EDWARD W. SOJA: THIRDSPACE

Riječ je o trostranoj senzibilnosti prema spacijalnosti, historiji i društvu. Zbog toga je treći

prostor transdisciplinaran.

Soja pripada radikalnoj postmodernoj perspektivi. Zbog dekonstrukcije i strateške rekonstrukcije

konvencionalnijih modernih epistemologija, rekonstrukcija ustanovljenih formacija znanja.

Thirding-as-Othering

Henry Lefebvre predlaže dekonstrukciju binarne logike kada razmišljamo o prostoru.

1. PRVI PROSTOR i epistemologija su najviše koncentrirani na materijalnosti prostornih

formi, na stvarima koje se mogu empirički mapirati.

2. DRUGI PROSTOR začet je na idejama o prostoru, u ozbiljnoj reprezentaciji ljudske

spacijalnosti u mentalnim i kognitivnim formama.

Prvi prostor, prema Lefebvreu, je realni, a drugi je imaginarni. Foucault ih zove „other

spaces“ ili heterotopije. Heterotopije su prostori na kojima živimo, u kojima se događa

erozija našeg života, vremena i povijesti.

Kritika historicizma je nužna zbog priznanja da nam to nije dovoljno.

Exopolis – city-without-cityness – mjesto hiperrealnosti svakodnevnog postmodernog života.

Neobična putovanja Henri Lefebvrea

Poglavlje o životu autora koji je otvorio novu perspektivu u sagledavanju trećeg prostora,

prostora općenito. Uživao je u životu između centra i periferije, stalno je putovao. Fasciniran

Parizom.

Centar-periferija, relacija „concieved-lived“, reprezentacija prostora i prostor reprezentacije.

Moć je svugdje.

Bio je nomadski marksist. Mrzio je škole i klinike koje naziva kapelicama. O Marxu i Lefebvreu

i tom odnosu škola i učenja... (predavanje)

Lefebvreova kritika svakodnevnog života korespondira ne samo alijenaciji i mistifikaciji

kapitalističkih društava, takav je život svugdje bio koloniziran.

Trijalektika spacijalnosti

The Aleph (J.L. Borges) – jedino mjesto na zemlji gdje su sva mjesta. Što je vječnost za vrijeme,

Aleph je za prostor. Govori o binarnim opozicijama (subjekt-objekt) pozivajući se na

Lefebvreovu ideju o trećem koji uvijek postoji.

Soja se pita kako da riječima predoči neograničenost Alepha kada je sami jezik set simbola.

Soja o trećem prostoru:

Treći prostor je prostor gdje su sva mjesta, moguće ga je vidjeti iz svakog ugla, nezamisliv

svemir. Sve se spaja u trećem prostoru, apstraktno i konkretno, stvarno i zamišljeno, spoznatljivo

i nezamislivo. Sve što fragmentira treći prostor na specijalizirano znanje uništava njegovu

otvorenost. Za Lefebvrea je spacijalno znanje moguće postići samo kroz konstantnu potragu za

onim ispod poznatog, za meta-.

(nadalje objašnjava način na koji Lefebvre piše, dajući kritiku)

„Proizvodnju prostora“ je strašno teško shvatiti ako ju promatramo kao konvencionalan tekst.

Nije linearan.

Thirding-as-Othering

Kad god bi se Lefebvre susreo s dugom tradicijom binarnosti morao bi ih razbiti i dodati treću

stvar. To je jako važan moment, jer time dolazimo do teze/antiteze/sinteze. Otrećivanje proizvodi

trijalektiku koja je radikalno otvorena prema kontinuiranoj ekspanziji spacijalnog znanja.

Konceptualna trijada:1. spacijalne prakse

2. reprezentacije prostora

3. prostori reprezentacije

Polja koja nas zanimaju su: fizičko (kozmos), mentalno (logičke i formalne apstrakcije/logičko-

epistemološki) i socijalno (prostor socijalnih praksi).

„Dvostruka iluzija“ – Lefebvre to razbija fuzijom te trijade. Soja je to pojednostavio razbivši na

miopiu, tj. gledanje samo onoga što je pred očima i ništa dalje, i hipermetropiju, tj. gledanje

toliko daleko da ono što je točno ispred nestaje. Tim iluzijama kritizira epistemološki dualizam. I

Soja je koristio otrećivanje da bi razbio tradiciju dihotomija binarnosti kako bi stvorio

alternativnu postmodernu geografiju.

