ARHITEKTURA STAROG VEKA

Embed Size (px)

Citation preview

KOLA ZA TEKSTIL I DIZAJN, LESKOVAC PREDMET : STILSKI ENTERIJER PROFESOR : MARIJA MITI UENIK : TIYANA PESI

TEMA :

ARHITEKTURA STAROG VEKA

SEPTEMBAR, 2011

SADRAJ :

-UVOD -ARHITEKTURA STAROG EGIPTA *Konsrtukcije *Stambena arhitektura *Nadgrobna arhitektura *Hramovi -ARHITEKTURA STARE GRKE *Hramovi *Grke kuce * Grko pozorite *Kritsko- mikenska arhitektura -ARHITEKTURA STAROG RIMA *Bazilike *Stambene zgrade *Terme *Rimsko pozorite * Slavoluci -ZAKLJUAK -LITERATURA

1. 2. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 3. 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 4. 4.1. 4.3 4.2. 4.3. 4.4. 5.

6.

1.UVOD

ARHITEKTURA ( ,,arhitekton tektonmajstor ) u uem

je majstor, arhos- glavni i smislu je nauka i umetnost

projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutranjeg i spoljanjeg arhitektonskog prostora enterijera i eksterijera. Poznati teoreticar arhitekture iz I veka nase ere, Vitruvije, u

svojih deset knjiga kaze : ,,Arhitektura je nauka ukrasena plodovima mnogih nauka i svestrano obrazobani arhitekta treba da bude covek nadaren od prirode i naucno obrazovan, buduci da dar bez nauke i nauka bez dara ne moze da da komletnog majstora.

2.ARHITEKTURA STAROG EGIPTA

Na formiranje arhitekture u Egiptu uticali su razliiti faktori: -geografski poloaj i graevinski materijali -klima -religija -dravno ureenje i ekonomsko-drutveni poredak. to se tie graevinskog materijala, Egipat je oskudevao samo drvetom. U poetku su u arhitekturi koriteni trska i erpi nepeena cigla koja je pravljena od dobrih vrsta gline. Meutim, najznaajniju ulogu u arhitekturi imale su razliite vrste kamena. Metali su koriteni za izradu alata kojima je obraivan graevinski materijal, ali ne i kao konstrukcije. arka klima Egipta uslovila je izgradnju nasipa (potrebnih u vlanom delu godine) i kanala za navodnjavanje (za suni deo godine). Stari Egipani su verovali u besmrtnost due, zbog ega je bila izraena tenja za stvaranjem monumentalne arhitekture koja e veno trajati i graeni su raskoni nadgrobni spomenici u kojima e njihov duh uivati. U egipatskoj arhitekturi primjenjivani su blago nagnuti zidovi, po ugledu na odbrambene zidove protiv poplava Nila, stubovi i horizontalne grede dok su luk i svod primenjivani veoma retko. Osnovne arhitektonske forme inspirisane su motivima iz prirode. 2.1. Konstrukcije Venci, koji su ukraavali zavretke zidova, portale prozora i vrhove stubova, predstavljajui kapitel, imali su oblik savijenih palminih grana. Egipatski stub su inile baza, koja je bila okrugla i iroka, stablo u obliku svenja stabljika lotosa i papirusa ispod kapitela povezanih vrpcom, ukraeno reljefnim figurama i natpisima i u poetku pokriveno ivim bojama i kapitel u obliku zatvorenog ili rascvetanog lotosa i papirusa, palmine krune, zvona ili glave boginje Hator. Neki kapiteli su se sastojali od vie elemenata - bili su kompozitni. U poetku su stubovi bili drveni, zatim kameni etvrtasti, oktogoni, esnaestougaoni i, konano, okrugli, u obliku svenja stabljika.

Stubovi ,,nisu tu samo da dekoriu zidove uz koje su priljubljeni, ve da im, reklo bi se, daju ivota. Njihove proporcije, oseanje snage ili elastinosti koje izraavaju, razmak meu njima, stupanj do koga su istureni, sve to uestvuje u vrenju tog zadatka. Tavanice monumentalnih graevina sainjavale su grede, postavljene jedna uz drugu, sa malim otvorima za osvetljenje. Grede su svoju teinu prenosile na stubove, pa su graevine pravljene sa gusto postavljenim stubovima. Proporcije stubova nisu bile strogo odreene, ali su uglavnom imali velike kapitele koji su inili 1/6 do 1/4 od ukupne visine stuba. 2.2. Stambena arhitektura Stambena arhitektura bila je uzor egipatskoj monumentalnoj arhitekturi. Nain gradnje bio je slian ali kue za stanovanje pravljene su od erpia i bilo je predvieno da traju mnogo krae u odnosu na grobnice, koje su pravljene od trajnijeg materijala kamena. Zavisno od drutvenog poloaja i imovnog stanja vlasnika, pravljene su kue razliitog tipa. Najjednostavnije su pravljene od prua i blata a potiu iz neolita. Imale su po jednu prostoriju, a osnova im je bila ovalna. Kue u kojima su stanovali robovi imale su po jedno ograeno dvorite iz koga se ulazilo u male prostorije za spavenje. To su bile kue za zajedniko stanovanje i u njima je ivelo po nekoliko robovskih porodica. Gradske zanatlijske i inovnike kue imale su vie prostorija, a u sredini kue nalazila se via prostorija sa najveom povrinom. To je bila glavna stambena prostorija. Faraon i drugi predstavnici vladajue klase iveli su u velikim palatama. One su se sastojale iz vie graevina : rezidencije kralja i njegove porodice, stanova dvorskih inovnika i jednog ili vie hramova. Jedan od primera je palata Amenofisa III u Malkati, u blizini Medinet Abua. Ulice u njoj su prave i pravilne ali ne suvie strogo izvedene a sadrala je kraljevsku rezidenciju napravljenu od opeka i hram posveene Amonu kao i zanatlijsku etvrt u kojoj su stanovali dvorski slubenici. Zidovi su bili ukraeni slikama koje prikazuju scene iz kraljevog svakodnevnog ivota. Takoe, jedan od najznaajnijih spomenika svetovne arhitekture u Starom veku je palata faraona Amenofisa IV Ehnatona u Amarni, podignuta du Nila. Zvanina kraljeva rezidencija bila je ogromna sala sa 510 stubova, a u njenom dnu je bila prestona dvorana. Pomou prolaza, sa zvaninom rezidencijom bile su povezane kraljeve privatne odaje. U palati su postojali jo pojedinani apartmani, dva mala harema, dva vrta, hramovi i kapele. Smatra se da je ovu velianstvenu graevinu osmislio sam Ehnaton. U Egiptu su gradovi najee pravljeni planski, sa pravougaonom

