Sveuilite Jurja Dobrile u Puli Sveuilini interdisciplinarni studij Kultura i turizam

ARHEOLOKI PARKOVI U ISTRISeminarski rad

Student: Martina Kvaranta Kolegij: Kulturno-povijesni spomenici

Pula, 03. srpanj 2011.1

Sadraj:

1. Uvod 2. Brijuni

3 4 4 5 7 9 10 11 12 14 15 16 17 18

2.1.Poloaj 2.2 Kroz povijest3. Nezakcij 4. ervar Porat 5. Viula 6. Lorun 7. Dvigrad 8. Betiga 9. Monkodonja 10.Stancija Pelieti 11.Zakljuak 12.Literatura

2

1.

Uvod

Materijalni ostaci civilizacija koje su se kroz prolost izmjenjivale na istarskom podruju jo uvijek povremeno izlaze na vidjelo, nekad oekivano, a ponekad iznenada, ispod slojeva zemlje. Arheolozi ve vie od jednog stoljea otkrivaju tajne naih predaka, istraujui iz znanstvenih razloga, ali dogodi se da i pri izvoenju graevinskih radova ili obrade zemlje novi arheoloki biser pokae svoje lice. Arheoloka istraivanja otkrivaju i ostatke arhitekture, ponekad cijelih naselja s njihovim ulicama i trgovima. Ta se otkria ne mogu prenijeti u muzej nego se, u sluajevima kada je to mogue, konzerviraju i pokazuju na izvornom mjestu. Primjerice, u Puli i Poreu, negdanjim sjeditima rimskih kolonija, ispod sadanjih kua i ulica postoje zamani ostaci rimskog Parentiuma i Pole. Uz dananja, na mnogim su mjestima u Istri otkriveni ostaci starijih, pretpovijesnih, antikih, rimskih, pa i ranosrednjovjekovnih naselja, koja su unitena ratovima ili naputena. Istarski arheoloki parkovi najee se nalaze u blizini gradova, gradia i sela. Meutim, s obzirom na koliinu arheoloke batine u Istri vrlo je malo arheolokih parkova ureeno i pristupano razgledavanju. Na 41 lokalitetu, veinom uz zapadnu obalu gusto su koncentrirana pretpovijesna arheoloka nalazita. Osim Brijuna i Nezakcija koji su najbolje ureeni arheoloki parkovi dotaknut emo se i ervar Porta, Betige, Dvigrada, Loruna, Monkodonje, Viule i Stancije Pelieti.

3

2. Brijuni

2.1. Poloaj Specifini povijesni uvjeti omoguili su da se na Brijunima, koji od 1983. godine imaju status nacionalnog parka, realizira najvei arheoloki park u Istri. Brijuni su otona skupina od 14 otoka smjeteni na zapadnoj obali Istre. Obuhvaaju otoke Veliki i Mali Brijun, Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Supin, Supini, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim te grebene Kabulu na kojem se nalazi svjetionik, Crniku i Stine.