Iluzija transparentnosti čini da prostor izgleda luminozno, nevino, bez zamki.

S druge strane, realistična iluzija – objektivne stvari su realnije od misli. Socijalne prostore tu

gledamo kao prostore arhitekta ili dizajnera. Lefebvre kaže da se te dvije iluzije često ujedinjuju.

TRIJADA

1. SPACIJALNE PRAKSE /espace percu/perceived space – proizvode spacijalnost koja

obuhvaća produkciju i reprodukciju.Spacijalne prakse, kao proces proizvodnju

materijalne forme socijalne spacijalnosti, se prezentira kao medij i rezultat ljudske

aktivnosti, ponašanja i iskustva. Prema Lefebvreu, moderne spacijalne prakse su rutine,

privatni životi... Ovaj materijalizirani, socijalno proizvedeni prostor, direktno senzibilan i

otvoren, s granicama za precizno mjerenje i opise.

2. REPREZENTACIJE PROSTORA / espace concu / conceived space – konceptualiziran

prostor znanstvenika, urbanista, planera; kognitivni prostor je također povezan uz relacije

proizvodnje i reda koji nalažu. Taj red se postiže kroz kontrolu nad znanjem, znakovima i

kodovima. Za Lefebvrea, ovo je dominantan prostor u svakom društvu. Primarno mjesto

utopijske misli i vizije. Lefebvre se okreće trećem prostoru kako bi dokazao

kontrolirajuće moći kognitivnog prostora.

3. PROSTORI REPREZENTACIJE /epsace vecu / življeni prostor – prostori

reprezentacije obuhvaćaju kompleksni simbolizam nekada kodiran, a nekada ne. Tu je

prostor direktno življen, rasteže se preko slika i simbola, prostor korisnika i stanovnika

(umjetnici, pisci, filozofi) koji žele opisati prostor.

a) ovo je dominirani prostor kojeg imaginacija nastoji promijeniti.

b)tu možemo pronaći spacijalne reprezentacije moći, ali i moć spacijalnih

reprezentacija.

Prostori otpora dominantnom poretku.

Politički izbor je centralan za Lefebvreovu spacijalnu imaginaciju, zato što taj izbor daje važnost

prostorima reprezentacije; življeni prostori kao strateške lokacije s kojih bi se moglo potencijalno

transformirati sve prostore.

Prostori reprezentacije su puni politike i ideologije. To su odabrani prostori za borbu,

emancipaciju. Implicira vrijeme, sadržava stvarne i zamišljene prostore simultano.

Trijalektika je važna za shvaćanje trećeg prostora kao kompozicije bez granica koja je radikalno

otvorena – kritizira historicizam indirektno preko trijalektike. Drugi prostor je u svom

najčistijem obliku sačinjen od projekcija u empirijskom svijetu iz zamišljenih geografija. No, to

ne znači da nema materijalne realnosti, već da je znanje o toj materijalnoj realnosti esencijalno

shvaćeno kroz misao. Spacijalni semiotičari vide drugi prostor kao simbolički prostor.

Kognitivne mape (razlike u tim mapama kod muškaraca i žena – usredotočenost na dom).

Istraživanje mjesta koje proizvodi razlika: bilješke s margine

Poziva se na bell hooks i Cornella Westa. Margina je, kaže hooks, prostor radikalne otvorenosti.

Kulturna politika razlike proizlazi iz djelovanja moći u društvu i na prostoru u njihovim

percipiranim, spoznajnim i življenim svijetovima. Moć je kontekstualizirana i konkretizirana,

kao i sve socijalne relacije, u (društvenoj) proizvodnji (društvenog) prostora.

Foucault – veze između moći, znanja, prostora i kulturne politike se moraju shvaćati kao

opresivne i destabilizirajuće. Hegemonijska moć aktivno proizvodi i reproducira razlike kao

ključna strategija za stvaranje i održavanje oblika socijalne i spacijalne divizije. Takva moć

univerzalizira i sadržava razlike u stvarnim i zamišljenim prostorima i mjestima. Borba protiv

toga je konkretizirana i konceptualizirana u spacijalnim praksama, reprezentacijama prostora,

prostorima reprezentacije.

Borba protiv hegemonije se odvija u tri područja: subjektifikaciji (borba protiv subjektivnosti i

pokorenosti), dominaciji i eksploataciji.