mreom ulica ali bilo je i neplanski izgraenih gradova, ili delova gradova, sa slobodno postavljenim kuama, zgradama i palatama. Primer planski izgraenog naselja je selo u Deir - el - Medini sa osnovom nepravilnog etverougla i gusto zbijenim kuama koje se naslanjaju jedna na drugu, sa nekoliko uliica izmeu njih. Slino ovome je selo u Tel - el - Amarni sa kvadratnom osnovom dimenzija 70 x 70 metara, podeljeno pomou pet ulica u est paralelnih blokova. Iz Srednjeg carstva, iz doba vladavine Sezostrisa II sauvani su ostaci varoi. Gradske etvrti bile su podeljene pravilnom pravougaonom mreom, a kue su pripadale razliitim klasama, a one najvee, do 60 metara duine i 45 metara irine, pripadale su stareini sela i drugim vanim linostima. Cela varo bila je opasana zidom od opeka, od kojih su bile napravljene i same zgrade. 2.3. Nadgrobna arhitektura Po verovanju Egipana, ivot ne prestaje posle fizike smrti, ali za veni ivot due potrebno je sauvati telo umrlog. Svaki ovek je u toku svoga ivota morao da opremi svoju grobnicu, da bi njegov duh mogao da uiva u svim zadovoljstvima u kojima je i on sam uivao. Nakon smrti, telo je balzamovano a uz pokojnika je sahranjivana i njegova odea, dragocenosti, hrana, kao i figure koje su predstavljale njegovu porodicu, prijatelje i poslugu. Grobnice su bile prostrane i pravljene su tako da budu trajne da bi mogle zatiti mumificirano telo i sve to je uz njega sahranjeno. Meutim, samo pripadnici vladajue klase imali su mogunost da sebi obezbede ovakve grobnice, dok su robovi sahranjivani u plitkim rakama iznad kojih je stavljano nisko obiljeje. Prvobitne grobnice, koje su graene u doba vladavine prve tri dinastije bile su mastabe (rije mastaba na arapskom jeziku znai klupa). Mastabe su se sastojale od podzemnog i od nadzemnog dela. U nadzemnom delu, koji je imao pravougaonu osnovu i nagnute vanjske strane, bila je kapela - mala prostorija u kojoj su vreni verski obredi. Kapela je,, bila ukraena obojenim reljefima i zidnim slikama s prizorima iz svakodnevnog ivota i natpisima sa verskim i maginim formulama, koje su, kako se verovalo, olakavale pokojniku dugako putavanje ka svetu mrtvih, gde ga je ekao Ozirisov sud. Pored kapele, tu je bila i jedna ili vie prostorija u kojima su uvane dragocenosti i kip preminuloga. Ove prostorije nazivale su se serdabi. Slike i skulpture u grobnicama imale su vie magijske nego estetske ciljeve. Kada bi statua bila zavrena, u nju je verskim obredom udisan ivot i po verovanju, ona je postajala ljudsko bie koje je njom bilo predstavljeno. Statue kraljevskih linosti imale su idealizovane crte lica i bez obzira na starost vlasnika, prikazivane su

u cvetu mladosti, dok su figure seljaka i robova prikazivane sa mnogo vie realizma. Podzemni deo mastabe inila je grobna komora, u kojoj se u kovegu, sarkofagu, uvalo mumificirano telo pokojnika. Ona se nalazila do 30 metara ispod nivoa tla, a sa nadzemnim delom bila je povezana vertikalnim kanalom.Mastabe su obino bile orijentisane u pravcu sever - jug po duoj strani. Na severnoj strani mastabe bila su lana vrata, koja su, po verovanju, sluila za izlazak due umrlog, dok je ulaz u kapelu bio sa june strane. Mastabe su najee pravljene od erpia a veoma retko su oblagane kamenom i opekom. Najstarija mastaba je mastaba faraona Menesa koji je ujedinio Gornji i Donji Egipat. Ova mastaba nema podzemnog dela, a nadzemni deo se sastoji od pet prostorija. U srednjoj prostoriji bio je sarkofag sa mumijom, a ostale etiri su bile kapela i serdabi. Spoljanji zidovi su su nagnuti i ukraeni vertikalnim uljebima, koji podseaju na umetnost Mesopotamije i ukazuju na povezanost mesopotamske i egipatske umetnosti. Za vrieme III dinastije, iz mastabe su se, dozidavanjem jedne mastabe na drugu, tako da svaka gornja bude manja u odnosu na prethodnu, razvile su se stepenaste piramide, u kojima su sahranjivani iskljuivo faraoni. Najstarija i najpoznatija stepenasta piramida je piramida faraona Zosera u Sakari, kod Memfisa, delo arhitekta Imhotepa. Samu piramidu ini est mastaba razliite veliine, postavljenih jedna na drugu.Piramide nisu bile podignute kao usamljene graevine usred pustinje, ve kao prostrane grobljanske etvrti, sa hramovima i drugim zgradama koje su bile pozornica verskih sveanosti za faraonova ivota, a i posle njega. Takoe, Zoserova stepenasta piramida nalazi se u sredini arhitektonske kompozicije, koja, sem nje, obuhvata grobove plemia i pogrebne kapele okruene visokim bedemima.Cela kompozicija ima dimenzije 550 x 280 metara. Sama Zoserova piramida visoka je oko 61 metar i predstavlja jedno od najveih i najlepih ostvarenja egipatske arhitekture. Pojedini delovi ove kompozicije bili su uzor kasnije stvorenim delima egipatske arhitekture. Pored Zoserove, jedna od najstarijih stepenastih piramida je piramida faraona Snofrua kod Meduma. Nekada je ova piramida imala sedam stepenika, ali do danas su sauvana samo tri. Ukidanjem stepenika stepenastih piramida dobijen je najkarakteristiniji oblik egipatske grobnice - pravilna piramida. Naziv piramida potie od grke rei pyramis - kola od peninog brana. Prva pravilna piramida izgraena je kod Dahura za vrijeme IV dinastije. Bila je visoka 99 metara, a stranica kvadratne osnove iznosila je 213 metara. Najvee pravilne piramide su Keopsova, Kefrenova i Mikerinova, u Gizi, u blizini dananjeg Kaira. Ovim monumentalnim kompleksom, napravljenim po simetriji, dostignut je vrhunac u razvoju piramida. Njihova unutranjost zidana je blokovima od krenjaka, a spoljna

