“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 1

“The Alien perspective” – Simon Parkes

Simon Parkes je na duševnoj razini samo djelomično čovjek. Rođen je u obitelji koja je radila za obavještajnu službu, tako da zna puno o tajnim planovima za čovječanstvo

i o velikim promjenama. U razgovoru s Jo Conradom, otkriva zapanjujuće znanje.

Jo Conrad: Pozdrav i dobrodošli. Ja sam ovdje u Engleskoj u Yorkshire-u i sjedim sa zanimljivom osobom. Zapravo bih ga trebao pitati je li on čovjek, jer to je samo djelomično. Čuo sam da si hibrid, tako da nisi samo čovjek. Sa mnom je ovdje Simon Parkes. Ti si prilično dobro poznat na tom području, a također si i u politici. Možeš li se molim Te predstaviti, što si i koja je Tvoja pozadina?

Simon Parkes: Naravno, u početku moram reći da je vrlo lijepo da sam Te upoznao. Hvala za dolazak za ovaj intervju. Ti si vrlo ugodna osoba i intervjue vodim samo s ugodnim ljudima. Za one koji me ne znaju, biti će najbolje započeti pričati, da dolazim iz obitelji koja je imala puno veze sa špijunažom, s MI-5, MI-6, s NSA. Ako imaš roditelje koji su radili u tom okruženju, na tom polju, prirodno je da sam odrasao na taj način …

Jo Conrad: Također “slobodni zidari” (masoni)?

Simon Parkes: Moj djed je bio slobodni zidar. Moja majka nije bila, jer u to vrijeme ženama to nije bilo dozvo-ljeno, ali je moj djed naravno bio. Dakle, ako imaš ovu pozadinu, onda se na neki način tako i tako razlikuješ od drugih. Pa, što sam i tko sam ja? Kada govorimo o hibridima, skloni smo misliti na vrlo stilizirane glave, kao u ma-lih Sivih (Grays) primjerice, s velikom glavom izduženom na stražnjem dijelu, ali u pravu si, hibridizacija ljudskog tijela je uvedena, jer kada duša dođe u utrobu majke, onda se moralo gledati da je energija oko tijela, u skladu s očekivanom dušom, inače ako to ne bi učinio, frekvencija energije duše bi bila drugačija od one od tijela.

Jo Conrad: To ne bi radilo?

Simon Parkes: Zato neke žene kažu da im se u trudnoći nešto dogodilo, ili da je dijete izvađeno i opet vraćeno natrag , to se obično učinjeno s opravdanim razlogom, kako si rekao, da duša i tijelo funkcioniraju. Pretpostav-ljam da me se može nazvati hibridom, ali ne u uobičajenom smislu.

Jo Conrad: Ne prema DNK, nego na razini duše?

Simon Parkes: Da, moja duša je jedna trećina – to bi bilo u Europi 33,333% reptil, naime Drakonski gmaz, treći-na bogomoljka (Mantis ili Manty), a jedna trećina čovjek iz Unutarnje/Šuplje Zemlje (Inner/Hollow Earth).

Jo Conrad: Čovjek iz Šuplje Zemlje?

Simon Parkes: To je duša, fizičko tijelo, energetski je vrlo kao gmaz, ali ja ne izgledam kao hibrid, iz jednostav-nog razloga – jer što više izgledaš kao hibrid, teže se snalaziti na planeti na kojoj se trenutno nalaziš.

Jo Conrad: Dopustite mi da Vas nešto pitam, gmazove si možemo zamisliti, o bogomoljkama (Mantis) je najmanje njih čulo. Kakva su oni vrsta? Simon Parkes: Ta vrsta je najmanje poznata. Izgledom su vrlo slični insektima. Mnogi ljudi koji su se susreli s Bogomoljkama (Mantis), boje se ose, jer ih one podsjećaju na Bogomoljke. Visoki su otprilike oko 1,80 do 2,40

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 2

metra, s vrlo tvrdim tijelom. Oči su im vrlo velike i zauzimaju jednu četvrtinu do jednu trećinu glave. Izgledaju vrlo slično insektima i podijeljeni su u 3 skupine.

Jo Conrad: Hodaju li uspravno kao ljudi?

Simon Parkes: Da, hodaju ispravno, oni jesu ljudski, tijelo nije kao u kukca, ne, oni imaju prave kukove i izgledaju vrlo ljudski. Ali oni su vrlo stara vrsta i imaju različite nazive zanimanja poput “Uni-versalni majstori” i preuzeli su ulogu suca u sporovima, pa ako se u četvrtoj frekvenciji u četvrtoj dimenziji pojavi poteškoća, onda dođu i pokušaju postići sporazum između zaraćenih strana.

Jo Conrad: Dakle, postoje tri vrste, ne takvog ljudskog izgleda kao što znamo i također iz Unutarnje/Šuplje Zemlje. Imaš li pristup znanju i pozadini, kako i odrasao, kao normalno dijete i Tvoji su Ti roditelji u neko doba rekli, ti nisi kao normalan čovjek, nego nešto drugo ... Jesi li toga bio svjestan?

Simon Parkes: Nisam toga bio svjestan, uopće ne. Ali već u ranoj dobi sam znao da me ta čudna bića dolaze posjetiti i znao sam i prakticirati magiju, jer je to ono što smo radili …

Jo Conrad: U porodici?Simon Parkes: Da u obitelji, ali ne i crnu magiju. Moja majka nije bila sotonist, nismo smjeli imali sotonske materijale u kući, jer je ona bili protiv toga. Moj djed je naprotiv bio suprotan, on je vjerovao u crnu magiju i moj djed – tj. moji biološki roditelji, baka i djed – raspravljali su i svađali se o tome, kako bih trebao biti odgo-jen. Imali su različite ideje o tome u koje škole bih trebao ići i tako dalje. Bilo je zanimljivo, znao sam za bića koja su me posjećivala. Sjećao sam se što se događalo i naučio da ne govorimo o tome izvan kuće …

Jo Conrad: Oprosti da Te prekidam cijelo vrijeme, ali javlja se toliko puno pitanja. Druga djeca odrastu i možda vide čudovišta i roditelji kažu: Nema čudovišta i nakon nekog vremena djeca ne vide više ništa. Ali, kako je to bilo u Tvojoj obitelji? Kada si govorio o tome što si vidio, kako su reagirali Tvoji roditelji, baka i djed?

