koje se vrte oko pitanje "to de biti sutra?"

to de biti sutra? Upravo nas to pitanje potie na oblikovanje najprizemnije vizije o bududnosti.

I to kljuno polazite obino se moe dalje razraditi: kada demo se uopde ustati i zapoeti taj sutranji dan, tomoramo napraviti sutra (htjeli to ili ne), to de se moda dogoditi izvan nae kontrole (u dobrom ili loem smislu, i moemo li se za to pripremiti), i napokon to bismo htjeli da se dogodi.

Gramatika bududnosti Misli u odnosu na sutranje dogaaje dakle "kada", "to moramo", "to elim", itd. izravno su odredili nain kako govorimo o bududnosti, ili tonije glagolsku konjugaciju bududega vremena. U nekim jezicima ne postoji posebna konjugacija, nego se u sintagmu tek stavlja neka oznaka tempiranja vremenskoga odreenja, koja daje na znanje "kada" de se neto dogoditi ("sutra", "poslije", "onda", "idude godine", "napokon", itd.). Katkad se u takvom ili slinom sklopu prvo koristi glagol koji prenosi znaenje "poeti", nakon kojega slijedi drugi glagol koji odreuje radnju koja de poeti (primjerice, "poinjem raditi" sutra). Iz takvih konstrukcija mogu se poslije oblikovati pomodni glagoli. Njemaki werden "postati", koji se koristi upravo kao pomodni glagol, moe se djelomino uvrstiti u tu kategoriju, meutim "postajanje" upuduje i na osobitu inaicu "bivanja". S tim u vezi, moemo razmotriti razvitak u latinskom jeziku. Latinski je stvarao temeljni oblik bududeg vremena, futur prvi (futrum exctum), s pomodu umetaka b, bi, bu, a i , podrijetlom od ie. korijena *bh- (< *bh-ti-s), koji je jasno uoljiv i u hrv. i opdem slav. glagolu biti (< praslav. i stclav. byti). Ako uzmemo jedan od najedih primjera iz prve konjugacije, amre "voljeti", na taj nain dobivamo: ambo, ambis, ambit, ambimus, ambitis, ambunt. Dakako, i sam lat. pojam futrus nastao je od istoga korijena (*bh- > *f-), kao i hrv. apstraktum "bududnost", koji je u drugom dijelu 19. stoljeda Bogoslav ulek (18161896) oznaio kao istoznanicu za njem. Zukunft i tal. avvenire (u jednom i drugom sluaju, "to to de dodi). I to je taj korijen, koji se odnosi izravno na nau tematiku, zapravo oznaavao? Prema Petru Skoku (18811956) izvorno znaenje bilo je "rasti", pa smo zato od iste osnove dobili i "biljku" i "bujnost". Ako bismo tu semantiku dalje uopdili najvjerojatnije bismo dobili ideju o kontinuitetu, o nastavku ivota, ili o drvu ivota, koji raste i raste. U nordijskoj mitologiji, svjetsko drvo Yggdrasil ivi i raste, i ostat de i dalje ivo i nakon "sumraka bogova" (Ragnark). Sve nas to upuduje na neko opde shvadanje, koje see daleko u prolost. Iako moda izgleda tako, isti korijen nije dao oblike "buditi (se), buenje", no ipak moemo se tu vratiti i na razmiljanje o sutranjemu danu. I kako je bilo reeno, kada se probudimo, vrlo esto moramo pomisliti i na to to moramo napraviti? Latinski je poslije, u vremenu prijelaza na puke inaice, polazio, ini se, od te potrebe. Tako je nastala formula u kojoj se bududnost oznauje s pomodu glagola habere, "imati", koji de poslije dati vedinu romanskih tvorbi za budude vrijeme. Umjesto prijanjeg ambo, puki latinski koristit de amare habeo, to bi prenosilo znaenje"imam voljeti", u smislu "trebam voljeti", to de se poslije saeti u jedno i dati tal. amer (< amare + ho), fr. aimerai (< aimer + ai), panj. amar (< amar + he), i port. amarei (amar + hei). U pukom latinskom i poslije u romanskim jezicima koji su od njega nastali postojali su i drugi naini oznaavanja bududeg vremena. 2

Na zapadu bila je esta konstrukcija tipa "idem to napraviti", koja je prisutna i u germanskim jezicima (usp. fr. je vais manger i engl. I am going to eat), dok su na istoku, u rumunjskom i u arumanjskim ili "vlakim" govorima, prevagnule tvorbe uz pomod glagola "htjeti", rum. vrea (npr. voi iubi, "voljet du, ljubit du"). Engleski pomodni glagol will i srodni germ. oblici (norv. i dan. vil) ulaze u tu istu kategoriju (stengl. *willan, stgerm. *welljam, "htjeti, eljeti"), pa tako svjedoe o motivu elje u odreivanju bududnosti. Dakako, rumunjski je iz nae perspektive zacijelo zanimljiviji, jer govori o razvitku koji je utjecao i na hrvatska tokavska narjeja. Kada su se slavenski jezici rairili po jugoistonoj Europi, zapravo nisu imali neki posebni nain oznaavanja bududeg vremena. Jedan razlog bio je i osobita struktura glagola, koju je svojedobno francuski slavist Andr Vaillant (18901977) nazvao "revolucionarnim". Mislio je na paralelnu shemu svrenih i nesvrenih vidova. U starocrkvenoslavenskom, konjugacija prezenta oznaava sadanje vrijeme ako je glagol nevren, i budude vrijeme ako je svren: primjerice, stcslav. (tvorit) "ini", (stvorit) "init de", to se i danas zadralo u mnogim slav. jezicima, i djelomino u hrvatskom. No slav. jezici razvili su i pomodne konstrukcije gotovo svuda na osnovi glagola "biti" o kojem smo ved govorili, katkad koristedi glagol (nati), "poeti", a u jugozapadnoj Europi preuzeli su istu strukturu kao i rumunjski. Zapravo se tu radi o jednom od crta "balkanske jezine zajednice" (njem. Balkan sprachbund), koja obuhvada (vie-manje) rumunjski, grki, albanski, makedonski, bugarski i srpski. Hrvatski je tu na granici kajkavska i akavska narjeja slijede iri i stariji slavenski obrazac, dok su tokavska narjeja (kao i knjievni jezik koji na njima utemeljen) preuzeli balkanski model. Zapravo, nije rije sasvim o balkanizmu, jer smo vidjeli da je isti model prisutan i u germanskim jezicima i tovie, moemo ga nadi, primjerice, i u kineskom jeziku. Kineski koristi priloge jing ( ), yo () i sline tvorbe, koje imaju opde znaenje "htjeti", za odreivanje bududeg vremena: primjerice T yo hu kludey ( ), "On de idi u Hrvatsku" (dosl. "On hotedi idi Hrvatska"). U svakom sluaju, bududnost odreena prema "htijenju" vrlo je zanimljiva misao, i zato smo iznijeli ove kratke crte o "gramatici bududnosti". Polazite je bilo, da ponovimo, prizemna svakodnevna vizija o bududnosti: to de biti sutra, to moram, to elim, dok nas ie. korijen pojma (*bheuH-, *bh-ti-s) upuduje, vjerojatno, na dublju i iru viziju o ivotu.

Antropologija i bududnost Antropologija je znanost koja holistiki prouava ovjeka, dakle u svim mogudim izrazima njegova postojanja: pojedinanim i skupnim, iz perspektive njegova tijela ili njegove kulture, drutva, vjerovanja, itd., i to u prolosti (natrag sve do prvih hominida), sadanjosti i dakako bududnosti. Bududnost je neto to jo ne postoji, ali ima nevjerojatno jak utjecaj na razvitak ovjeka i ljudskih zajednica. Kako smo pokuali implicitno naznaiti u prethodnim komentarima, ovjek se nosi s problemom bududnosti gotovo uvijek kada razmilja o svom ivotu i bitak i bududnost, kako smo spomenuli, takoer su povezani u etimolokim korijenima. Vizija o onomu to de se dogoditi odredit de i nae ponaanje danas, pa de zato imati utjecaj na posljedice naega ponaanja i tako djelovati na daljnje procese koje de odrediti bududnost

3

Primjerice, krdanski vjernici koji prihvadaju viziju iz Ivanovog Otkrivenja ponaat de se u skladu s naelima svoje vjere da bi svoj bitak ostvarili na Sudnjem danu. Druga je stvar to da je Otkrivenje prepuno metafora, koja se mogu protumaiti na razliite naine, kao to se esto radilo (ak je bilo fanatikih povezivanja nekih zvijeri iz Ivanovog teksta s modernim politikim silima, Rusijom, Kinom, itd.).

Slian utjecaj mogu imati i znanstvene vizije o bududnosti, ako im ljudi vjeruju. Jedan granini sluaj vrlo je indikativ an u tom smislu tzv. "znanstveni socijalizam", koji je Karl Marx (1818 1883) pokrenuo sredinom 19. stoljeda. Misli nalik na neke socijalistike ili komunistike ideje nastale su ved mnogo prije u povijesti, barem od antike, ali su esto proizlazile iz vjerskih naela. Marx je pokuao ukloniti sva ta naela i dokazati ispravnost svojih vienja na temelju znanstvene analize razvitka drutva, i pritom se posluio i podacima od kojih bi se neki danas mogli uvrstiti u povijest antropologije. Zajedno s Friedrichom Engelsom (18201895) prouavao je razliite stvari, sve od tadanjih shvadanja o prapovijesti i drevnom drutvu, do zbivanja u njegovom dobu (parike komune i slino). Meutim, je li Marx donio pravi zakljuak o smjeru razvitka drutva? Nakon boljevike revolucije u Rusiji 1917. godine, "znanstveni socijalizam" sve se vie pretvorio u neto nalik na religiju, bez obzira na ateistiku filozofiju, a vjernici te religije imali su vrlo jak utjecaj na dogaaje u 20. stoljedu. Ali onda se prije dvadesetak godina taj marksistiki idejni okvir gotovo sasvim slomio, pogotovo u Europi. Pokazalo se da Marx nije tono predvidio bududnost, i tu nisu mnogo pomogli ni razni pokuaji redigiranja njegovih misli. No njegova vizija i naputci koje je dao za ostvarivanje velikih ciljeva zato to su dugo vremena bili prihvadeni u nekim vanim sredinama, doveli su do posljedica i reakcija koje i danas odreuju na svijet. Moemo to ovako saeti: nain kako vidimo bududnost, odredit de nae planove danas, i ako slijedimo te planove, ako u njih vjerujemo, to de utjecati na daljnji razvitak, iako nede nuno dovesti do rezultata koje smo predvidjeli. Zapravo, gotovo u svemu, ovjek razmilja o bududnosti. Bududnost je vana kada mislimo o svojim odlukama za sutra ili prekosutra, o svom bududem izgledu ili zdravlju, o svom drutvenom probitku, o svom potomstvu i o prijenosu svoje genetike na idude narataje, o perspektivama svoje zajednice, o opasnostima na koje bismo mogao naidi, o nainu kako demo biti ocijenjeni zbog svojih odluka i napokon o ostvarivanju smisla svoga ivota. Odnos prema bududnosti kljuan je dio ovjekove biti, i stoga predstavlja izrazitu antropoloku problematiku.

Istaivanja i studiji u svijetu Ako potraimo tematiku preko Interneta nadi demo tu i tamo lanke ili osvrte u kojima se pojavljuje izraz "antropologija bududnosti". Meutim, teko se moe nadi primjer u kojem je ova tematika obraena iz svih antropolokih perspektiva. Iako je tematika po svemu sudedi izrazito antropoloka, i kako smo naglasili vrlo holistika, nain kako se zasad istraivala bio je vrlo specijaliziran. Jedna knjiga kotskog geologa Dougala Dixona (1946), "ovjek poslije ovjeka", doista nosi (barem) podnaslov "antropologija bududnosti" (Man after Man: An Anthropology of the Future, 1990). Trebat demo je obraditi i u ovom kolegiju ali rije je ponajprije o bududoj fizikoj evoluciji ovjeka, to je samo jedna naa podtema.

4

to se tie studija, nakon vie pretraivanja, ini se da je antropologija bududnosti zasad zastupljena jedino u studijskom programu na Kalifornijskom sveuilitu u Berkleyju, gdje seminar o toj temi vodi profesorica Aihwa Ong. Seminar na Berkeleyju fokusiran je na aspekte kulturne antropologije i etnologije (kulturne dezorijentacije u doba nagle ekspanzije tehnologije i inovacija, uinke urbanih i klimatsko-ekolokih promjena na kulturu i drutvo, itd.). Postojao je jo jedan zanimljiv pokuaj prije desetak godina. Smithsonijski institut u Washingtonu organizirao je 2002. pokretnu izlobu o tzv. "postkulturi" u Sjevernoj Americi. Tematika se odnosi na mogudnosti razvitka u sluaju sloma dananje sjeverno-amerike kulture, zbog globalnog zatopljenja ili drugih kriznih pojava; ilustracije motiva iz postkulture priredio je Michael Green (1943 )

Naelo brzinomjera Model brzinomjera odnosi se na kratkorona i dugorona predvianja bududeg razvitka. Kao i brzinomjer, predvianja bududih razvojnih mogudnosti izvode se iz trenutnih okolnosti ako vozimo malo preko 110 km/h tono jedan sat, to de se ostvariti, tj. predi demo tu udaljenost od malo preko 110 km u vremenu od jednog sata. Ali to je i apstrakcija ako se bilo koja okolnost tijekom vonje promjeni, nede se dogoditi to to brzinomjer u jednom trenutku previa.