Slika br.1. Brijunsko otoje

4

2.2. Kroz povijest Ti su slikoviti otoci naseljeni ve u prapovijesno doba emu svjedoe kameni, kotani i keramiki nalazi iz neolitika i eneolitika. Gradine Velikog i Malog Brijuna podigli su bronanodobni stanovnici i Histri. Gradinska naselja i zidovi na Gradini, tumuli, nekropole, ostaci naselja svjedoe o naseljenosti otoka od ranog bronanog doba do antike, pa sve do vlasti Rimljana 177. godine. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva u vlasti su Istonih Gota, zatim Bizanta, Franaka, Venecije. Od 1806. godine pod vlau su Austro-Ugarske da bi ih u 19. stoljeu kupio meranski industrijalac i pretvorio u ekskluzivno ljetovalite. Uz turizam otoci su takoer sluili i kao dio obrambenog sustava Pulske luke i Faanskog kanala te je na njima bilo izgraeno sedam tvrava. Talijanskom okupacijom nakon I. svjetskog rata Brijuni gube titulu mondenog ljetovalita, a za vrijeme II. svjetskog rata postaju sjedite talijanske vojnopomorske akademije, a potom i asniko ljetovalite pa su iz tog razloga vie puta bombardirani. Po zavretku rata otoje se pripaja Hrvatskoj. Iznenaujue dobro sauvane su obrambene zidine bronanodobnih gradinskih naselja Histra na vrhu breuljaka usred Velikog i Malog Brijuna. Graene su u koncentrinim krugovima od velikih neobraenih kamenih blokova u tehnici suhozida. Kroz zidine su vodila viestruka vrata postavljena pod kutom, poput labirinta. Ostaci antikog graditeljstva sauvani su na vie mjesta, a najdojmljiviji su oni dvorca u zaljevu Verige na istonoj obali Velikog Brijuna. On je jedan od najvrjednijih primjera antike ladanjske arhitekture u Istri i protee se uz obalu zaljeva due od jednog kilometra. Kompleks je obuhvaao pristanite i valobrane te iroki pojas u kojem su se nizali stambeni prostori, hramovi, gospodarski objekti, terme U termama i dvorcu podove je prekrivao mozak s motivima biljaka i ivotinja. U sreditu vrha zaljeva izgraena su tri hrama: Venere, Neptuna i nepoznatog boanstva. Drugi veliki graevni kompleks sauvan je u zaljevu Madona, takoer na Velikom Brijunu. To je takozvani bizantski kastrum, velika povrina gusto izgraenih kua opasanih bedemom. Kastrum je bilo civilno naselje koje je djelomino sluilo u vojne svrhe. U neposrednoj blizini nalaze se ostaci kasnoantike trobrodne bazilike sv. Marije iz VVI.st. Njeni zidovi su sauvani do nekoliko metara visine. Oko bazilike nalazilo se ranokransko groblje monolitnih sarkofaga iji se ostaci nalaze na okolnim livadama. Uz sv. Mariju benediktinci su izgradili svoju opatiju a njeni su ostaci sauvani do danas.5

U sreditu dananjega naselja Brijuni nalazi se Gotika crkvica sv. Germana iz 1481. ija je fresko dekoracija unitena u poaru 1896.g. U talijanskoj vlasti sagraeno je nekoliko modernih vila, a okoli je ukraen djelima suvremenih umjetnika. Godine 1955. otvoren je i zaviajni muzej sa zbirkama arheolokog i kulturno-povijesnog materijala iz prolosti otoka. Kasnije su otvorene mnoge zbirke i izlobe od kojih je jedna izloba kopija fresaka i glagoljskih natpisa Istre i Kvarnera. Brijuni su jedan od najljepih hrvatskih nacionalnih parkova i jedan od najveih turistikih atrakcija.

Slika br. 2. Arheoloki park Brijuni

3. Nezakcij 6

Arheoloki lokalitet Nezakcij (Vizae, lat. Nesactium), najstariji je grad u Istri, a nalazi se na breuljku Glavica pokraj Valture. Na jugoistonim obroncima istarskog poluotoka, iznad zaljeva Budava, ostali su kroz vijekove sauvani ostaci prapovijesnog, antikog i kasnoantikog grada. Nezakcij se smatra prijestolnicom Histra, naroda indoeuropskog porijekla koji se formirao poetkom eljeznog doba nakon naseljavanja dananjeg poluotoka Istre.Najstariji su tragovi gradinskog naselja iz bronanog, potom iz eljeznog doba. Strmi obronci Glavice bili su dobra obrambena zatita, ali je gradina bila u dnu breuljka opasana i zidinama, od kojih je dio koriten do kasne antike. Izmeu zidina i naselja prepoznatljive su dvije uske terase, za koje arheolozi smatraju da su zone prapovijesnih naselja. Visoki nasip, koji prekriva tri paralelna suhozida titio je prodor u naselje sa zapadne, najpristupanije strane. Izgleda prapovijesnog naselja nije poznat iako je prostrani plato bio posjeivan i nastanjen neprekidno od razdoblja neolitika sve do konanoga gaenja ivota u njemu oko 7. stoljea. Uz zapadni dio bedema pronaena je prapovijesna nekropola sa 114 grobova i grobnica od kojih samo jedna s inhumacijom u zgrenom poloaju. eljeznodobnih grobova sa arama bilo je i izvan te zone. Nezakcij kao prijestolnicu Histra potvruju i mnogobrojni i bogati grobni prilozi, koji predstavljaju tadanje prestine predmete: bronane posude- ciste i kotlii , keramika, ezla, lepeze, nakit Skupinu kamenih spomenika ine ploe ukraene geometrijskim motivima poput, spirala, svastika i cik-cak vrpca, te ulomci pune plastike kao to su glave konja, boice plodnosti i konjanika, kotanog konjia s jahaem Spaljena i razorena nakon opsade 177. g.pr.Kr. gradina vjerojatno nije bila potpuno naputena, ali je neko vrijeme izgubila vanost koju je imala u doba histarske samostalnosti. U 4. stoljeu u Nezakciju je osnovana kranska zajednica koja je izgradila dvije monumentalne bazilike sa krstionicom. Unitenje graevina i naputanje Nezakcija usko je povezano s upadima Avaro-Slavena u 7. stoljeu. Tada je sadanji arheoloki park doivio sudbinu antikih gradova koji su naputeni. Uruene velebne antike i starokranske graevine pale su u zaborav vremena. Sredite Nezakcija za njegovih najivljih dana nalazilo se na zapadnoj strani, najvioj toki, gdje su se koncentrirale javne graevine. Pronaeni su Forum s trijemom i temelji triju rimskih hramova na Kapitoliju, ostaci termi i nekoliko stambenih kua te dvije ranokranske7