Simon Parkes: Moja je majka rekla: ‘Nacrtaj to, onda ću crtež uzeti i pokazati svojim prijateljima.’ Ja sam sve zapi-sao, nacrtao i ona je slike uzela sa sobom u svoj ured – kod nas je to bilo tako.

Jo Conrad: Imaš li neke od tih crteža?

Simon Parkes: Da, ali me nisi pitao da ih donesem. Da si me pitao, bio bi ih donio sa sobom.

Jo Conrad: U redu, možda ih možemo poslati preko e-maila.

Simon Parkes: Sigurno.

Jo Conrad: Čega si svjestan, što si naučio o tim vrstama, nešto što si oduvijek znao, ili si tako nešto morao pronaći … kakvi su ljudi iz Unutarnje/Šuplje Zemlje …?

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 3

Simon Parkes: Morao sam izučiti kulturu, pravila, zakone svake grupe – ali prema prirodnom stanju u skupini, to je moje pravo, jer je to ono što ja jesam. Svaka skupina ima svoju vlastitu etiketu, svoja vlastita pravila, osobito reptili, koji su vrlo, vrlo snažno povezani s obredima i strukturama i ne smiješ pogriješiti. Sjećam se da sam upo-znao nekoga, vrlo iskrena osoba koja je imala veze sa gmazovima. U gmazova igra mač važnu ulogu i jedan od ispita koje se mora položiti, je baciti mač u zrak prema gore, tako da se vrti … on se vrti i kada pada na dolje, ne smiješ ustuknuti da zgrabiš ručku mača. Ako ne uhvatiš ručku mača i on padne, ali se ti ne pomakneš – onda je to u redu, krivo je ako ustukneš. On mač nije mogao uhvatiti i nanio je tog skupini veliku sramotu i stid, te je bio prognan iz programa i nisu ga više htjeli vidjeti. Vrlo, vrlo su strogi i ta posebna vrsta uopće ne zna za oprost.

Jo Conrad: Dobro, Ti govoriš o MI-5, MI-6, koji su bili u pozadini u Tvojoj obitelji, ali možda glupo pitanje. Znaju li svi u tom području o izvanzemaljcima i njihovom kontaktu, ili je to nešto posebno, ili se radi o različitim razinama u vojsci i tajnim službama u kojima se zna o tome?

Simon Parkes: Ne, rekao bih da u svakoj tajnoj službi zna o tome možda 10 do 25 posto njih … Jo Conrad: Visoki činovi?

Simon Parkes: Ne, ne samo visoki činovi, već oni koji trebaju znati o tome. Možda si stručnjak ili si možda na primjer računalni stručnjak, onda Te trebaju na programu, da provališ komunikaciju vanzemaljaca. Nakon toga ćeš biti upućeni u to, reći će ti se o tome – ovisi o tome čime možeš pridonijeti organizaciji. MI-5, MI-6, NSA bi ti rekli što i koje vještine upravo trebaju.

Jo Conrad: Ali nitko ne dobije veliku, sveukupnu sliku, samo nekoliko ljudi?

Simon Parkes: Da, kad bi dobio uvid u cijelu veliku sliku, onda bi ju počeo sam sastavljati i shvatio što se događa i bio vrlo opasan za organizaciju. Amerikanci i Britanci su ovo odvajanje naučili od Nijemaca 1936. – 37., kada su Nijemci izgradili prvu daljinski upravljanu bombu «Fritz X bomba» – time su mislim potonuli talijanski ratni brod.Te tri njemačke tvrtke koje su radile na tome, bile su potpuno odvojene jedna od druge. Što su učinili? Stvo-rili su prostore, odvojili radne skupine jedne od drugih, tako da nijedna radna skupina jedne tvrtke, nije bila u mogućnosti razgovarati s drugom druge tvrtke – i taj model se primjenjuje sve do danas.

Jo Conrad: Oni su bili odvojeni jedni od drugih, tako da u to vrijeme nitko nije znao da grade bombu?

Simon Parkes: Jedini koji su znali da će biti izgrađena bomba, bili su oni na kraju linije, oni koji su kasnije bombu sastavili. Bilo je nužno da su oni koji su gradili televizijsku kameru ili kućište, znali što grade i ako su samo pogle-dali uređaj, bilo je jasno da je to bomba.

Jo Conrad: To znači da su 1936. – 37. već imali svu tu tehnologiju, TV-kamere …?

Simon Parkes: Naravno, sasvim sigurno su je imali. Nijemci su bili najveći izumitelji koji su bili ispred svog vremena. Opremu su ponovo izgradili na osnovu jednog …

Jo Conrad: Od izvanzemaljaca?

Simon Parkes: … od nesreće u Schwarzwald-u – koja se vjerojatno dogodila između 31. – 33. (Oni su ju izvadili iz NLO-a i ponovo složili). Ali pomoć su također dobili iz kanaliziranih poruka različitih skupina, od Vril-društva, Thule-društva – ali bili su sjajni, jer su to i primijenili.

Jo Conrad: Jasno, nije lako kad pronađeš komad tehnologije, iz toga još nešto i napraviti.

Simon Parkes: To je ono što je radila moja majka. To je bio njezin posao dok je radila za MI-5. Dobila je doku-mente na njemačkom, od nekadašnjih njemačkih “Büroklammer” (Paperclip – uredska spajalica)-znanstvenika koji nisu pali u ruske ruke i nisu željeli ići u Ameriku, nego ostati u britanskom dijelu Berlina, gdje se nalazila britanska četvrt. No, u skladu s ovim novim saveznim zakonom, trebali su naravno biti dovedeni pred sud za ratne zloči-ne u Nürnberg-u, ali bili su previše važni zbog njihovog znanja, zbog toga ih je nova Zapadno Njemačka vlada