obloga, koja je do danas sauvana samo na vrhu Kefrenove piramide, bila je od granita. Ove tri piramide su po projektu i konstrukciji meusobno veoma sline. Manji deo unutranjosti piramide sainjavale su grobne komore i hodnici kojima su komore bile meusobno povezane. Ulaz u piramide je bio zazidan i skriven ispod granitne podloge. Najstarija i najvea od ove tri piramide je Keopsova, ija je visina iznosila oko 148 metara, a svaka stranica je dugaka oko 232 metra. Prema Herodotu, izgradnja Keopsove piramide trajala je 20 godina. Piramida Keopsovog sina Kefrena visoka je 135 metara sa stranicom od 215 metara, a Mikerinova 66 metara sa stranicom od 108 metara. Povrina koju pokriva Keopsova piramida je 5,5 hektara, njena zapremina je 2,500.000. kubnih metara. Oko ove tri velike piramide nalazi se nekoliko manjih i vei broj mastaba za faraonove roake i dvorske dostojanstvenike. Takoe, sa istone strane svake od ovih piramida izgraen je pogrebni hram i pogrebna cesta kojom se dolazilo do piramide. Ove tri velianstvene grobnice stari Grci su ubrajali u jedno od sedam svetskih uda. U dolini Kefrenove piramide, pored hrama, nalazi se sfinga isklesana u steni, koja ima telo lava i carsku glavu ije je lice verovatno portret faraona Kefrena. Sfinga je dugaka 73 metara, a visoka 19,80 metara i, iako je tokom vremena izgubila prvobitne crte, i danas svojom dostojanstvenou uliva strahopotovanje. Kefren ju je postavio za straara svom nadgrobnom kompleksu jer simbolie ljudsku mudrost i ivotinjsku snagu. I hiljadu godina kasnije, smatrali su je likom boga sunca. Posle etvrte dinastije ovakve monumentalne piramide vie nisu graene, mada su i dalje podizane piramide mnogo manjih razmera. Za vreme Srednjeg carstva, faraoni i drugi velikodostojnici su sahranjivani u grobnicama pravljenim u prirodnoj steni. Ove grobnice su nastale po ugledu na egipatsku palatu. Ulazi su uglavnom, radi zatite, bili skriveni a izuzetak je manja grobnica kod Beni Hasana, sa naglaenim predvorjem. Poznate grobnice u Dolini kraljeva kod Tebe Biban -el - Maluk imaju veoma izduen oblik, a pri njihovoj izgradnji teilo se osnoj simetrinosti. Njihova duina iznosi od 60 do 150 metara. U Dolini kraljeva, meu najznaajnije spadaju grobnice u stijeni faraona : Setia, Ramzesa II, Ramzesa III, Ramzesa VI, Ramzesa IX i Tutankamonova grobnica. Grobnica Tutankamona, faraona koji je umro kada je imao osamnaest godina jedina je grobnica koja je netaknute sadrine otkrivena u moderno doba. Ostale su opljakane, to je razumljivo s obzirom na vrijednost materijala pronaenih u ovoj grobnici. 2.4. Hramovi Egipatski hramovi bili su posveeni kultu umrlog kralja, a pravljeni su uglavnom u doba Srednjeg i Novog carstva. Kraljevi su podizali