Michio Kaku Michio Kaku (1947) je iznio svoje teze u djelu: Fizika bududnosti bududnost znanosti i svakodnevnog ivota (Zagreb: MATE, 2011) Klju za razumijevanje bududnosti je shvadanje temeljnih zakona prirode i njihova primjena u izumima, strojevima i terapijama koje de redefinirati nau civilizaciju duboko u bududnost Polazi se i od pitanje: Kamo vodi tehnoloki napredak? i obrauje se: 1) bududnost raunala, 2) bududnost umjetne inteligencije; 3) bududnost medicine i 4) bududnost energije.

Vjerovanja, kultura i zamisli o bududnostiimii i kozmologija U junom Brazilu u dijelovima pokrajina Mato Grosso, Paran i So Paulo ivi narod Apapokva, koji govori jezikom iz tupi-gvaranijske skupine. Danas ih ima svega oko 500 pojedinaca. Nama de kao polazite za idude teme posluiti njihov mit o nastanku svijeta. U poetku, kau, svuda je bio mrak i u tom mraku se stvorila golema masa imia koji su se meusobno borili. Ovaj je primjer osobit po svom sadraju, ali nismo ga naveli tek zbog tog sadraja. Tu je bitno redi da naini kako ljudi zamiljaju nastanak svijeta, ili tonije strukture njihovih shvadanja kozmogonije, esto sadre i najave o bududem vremenu. Apapokuve su vjerovali da se daleka prolost moe ponoviti, i da to to je bilo nekada, moe se ponovno dogoditi. 5

Je li vrijeme, dakle, ciklino? Ne nuno u ovom primjeru jer je ponavljanje tek mogude i ne mora se ostvariti, bez obzira na to to postoji strah od povratka u iskonsko vrijeme. S druge strane, znanje o tomu to je bilo nekada slui kao naputak za znanje o tomu to de dogoditi. Nae planiranje bududnosti esto se temelji upravo na takvim prolim iskustvima, i ako imamo vrsto znanje o prijanjim dogaajima ili stanjima, onda naa svijest moe pokuati stvarati sliku o bududnosti. To radimo redovito u mnogim modernim znanostima skupljamo informacije o dogaajima i o uzrocima i posljedicama, i zatim te informacije pokuamo prenijeti na budude dogaaje. Slinu metodu, utemeljenu u logici razvitka, rabimo i u fikcijskim prikazima. Ali prije nego to preemo na problem takvih prognoza, razmotrit demo nekoliko tema o sustavima vjerovanja, koji u razliitim kulturama mogu odrediti kako ljudi razmiljaju o bududnosti.

Postoji li uopde bududnost? Australski uroenici kau da je svijet bio stvoren u "vremenu sna" ili "snovienja" (razni nazivi u australskim jezicima: malchera, alcheringa, mura-mura, tjukurrpa, itd., zapravo su imena za vrhovnog boga neba koji vodi "snovienje", iako se esto prenose na engleski kao dreamtime, ili the dreaming). To vrijeme u biti je osobita struktura, koja obuhvada i prolost, i sadanjost i isto tako i bududnost. Prie o "vremenu sna" opdenito govore o nastanku svemira, Zemlje i ivih bida (ivotinja, biljaka i ljudi), o oblikovanju krajoliku, i vrlo esto o tome kako su preci uroenika stigli u Australiji primjerice, prema jednoj su stigli na kontinent iz neke zemlje na sjeverozapadu, u bijegu pred vatrenim mravima. U njima se mogu nadi objanjenja za to zato stvari i iva bida izgledaju i/ili djeluju onako kao to je to u prirodi; mogu se doznati podaci o mjestima gdje ive bogovi ili duhovi, i takoer se dobivaju informacije o nainu kako se ljudi trebaju ponaati prema zemlji i prema ivotinjama. Kako je jedna autorica istaknula, "Vrijeme sna je kozmika knjinica koja je toliko obuhvatna da moe predvidjeti bududnost naeg planeta" (v. Carole A. Travis-Henikoff, Dinner with a canibal, Santa Monica, 2009, str. 183). Preci iz "vremena sna" postali su duhovi, koji i dalje ive svuda naokolo. No jesu li to preci iz davne prolosti (recimo iz prapovijesti) koji su se pretvorili u duhove tek nakon to se "vrijeme sna" dovrilo? Ovo je pitanje problematino. "Vrijeme sna" je prema australskom shvadanju trajno vrijeme, jer kako smo rekli ono obuhvada prolost, sadanjost i bududnost, ali danas Australci imaju razliita gledita o njegovom bitku. Neki smatraju da se doista zavrilo u prolosti, i da dalje traje tek u duhovnom obliku (sve od trenutka kada su se preci naroda pretvorili u duhove). Moglo bi se pretpostaviti da je na takvo shvadanje utjecala koncepcija o linearnosti vremenu koju su u Australiji rairili bijeli doseljenici, koji su svojom prevladu ipak snano utjecali na uroenike tradicije. S druge strane, neke skupine uroenika vjeruju da se "vrijeme sna" i dalje dogaa ili odvija simultano sa sadanjodu, i da se takva struktura nastavlja i u bududnosti, jer zapravo nema linijskog pomaka. Snovi mogu biti naini ulaska, "kanali" ili "prozori" u taj vjeiti bezvremenski svijet, i u njima, razumije se, bududnost ved postoji, kao to postoji prolost i sadanjost. Na razne naine, ne samo u fizikom snu, australski uroenici uspostavljaju vezu s "vremenom sna": obredi su tu vani, dodiri s petroglifima, intonacije glazbala, i sl.

6

Primjerice, kao dio "obreda prolaza" (rites de passage), mladi uroenici odlaze na lutanja po divljini (engl. jedn. walkabout), koja traju i pola godine tijekom kojih oni slijede "tragove sna" svojih predaka, ponavljajudi rijei iz njihovih pjesmi, traedi prikaze na kamenu i obilazedi sveta mjesta u krajoliku. Sve ih to povezuje s tim bezvremenim svijetom, i prua im uvid u to to de se dogoditi. Moglo bi se pretpostaviti da je australsko uroeniko shvadanje vremena kakav ostatak iz razdoblja prije nastanka prvih civilizacija ali to se pitanje ne moe tako pojednostaviti. Postoji vie primjera, iz raznih kultura, u kojima je bududnost neto ved odreeno, i neto to je podjednako dio nae prolosti. Prema jednoj opasci, u odnosu na vjerovanja Inka i andskih zajednica, bududnost dolazi iza nas, kao da gledamo nizvodno teenje rijeke: "Bududnost ne lei pred nama, nego iza naih lea. Ona se uzdie oko naih nogu; hvata nas iznenada kao vjetar koji pue iza nas" (Catherine J. Allen, The Hold Life Has: Coca and Cultural Identity in an Andean Community. Washington: Smithsonian, 1998, str. 195). Prolost se tako pojavljuje u bududnosti moda ba u takvom obliku u kakvom je nekada i bila, a to je razlog zato se Apapokuve boje povratka imia. I usput reeno, nakon poraza od panjolaca dio Inka se navodno povukao u grad u dungli Amazonije (legendarni Paititi); i nastala je predaja da de se oni vratiti i opet ujediniti svoje potomke, ali samo one koji su zadrali tradicionalnu odjedu i dalje govorili keuanski, ne panjolski. to je bilo bit de opet i zato je bududnost odavno poznata, ili barem odreena. Zanimljiva je u tom smislu zadnja reenica iz majanskog korpusa mita, Popol Vuh (u rukopisu iz 1558. godine): ta reenica kae da je to djelo trebalo nadoknaditi jednu nestalu knjigu, koja opisuje svu prolost i bududnost. Dalje na sjeveru Amerike, Navahoi su isto vjerovali u povezanost izmeu prolosti i bududnosti i to u smislu da sve to se dogodilo moglo bi imati posljedice bilo kada u bududnosti. Zato bi u svojim obredima lijeenja ponavljali prie o podrijetlu naroda. Dakako, moemo redi: ali bududi dogaaji, po logici povijesnog kauzaliteta, uvijek imaju uzroke u prijanjem vremenima, Ali u ovom sluaju bilo kada ne podrazumijeva takvu povijesnu vrstu kauzaliteta, nego spojenost vremena. U ovakvim shemama, sve je stopljeno: nastanak naroda ili svijeta ili ljudi i isto sve to de se dogoditi. U australskom "vremenu sna" sav narod to moe doivjeti ali drugdje je takvo bezvremensko ili vremenski stopljeno stanje osobita domena boanstava. U drevnom Egiptu sve dogaaje iz vremena, bilo kada, poznavao je bog sunca Ra, koji je poslije dao tu sposobnost Horu, sinu Osirisa i Izide U Grkoj je isto bog sunca, Zeusov sin Apolon, znao zbivanja iz svih vremena, iako su i drugi bogovi mogli imati takve sposobnosti. Zacijelo najpoznatiji primjer iz rimske mitologije (ili religije) bio je Janus, bog vrata i vremena, koji je prikazan s dva lica, jedno koje gleda u prolost i jedno koje je paralelno okrenuto prema bududnosti. U Indiji je bog iva koji unitava i opet stvara znao i prolost i bududnost. I u abrahamistikim tradicijama Bog poznaje sve sudbine, i nalazi se sasvim izvan vremena. Jedna idovska predaja kae da se nad Bojim prijestoljem nalazi veo, pargod, na kojem su bile zabiljeene sve prole i budude sudbine (u kabalistikom rjeniku to je "zastor dua). Jedan drugi izvor iz idovskog misticizma kae da je Bog u poetku, preko svojih poslanika arhanela Raziela, Hadraniela i Rafaela pokazao Adamu svu bududnost ("Knjigu neba" ili "Knjigu Raziela").

7

Dakako, i u mlaim abrahamistikim religijama, u krdanstvu i u islamu, Bog uvijek poznaje sve to je bilo i to de biti i katkad prenosi neke djelide tih informacija ljudima, ili izvorno preko vizija, ili preko posrednika (najede anela). Vjera i pribliavanje Bogu stoga moe biti nain da se upozna bududnost. Ali je li ta bududnost predodreena? Katkad razotkrivljivija, ali ne promjenljiva? U krdanstvu je taj problem bio vrlo izraen za vrijeme protestantske reformacije, kada su neke nove krdanske struje zastupale miljenje da su ljudske sudbine ved unaprijed odreene, neovisno o tome to su ljudi inili u ivotu. To podsjeda pomalo na zamisao o pargod-u, koju smo naznaili, a stanovite ideje koje vie-manje podsjedaju na takvu predodreenost moemo nadi drugdje. I u islamu su postojale katkad zamisli koje donekle podsjedaju na nekakvu vrstu predodreenosti (u smislu da ako Bog neto ne sprijei, onda je predodreeno, pa onda je sve to se dogaa zapravo bilo predodreeno). No moemo s tim u vezi spomenuti i jednu mlau interpretaciju iz svahilijske islamske tradicije. Kae se da je treda stvar koju je Bog stvorio bila tableta na kojoj su bili ispisani svi njegovi planovi za vjenost ali Bog moe promijeniti svoje planove! Kao jo jedan primjer, vrijedi se osvrnuti na kult Izide, koji se na poetku nae ere irio diljem Rimskoga carstva, ba u doba kada se i krdanstvo afirmiralo. U jednom od posljednjih Izidinih hramova, u gradu Saisu u Nilskoj delti, koji je bio oko 500 n.e. napokon zatvoren, stoji natpis: "Ja sam Izida, koja je bila, koja jest i koja de biti, i nijedan smrtnik mi nikada nije skinuo veo".

Tehnike predvianja bududnosti Jedno je pak kako se bududnost zamilja je li vrijeme jedinstveno, ili razliito, a drugo je svakodnevna praktika. Uostalom i australski uroenici su obavljali razliite radnje kako bi se povezali s "vremenom sna" i tako doznali to trebaju initi, ili kako se trebaju ponaati u svakodnevnom ivotu. Kako smo rekli, Egipdani i Grci vjerovali su da bogovi sunca poznaju sve to de se dogoditi, ali u svakodnevnom ivotu dok fiziko sunce redovito zalazi i opet izlazi i obini smrtnici su na razliite naine pokuavali razotkriti bududnost, kako bi planirali svoja ponaanja. To se odnosi i na kratkorono i na dugorono predvianja.