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 4

proglasila bez državljanstva i britanski MI-5 im prenio britansku suverenost, tako da više nisu mogli biti osuđeni po njemačkim zakonima. Ostali su u Njemačkoj i kada je glavna skupina njemačkih znanstvenika u SAD-u bila preopterećena radom, ili nisu s projektom izlazili na kraj, tada su dijelove te izvanzemaljske opreme poslali u Njemačku u Berlin i znanstvenici u Njemačkoj su zatim radili na tome. Pitanja u pismu su uvijek bila jednaka: ‘Što je to, što to radi, možete li to učiniti/obnoviti.’ Onda se stvorio dokument, ne vrlo veliki, možda šest-sedam stranica, najviše 15 stranica. Sve je bilo uvijek napisano na njemačkom jeziku. Zatim su stigli i agent je to donio mojoj majci. U ono vrijeme su postojali diktafoni i morali ste nagaziti na papučicu da pokrenete traku. Moja je majka uvijek imala samo njemački opremu, uključujući i pisaće strojeve koji su bili od Adler-a i Grundig-a, jer je njemačka oprema bila najbolja. Čovjek koji joj je dao kazete, bio je jezikoslovac – on bi rekao jednu rečenicu na njemačkom, rečenicu na engleskom, a ona bi otipkala na engleskom jeziku. I kada je dokument bio završen, stigao je auto – ona je s vozačem imala nekoliko riječi lozinke – i zatim se odvezla s njim. Agent s kojim je surađivala se zvao Paul Dunlop – to sigurno nije bilo njegovo pravo ime. Bio je pravi lik – bivši RAF pilot (RAF = Royal Air Force), imao je svoj avion, trkaći auto i druge automobile i svoje ime je uzeo s odjeće i rekao: Moje ime će biti Paul Dunlop (gume) – iz toga je sigurno napravio šalu – ali što je bilo zanimljivo, bio sam otprilike sedam godina kada je počeo dolaziti u našu kuću – i bio je sjajan, govorio je dvanaest ili petnaest jezika. Moja majka je potom pripremila kavu, a on se igrao sa mnom, stolice smo stavili na stranu i igrali bismo se zra-koplova – on je bio vojni pilot, a ja sam bio kopilot. Igra koju smo igrali je bila loviti NLO i kada je moja majka ušla unutra s kavom, nije skočio i nije mu bilo neugodno, već se nastavio igrati sa mnom, sve dok smo zarobili NLO. Samo jednom sam bio zamoljen da napustim sobu, kad je moja majka morala potpisati različite dokumente. Kasnije sam saznao da mogu biti prisutni samo agent i onaj koji potpusuje, svi ostali moraju napustiti prostoriju. Ali uvijek dok su razgovarali o svem mogućemu, o Roswellu ili svemirskom oružju, nikada me nisu zamolili da napustim prostoriju. Dakle, kad pogledam unatrag, sve to nije bilo slučajno, već namjerno učinjeno i ja sam to tada prihvatio kao takvo.

Jo Conrad: Je li tvoja majka bila ta koja je željela da si to sve znao?

Simon Parkes: Ne, to je naravno bio agent. Često je bilo nekoliko televizijskih serija koje su htjeli da ih pogle-dam, pa su rekli mojoj majci, on mora gledati ovu seriju. Jedna je npr. bila “The Prisoner” u petak navečer, i po prvi puta je bila prikazana1967. – 68., vrlo kasno, u 21:00 sat, kada bih odavno morao biti u krevetu, ali majka mi je rekla: “Ne, ti bi to morao gledati, jer oni tako žele“, a potom su bili ”Osvetnici“. („The Avengers“)

Jo Conrad: Te serije sam i ja volio.

Simon Parkes: To je uputa došla iz agencije, morao sam gledati, jer je to bilo dio plana. Zanimljivo je da sam pred tjedan dana govorio s jednom damom iz Amerike, čiji je otac radio za CIA-u, i ona je također morala gledati “The Avengers” i “The Prisoner”. To znači da je to za neke obitelji u Engleskoj i Americi – i to mora da je isto bilo u Europi – bilo nešto su morali napraviti, vrlo, vrlo fascinantno.

Jo Conrad: Da, sve je fascinantno. Vratimo se kratko Nijemcima koji su pronašli taj srušeni NLO u Schwarz-wald-u. Kakva bića su to bila, je li bilo preživjelih vanzemaljaca, ili što je to?

Simon Parkes: Radilo se o tome prenijeti tehnologiju. Sa univerzalnog stajališta je protuzakonito nižoj rasi preni-jeti tehnologiju – ne možeš to učiniti, ali ju možeš predati kao dar.

Jo Conrad: Ali to je bila „nesreća“?

Simon Parkes: Da, da, apsolutno je bilo tako. Ne možeš biti pozvan na odgovornost, da si predao tehnologiju. Dakle, to je bila jedna vrsta rase Sivih (Grays) koja se tamo srušila i koji su djelovali u ime skupine gmazova, a možda radili i za skupinu Orion. Kad se Hitler okrenuo od obitelji Bush ...

Jo Conrad: Znamo za Prescot Bush-a itd.

Simon Parkes: … i nije više htio nabavljati naftu od njega, nego iz Rusije – potpora je u tom trenutku bila obu-stavljena. Zatim je Amerika dobila svoj vlastiti “crash” i to Roswell-crash (srušio se NLO u Area-51), pa je tako bila

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 5

uspostavljena ravnoteža. Razlika je postojala u slijedećem – kada su Nijemci vidjeli nuklearni pogon NLO-a, nisu shvatili izvorni nacrt bombe, već nacrt leta, te kada su pogledali pogon tog srušenog NLO-a, nisu odlučili time napraviti oružje, već su pokušali ponovno obnoviti pogon. Kada su Amerikanci pogledali na nuklearni pogon srušenog NLO-a, pitali su se kako mogu iz tog pogona napra-viti bombu. Razlog je bio Einstein, jer je kao Židov 1–2 godine prije napustio Njemačku i bio uključen u cijeli pro-jekt, što je bio razlog zašto su Amerikanci izgradili bombu, a Nijemci nisu. Oboje su imali “srušenu” tehnologiju, ali ju promatrali iz različitih kutova gledanja.

Jo Conrad: Nijemci dakle iz toga nisu mogli učiniti ništa, kako bi pobijediti u ratu, jer jednostavno nisu razvili oružje iz toga, razumijem li to ispravno?

Simon Parkes: Da Jo, već si sam odgovorio na svoje pitanje. U to vrijeme još nisu imali oružje zasnovano na energiji. Ako imaš pravi leteći tanjur – moram koristiti tu riječ – ne možeš u njega upakirati trodimenzionalno oružje, jer bi ga to destabiliziralo – oni su s time sve pokušali, ali nije radilo i zbog toga su radili dalje na mikro-valovima. Neposredno prije Drugog svjetskog rata, mikrovalove je otkrio jedan Škot u Engleskoj i Amerikancima je to tada bilo ponuđeno kao dio dara, kako bi Britance podržali u ratu. Mikrovalove su znači otkrili Britanci, ali Nijemci su bili već prethodno radili na nekom drugom obliku mikrovalova i da su imali oko dvije ili tri godine više na raspolaganju, vjerojatno bi ih bili mogli instalirati u taj pogon. Dakle, pogon je bio tu, ali nisu imali mogućnost iz njega napraviti oružje za napad, to je razlika. Uobičajeni povjesničari ne razumiju da kada je Adolf Hitler go-vorio o tajnom oružju, misle da je govorio o V1 i V2, ne, ne, on je govorio o ovom prekrasnom stroju, ali ga nisu mogli koristiti kao oružje.