hramove u znak zahvalnosti bogovima za njihovu milost. Tokom vremena u egipatskoj arhitekturi razvila su se etiri tipa hrama : -Hram sa pilonima, koji je najee graen u doba Novog carstva -Peripteralni hram, graen u vreme Srednjeg carstva -Speos (podzemni hram) -Hemispeos (polupodzemni hram) Hram sa pilonima graen je po ugledu na kraljevsku palatu. Meutim, palata je graena od drveta i erpia, a hram od kamena. Kao palata, i hram se sastojao od tri dela. Prilaz u hram inile su aleje oiviene sfingama, kojima su se za vreme svetkovina u slavu bogova, kretale sveane povorke. Na ulazu u hram bio je pilon koji se sastojao od dve izduene kule koje se suavaju prema vrhu, sa jednom niom kapijom izmeu njih. Pilon je sluio kao monumentalna kapija, zatitni zid i mesto na kome su ispisivana faraonova postignua u boju ili lovu. Ispred pilona su esto postavljani obelisci i sedee statue kraljeva i bogova. Obelisci su simbolisali suneve zrake a kraljevi su pomou njih pokazivali svoju odanost bogu - suncu Ra, bogu Heliopolisa. Prvi deo hrama bila je velika sala sa stubovima ili hipostilna sala za prijem. Drugi deo inilo je etvrtasto dvorite sa bonim stubovima. Trei deo ini sekos (svetilite)- centralna, mrana prostorija u kojoj se uva kip boanstva. Tu su bile jo svetenike prostorije, riznice i biblioteke. U ovaj deo hrama su pristup imali samo svetenici i izabrane boije sluge. U veini sluajeva, hramovi su bili osno simetrini. Ovi hramovi su graeni tako da se vernik, prolazei redom kroz njihove prostorije, osea bespomonim i beznaajnim u odnosu na veliinu hrama i boanstvo. Njihove zidove krasili su obojeni reljefi na kojima je prikazivan kralj u drutvu bogova. Najpoznatiji hramovi sa pilonima su izgraeni u Tebi, Luksoru i Karnaku u doba Novog carstva. Hram u Luksoru posveen je Amonu, njegovoj eni Mut i njihovom sinu Konsuu. On je bio juno predgrae Tebe i nazivali su ga,,Haremom Juga. Njegovu izgradnju zapoeo je oko 1390. godine prije n.e. Amenofis III, a tek jedno stolee kasnije ga je proirio i dovrio Ramzes II. Sa obe strane ulaza nalazi se masivni zid zakoenih strana sa obeliscima i statuama Ramzesa II u sedeem poloaju, visokim 16 metara, koje doprinose velianstvenosti hrama. U unutranjosti hrama se nalaze masivni stubovi, tako da je pogled vernika bio ogranien samo na unutranjost hrama, to je imalo za posledicu stvaranje misterije i oseaja unienosti posmatraa u odnosu na hram. Hram u Karnaku takoe je bio posveen bogu Amonu. Sam hram je

dugaak 365 metara, a podignut je na poetku ozidanog prostora u koji je u toku dugog vremenskog perioda, od 1530. g. prije n.e. do dolaska Rimljana, dodat i uklopljen vei broj zgrada. Neke od njih su hram posveen bogu meseca, Konsuu, zatim hipostilna sala napravljena u vreme Setija I i Ramzesa II (oko 1300. g. prije n.e.), a tu je i sveto jezero koje je imalo ulogu u vrenju verskih obreda. Celi kompleks pokriva povrinu od oko 25 hektara. U hramu se nalaze 134 stuba poredjana u 16 redova, a u sredini se nalazi prolaz sa stubovima visine 24 metra i prenika 3,57 metara. Debljina ogradjnog zida je od 6 do 9 metara. Prilaz u hram ini sveana aleja sfingi koje imaju telo lava a glavu ovna, svete ivotinje boga Amona. Sfinge su meu apama drale statuu boga ili faraona i verovalo se da su zatitnice hrama. Za vreme Ramzesa II izgraen je Rameseum u Tebi, hram sa dva dvorita, jednom hipostilnom salom, tri manje sale sa stubovima i veim brojem drugih pomonih odaja. Danas je vei deo ovog hrama razoren, ali jo uvek deluje velianstveno, pa nije udno to su ga Grci i Rimljani ubrajali u uda Egipta. Peripteralni hram ini samo jedna manja prostorija uokvirena tremom od okruglih ili etvrtastih stubova. Na ulazu u hram nalazi se monumentalno stepenite, a sam hram je podignut na visoki temelj. Najstariji peripteralni hram u Egiptu izgradio je faraon Sezostris I u Karnaku u doba Srednjeg carstva (XII dinastija). Reljefi iz ovog hrama svrstani su meu najlepe reljefe u Karnaku. U vreme vladavine Amenofisa III (XVIII dinastija), hram je poruen, a kamen od kog je bio izgraen iskoricen je za izgradnju treeg pilona Amonovog hrama koji se nalazio u blizini. Nedavno je ovaj hram rekonstruisan i predstavlja jedan od najznaajnijih egipatskih spomenika.Podzemni (speos)hram po rasporedu prostorija slian je hramu sa pilonima ali umesto dvorita ima monumentalno predvorje ukraeno figurama faraona. Najlepi podzemni hramovi su Mali i Veliki hram kod Abu Simbela, koji su izgraeni u vreme faraona Ramzesa II (XIX dinastija, XIII vek pre n. e.). Vei hram posveen je Ramzesu II. Ima fasadu visoku 32 i iroku 36 metara, ukraenu sa etiri vladareve kolosalne statue, visoke po 20 metara. Ogromne figure su imale ulogu da pokau boansku mo faraona i uliju strah posmatrau. Pored kraljevih nogu isklesane su mnogo manje figure kraljice Nefertari - meri - Mut i neke od njihove dece. Manji hram ima fasadu visoku 27 i iroku 11 metara, a posveen je kraljici Nefertari, Ramzesovoj supruzi, i boginji Hator. Na fasadu je oslonjeno est statua koje predstavljaju Ramzesa II, Nefertari i boginju Hator. Polupodzemni (hemispeos)hramovi su vrsta hramova iji se sekos (svetilite)nalazi ispod zemlje a piloni, dvorite i hipostilna dvorana su pod vedrim nebom. Najpoznatiji hramovi ove vrste su hram u Gerf Huseinu i hram kraljice Hatepsut, jedine ene koja je, kao faraon, neogranieno vladala Egiptom. Hatepsutin hram izgraen je oko 1485 g. pre n. e.

(XVIII dinastija)u Deir - el - Bahari kod Tebe, a posveen je Amonu i jo nekim boanstvima. Ovaj hram ima tri izduena trema sa stubovima, koji su postavljeni jedan iznad drugog i spojeni kosim prilazima. Na vrhu se nalazi centralna kapela koja je uklesana u stenu. Senenmut, arhitekta koji je projektovao ovaj hram, savreno je uspeo da uklopi hram u okolinu koja ga okruuje. Vernik je iao ka svetinji nad svetinjama - maloj prostoriji ukopanoj u steni - kroz tri velika dvorita razliite visine, povezana rampama izmeu drugih kolonada.