bazilike. Sjeverna bazilika imala je malu krstionicu, a u objema su pronaeni ostaci podnih mozaika. U Nezakciju se danas moe vidjeti obris tog ovalnog naselja uzdignutog na brdu i kuica za uvara parka u kojoj su izloeni neki od nalaza, iako se veina uva u Arheolokom muzeju Istre u Puli.

Slika br. 3. Kotani konji s jahaem

Slika br. 4. Boica plodnosti i konjanik

Slika br. 4. Arheoloki park Nezakcij 4. ervar Porat

8

ervar porat je naselje u razvedenoj luci kraj Porea. Nalazi se u istoimenoj uvali, koju ine dvije uvale, Lunga i Sveta Marina, a naseljena je bila ve u rimsko doba. To planski graeno turistiko naselje kojem je prethodilo arheoloko istraivanje i ureenje arheolokog parka jo prije 30 godina ujedinilo je arheoloko naselje i turizam, naalost, ne zadugo. Na junoj obali uvale pronaeni su ostaci velikog rimskog gospodarskog kompleksa, s keramikom pei na jednoj, a uljarom na drugoj strani. Pe je radila do I. stoljea, a uljara i kasnije, do II.-III. stoljea, provale barbara i Slavena koji su jedan njen dio koristili kao ognjite. Keramika pe je jedna od najbolje istraenih na Jadranu. Stambeni dio inilo je niz prostorija s hipokaustom i bazenima. Pronaeni su i tragovi kranskog kulta. Proizvodnja maslinovog ulja te keramikih izraevina povezana je s procvatom gospodarstva u cijeloj obali zapadne Istre, a zamire opadanjem trgovine na cijelom Sredozemlju. Okolni prostori i nadalje su sluili svrsi, ali je osnovno zanimanje stanovnika postalo ribarstvo. Najstariji zidovi ladanjske vile poklapaju se s vremenom nastanka kolonije Pore, 46.g.pr.Kr., u doba Cezara. Utvreno je da je u 1. stoljeu vlasnik posjeda bio sin Augustova prijatelja, koji je 16 godina bio na poziciji rimskog konzula i jedan od najbogatijih posjednika u Istri. Arheoloki park koji je ureen uz rub turistikog naselja, uz samu obalu zaputen je, ali ne nepovratno, kao i itavo naselje koje je u Domovinskom ratu posluilo za smjetaj prognanika.