Gatanje Gatanje se odnosi, rekli bismo, na kratkoronija predvianja, iako se moe rabiti i za otkrivanje osobnih sudbina. Danas je ova metoda svuda prisutna, bez obzira koliko ljudi u nju vjeruju. U modernom svijetu, horoskopi, itanje dlanova ili alica kave, vrlo esto su tek oblici zabave, iako na stanovit nain golicaju ljudsku podsvijest. eki pisac Milan Kundera (1929) spomenuo je u svojoj Knjizi smijeha i zaborava kako je pisanje horoskopa moglo utjecati na ponaanje komunistikih elnika. U Africi, dakako, gatanje je i danas raireno u mnogim tradicionalnim sredinama, i vrlo se ozbiljno shvada i u selima i u gradovima. Moda je najpoznatiji oblik sustav ifa koji je razvio narod Joruba. Prema mitu, ifu je ljudima dao bog Eu, donositelj poruka od vrhovnog boanstva Oloruna; Eu je zamiljen kao aljivac (engl. trickster) i kao bog sluajnosti i nepredvidivosti, ali je ipak za ljude izumio ifu da bi mogli predvidjeti bududnost. 8

Ifa se izvodi tako da gatatelj na tacu baca 16 kauri koli i palminih oraha, i tako nastaju 256 mogudih obrazaca pada, koji mu otkrivaju bududnost. Za vrijeme tog postupka gatatelj takoer rabi razne mitske i povijesne reference, koje upotpunjuju njegovo predvienje. Kauri koljke, koje se rabe u ifi, imaju osobito simboliko znaenje. U mnogim sredinama, uglavnom u Africi i Aziji, te su koljke sluile kao novac, i prema njihovom obliku prenosile su takoer ensku simboliku. I dakako, iako su gatatelji u Africi bili esto i mukog spola, znakovito je da su ene ponegdje imali glavnu ulogu u gatanju. Recimo u mnogim sredinama u Kongu, smatralo se da jedino ene mogu gatati, jer se samo one mogu ubaciti u stanje transa, koji je potreban da se doznaje bududnosti, i samo one mogu koristiti vie jezika prilikom gatanja, od kojih su neki bili obini zemaljski jezici, a neki tzv. "nebeski jezici". tovie, u narodu Ejagham ili Ekoi u Nigeriji i Kamerunu, ene, koje su se bavile gatanjem, stvorile su i posebne asocijacije Obrede povezane i s itanjem bududnosti obavile bi po nodi, pleudi gole, i uz iskljuivanje muke prisutnosti. Kae se da su te ene koristile svoje modi u borbi protiv patrijarhalno-usmjerenih kolonista i krdanskih ustanova, u Ustanku Anlua (19581959) u Kamerunu i u tzv. enskom ratu u Nigerije 1929. Dakako, u drugim sredinama u Africi, gatanjem de se baviti i mukarci, ali inae ovakva enska sklonost prema gledanju u bududnost bila je prisutna u razliitim sredinama, pa tako meu grkim i rimskim prorokinjama, u starih Kelta, Germana, Slavena i napokon meu "vjeticama" iz europskog srednjovjekovlja, kojima se izmeu ostaloga pripisivalo i mod gledanja u bududnost. Moemo tu jo dodati da je u istonih Slavena, osobita uloga u gatanju imala boanstvo poznato kao "Majka zemlja" (rus. -), iji se kult u smislu proricanja bududnosti zadralo uz rijeku Don sve do poetka 20. stoljeda. Dodue, do tog vremena, "Majka zemlja" bila je u Rusiji ved povezana takoer s krdanskom bogorodicom. Postoji i jedan zanimljiv primjer iz Kine. Navodno je bezumni car Ji (), posljednji iz (mitske) dinastije Xi (), koji je vladao, prema tradicionalnom datiranju izmeu 1728. i 1675. prije Kr., imao omiljenu ljubavnicu koja se mogla pretvoriti u enski zmaj i predviati bududnost. Ji ju je oboavao i hranio ju je svakim danom ljudskim tijelima. Dakako, njegova zla vlast i zloraba modi donijele su do sloma dinastije, nakon koje je slijedilo razdoblje prve povijesne dinastije Shng (). I pod angovcima gatanje je postao vaan zadatak prije vojnih zahvata, i u tu svrhu koristili su se oklopi kornjaa i pledke ivotinja. Gatateljski natpisi iz doba Shanga zapravo su oznaili i poetak kineske pismenosti. I ne samo to pretpostavlja se da su angovski gatateljski obiaji bili pretee kasnijeg sustava opisanoga u djelu Y Jng (), "Knjizi promjena", najstarijem od kineskih klasika, koji je bio dovren u doba dinastije Zhu (). Meutim, prema kineskoj predaji, podrijetlo tog obiaja see jo dalje u prolost i od angovskih natpisa. Kae se da je car Fx (), koji je prema trad. datiranju vladao izmeu 2800. i 2737. pr. Kr., nakon jedne boanske vizije, izumio prvih osam "trigrama", koji su se poslije razvile u 64 heksagrama na kojima se temelji sustav "Knjige promjena". Fuxi je navodno vidio kornjau kako izlazi iz vode, na njezinom oklopu prepoznao motiv trigrama to svakako sugerira i toniju svezu sa angovskom metodom. 9

Nain gatanja iz "Knjige promjene" katkad se usporeuje s jorubskim ifom, iako nam je takva usporedba upitna. Sve u svemu, u raznim kulturama diljem svijeta, u prolosti i sadanjosti, gatalo se razliitim koljkama, kamenidima, vodom, vatrom ili ivotinjama, dijelovima tijela ivotinja i ljudi, kao i zvijezdama i predmetima poput zrcala, itd. Meu poznatijim takvim primjeri moemo spomenuti rimske augure, koji su itali znakove iz leta ptica (ex avibus). Ovaj je obiaj bio dobro poznat od prije u Grka i drugih naroda. I uostalom i u slavenskim jezicima rije "kob" koja je povezana sa sudbinom i bududnosti u vezi je s imenom ptice, "kobac" (praslav. *kobc, u prasrodstvu takoer sa stnord. haukr, i engl. hawk). No rimski kontekst zacijelo je najbolje poznat, jer su Rimljani razradili promatranje ptica vrlo opseno i to je ukljuivalo i promatranje "svetih kokoi" koje su nosili sa sobom na vojnim pohodima. tovie jedan od prvih takvih (mitskih) augurskih sluajeva dogodio se prilikom gradnje Rima, kada se Romul i Rem nisu mogli dogovoriti treba li se grad nalaziti na palatinskom brdu, kako je prvi brat htio, ili na aventinskom, kako je drugi htio i onda je Rem (prema Plutarhu) vidio est leinara, i Romul dvadeset, to je potvrdilo da je on bio u pravu. Rimljani su preuzeli i tehnike gatanje od njihovih susjeda, Etruana, koji su koristili za to i crijeva i jetra rtvovanih ivotinjska, uglavnom ovaca i peradi. Uz gatanje prema rtvovanih ivotinja, u nekim sredinama u drevnosti u Kelti i u starih Germana ljudske rtve su se takoer rabili. I smatralo se da ljudska smrt dodatno pomae u vienju bududnosti, jer se osoba koja umire nalazi u nekom srednjem poloaju bivanja. Kelti su, primjerice, da osjeena glava moe, dok osoba umire, jedno vrijeme ispriati mnogo o bududim dogaajima. to se tie itanja bududnosti iz zvijezda, ne treba mnogo redi, jer je "astrologija" bez sumnje jedna od najpoznatijih ovakvih primjera, koji ima potvrde ved u izvorima iz najstarijih civilizacija. Zrcala su tu moda zanimljivija, jer nas podsjedaju i na rijei sv. Pavla o mutnom zrcalu ovoga svijeta. Osim toga, jo od antike zrcala su bila viena i kao vrata za duhove, dakle za prizivanja duhova, koji bi priali o bududnosti i ali su isto mogla znaiti i "krau duu". Taj je motiv, ini se, bio daleko proiren, pa je i ime kneza podzemlja u Asteka, Tezcatlipoca, znailo "zrcalo koje dimi".

Vizije i snovi O snovima smo ved govorili u australskom kontekstu, no snovi su sluili kao naini upoznavanja bududnosti u vrlo mnogo kultura. U mnogim tim sluajevima ne moemo zapravo govoriti o neemu slino tehnici gatanja, jer se vizije ili snovi esto pojavljuje neoekivano, i upravo se tako daje neko boansko "otkrivenje". Ivanovu viziju na Patmosu ved smo ukratko spomenuli u Bibliji ima jo vie takvih primjera, osobito u Starom zavjetu (vjerojatno je Danielov san najizrazitiji). No katkad se ipak moe govoriti o tehnikama. itanja snova je tehnika, koja se naui, i isto tako i prisilno izazivanja vizija i snova. Josipovo tumaenje sna farona u Starom zavjetu moda nije posve neka tehnika, jer se moe pretpostaviti, prema tekstu, da je i to znanje dar Boji.

10

Ali ved i u drevnosti su postojale "sanjarice", koje su sasvim odreeno govorile to bi neto trebalo znai. Egipatska "Knjiga sna", nastala za vrijeme 19. dinastije, tj. negdje u 13. stoljedu pr. Kr. daje izrazite upute o znaenju snova. Evo nekih primjera: Ubiti vola. Dobro. To znai premjestiti neprijatelja sanjara iz njegove prisutnosti Pisati na paleti. Dobro. To znai da je status sanjara dobro uspostavljen. Pijenje krvi. Dobro. To znai dokrajiti neprijatelja. Berba datulja. Dobro. To znai dobiti hranu od boga. Vidjeti veliku maku. Dobro. To znai veliku etvu za sanjara. Opditi sa svinjom. Loe. To znai izgubiti imovinu. Razotkriti stranjicu. Loe. To znai da de sanjar poslije postati siroe. Penjati se na jarbol. Dobro. To znai da ga dri u visini bog. Piti vino. Dobro. To znai ivjeti u pravednosti. Gledati lica u obliku leoparda. Dobro. To znai stedi autoritet nad mjetanima. Zarobiti robinju. Dobro. To znai dobiti neto to de dati zadovoljstvo. I postojali su i naini kako Egipdani moe sanjati o neemu to eli doznati. Ako eli doista neto dobro sanjati, onda je najbolje da pokua spavati i sanjati u nekom hramu. Vanija tehnika za vizije ili vizijske u snovima, bile su "vizijska putovanja" (vision quests) osobito u sjevernoamerikim Indijancima. Na tim putovanjima, koji su esto imali sline "prijelazne" funkcije kao i australska "lutanja", osoba bi se podvrgnula raznim stresovima (umoru, gladi, itd.) Takav stres doveo mijenjao bi normalno stanje tijela i po mogudnosti doveo bi do vizije, i to ili u budnom stanju ili u snu. I te vizije govorile bi o bududnosti ili o sudbini osobe, u biti bi odredili njegov bududi identitet. S tim u vezi, neki autori navode da "iskustva na rubu smrti" (engl. NDE, near death experiences) takoer katkad dovode do vizija o bududnosti, i to se isto moe dogoditi u situacijama koje su samo po sebi krajnje naporna ili opasna. Recimo, Charles Lindbergh (19021974) se nalazio u izvanredno stresnom stanju kada je 1927. izveo svoj povijesni let preko Atlantika od New Yorka do Pariza. Taj let bi se mogao usporediti s amerindskim "vizijskim putovanjima", i doista u svojim kasnijim radovima, Lindbergh je napisao da je tijekom vidio uz sebe neka udna bida, nalik na ljude, ali transparentne i bez teine uz to je dodao da se odjednom osjedao kao da ivi u prolosti, sadanjosti i bududnosti Lindbergh nije to priznao odmah jer se zacijelo osjedao neugodno, pa je stoga izostavio to iskustvo iz svoje prve knjige "Mi, pilot i avion" (We, Pilot and Plane, 1927), ali ga je poslije opisao u knjizi "Duh St. Louisa" (Spirit of St. Louis, 1953). Jedna poprilino ilustrativna pria o "vizijskim putovanjima" sjevernoamerikih Indijanaca opisuju ivot i smrt voe i proroka po imenu Motse'eoeve (engl. Sweet Medicine, dosl. "Slatki Lijek") iz naroda ajena (priu je 1967. u rezervatu "Hromi jelen" /= Lame Deer/ u Montani snimio na magnetofonu Richard Erdoes). Motse'eoeve je kao mladid krenuo na put po prerijama kako bi spoznao svoju sudbinu; stigao je do Svetog brda i tu je vidio golem tipi, i u njemu su sjedili mnogi stari mukarci i ene bili su to zapravo duhovi. Duhovi su ga nauili mnoge stvari i dali mu etiri svete strelice koje su trebale sluiti za obrede, i rekli su mu da mora stvoriti vijede od 44 poglavica koje bi upravljalo narodom; nauili su ga isto kako treba potivati ene i dali su mu slatku travu da sebe oisti

11

Motse'eoeve prenio je to je nauio svom narodu, i tako mu je pomogao da se organizira Mnogo godina poslije, na kraju ivota prije nego to je umro, zatraio je da ga narod opet odvede do Svetog brda i da napravi sklonite (grob) za njega. I onda im je ispriao to de se dogoditi u bududnosti Rekao im da de dodi konji i bijeli ljudi, da de nestati bizoni i da de nastati druge udne stvari koje de promijeniti nain na koji ljudi ive. Kontekst vremena je tu protopovijesni, i neki detalji (primjerice o nainu kada treba potivati ena) svjedoe o promjenama koje su duhovi (iz prolosti) uoili.