Piramida Piramide Keopsa, III dinastija Kefrena i Mikerina, IV dinastija, oko 2550. g.p.n.e.

Stepenasta piramida faraona Zosera,

Velika sfinga, oko 2530. p.n.e., IV dinastija hrama, Abu Simbel,

Kraljeve statue na fasadi velikog XIX dinastija

Pogrebni hram Hatepsute, Deir - el - Bahari, XVIII dinastija

3. ARHITEKTURA STARE GRKE

Umetnost stare Grke je umetnost koja je nastala na mestu koje su nastanjivali Grci u periodu od 9. veka p. n. e. do 1. veka.

3.1. Hramovi

Glavni oblik grke arhitekture jeste hram koji se razvija iz mikenskog megarona sredinjeg pravougaonog prostora nastupovima. Od drvene kue, gde se sklanjala skulptura boanstva, postepeno je nastala monumentalna kamena graevina na stepenastoj platformi (stilobat), na pravougaonoj osnovi. Naos ili svetilite je glavni centralni prostor grkog hrama uokviren kamenim zidovima; ispred naosa stoje stupovi (najpre dva, a kasnije etiri) koji nose arhitrav pretprostora (anta), na arhitravu poiva drveni krov na dve vode, poploan crepom od opeke koji se i danas koristi na kuama. Kasnije hramovi postaju sve bogatiji, tj. dodaju se pretprostori sa stupovima i iza naosa, a kasnije i oko celog hrama. S tesnim i mranim svetlitem, i jasnim i otvorenim proeljem s ritmom brojnih stupova, grki hram je vie spoljanja nego unutranja arhitektura i deluje kao skulptura, za razliku od rimske arhitekture koja e dobiti svoj unutranji prostor. Hramovi mogu varirati prema veliini graevine ili regionalnim sklonostima, ali njihove osnovne crte toliko su sline da se mogu sagledati u jednoj tipinoj osnovi. To jedinstvo grkih hramova nazivamo stilom, a stilovi se razlikuju po svojoj kombinaciji elemenata osnove (stilobata), nosaa (zidova i stupova) i tereta (arhitrava I krova). Najstariji grki stil je dorski koji se postepeno razvija tek u klasinom razdoblju Grki gradovi obino su bili utvreni i imali su odvojeno drutveno sredite grada oko glavnog trga u dolini (agora) od verskog centra koji se razvija iz nekadanje citadele na breuljku

(akropolju). Agora u Atini je nepravilan etvorougaoni trg okruen nizom zgrada razliitih funkcija (stoa za skupljanje graana, venica u obliku pozorita, trnice, sudnice i hramova) koji slede po terenu.Akropola se nalazi na breuljku gde je jo u Mikensko doba bio utvreni grad. Sve graevine izgraene na Akropolji datiraju iz 5. veka p. n. e. a najouvaniji su Partenon, Erehteon, hram boginje Nike i sveani ulaz. Akropolju se pristupalo kroz monumentalni ulaz Propileje. Arhitekta Mnesikle uspeno je reio problem na strmom terenu sagradivi iroko stepenite izmeu dva zida modifikovano kao dorski hram. Na Atinskom Akropolju danas se nalazi Partenon (448.-432. p. n. e.) arhitekti Iktinosa i Kalikratesa, najvei i najraskoniji dorski hram na podruju dananje Grke. Partenon je najbolji primer dorskog hrama: uzduna graevina od dve prostorije i spoljnjeg pravougaonog omotaa od stupova; sa podnoja sa stepenicama uzdiu se stupovi sastavljeni od valjkastih tambura sa lebovima (kanelure), ikapitelom sastavljenim od ehinusa (kruni jastui) i abakusa (kvadratne ploe); stupovi nose gredu (arhitrav), a iznad arhitrava je friz sastavljen od triglifa (kamena ploa sa kanelurama) i metopa(reljefno obraene ploe); iznad friza je venac koji na proelju hrama uokviruje timpanon.

Osnova Partenona

Celi hram napravljen je od kamenih blokova koji naleu jedan na drugi bez veziva; gde je bilo potrebno, blokovi su vezani metalnim klinovima. Krov je bio na dve vode i bio je pokriven crepom napravljenim od crvenih ronjaa (gredica), a drvene grede koritene su i za tavanice to je otvaralo veliku mogunost pravaca. Posveen boginji Ateni, Partenon dominira atinskim Akropoljem i po mnogim autorima predstavlja jednu od najskladnijih graevina svih vremena. Odnosi visine njegovih delova na proelju - stupova (A-B) i venca (B-C) jeste u istom odnosu u kojem se odnose stupovi prema celini (A-C). BC : AB = AB : AC savrena razmera, tzv. zlatni presek. Partenon je skladan i zbog toga to su Grci za merenje koristili mere preuzete iz veliine delova ljudskog tela: palac dlan pedalj lakat ruka korak. Antiko naelo: "ovek je merilo stvari postojeih da jesu i nepostojeih da nisu." (Protagora), doivljava svoje uoblienje u grkom hramu. ta vie, na Partenonu je ispravljena i optika iluzija suavanja dugih graevina po sredini tako to su stupovi na sredini malo priblieni i izvueni u prostor. Artemidin hram u Efesu (grcki: Artemision) je bio grcki hram posvecen Artemisu a koji je bio zavrsen oko 550. p.n.e. u Efesu (Ephesusu) (danasnja Turska) u doba ahemenidske dinastije Perzijske imperije. Ne postoje ostaci originalnog hrama koji se smatra kao jedno od sedam svetskih cuda antickog sveta. Hram je bio projekat dug 120 godina koji je poceo Krez od Lidije.