Jo Conrad: Pojavljuju se mnoga, mnoga pitanja, tehnologiju možeš koristiti za dobro ili za loše … van-zemaljci koji su dozvolili da se NLO “slučajno” sruši … je li iza toga bila dobra ili loša namjere? Mislim da postoje različite frakcije od vrste Sivih (Grays), možeš li to možda sasvim kratko komentirati?

Simon Parkes: Da, rado. Postojala je vrlo visoka skupina vanzemaljaca koja je prema ljudima vrlo negativna, i zove se Arhonti koji žele od ljudi napraviti robote. Jedan način da to učine, je novoj rasi – a ljudska rasa je vrlo mlada i još ne stvarno odrasla – dati igračku koju ne razumiju. To je bio dio slagalice. Drugi je, da ako želim pročitati tvoje tajne, a ti živiš u poslovnom svijetu za pisaćim stolom, onda moram ili pročitati tvoje misli, ili fizički materijalizirati tvoju zgradu i na kraju otvoriti ormar s dokumentima da nešto pronađem, ali ako te naučim digi-talnoj tehnologiji, mogu biti milijun kilometara daleko i iz tvog računala preuzeti podatke, da ti to niti ne znaš.

Jo Conrad: To je što svi imamo danas. Stoga svi koristimo digitalne kamere …

Simon Parkes: Zbog toga imaju oboje, Angela Merkel i predsjednik Putin … Angela Merkel ima 12 starih pisaćih strojeva i Putin ima 6 takvih i oboje više ne pišu vrlo osjetljive informacije na računalu, nego na ovim pisaćim strojevima iz 1936., koje NSA ne može pročitati. Postojanje tih strojeva iz 1936. je razlog da još uvijek ima mnogo, mnogo tih vrpci za tipkanje. Ironično je, da oboje, Rusi i Nijemci – koji su se u Drugom svjetskom ratu borili jedni protiv drugih – danas koriste isti pisaći stroj. To je zato, jer ništa nije tajno i sve se može pročitati.

Jo Conrad: Sve što je digitalno mogu naravno i drugi pro-čitati. Zapravo ne znamo što se može učiniti, jer se ne radi samo o tehnologiji, nego sigurno postoje i snage koje mogu čitati naše misli i vidjeti što radimo, bez instaliranja bilo kakvih kamera.

Simon Parkes: Postoji vrlo zanimljiv video od NASA-e na YouTube koji bi mogao povezati – koji je vrlo poznat – gdje se može vidjeti da se sa Zemlje puca iz energetskog oružja i potom se također vidi brod vanzemaljaca, Ti ga sigurno poznaješ …

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 6

Jo Conrad: Da jasno.

Simon Parkes: Što se dogodilo u vrijeme Ronald Regan-ovog Star War programa, jest da je oružje doista funkcio-niralo, ali programi računala nisu bili dovoljno brzi, kako bi se mogli baviti oružjem – i zatim, što se dalje događa? U kontrolnom centru netko kaže ‘pali‘, oni (vanzemaljci) to čitaju i već se odmaknu prije nego je oružje ispaljeno. Danas je ovo veliko oružje za svemirski prostor automatizirano, ne postoji ljudski mozak koji je tu uključen i zato možda imaju veći uspjeh u pogađanju svemirskih brodova nego prije 15 godina. Ako sjediš u Kaliforniji ili Atlanti, Georgia i oružje je udaljeno šest tisuća kilometara, letjelica tada više ne može reagirati, pa stoga budu pogođene. Dakle, postoji mogućnost za čitanje misli, ali postoji i mogućnost da se obrani od toga.

Jo Conrad: U odnosu na tehnologiju, postoji li opasnost da umjetna inteligencija može biti opasna za nas, kao što se može vidjeti u filmu ‘Terminator‘ ili u znanstvenim fikcijama, da na kraju postanu nekontrolira-ni ili žele ubiti?

Simon Parkes: Cilj je kontrolirati ljude, ne ih ubijati. Pri cijeloj stvari se doslovno radi o tome, svakome usaditi čip i svakoga kontrolirati. Prije 24 godina, gornji vrh negativnih Iluminata je htio ubiti oko tri četvrtine ljudi, ali oni to više ne moraju učiniti, sada je plan čipiranje svih, i tada ih možeš kontrolirati. Plan je vrlo jednostavan – nije važno jesi li u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Velikoj Britaniji. Vidiš da ne samo mladi, nego svi hodaju okolo s telefonom u ruci. Kad god izađeš na glavnu cestu, imaš telefon u ruci. Što učiniti – u tvoj telefon se jednostavno ugraditi program za mobilne operativne sustave (app-aplikaciju) i kad želiš nešto kupiti, onda možeš jednostavno otići na brojač, dodirnuti svoj telefon i time platiti. To je bio plan koji se trebao dogoditi još prije 15 godina, ali je zaustavljen. Onda su rekli: ‚To je stvarno gubljenje vremena, zašto ne stavimo čip u ruke.‘ Ti si tako naviknut da svoj telefon pružiš za plaćanje kave, a onda je samo potrebno pružiti ruku?

Jo Conrad: Ne trebaš novac i možeš svih nadzirati, jer ako netko ne …

Simon Parkes: Tako je, pa onda ti mogu reći, ’U utorak ste bili na prosvjedu protiv vlade, isključujemo Vaš ban-kovni račun.’ … sve to je bilo planirano, ali s planom kasne petnaest godina.

Jo Conrad: To je dobra stvar.

Simon Parkes: D a, hvala Bogu, potpuno.

Jo Conrad: Dolazimo iz prošlosti u sadašnjicu, bilo je to prije mnogo godina – i znamo, mi smo sada tu – 2012. je bila prije tri godine i mislili smo da će sve promijeniti – onda smo vidjeli, pa dobro, zapravo se ništa nije stvarno promijenilo. No, moj je dojam da su se od prosinca 2012. stvari promijenile …vidiš li Ti bilo kakve promjene u čovječanstvu; bude li se ljudi; je li zaista promjena u igri i kuda to vodi?

