of 474/474
PODRUČJA ANTROPOLOGIJE................................5 Indirektna i direktna antropologija..................5 Podjela direktne antropologije......................6 Profiliranje antropologije....................................................................... 9 Relativno mlada znanost...........................9 Važnost antropoloških pitanja.....................11 FILOZOFSKO POLAZIŠTE................................13 Geneza filozofskog problema................................................................ 14 Čuđenje i divljenje.............................15 Frustracija i razočaranje........................16 Iskustvo negativnoga i ispraznosti..................17 Korijeni antropoloških pitanja............................................................... 18 Odgovorna sloboda..............................18 Živjeti s drugima..............................19 Potreba za općim smislom.........................20 Dva egzistencijalna upita..................................................................... 22 Pitanje čovjeka................................22 Platonov pogled na čovjeka........................23 Zapadnoeuropsko shvaćanje prirode..................26 Biološka antropologija...........................28 Pitanja o čovjeku kroz povijest....................30 Tradicionalni oblici mišljanja................................................................ 32 Čovjek svoj vlastiti tvorac.......................35 Čovjek dio prirode..............................37 Što je prehtodilo slici čovjeka XX. st........................................................ 40 Čovjek kao proizvod evolucije.....................40 Čovjek kao htijenje i nagon.......................42 Marksističko shvaćanje čovjeka.....................44 Antropologija 20. stoljeća..................................................................... 45 Egzistencijalna filozofija........................45 Camus Albert..................................47 Michel Foucault................................51 Jean-Francois Lyotard...........................55 1

ANTROPOLOGIJA - skripta

  • View
    3.035

  • Download
    13

Embed Size (px)

Text of ANTROPOLOGIJA - skripta

PODRUJA ANTROPOLOGIJE..........................................................................11 Indirektna i direktna antropologija...............................................11 Podjela direktne antropologije.......................................................12 Profiliranje antropologije..................................................................14 Relativno mlada znanost................................................................15 Vanost antropolokih pitanja.......................................................16 FILOZOFSKO POLAZITE ....................................................................19 Geneza filozofskog problema.............................................................20 uenje i divljenje..........................................................................20 Frustracija i razoaranje...............................................................22 Iskustvo negativnoga i ispraznosti.................................................22 Korijeni antropolokih pitanja...........................................................23 Odgovorna sloboda.........................................................................24 ivjeti s drugima.............................................................................25 Potreba za opim smislom..............................................................25 Dva egzistencijalna upita...................................................................27 Pitanje ovjeka................................................................................28 Platonov pogled na ovjeka............................................................28 Zapadnoeuropsko shvaanje prirode.............................................31 Bioloka antropologija...................................................................33 Pitanja o ovjeku kroz povijest.......................................................35 Tradicionalni oblici miljanja............................................................37 ovjek svoj vlastiti tvorac...............................................................40 ovjek dio prirode..........................................................................41 to je prehtodilo slici ovjeka XX. st..................................................44 ovjek kao proizvod evolucije........................................................44 ovjek kao htijenje i nagon...........................................................47 Marksistiko shvaanje ovjeka.....................................................49 Antropologija 20. stoljea..................................................................50 Egzistencijalna filozofija................................................................50 Camus Albert ................................................................................52 Michel Foucault.............................................................................55 Jean-Francois Lyotard...................................................................59 Mogunost iscrpljivanja pitanja?..................................................60 Razliite definicije ovjeka.................................................................61 Definicije s kratkim komentarom..................................................61 Popularno-znanstvene predodbe .................................................65 Pisci o ovjeku................................................................................66 Definicije bez komentara...............................................................67 Najnoviji pokuaji..........................................................................70 1

BIBLIJSKO POLAZITE.........................................................................73 Mitovi o stvaranju...........................................................................74 Teologija i kozmologija stvaranja..................................................75 ovjek u Bojem svijetu.................................................................81 OVJEK......................................................................................................82 BIBLIJSKA ANTROPOLOGIJA...........................................................................85 Starozavjetna antropologija ..............................................................85 Biblijske povijesti stvaranja...........................................................86 Biblija openito o stvaranju...........................................................87 Stvaranje ovjeka............................................................................90 ovjek - Boje stvorenje.................................................................97 Jedinstveni poloaj u svijetu......................................................99 ovjekova bogoslinost..............................................................99 Boja prisutnost u ljudskom ivotu..........................................101 ovjek subesjedniko bie........................................................102 Zajednitvo sa sebi slinim.......................................................103 ovjek - spolno bie..................................................................104 ovjek drutveno bie...............................................................104 ovjek gospodar svoj zemlji.....................................................105 ovjek odgovoran za svijet.......................................................105 Greni ovjek............................................................................106 Bit i porijeklo grijeha...................................................................106 Istoni grijeh.............................................................................110 Crkvena tradicija..........................................................................110 ovjekov stalnli pratilac...............................................................112 Umiranje i smrt.........................................................................113 Izbor Izraela..............................................................................114 Spasenje....................................................................................114 Neki otvoreni problemi.................................................................118 Povijesna iskustva ...................................................................119 Antropologija Novoga zavjeta (NZ).................................................121 ovjek dijete Boje.......................................................................122 Na slobodu pozvani ovjek...........................................................124 Umiranje i smrt prema NZ...........................................................127 Kristovo uskrsnue...................................................................127 Uskrsnue tijela sredite otkupljenja........................................130 Prazan grob..................................................................................132 Zahtjev za uskrsnuem.................................................................132 Uskrsnue s gledita povjesniara...............................................133 Apologija Kristova uskrsnua......................................................137 Vjerodostojnost tradicije o uskrsnuu ........................................137 2

Vjerodostojnost evaneoskog izvjea ........................................143 Isusova smrt..................................................................................144 Isusov pokop.................................................................................148 Prazan grob..................................................................................149 Pojavljivanje Uskrsloga................................................................155 Kranska nada u uskrsnue...................................................160 Veliko znaenje nade....................................................................160 Problematika grijeha u NZ..............................................................161 Zakonitost dijalektike u grijehu...................................................162 Relativnost grijeha............................................................................166 Zakon relativnosti.........................................................................166 Mjesto naela relativnosti ...........................................................167 Vrste grijeha i njihovo djelovanje....................................................168 Razvrstavanje prema predmetu....................................................168 Grijeh milju.................................................................................169 Drugi uzroci grijeha....................................................................169 Oprotenje i zadovoljtina za grijehe...............................................172 Trostruka teta grijeha.................................................................172 Iskorjenjivanje uzroka..................................................................173 Uvjeti pravog obraenja...................................................................174 Priznavanje krivice.......................................................................174 Kajanje..........................................................................................175 Traenje oprosta...........................................................................176 Pokora...........................................................................................176 Grijeh oprost spasenje ...............................................................177 Kad nadoknada nije mogua.......................................................177 Pratanje grijeha kao iscjeljenje due.............................................179 Isus Krist kao novi ovjek........................................................181 Pomirenje......................................................................................182 Otkupljenje cilj povijesti...............................................................183 Egzistencijalna pitanja.................................................................184 Otvaranje prema Transcendenciji...............................................184 TEOLOKO POLAZITE.......................................................................186 TEOLOKA ANTROPOLOGIJA.........................................................................187 Samonadilaenje i stalna otvorenost .............................................188 ovjek kao mikrokozmos.............................................................189 Samonadilaenje-otvorenost........................................................190 Anticipirano roenje....................................................................192 Pokreta okrenutosti prema novom.............................................194 Saetak..........................................................................................197 I mata je dar Boji...........................................................................197 3

Govor - jezik..................................................................................198 Percepcija.....................................................................................203 Pitanje mate................................................................................204 Radije sigurnost nego povjerenje.....................................................206 Povjerenje i nada..........................................................................206 Povjerenje upuuje na Boga .......................................................210 Nadati se protiv svake nade..............................................................214 Budunost kao odrednica.............................................................215 Spor oko nade...............................................................................216 ivot izvan ivota..........................................................................216 Grka i kranska koncepcija......................................................217 Protivljenje suvremene antropologije..........................................219 Uskrsnue mrtvih.........................................................................220 Zatvorenost u vlastiti svijet ..............................................................223 Usredotoenost na sebe................................................................224 Za razliku od ivotinje..................................................................226 Uporite izvan ovjeka .................................................................226 Usredotoenost na Boga...............................................................228 Konflikt s otvorenou..................................................................229 Boja intervencija.........................................................................231 S onu stranu smrti............................................................................232 Teoloki nauk o ovjeku...............................................................240 Posebno mjesto u svijetu..............................................................243 Svijest samosvijest duh...........................................................246 AUGUSTINOVA ANTROPOLOGIJA....................................................................251 Homo religiosus i homo christianus........................................253 Antropoloka struktura homo religiosus-a..............................254 Homo religiosus - ovjek koji pita...............................................255 Religiozni ovjek transcendentno bie .......................................257 Religiozni ovjek i transcendencija.........................................260 Zakljuak......................................................................................263 Antropoloka struktura homo christianus..................................264 Homo christianus i smisao ivljenja........................................265 Kranski ovjek ususret Kristu...............................................266 Kranski ovjek se vee za Krista...........................................268 Zakljuak......................................................................................270 POSLJEDICE ZA SHVAANJE OVJEKA............................................................272 Francuski egzistencijalizam i strukturalizam.............................272 Tipovi odgovora............................................................................273 Ignoramus, ignorabimus..............................................................274 Svetopisamski odgovor.................................................................275 4

PODRUJA ANTROPOLOGIJE

Antropologija je grki pojam. Rije je zapravo o kovanici koja se sastoji od dvije sastavnice: (anthropos - ovjek) i (logos govor, nauk). U najslobodnijoj interpretaciji ona znai znanost o ovjeku, odnosno sustavan nauk o njemu.1 Kao i druge znanosti i antropologija raspolae nekim kljunim pojmovima kroz koje pokuava izrei vlastitu spoznaju o predmetu svog istraivanja.2 Indirektna i direktna antropologija Kad kaemo da antropologija znai nauk, odnosno znanost o ovjeku, pri tome treba imati na umu da ne postoji samo jedan, jedini i jedinstveni nauk o njemu.3 Zato je vrlo vano da se pojam antropologije sadrajno pojasni i protumai. Pritom e se naii na prvi problem koji ukazuje na to da se s jedne strane pojedine znanosti izravno bave pitanjem ovjeka, s druge strane, mnotvo kulturalnih datosti isto tako nudi neku sliku o ovjeku.4 To omoguava osnovnu podjelu antropologije na: neizravnu ili antropologiju u irem smislu rijei i izravnu odnosno antropologiju u uem smislu.5 Kad je rije o indirektnoj antropologiji? Onda kad se ne govorei izravno o ovjeku ipak govor odnosi na njega. Tako dok je ovjek pri izgradnji gotikih crkava insistirao na otrom luku njihovih svodova time je htio rei kako se on kao zemaljsko bie eli izdii iznad svega prolaznog, slabog, grjenog svijeta i uputiti se prema onom uzvienom, svetom, boanskom. I ustavi mnogih naroda sadre tvrdnju koja je vrlo karakteristina za shvaanja ovjeka. Tako neki kau da je ljudsko dostojanstvo nedoticljivo.6 Pjesme, mitovi, filozofije isto tako nude1 Usp .Langemeyer, G.B., Anthropologie, Graz 1998; G. Greschake, G., Anthropologie, u: LThK (3. izd.) I 726-731; 2 Usp. Anthropologie, u: Freiburger Zeitschrift fr Philosophie und Theologie 49 (2002) 347-369.; Schmidt, W., Anthropologische Begriffe im Alten Testament, u: EvTh 24(1964)375-388 3 Arlt, G., Philosophische Anthropologie, Stuttgart 2001. 4 Usp. Aschendorffs philosophische Tesxtreihe. Kurs VI: Anthropologie als philosophische Reflexion ber den Menschen, Mnster 1994. 5 Usp. Dller, R. Oelmller, W., Grundkurs: Philosophische Anthropologie, Stuttgart 1996. 6 Usp. Strukelj, Mann und Frau in Gott. Die Wrde des Menschen nach Hans Urs von Balthasar, u: Forum Katholische Theologie 10(1994)4,269-277; Albrecht, B., Das christliche Menschenbild in der Verkndigung Johannes Pauls II, u: Katholische Bildung 95(1994)12,481490; Lob-Hdepohl, A, Passive Menschenrechtsverletzungen und strukturelle Snde, u: Stimmen der Zeitt, 119(1994)8,546-556; Forschner, M., Idee der Menschenwrde, u: Zur Debatte 26(1996)3,10-12; Schwarke, Ch. Genetik und Mernsschenwrde, u: Zeitschrift fr Evangelische Ethik, 38(1994)1,31-40; Koch, T. Menschenwrde als das Menscherecht - Zur Grundlegung