Artemidin hram u Efesu

U isto vreme kada dorski stil doivljava svoj vrhunac, poinje da se razvija jonski stil. Kod jonskog stila stup je vii i tanji,

kanelure su dublje, ima bazu od niza prstenova (najee tri), dok je njegov kapitel ukraen volutama (spiralni krajevi ehinusa); arhitrav je napravljen od tri horizontalne grede od kojih je svaka sledea gornja malo izbaena u odnosu na prethodnu donju; friz je iao oko celog hrama i bio je potpuno ispunjen reljefima.

Erehtejon

Najlepi primer jonskog hrama jeste Erehtejon preko puta Partenona. Kosi nagib terena i zahtev za postojanjem nekoliko svetilita odredili su razliita reenja unutranjih prostorija i razliito oblikovanje volumena. Erehteon ima dva trema (jedan okrenut ka severu, a drugi ka jugu), s tim da juni umesto jonskih stupova ima karijatide (slobodno stojei nosai u obliku enskih figura). Razvoen volumen i raznolikost delova stvaraju mnogolikost pogleda, znatno ivlji ritam, i znatno veu prostornost nego kod bilo kog drugog grkog hrama. U klasino doba javlja se jo nekoliko vrsta hramova, kao to su: -Peripteros - najomiljeniji tip hrama, broj stupova na duoj strani jednak je dvostrukom broju stupova na frontalnom delu (Partenon); -Pseudoperipteros (lani slobodni, veu se za zid; peripteros) boni stupovi nisu

-Dipteros - kao i peripteros ima predvorje sa stupovima oko cele graevine, ali u 2 reda; -Pseudodipteros - slian pseudodipterosu, sem to na duim stranama ima jedan slobodan red stupova, a drugi red vezan za zid; -Monopteros (tolos) - okrugli hram - jednostavnost prostora.

Pozorite u Epidaurusu 350. p. n. e.

3.2. Grke kue Grke kue grade se kao megaroni, s tim da se javlja podela na dve prostorije: glavna za domaina kue i goste, i sporedna za enu i decu (to nam govori o patrijarhalnoj strukturi porodice). U nekim kuama javlja se i otvoreno dvorite, omeeno stupovima koji stvaraju peristil.

3.3. Grka pozorita Svoju jedinstvenost Heleni su potvrdili i pronalaskom arhitekture pozorita. Razumljivo je da je njihovo shvatanje arhitekture dalo reenje iskljuivo na otvorenom prostoru. Izabrala bi se padina brega u koju su usecani pravilni stepenici koji su inili sedita za gledaoce (kaveje). Sedita su pravljena polukruno u ravni terena, a u centru sedita izgraivana je kruna ili polukruna orkestra namenjena glumcima. Na nju se nastavljao trei deo skena. Ona je u poetku bila zaklon u obliku atora koji je sluio glumcima, da bi se kasnije razvila u pravougaoni oblik okruen stupovima i koristila iskljuivo za potrebe scenske radnje. Akustika je u grkim pozoritima bila

tako dobra da se u poslednjem redu ulo isto tako dobro kao i u prvom. Najpoznatije je Atinsko pozorite, a najvee je ono u Epidaurusu. Arhitekturu glomaznih objekata prepunih stupova, ornamenata i raskoi, najavljuje ve grobni hram kralja Karije, grke kolonije u Maloj Aziji, Mauzolej u Halikarnasu. Visok preko trideset metara, ukraen korintskim stupovima i brojnim reljefima i velikim skulpturama, te sa stepenastom piramidom umesto zabatnog timpanona, bio je jedno od sedam svjetskih uda toga vremena (Plinije stariji). Danas je ouvana samo visoka skulptura kralja Mauzola koji je izvorno stajao za uzdama koije na vrhu Mauzoleja.Jo jedno od svjetskih uda koje odgovara razmetljivoj raskoi i grandioznosti Mauzoleja bio je Aleksandrijski svetionik s otoka Farosa ispred grada Aleksandrije na delti Nila, visok 134 m, koji nije ouvan.Bogatstvo se pokazuje raskonom dekoracijom, na graevinama umesto dorskog i jonskog stila poeo se koristiti uglaeniji korintski. Korintski stil vrlo je slian Jonskom samo neto dekorativniji; stupovi imaju bogatije ukraenu bazu, a kapiteli su ukraeni kratkim, ali plastino bogatim volutama koje imitiraju lie akantusa. Grci esto kombiniraju na graevinama stupove sva tri stila, ali ih koriste po strogim pravilima rasporeda. Kada Rimljani ponu primenjivati grke stilove u svojoj arhitekturi preovlaivae korintski. O rairenosti helenistike arhitekture govori nam i hram u samom sreditu sirijske pustinje Petra koji je isklesan u ivoj steni.

3.4. Kritsko- mikenska arhitektura

Arhitektura Krita je izgradnjom kraljevskih palata dosegla svoj najvii nivo.Ove palate se na Kritu grade poev od 2000 g. pr.n.e., a najvanije su izgraene izmeu XVII i X vijeka.Osnovna dispozicija palate je nastala po uticajem mezopotamske palate, iji se prostori razvijaju oko