Vidovnjaci boanstva i amani Moemo ukratko oznaiti i neke poznatije "vidovnjake", tj. bida ili osobe, koji su prema pojedinim vjerovanjima (ili mitovima) imali mod vidjeti bududnosti. Kako smo rekli, u Egiptu i Grkoj to su u prvom redu bili boanstva sunca, Ra i Apolon. U egipatskom kontekstu, tu su sposobnost stekli ili imali jo i Hor, Tot(h) i Anubis, uz neka druga boanstva, i u neto drukijem smislu Izida. U Grka titan Prometej je imao tu mod, i vrlo poznat je i rimski primjer Janusa. Usput smo spomenuli i istonoslavensko vjerovanje u proroanska sposobnosti Majke Zemlje, to ima paralelu u Grka, koji su i Geji (= Zemlji) pripisati stanovitu mod vienja bududnosti. Zatim, prema Heziodu, grke Muze gotovo su po definiciji vidjeli "prolost, sadanjost i bududnost ( ' ' ). Istu su sposobnost imali i Nereide, dok su Erinije imali zadatak sprijeiti da ljudi doznaju previe o bududnosti. U germanskoj tradiciji proroansku mod imale su norne i vlve, koje bismo mogli usporediti sa enskim gatateljicama u drugim kulturama. Bududnost su mogli vidjeli i razni aneli i demoni, pri emu je izvorni grki pojam "demon" () bio razliit u Grka, nego poslije u abrahamistikoj tradiciji. U Grka je demon bio osobni duh i izvor nadahnuda (zamisao je vjerojatno stigla s Istoka). U tom smislu, Sokratov demon, prema Platonu, bio je "dobar duh". Poslije se razvila ideja o zatitniku koji posreduje izmeu duhovnog svijeta i ljudi, i donose ljudima snove i uvide u bududnost, to ved uvelike odgovara pojmu anela u abrahamistikom okviru. Treba spomenuti tu jo jedno boanstvo ili sveto bide, koje na stanovit nain iskae iz ovog kalupa. Rije je o Odinu (inn). Prema nordijskoj mitologiji Odin je rtvovao svoje desno oko u zamjenu za doputenje da popije vodu iz zdenca Mimir, koja tee iz golemih korijena Yggdrasila; tako je stekao mod da vidi bududnost i isto se objesio na Yggdrasil, i dobio znanje o runama, koje su se koristili za previanje bududnosti. I Odin je drukiji od drugih boanstva spomenutih, jer nije besmrtan umrijeti de u posljednjem boju kada doe kraj ovoga svijeta, Ragnark. Zapravo, u mnogim pogledima Odin je mnogo vie nalik na vrlo modnog amana, nego na boanstva. I amanima je u pravilu vienje bududnosti bio jedan od kljunih zadataka. Rije "aman" je tunguka, ali prema jednom tumaenju potekla je od kineskoga naziva za budistikog redovnika (shmn ili sngmn, , ), koji je bio u krajnjoj liniji izveden od sanskrtskog ramaa, "asket, redovnik".

12

I znakovito je da su u nekim sredinama, pogotovo u Japanu, budistiki redovnici doista provodili postupke za prognosticiranje bududnosti. No amanski model, kako postoji danas u etnologiji, bio je razraen ponajprije na osnovi obrazaca "komunikacija s duhovnog svijetom" u naroda Sibira i susjednih podruja sjeverne Euroazije. Poslije je bio prenijet na amerindske primjere, poglavito na "vizijska putovanja", i na "animistike" obiaje u Africi i Australiji, ali moe se redi da postoje i slinosti s raznim obredima u pretkrdanskoj sjevernoj Europi, i takoer u antikom svijetu. Konkretno, prorokinje u grkim svetitima u Delfima, Dodoni i drugdje, kao i Sibile diljem antikoga svijeta, imale su stanovite osobine koje bismo mogli odrediti kao amanske. Sibila iz Kume, primjerice, odvela je Eneju u podzemlje, gdje mu je pokojni otac Anhiz razotkrio slavnu bududnost Rima. amanski model, dakako, najede ne stoji kada je rije o obinim smrtnicima, spomenutim u antikim i drugim izvorima, koji su u pravilu nenadano stekli mod vienje bududnosti ali ova je tema sloenija. Zacijelo nema amanstva u mitu o Kasandri, kderi trojanskog kralja Prijama. Apolon joj je podario vidovnjake modi, zbog toga da bi je privolio na spolni odnos. Kada ga je ona odbila u toj nakani, on joj nije oduzeo tu sposobnost, nego, prema mitu, pljunuo je u njezina usta, to je osiguralo da nitko nede vjerovati njezinim proroanstvima. I nitko joj nije vjerovao kada je pokuala upozoriti Trojance da de Parisovi postupci dovesti do propasti Troje (inae, danas se naziv "kasandrin kompleks" rabi za situacije u kojima ljudi ne vjeruju na upozorenje o opasnosti). Tiresije iz Tebe, drugi vaan vidovnjak u grkim mitovima (i isto jedan od najede spomenutih), malo je drukiji primjer. I on je dobio proansku mod nehotino; bio je sin nimfe, ali ipak obian smrtnik, i doivio je nezgodu bio je oslijepljen, nakon ega su mu bogovi, kao nadoknadu, podarili vidovnjatvo. Postoje razne verzije prie o oslijepljenju Tiresije. Premda jednoj, ugledao je golu Atenu, koja ga je kaznila; prema drugoj, ugledavi spolno opdenje zmija pretvorio se prvo u enu i zatim nakon sedam godina opet natrag u mukarca, to ga je uinilo slavnim strunjakom za spolne odnose, do te mjere da su ga Zeus i Hera, prilikom jedne njihove svae, zapitali za savjet; Heri se nije sviao njegov odgovor (da od deset udjela, ene uzimaju 9 od 10 u uitku u seksu), pa ga je oslijepila, to je Zeus ispravio proroanskim darom. Vjerojatno je najpoznatnija zgoda u vezi s Tiresijem iz Odiseje. Na savjet Kirke, Odisej je poao u had da bi upitao Tiresija o svojoj sudbini. Prie o Tiresiji imaju neke bitne sadraje, koji se mogu protumaiti vieslojno. Prvo, ovozemaljska sljepoda moe biti simbol vidovnjatva: tko ne vidi u ovom svijetu, vidi neto vie, kao to je Homer bio slijep pjesnik, i kao to je sv. Pavao govorio o mutnom zrcalo u ovom svijetu. Drugo, dvospolnost Tiresija posjeda na spolnu neodreenost u nekih amana, na "meke mukarce" u Skita o kojima je pisao Herodot (484425 pr. Kr.), i na sline pojave u katkad u euroazijskim amanskim krugovima. Vidovnjatvo se jako cijenilo u amanskim sredinama, kao i u grkorimsoj antici. Ali katkad se nije smatralo da je ljudima dobro znati to de se dogoditi. Stoga je u grkom mitolokom okviru, Prometej, koji je bio prijatelj ljudi, oduzeo ljudima mod vienja bududnosti. Iako im je dao tehnologiju (vatru, metal), Prometej je zakljuio da je za ljude bolje da ne vide to stoji pred njima. U abrahamistikom okviru, razotkrivanje bududnosti ovisilo je uvijek iskljuivo o Bojoj volji, i proroci su redovito doli do svojih saznanja o bududim dogaajima bez svijesne potrage, ili metologije proricanja. 13

Svakako, sve to je zapisano o prorocima u idovskim, krdanskim i muslimanskim svetim knjigama, imalo je bitan utjecaj na shvadanja vjernika o bududnosti, ali sve se to dogaalo nenadano, i esto su proroci isticali svoju skromnost i sklonost da ne vode ljude prema prikazanom cilju. Od starozavjetnih proroka, u ovom pogledu istiu se Isaija, Ezekiel i Daniel. I pogotovo je Danielov san o etiri nemani koje izlaze iz more esto bila uzeta kao preskazivanje o razvitku dogaaja na svijetu: Nodu u vienju pogledah, kad eno: etiri vjetra nebeska uzbibae veliko more. etiri goleme nemani izioe iz mora, svaka drukija. Prva bijae kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iupae, die se ona sa zemlje i uspravi na noge kao ovjek, i bijae joj dano srce ovjeje. Kad eno druga neman: gle, sasvim drukija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meu zubima. I bijae joj reeno: "Ustani, naderi se mesa!" Gledah dalje, i evo: treda neman kao leopard, na leima joj etiri ptija krila: imae etiri glave, i dana joj je mod. Zatim, u nodnim vienjima, pogledah, kad eno: etvrta neman, strahovita, uasna, izvanredno snana: imae velike gvozdene zube; ona derae, mrvljae, a to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijanjih nemani i imae deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: meu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iupae tri prijanja roga. I gle, na tome rogu oi kao oi ovjeje i usta koja govorahu velike hule (Dan 7: 28). Tumaenje Danielovog sna su kroz stoljeda bila drukija, ali najede se zakljuivalo da te nemani predstavljaju babilonsko, medijsko, perijsko i "grko" carstvo. Vizije o bududnosti ovjeanstva pojavit de se i u Novom zavjetu neke de dati sam Krist, ali najpotpuniji je opis dat de sv. Ivan u Otkrivenju. S druge strane, rano krdanstvo bilo je na oprezu prema uvjebanim vidovnjacima ili gatateljima, o emu najbolje svjedoi jedan zgoda sv. Pavla opisana u Djelima apostola: Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraarskoga i gatajudi donosila veliku dobit svojim gospodarima. Pola je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevinjega; navjeduju vam put spasenja." To je inila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i ree duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izii iz nje!" I izie toga asa. Kad njezini gospodari vidjee da im nesta nade u dobit, pograbie Pavla i Silu te ih odvukoe na trg pred glavare. (Dj 16: 1619).

Ciklino vrijeme Kada je shvadanje o vremenu ciklino, predvianje bududnost vjerojatno je lake, jer, bez obzira na mogude razlike u nijansama iz epohe u epohe, bududnost se u biti vrada na prolost, i kozmogonije se ponavljaju Drugim rijeima, imii opet lete. Od takvih shema, spomenut demo tri: hindusku (i budistiku), asteku i nordijsku.

Hinduski (i budistiki) ciklus vremena U hinduskom vjerovanju, jedna kalpa (skr. ), tj. dugo vremensko razdoblje ili "dan u ivotu Brahme", traje 8,64 milijardi godina, i Brahma ivi ukupno 311 trilijuna i 40 milijardi godina. Kad se vijek Brahme zavri, svijet odnosno svemir suziti de se u jedinstvenu toku, nakon koje de se roditi novi svemir. Tijekom svake kalpe, svijet se prolazi kroz etiri epohe, svaka pod nazivom yuga ( "jaram"), od kojih se prva zove satya ( "prava") i tad su ljudi najsavreniji, a posljednja je kaliyuga () kada vrline iznosi svega jednu etvrinu njihove poetne vrijednosti.

14

Mi se danas, prema ovoj shemi, nalazimo ved u kalyugi, kada preostale pozitivne odlike ivota odrava deseti avatar (od skr. avatra , "silazak"), boga Vinua. I kada ova yuga zavri, bog iva unitit de svijet i pokrenuti novu kalpu. Budistiko vienje preuzelo je mnogo iz hinduskih temelja na kojima je nastalo, i isto tako i shemu o postupnom propadanju u bududnosti. No ciklusi u budizma oznaeni su prema pojavljivanju pojedinih buddha, od kojih je posljednji Siddartha Gautama (563483. pr. Kr.) bio 28. po redu (to odgovara indijskom shvadanju da trenutno ivimo u 28. kaliyugi). Pet tisuda godina nakon posljednjeg buddhe, on de biti zaboravljen i svijet de utonuti u bijedu. Zatim de se pojaviti novi buddha, imenom Maitreye, koji de izvriti obnoviteljsku (mesijansku) ulogu. tovie, jedan kineski apokrifski tekst iz doba "srednjovjekovne" kineske dinastije Tng () kae da de se Maitreye roditi kao ena. Na kraju, ipak, ovaj de svijet nestati sveopdim prelaskom u nirvana, ali onda de se ciklus ponoviti, nakon to jedan dua, svojom udnjom, zaeli vradanje svijeta.