5

razliite slike o ovjeku. One se nalaze i u ilustriranim asopisima i drugim medijima koji omoguavaju ljudsku meusobnu komunikaciju. Nita manje se ne manifestiraju nosiocima ljudskih slika pojedine religije. Sve ovo navedeno obiljeeno je ovjekovim vienjem samoga sebe. Podjela direktne antropologije Direktna antropologija ili antropologija u uem smislu rijei znai antropologiju koja se neposredno bavi ovjekom, iji glavni razlog zanimanje je ljudsko bie. Ona to pitanje izuava sustavno primjenjujui pritom znanstvene postupke. U tom smislu i teoloka antropologija je izravna7 dok bi Biblija kao takva sadravala tek neizravnu antropologiju. Izravne antropologije se razlikuju prema polazitu istraivanja. Njih ima puno. Nabrojati emo samo neke od njih, one koje su najzanimljivije naim konkretnim potrebama. Tako: Bioloka antropologija koja se bavi ovjekom pod vidom njegovih vitalnih funkcija te ga promatra kao bioloko bie.8 to je ovjek otkriva se iz njegova poreenja sa ivotinjom. Pritom je vano imati u vidu i smjerove istraivanja. Tako nauk o porijeklu kae da je ovjek posljednji u dugom razvojnom procesu.9 Istraivanje ponaanja ili ethologija pokuava tumaiti ljudsko ponaanja usporeujui ga s onim ivotinjskim10. Humana genetika istrauje pravila nasljeivanja u krugu ljudskog organizma te radi na izuavanju koliko su duhovna i duevna obiljeja ovjeka genetski uvjetovana. Dotini smjer istraivanja bioloke antropologije izaziva danas veliku pozornost zbog mogue genetske manipulacije pri oplodnji. Konstitucijski nauk je zanimljivi pokuaj istraivanja odnosa izmeu grae tijela i ponaanja11 Bioloka antropologija jo uvijek pretpostavlja da je ovjek uistinu ovjek. Stoga na pitanje to je ovjek? ona ne moe nikako drukije odgovoriti do li da je ovjek savrenija ivotinja. Zato se moe rei za dotino pitanje da je ono vie filozofsko-teoloko a ne bioloko. Psiholoka antropologija nita manje nije raslojena od upravo spomenute antropologije.12 Tako klinika psihologija eli metodiki sasvim egzaktno istraivati ljudsko ponaanje. Pritom, koji put, u osnovi se nalaze spoznaje kojeeines thelogischen Begriffs des Rechts, u: Zeitschrift fr Evangelische Ethik, 35(1991)2,96-112. 7 Usp. Wolff, H.W., Anthropologie des Alten Testaments, Mnchen 1973.; Schmithals, W., Die theologische Antrhopologie des Paulus, Stuttgart 1980.... 8 Usp. Park, M.A., Biological Anthropology, Textbook Paperback, 2001.; Park, M.A., Biological Anthropology: an introductory reader., Textbook Paperback, 2001. 9 Usp. Darwin, Ch., Die Entstehung der Arten durch natrliche Zuchtwahl, Ottobrunn bei Mnchen 1982. 10 Glavni zastupnici su: Konrad Lorenz, Nicolaas Inbergen, Irenus Eibel-Eibesfeld, Wolfgang Wickler. 11 Usp. tipini Kretschmerov nauk. 12 Usp. Bock, Ph.. Psychhological Anthropology, Westport, Conn. 1994; Bock, Ph.., Handbook of Psychhological Anthropology, Westport, Conn. 1994

6

su steene putem eksperimentiranja na ivotinjama poznato u strunoj i znanstvenoj literaturi kao behaviorizam. To je sluaj kad se na ovjeka gleda kao na reaktivno ivotno bie, koje na akciju reagira reakcijom; kada se, naime spoznaje do koje se dolo eksperimentirajui s psima Pavlovski refleksi (I. Pawlow) i takorima Skinnerova kutija (B. Skinner), jednostavno prenosi na ljude. Jedan od oblika primjene tih spoznaja na nastavu je programiranje uenja. Dubinska psihologija, kad je u pitanju ovjekova bit, manje je distancirana te sasvim svjesno i na osnovu svojih spoznaja stvara istu. Sigmund Freud shvaa ovjeka kao bie sastavljeno od triju razina: podsvijest s njenim nagonima, svjesnog ja koji pokuava sauvati ravnoteu izmeu podsvijesti i superega te nad-ja kao otjelovljenja moralnih naela. Freud shvaa ovjeka kao bie kojim prvenstveno upravlja seksualni nagon. Naprotiv, Viktor Frankl ovjeka vidi prvenstveno kao duhovno bie. On je za njega bie koje je u potrazi za smislom pa stoga duevne bolesti razumijeva kao frustracije koje nastaju zbog nedostatka smisla. Stoga otklanja shvaanje ovjeka kao bia kojim ravnaju nagoni a iza kojeg stoji S. Freud i ostali zastupnici dubinske psihologije. Medicinska antropologija smatra svojim vanim podrujem istraivanja ovjeka kao bie koje pati.13 Bolest pogaa cjelokupna ovjeka zato nije dobro kada se ovjeka istrauje i tretira samo na osnovi prirodno-znanstvenih postupaka. To i jest razlog to suvremena medicinska antropologija osim prirodno-znanstvenih spoznaja prihvaa i one filozofske i psiholoke.14 Pedagoka antropologija, naprotiv vidi ovjeka kao bie na koje se moe utjecati kad je u pitanju njegova mogunost uenja.15 Dabome, za pedagogiju nije samo to ovjek. On je i ono to se s njim rodi (svojstva), ali i ono to primi od svog okruenja. Stoga glavna preokupacija pedagoke antropologije ide u smjeru uspostavljanja pravilnog odnosa izmeu svojstava i odgoja te odgoja i razvoja. Kulturna antropologija istrauje naine i mogunosti ljudskog preivljavanja u okruenju koje nudi ivotni prostor i biima koja su obzirom na instinkte znatno nadmonija od ovjeka.16 Kulturne kreacije zapravo pomau13 Usp. Sargent, F. C. - Johnson, Th. M., Medical Anthropology: Contemporary Theory and Method,: Westport, CT. 1996; Baer, H.A. Singer, M. Susser, I., Medical Anthropology and the World System: A Critical Perspective, Westport, CT., 1997. 14 Vani zastupnici ove antropologije su Viktor von Weizscker, Arthur Jores i Ludwig Binswanger. 15 Usp. Wulf, Ch. Zirfas, J. (izd.), Theorien und Konzepte Pdagogischer Anthropologie, Donaueschingen 1994; Wulf, Ch. (izd.), Einfhrung in die Pdagogische Anthropologie, Weinheim 1994; Wulf, Ch., Einfhrung in die Anthropologie der Erziehung, Weinheim/Basel 2001; Liebau, E., Schumacher D., Wulf, Ch. (izd.), Anthropologie Pdagogischer Institutionen, Weinheim, 2001. 16 Usp. Nanda, S. Warms, R. L., Cultural Anthropologa with CD-ROM and Other, New York 2003; Ember, C., R. Ember, M., Cultural Anthropology, New Haven, 2003; Harris, M. Johnson, O., Cultural Anthropology, Paperback, 2002; Heider, K. G., Seeing Anthropology: Cultural Anthropologa Through Film, Paperback, 2003; Kottak, C. Ph., Cultural Anthropology, Paperback, 2002.

7

ovjeku da ivi i preivi u takvom ambijentu. Drugim rijeima, kulturna antropologija istrauje kako se ovjek razvija u sklopu razliitih kultura imajui u vidu njegovu instinktivnu nespecijaliziranost. U svakom sluaju ta antropologija usko surauje s etnologijom i ethologijom.17 Socioloka antropologija pri svom istraivanju ima prvenstveno u vidu meuljudske odnose koji se dogaaju na razini individua ali i zajednica.18 Pritom je od presudnog znaenja i pitanje obnaanja uloga, kako ih ovjek prihvaa, s kojim razlozima, kako se u njima snalazi i to one osobno znae za njega. Filozofska antropologija za razliku od svih do sada spominjanih antropologija nastoji imati u vidu cijeloga ovjeka, a ne tek samo neke njegove dijelove ili djelatnosti.19 Drugim rijeima, nju zanima ovjekova bit pa zato na osnovu jedinstvena polazita stvara i sveukupnu sliku o ovjeku.20 Teoloka antropologija, o kojoj e znatnije biti govora neto kasnije, naprotiv, pokuava maksimalno koristiti biblijske navode koji na ovaj ili onaj nain govore o ovjeku i tako na to pitanje baciti novo svjetlo koje e omoguiti to cjelovitije shvaanje ovjeka iako e on i nadalje ostati enigmom.21 PROFILIRANJEANTROPOLOGIJE

Otkad postoji ovjekovo miljenje, otad postoji i njegovo razmiljanje o sebi samome. Ve u najstarijim filozofskim napisima nalaze se tragovi o tome. Imajui to u vidu moglo bi se kazati da je antropologija stara koliko je staro ljudsko razmiljanje o sebi.22 Ono je uvijek pomalo bilo u slubi metafizike odnosno teologije tako da ovjek nije bio izravno u njegovu sreditu nego svijet17 Ethologijom shvaamo znanost koja se sustavno bavi istraivanjima najrazliitijih ponaanja. 18 Usp. Evans-Prtchard, E.E., Essays in Social Antropology, New York 1963; Nadel, S.F., The Foundations of Social Anthropology, Glencoe, IL, 1953; Peacoock, J. L., Durkheim and the Social Anthropology of Culture, u: Social Forces, 59, 4(1981). 19 Usp. Teilhard de Chardin, P., Die Entstehung des Menschen, Mnchen 1997; Taylor, Ch., Sources of the Self: The Making of the Modern Identity, 1992; Flanagan, O., The Problem of the Soul: Two Visions of Mind and How to Reconcile Them, 2002; Cassirer, R., Essay on Man: An Introduction to a Philosophy of Human Culture, 1992. 20 Poznati zastupnici ovog antropolokog smjera su: Max Scheler sa svojim djelom Die Stellung des Menschen im Kosmos... te Arnold Gehlen preko svog djela Der Mensch, seine Natur und seine Stellung in der Welt... 21Usp. Christofer, F., Arbeitsbuch Anthropologie. Christliche Lehre vom Menschen und humanwissenschaftliche Forschung, Stuttgart 1979; Burns, P.J. (izd.), Theological Anthropology, Paperback, 2001; von Balthasar, H.U, Theological Anthropology, New York, 1967; Shults, F.L, Reforming Theological Anthropology After the Philosophical Turn to Relationality, Paperback, 1981. 22 Usp. Wolf, R.E., Anthropology, Paperback, 1990; Scupinb, R. De Corse, Ch. R. Anthropology: A Global Perspective, Paperback, 2003.; Haviland, W., Anthropology, Wadsworth, 2003.