vie unutarnjih dvorita. Osnovni princip kompozicije je potpuna asimetrinost i velike dimenzije svih dijelova. Za razliku od mezopotamskih palata koje su graene od erpia, palata na Kritu ili tanije reeno, njen prizemni dio, je od kamena. Stubovi su bili bojeni, a unutranji glavni prostori bili su ukraavani zidnimfreskama. U razvitku kritske palate moemo da pratimo nastojanje da se ogromnost zamijeni manjim arhitektonskim prostorima, koji odgovaraju veliini ljudske figure, a monumentalnost izrazom ivotne radosti. Mikenska arhitektura nosi svoje ime prema gradu Mikeni, iji razvoj pada u vrijeme II perioda Egejske kulture. Na Peloponezu i ostrvima najstariji kulturni ostaci padaju u vrijeme oko 2000. g. pr.n.e. Vrhunac Mikenske kulture i umjetnosti je dostignut izmeu 1600. i 1100 g. pr.n.e. kad cvjetaju gradovidrave Mikena, Tirins, Orhomena i Gulas Nosilac mikenske civilizacije su Ahajci, jedno od grkih plemene, koje je pokorilo najstarije stanovnike Grke, Pelazge. Na Kritu su oni pobijedili Kriane i usvojili njihovu kulturu i umjetnost. Njih su sa historijske pozornice uklonili Dorci, takoer grko pleme, koje osvaja Peloponez oko 1100 g. pr.n.e. Karakteristike drutveno-ekonomskog odnosa mikenskog perioda je raspadanje rodovske zajednice i poetak robovlasnitva, sa posve istim crtama kao na Kritu. Nije bilo hramova, religija Ahajaca nije zahtijevala gradnju posebnih zgrada religijskog obreda. Mikenska kultura je nastala pod direktnim uticajem Krita i znai njen nastavak. Lavlja kapija (oko 1250. p. n. e.) je kapija u sauvanom fragmentu kiklopskog bedema. Iznad nadvratnika zid je napravljen u vidu trouglaste konstrukcije, ime se olakava pritisak od zida iznad. to ingeniozno reenje je zamenilo luk, koji Mikenci nisu poznavali. (Slian princip su koristili i stari Egipani). Unutar te konstrukcije smeten je neobian kameni reljef sa lavovoma, koji podsea na uvare vrata u asirskoj arhitekturi. Skromni grobovi iz perioda 2000. p. n. e. dali su samo neto jednostavne grnarije i poneki komad bronzanog oruja. Oko

1600 godine p. n. e. javljaju se duboke grobnice u vidu okna, a malo kasnije i konine kamene komore konice npr. Atrejeva riznica. U njima je naeno veoma mnogo predmeta za linu upotrebu: posude za pie, nakit, oruje, maske i sl. dobrim delom zlatnih i izvrsno zanatski izraenih. Iako nisu naene pretpostavlja se da je postojala bogata dekorativna ema zidnih slika i plastinih ornamenata u kraljevskoj dvorani za audijencije. Atrejeva riznica je zapravo pogrean naziv za Atrejevu grobnicu, koja se nalazi izvan palate i usena je u padinu brega. Ulaz, dromos, bio je dugaak 35 metara, takoe useen u breg. Izmeu hodnika i groba nalazila su se vrata, koja su bila oiviena ornametnovanim stubovima, koji su slini stubovima u kritskim palatama, iznad kojih se nalazio arhitrav, a sastrane su se nalazile predstave dva lava. Prostor je ukraen rozetama, spiralnim ornamentom i crvenim porfirom. Unutranjost riznice je bila podeljena na dve prostorije, od kojih je vea sluila kultu, a u manjoj je smeten pokojnik. Graevina je jo tokom starog veka bila poharana. Slinost izmeu Mikene i Krita ogleda se u nepostojanju sakralnih objekata. Izgleda da su i Mikenci odravali obrede na otvorenom ili malim oltarima u sklopu palata. Najblie religijskoj temi jeste mala grupna figura "Tri boanstva"

Lavlja kapija

4. ARHITEKTURA STAROG RIMA

Uzimajui grke elemente Rimljani su stekli preduvjete za monumentalnost, te sasvim nove pojmove kao to je luk i svod bez kojih ne bi postojala arhitektura zapada.Razvoj arhitekture od samih poetaka odraava specifino rimski karakter i rimski nain privatnog i javnog ivota, tako da su svi elementi pozajmljeni od Etruana i Grka, ubrzo dobili nesumnjivo rimsko obelje. To se na prvi pogled vidi na raznovrsnim tipovima rimskih hramova bazilikalnog, krunog ili osmougaonog oblika, rimskih kua i palata, samostalnih ili grupiranih u blokove carskih palata velianstvenih po razmerima, teatrima,amfiteatrima, hipodromima i javnim kupatilima.

4.1. Bazilike Rimljani su shvatili etrurski polukruni luk i koristili sve njegove sposobnosti (do 16 m). Redanjem lukova u istom smeru dobija se bavasti ili luni svod (do 20 m). Ukrstanjem dveju bavastih svodova pod lukom od 90 stvara uksteni svod (30x30 m). Rotacijom polukrunog luka za 360 stvara se kupola (najpoznatija je Hadrijanova kupola Panteona, 43,60 m). Sve ove rimske konstrukcije izvedene su zahvaljujui jednom od najveih dostignua rimske civilizacije, a to je cement .

Presek Panteona u Rimu iz 125. g.

Arhitektonska dela koja su poivala upravo na konstrukciji luka bili su rimski akvadukti. Jedan od najlepih primera je Pont du Gard (Nimes, Francuska), 19. pr. Kr. s duinom od 269 m. Njegove jasne i iste linije koje premouju iroku dolinu ne govore samo o graditeljskom umeu Rimljana, nego i trajnom oseaju za red koji je bio vena inspiracija. Tako se prirodan tok vode simulira usitnjenim ritmiziranjem najmanjih lukova na treem horizontalnom pojasu akvadukta. Rekonstrukcija Konstantinove bazilike, Rim, oko 310. 320. g. Jedna od prvih trobrodnih graevina iji je glavni, tj. sredinji, brod bio vii od ostala dva, ime se dobio dodatni prostor za prozore. Ovakav tip bazilike je bio sigurno pun svetlosti i zraka i od tada ovakav tip osvetljenja nazivamo bazilikalno osvetljenje. Ovakvu konstrukciju emo nai u mnogim

kasnijim graevinama, od crkvi do eleznikih stanica. Rimljani trg okruuju graevinama koje su raene iskljuivo zbog potrebe za velikim natkrovnim prostorom Bazilike, to su jednostavno pokrivene hale iji krov dre dva reda stupova. Tu su se skupljali svi koji su imali posla na forumu u vreme vruina i kia. Bazilika je pravougaonog oblika, a kasnije su u njoj radili sudovi, trnice, sastanci i dr. Osnova longitudinalne graevine e preuzeti ukrstavanje za oblik svoje sakralne bazilike, koja mora biti izduena i podeljena na 3 broda.