Slika br. 5. Arheoloki park ervar Porat 5. Viula9

Viula je arheoloki lokalitet pokraj Medulina nedvojbeno naseljen od neolitika do ranog srednjeg vijeka. Prvi arheolozi ve u 19. stoljeu uoavaju brojne rimske ruevine na medulinskoj morskoj obali, posebno na poluotoku Viula. U 20 . stoljeu izvrena je reambulacija terena te su uoeni ostaci arhitekture na sjeverozapadnom, zapadnom, jugozapadnom i jugoistonom djelu morske obale. Ve su i drevni stanovnici znali procijeniti ljepotu prirode u kojoj je vrijedilo truda sagraditi naselje. Najprije su istraivai istraili ostatke neolitikog naselja koliba od iblja oblijepljenih zemljom i blatom. Pronali su ulomke keramike i dijelova posua iz tog vremena ureenih utiscima rubom koljke ili nizovima uboda. Istraen je i dio rezidencijske obalne vile s trijemom prema moru iz I.-II. stoljea, za koju su utvrene tri faze gradnje do VI. stoljea. Uz vilu koja se protezala do mora pronaeni su i ostaci pristanita. Ostaci arhitekture pokazuju i crno-bijele mozaike podove sloene u geometrijske likove, obrise bazena, vodospreme, sanitarnog vora, olovne i zidane kanalizacije. Pronaeni ostaci infrastrukture govore da se u vili ivjelo komforno te da je imala ak i sustav podnog grijanja kakav se koristi i u suvremenoj gradnji. Na poluotonoj prevlaci Burle, u tri etape, obavljeno je iskapanje dijela nekropole. U prvoj etapi pronaeno je 312 paljevinskih i skeletnih grobova i grobovi u amforama. Na zapadnom dijelu nekropole otkriven je sektor pogrebnih kultnih obreda. U druge dvije etape dokumentirano je otkrie 272 arna i skeletna groba u dvama olovnim kovega zidanih u grobnicama. Bogat grobni inventar, poput staklenih boca, bronanih peata, metalnih i zlatnih narukvica i ogrlica od staklenih perli, pokazuje vii drutveni poloaj pokojnika koji su nastanjivali taj graevinski kompleks na poluotoku. Viula ima dobre izglede da postane arheoloki par u pravom smislu rijei nakon to istraivai zaokrue cjelinu svojih nalaza.

Slika br. 6. Viula 6. Lorun

10

Lorun, antiko arheoloko nalazite na zapadnoj

obali Istre, poluotok je nasuprot

ervar Porta. Zamijeen sredinom XIX.st. zbog velike koncentracije ulomaka amfora na sjevernoj obali ervarskoga zaljeva, sa igovima privatnih vlasnika i nekih rimskih careva iz I. II. st. Lorun se dri lokalitetom koji skriva ostatke velike radionice amfora i drugoga keramikog materijala. U posljednjih desetak godina u kratkim jednomjesenim ljetnim etapama tim arheologa istraivao je golemo podruje koje otkriva rezidencijalnu vilu s pristanitem i radionicu keramikih proizvoda koju je poetkom I. st. podignuo senator Sisenna Statilije Tauro,a potom je prela u vlasnitvo Kalvije Krispinile, jedne od skandaloznih ena na Neronovu dvoru. U blizini u moru otkriven je drugi po veliini sredozemni vivarij, antiko uzgajalite ribe. Cijelo podruje od Lorona do Vabrige i Tara bilo je dijelom carskoga poljoprivrednog dobra, na kojem su se uzgajale masline i vinova loza. Keramiari su mahom proizvodili amfore za prijevoz ulja, vina i, vjerojatno, antikog zaina garuma koji se pripremao od ribe. Meu velikim koliinama ulomaka amfora pronaeni su i oni s peatima privatnih osoba i rimskih careva. Lokalna zajednica podupire istraivanja, pa e i na ovoj strani ervarske uvale nedvojbeno uskoro biti ureen arheoloki park. Neka su pojanjenja za znatieljnike ve postavljena na predstavljenim dijelovima kompleksa kojemu nije lako prii.