8

kao takav, svijet u globalu. No, usprkos tomu i takav pristup je donosio, barem indirektno, neke tvrdnje koje bismo mogli nazvati antropolokim. Kao mnoge druge i ova se znanost tijekom povijesti granala i jo uvijek se ire podruja njenih interesa ali pritom u sreditu pozornosti ostaje ovjek bez obzira motrili ga se s kulturolokog, sociolokog, biolokog, ideolokog, filozofskog, religijskog ili bilo kojeg drugog stajalita23. Svako od njih, dabome sa svog vidika, eli rei ono najvanije to se tie tog vrlo sloenog predmeta istraivanja i za to se dotini pristup dri kompetentnim i nadlenim pritom ne smatrajui da je to sve, jedino i samo tako ostavljajui prostor i za druge pristupe koji su ve ugledali svjetlo dana ili e ga ugledati u budunosti.24 Relativno mlada znanost Kao samostalna, zasebna znanost, antropologija, ve dobroma profilirana i strukturirana, postoji tek od prije nekoliko stoljea. Izgleda da je svoje prve obrise vidjela u teologiji, naime onda kad Luter (16.st.) stavlja u sredite svog razmiljanja ovjeka, potom u umjetnosti kad renesansa ini ovjeka predmetom svog likovnog interesa, a potom u filozofiji kad ga prosvjetiteljstvo tretira objektom spekulativnog promiljanja. U svezi s tim a u 18. stoljeu postat e vrlo zanimljiva ovjekova prirodna komponenta, naime, njegovo tijelo, kojim e se posebno baviti medicina, biologija i evolucija. Koncem istog stoljea prema njemu e pokazivati sve vei interes i druge znanosti kao to su etnologija, geografija, povijesne znanosti, arheologija, psihologija, sociologija, pedagogija, znanosti vezane za kulturu itd. Svojstvo ovjeka, njegovu bit istrauje se na tri razliita podruja: priroda25, povijest26, ivotno okruenje27. Postojanje mnogolikih pristupa ovjeku i njihova stvarna opravdanost samo su znak da je ovjek velika enigma i da nije jednostavno dati odgovor na iskonska pitanja koja on postavlja o sebi, svom porijeklu, smislu svoga ivljenja.28 Ta zagonetnost i kompleksnost ipak nikoga ne liava obveze da i sam pokua u tom smjeru razmiljati i traiti odgovor na vana pitanja koja, osim to23 Po tim pristupima dobivala su kroz povijest svoja imena pojedine antropoloke discipline tako, recimo, kulturoloka antropologija, socioloka antropologija, bioloka anropologija (Altner, G., Biotechnik und Menschenbild, u: Religion, Politik, Kultur. Diskussionen im religionspdagogischen Kontext, v. D. Zilleen (ur.) Mnster 2001, 43-48), filozofska antropologija (Arlt, G., Philosophische Anthropologie, Stuttgart 20001), teoloka antropologija (W. Schmithals, W., Die theologische Anthropologie, Stuttgart 1980), biblijska antropologija (Untergassmeier, F.G., Biblische Anthropologie. u: Catholica 50 (1996) 315-330) i sl. 24 Usp. Eriksen, T.H. Nielsen, F.S., A History of Anthropology (Anthropology, Culture and Society Series), Paperback 2001. 25 Usp. djela Rousseaua i Gehlena 26 U tom smislu mogu biti znakovita naka djela Hegela i Marksa. 27 Primjerice Kant i Levi-Strauss. 28 Usp. Pranji, M., Ljudsko dostojanstvo, autoriteti i uzori u odgoju (IV ivotna orijentacija. Podtema E), u: Ministarstvo prosvjete i porta Republike Hrvatske, Vuli, N. (ur.), Zagreb 1995, str. 96-132.

9

trebaju imati znanstvenu utemeljenost, visoki stupanj suglasnosti drugih ljudi, moraju biti i osobno obiljeena.29 Nitko, naime, ne moe za drugoga dati odgovor na smisao pojedinanog ivljenja pa zato ta pitanja pretpostavljaju individualno nastojanje i nudu da se svatko, ama ba svatko, na njemu svojstven nain, pozabavi tom i takvom problematikom kako bi mogao koliko-toliko uzdignuta ela i mirno kroiti pod nebeskim suncem. Zato je zapravo toliko vano pitanje koje ovjek postavlja samom sebi o sebi? Pokuajmo to rei kroz jednu znamenitu tvrdnju: Pas koji umire i zna da umire kao pas te moe rei da lipe kao pas, je ovjek. Unutar toga iskaza pas je predstavljen na tri razliite razine. Jednom je on ivotinja koja oznaava bioloku vrstu, drugi put predstavlja kvalitetu, a trei put govorni pojam to bioloku oznaku vrste die na novu razinu, onu, naime, koja obuhvaa u sebi tri razliita stupnja bivovanja. Kako je to mogue i na koji nain se to zbiva? To je mogue zato to je ovjek u stanju zauzeti odstojanje od sebe, to ima svijest o sebi te to moe tu svijest izrei govornim pojmom.30 Za ovjeka se moe kazati da je bie koje je u stanju motrit sama sebe te kao takvo tumaiti se i izrei kroz distancirajui pojam. Vanost antropolokih pitanja Ta ljudska posebnost nam omoguuje da shvatimo zato je toliko vano pitanje to ga ovjek postavlja o sebi. Ono je vano zbog nekoliko razloga. Prvo: to pitanje nikad nije i ne moe biti indiferentno, odnosno neutralno. Onaj koji postavlja pitanje to je ovjek? nuno sebe involvira u odgovor. To je zapravo globalizirajue pitanje koje u konanici znai: tko sam ja, odnosno tko smo mi? Odgovor je ujedno i tumaenje mene samoga, nas samih. Tko u ovjeku vidi heroja ili kukavicu, na svoj nain tako vidi sebe kao heroja ili kao kukavicu. Odgovor na pitanje tko je ili to je ovjek, uvijek ima neposredne posljedice za mene kao ovjeka, odnosno za ljude oko mene.31 Drugo: ovjek i ne moe drukije do li pitati za sebe jer nije takvo neupitno jedinstvo koje ne bi ostavljalo prostora za istraivanje. Vrlo je upitan zato to je29 Usp. Strukelj, Mann und Frau in Gott. Die Wrde des Menschen nach Hans Urs von Balthasar, u: Forum Katholische Theologie 10(1994)4,269-277; Albrecht, B., Das christliche Menschenbild in der Verkndigung Johannes Pauls II, u: Katholische Bildung 95(1994)12, 481490; Lob-Hdepohl, A, Passive Menschenrechtsverletzungen und strukturelle Snde, u: Stimmen der Zeitt, 119(1994) 8,546-556; Forschner, M., Idee der Menschenwrde, u: Zur Debatte 26(1996)3,10-12; Schwarke, Ch. Genetik und Mernsschenwrde, u: Zeitschrift fr Evangelische Ethik, 38(1994)1,31-40; Koch, T., Menschenwrde als das Menscherecht - Zur Grundlegung eines thelogischen Begriffs des Rechts, u: Zeitschrift fr Evangelische Ethik, 35(1991)2,96-112. 30 Usp. Duranti, A., Linguistik Anthropology, Cambridge University Press 1997; Bernard, R.H., Research Methods in Anthropology: Qualitative and Quantitative Approaches, Paperback, 2001. 31 Usp. Setha M. (Ed.), Low, Theorizing the City: The New Urban Anthropology Reader, 1999.; Metcalf, P., They Lie, Wi Lie: Getting on with Anthropology, 2001.

10

sam sebi nepoznat te se zbog toga mora nanovo upoznavati. Pitanje sebe o sebi postaje posebno vano kad se pone poveavati distanca prema sebi to je vrlo karakteristino za neka razdoblja u ovjekovu ivotu. Takav je, primjerice, pubertet, kad se ovjek sebi otkriva kao do tada nevien i neuven, kad pone okretati lea tradiciji, obiajima, odgoju te traiti nove oblike samoshvaanja i tumaenja.32 Pritom propitkuje bit samoga sebe. Ono to za pojedinca znai pubertet to za kulture i narode znae krizna i prijelomna vremena. Za Grke je to bilo vrijeme naputanja mita kao ope obvezujueg naela. Za sofistu Protagoru to je znailo da od tog trenutka ovjek mora biti mjerilo za sve, pa i za Sokrata koji je prema sudu mnogih bio u sukobu sa sofistima, i on je u sredite svog razmiljanja stavio ovjeka.33 Na neto drukiji nain to vrijedi i za sv. Augustina koji je u trenutku posrnulosti antike, upitnosti rimsko-helenistike kulture, postavio pitanje ovjekova spasa kroz svijest o vlastitoj grenosti. U rasulu kasnog srednjeg vijeka Luter se pita to ovjek iz sebe moe znati o sebi. U okruenju francuske revolucije antropologija poinje postajati ovjekovom znanou o ovjeku. Isto vrijedi i za vrijeme poslije I. svjetskog rata kada na scenu stupaju prve zamane antropoloke studije Maxa Schelera, Helmuta Plessnera i Arnolda Gehlena. Za teologiju su u tom smislu vrlo znaajni radovi Rudolfa Bultmanna.34 Tree: dvama gore spomenutim razlozima treba pridodati i onaj trei koji se tie sve vee nazonosti pluraliteta, odnosno relativiteta kao tekovina suvremene kulture i civilizacije.35 to je jo uvijek obvezujue ako je toliko toga istovremeno vanoga i dobroga? Gdje je istina ako ju si je mnogi pripisuju? Gdje poiva dobro ako ga se vidi i u tuem dvoritu? Ako pojedine religije i pojedini svjetonazori nisu jedini, jedino ispravni i jedino valjani, hoe li humanitet kao alternativa, neovisan od svjetonazora, uspjeti spasiti opevaee i za sve obvezatno? Odgovor na pitanje o ovjeku ni u kojem sluaju ne moe ostati bez relevantnih posljedica za onoga tko ga daje upravo zato jer ovjek nije konano, definitivno, dovreno bie, nego se stalno oblikuje prema slici koju ima o sebi. Ljudske slike imaju snaan oblikujui karakter prema onoj Platonovoj: Ono to ovjek vjeruje da jest, to mora i htjeti. Kroz to ovjek stvara sebe i odluuje o onome za to se mora stvoriti. (Mihael Landmann). ovjek se shvaa kroz svoj32 Usp. Boaz, N.T. - Almquist, A. J., Biological Anthropology: A Synthetic Approach to Human Evolution, Pearson Education, 2001; Immanuel Kant, Hans H. Rudnick (izd.), Anthropology from a Pragmatic Point of View, Southern Illinois University Press, 1996. 33 Usp. Stocking, G. W., The Ethnograpeher's Magic: And Other Exxays in the History of Anthropology, University of Wisconsin Press, 1995. 34 Usp. Bowen, J.R., Religions in Practice: An Apporach to the Anthropology of Religion, Pearson Education, 2001. 35 Usp. Carolyn Fluehr-Lobban, C.-F., (izd.), Ethics and the Profession of Anthropology: A Dialogue Forethically Conscious Practiace, Alta Mira Press, 2003.

11

drutveni, privredni, politiki i kulturni aspekt te se kroz te iste aspekte izraava i njegovo samotumaenje.36 Budui da se u svim vizurama ovjeka nalaze njegove slike o sebi iz istih se slika mogu u konanici izvui ovjekove vizure. Tako, primjerice, gotika katedrala predstavlja ovjeka kao siuno bie koje se iz nitavila die prema svemoguem Bogu kako bi ga upoznalo i nalo svoj mir u njemu. U drugom sluaju, ovjek e promijeniti sliku o sebi, primjerice, kad je rije o renesansi koja nudi sliku samosvjesna, dostatna ovjeka. To uostalom pokazuju Drerove, odnosno slike Leonarda da Vincija. Ono to je preko njih reeno o ovjeanstvu, vrijedi za svakog ovjeka ponaosob. Moemo kazati da je antropologija vie nego obino duhovno nadmudrivanje. Ona je posljedica vlastitoga autoprestrukturiranja, stalnog stavljanja pod pitanje sebe samoga, neprestane potrebe da se svatko na ponaosob tumai i oblikuje tako da antropologija kao posredni uinak ima oblikovanje ovjeje svijesti o sebi samome.37

36 Usp. Haviland, W., A., Cultural Anthropology, Wadsworth, 2001. 37 Usp. Kraft, Ch.H., Anthropology For Christian Witness, Orbis Books 1996; Boas, F. Bunzel, R., Anthropology and Modern Life, Dover Publications, Incorporated, 1986.