Asteki sunani ciklusi Za razliku od vrlo dugih indijskih epoha, asteka su bila neobino kratka, svega 52 godina i na kraju svakog ciklusa, Asteci su se bojali da de svijet propasti. Ti su cikluse bili vezani za razliita sunca, i nakon propasti svakoga slijedila bi svjetska katastrofa Naime, Asteci i drugi nauanski narodi (ime nahua, od kojih dolazi njihov etnonim zapravo znai "sunce"), vjerovati su da je dananje sunce peto po redu. Prvo su etiri Tezcatlipoca (izg. teskatlipoka) sinovi dvospolnog (i uopde dvonoga) praboanstva Ometeotla stvorili zemlju, boga kie i plodnosti Tlaloka, zatim boicu svih voda Chalchiuhtlicue, i napokon prve ljude, koji su bili divovi. Crni Tezcatlipoca, vladar sjevera i bog osude, nodi, prevare, itd. postao je prvo sunce; no on nije uspio odrati se u toj ulozi, ili zato to je slomio nogu ili zato to je bio preslab; iz neba ga je kamenom toljagom izbacio Bijeli Tezcatlipoca, poznat i kao Quetzalcoatl; zavladao je mrak i tada je Crni Tezcatlopoca poslao jaguare da pojedu sve prve ljude. Bijeli Tezcatlopoca ili Quetzalcoatl, vladar istoka, milosti i vjetra, itd., postao je drugo sunce; meutim, novi ljudi na zemlji postali su sve vie divlji i nisu potivali bogove, pa ih je Crni Tezcatlopoca pretvorio u majmune; Quetzalcoalt postao je uzrujan i poslao je uragane da uniti ljude-majmune. Tlaloc je postao trede sunce, ali ga je obuzela tuga kada mu je Crni Tezcatlopoca ukrao enu; prestala je kia; kada su ga ljudi molili da im je poalje, u bijesu je poslao vatrenu kiu i sagao zemlju; bogovi su zatim stvorili nove ljude iz pepela. Chalchiuhtlicue bila je etvrto sunce; voljela je ljude, ali Crni Tezcatlopoco govorio je da lae, to ju je rastuilo; plakala je krv 52 godina i svijet i ljudi su nestali u velikom potopu; Quetzalcoatla je poao u podzemlje i uzeo kosti ljudi, koje je umodio u svoju krv i oivio. Plavi Tezcatlopoca, poznat kao Huitzilopochtli, bog rata i juga, postao je dananje peto sunce. Ali Asteci su smatrali da i peto sunce moe nestati, i bududi da je Huitzilopochtli bio bog rata, redovito su mu prinosili krvave rtve.

Ragnark O ovom posljednjem boju bogova u nordijskoj mitologiji ved je bilo rijei.

15

Opis tog kraja svijeta nalazi se u stihovima 4058 iz Starije Edde (u rukopisu iz 12-13. stoljede), poznatima kao "Vlusp", "proroanstvo vidovnjakinje". U njima vlva prvo kae Odinu: Siti se krvlju ivotnom osuenih ljudi, ocrveni domove modi s grimiznom bojom krvi. Crne postaju suneve zrake u ljetima koja slijede, sva vremena opasna. I dalje eli znati? I to? I zatim nastavlja Brada de se boriti i ubijati se meusobno, djeca sestara okalit de rodstvo. Surovo je u svijetu, kurvanje raireno doba sjekira, doba maa titovi su raskalani doba vjetra, vuje doba prije nego svijet poe naglavce. Nijedan ovjek nede imati milost prema dugom. Brr muno beriaz ok at bnom vera[z] muno systrungar sifiom spilla. Hart er heimi, hrdmr mikill skeggld, sklmld skildir ro klofnir vindld, vargld r verld steypiz. Mun engi mar rom yrma. Fylliz firvi feigra manna, rr ragna sit rauom dreyra. Svrt vera slskin of sumor eptir, ver ll vlynd Vito r enn, ea hvat?

U velikom boju na kraju vremena, umrijet de bogovi, meu njima Odin, Tor (rr), Freyr, Heimdall, i bog ili div (jtunn ) Loki Dodi de do prirodnih katastrofa i do potapanja zemlje; Vuk Fenrir progutat de i sunce i samo de Yggdrasil, drvo ivota preivjeti taj slom. AIi onda de se svijet obnoviti, kako je prorekla vlva, i nova de se zemlja iz mora uzdidi u prekrasnom zelenilo na slapom de letjeti orao i loviti ribe. Tada de dvoje ljudi, mukarac Lf ("ivot") i ena Lfthrasir ("Prteda ivotom"), koji su se spasiti od propasti dredi se za grane Yggdrasila i oko zdenca Mimir ponovo naseliti svijet. Ovaj mit tumaio se na razliite naine. Neki su u toj ciklinosti obnove vidjeli tragove indoeuropskoga nasljea, koje bi bilo prisutno (iako u drukijem simbolikim obliku) takoer u staroindijskim izvorima. Prema drugim tumaenjima, novi svijet poslije Ragnark-a poetak je krdanske epohe.

Eshatologija Novotvorenica "eshalologija" izvedena je od gr. "zadnji", i po prvi put se pojavila kao filozofski pojam u Europi vjerojatno u 16. ili 17. stoljedu. Neki izvori tvrde da je nastala u engleskom protestantsko-puritanskom okruenju negdje oko sredine 16. stoljedu, drugi da su je izumili luteranski teolozi, ili Philipp Heinrich Friedlieg (16031663) u svojoj Dogmatici (1644), ili Abraham Calov(ius) (16121684), koji ju je koristio u naslovu svoga djela Eschatologia sacra (1677).

16

Ali bez obzira na to kada se prvi put pojavio moderni pojam, korijeni eshatoloke misli ipak seu poprilino dalje u prolost. U idovskoj i u krdanskoj tradiciji, kljuni su odlomci iz knjige proroka Daniela, u kojima se spominje "vrijeme svretka" (Dan 11: 40, 12: 4). Hebrejski izvornik bio je aarit ha-jamim (" ) svretak dana *mno.+", tj. vrijeme kada svi dani prestaju. Knjiga Daniela obino se datira u 2. stoljede pr. Kr., no u Ponovljenom zakonu, koji se smatra pet stoljeda starijim, isti izraz ima samo znaenje "u posljednje vrijeme" (Pnz 4: 30), ili "u bududim vremenima" (Pnz 31: 29), i u knjizi proroka Jeremije, koja takoer ulazi u starije spise, aarit znai samo "bududnost" (Jer 29: 11). I tu je zanimljivo da hebrejski oblik ima bliski akadski kognat (ina arit m > ina art [m+), koji isto znae "u bududnosti", ili katkad "za *svu+ bududnost". Prema ovim primjerima, moglo bi se redi da se opda ideja o bududnosti postupno iskristalizirala u zamisao o kraju vremenu i to je upravo tema eshatologije. Dakako, za razliku od ciklinih kozmolokih shema poput onih koje smo naznaili, eshatoloka pojmanja istiu neponovljivosti i linearnosti ovosvjetske egzistencije, i (u pravilu) zamiljavaju neki konaan svretak. I bududi da je eshatologija okrenuta prema konanom cilju postojanja, razumljivo je da se esto smatrala iskljuivo religijskom podrujem razmiljanja. Ipak, to nije sasvim tono. Pogotovo u novije vrijeme i svjetovne znanosti ulaze u eshatoloke tematike, i sve ede postavljaju pitanja o konanoj sudbini svijeta, ovjeanstva i svemira. S druge strane, religijske eshatologije ne opisuju samo kraj svega postojega, nego i put prema tom kraju, ili posljednje dogaaje prije tog kraja, i u tom smislu nude takoer futuroloke sadraje. Za vjernike ti sadraji mogu biti vani putokazi prema bududnosti, i bitno utjecati na njihovo ponaanje, kao to i neka ak vrlo dugorona znanstvena predvienja mogu pokrenuti prikladne pripremne akcije. Napokon, pregledom nekih eshatolokih pojmanja dobivamo i opdi antropoloko-povijesni uvid u kulturoloka shvadanja bududnosti. Ali opdenito, osobitost vedine eshatolokih modela, za razliku od ciklinih shema, je njihovo zalaganje za konanu pobjedu same svrhe ivota.

Mazdaizam (zoroastrizam) ini se da se eshatologija prvo razvila u mazdaizmu, u staroj iranskoj religiji, koju je pokrenuo Zaratutra (avest. Zarautra , gr. ). Tono kada i gdje je Zaratutra ivio ostaje upitno, iako je najedi zakljuak danas da je to bilo u 11-10. stoljedu pr. Kr., negdje u istonom dijelu iranske visoravni. I smatra se da su i "Gate" (avest. g "himne"), najstariji tekstovi iz svete knjige mazdaizma, Aveste, takoer nastale u to vrijeme i da ih napisao sam Zaratutra). Iako se u "Gatama" mogu nadi tek vrlo kratke naznake eshatolokih misli, ipak se spominje "konaan kraj", kao i "sud" koji de dobri bog Ahura Mazda provesti nad grenicima (usp. Ahunuvaiti Gaa, Yas. 32, 78), i pobjedu istine (Ahure Mazde) nad neistinom (tj. dobra nad zlom) (Spentamad Gaa, Yas. 48, 1). Treba dodati da je Ahura Mazda (svjetlost / gospodar mudrosti, istine i dobrote) uvijek bez takmaca u najstarijem dijelu Avesti; slika njegovoga glavnog protivnika, zloduha nazvanog Angra Mainyu, razradit de se tek u mlaim dijelovima.

17

Vano je redi i to da su u ahemenidskom, i poslije u helenistikom i rimskom dobu, misli i motivi koji su potekli iz ove staroiranske tradicije najvjerojatnije utjecali na oblikovanje nekih idovskih i krdanskih shvadanja o kraju vremenu i o konanom boanskom sudu (iste de se ideje poslije preuzeti i razviti i islam). Meutim, mazdaistika vizija o kraju svijetu bit de prvi put sustavno izloena, tek u radu zapisanom u 6. stoljeda n.e., u sasanidskom dobu, i napokon u jednom djelu iz 9. stoljeda. Prvi je taj izvor Bahman jat, tj. "Bahmanov spjev", napisan na srednjoperzijskom jeziku, i bolje poznat kao Zandi Vohman jat ("Tumaenje Bahmanova spjeva"), to implicira da je izvozni spis nastao prije (i da je bio izgubljen). Bahman ili Vahman (sr. perz. Vohman < avest. Vohmu mani "dobar um"), bio je polumitski kralj Irana koji je spomenuti u Avesti, i o kojem je poslije pisao pjesnik Firdusi (9351025) u ahnami ("Knjizi kraljeva"). Neki osvrti na Bahmana ukazuju na ahemenidsko vrijeme, to bi bilo znakovito, u smislu kronologije razvitka mazdaistikih koncepcija. Tekst poinje obradanjem Zarduta (= Zaratutre) bogu Ohrmazdu (= Ahuri Mazdi) s molbom da mu dodijeli besmrtnost; Ohrmazd mu objanjava zato to ne moe (jer tada nede biti mogude konano uskrsnude, itd.), ali mu podari san (viziju) koja traje sedam dana, tijekom kojih Zardut vidi sav razvitak i bududnost svijeta. Vrlo su zanimljiva poetak, u kojem prorok vidi stablo drveta, s granama od raznih metala, koje predstavljaju vjekove ovjeanstva. Nema dvojbe da se tu radi o drvetu ivota dok je simbolika vjekova i metala isto tako vana, s obzirom na paralele u indijskoj tradiciji, etiri yuge, i mogudnosti da je ta shema vrlo rano stigla preko Irana do Grke, gdje je od vremena Hezioda (8.-7. stoljede pr. Kr.) doivjela razne grkorimske razrade. Ali u "Bahmanov spjevu" postoji proturjeje u prvom poglavlju stablo ima etiri grana: zlatnu, srebrenu, elinu i mjeovitu eljezno; u tredem ima sedam: zlatnu, srebrenu, mjedenu, bakrenu, olovnu, elinu i mjeovitu eljeznu. Oito je dolo do stapanja razliitih redakcija, i ak bi i razvitak metalurgije mogao objasniti tu nedosljednost, ali je kljuni razlog, ini se, povijesna nadopuna. Zlatni vijek (grana) vrijeme je vladavine Vitspa, prijatelja Zarduta (Zaratutre), koji je uspostavio svjetlu religiju i tada su demoni i Ahriman (= Angra Mainyu) pohrlili natrag u mrak; zatim srebreni vijek pokrede Ardair, "zvan Volumen" (to bi bio Bahman) dok de elini vijek poeti vladavinom sasanidskog aha Hozroja I. Anuirvana (531579). Zlatni, srebreni i elini vijek opisani su pojednako i u prvom i tredem poglavlju, ali u tredem poglavlju dodani su drugi metali i drugi vladari: nakon srebra slijede mjed, vladavina Ardaira I. i apur I. (prva dva sasanidska kralja), poslije bakar, vrijeme Valaha kralja Akana (Araksida), i olovo, vrijeme aha Vahrma i onda se popis vrada na elik i na aha Hozroja Anuirvana, u 6. stoljedu n.e. Dakle, moe se redi da je "Zardutina vizija" bududnosti bila dopunjena politiko-povijesnim detaljima do 6. stoljeda n.e., do vremena kada je "Bahmanov spjev" bio redaktiran i zapisan. Zbog slabljenja vrijednosti metala, jasno je da povijest nazaduje (kao i u indijskom krugu yuga), ali svaki spomenut vladar vrada neto pozitivno. Ali na kraju tih era, u doba "mjeovitog eljeza", vlast preuzimaju zli dusi (dvn) s razbaruenom kosom, potomci demon bijesa Ema (avest. nom. Ama) i zavrit de Zardotov milenij (deset stoljeda). Kao i u Indiji (i donekle Grkoj), u tom eljeznom dobu poinje propadanje ljudi. Opisano je vie nevolja iz te epohe propadanja: 1. 2. Zli dusi de paliti i unitavati: velika zemlja svest de se na grad i velik grad postat de selo; ta bida razbaruene kose bit de varalice i imat de nevaljalu vjeru. Sunce de slabiti i skrivati se; usjevi de propadati; nestat de biljke, drvede i grmlje i ljudi de postati zakrljali. 18

3. 4. 5. 6. 7.