Simon Parkes: Dakle, 21. prosinca 2012. se dogodila masivna promjena. Problem je u tome što je većina ljudi željela da pada vatra s neba, ili da se Zemlja otvori .…

Jo Conrad: Da nešto vide.

Simon Parkes: … da nešto vide – čak i kao što piše u Bibliji: ’Bože, pošalji mi znak’ i Bog poslao goreći grm, dakle, mi smo u fizičkom 3-dimenzionalnom svijetu i očekujemo tako nešto, ali s promjenom energie je drugačije. U svim većim zapadnim zemljama se od 2012. smanjila stopa kriminala, ali su vrlo loše kriminalne djelatnosti po-rasle, no sveukupna je stopa otišla na dolje. Razlog je zato što su dobri ljudi postali bolji, prosječni postaju bolji, a loši postaju još gori. To znači da od 2012. imamo podjelu između onih koji žele i mogu nešto promijeniti i drugih.

Jo Conrad: To je igra između crnog i bijelog, da tako kažem, između dobra i zla, a i postoji mnogo različitih vrsta vanzemaljaca – Ti si neke već spomenuo, no vjerojatno je više njih ovdje i mogu biti dobri ili zli, ili čak nešto između. Možeš li nešto reći o tim vrstama?

Simon Parkes: Dakle, kada govorimo o dobru i zlu, onda nam mora biti vrlo, vrlo jasno iz koje perspektive gle-damo na to. Kako god to bilo šokantno za gledatelje, ali drakonski reptili ne vjeruju da su zli, oni vjeruju da imaju

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 7

pravo raditi to što rade i bili bi apsolutno šokirani ako mislite da su zli. Mi na to gledamo iz naše perspektive i što mi koristimo je ´običajni zakon´ – da nijedna vrsta nema pravo povrijediti drugu vrstu ili ju porobiti – ja to isto tako vidim. Kada gledamo one koji žele slobodu, onda oni moraju biti dobri, a oni koji ne žele slobodu, su zli. Imamo dva ključna igrača, drakonske gmazove i archonte – i na žalost, su oba vrlo, vrlo negativna u odnosu na razvoj čovječanstva.

Jo Conrad: Arhonti nisu gmazovi?

Simon Parkes: Ne, to su više oblici zasnovani na energiji. Oni imaju takoreći reptiloidnu kvalitetu, ali su vrlo različita životna sila.

Jo Conrad: Mislio sam da se u svitcima Nag Hammadi (prastara ’biblioteka’ pronađena u Egiptu) ili onima s Mrtvog mora (u Qumran-u), govori puno o Archontima, je li to točno? http://www.bibliotecapleyades.net/scrolls_deadsea/scrolls_deadsea03.htm

Simon Parkes: Točno, to je tamo gdje je Isus podučavao.

Jo Conrad: Koliki je utjecaj trenutan, postoji li borba između tih sila ili rade zajedno …?

Simon Parkes: Ne, gmazovi nikada ne bi prihvatiti da budu manipulirani, previše su ponosni. Oni su sumnjičavi i znaju o tome, (da je manipulacija u igri), ali i oni imaju koristi od toga, pa zajednički igraju igru. Imamo vrlo la-bavu konfederaciju čovjekolikih bića koja imaju odgovornost u odnosu na ljude i koji su u posljednjih pet godina osnovali nešto kao savjet ili federaciju, kako god to želiš nazvati.

Jo Conrad: Nešto kao “Bijeli Zmajevi”?

Simon Parkes: Ne, po mom shvaćanju, bi Bijeli i Crveni Zmajevi bili povezani s Kinom – ali o tome ćemo govo-riti kasnije – ono što želim reći je da je uvijek bilo pojedinačnih ljudskih rasa koje su djelovale samostalno, da dovedu stvari u ravnotežu, ali u posljednjih pet godina su te skupine počele raditi zajedno kao tim i to je ono što je uzrokovalo promjenu, jer jedna grupa ne bi mogla zaustaviti negativne učinke, ali pet ili šest skupina zajedno, mogu to vrlo dobro i to je gdje se nalazimo u ovom trenutku.

Jo Conrad: To znači da su čovjekoliki, ali nisu ljudi poput nas … rekao si da ima 5 ili 6 vrsta, možeš li cijelu stvar malo više produbiti?

Simon Parkes: Da, rekao bih da svi ljudi imaju 12 DNK-lanaca i možda oko prije 220 do 250 tisuća godina, 10 DNK-lanaca su ljudima bili odstranjeni od strane gmazova. Ali kako Univerzalni zakon kaže da živa stvar ne može biti uništena, bili su u obliku energije odnijeti između treće i četvrte dimenzije, gdje je tvoje Više Ja i to se nalazi iznad Tvog tijela (30 cm iznad glave). Kada se u New Age-pokretu govori o uzašašću, to nije u potpunosti točno, jer se više radi o tome, DNK energetski povući u tijelo. Svaki DNK-lanac povezan je s jednom vanzemalj-skom rasom u svemiru. Preko toga smo povezani sa svih rasama i sve rase s ljudima.

Rasa koja trenutno igra važnu ulogu u odnosu prema Rusiji je Nordix, a i Bijeli u odnosu na Ameriku. Dakle, imaš cijeli niz bića kroz cijeli spektar, koja si žele osigurati komad zemlje – kako bi se Amerikanci izrazili – ili se postaviti u određeni položaj za vrijeme promjena, jer žele biti nazočni. Ako iz svih stvari koje se danas događaju ne nastane ništa, rekao bih da je najvažnije vrijeme za čovječanstvo kada sustav propadne. Tada nastane praznina i ljudi će nadam se izgraditi novi sustav, ali u tom razdoblju vakuma je i opasnost – onda možeš vidjeti Antikriste, ili neku drugu organizaciju koja se stavlja u prvi plan, i nudi rješenje i spasenje. Moramo biti oprezni da ne nasjednemo na ljude koji nam ponude rješenje za problem.

Jo Conrad: Da, to je složeno, dakle postoje snage koje zajedno žele raditi za čovječanstvo, pa i negativne sile i one opet rade zajedno s vladom – primjerice u Americi, gdje Reptili i Drakonijanci imaju utjecaj na vladu. Postoje li različite frakcije u Americi i u drugim zemljama koje se bore jedne protiv drugih?