12

FILOZOFSKO POLAZITE

13

Tko je, dakle, ovjek, tko je to bie obiljeeno vjenim nemirom i pitanjima odakle dolazi, kamo ide, to mu je initi, emu mu se nadati? Istovremeno patetina i krajnje ozbiljna pitanja koja ne postavljamo tako kao da do danas nikad prije nisu bila postavljena. GENEZAFILOZOFSKOG PROBLEMA

Pitanja koja se postavljaju o biti ovjeka i o smislu njegova ivota, danas kao to je to bilo i u prolosti, nisu plod puke znanstvene radoznalosti. Ona nastaju sama po sebi, izbijaju tijekom ivota te se ljudskoj svijesti nameu zbog svoje egzistencijalne vanosti; nisu tu zato jer si je netko umislio problem ljudskog bia i smisla njegova postojanja.38 ivot namee te probleme i prisiljava ovjeka da se s njima odgovorno sueljava tako da oni nisu privilegij pojedinih osoba, nego svakog onoga koji je eljan autentinosti vlastitoga ivota.39 Antropologija niti stvara, niti izmilja ljudske probleme. Ona ih samo identificira, prepoznaje, prihvaa, kritiki propitkuje, dekodira i nastoji uz veliki napor ponuditi odgovor koji e osvijetliti konkretnu i egzistencijalnu problematiku bia kao to je ovjek.40 Antropoloka problematika, slojevita i vieznana kakva jest, izranja u ljudskom ivotu na razliite naine ali ju se, na sreu, moe objediniti zbog dodirnih toaka pojedinih manifestacija, zbog njihova meusobnog proimanja i utjecanja oko tri glavna vorita: uenje i divljenje41, frustracija i razoaranje42 te iskustvo negativnoga i ispraznosti.43

Pokuat emo rei po neto o svakom pojedinom od njih i na taj nain ui to dublje u problematiku koja nas se neposredno tie. uenje i divljenje Iskreno i duboko razmiljanje o ovjeku moe nastati zbog uenja ili divljenja prirodi, svemiru, ovjeku, njegovim djelima, divljenje pred nekim38 Usp. Gevaert, J., nav. dj. 39 Usp. Hourdin, G., Quest-ce que lhomme? Pariz 1954, str. 143. 40 Usp. Claessens, D., Instinkt, Psyche, Geltung. Zur Legitimation menschlichen Verhaltens. Eine soziologische Anthropologie, Opladen 1970. 41 Usp. Verweyen, H., Ontologische Voraussetzungen des Glaubensaktes. Zur transzendentalen Fragen nach Mglichkeit von der Offenbarung, Dsseldorf 1969. 42 Usp. Botton de, A., Trost der Philosophie. Eine Gebrauchsanweisung, Berlin 1989. 43 Usp. Sculte, G., Philosophie der letzten Dinge. Liebe und Tod als Grund und Abgrund des Denkens, Mnchen 1997.; Gevaert, J., Il problema delluomo. Introduzione alla antropologia filosofica, Torino 1995.

14

prirodnim pojavama kao to je valjanje oceana, uzdizanje planinskih vrhunaca, strmoglavi pad klanaca; uenje i divljenje ovjejem umjetnikom geniju koji se oituje kroz glazbu44, skulpture, likovnu umjetnost, pjesnitvo, literaturu, arhitekturu, umjetniki ples; divljenje prijateljstvu i ljubavi, djejim bezazlenim oima, plemenitosti nekog ina, rtvovanju vlastitog ivota zbog ideala itd.45 I samo religiozno iskustvo moe biti razlog divljenju i uenju. Tako je zapisano u Psalmu osmom: Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde to ih uvrsti pa to je ovjek da ga se spominje, sin ovjeji te ga pohodi? Ti ga uini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloi //: Jahve, Gospode na, divno je ime tvoje po svoj zemlji!46 Rije je o uenju i divljenju ovjeku, tajni njegova ivota i njegova dostojanstva, traenju misterioznog sredita te neosporne veliine.47 uenje i divljenje jesu kontemplativni stav kojega suvremena civilizacija malo poznaje ili ga zbog svoje urbe i stresa jednostavno zaboravlja. No, on zbog toga nije zauvijek istrgnut iz ljudskoga srca. Naprotiv, usmjeren je prema priznavanju veliine i tajne koja je skrivena u ljudskom srcu neovisno o samom ljudskom djelu. to vie, prethodi mu.48 Slian osjeaj ima ovjek i pred Michelangelovom slikom u Sikstinskoj kapeli koja uprizoruje sam in Bojeg stvaranja ovjeka. To je jedan od najdirljivijih i najboljih umjetnikih izriaja antropoloke refleksije o ovjeku uhvaene u siunom prostoru smjetenom izmeu Bojeg i Adamova prsta kao nevidljivog sredita cijelog umjetnikog djela, ta misteriozna veliina to ovjeka ini ovjekom.4944 Usp. Karbusicky, V., Anthropologie der Musik als Spiel, u: Hierdeis, H. Hug, T., Taschenbuch der Pdagogik 1-4, Hohengehren 1997 45 Usp. Gevaert, J., nav. dj. 46 Ps 8,4-10. 47 Usp. Ben-Chorin, S., Der dreidimensionale Mensch in Bibel und Moderne, Trier 1971, str. 28-37; Ben-Chorin, S., Was ist der Mensch? Anthropologie des Judentums, Tbingen 1986, str. 25-34. 48 Usp. Harris, M., Kulturanthropologie. Ein Lehrbuch, Frankfurt/M 1989. 49 Usp. Landsberg, P., Einfhrung in die philosophische Anthropo-logie, Frankfurt/M 1960, str. 17-19.

15

Frustracija i razoaranje Antropoloko pitanje ne nastaje samo onda, ili iskljuivo onda kada je rije o kontemplaciji. Mnotvo ljudi ivi na povrini, umotano u brige i probleme svakidanjeg ivota koje nije ba sklono ozbiljnoj refleksiji i dubokom promiljanju. Vraa se sebi samo kad je na to prisiljeno, kad ga okira stvarnost: u trenucima tekih frustracija, poraza, bezizlaznih situacija.50 Smrt vlastitog djeteta, gubitak zarunika ili zarunice, supruga ili supruge, prirodne i svjetske kataklizme, ieznue cijelog posjeda u vihoru plamena okrutno e istrgnut ovjeka iz njegove uspavane svakidanjice, rastresenosti i povrnosti te ga prisilno konfrontirati sa smislom vlastite egzistencije. Postao sam sm sebi velikim pitanjem51, rei e sv. Augustin nakon to je iskusio na vlastitoj koi smrt dragog prijatelja. Propast vlastitih planova ili elja, neshvaanja i ne prihvaanja u obitelji i na radnom mjestu, osamljenost, naputenost, zaboravljenost, rijeju, raskorak izmeu onoga to ovjek jest i to bi elio biti da ostvari puninu svoje ljudskosti, situacije su kada se ovjeku neminovno nameu pitanja: tko sam? odakle dolazim? kamo idemo? to mi je initi? To su pitanja koja se nameu ovjeku neovisno o njegovoj vjerskoj opredijeljenosti ili neopredijeljenosti.52 Na njih se nailazi na stranicama Svetog pisma53, ali i u spisima mnogih ateista koji nastoje obezvrijediti, barem na tren, njihovo egzistencijalno znaenje. No, samim time oni ne prestaju i dalje prodirati u njihovu svijest. Sve dok postoje ljudi koji umiru ili su zaokupljeni strahom od smrti, ljudi koji su izgubili svoje drage ili se boje da e ih izgubiti, koji trpe na dui ili tijelu (i to e biti sve dokle bude ljudi), nee se zadovoljiti samo sa spoznajom osobnih problema i sa znanjem kako se treba ponaati.54 Iskustvo negativnoga i ispraznosti Mnogi ljudi na ovaj ili onaj nain ele izbjei takva pitanja stvarajui si ivotnu filozofiju unutar koje ne bi bilo prostora za sline probleme, za dubinska antropoloka pitanja ili tre za pomalo udnim vrijednostima to ih sije dobro smiljena propaganda kako bi se zaboravilo temeljna ljudska pitanja. Uz to postoje i ljudi koji ive u takvim strukturama kojima uope nije stalo do slinih

50 Usp. Liedtke, M., Zur Frage der Frustration in der Erziehung, u: asj Informationen., Mittelingsblatt der Aktion Jugendeschutz, Landesarbeitsstelle Baden-Wrtenber, br. 5,1979, str, 1-5. 51 Augustin, Ispovijesti IV , pogl. 4: factus eram ipse mihi magna questio. 52 Usp. Heberer, G., Moderne Anthropologie, Reinbek 1973. 53 Usp. Caza, L., Antropologie biblique, u: Lauret, B. Refoule, F. (ur.), Initiation la pratique de la thologie, sv. 3: Dogmatique, Paris 1983. 54 Schaff, A., Marx oder Saratre? Versuch einer Philosophie des Menschen, Wien 1964, str. 61.

16

vrijednosti, niti one dre do dubinskih odrednica ljudskog bia.55 To se naroito dogaa u industrijaliziranim i krajnje racionaliziranim drutvima. Pojedinac se smatra brojem, kotaiem unutar velikog organizacijskog sustava kojemu nije stalno do osobe i njenih ivotnih pitanja. Meutim zna se dogoditi da takvi sustavi ne samo da ne daju vie nikakvu sigurnost, nego se jednostavno urue ostavljajui za sobom prazninu i pusto.56 Svjedoanstvo takva ivota ostavio nam je A. Camus (1913-1960) u svojim zapisima o suvremenom ovjeku kojega nemilosrdno drobi kota ivota u kojega je svjesno ili nesvjesno upao: dizanje, tramvaj, posao, jelo, tramvaj, posao, ponedjeljak, utorak, srijeda, dizanje, tramvaj, posao Moe to izgledati dobro i na due vrijeme, ali najednom i nenadano sve se urui. Apsurd i praznina ivota odjednom e postati neizbjeni.57 Okrutno e se nametnuti pitanje: Ima li ivot uope smisla? elim ovdje prizvati u svijest ve dobro poznati Camusov tekst: Postoji samo jedan uistinu ozbiljan filozofski problem: samoubojstvo. Suditi ima li ili nema ivot smisla znai odgovoriti na osnovno filozofsko pitanja. Ostalo, primjerice, je li svijet trodimenzionalan, ima li duh devet ili dvanaest kategorija, sporedna su pitanja. // Nisam vidio ovjeka koji bi umro zbog obrane ontolokog pitanja. Galilej koji je i sam otkrio vrlo vanu istinu, lako je se odrekao kada je bio u pitanju njegov ivot. U neku ruku uinio je dobro. Ta istina ne zasluuje rizik lomae. Tko se od onih dvoje, zemlja ili sunce, kree oko drugog, sasvim je indiferentno. Zapravo to je bezvezno pitanje. S druge strane vidim mnoge ljude koji umiru jer smatraju da ivot nije dostojan ivota. Opet udno, vidim druge koje ubijaju zbog ideja ili zbog zabluda koje daju razlog njihovu ivotu (ono to se naziva razlogom ivljenja, u isto vrijeme predstavlja odlian razlog za smrt). Cijenim, dakle, da je smisao ivota najhitnije pitanje.58 Tri upravo spomenuta iskustva omoguavaju nam da shvatimo zato najednom na povrinu izbija pitanje, ili zato se najednom poinje razmiljati o vlastitom ivotu. No, to nije dosta. Treba pronai razloge koji potiu takvo razmiljanje i koji ga ine ivotnom antropologijom.59 KORIJENIANTROPOLOKIH PITANJA

Po svemu sudei filozofska antropoloka problematika je nadasve svojstvo nekih posebnih iskustava kao to su: iskustvo slobode koje prihvaa individualnu odgovornost,

55 Usp. Gevaer, J., nav. dj. 56 Usp. Mitscherlich, A., Aggression und Anpassung, u: Marcuse, H. (ur.), Aggression und Anpassung in der Industriegesellschaft, Frankfurt/M 1968, str. 80-127. 57 Usp. Camus, A., Le mythe de Sisyphe, u: Essais, Pariz 1965, str. 106. 58 Isto, str. 99. 59Usp. Ottomeyer, K. Wederkind, E., Alltagsorientierung pdagogischen Handelns, u: Hierdeis, H. Hug, T., nav. dj.