O radikalnoj subjektivnosti:

Dva pravca protu-hegemonijske kulturne politike:

1. opozicija zbog umanjivanja razlika i negativnih efekata različitosti

2. koristi razliku kao podlogu u borbi protiv postojeće moći.

Kritika znanja binarnih opozicija cilja na denaturalizaciju korijena binarnih opozicija kako bi

otkrila socijalne i spacijalne konstrukcije različitosti kao načina produkcije i reprodukcije

sistemskih obrazaca dominacije, eksploatacije i subjektifikacije.

„Empatija“ bell hooks – suosjećanje

O poremećaju razlike:

Priča o stanju postmodernizma, kritike, kritike modernizma, smrti subjekta, „sve može“... Sojino

mišljenje: postmodernizam su neki požurili nazvati krajem modernizma, iako je stanje stvari.

U trećem prostoru s bell hooks:

Ona bira marginu kao afroamerikanka i žena. Možda to bira maskirajući fascinaciju bijelačke

muške moći hegemonijskog reda. U inicijalnoj fazi kategorički identitet kao potčinjen identitet je

krucijalan i nužan.

Ali način na koji hooks konstruira radiklanu crnačku subjetivnost prevazilazi identifikacijske

procese borbi protiv bjelačkog rasizma gurajući ih na novi teren, teren radikalne otvorenosti gdje

pitanje „tko mi možemo biti, a i dalje biti crni?“ može biti nanovo promišljeno i politički

prakticirano.

Bira mjesto koje je istovremeno i centar i margina, teško i riskantno mjesto na rubu, puno

kontradikcija, s novim mogućnostima: treći prostor političkog odabira. hooks kaže da

prilagođenje i upotreba prostora su politički činovi.

Odabir margine dekonstruira kako marginu tako i centar. U takvoj rekonstrukciji margine

kreiraju se novi prostori mogućnosti i akcije, novi prostori koje proizvodi razlika.

hooks kaže da postoji ogromna razlika između odabrane margine kao mjesta otpora (lokacije

radikalne otvorenosti i mogućnosti) i margine koja je nametnuta od strane opresivne strukture.

Margina je prostor otpora! (hooks)

Politički projekt je okupirati margine, napraviti u njima mjesta radikalne subjektivnosti gdje se

ista može aktivirati i prakticirati u konjukciji s tuđim radikalnim subjektivnostima. Tu

fragmentacija nije slabost (politička) već potencijalna snaga. Kulturni kritičari moraju povezati

teorijske paradigme s kontekstualiziranim političkim strategijama.

Afroamerikanci kroz povijest uviđaju subverzivnu važnost doma (kuće), imati pristup privatnom

prostoru lišenom rasističkih agresija.

„Domestic space“ je krucijalni prostor za formiranje političke solidarnosti.

Dom (margina) kao mjesto otpora! (58), str 105.

4. Povećanje otvorenosti 3. prostora

Iako je Lefebvre marksist, u analizama spacijalnih vježbi moći kao konstrukcije razlike odbija

ekonomiju i predvidljivost (razilaženje s marksizmom i otvaranje ka feminizmu i

antikolonijalnom diskursu).

Lefebvre specificira operacije prostora kao ideologiju i gradi temelje za kulturnu kritiku

spacijalnog dizajna kao alata za socijalnu kontrolu.

SPACIJALNA FEMINISTIČKA KRITIKA

- Kritika socijalne proizvodnje prostora, posebno socijalnog prostora grada

- U kapitalizmu se ta kritika preselila u sveobuhvatnu mrežu (web) definiranu relativnom

bezprostornom dijalektikom između povijesti i društva

Gendering Cityspace: Feministička kritika urbanizma kreće od Dolores Hayden (na nju je

utjecao Lefebvre svojom kritikom svakodnevnog života).

Zabrinutost za ''moć mjesta'' u očuvanju urbanih sjećanja društvenog otpora.

Radni prostori i reprodukcija muške i falocentrične dominacije kroz kontekstualizirajuće

efekte patrijarhata na sagrađenom okolišu grada.

Cilj je bio aktivno i namjerno re-mapiranje grada kao prostora radikalne otvorenosti.

Spacijalizacija patrijarhalne moći je vidljiva u dizajnu zgrada, a predgrađe je simbol za

marginalizaciju.

Pojam: kartografija moći i eksploatacije

POSTMODERNA FEMINISTIČKA SPACIJALNA KRITIKA

Smješta nas na margine življenog prostora, upravo onog radikalno otvorenog prostora gdje

serazličitosti dekonstruiraju.