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 8

Simon Parkes: Visoki Bijeli imaju utjecaj na američku vojsku, a drakonski Reptili utječu na političare i većinu elite na strani novca iz najviših obitelji – oni su zapravo ti koji pokreću stvari. Tu je još jedna vrlo zanimljiva rasa, koju zovemo Anunnakiji i u Americi postoje bića koja jako nalikuju Anunnakijima. Nažalost se Amerika trenutno nalazi pod vodstvom vrlo negativnih bića koja nisu s ovoga svijeta. Kina je međutim pod 50:50 %, jer oni vole zajedno raditi s obje strane, s pozitivnim i negativnim. Naravno, Kinezi su vrlo zainteresirani za novac i igraju dvostruku igru.Rusija je Drakonskim Reptilima okrenula leđa i radi samo s Nordix-ima.Mossad i Izrael rade zajedno s vrlo pokvarenim bićima koja nisu s ovoga svijeta.Svaka značajna zemlja koja se nalazi u glavnom planu, ili bi mogla zahtijevati pravo na svoju krvnu lozu (vanze-maljsku), ima na neki način pristup nekim od tih rasa. Ako si, naravno, u maloj Belgiji ili Luksemburgu, nemaš pristup ničemu, ali je možda pojedinac u vladi koji ima takav pristup, tako da vlade tih malih zemalja pokušavaju ljude koji imaju te veze, dovesti u vlade kao savjetnike.Konačno, imamo Vatikan koji je nevjerojatno moćan i donositi će odluke u ime vlada.

Jo Conrad: Razgovarajmo još malo o Vatikanu, jer neki ljudi kažu da on nije samo pozitivan, nego se u Vatikanu događaju sotonske stvari. Je li to istina, ili postoje li i tamo različite frakcije?

Simon Parkes: Postoje različite interesne skupine u Vatikanu. Ako imaš dostup budućnosti – a Vatikan ju sigurno ima …

Jo Conrad: U projektu ’Looking glass’ (ogledalo) ili što drugo?

Simon Parkes: Oni imaju nekoliko načina kako to učiniti – projekt ’ogledalo’ (’Looking glass’) je prije američki voj-ni projekt. Vatikan koristi više magične stvari. Za mene magija nije magija, magija je znanost i Vatikan bi na to isto tako gledao. Dakle, oni imaju svoje vlastite metode gledanja u budućnost. Obraćaju pažnju na vremensku li-niju kako bi vidjeli koja vremenska linija donosi Vatikanu najbolji mogući rezultat. Gledaju na to i onda paze, kako da se sami postave, npr. tko će pobijediti na izborima, tko bi trebao biti Papa i sve daljnje odluke, tako da Vatikan i dalje ostane za upravljačem. To su ključni igrači, ali tamo su još uvijek ljudi koji kažu: ’Možda smo na gubitničkoj strani, možda bismo se trebali sprijateljiti?’ To bi se trebalo dogoditi iz pravog razloga, ali se događa iz pogrešnog, tako da pretpostavljam, da dok se god sat nalazi jednu minutu prije ponoći, ljudi bi trebali moći donositi odluke, koju stranu birati – prije otkuca ponoći.

Jo Conrad: I to vrijeme je upravo sada, ili kada će se dogoditi?

Simon Parkes: U slijedeće dvije i pol godine, u 2017.

Jo Conrad: Ti dakle govoriš o vremenskoj crti. To je vrlo, vrlo komplicirano, mogu postojati različite budućnosti. Jesu li one nepromjenjive ili se mogu promijeniti? Odmah pomislim na filmove znanstvene fantastike, koji rade s vremenskim crtama i vidi se da je stvarno ludo ako se na to gleda, jer je odjednom prisutno toliko mnogo mogućnosti. Je li istina da se možemo prebaciti na drugu vremensku crtu?

Simon Parkes: Sada se nalazimo na pozitivnoj vremenskoj liniji, možda od pred 15 godina. Bili si poduzeti neki pokušaji da nas se izvuče iz nje – bez uspjeha. To znači da smo na čvrstoj vremenskioj liniji, koja je općenito pozi-tivna za čovječanstvo i to je jedan od razloga da bi za sve koji su negativni, možda bilo bolje da napuste planetu, jer za njih u budućnosti ovdje neće biti mjesta.

Jo Conrad: Rekao si u 2017., možeš li reći što će se dogoditi od sada 2015. do u sljedećih nekoliko godina? Hoće li biti ratova …

Simon Parkes: Da, u određenoj mjeri, da. U posljednjih 7 godina su bila poduzeta tri pokušaja za početak trećeg svjetskog rata i svaki put je bio spriječen. Ponekad je to bio pokušaj s atomskom bombom, ponekad su bile pro-vokativne akcije. Tvoji gledaoci će se možda sjetiti ruske podmornice “Minsk” koja je potonula. Amerikanci su bili prvi koji su to vidjeli, jer je voda bila vrlo duboko …

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 9

Jo Conrad: To je bila “Kursk“, podmornica Kursk je potonula.

Simon Parkes: Da točno, nije bila Minsk, nego Kursk. Amerikanci su je prvi otkrili i kasnije je bilo rečeno (od Rusa) da su nestale tri nuklearne bojeve glave. Amerikanci su bili jedini koji su imali podmornicu-robota koji je mogao roniti na toj dubini i u protekle tri godine su jednom pokušali detonirati jednu od te tri bojeve glave – vrlo, vrlo pametno, jer ne bi bila laž reći – eksplodirala je ruska bomba. Razumiješ li kako to energetski djeluje. Bila bi ruska nuklearna bojeva glava i mediji bi naravno odmah mislili da su tu bojnu glavu zapalili Rusi. To je bilo jednom, ali bilo je i daljnjih pokušaja koji su vrlo dobro dokumentirani, kao taj, da je premijer ili predsjednik Izraela, naložio glavnom vođi zračnih snaga da napadne Iran i on je to odbio. To je bilo prvi puta u izraelskoj povijesti, da je jedan od najviših generala odbio izvršiti naredbu službene vlade, jer su znali da bi to izazvalo Treći svjetski rat i to je doista i bio plan iza toga. I u proteklih šest tjedana je bilo mnogo pokušaja, (danas je 18. svib-nja), od strane Amerike i Engleske da se započne rat s Rusijom, što se nije dogodilo. Živimo u teškim vremenima, ali se nalazimo na pozitivnoj vremenskoj crti, zbog toga ne predviđam nikakav katastrofalni rat.