17

odnos prema drugim ljudima i potreba da se pronae opi smisao ljudskog postojanja60 I ova pitanja zasluuju nau posebnu pozornost pa emo i o njima kazati neto konkretnije i podrobnije. Odgovorna sloboda Pitamo se odakle ovjeku svojstvo upita, konstantnog nemira i da ne eli biti smo karika u lancu ili kotai u sustavu? Osnovna ljudska pitanja izgleda da nastaju otud to ovjek ne egzistira poput drugih bia. On nije vrabac niti je stijena, nego osoba koja je u stanju kazati ja, mi, ti; koja misli i moe se distancirati od stvari i sebi slinih; da bude, pa makar i nesavreno, svjesna svog stanja tako da ne moe slijepo pojmiti svoj ivot, po nekom prirodnom ritmu, instinktu ili neem slinom. Itekako je svjesna ivota i odgovornosti ivljenja.61 Antropoloka pitanja ne nastaju iz motrenja ovjeka i svijeta. Ona su nadasve iskustvo koje treba ivjeti, iskustvo da se treba neto raditi, a da se ne mora uvijek precizno znati to. ovjek se vidi daleko od vlastita cilja, ali uvijek u hodu prema njemu, prema ostvarenju vlastitog ivota. On je uistinu homo viator ovjek putnik.62 U sreditu avanture je njegova sloboda, koja tek mora postati takvom. Antropologija se zapravo sidri u nemirnoj i uvijek neega potrebnoj slobodi odgovornoj za sebe i za svoje postojanje te istovremeno ezne da shvati i otkrije put kojim treba hoditi. Neizbjena i nuna sloboda ali nesigurna, ugroena, izloena.63 Pravi antropoloki problemi nikada nisu samo objektivni i neosobni, koji jedanput razjanjeni i rijeeni nisu vie niti mogu biti predmetom osobnog istraivanja. Premda su milijuni ljudi prije nas postavljali slina ili ista pitanja i na njih nalazili zadovoljavajue odgovore, to ne znai da smo mi lieni tih upita i njihovih rjeenja pa e si, stoga, svatko bez obzira na povijest, prolost, postavljati osobno pitanje: tko sam? Tko je ovjek? Razmiljanje o tome to su ga uinili drugi moe biti za nas poticaj, smjerokaz, katkad moda i veliko rasvjetljenje, a nerijetko zabluda, prijevara koja e odvlaiti od istinita rjeenja.64 Tako ovjek nikada nee moi biti lien vlastitog angairanja, nastojanja i traenja kako bi si pojasnio pitanja koja ga se bezuvjetno tiu. 65 Svjesno ivjeti60 Usp. Gevaert, J., nav. dj., str. 11-13. 61 Usp. Pannenberg, W., nav. dj. 62Usp. Kocka, J., Historisch-anthropologische Fragestellungen. Ein Defizit der historischen Sozialwissenschaft? u: Sssmuth, H., Historische Anthropologie, Der Mensch in der Geschichte, Fttingen 1984. 1984, str. 73-83. 63Usp. Metzger, W., Schpferische Freiheit, Frankfurt/M 1962. 64 Usp. Roth, H., Pdagogische Anthropologie, sv. 1: Bildsamkeit und Bestimmung, Hannover 1966. 65Usp. Luijpen, W., Exixtential phenomenology, Pittsburgh-Louvain 1969, str. 23-25.

18

ljudski ivot nee se, stoga, moi bez stalne nazonosti ovih i ovakvih pitanja. Ne biti svjestan toga znailo bi biti otuen i neautentian. ivjeti s drugima Premda antropoloka pitanja zbog svijesti o vlastitoj slobodi i o potrazi za njom imaju naglaenu individualnu komponentu to ne znai da razlog njihova nastajanja nee biti i odnosi s drugim ljudima. Naprotiv, to je ponajee sluaj. Antropoloki problemi imaju svoju komunitarnu te socijalnu dimenziju.66 Raaju se iz ivotnih prilika i okolnosti koje ljude meusobno spajaju ili rastavljaju kao to su rad, bolest, radost, ljubav, prijateljstvo, sukobi, smrt, nada itd. Svijest postojanja i mogunost ostvarenja autentine slobode, po svemu sudei, u velikoj mjeri ovise o drugima. Frustracije koje zbog toga mogu nastati nerijetko su razlozi postavljanja pitanja smisla ljudskog ivota i naina njegova ivljenja.67 Po svemu sudei smrt zauzima privilegirano mjesto u sklopu toga iskustva. Ona je ve stare Grke poticala na antropoloko razmiljanje, a nije to prestala initi ni u narednim stoljeima unutar kojih su se raala velika pitanja i veliki odgovori o ovjeku.68 Svugdje tamo gdje se smrt drage osobe doivljava kao ozbiljan i neponovljiv problem, raaju se i pitanja o osobnoj slobodi, ljubavi, vjernosti, nadi, ivotnom smislu i to sa svom njihovom ljudskom teinom i zahtjevnou. Smrt nikada nije prirodni in: nita od onoga to se ovjeku dogaa nije prirodno zato to njegova prisutnost stavlja svijet pod pitanje.69 Slino e se izjasniti i Schaff tvrdei: U svakom sluaju smrt je najjai poticaj da se razmilja o ivotu; prijetnja vlastite smrti, a jo ee smrt ljubljene osobe.70 Potreba za opim smislom Novi razlog nastajanja antropolokih pitanja i problema usko je vezan uz iznalaenje definitivnog i konanog smisla ljudskom ivotu. Dodue, nije ovdje rije o neemu to bi bilo sasvim drukije i razliito od dva prethodna, nego je govor o jo jasnijoj formulaciji nakane koja se u njima krije. Potranja za opim i konanim smislom ivota izvire kako iz osobnog tako i iz zajednikog ivota to je naroito razvidno iz sueljavanja sa smru.71 U susretu s ovom egzistencijalna tjeskoba tei za definitivnom i konanom slobodom, konanim razlogom za nadu, neospornim i razlonim utemeljenjem ljubavi.72 Tako antropoloko pitanje66Usp. Scheuerl, H., Pdagogische Anthropologie, Stuttgart 1982. 67Usp. Opaschowski, H. W., Arbeit, Freizeit, Lebenssinn? Orientierungen fr eine Zukunft, die lngst begonnen hat. Opladen 1983. 68Usp. Rathmayr, B., Anthropologie: historisch-kriti-sche Entwicklung, u: Hierdeis, H. Hug, T., nav. dj.s 69 Beauvoir de, S., Une mort trs douce, Pariz 1964, str. 164. 70 Schaff, A., nav. dj, str. 65. 71 Usp. Pggeler, F., Anthropologische Grundlage, u: Hierdeis, H., - Hug, T., nav. dj. 72 Usp. Rahner, K., Corso fondamentale sulla fede, Rim 1977.

19

nastaje u zagrljaju beskonano dragog i svetog ljudskog ivota, s jedne strane i smrti koja ide za tim da razori ono najljepe to postoji na svijetu, s druge strane.73 Potreba konanog i definitivnog smisla zasniva se i na injenici da se svaki ovjek shvaa i doivljava kao totalitet, cjelovitost, koja je znatno vie i vrednije od zbroja mnotva pojedinosti, njegovih ina, kreposti pa i propusta.74 Upravo ta osobna cjelovitost to daje smisao razliitim akcijama mora drugdje posjedovati svoj temelj i svoje krojene. Ne daje li nam upravo to naslutiti da postoji trea dimenzija stvarnosti koja omoguava ivjeti slobodu i ljubav pred drugima, u svijetu koji je radikalno obiljeen smru i tako nadii suene granice osobnog i povijesnog? To je izriito metafiziko i religiozno pitanje. Potranja za posljednjim smislom ljudskog ivota usko je vezana za opu metafiziku intenciju, naime, potrebu da se objasni i shvati temelj bitka i pravo mjesto ovjeka u svijetu.75 Drugim rijeima, govor je o pokuajima kojima je cilj pokazati da ovjek nije sasvim gotov, dovren, potpun, savren samim time to je roen, to je dio ljudske zajednice, to je batinik odreene kulture, sudionik konkretne civilizacije, nego je on bie u nastajanju, bie budunosti kojemu karakteristike nastajanja i postojanja nisu nita manje vrijedne od onih nasljeivanja i ouvanja.76 to vie po prvima on je izvoran, neponovljiv, svoj, jamac novine, nezamjenjivi obol, dok je po drugima tek sredstvo pa makar i osobno, perpetuiranja naslijeenih i usvojenih vrijednosti sa znatno manjom dozom osobnog obiljeja.77 Filozofska antropologija je stoga znanost koja prouava ljudsku osobu pod vidom njene sveukupnosti nikada ne gubei iz vida njeno jedinstvo i cjelovitost tako da njen znanstveni postupak nije u slubi daljnjeg fragmentiranja ljudskog bia, nego slui njegovoj punini i cjelovitosti. Ona stoga nije neka vrsta sinteze u koju bi se izravno slijevali svi rezultati drugih humanistikih znanosti, a potom filozofski obraivali.78 Tretiranje ovjeka u njegovoj globalnosti pretpostavlja da je ovjek ve od poetka i prije bilo koje znanstvene analize izvorno jedinstvo, a to se izraava kroz vjeito i za sve vaee pitanje: Tko je ovjek uope? Je li ovjek fiksno, unaprijed posve dovreno, zaokrueno, cjelovito bie? Ako nije, zbog ega nije? Je li mogue uiniti da ovjek bude vie ovjekom? Kojim to on predispozicijama raspolae da moe postii takav cilj? Filozofija nikako ne moe ignorirati ideje koje se odnose na narav, bitak, sudbinu ovjeka koje veim73Usp. Wolfi, H., Antropologia dell`Antico Testamento, Brescia 1975. 74 Usp. Gevaert, J., nav. dj. 75Usp. Gevaert, J., Antropologija, u: Pranji, M. (ur.), Religijsko pedagoko katehetksi leksikon, Zagreb 1991. 76Usp. Liedtke, M., Anthropologie: biologisch-evolutionstheoreti-sche, u: Hierdeis, H. Hug, T., nav. dj. 77Usp. Topffler, A., Die dritte Welle. Zukunftschance. Perspektiven fr Wissenschaft, Freizeit und Politik, Aachen 1993. 78 Usp. Usp. Rathmayr, B., nav. dj.

20

dijelom proizlaze iz kulture, filozofije, predfilozofskog razmiljanja79, a ija se ispravnost i valjanost prosuuje na temelju filozofske antropologije dok njihova praktina relevantnost u smislu sve veeg oovjeenja ovjeka pada u podruje one pedagoke.80 Bavljenje antropologijom korisno je da se promotre velike vrednote suvremenoga ovjeka naroito stvaranje oovjeujue i oslobaajue kulture, iznalaenje naina da svi ljudi budu jednaki u svojim pravima i svome dostojanstvu, da participiraju na dobrima suvremene kulture, da se revaloriziraju znanstvena istraivanja i tehnoloki razvoj.81 Odgovarajuom analizom ljudskog iskustva, a naroito velikih antropolokih pitanja: podrijetlo ovjeka, njegovo konano odredite, smisao njegove slobode, ljubavi, pitanja zla, smrti filozofska antropologija odgovara na pitanja koja su usaena u ljudskom srcu, koja se poistovjeuju sa samom jezgrom ljudskog postojanja i odluuju o posljednjem smislu njegova ivota.82 DVAEGZISTENCIJALNA UPITA

Tijekom povijesti filozofije ovjeka su posebno muila dva pitanja koja pripadaju podrujima egzistencijalnih upita (pitanje ovjeka i pitanje svijeta uope!). Ona su izazivala ljude, izravno ili neizravno, vezano za njihov svjetonazor, religioznost, pragmatino, sustavno razmiljanje, percipiranje ivota kao prava i obveze te cjelokupna okruenja u kojem se ovjek raa i nestaje. Onim opsenijim od ta dva pitanja pitanjem svijeta meu ostalim intenzivno se bavio i Gottfried Wilhelm Leibniz (1646-1716) koji se 1714. godine83 zapitao: Pourquoi il y plutt quelque chose que rien? - Zato zapravo postoji neto, a ne nita? Tom pitanju nije mogao odoljeti ni Wilhelm Joseph Schelling (1775-1854). Za svog boravka u Mnchenu84 ovako je uobliio muku koja ga je titala: Daleko od toga da ovjek i njegovo djelovanje svijet ine razumljivijim; zapravo je on najneshvatljiviji /.../ Upravo on, ovjek naime, tjera me na konano i oajno pitanje: Zato uope postoji neto? Zato nije nita? Pitanje e iznova i doslovno postaviti i Martin Heidegger (1889-1976) u svom nastupnom freiburkom predavanju naslovljenom Was ist Metaphysik?85 i to79Usp. Coreth, E., Was ist philosophische Anthropo-logie? u: Zeitschrift fr katholische Theologie 91(1969), 252-273. 80 Usp. Bock, I., nav. dj. 81 Usp. Claessens, D., nav. dj. 82Usp. Marquard, O., Anthropologie, u: Ritter, J. (ur.), Historisches Wrterbuch der Philosophie, sv. 1. Basel 1971, str. 362-374. 83 Leibnitz, G.W., Principes de la nature et de la grace fondes en raiso, u: Operae sv. VI,2, Leipzig-Hamburg 1956, br.7,12, izdao Gerhardt. 84 Prigodom glavnoga predavanja Philosophie der Offenbarung 1827.: I,7; usp. I, 242 , 2 sv. Darmstadt, 1966. 85 Heidegger, M., Was ist Metaphysik? (1929), Freiburg 1949, str. 20s.