Slika br. 7. Lorun

11

7. Dvigrad Dvigrad, ruevine srednjovjekovnog grada u Limskoj dragi, vaan su povijesnoarheoloki lokalitet u turistikoj ponudi opine Kanfanar. Rije je o nekadanjem utvrenom srednjovjekovnom naselju, katelu, od kojega su ostale samo ruevine jer se stanovnitvo s vremenom iselilo zbog epidemija i ratnih razaranja. Dvigrad je, naime, na strateki znaajnom poloaju, nastao na jednom od najznaajnijih putova od mora prema unutranjosti Istre. U 17. stoljeu u gradu je ivjelo tek nekoliko obitelji, a preseljenje upe u oblinji Kanfanar 1714. godine oznailo je definitivni kraj Dvigrada. Nalazi keramike i ostataka tipino terasastog gradinskog naselja govore da je mjesto bilo naseljeno u prethistoriji, a postoji kontinuitet ivota i u antici. Pronaeno je oruje, novac, epigrafski spomenici iz doba kada je Dvigrad bio ukljuen u sustav obrane sjeverne granice pulskog agera. Stanovnitvo je u dva navrata, u razmaku od nekoliko stoljea, poharano epidemijom, a oruani sukobi s Venecijom uzrokovali su masovna iseljenja. Danas vidljivi ostaci utvrenog urbanog naselja na uzvisini pruaju tipinu sliku srednjovjekovnog gradakatela opasanog dvostrukim zidinama, koje povezuju troja vrata i tri obrambene kule. Unutar bedema otkriveno je dvjestotinjak ostataka graevina s kamenom poploanim ulicama. Na vrhu naselja ostaci su crkve Svete Sofije, koja otkriva nekoliko faza gradnje, a prva je iz sredine 5. stoljea. Bila je oslikana freskama, a dananji izgled potjee iz 13. stoljea. Imala je ukraenu propovjedaonicu, esterostrani reljefni kamen, danas smjetenu u upnoj crkvi u Kanfanaru. Uz crkvu je bila gradska palaa, nekoliko drugih reprezentativnih graevina, a uz bedeme prostor za smjetaj vojnih postrojbi. U jugozapadnom dijelu grada pronaena je obrtnika zona, a ostalo su bile stambene kue, manje ili vie raskone, sudei prema veliini i sauvanim arhitektonskim ukrasima. U podnoju uzvisine na kojoj je sagraen Dvigrad i danas je groblje s crkvom Sv. Marije od Lakua, koju je freskama oslikao lokalni areni Majstor krajem 15. stoljea. U srednjem je vijeku u okolici Dvigrada bilo dvadesetak crkava, od kojih je nekolicina sauvana. Kompleks je impresivan, ali dostupan za razgledanje tek dijelom, budui da istraivanje i konzerviranje nije dovreno, a neistraeni opasni graevinski sklopovi oznaeni su posebnim upozorenjima.

12

Slika br. 8. Dvigrad

Slika br. 9. Dvigradske ruevine

8. Betiga13

Betiga, naselje 20 kilometara sjeverozapadno od Pule, arheoloki

je kompleks na

zapadnoj obali Istre. Na irem prostoru ima nekoliko neistraenih prapovijesnih gomila, a gusto je bila naseljena u antiko i kasnoantiko doba, do ranoga srednjeg vijeka o emu svjedoe ostaci nekoliko rimskih ladanjskih vila graenih od I. do V. stoljea. U Betigi su i ostatci ranokranske crkve sv. Agneze, ali najvaniji i najzanimljiviji su istraeni ostatci samostana sv. Andrije, oko 1km jugozapadno od naselja. Jezgru samostanskoga kompleksa ini trolisna kapela s poetka V.st., ukraena viebojnim podnim mozaikom. Uniteni oltarni grob upuuje na prvotno memorijalno znaenje prostora. U prvoj polovici V.st. izgraena je trobrodna bazilika kojoj je trolisna kapela postala oltarnim prostorom. Srednji brod ukraen je istovrsnim mozaicima. Od crkvenog namjetaja sauvani su ulomci oltarne pregrade, a kapiteli na stupovima bili su kasnoantikog korintskog tipa. Zapadno od crkve podignut je i samostan, takoer u V.st., dva stoljea kasnije krstionica te u VIII. st. i grobna kapela. Kompleks je naputen u XIII. st. i otada je polako propadao.