Subjekt feminizma treba biti konstruiran ne sam seksualnim razlikama već radije kroz jezik i

kulturne reprezentacije.

Tu se oživljava interes za tijelo kao najintimnije od svih osobnih -i- političkih prostora.

Spacijalnost i senzualnost tijela ima glavnu poziciju u kritičkoj interpretaciji realnih -i-

zamišljenih geografija svakodnevnog života.

'' Grad je napravljen na simulakrumu tijela, a tijelo je transformirano, urbanizirano kao

izrazito metropolitsko tijelo.''

Ispred nas se nalazi ne samo fluidni koncept vremena već i dinamični koncept prostora, tj.

prostor-vrijeme, dinamična 4. dimenzija.

- Senzacionaliziranje i demoniziranje tijela crnih muškaraca koji su preuzeli ulogu tj.

reprezentiraju društveni nered i patologiju. Str. (118) 65

- bell hooks i Diana Fuss uočavaju političke i osobne tenzije inherentne biranju margine

kao strateškog stajališta. Postmodernizam destabilizira temelje feminističkog

teoretiziranja.

PARADOKSNI PROSTOR FEMINIZMA I GEOGRAFIJE

1. muški autoritet u definiranju i proizvodnji geografskog znanja

2. koncentriranost na empirijska istraživanja str. 120./66

Gillian Rose piše knjigu o spolu geografije, gdje istražuje maskulinitet geografije i načine na

koje taj maskulinitet utječe i limitira geografiju.

Objašnjava ''politike paradoksalnih prostora''. Želi istražiti prostor koji ne replicira izuzeće ''of

the same an the other''.

Soja postkolonijalnu kritiku vidi kao produkt kritičkog otrećivanja. Daje se kritika kapitalizmu.

Gloria Anzaldua (ne znam jesam li dobro prepisala) – granice kao mjesta radikalne otvorenosti

(Texas/Mexico).

Fizičke granice su prisutne gdje god kulture graniče. Na granici se javlja savjest ''mestiza'' u

postmodernoj kulturi granica, sa svojim decentriranim subjektima, prostor se kreira za

opozicijske prakse, za kritičku razmjenu, za borbu za opstanak, za nova i radikalna događanja.

Granice-kao življeni prostor.

Granična kultura je polisemantički termin koji znači jako puno stvari, ali i novu kartografiju te

gledati na prošlost i budućnost u isto vrijeme. Gomez-Pena 73/134.str

Gayatri Chakravorty Spivak – (neo-Derridian)

- dekonstrukcija, subverzija, repozicioniranje

- remapiranje za Spivak znači pomicanje ispod homogenog internacionalizma prema

perzistentnoj rekogniciji odnosno prepoznavanju heterogenosti. ''worlding of the world''

- uviđa težinu i nepoimanje privilegije (margine), govoreći o biranju marginalnosti kao

prostora radikalnog otpora iz pozicije centra.

- Centar se uvijek konstituira terminima svoje marginalnosti.

- Ona se pozicionira kao centar i u tome vidi rješenje

- Radikalno prihvaćanje ranjivosti utjelovljeno u divlju praksu. Praktična politika

otvorenog završetka u kojoj biranje margine postaje anarhijski čin, čin inkluzije,

''bezcentrosti'' (centerless)

- Dovodi u krizu hegemonijsku historiografiju!!

Eduard Said – ORIJENTALIZAM str. (74.) 137.

- Važan zbog teoretiziranja o borbi za zemlju, vojne okupacije

- Kolonijalizacija i nacionalno oslobođenje nisu samo temporalne sekvence već i

geopolitički spacijalni argumenti

- Orijentalizam = zamišljene geografije; tu je centar konstruiran kao moćan, stvara

povijest; dok je periferija poražena, utišana, subordinirana.

- Kroz kritiku kolonijalizma Said otvara postkolonijalne prostore reprezentacija

alternatinom geohistorijskom revizioniranju.

- Said poziva na fragmentiranje, dislociranje, decentriranje terena trenutačno pokrivenog

univerzalizirajućim historicizmom.

THE THIRD SPACE OF HOMI BHABHA

- Lokacija kulture

- Pozicija liminalnosti; produktivni prostor konstruiranja kulture kao RAZLIKE, u duhu

drugosti (otherness)

- Bhabha misli da razlike među kulturama ne možemo svesti pod isti nazivnik liberalne

demokracije.