21

1929.: Zato zapravo postoji neto, a ne nita? Zacijelo su to pitanje drali polazitem za rasvjetljavanje svega to postoji. Na alost mi mu ne moemo posvetiti vie prostora jer se ne tie izravno zadatka to smo ga si postavili piui ovu knjigu. No, bilo bi neodgovorno tvrdit da ono nema nikakve veze s ljudskom stvarnou. Ova posljednja je, pa ak i danas, posljedica divljenja tome to su Jedno (ovjek!) i sve ostalo (svijet!) tu. No, u konanici, istini za volju, ne daju nikakve naznake za to da ovjek i kozmos moraju tu uistinu i biti. Naprotiv, suvremeni razvoj tehnologije da naslutiti, ukoliko bi ovjek bio neodgovoran i svijet i on bi mogli doi u pitanje. Nadamo se da to ipak nee biti tako. Pitanje ovjeka Drugo pitanje, ne toliko iroko kao prvo i zato sadrajno prvome podreeno, znatno je provokativnije i dramatinije, jest pitanje ovjeka, pitanje o ovjeku. ovjekova pozicija ve je predmetom razmiljanja grkih filozofa u vrijeme antike. Ono to pada u oi iz tog vremena a u svezi ove teme je razlikovanje due i dijela, duha i tijela to je ve razvidno kod Platona. Taj stav od njih nije preuzelo samo kranstvo.86 On je prisutan i kod nekih suvremenih mislilaca koji ne nalaze nuno nadahnue u Kristovoj poruci. Platonov pogled na ovjeka Platonovo (427-347 pr. Kr.) filozofsko shvaanje ovjeka je imalo posebno snaan utjecaj na zapadnoeuropsku misao sve do naih dana pa je kao takvo obiljeilo i kranstvo.87 U svom se razmiljanju sluio razliitim usporedbama da bi objasnio vlastiti nauk. Znano je da je bio Sokratov najpoznatiji uenik pa je tu vezu dobro koristio tako to bi vlastite rijei njemu stavljao u usta kako bi dobile posebnu teinu. Njegova vrlo lijepa i nairoko poznata usporedba ja ona to ju pripovijeda u dijalogu O dravi.88 Rije je o velikoj podzemnoj jami do koje vodi hodnik irom otvoren prema gore. U njoj ive ljudi koji od djetinjstva vezanih udova i vratova (slika ljudske due zatoene u tijelo) nisu se u stanju okrenuti niti pomaknuti naprijed nego samo bulje u zid ispred sebe. Na poetku ulaza upaljena je vatra koja daje odbljesak svega onoga to se nalazi pred njom. Izmeu vatre i unutranjosti jame, s onu stranu zida visine ovjeka, provlai se86 Usp. Sonnemanns, H., Unsterblichkeit - Auferstehung. Zur griechischen und christlichen Anthropologie und Eschatologie, Freiburg i.Br. 1984 87 Usp. Morrow, G, Plato's Cretan City. Princeton University Press, . 1960; Okin, S. Women in Western Political Thought. Princeton University Press, 1979; 88 Usp. Plato, Drava / Platon, prijevod Martin Kuzmi, uvod i redakcija Jure Zovko, naklada Juri, Zagreb 2001.; Burnet, J. Platonis Opera. 5 vol. Oxford University Press. 19011907; Ross, W.D. Plato's Theory of Ideas. 2nd ed. Clarendon Press, 1953. (hr.: Platonova teorija ideja, s engleskog preveo Filip Grgi, Kruzak, Zagreb 198.); Plato, Dijalozi / Platon, preveo Slobodan U. Blagojevi, Grafos, Beograd 1982; Kraut, R.. Reason and Justice in Plato's Republic. u: Lee, E.N., Mourelatos, A.P.D., and Rorty, R. (eds.) Exegesis and Argument. Humanities Press, str.. 207-224, 1973.

22

put kroz cijelu jamu. Po njemu hode ljudi. Neki od njih govore dok drugi ute. U rukama nose svakakva orua prolazei pored zatoenika koji vide tek njihove sjene, sjene sebe samih i svojih susuanja. Pritom uju glasove pa misle kako sjene priaju. Meusobno se razgovaraju o vienom oruu i misle (doksa) kako njihovi glasovi idu ususret sjenama jer ne znaju nita o stvarnim slikama i oruu. Najednom se dogodi da s jednog od njih padnu okovi, da bude slobodan te istovremeno prisiljen podii se, okrenuti i u svjetlu ognja gledati orua i njihove odbljeske. Pritom biva zaslijepljen i osupnut te vie ne zna gdje je i to treba drati ispravnim. Potom se stane posrui kretati prema izlazu sve dok nije doao izvan jame gdje je bljetala suneva svjetlost. Sad vie nije znao da li izii ili ostati unutra. Najprije je prepoznao samo sjene (geometrija), potom odbljesak slika u vodi (aritmetika) te na koncu i stvarne predmete (ideje) iji su predmeti iz jame i njihove slike tek bili odbljesak. Njegove su se oi polako privikavale na svjetlo. Uskoro je noi mogao podii svoj pogled prema nebu i motriti zvijezde i mjesec. Na koncu mu je polo za rukom da usred bijela dana gleda u sunce (ideje dobroga). Postalo mu je jasno da svako svjetlo potjee od sunca i da je ono u konanici razlog i onih sjena koje je neko motrio u jami. Nakon to se privikao na svijet, razmiljao je o svom ivotu u jami te se zbog trenutnog stanja smatrao sretnim. Istovremeno se saalijevao nad svojim bivim drugovima iako su neki od njih bili asni i moni. Radije bi gore prihvatio svaku patnju nego da se ponove vrati u jamu. Pa ipak je ponove siao u nju (dihairesis) i doao na svoje staro mjesto. im je pak poeo tumaiti slike koje su se pokazivale na zidovima, bio je ismijan od svojih susuanja jer se njegove oi jo nisu bile navikle ivjeti u tami. Drugi su ga poeli grditi i predbacivati mu kako je zbog izlaza na svjetlo unitio svoje oi pa zato svaki pokuaj da se izie van treba odbaciti kao napast. Zakljuak je bio da bi svakoga onoga tko bi ih htio osloboditi iz zatoenitva i izvesti iz jame, ubili kad bi samo mogli.89 Platon je nainio svoje tumaenje usporedbe o jami imajui pred oima situaciju prosjena ovjeka. Veina je ljudi sasvim daleko od svjetla spoznaje i prave stvarnosti. Oni nisu u stanju spoznati stvarnost, to vie, ne ele to zbog komoditeta i navike. Ono to se od stvarnosti nalazi u njihovu vidokrugu tek su sjene, netone kopije pravih, iskonskih stvari. Takvi su zatoenici u svijetu osjetilnih percepcija i pukih rijei (Aisthesis) koje ne jame nikakvu pouzdanu spoznaju, nego tek sumnjiva miljenja (doxa). Njihova dua je zatoenik tijela koje joj onemoguava spoznaju neprolaznog. Sve dotle dok smo tijelom zarobljeni, a naa dua prorasla tim zlom, nikad u punoj mjeri neemo postii ono89 Usp.Szaif, J., Platons Begriff der Wahrheit, Freiburg 1998; Lhte, H., Platonische Krper: bungen zur Raumanschauung mit dem Raumigel, Ludwigsburg 1990; Krmer, H., Platone e i fondamenti della metafisica: Saggi sulla teoria dei principi e sulle dottrine non scritte di Platone con una raccolta dei documenti fondamentali in edizione bilingue e bibliografia, Milano 1987; Gaiser, K., Das Plartonbild, Hildescheim 1969.

23

za im teimo istinu. Na tisue nemira uzrokuje nae tijelo ve tim to moramo brinuti za hranu. Nadalje, ono nas ispunja dodue tenjom za ljubavlju, ali i pohotom i strastima, raznovrsnim umiljajima i tricama. Ukratko, ono nas dovodi u stanje u kojemu se zapravo teko moe biti prisebnim. Pa i sam rat, bitke i pobune posljedice su tijela i njegove pohote. Imanje i posjed uvijek su bili povodom rata. No, tijelo nas prisiljava na imanje i posjedovanje kako bismo mogli zadovoljiti njegove zahtjeve. 90 Platon ne vidi ovjeka kao tjelesno-duevno jedinstvo, nego on u tijelu vidi zatvor ljudske due. Dua posjeduje razumski dio koji tei za spoznajom, potom dio gdje je smjetena odvanost s plemenitim osjeajima i konano pohotni dio u kojem su nastanjeni niski nagoni. Ona je spona svijeta ideja i materijalnoga svijeta. Smrt je oslobaanje due iz tjelesnih spona. Nakon oienja i rasvjetljenja dua se moe povratiti istom gledanju ideja u boanskom svijetu. im se ovjeku dogodi smrt, na njemu umire ono to je smrtno. No, besmrtno odlazi odatle sauvano i nerazoreno; sasvim lagano se izmie smrti91 Sudbina due nakon smrti ovisi od toga koliko je bila rasvijetljena spoznajom i krepou. Platon, dakle, gleda na ovjeka kao na bie ija je dua zatoenik materijalnoga tijela. Neprolazna je samo dua dok je tijelo prolazno. Svijet kao takav pripada podruju materije pa je dui zapravo stranac. Upravo u tom svijetu, koji je otuen obzirom na stvarnost, ovjeku je djelovati na osnovu praznanja a za raun idealnog svijeta. No u svijetu postoje na alost tek prividne slike tog i takvog svijeta. U naelu ovjeku je ipak mogue od privida (iz jame koja je obasjana umjetnim svjetlom baklje) doi do pravog bitka (do suneva svjetla) iako je to dano samo manjem broju ljudi. Pritom ovjek prolazi kroz razliite stupnjeve izdizanja do spoznaje. Od rijei se ide ka percepciji, od percepcije ka pojmovima, od pojmova ka idejama, od pojedinih ideja do najuzvienije ideje dobra.92 Ideje nisu misli koje ljudi iznose na svjetlo dana, nego prastvarnost ega su stvari u prostoru i vremenu tek nesavreni odbljesci, kopije. Prastvarnost nije poput nastajanja u vremenu i prostoru podlona nastajanju i nestajanju. Ona je nerazoriva, vjeito ista. Ideje nadmauju sve zemaljsko obzirom na jasnou, istou i ljepotu. Praslika i kopija se meusobno odnose kao svijet obasjan sunevim svjetlom i jama koju osvjetljava umjetno svjetlo. U mnogim ljudima postoji nesluena snaga ka uzdizanju, ka izlasku na svjetlo. U njima ivi enja za savreno lijepim, pravednim, istinitim i vjenim. To dolazi odatle to je dua prije nego to se nastanila u tijelu, prije nego to ju je zadesila sudbina, gledala vjene ideje koje je sada podsjeaju na preslike90 Plato, Fedon /Platon, preveo Koloman Rac, uvod i biljeke Jure Zovko, Zagreb 1995, 66b. 91Usp. Platon/ Fedon. 92 Usp.Martin, G., Platons Ideenlehre, Berlin 1973; Fehr, M., Platons Hhle: das Museum ud die elektronischen Medien, Kln 1995; Biral, A., Platone e la conoscenza di se, Roma 1997.