Ptica de se vie potivati od pobonog Iranca; ljudi de (u zemlju) pokopavati svoje mrtve; zlo de prevladati: grijeh, krtost, ljutnja i pohlepa. Najnii robovi osvajat de iranska sela; bogatstvo i potovanje idi de onima strane vjere i usmjerenja; nii slojevi uzet de kderi plemida i mudraca; sve de ljudi slijediti lanu pohlepu i lanu vjeru. Vrudi i hladni vjetrovi odnijet de usjeve; nede biti kie nego de kiiti gadna bida; voda u rijekama i jezerima de se smanjiti; stoka de zakrljati, dat de malo mlijeka i sala. Djeca de se bojati; nede se igrati i veseliti. Zavladat de stranci: Turci, Gortaci, Kinezi, Sodaci i oni s konatim pojasima, Arapi i Rimljani, koji de dodi zajedno; nod de ojaati, i godine, mjeseci i dani smanjiti de se za tredinu; zemlja de se naduti i patnja, smrt i uvredljivost bit de svuda po svijetu.

Kada sunce pokae tuni znak i mjesec mijenja boje, tuga, tama i turobnost bit de na zemlji, i tad de drugi strani neprijatelji, pod crvenim zastavom (drui, "laljivci", ini se da je rije o krdani), prodrijeti u iranska sela i poraziti prijanje zle duge. Ohrmazd, u viziji tad kae Zardutu da de slijediti tri velike bitke ali da se Zardut ne treba bojati, jer kada zavri zadnji dan desetoga stoljeda njegova milenija, nijedan zao ovjek nede prodi u novi milenij. Ta tri velika boja, dijele milenije koje de voditi tri spasitelja: Hdar, Hdarmh i Sjant, i pobjede de izvriti trojica junaka: Vhrm Vargvandac iz kraljevskoga roda Kaja, Pjtan, besmrtni sin Vitspa i Keressp Smnac Milenij Hdara poinje nakon prvoga boja, u kojem Vhrm unitava zlikavce u velikom boju, nakon kojeg de ostati samo jedan mukarac na svakih tisudu ena. Na kraju toga doba, opet se iri zlo i demonstvo, i Ohrmazd pozove Pjtana, koji de pomodi drugom spasitelju, Hdarmhu da svlada zmaja po imenom Ai Dahka, dosl. "zmaj razornik" (usp. sr. perz. adah, "zmaj"). Zmaj je svladan i zatvoren u goru Damvand u planinskom lancu Alborz, juno od Kaspije (najvedi vrh u Iranu i najvedi vulkan u Aziji). Hdarmh ima zadatak da razvija ljudi, i u njegovom mileniju ljudi pronalaze i nove lijekove, tako da postaju gotovo besmrtni. Ali Hdarmh je previe trpeljiv: zlo opet raste, krivovjerje se trpi, i Ai Dahka se oslobodi iz gore. Tada slijedi tredi i zadnji sukob: Ohrmazd probudi Keresspa, koji svojom toljagom ubije zmaja. Stie tad Sjant, zadnji spasitelj, koji oisti sva stvorenja, i zatim slijedi uskrsnude i poetak nove bududnosti (ili vjenosti). Treba dodati da su poslije nastali i razne druge verzije "Bahmanovog spjeva", od kojih neki sadre detalje koji moda potjeu iz izgubljenih dijelova izvornika. No to se tie opisa mazdaistike eshatologije, kljuno je i drugo djelo, Bundahisn, koje je bilo zapisano vjerojatno u 9. stoljedu. Naslov znai dosl. "Prvo stvaranje", to potvruje da je rije o kozmogoniji, ali tu de se isto opisati fraagird (avest. fra.krti, "uiniti divnim, odlinim", to se odnosi na konanu obnovu svijetu na kraju vremena. Kraj svijeta dodi de nakon tri epoha (vremena stvaranja, mijeanja i razdvajanja), i tada de u velikom boju sile dobra (jazata) pobijediti sile zla (dvn). Spasitelj Sjant uskrsnuti de mrtve, i slijedit de posljednji sud, koji de se izvriti velikom probom: yajate Airjaman i tar ("vatra") rastopit de sve kovine u brdima, i po svijetu de se razliti tekuda goruda rijeka, koji de pravednici osjedati tek kao toplo mlijeko, dok de grenici izgorjeti. Rijeka de se onda spustiti u pakao i rastopiti Ahrimana (Angru Mainyua) i okonati svo zlo. 19

I ljudi de tada postati kao aneli, bez potrebe za hranom i pidem, bez oruja; tijela im nede vie bacati sjene i svi de govoriti jedan jezik i ivjeti u jednom narodu bez granice svi de imati isti cilj i slaviti uzvienost Boga. Nema sugestije pritom da de se ljudi opet pretopiti u iskonsku biljku (drvo ivota), ili da de se vratiti u boansko bide iz kojeg su nastali. Inae u mlaim predajama o Sudnjem danu nastala je jedno zanimljivo tumaenje, koja mijenja i sudbinu grenici i oni de preivjeti; njihova kazna i muka trajat de samo tri dana, i onda de svaka osoba upoznati Boga.

Abrahamistike religije Iz saetka koji je smo iznijeli o mazdaistikoj eshatologiji, moe se zakljuiti da je tumaenje koje je pokrenuo Zaratutra stvorilo sadraje koje su bile prenijete i u abrahamistiki okvir. U svakom sluaju, znakovito je da je knjiga proroka Daniela, u kojem se po prvi pojam bududnosti pretvara u "svretak vremena", nastala u razdoblju nakon to su potomci dijela izraelitskih plemena koji de postati idovi bili izloeni jakom ahemenidskom utjecaju. I kako smo ved naznaili, taj su utjecaj poslije naslijedili krdane i muslimane, i to vjerojatno uz druge naknadno preuzete sadraje. U krdanstvu, pria o dolasku tri kralja da se poklone tek roenom Isusu, i njihovo pradenje nove nebeske zvijezde do mjesta roenja, moe simbolizirati taj dodir, dok je islam, nakon to se proirio u Iranu, imao izravnije mogudnost za usvajanje nekih sadraja.

idovstvo (judaizam) U idovstvu je, dakako, kljuan element u odnosu na kraj vremena postala vjera u dolazak mesije, Bojeg "pomazanika" (heb. maa), to donekle odgovara mazdaistikim vizijama o spasitelju. Zanimljivo je u tom pogledu da se ahemenidski vladar Kir Veliki (Kuru, vl. 559530. pr. Kr.), u knjizi proroka Izaije (45: 1) oznauje kao "pomazanik *Jahve+". I uloga Kira u idovskoj povijesti bila je kljuna, jer je on ne samo oslobodio idove od babilonskog suanjstva, nego je omogudio i izgradnju hrama u Jeruzalemu. U idovskoj tradiciji, dakako, mesijanstvo je tjesno vezano za osloboenje i uspon "izabranog naroda", i nije dakle samo religijski, nego vjersko-etniko-politiki imbenik. idovsko shvadanje mesije nije stoga ukljuivalo zamisao o boanskom spasitelju, nego o voi naroda koji de ga uvesti uvesti u sretno razdoblje i razumije se da je u tekim povijesnim prilikama elja za takvim voom redovito rasla. Meutim, u kasnijim razradama, vizija o mesiji povezivat de se isto s eshatolokim modelom, koji se izvodio iz idovskog kalendara. Prema tom tumaenje, svijet je trebao udi u zavrni sretni milenij 6000 godina nakon to ga je Bog stvorio i ako bismo preraunali konanu razradu idovskoga kalendara koji je uinio Majmonid (11351204), Bog je stvorio Adama i Eve tono 7. oujka 3761. pr. Kr., pa bi taj milenij trebao poeti 2239. godine! Tada bi se trebao pojaviti i konani mesija. Kabalisti su usporedili tu shemu s danima u tjedno, pa bi taj sedmni milenij, bio tisudljetni abat, tisudljetno vrijeme odmora i srede, nakon koje bi ovaj svijet prestao postojati. Ali to bi slijedilo poslije, ostaje upitno postoje opisi o uskrsnuda svih mrtvih, o skupljanju svih potomaka djece Izraela, i svakako o pravdi i opdem mira, itd. Opis koji se najede spominje u dolasku mesije i miru u sretnom mileniju, dolaze iz knjige proroka Izaije (prema njegovoj viziji):

20

Dogodit de se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit de postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova. K njoj de se stjecati svi narodi, nagrnut de mnoga plemena i redi: "Hajde, uziimo na Goru Jahvinu, poimo u Dom Boga Jakovljeva! On de nas nauiti svojim putovima, hodit demo stazama njegovim. Jer de iz Siona Zakon dodi, iz Jeruzalema rije Jahvina." On de biti sudac narodima, mnogim de sudit' plemenima, koji de maeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Nede vie narod dizat' maa protiv naroda nit' se vie uit' ratovanju. (Iz 2: 2-4) On de pravdom opasati bedra, a vjernodu bokove. Vuk de prebivati s jagnjetom, ris leati s kozlidem, tele i lavid zajedno de pasti, a djetece njih de vodit'. Krava i medvjedica zajedno de pasti, a mladunad njihova skupa de leati, lav de jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat de se dojene, sisane de ruku zavlaiti u leglo zmijinje. Zlo se vie nede initi, nede se pustoiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja de se ispuniti spoznajom Jahvinom kao to se vodom pune mora. (Iz 11: 5-9) Ovi odlomci, i drugi detalji iz Izaijine knjige bili su preuzeti u krdanstvu.

Krdanstvo idovska zamisao o mesiji bila je temeljna za sam nastanak krdanstva, koje je i nazvanom prema grkoj rijei "pomazanik", dosl. prijevod hebr. maa. I dakako, prihvadanje Isusa iz Nazareta kao mesiju, u biti bi trebalo odrediti doba krdanstva po sebi kao sretni milenij. Ali situacija je bila sloenija od toga. Uzevi u obzire sve potekode koje su postojale ved u ranom krdanstvu (i koji su oito ukazivali na to da nije jo mogude pomisliti na vuka i janjeta kako "prebivaju zajedno") krdani su usmjerili svoje pogleda prema drugom dolasku Isusa Krista, koji bi bio isto tako povezan s krajem svijeta. I predloak se mogao nadi u knjizi proroka Daniela. Daniel je u svom snu, nakon prizora nemani koji izlazi iz mora, ugledao Prijestolje, na kojem sjedi Pradavni, "Sud sjede, knjige se otvorie", i etvrta, najstranija, neman bude ubijena i raskomadana; druge nemani gube vlast, i tada: na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ovjeji. On se priblii Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nede prodi, kraljevstvo njegovo nede propasti. (Dan. 7: 13-14) Daniel de opisati i i razne nevoljne koje de zahvatiti ljudi tada kada doe "svretak vremena". I Krdanstvo de prezuzeti njegovu viziju: Izdisat de ljudi od straha i iekivanja onoga to prijeti svijetu. Doista, sile de se nebeske poljuljati. Tada de ugledati Sina ovjejega gdje dolazi u oblaku s velikom modi i slavom. (Lk 21: 26-27) Meutim, krdanstvo de nadograivati polazita iz svetih knjiga idova, dodavati vlastita tumaenja i preuzimati nove sadraje i/ili simbole, pa tako i neke koje nas podsjedaju na mazdaistike. Ivanovo Otkrivenje isto se istie u povezivanju staroiranski utecaja. Razumije se, u tom su spisu jako pristupni starozavjetni motivi (silazak iz oblaka, otvaranje knjige, moda simbolika broja sedam za peate, trube i ae gnjeva, imena Gog i Magog i Harmagedona, itd.) Isto tako, neki motivi upuduju na helenistike utjecaje (Alfa i Omega) Meutim patnje na poetku svretka vremena takoer i etiri "jahaa apokalipse" (antikrist, rat, glad, smrt) razne prirodne nevolje, bitke, bacanje Zmaja/Sotonu u bezdan na tisudu godina (milenij), zatim izlazak Sotone iz zatvora i veliki boj prije konanog Suda sugeriraju proimanje s tradicijama koje dovele i do Bahman jat-a.