Slika br. 10. Dio mozaika iz samostana sv. Andrije

9. Monkodonja 14

Monkodonja, bronanodobno naselje smjeteno na uzvisini iznad ravnice koja see sve do mora, arheoloko je nalazite 5 kilometara istono od Rovinja. Otkrivena je 1953., a prvo istraivanje provedeno je 1953.1955. godine. Od 1997. vode se suvremena multidisciplinarna meunarodna istraivanja naelu s arheolozima Arheolokog muzeja Istre u Puli. Do sada su uspjeli razotkriti tehnike i naine gradnje, proitati urbani raster naselja, a iz toga i socijalnu sliku stanovnika. Lokalitet ima sve pretpostavke atraktivnog arheolokog parka. Nalazi se na uzvisini okruenoj plodnim podrujem koje se protee u duljini od 2,5 kilometara sve do mora, oblika nepravilne elipse izduene u smjeru istokzapad. Gradine su bile okruene trima koncentrinima zidinama s dosad istraenim dvama ulazima. Obrambeni zid koji je okruivao naselje bio je dugaak oko 1km, oko 3m irok, a najmanje 3m visok. Izgraen je slaganjem kamena u tehnici suhozida. Kamen se vadio na uzvisini, a njegovim skidanjem dobivala se korisna povrina. Priblino 1000 ljudi ivjelo je u dobro organiziranom naselju: na najviem dijelu bila je akropola, ispod nje gornji grad, a jo nie donji grad. Akropola, gdje je ivio vii sloj zajednice, imala je gotovo pravokutno zamiljen prostor. U drugim dijelovima naselja nalazio se obrtniki prostor. Kue su se razlikovale poloajem, veliinom i nainom gradnje, a bile su odvojene prolazima i ulicama. Svaka je imala ognjite, a mnogobrojni ulomci keramikih lonaca potjeu iz lokalnih radionica. Ondje su prvi put u Istri pronaeni ulomci posuda mikenske starosti. Monkodonja je bila vana toka u komunikacijama sjevernog Jadrana sa srednjom Europom i s egejskim podrujem. Gradina je bila nastanjena od XVIII. do XII. st.pr.Kr., a danas nalazite postaje vaan arheoloki park.

Slika br.11. Mondokonja 10. Stancija Pelieti

15

Prilikom izgradnje istarske autoceste, 2005. godine, nedaleko od Stancije Pelieti kod pulske zrane luke, sluajno su otkriveni ostaci monumentalne gospodarske vile. Ovo potpuno nepoznato nalazite, istraivanjem i analizama temeljnih ostataka arhitekture pridonijelo je popunjavanju praznina o rimskoj kolonizaciji Puljtine, tipologiji rimskih vila rustika i njihovoj arhitektonskoj i funkcionalnoj promjeni u razdoblju od I. do VI. stoljea. Ostaci arhitekture ukljuuju mnoge prostorije, hodnike, dvorita i vodospreme, kao i mozaike podove i freske. Pronaene su i krovne opeke sa igovima, dovodne i odvodne cijevi, a od kuanskog materijala keramike i staklene posude, amfore, uljanice, orue i oruje. Ovaj se antiki lokalitet razvio od male vile rustike u rezidencijski objekt s raskonim mozaikim podovima i termama uz jaki proizvodni centar za preradu ulja, njegovo skladitenje i transport. Ovaj kompleks se u kasnoj antici transformira u fortifikacijsku cjelinu na putu za Pulu i jedna od glavnih toaka obrambenog sustava protiv avaroslavenskih prodora na bogat jug Istre u VI. stoljeu.

Slika br. 12. Stancija Pelieti- Rimska Villa Rustica

11. Zakljuak16

Arheoloki parkovi Istre ue nas o naim precima i njihovom ivotu u rezidencijalnim i ruralnim objektima, antikim gradovima, te vjerskim kultovima koji isprepliu priu o nastajanju i spajanju autohtonih, rimskih i grko orijentalno rimskih boanstava i vjerovanja. Osim znanstveno evaluiranih ouvanih arheolokih lokaliteta oni predstavljaju i mjesta kojima je cilj razviti se u potencijalnu turistiku destinaciju. Osim Brijuna i Nezakcija niti jedan lokalitet nije ureen kao arheoloki park, iako je veina dostupna za razgledavanje. Zbog ovih razloga veinu lokaliteta moe pronai samo dobro upueni znatieljnik to je prava teta s obzirom da Istra moe ponuditi svom stanovniku ili turistu puno vie od onoga u to smo upueni.

12. Literatura17

1. Arheologija i turizam u Hrvatskoj (ur. Miheli S.), AMZ, Zagreb 2009 2. Istarski arheoloki parkovi: Put bogova (ur. Kali M.), Pula, 20043. Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2005

4. Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita (ur. Durman A.), Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2006.5. www.istrapedia.hr

18