- Uvodi pojam HIBRIDNOSTI, a njegov treći prostor je jeka izabrane marginalnosti, kao

kod hooks, Spivak, Saida…

- Sve forme kulture su uvijek u procesu hibridnosti, hibridnost je za njega treći prostor koji

omogućuje drugim pozicijama da izrone (emerge). Te druge pozicije su one u kojima se

događa otrečivanje, razbijanje binarnosti.

- Postavlja novu strukturu autoriteta. Proces kulturne hibridnosti otvara novu eru

pregovaranja značenja i reprezentacije.

- Važno je da produktivni kapaciteti Trećeg prostora imaju kolonijalno ili postkolonijalno

podrijetlo.

- Mi živimo na granicama sadašnjosti. – predavanje (Puljar

- Beyond – spacijalna udaljenost, oznaka progresa, obećava budućnost 78/173, str 144.

5. HETEROTOPIJE: FOUCAULT I GEOHISTORIJA DRUGOSTI

Diskurs M. Foucaulta je diskurs moći.

Prožima 3. prostor u ono što Baudrillard opisuje ''međuprostorno plutanje moći''.

ODNOS LEFEBVRE – FOUCAULT

- Lefebvre kritizira Foucaulta da je njegov zaneseni individualizam neuspješno istražio

kolektivne subjekte

- Foucaultova upotreba plutajućih spacijalnih metafora zatamnila je političku konkretnost

socijalne spacijalnosti.

- Postoji i problem s Foucaultovom konceptualizacijom moći/znanja; nije uočio

antagonizam između znanja koje služi moći i forme znanja koje odbija priznati moć.

- Foucaultova, prema Lefebvreu, ograničena preokupacija periferijom ga zabrinjava upravo

zbog političkih implikacija. Zatvori, prihijatrijske ustanove, različite istaknute represije

su jako važne u kritiziranju moći. No, time se negira centar i centralnost, globalno.

- Za Foucaulta relacija koja je moguća između moći i znanja je prostor. I tu se opet stvara

trijalektika. Prigrlio je 2 spacijalne discipline: arhitekturu i urbanističko planiranje.

- ''Prostor je fundamentalan za sve oblike zajedničkog života, u svakoj vježbi moći.''

- HETEROTOPIJE – neobična mjesta, tj. prostori koji se mogu pronaći u nekim danim

socijalnim prostorima čije su funkcije drugačije.

- Prostor je reakcionaran ? – komentar filozofa

- Heterotopije su marginalna mjesta modernosti.

- Spivak vs. Foucault: ''globalni lokalizmi''

- Foucault – postmoderni skepticist

U TREĆEM PROSTORU S MICHELOM FOUCAULTOM

''Of Other Spaces'' (prostor protiv vremena i historije)

UTOPIJE I HETEROTOPIJE

- Kritika historicizmu

- Nalazimo se u epohi simultanosti, jukstapozicije

- Prostor je važniji od vremena

- Site (mjesto?) je definirano odnosom udaljenosti između točaka ili elemenata

- Utopia – site with no real place

- Heterotopije – stvarna mjesta koja sadržavaju sva mjesta

- Ogledalo je utopija zbog toga što je besprostorni prostor, virtualni prostor, nestvarni, ali

je i heterotopija budući da postoji u stvarnosti.

PRINCIPI HETEROTOPOLOGIJE:

- Heterotopije postoje svugdje, u svim kulturama, variraju formom i nemaju apsolutni

model. Dijeli ih u 2 kategorije: a) heterotopije krize

b) heterotopije devijacije

a) heterotopije krize se povezuju uz primitivna društva; adolescenti, žene s menstruacijom,

trudnice. To su zabranjena, sveta mjesta/prostori, koji uporno nestaju u našem društvu (internati,

vojska – muškarci, medeni mjesec – žene)

b) krizne heterotopije se danas zamjenjuju s modernijom heterotopijom devijacije – prostori gdje

se nalaze oni čija ponašanja su devijantna (domovi, psihijatrije, zatvori)

- Funkcije i značenja heterotopija se mogu mijenjati kroz vrijeme. Primjer: groblja – čudna

heterotopija, prvo su bila u centru grada (18./19.st), sada se nalaze na periferiji.