21

Opi komentar o Ivanovom Okrivenju Otkrivenje zatvara Bibliju vizijom novog svijeta, "novog neba i nove zemlje", i tijekom stoljeda tekst je bio razliito tumaeno. Poetkom 4. st. prvi je to uinio sv. Viktorin Ptujski (250303), biskup i muenik, koji je otkrio da se pieva misao ne odvija jednolinijski, nego spiralno u koncentrinim krugovima; najprije neto navijesti pa to onda u drugoj slici razvije, u tredoj popuni, pa se onda vrati na poetak i isto pod drugim vidom nastavi. Kao to je tipino za apokaliptika djela, uvelike se koristi simbolika brojeva: 3 je Boji broj; 4 je broj svijeta (4 strane svijeta, 4 vjetra); 7 (3+4) je broj savrenstva; 8 (7+1) je broj dovrenosti, vjenog blaenstva; broj 1000 oznauje neizmjernost; broj 12 je broj Izraela (izabranoga naroda) i zato broj Crkve broj savren. Klju odgonetke znamenitog broja 666 (Okt 13: 18) je u tom da je 6 dvostruko nesavren broj: 7-1, kao i pola od 12; broj 666 oznauje potpunu bespomodnost "druge Zvijeri." Ivan inae neprekidno mijenja prespektivu: prolodu rasvjetljuje sadanjost, a sadanjost je perspektiva za bududnost. Glavno lik Ivanova Otkrivenja jest Jaganjac Krist, "Alfa i Omega", "poetak i svretak." Temeljni zakon koji rukovodi ostvarenjem "novog neba i nove zemlje" jest borba koju vode tri velike sile u povijesti svijeta: ena (Crkva), Dijete (Krist), Zmaj (Antikrist). Saetak sadraja:

Treba dodati da su ranom u krdanstvu nastala i druga eshatoloka djela, od kojih mnoge ulaze u kategoriju apokrifa, i u kojima moemo pronadi drukije detalje, i to katkad slikovitije od onih u Ivanom Otkrivenju.

22

Jedno takvo djelo, koje je nastalo oko 380. n.e., "Proroanstvo Tiburtinske Sibile" (lat. Sibylla Tiburtina, prema gradu Tiburu, dananjem Tivoliju u Laciju), takoer se smatra apokrifom, iako je postalo vrlo popularno poslije u srednjem vijeku. Na poetku teksta August zapita Sibilu hode li on postati bogom, na to mu ona odgovori da de se u Grka pojaviti vladar, po imenu Konstant, koji de zavladati nad Rimljanima i Grcima; vladat de 112 godina i rairiti krdanstvo po svijetu (takoer maem); na kraju njegove vladavine idovi de se preobratiti, ali tada de se pojaviti Antikrist, iz redova plemena Dana, koji de varati ljude arobnjatom i prizivanjem vatre iz neba; godine de postati mjeseci i mjeseci dani; i sa sjevera de izbiti neisti narodi, Gog i Magog, koje je Aleksandar "kralj Indije" (= Aleksandar Makedonski) nekada zatvorio iza zida; rimski vladar de ih poraziti i predati carstvo Bogu i Kristu; i tada kada se Rimsko carstvo okona, razotkrit de se i Antikrist; Ilija i Henok (koji odgovaraju dvojici svjedoka iz Ivanovog opisa, Okt. 11: 113) najavit de dolazak Gospodina, ali de ih Antikrist ubiti i nasilje de se proiriti po svuda; na kraju de Bog, da bi zatitio pravednike, poslati arhanela Mihaela da ubije Antikrista na Maslinovoj gori. U prii se vidi kako su naknadni dogaaji (iz doba Konstantina) uli u tumaenja, dok se kraj svijeta izjednauje s krajem Rimskoga carstva. Dakako, u tekst proroanstva Tibertinske Sibile uli su i sadraji iz kasnoantikih predaja, pa je stoga Aleksandar usput spomenut kao vladar koji je zatvorio Goga i Magoga iza zida. Ta je legenda nastala po svoj prilici u 2-3. stoljedu n.e., kada su se antike i rane krdanske tradicije spajale, i poslije je bilo doraena u Romanu o Aleksandru, koji potjee iz stoljeda na prijelazu u srednji vijek. Imena Gog i Magog dolaze iz starozavjetne tradicije, no njihovo znaenje nije bilo posve doraeno: Magog je spomenut u "Tablici naroda" samo kao sin Jafeta (Post 10:2; 1 Ljet 1: 5); Gog se javlja prvo kao osobno ime u Prvoj knjizi Ljetopisa (5: 4), zatim u Knjizi proroka Ezekiela kao vladar "u zemlji Magogu" (Ezek 38: 1). Ezekielov opis je kljuan, jer se tu kae da de Jahva potaknuti Goga da sa svojim konjanicima i vojskom, s krajnjeg sjevera, navali na Izrael, kada je mir u zemlji, i to "kao oblik koji pokrije zemlju" govori se i o silnom potresu, ruenju planina, o borbi brata protiv brata, kugi, pljusku, kamenju s neba i ognju i sumporu, koji de napokon unititi Goga i njegove ete, pa de poslije ptice i zvijeri jesti meso junaka, piti krv kneeva jesti konja i konjanika, junaka i ratnika (v. Ezek 38: 1-20). Taj napad preao je u Ivanovo Otkivenju, ali tu su Gog i Magog dva naroda koji de krenuti u rat na koncu vremena. Taj je dogaaj bio kljuan u "Proroanstvu Tiburtinske Sibile", koje je vjerojatno utjecalo i na vano apokrifsko Otkrivenje Pseudo-Metodija iz 7. stoljeda Ali Pseudo-Metodije spominje i ljudoderstvo (kanibalizam), kao i druge uase: Jer ljudi, izili sa sjevera, poet de jesti ljudsko meso i piti krv *ljudi+ kao vodu. I svi poinju jesti neiste i gnusne zmije i korpione i druge gmazove i zvijeri svakakve... U svakom sluaju, strahovit prizor o napadu Goga i Magoga, katkad nadopunjen, postat de vaan detalj u krdanskim i poslije islamskim tumaenjima uz druge kljune dogaaje: etiri jahaa apokalipse, prirodne katastrofe, Harmagedon, i propast Velike bludnice babilonske koja sjedi na Zvijeri sa sedam glava. Meutim, kada se krdanstvo poelo dijeliti na segmente, isto se tako naglasak na eshatologiju (i/ili njezino tumaenje) razliito profilirao. Pa ipak, do poetka modernog doba, glavne struje krdanstva na Istoku i Zapadu, bez obzir na "veliki raskol" 1054. godine, nisu se bitno udaljile u svojim gleditima prema svretku vremenu. Grkoistono krdanstvo, odnosno pravoslavlje, i (zapadno) katolianstvo svakako su prihvadali Ivanovo Otkrivenje, ali oprezno. Pravoslavlje zato i danas izbjegava itanje odlomaka iz Otkrivanja za vrijeme misa, i tvrdi da ne moemo znati kada de nastupiti Sudni dan. 23

Slino tome katolianstvo je polazilo od Kristove rijei u Evanelju po Mateju: "A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli, ni Sin, nego samo Otac." (Mt 23: 36), i isto od komentara sv. Pavla: "Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba kao kradljivac u nodi." (1 Sol 5: 2). Rezultat je bio da se nisu osobito traili znakovi o nadolasku Sudnjega dana. S druge strane, nakon rascjepa Zapadne crkve, nove protestantske konfesije, koje su upravo i uvele sam pojam eshatologije, ede su ulagali napore da prepoznaju znakove o pribliavanju toj bududnosti. Protestantizam je i nastao u kriznom razdoblju prijelazu: nakon renesanse koja je prola stoljeda odbacila kao vrijeme barbarstva, i nakon otkrida "Novoga svijeta", koje je temeljito izmijenilo idejne poglede na krdanski ekumen, kao i drutvene, ekonomske i politike strukture u Europe. U tom kontekstu protestantski je pokret u mnogome vidio sebe kao pomak prema bududnosti, tj. prema svretku vremena i ostvarivanju Bojega plana. I kao drugi dodatak tom gleditu, svoga neprijatelja, Katoliku crkvu, nerijetko je poistovjedivao s Babilonskom bludnicom. U angloamerikom podruju, zamisao o brzom dolasku kraja potaknuo je razvitka pojam "ushita" (engl. rapture), koji se polazio od objanjenja sv. Pavla: Jer sam de Gospodin na zapovijed, na glas arkanelov, na zov trublje Boje sidi s neba. I najprije de uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim demo mi ivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak (1 Sol 16-17). Protestantizam je, dodue, poprilino sloena shema, u koju je i teko uvrstiti sve novonastale konfesije na krdanskom Zapadu, ali se opdenito moe redi da su te nove konfesije stavljale vedi naglasak na biblijske tekstove koje su i provodili na narodne jezike, u pravilu mnogo ustrije od katolika. To je dovelo katkad do "demokratskih" ili doslovnih tumaenja, ili do "natezanja metafora", kako bi se povijesni dogaaji uklopili u biblijski okvir. U svakom sluaju, protestanti su barem relativno gledano pozornije oekivali znakove Sudnjega dana, to neke fundamentalistike skupine ine i danas. Kao vrlo oiti (krajnji) primjer, jedna je takva sekta u novijoj povijesti tvrdila da su uspostava Izraela 1948. i bitke na Bliskom istoka (tj. sedmodnevni rat 1967. i jomkipurski rat 1973.) povezani s Armagedonom, i da uspostava EEZ-e Rimskim dogovorom odgovara povratku Rimskog carstva i sedmoglavnom zvijeri iz Ivanova Otkrivenja, na kojoj de jahati Velika bludnica babilonska.

Islam Kao i krdanstvo, islamska eshatologija slijedi dobar dio prijanjih abrahamistikih tradicija, kao i vlastita tumaenja i proirenja. Ukratko, shema bi trebala biti ovako: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Ljudi poinju prelaziti u Boju vjeru u skupovina. Zatim de se negdje izmeu Iraka i Irana pojaviti al-Mas ad-Dadl ( ,) zadnji od trideset varalica (neto nalik na antikrista u krdanstvu). Protiv Dadala borit de se Mahd ( ,)dosl. "voeni" i tada de se usred borbe s neba spustiti Isus (= s, )i pomodi Mahdiju da svlada velikog varalicu. Mahd de pobjediti, i vladati od 7 do 19 godina prije Sudnjega dana; svi "ljudi knjige" postat de tad muslimani. Poslije Mahdijeve smrti, Isus de vladati svijetom etrdeset godina i bit de to doba mira i pravde; Gog i Magog (Jdd wa-Mdd ) bit de osloboeni, ali na Isusovoj molbi Bog de ih unititi. Meutim, dolazak Mahdija i Isusa isto je i najava Sudnjega dana (za sve ljude i dinove); nitko, osim Boga, nede znati kada de se dogoditi, ali pojavit de se znakovi: potresi de se iriti s istoka i zapada, jedan iz 24

Arapskog poluotoka (govori se i o tri velika potresa), vatra de buktati iz Jemena; past de brda; unutranjost zemlje de se slomiti i rairiti, i pojaviti de se "ivotinja iz zemlje" (Kur'an, 27: 82), dabbetul-erd (.) 7. Zasvirat de truba (Sur) (Kur'an 39: 68); s neba de se spustiti dim (Kur'an 44: 10), koji de donijeti bolesti; ali vjernici de se tek malo oboljeti i Bog de zatim poslati hladan vjetar koji de im blago oduzeti ivot, dok de nevjernike ostaviti da proive Sud. Ima i u ovoj shemi kraja svijeta postoje razliite inaice i to osobito izmeu sunitske i ijitske verzije. Meutim, ako se zadrimo prve, vrlo su zanimljive naznake o Sudnjem danu, koji su razradili uenjaci hadisa ( ,)tumaenja rijei Muhameda. Te de se naznake pokazati u nekoliko podruja: 1) Ljudsko znanje: Nestanak znanja i pojava ignorancije. Pisat de se mnoge knjige, ali vjersko znanje bit de slabo. 2) Moral: irit de se koritenje opojnih sredstava. Ubijanje, ubijanje, ubijanje. Ljudi de druge tui, repovima od volova (trgovina robljem). Posljedni u ummi (= vjerskoj zajednici), poet de kleti prve. Ljudi de tvrditi da slijede Kur'an, ali odbacit de hadisu i sunet. Ljudi de vjerovati u zvijezde (= praznovjerje). Bit de manja dobra djela. Godine obmane, u kojima se nede vjerovati istinitom ovjeku i vjerovati de se laljivcu. Lano svjedoenje bit de raireno. Arogancije de se povedati. Ljudi de potivati druge zbog straha koje mogu uiniti. 3) Spolni (rodni) odnosi i i bududnost ena: Preljub i blud prevladaju (i s tim u vezi nove bolesti). Blud prevagne meu voama. Preljub i blud vrit de se javno. Ljudi de hodati po trnicama, s bedrima otkrivenima. Mukarci de poeti nostiti svilu. Mukarci de spavati s drugim mukarcima i ene sa enama. Mukarci de poeti izgledati kao ene i ene kao mukarci. ene de nadvladati mukarce 50:1. ene de se urotiti. ovjek de sluati svoju enu, ne majku; bit de dobar prema prijatelju i izbjegavati oca. ene de biti gole, iako su odjevene i te de ene biti zavedene i druge de zavesti. Trgovina de se toliko rairiti da de ene morati pomagati svojim. Pjevaice i glazbala postat de popularni. Mnoge ene u plodnoj dobi nede htjeti roditi djecu. 4) Obitelj i djeca: Djeca de biti puna bijede. Djeca de biti neista (iz bluda). Nevolja udi de u svaiji dom. Obiteljske veze de se rezati.