24

(Anamnesis) kad, naime, na zemlji uoi lijepo i pravedno. Tako eros (gr. eros = eznutljiva ljubav) tei, prolazei kroz razliite faze, ka lijepom i dobrom sve do njihova savrenstva. Najvii oblik eros e postii kad ne bude vezan za pojedinog ovjeka, nogo za ideju; kad, naime, postane ljubavlju do znanosti, odnosno do filozofije. Eros je snaga koja oduevljava, goni, koja je u stanju ovjeka iupati iz njegova svakodnevna ivota te ga uzdii do praslika. Tako je ovjeku dano da ve za vrijeme zemaljskog ivota gleda bitno. To gledanje Platon naziva teorijom. Zbog toga ovjekov ivot na zemlji postie savrenstvo tek bavei se ili dostiui teoriju. To je ipak idealan pogled na ljudski ivot. No, on u sebi krije i bijedu. Odakle pak ona u ovom svijetu? Platon za to ima dva odgovora. Otuenost ovoga svijeta ljudi doivljavaju jednostavno zbog sudbine. Sudbina je pak posljedica toga to je dua nekad davno, prije svakog vremena, bila svladana svojim pohotnim dijelom i zato protjerana u svijet materije. Zato je to tako, Platon nastoji dati odgovor u svom Timaios, upuujui na prirodni zakon. Zato se o krivnji moe govoriti tek neprimjereno. Ljudska bijeda se sastoji od toga to je dua stjerana na zemlju i zatvorena u tijelo tako da su ustruavanja i sputanosti glavna obiljeja duevne biti i njenog djelovanja. Ljudska krivnja moe postojati ako ovjek ne nastoji pomou razuma ovladati tijelom i uzdii se do svijeta ideja. Zato Platon nije sasvim pesimistian kad je u pitanju ovjek. Prema njemu ovjek se moe osloboditi svoje zarobljenosti i sputanosti tako to e sve vie rasti u spoznaji gonjen erosom. Eros e se aktivirati u trenutku dok e motriti stvari koje e ga podsjeati na vrijednosti i ideje koje je gledao prije svakog vremena. Spoznaja je zapravo prisjeanje i povratak u jedinstvenu stvarnost ideja. Ve od poetka, dakle, ljudsku misao zaokuplja pitanje ovjeka i to pod dva vida: to ovjeka razlikuje od ostatka svijeta, odnosno to on i svijet imaju zajednikog? To dvostruko pitanje stapa se u jedinstveno a tie se ovjekove posebnosti, bolje reeno njegove emancipacije naspram okruenja u kojem ivi, tj. njegovih mogunosti ovladavanja prirodom.93 20. stoljee na poseban nain istie ovjekovu povezanost s prirodom, odnosno, u mnogo sluajeva, njegovu neposrednu odgovornost za nju. Stoga odgovor na pitanje ovjekove pozicije, njegova mjesta i posebnosti, u bitnom ovise od toga kako se gleda na prirodu.94 Zapadnoeuropsko shvaanje prirode Grci su prirodu zvali physis a pod tim su podrazumijevali sve ono to nastaje i nestaje. I ovjek je za njih bio dio prirode pa i ono nepromjenjivo93 Usp. gore spomenutu bibliografiju vezanu za utora Alana Parka. 94 Usp. Salzman, Ph. C., Anthropology of real Life: Events in Human Experience, 1999.; Salzman, Ph. C., Understending culture: An Introduction to Anthropological Theory, 2000.; Kuschel, K.-J., Im Spiegel der Dichter. Mensch, Gott und Jesus in der Literatur des 20.Jahrhunderts, Dsseldorf 2000.

25

odnosno boansko pripadalo je njoj. Budui da je ovjek njen integralni dio, a ona obuhvaala i natprirodno, kroz nju je ovjek participirao na nepromjenjivom i boanskom.95 Za razliku od biblijskog shvaanja prirode, za Grke je ona imala boanski karakter pa zato nikad nije mogla biti samo predmet ovjekove njege i obrade. Boanska je pak bila samo utoliko ukoliko je bila produhovljena, budui da je posjedovala svojevrsnu duu. Obzirom na njenu materijalnu tvarnost za Grka je priroda privid, odnosno varka.96 Za Rimljane je pak priroda bila res, to e rei stvar kojom se pravno moglo raspolagati i njom upravljati. Takvo poimanje prirode bilo je blisko onom judejsko-kranskom.97 Prednovovjeka tehnika reproducira isto takvo shvaanje prirode tako da su u krugu dotine koncepcije nastajali strojevi i obraivati se metali. Bitna razlika od suvremenog poimanja tehnike sastoji se u tome to prednovovjeka nije bila rezultat planske primjene prirodno-znanstvenog istraivanja.98 Usprkos vrlo razvijenom osjeaju za matematiku, Grcima ipak nije polo za rukom da svoja matematika otkria primjene u tehnici. Tehnika je iskljuivo sluila ljudskim potrebama kao to je, primjerice, bilo zagrijavanje vode i doma, a razlog za relativno niski status tehnike u grkoj svijesti treba traiti u dva znaajna stava. S jedne strane manualni rad je bio obezvreivan i iskljuivo pripisivan ljudima lienim slobode, robovima dok je duhovno vienje, dakle, teorija bila privilegij slobodnih.99 Uz to su Grci bili uvjerenja kako nije mogue doi do sigurne spoznaje motrei prirodu koja je bila podlona nastajanju i prolaznosti. Kranstvo je naprotiv imalo posve drukiju viziju rada. Ono je na nj gledalo krajnje pozitivno pa otuda i monako naelo sv. Benedikta: Ora et labora moli i radi! to e rei da je rad postao sredstvom svojevrsne ovjekove posvete Bogu. est stoljea kasnije kod zapadnoeuropskog monaha Huge od sv.

95 Usp. Sonnemanns, H., Unsterblichkeit - Auferstehung. Zur griechischen und christlichen Anthropologie und Eschatologie, Freiburg i.Br. 1984 96 Usp. Marett, Anthropology and the Classics, Franc Cass Publishers, 1967. 97 Usp. Bettini, M., Anthropology and Roman Culture: Kinship, Time, Images of the Soul,The Johns Hopkins University Press, 1991.

98 Usp. Gehlen, A., Die Seele im technischen Zeitalter. Sozialpsychologische Probleme in der industriellen Gesellschaft (Hamburg 1953), 7. Aufl. Reinbek 1964; Sachsse, H., Anthropologie der Technik. Ein Beitrag zur Stellung des Menschen in der Welt, Braunschweig 1978 99 Usp. Spengler, O., Der Mensch und die Technik. Beitrge zu einer Philosophie des Lebens (Mnchen 1931), 2. Aufl. Mnchen 1952; Grnder. J., Christliches Menschenbild und Fundamentalismus, u: K. WEIS, Bilder vom Menschen in Wissenschaft, Technik und Religion, Mnchen 1993, 259-282

26

Viktora (1097-1141) izronit e misao da ovjek moe ispuniti zadatak to ga je dobio od Stvoritelja, naime, da ovlada zemljom, samo uz pomo tehnike.100 Srednji vijek je pak bio vrijeme nezapamenog uspona razvoja tehnike opredmeen u iznaau suvremenog pluga, raonika i ostalog orua za obradu zemlje. Novi plug je moglo vui samo etvoro volova to e rei da je dolo vrijeme poveanja proizvodnih snaga. Uz to je raspodjela rada omoguila i provjeru novih tehnikih iznaaa. Otkrili su se novi izvori energije kao to su mlinovi na vodu te vjetrenjae.101 Iza toga je uslijedilo i otkrie posebnih mehanikih mogunosti vezanih za poluge i pogon na ruicu. To je otvorilo put novom shvaanju znanosti i razumijevanja prirode. Rene Descartes se teoretski jasno oitovao kad je poeo strogo razlikovati izmeu res extensa i res cogitans, dakle izmeu stvari koja se iri i one koja shvaa, razumije, misli. Res extensa je izvanovjeja priroda ukljuujui u to i samo ovjeje tijelo, dok je misao bila iskljuivo pripisivana ovjeku.102 Jedino obiljeje prirode jest to to je ona rex extenda pa je ovjeku, bolje reeno, njegovom misaonom dijelu, ona bila tua. Stoga su prirodu obiljeavala samo jo geometrijska svojstva kao to su mjerljivost, brojanost, teina. ovjek je kao misaono bie u stanju potpuno upravljati prirodom, tj. njom sasvim ovladati. Mjerljivost je mogue konstantno provjeravati pa stoga, imajui u vidu mjerilo, pod stalnim nadzorom. Priroda je puki objekt. Na taj nain se ostvarila konana vladavina ovjeka nad prirodom. Bioloka antropologija ovjekovu posebnost unutar prirode uz filozofsku antropologiju posebno naglaava i ona bioloka naroito njen nauk o porijeklu.103 Odgovor je ponuen kroz evolucijsku teoriju koja kae da ovjek stoji u posebnom odnosu s ivotinjskim svijetom. Upravo e to biti povodom za pitanje: to je to to ovjeka razlikuje od ivotinjskog svijeta? Odgovor na to pitanje bio je razlogom nastajanja dviju zasebnih biolokih znanosti. Jedna od njih je paleoantropologija koja razvoj ovjeka motri kroz tri velike faze: a) subhumana faza, b) faza prijelaza od ivotinje ka ovjeku i c) humana faza.104 ovjek nije postao izravno100 Usp. Grndel, J., Christliches Menschenbild und Fundamentalismus, u: K. WEIS, Bilder vom Menschen in Wissenschaft, Technik und Religion, Mnchen 1993, 259-282 101 Usp. Mller, G.L., Der Mensch als Person. Zwischen Technik und Ethik, u: Zeitschrift fr medizinische Ethik 46 (2000) 231-240 102 Usp. Devillairs, L., Les facults de l'me et l'homme comme imago Dei chez Descartes, u: Revue des sciences philosophiques et thologiques 86 (2002)33-49/51-68 103 Usp. Gladel, W., Ursprung des Menschen. Der Weg vom biologischen Lebewesen zur dialogfhigen Person, u: Lebendiges Zeugnis 57 (2002) 85-9; Altner Gnther, Zwischen Natur und Menschengeschichte. Anthropologische, biologische, ethische Perspektiven fr eine neue Schpfungslehre, Mnchen 1975. 104 Usp. Heberer, G. Kurth, G. - Schwidetzki-Roesing, I., Anthropologie (Fischer-Lexikon Band 15), Frankfurt a.M. 1959; Gadamer, H.-G - Vogler, P. (Hg.): Neue Anthropologie, Bnde I und II: Biologische Anthropologie, Stuttgart 1972.

27

od majmuna nego su razvoj ovjeka i razvoj majmuna dvije samostalne struje koje imaju jedinstveno ishodite, jedinstvenog pretka. Druga znanost je bioloka morfologija koja egzaktno usporeujui ovjeka sa ivotinjom otkriva ono to mu je specifino, naime, njegova svojstva.105 Jedno od otkria je spoznaja da dijete za razliku od ivotinjskog mladunca ima sasvim drukiji razvoj, znatno dulju mladost i u usporedbi s njim najmanje je jednu godinu roeno prije vremena. Unutar tog konteksta je opravdano pitanje: kad poinje ivjeti ovjek a prestaje ivjeti ivotinja? Iznaena su dva modela koji pokuavaju dati odgovor na to pitanje: a) sloeni model i b) hiatus model.106 Prema prvom, razliku izmeu ovjeka i ivotinje treba traiti u sve veoj sloenosti organizma dok konano iz kvantitete promjena nije nastala nova kvaliteta, ovjek, dakle. To vrijedi od trenutka razvoja sredinjeg nervnog sustava pa sve dok iz primitivnih sisavaca nije nastao sloeni ovjekov organski sustav. Kada je pak dolo do prelomnog momenta od kvantitete koju je obiljeavala posebno visoka sloenost u kvalitetu koja je ovjek, teko je, ili zapravo, nemogue odrediti. Zato i sami prirodoslovci govore o nekoj vrsti metafizike odluke pa se postavlja pitanje ne bi li se taj skok prirode moglo nazvati hiatusom premoenja, odnosno razvojnom fazom? Hiatus model sastoji se od toga da se razliku izmeu ivotinje i ovjeka treba traiti u jedinstvenoj inovaciji koja je nastala u krugu ivotinjskog razvoja. Izmeu ovjeka i ivotinje, naime postoji nesavladiva granica. Neki je vide u ovjekovoj samosvijesti, drugi, poput Gehlena, u nedostacima koje prate ovjeka.107 ovjeku jo pripada uspravan hod te mogunost razumna djelovanja. Osim toga paleoantropologija ukazuje na jo neka obiljeja koja su dovela do ovjeka: uspravan hod, proizvodnja orua, razumsko djelovanje, te govor kao konani znak prijelaza od ivotinje ka ovjeku. Novost ovjeka prema tom istraivakom smjeru se sastoji od kulta prema umrlima, upotrebe vatre, kulture orua, samorefleksije a sve skupa se oslanja na posebnu konstituciju mozga. Ta obiljeja pokazuju da ovjeka treba shvaati kao bie koje se pomou kulta umrlih referira na transcendenciju i spram ostatka svijeta je nadmoniji. I dalje ostaje pitanje kad je ovjek prvi put postao ovjekom. Bioloki gledano moglo bi se odgovorit: bilo je to vrlo postupno. Sa stajalita prirodnih znanosti moglo bi se postaviti pitanje: koja obiljeja ovjeka ine ovjekom? I odgovor na to je opet metafiziki jer je nemogue uobliiti odgovor na osnovu

105 Usp. Sling, C., Das Gehirn-Seele-Problem. Neurobiologische und theologische Anthropologie, Paderborn 1995; Bolk, L., Das Problem der Menschwerdung, Jena 1926; Buytendijk, F. J. J., Das Menschliche. Wege zu seinem Verstndnis, Stuttgart 1958. 106 Usp. Boaz, N.T. - Almquist, A. J., Bilogical Anthropology: A Synthetic Approach to Human Evolution, Pearson Education, 2001; 107 Usp. Gehlen, A., ovjek: njegova priroda i njegov poloaj u svijetu, Sarajevo 1990; Gehlen, A., Man in the age of technology, New York 1980.