Jo Conrad: Ali kažeš da će se do 2017. godine sve promijeniti i onda će nastati praznina … zato jer će negativni napustiti Zemlju, ili kako si to možemo zamisliti?

Simon Parkes: Stvari su već mijenjaju, u svakoj zemlji postaje za izabranu vlast sve teže i teže lagati svom naro-du, sve teže. Ljudska svijest se znatno proširila da se gotovo sve vidi i prepoznaje. Elitni još uvijek ima sposobnost – ne uraditi nešto protiv ljudi – ali prikriti stvari, no istina ipak izlazi na van. Eto, ne želim da Tvoji gledaoci vjeruju da će se 2017. godine promjena dogoditi dok trepneš okom, ne, to se već dogodilo …

Jo Conrad: To se događa postepeno.

Simon Parkes: …ali ono što tražimo je ekonomska promjena, jer svi ljudi su tako jako pod kontrolom novca, da jedini način da moraju pogledati u sebe i da nešto postave u pitanje, je ako su pogođene banke, kad više nemaju novaca – samo onda se ljudi stvarno zabrinu. Vjerojatno će isplivati neki ekonomski problem, koji će ljude pota-knuti da svoju vladu postave u pitanje. To je onda kao gruda snijega koja se valja niz brdo i izazove lavinu. Nadam se da će to ljude potaknuti da sve preispitaju.

Jo Conrad: Ali kažeš da se nadaš da će vremenska crta tako proteći …budućnost nije učvršćena, još uvijek možemo nešto promijeniti, stvoriti. Možemo li još u našoj budućnosti nešto promijeniti?

Simon Parkes: Da stoga smo trebali 2012., tu ‘kritičnu masu’ ljudi na Zemlji koji su se duhovno dovoljno razvili, da pokažu da je ljudska rasa bila spremna. Ako imaš kritičnu masu ljudi, ako ih možeš potaknuti da rade zajedno, onda stvarno možeš mislima nešto stvoriti. Još uvijek postoji mogućnost da bismo mogli upasti u negativnu vremensku liniju, ali to je malo vjerojatno – mo-guće je, i to je razlog zašto ne mogu biti siguran, to uvijek ponavljam, ali sam dovoljno siguran da mogu reći, da smo u najboljoj poziciji u kojoj smo bili do sada – iako ne izgleda kao da je tako – ali to je zaista tako, no na žalost smo u zakašnjenju s planom.

Jo Conrad: Znači da i pozitivne i negativne snage kasne s planom?

Simon Parkes: Da i ne, stvar je u tome da su ljudi u posljednjih šest mjeseci bili usporeni u svom razvoju, odnosno zaostajemo – bili smo već dobri – ali još uvijek smo iza plana, zbog nečeg što je poput energetskog gmazovskog … energetski pokrivač oko Zemlje, energija koja, da se tako izrazim guši Zemlju moglo bi se reći, i to je imalo usporavajući učinak na duhovni raz-voj ljudi. Ali negativi još više kasne s planom, kako na tehnološkoj tako i na energetskoj razini. Ako pogleda-mo kako se oboje nalaze u ravnoteži, onda se pozitivna

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 10

strana nalazi sprijeda, ali ne jako daleko.

Jo Conrad: Postoji li nešto poput datuma, rok za mračne sile, da mogu postići svoj cilj?

Simon Parkes: Da, to je jasno 2017.

Jo Conrad: Ako do tada to ne postignu, morati će otići?

Simon Parkes: Ako to ne postignu, nikada više neće steći kontrolu (nad ljudima i Zemljom).

Jo Conrad: Znaju li to?

Simon Parkes: Da, da, znaju i to je bilo i na ’Georgia Guidestones’, zato je nakon što je bio postavljen zadnji kamen s datumom 2016. bio simbolički srušen. Oni koji mogu otići, vjerojatno će to učiniti, sa ukupnim zlatom koje mogu ponijeti. Ali biti će puno ljudi koji ne budu mogli otići i hodati će okolo bez glave i neće znati što da rade.https://www.youtube.com/watch?v=xkQd2WySV4U

Jo Conrad: Možeš li ukratko reći koliko je vanzema-ljaca i različitih rasa na Zemlji?

Simon Parkes: Vrlo malo njih, od Drakonskih Reptila samo nekoliko stotina, od Sivih sad trenutno – jer su mnogi od njih već uklonjeni – recimo možda 1000, od Nordix-a možda tri, četiri pet ili šest, jer dolaze samo na susrete i onda opet otiđu. Ne želim da ljudi misle da te izvanzemaljske grupe ovdje sjede cijelo vrijeme, oni to ne čine. Tada možeš biti uhićen, što može uzrokovati probleme – dakle, oni dolaze na sastanak i zatim odlaze – kod Rothschild-a na primjer, jednom u tromjesečju ili jednom mjesečno sjede skupa s čelnicima obitelji …

Jo Conrad: Imaju li zaista te stolice s rupama na poleđini za rep i tako dalje – je li to točno?

Simon Parkes: Da, to je istina, to je zbog kralježnice. Stoga je taj veliki drveni stolac postavljen na čelu stola i obitelj onda sjedi okolo u krugu ili polukrugu i svaki član obitelji mora dati izvješće o svojim aktivnostima, a biće sve to sluša, potom odu i ne sjede tamo cijelo vrijeme.

Jo Conrad: A kako se kreću, sa svemirskim brodovima ili postoje portali? (portal: energetski otvori za interdi-menzionalna putovanja)

Simon Parkes: Da, tu postoje portali.Jo Conrad: Ima li 2017. nešto s portalima, da će biti zatvoreni?

Simon Parkes: Da, jednostavno si zamisli rudarsko okno – u Njemačkoj postoje mnogi rudnici – i kako bi se poduprla okna rudnika, koristi se drvo ili nešto čvrsto. Tijekom vremena, ti podupirači se počinju raspadati i mora se nastaviti iskope/okna podržavati s drvetom. Zadatak CERN-sudarača (Large Hadron Collider – Veliki had-ronski sudarač, ubrzivač čestica) je doslovno bilo, gurati energiju u interdimenzionalni otvor, kako bi ga se održalo, jer propada i to je bio jedan od razloga za nastajanje tog uređaj.

Jo Conrad: Je li to radilo?