25

5) Ekonomija: Povjerenje postoje nadi ostvarivanje dobiti. Dobitke de dijeliti samo bogati, bez koristi za siromahe. Pladanje zakata postat de teret; krtost bit de rairena i milodari dat de se nevoljko. U srca ljudi udi de krtost. Ljudi de i dalje baviti svojom poslom, ali de biti malo ljudi u koje se moe vjerovati. Bogatsvo de se toliko povedati, da ako ovjek dobije 10.000 nede mu biti dovoljno. Trgovina bit de toliko rairene da de ene morati pomodi svojim muevima u poslovima. ene de udi u radnu snagu zbog ljubavi prema ovom svijetu. 6) Priroda: Kia de biti kisela ili goruda. Smog de se pojaviti nad gradovima zbog zla koji ine. Povedat de se broj potresa. Bit de pokuaja uiniti pustinju zelenom. Divlje ivotinje modi de govoriti ljudima. 7) Drugo: esti bit de sluajevi nagle smrti. Ljudi de skakati izmeu oblaka i zemlje. Vrijeme de brzo prolaziti. Ljudi de se poeti takmiiti s drugima u izgradnji viih zgrada. 8) Islam / Povijest: Voe naroda bit de najgori meu njima. Pojava lanih glasonoa (30 dalala). Muslimani de osvojiti Konstantinopol. Muslimani de osvojiti Indiju, prije povratka Isusa, sina Marije. Eufrat de dati otkriti blago. Svjetske nacije udruit de se protiv muslimana, kada de muslimani postati brojni kao "morska pijena". Ljudi Iraka nede dobiti hranu niti novca zato to ih podreuju Rimljani. Dvije velike skupine iz iste vjere borit de se uz velike gubitke

Ahmedije ( ) Rije je o sekti nastaloj u okviru islama (iako je vedi dio muslimana u svijetu ne prihvada kao islamsku), koju je britanskoj Indiji 1889. osnovao Mrz Ghulm Amad (18351908). Za ahmedijci je Mahija oznaavao mesiju, i povezali su ga s Isusom, tonije s Isusovim duhom koji se toboe ponovno pojavio u osobi njihove voe. Sam je Admad tvrdio da je Isus na kraju ivota poao u Indiju, gdje je umro prirodnom smrdu U tom smislu poruka o Isusovom drugom dolazaku bi bilat ek alegorija za povratak njegovoga duha. U ahmedijstvu se proreena bududnost zapravo upravo ostvaruje, to je znakovito s obzirom na promjene koje su se dogaale na prijelazu iz 19. u 20. stoljede, kada je tzv. "prva globalizacija" (europski imperijalizam) bila na pomolu sloma.

Znanstvena eshatologija Na kraju moemo spomenuti isto i neke zamisli, koje ulazile u to to bismo moglo nazvati "znanstvenom eshatologijom". 26

To de ideje biti esto implicitan i u idudima tematikama u ovom kolegiju. Prvo treba redi da postoji hipoteze da ovjek (H. sapiens) de bududi tokovi dovesti do toga vie nede biti dominantni oblik ivota na Zemlji. S jedne strane, takve misle zagovara filozofija "transhumanizam" (skr. H+), koja se pojavljuje i kao meunarodni intelektualni i kulturni pokret koji smatra da de biti mogude promijeniti ljudsko stanje i razviti tehnologije za uklananje staranje i jaanje ljudskih intelektualnih, fizikih i psiholokih osobina. S druge strane, znanstvenici i popularizatori njihovih ideja istiu razne presudne imbenike koji mogu dovesti do izumiranja ljudi: raspad okolia, globalno zatopljenje (i ledena doba), pandemije, demografska propast, razvitak nove vrste ljudi, dugotrajne promjene Zemlje (kometi, magnetizam), svemirski sudari ili crne rupe, invazije vanzemaljaca, sunane zrake. Najdalje vremenske analize ved su eshatoloke u pravom smislu kraja postojanja. U odnosu na Zemlju, hipoteza da de se Sunce pretvoriti u veliki crveni div za oko 5 milijardi godina, jedna je takva pretpostavka. Takva vienja, ili hipoteze o znatno kradoj bududnosti Zemlje (zbog udara komete, itd.), poticala su neke znanstvenike da zagovaraju nunost odlaska u svemir. Jedan od takvih znanstvenika je i je Stephen Hawking (1942). Meutim, postoji i znanstvene eshatoloke teorije o samom kraju svemira To su, zasad, teza o stalnoj ekspanziji i "velikom zamrzavanju" (big freeze), teza o tamnoj energiji u svemiru, koja de napokon dovesti do "velikog razderanja" (big rip), zamisao da de se sila tea zaokrenuti i dovesti do "velikog suavanja" (big crunch), i napokon dopunska zamisao o "veliko odskakanja" (big bounce), tj. da de se nakon suavanja, ponoviti opet "veliki prasak" (big bang). Ova potonja hipoteza, opdenito, nalikuje na neke religijske eshatologije, osobito na indijske primjere.

Zamisli o ulasku u bududnostKornjae nas vode u bududnostJednog dana u proljedu, u sumaglici blagoj, Poao sam do obale suminojske, i dok sam gledao ribarske brodice , kako se na moru ljuljaju njeno, Sjetio sam se jedne prie iz davnine. Man'j ( ) Stihovi s pomodu kojih prelazimo u ovaj dio nae tematike potjeu iz japanske knjige Man'j, "Zbirke stotinu tisuda pjesama", sastavljene u drugom dijelu 8. stoljedu, kada se prijestolnica Japana nalazila u mjestu Heidkj (), tj. u dananjem gradu Nara (), prema kojemu je ovo povijesno doba i nazvano (710795. n.e.). Autor je bio pjesnik Takahai Muimaro (), koji je, izmeu ostaloga, bio dunosnik u vladi u Nari, i ivio do negdje oko 730. n.e. Obala suminojska () koju spominje, je ime za jednu etvrt u gradu Osaki, na jugu otoka Honu; u razdoblju Nare tu se nalazila najveda luka u Japanu. I drevna pria koju se prisjetio, bila je predaja o mladom ribaru Uraimi (), ije ime na japanskom znai "morska sreda".

27

Njegova pria bila je zapisana takoer u starijim japanskim ljetopisima s poetka 8. stoljeda, i prema tim izvorima zapoela je nekoliko stoljeda prije. Nalazimo je u "Zapisu o okrugu Tango" (Tango no kuni fudoki, ), i u "Kistom ispisanom ljetopisu Japana", Nihonoki (), koji je poznatom i pod imenom Nihoni (). U prvom izvoru, pria je opsenija: U zemlji Tango, u okrugu Josa postoji selo Cucugaha, gdje je ivio lijep mladid imako ili Uraimako; u danima cara Asakure (Jurjaku, 457-459. n.e.) poao je ribariti usred mora nije nita ulovio, nego petobojnu kornjau; poloio ju je na dno amca i zaspao; kad se probudio ugledao je prelijepu djevojku; tko je ona, pitao je, i rekla mu je da ga je vidjela samog na moru i stigla mu preko vjetra i oblaka bila je besmrtnica; mladid se uplaio, ali mu je rekla da mu eli biti supruga, "sve dok de nebo i zemlja i sunce i mjesec postojati"; odvela ga je do zemlje vjenosti usreda mora; njezin rod proslavio je njegov doek na gozbi, deset tisuda puta radosnije nego meu smrtnim ljudima imako je zaboravio svoju prolost i uivao, ali nakon tri godine, tuga ga je obuzela; na upit ene zato mu se lice izmijenilo, odgovorio je: "kako kau stari, obian ovjek eli vidjeti svoje selo, kao to lisica na samrti eli poloiti glavu na zemlju"; hodali su skupa tuno, i ona mu je dala dragocjenu kutiju; rekla da ako ponovo eli vidjeti svoju enu, mora kutiju uvati, ali nikada ne otvoriti; imako se vratio u svoje selo i vidio ljudi i stvari koje nije poznavao; upitao je jednoga ovjeka, gdje je kuda u kojoj je Uraima ivio, i ovaj mu je rekao da je uo od ljudi da je netko tim imenom poao na plavo more, ali se nikada nije vratio bilo je to prije tri stotine godine; nitko iz njegova roda nije bio iv; deset dana mladid je lutao po zaviaju, i zaboravivi rijei svoje drage otvorio je kutiju vjetar i oblaci su se uzvili u zrak, i u tuzi se okrenuo prema besmrtnoj zemlji; plakao je dok se bijeli oblak irio; izgovarajudi svoje posljednje rijei uo je tihi glas svoje ene preko vjetre; pjevao je da je eka na pragu, sve dok valovi zapljuskuju obalu Sretne zemlje. Britanski orijentalist Frederick Victor Dickins (18381915), koji je prenio jednu od prvih irih prijevoda ove prie, smatrao je da je nastala pod kineskim utjecajem, iako je po svojoj stilistici ipak izrazito japanska (v. Primitive & Mediaeval Japanese Texts. Oxford, 1906). Znakovito je, kako je bilo reeno, da se usput spominje takoer i u Nihonokiju, vrlo vanom povijesnom izvoru: [478. n.e. = rekonstrukcija] U jeseni u osmom mjeseci, jedan ovjek iz *sela+ Cucukahe u okrugu Josa, u pokrajini Tamba (), Uraimako iz Mizunoje, otiao je ribariti u amcu. Napokon je uhvatio kornjau, koja se odmah pretvorila u enu. Zatim se mladi Uraima zaljubio u nju, i oenio je. Zajedno su poli na more i stigli do Hrai Sana (, dosl. "brda ljepote"), gdje su vidjeli besmrtnike. Muimarina pjesma s kojom smo poeli isto je znatno skratila, ali i izmijenila detalje iz "Zapisa o okrugu Tango": Mladi Uraima iz sela Mizunoje lovi ribu sedam dana na moru kada se iznenada pred njim pojavi "kdi morskih dubina"; porazgovaraju, zaljube se, i ona ga povede u oblast vjenosti, u dvorac gdje ivi bog mora; tu su mogli ivjeti zauzvijek "u prekrasnim dvoranama", bez starosti i smrti ali Uraima eli se nakratko vratiti u svoje selo, i redi roditeljima to se dogodilo; ena mu daje kutiju, koju mora nositi sa sobom, ali ne smije je otvoriti; Uraima se vrati doma, ali ne nae ni svoju kudu, ni selo, ni plot pomisili da su moda u kutiji; otvori kutiju i iz nje izie bijeli oblak; bore mu prekriju lice i kosa mu odjednom osijedi, dah mu nestaje i mladid umre. Pjesnik je na kraju zakljuio da je Uraima trebao ostati u svijetu besmrtnosti, i da je bio bedak to se opde vratio u svoje selo. Dogaaji iz prie su se tijekom idudih vjekova i dalje razraivali. Glavni junak, koji je u starijim verzijama nazvan Uraimako (), ili skradeno imako, to bi znailo samo "mladid/dijete Uraima", do 16. stol