- Heterotopija ima mogućnost jukstaponiranja u jedno stvarno mjesto mnogo različitih

prostora (koja nisu međusobno kompatibilna), npr. vrtovi i kazališta

- Heterotopije su povezane sa komadima (slices) vremena, pa ih Foucault naziva

heterokronijama. Tu se događa intersekcija vremena i prostora što omogućuje heterotopiji

da funkcionira u punom kapacitetu. Npr. muzeju i knjižnice – akumuliraju vrijeme.

- Sistem ulaza i izlaza je reguliran kroz rituale i religijska ili higijenska čišćenja; moć

također regulira, a to je Sojina opaska

- Heterotopije imaju više funkcija

- Brod je prostor bez prostora!!! Pluta okolo…

RE-PRESENTING THE SPATIAL CRITIQUE OF HISTORICISM

Kada bi se generalno prihvatila distinkcija između Reprezentacije prostora i prostora

Reprezentacije, povijest bi se mogla gledati iz drugačijeg kuta . Da bi se to ostvarilo trebali bi

proučiti ne samo povijest prostora već povijest reprezentacija, njihove odnose, prakse i

ideologiju.

-navodi brojne autore za koje smatra da su se uspjeli dotaknuti „trijalektičnog“ načina gledanja:

John Berger – engleski radikalni kritičar umjetnosti i vizualne reprezentacije

- Proučavao je krizu moderne novele za koju kaže da je povezana sa dramatičnim

promjenama u oblicima naracije

Fredric Jameson – kaže da je bio potaknut postmodernim „buđenjem historicizma“ - „naš

svakodnevni život ,fizičko iskustvo, kulturalni jezik danas, dominirani su kategorijama prostora

više nego kategorijama vremena“

Foucault – O drugim prostorima (heterotopije bla bla)

-povijest i geografija su do 19.st bile usko povezane. Nakon 1900. Počinje ih se gledati kao dvije

zasebne discipline – Kant je po njemu začetnik tog odvajanja jer se koristi binarnostima u svom

generički nastrojenom promišljanju kao što su vrijeme/prostor, povijet/geografija

- geografija postaje ograničena na fizičku i humanističko-socijalnu perspektivu dok povijest

obuhvaća fizičke i biološke procese.

-tek kasno 20.st donosi kritičku dimenziju tzv. „filozofiju geografije“ odnosno humanističku

spacijalnost usporednu sa filozofijom historije.

- grad i specifikacije urbanog života konceptualizirani su kao pozadina ili kontenjer dinamike

socijalnog razvoja. Velikoj važnosti se pridavalo generaliziranim socijalnim procesima,

socijalnim relacijama i soc. subjektivitetima koji su se mogli odvojiti od partikularnih

specifičnosti vremena i mjesta.

- sad malo hvali Foucaulta koji kritizira percepciju prostora kao nešto fiksno, pozadinu koja je

prirodno dana. Kaže da bi prva „drugost“ u odnosu na povijest bila geohistorija – kombinacija

heterotopologija i heterokronija koje su fokusirane na spacio-temporalnu interpretaciju relacije

moć-znanje.

- Soya napominje da svaka geografija, svako putovanje u realno-i-imaginarno Trećeg sadrži

historicizam i socijalnost kao i spacijalnu determiniranost.

-Historija i kritička historiografija nastavljaju biti od centralne važnosti u stvaranju smisla

današnjem svijetu, naročito kad su radikalno otvorene „drugim (kao drugost)“ kritičkim

perspektivama.

- zatim kaže da se mora doseći još jedna razina spacijalnosti – ona koja kritički problematizira

međuigru spacijalnosti i historicizma i kroz koju se ova dva termina mogu promisliti zajedno

(co-equal) kao oblik reprezentacije, empiričke analize i socijalne teoretizacije. Još 60-ih godina

to isto iniciraju Lefebvre i Foucault.

- sad malo priča o Benjaminu (173.str)

- na kraju kritizira Haydena White-a i to traje nekoliko stranica... Kaže da je njemu povijest

„realni svijet koji se razvija u vremenu“. Pristupa vremenu, historiji i narativu inkluzivno.

Kritizira ga jer zanemaruje spacijalnost i time gura historiju u još veću krizu.

Uglavnom, White je napisao kritički članak o knjizi „ Thw Production of space“ i sad njega Soya

kritizira je mu je pristup klasično povijesničarski, smatra da je krivo protumačio Lefebvrea i da

je zanemario važnost spacijalne discipline.