Simon Parkes: Ne, nije, cijeli se stroj srušio. Stoga su sada očajni i žele ga obnoviti i stroj pokušati ponovo staviti

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 11

u pogon (pokušaj 08.15.2015. nije uspio), jer će ovaj određeni portal 2017. propasti, a to je glavni portal koji predstavlja vezu s četvrtim dimenzionalnim područjem i bez tog portala ne mogu ovamo donijeti nikakve rezer-ve.

Jo Conrad: Postoji toliko mnogo pitanja i ne znam što još sve mogu pitati, no, moramo ovaj razgovor pri-vesti kraju. Mogli bi satima razgovarati, ali Šuplja Zemlja je zanimljiva za mene. Je li Zemlja šuplja?

Simon Parkes: Ne. (smije se)

Jo Conrad: Ne na fizičkoj razini? Rekao si da dolaziš iz Šuplje Zemlje?

Simon Parkes: Znam – u pitanju je terminologija. Ne želim da misliš na tenisku lopticu, to nije tako. Posve je moguće neku drugu dimenziju staviti u čvrsti predmet, pa kada u tom čvrstom predmetu stvoriš drugu dimen-ziju, taj predmet u tom polju ne bi postojao. Dakle, imaš četvrtu dimenziju u trodimenzionalnom predmetu, ali ta stolica ili stol više nisu tu. Dakle, to se zove Šuplja Zemlja, jer se čini da je šuplja, i čini se kao da neka zajednica živi u zemlji. Ali ako bi se kroz zemlju poslalo zvučne valove …

Jo Conrad: Kao u mjeseca?

Simon Parkes: Da, za razliku od Mjeseca koji je šupalj i daje povratni signal da je šupalj … ali sa Zemlje bi se natrag dobio signal za čvrsto tijelo, zato jer govorimo o fazi u trećoj dimenziji.

Jo Conrad: Hoćemo li u budućnosti imati pristup višim dimenzi-jama?

Simon Parkes: Da, kad svaki čovjek opet dobije svojih dvanaest DNK-zavojnica. Ljudi sada misle da su oni ono što jesu, ali to nije ono što ljudi jesu. Kad se budu povezali sa svojih dvanaest DNK-zavoj-nica, naučiti će što znači biti čovjek. Izvorno su svi ljudi telepatski – telekineza, sposobnost pomicanja objekata, normalna je za ljude sa dvanaest DNK-zavojnica. No, čovjek sa 2 fizičke DNK-zavojnice – ono što svi mi imamo na planeti – dovoljno je inteligentan da radi, ali ne i dovoljno pametan da smisli kako izaći iz zatvora …

Jo Conrad: To je robovlasnički sustav …

Simon Parkes: Zato imamo dvije DNK-zavojnice. Ali kada se energetski ponovno pvežemo (s ostalih 10), biti ćemo u stanju stvoriti stvarnost … ja to tako opisujem kao (Simon drži šaku), ovdje stvaraš stvarnost i gustoća je nesposobna doseći tvoje misli, jer si stvorio novi put, izvan procesa razmišljanja tih bića. Samo na taj način mogu ljudi stvarno postati slobodni, jer će promijeniti svoju stvarnost, promijeniti će način kakvi jesu. Na fizičkoj razini na primjer, ako sutra u devet želiš stići na autobus i misliš, dobro, onda ću krenuti u pet od devet – to je odvija na fizičkoj razini – ali na energetskoj razini možeš promijeniti ono kakav jesi. To se zove preklapanje, inače nećemo biti u mogućnosti ta bića misaono potući, jer su nam intelektualno daleko nadmoćniji.

Jo Conrad: Ima li nešto što mi kao javnost sada možemo učiniti, da promijenimo igru za sebe i da se sjeti-mo što doista jesmo, ili postoji li bilo koji savjet za nas?

Simon Parkes: To je teško, jer ljudi obično žele neku organizaciju izvana koja dođe i spasi ih. Ja se uvijek šalim da dolazi sedma konjica koji nam žuri u pomoć. Kroz povijest, ljudi su se uvijek ogledavali za spasiteljem i to nije u redu. Ljudi bi trebali gledati na sebe … ja kažem imaj povjerenja u sebe. Ako vidiš nekoga, zapitaj se: Je li on ili ona doista ispravan, jesu li to vjerodostojni ljudi, zvuči li to što kaže dobro? To je način kako bi trebalo biti. Ne vjerujem u strah i ne vjerujem da se ljude treba plašiti – nije stvar u tome – ali ono što bi ljudi mogli učiniti, je da poduzmu razumne mjere opreza.

“The Alien perspective” – Simon Parkes 18. svibnja 2015. 12

Moglo bi doći do nekoliko smetnji u naredne dvije godine – sigurno je jako dobro imati vodu za dva ili tri tjedna, imati hranu i ako imaš mačku ili psa i za njih imati nešto, ili nešto za kuhanje, plinsko kuhalo. Ne radi se o tome da ćemo umrijeti od gladi, jasno, moglo bi biti poteškoća s električnom energijom ili racioniranje benzina ili dizela, pa se na fizičkoj razini možemo pripremiti.

Na energetskoj razini se može pronaći ljude koji su tebi slični, ili naći skupine, jer u određenom trenutku neće biti interneta, ne zauvijek, ali za određeno razdoblje. Dakle, sada uspostavi kontakt sa skupinama. skupinama za meditaciju, na primjer; pošalji ozdravljenje na određena mjesta; kad misliš da je politički vođa pod pritiskom, pošalji mu dobru energiju, prihvati aktivno borbu prema neprijatelju, jer sada se nalazimo na toj točci. Ako to netko ne želi činiti – to je u redu, razumijem to – može se raditi druge stvari, primjerice, sam poduzeti neka istraživanja, ili se može podržati prijatelje. Svatko tko je dobar, treba učiniti sve što može da pomogne drugima, i to je razlika između služiti sebi ili služiti širokoj javnosti. Rekao bih, ne paničari, vjeruj sebi i ako možeš pomoći ljudima i narodu, molim da to učiniš.

Jo Conrad: To je vrlo lijep kraj našeg razgovora, mogli bio naravno i dalje nastaviti razgovarati satima. Poslušao sam već puno toga i na internetu ima još mnogo intervjua s tobom, a također će i Henning Witte uraditi jedan. Bilo je vrlo zanimljivo razgovarati s Tobom i nadam se da će javnost nešto iz toga pronaći za sebe, i puno Ti hvala za ovaj uvid.

Simon Parkes: Hvala, sa zadovoljstvom.www.simonparkes.org

Video na Engleskomhttps://www.youtube.com/watch?v=a5uyL_VL9UY