28

prirodoznanstvenih pomagala. Na mjesto fiksnog datuma e stoga doi definicija onoga to ovjeka ini ovjekom. Ide li razvoj prirode planski ususret nastajanju ovjeka? To je pitanje dalo povoda dvama razliitim odgovorima. Jedan koji kae da je sve nastalo sluajno, a drugi koji tvrdi da sve tei ka savrenosti. Jacques Monod je miljenja da u prirodi ne moe nikako postojati ciljeviti razvoj. Vjerojatnost da se ivot mogao razviti jednak je nuli pa je zato nastanak ovjeka samo produkt sluaja. ovjek mora shvatiti da je on obini lutalica na rubu svjetske doline i da se obzirom na vlastitu potrebu za smislom odnosi krajnje ravnoduno.108 Posve suprotno od Monoda Carsten Bresch zastupa svoje stajalite. Prema njemu razvoj ivota se tako odvijao to je svaki put nastajala sve via organizacija koja bi za sljedeu fazu postajala osnovom za integriranje nastalih oblika pa stoga sve tei ka savrenosti duha. Na najnioj stepenici se nalazi ono materijalno koje stvara podlogu za nastanak biolokog; bioloko potom postaje nosiocem nove kvalitete. Tako je mozak bioloka osnova za misao. Svaka nia stepenica uvijek je odskona daska za narednu pa su pojedine stepenice protone faze za novi integracijski proces iji je cilj savreno jedinstvo i harmonija univerzuma.109 U tom kontekstu pita se 1800. god. Immanuel Kant (1724-1804) u svom spisu Logik: to mogu znati? to trebam initi? emu se mogu nadati? Tome, ne bez razloga, pridodaje: Was ist der Mensch to je ovjek?110 U ovom posljednjem pitanju, kao glavnom sjecitu, sadrana su tri prethodna koja e se elaborirati dok se bude sustavno raspravljalo o ovjeku. Povijesno znakovita Kantova pitanja postala su tijekom vremena preokupacijom mnogih, a nisu prestala biti aktualnim ni danas. Nedavno se, naime, u Europskom parlamentu povuklo pitanje ponovnog aktiviranja nastave filozofije na visokim europskim uilitima. Jedan od argumenata je glasio: Mladi se intenzivno zanimaju za etiri filozofska pitanja /.../ to mogu znati, to trebam initi?, emu se trebam nadati, to je ovjek?.111 Pitanja o ovjeku kroz povijest Da to nisu pitanja koja je izrodilo prosvjetiteljstvo, a onda se njima poeo intenzivno baviti suvremeni ovjek, svjedok nam je dugovjena ljudska povijest. Tisue godina prije Imanuela Kanta udio se i divio pisac psalma 8. stojei pred veliinom i velianstvenou stvorenja i njegova stvoritelja iskreno se upitavi: to je ovjek? /.../ to je sin ovjeji?112108 Usp. Monod, J., Sluajnost i nunost: ogled o prirodnoj filozofiji moderne biologije, Beograd 1983. 109 Usp. Bresch, C., Kann man Gott aus der Natur erkennen? Freiburg im Breisgau 1990. 110 Kant, I., Logik (ein Handbuch zu Vorlesungen, zusammengestellt von Jsche), 1800. 111 Information Phiolosophie 5, 1993, 54. 112 Ps 8,5.

29

etiri stotine godina prije Krista Sokrat je na glavnom trgu uznemirivao svoje Atenjane, njemu tako dragom, a delfijskom izrekom: 113 (upoznaj samoga sebe). etiri stotine godina poslije sveti se Augustin, hiponski biskup, bori u svojim Confessiones - Ispovijestima sa samim sobom, s razumijevanjem sebe, s neiscrpnom zagonetkom ovjeka, a traga je te muke ostavio na prvim stranicama svoje proslavljene knjige gdje je zapisano: Nemirno je srce ljudsko dok ne otpoine u tebi!. I zapadnoeuropski kranski svijet u srednjem vijeku je bio izloen istom pitanju kada ga je toliko muio problem filozofske antropologije shvaanja i smjetanja u prihvatljive gabarite gentiles, tj. pogana pod im je podrazumijevao arapske filozofe koji su svojim panpsihikim tezama naveliko utjecali na cjelokupni akademski nauk.114 Novi vijek nije prestao sa brizantnou i dramatikom toga pitanja kako i odgovaranja na njega to uostalom traje sve do naih dana. Tijekom povijesti razvoja ljudskog duha postojali su, dakle, stalno novi pokuaji i nova nastojanja da bi se odgovorilo na pitanje ovjeka. Dabome da ta pitanja nije mogue predstaviti kronoloki precizno. Upravo je zbog toga potreban sustavan odnos prema onome to se dogaalo kroz povijest a u svezi te sredinje problematike.115 Nepregledno mnotvo odgovora mogue je okupiti u skupine misaonih modela, a unutar toga postoji mogunost primjene kronolokog kriterija. Sustavnim grupiranjem eljelo bi se postii objedinjavanje specifinih tipova odgovora. Pritom se ne pokazuje samo to da je pitanje o ovjeku uvijek u uskoj vezi s vjeno istim pitanjem samo u neto promijenjenoj situaciji ili obliku. Primjerice, ovjek se razlikuje od ivotinje po xy, ili, ovjek se razlikuje od kompjutora po xy. To jasno ukazuje na injenicu da se to pitanje ne moe nikad i nikako definitivno apsolvirati. Zato svako vrijeme, svaka situacija, svaka kultura, svaki ovjek mora traiti i nai svoj vlastiti odgovor. Svim ljudskim predodbama kroz povijest rasta ovjejeg duha je implicitno ili eksplicitno jedno zajedniko: mora li se na pitanje o ovjeku odgovorit deskriptivno ili normativno? Treba li se, naime, opisivati (describere) tko je to ovjek ili se trebaju postaviti kriteriji (normativno) za to kakav bi ovjek trebao i morao biti? Veina predodbi o ovjeku koje je iznjedrila povijest rasta ljudskog duha, unato mnotva deskriptivnih elemenata, daje naslutiti jaku normativnu tendenciju. Zbog toga e i obiljeja koja se pripisuju ovjeku tendenciozno biti proglaavana vrijednostima, to e potom norme pretakati u obveze. Primjerice, ovjek ima razum 113 Upoznaj samoga sebe 114 Usp. Galeazzi, U., L'etica filosofica in Tommaso d'Aquino dalla "Summa theologiae" alla "Contra Gentiles": per una riscoperta dei fondamenti della morale, Rim 1989.; Aquinas, Th., Summa contra gentiles, Torino 1930. 115 Ups. Ibel,. R., Mensch der Mitte, Hamburg 1962; Wagner, J., Mensch-Computer Interaktion, Frankfurt/M 2002.

30

ovjek se od X razlikuje po svom razumu - ovjek mora uskladiti svoje ponaanje s razumom - budi razuman! Pritom treba primijetiti da ovjek nije objekt samo filozofskog i teolokog razmiljanja. Njime se bave i mnoge druge znanosti iji broj je sve vei, meu sobom su sve diferenciranije pa i autonomnije.116 Razmatraju se pojedine sfere ovjeka, stratificira se njegov psihiki, duhovni, fiziki svijet; razlama se i razglaba njegovo okruenje kao nezaobilazan imbenik cjelovita ljudskog rasta. Na svoj nain ovjek, pitanje ovjeka i njegova okruenja, zaposjeli su suvremenu misao tako da je malo mjesta ostalo za drugo, pa i za samoga Boga. Nije sluajno da se u takvom okruenju pa i meu teolozima poelo govoriti o teologiji mrtvoga Boga117 jer za njega nije vie ostalo prostora. U toj zaguljivoj situaciji neki su se zapitali ne bi li pitanje Boga do daljnjega trebalo staviti na stranu te se bezuvjetno baviti samim sobom i svoju misao stalno drati u napetosti kako bi konano dala odgovor na tako vaan problem utjelovljen u ovjeku? Nije li najprjee da se ostane kod sebe, da se bude svoj na svome pa tek onda da se bavi neim to je izvan toga?! Anticipirajui nau misao ipak moramo ve sada optirati za takvo opredjeljenje, ali ne konano jer, kao to e se pokazati, ovjeka je nemogue shvatiti u cijelosti bez njegove vertikale i nune upuenosti na transcendenciju.118 TRADICIONALNIOBLICI MILJANJA

Pod tradicionalnim ili topskim obrascima miljenja podrazumijevaju se priznata gledita koja je tradicija kao takva usvojila (topos = u antikoj retorici opeprihvaeno gledite) a pripadaju zapravo podruju neizravne antropologije koja nastoji odgovoriti na pitanje ovjeka smatrajui ga dijelom stvorenoga, odnosno ukazujui na njegove razlike obzirom na sve ostalo to je stvoreno. Po svemu sudei taj topos ima svoje ishodite u Alkmaionu (6. st. pr. Kr.)119 koji je ovjeka razlikovao od ostalih ivih bia po njegovom razmiljanju, razumu, svijesti, duhu. Iz te su razlike kasnije nastali topski obrasci, naini razmiljanja116 Usp. U tom kontekstu se govori o sociolokoj antropologiji, kulturolokoj antropologiji, biolokoj antropologiji, primijenjenoj antropologiji, medicinskoj antropologiji, lingvistikoj antropologiji itd. Usp. npr.: Alland, A., Adaptation in Cultural Evolution; An Approach to Medical Anthropology, New York. 1970. 117 Usp. Filippetti, R., Dio morto? Lurlo e la pace, Cusl, Nuovavita 1999; Overmann, M., Dmonologie : eine teuflische Geschichte des Christentums in Versen. Der Mensch im Uhrwerk der Zeit Kritik und Bekenntnis. [Illustr.: Monika Heupel]. - Siegen : Hpner und Gttert, 1996. 118 Usp. Sahay, K.N., Spiritual Anthropology?: The spiritual dimension of Man, New Delhi 1998. 119 Alkaion potjee iz mjesta Crotone u Italiji. Nazivali su ga doktorom (lijenikom) iako o njegovoj profesiji nemamo pouzdanih informacija. Po svemu sudei bio je Pitagorin uenik. Najvie je pisao o lijenikim stvarima, astrologiji, meteorologiji i dabome dui.. Napisao je jedno od prvih (iako ne prvo) proznih djela. Physicos logos. Aristotel je pak napisao traktat Protiv Alkmajona . Na alost, izgubljeno je.

31

koji su proizvodili nova pitanja, probleme i zakljuke. Topski obrasci ponajvema nalaze svoje uporite u pojmovima kao to su, nous, dianoia, logos, ratio, cogitatio, intellectus, pense, raison i mind pa i u svemu onom to bi moglo biti izraz odnosno uzrok ljudskog miljenja kao to je, primjerice, govor. Platon e posebno insistirati na razumu kao kriteriju razlikovanja.120 Ako pak razum treba biti glavno ljudsko obiljeje koje e ga razlikovati od ostalih ivih bia onda ne smije vie postojati nikakvo svojstvo koje bi upuivalo na bilo to, to bi ovjek imao zajedno s ostalim ivim biima. Zato se razum ne smije svoditi na nagone, instinkte, osjetilne percepcije, tijelo, na bilo koje sile ili zakone to djeluju u svijetu. Stoga razum moe biti samo boanskog porijekla budui da je ve izdvojen iz svijeta i stoji nad njim. Radikalno razlikovanje razuma od svega ostalog prouzrokovalo je neke probleme. ovjek koji ivi u prostoru izmeu boanskog i animalnog mora u sebi stalno objedinjavati i jedno i drugo: smrtnost i besmrtnost, duu i tijelo, materiju i duh, vremenitost i vjenost, sadraj i oblik, instinktivni nagon i vladavinu razuma. Te su antiteze obiljeja i suvremene povijesti ljudskoga duha. Tako prema Descartesu (1596-1650) ovjek se sastoji od dviju supstanci: duha i tijela.121 Kant (1724-1804) gleda na ovjeka kao na bie koje pripada svijetu intelekta ali i svijetu osjetila.122 I za Hegela (1770-181) ovjek se sastoji od due i tijela.123 Osim upravo spomenutog, jedinstvo ovjeka stvara i neke druge probleme, kao to je metafiziki problem.124 Kako je, naime, mogue, da dvije radikalno razliite prirode kao to su boanska dua i animalno tijelo, mogu zajedno ivjeti i utjecati jedna na drugu? Budui da je boanskog porijekla, dua je opskrbljena slobod