Osnova Konstantinove bazilike u Rimu iz 312. g., 23 x 17 m.

4.2. Stambene zgrade

Stambene zgrade su bile samostalne kue (domus), stambena zgrada viekatnica (cenacule) ili stambeni blokovi (insulae = otoci) koje su obino imale 4 kata, pa i do deset katova. Domusi u Rimu su bile raskone, ali i funkcionalne stambene kue. Obino su se sastojale od brojnih kvadratnih prostorija raznih namena koje su bile orijentirane prema sredinjem otvorenom dvoritu s bazenom, etruanskog podrijetla atriju. Takvim se rasporedom rimska kua izolira od ulice i okolnih kua, ali su vazduh, svetlost i zelenilo prisutni u samom njenom sreditu. Takva je i Vila Misterija s konca 2. st. pr. Kr. iz Pompeja. U carske palate ak uvode i podno grejanje (hipocastum), kao u Vespazijanovoj vili na Velikom Brijunu.

Rekonstrukcijski crte Karakalinih termi u Rimu.

4.3. Terme ili javna kupatila

Terme su bile velika zajednika kupatila s uglavnom slinim osnovnim rasporedom prostorija. Sastojale su se od kupatila s toplom vodom, kupatila s hladnom vodom, prostorija za masau, prostorija s toplim vazduhom, parna kupatila, vestibula, prostora za razgovor, sobe za vebu, pa ak i itaonice. Uz terme su bili vrtovi, terase, biblioteke, pa su terme zapravo predstavljale jedan od centara drutvenog ivota. Osnovni kompleksi rimskih termi su ujedno najkomplikovaniji i najuspeniji primeri rimskog napretka. Iznenauje nas injenica da su od svih monumentalnih rimskih graevina, upravo terme bile najvei samostalni objekti. Najvee rimske terme su Karakaline terme, graene od 212. do 223. Bili su to golemi prostori nadsvoeni ukrstenim svodovima u rasponima od 25 m, bogato ukraeni mozaicima, tukaturama, i posebno novim razigranim arhitektonskim elementima koji se mogu videti iz njenog sloenog plana.

Konstantinov slavoluk u Rimu iz 312. g.

4.4. Rimska pozorita

to se pozorista (teatar), Rimljani grade zatvoreni kompleks po uzoru na grki teatar, ali s razlikom to scena prelazi u prvi plan, a u orkestru sede rimski odlinici. Rimska pozorista se uveliko razlikuju od grkih, pre svega u tome to su Grci iskoritavali prirodnu padinu brega za pravljenje mesta za sedenje, dok su Rimljani gradili sedalite kao posebnu graevinu koju su nastavljali i iza scene zatvarali dinamiziranim zidnim platom. No, amfiteatar je isto rimska tvorevina koja jednostavno spaja dva teatra u eliptian objekt za zabavu.

4.5. Slavoluci

Slavoluci su poseban arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. Oni su bili monumentalni arkadni spomenici podignuti u ast pobeda imperatora ili velikih vojskovoa, obino su oznaavali kraj ulice i poetak foruma. U poetku su podizani u ast vojnih pobeda i trijumfalnih doeka, kako bi vojskovoa mogao s pobednikom vojskom kroz trijumfalni luk ujahati u grad. Najee su s jednim ili tri zasvoena prolaza, ukraena stupovima ili polu-stupovima koji stoje na visokoj bazi.

Ukraeni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka. Najpoznatiji slavoluci su u Rimu: Titov slavoluk, Slavoluk Septimija Severa i Konstantinov slavoluk, te u Francuskoj u Nimesu, i u Hrvatskoj u Puli. Rimska umetnost se u mnogo emu ugledala na umetnost starih Grka i zato mnogo na nju i podsea. Osvajajui Grku, Rimljani su u svoju umetnost poeli da unose mnoga obeleja grke umetnosti. Rimski vojnici su kupovali, otimali, a ponekad moda i dobijali na poklon razna umetnika dela starih Grka koja su nosili u svoju domovinu. esto su u Rim odvodili i same grke vajare (ponekad kao robove) da bi tamo radili za vladara. Rimljani su voleli da slikaju, pa su tu svoju sklonost i umee koristili na razne naine. Na primer, tokom povorki u ast vojnih pobeda po ulicama su noene slike na kojima su bile prikazane scene ratovanja rimskih legija. Voleli su da oslikavaju zidove svojih domova - najbolje su ouvane zidne slike iz Pompeje koje ilustruju prizore iz svakodnevnog ivota, iz pria o bogovima...

5. ZAKLJUAK

Egipatska arhitektura ima specifina obileja koja je potpuno razlikuju od arhitekture drugih civilizacija. Kao takva, imala je veliki uticaj na arhitekturu drugih naroda, a naroito na grku i na rimsku. Grci su od Egipana preuzeli kameni stub i dalje ga razvili a Rimljani su, pokorivi Egipat, prihvatili njihovu nonju i obiaje. Sa druge strane, arhitektura, kao i egipatska umetnost uopte, uspela je da tokom vekova ostane relativno nepromijenjena i verna svojoj tradiciji, ne doputajui da se pod uticajem umetnosti drugih naroda, izmene njena glavna obeleja.

6. LITERATURA:

1. http://galerija.fit.edu.rs/main.php?g2_itemId=45997&g2_page=2 2. http://www.znanje.org/i/i21/01iv07/01iv0710m/egipatska_arhitektura.htm 3. http://www.google.com/search? q=arhitektura+starog+rima&hl=en&biw=1360&bih=673&source=lnms&ei=64B_TrGfH s_44QTq9c3NDg&sa=X&oi=mode_link&ct=mode&cd=1&ved=0CC4Q_AUoAA 4. http://www.google.com/search? q=arhitektura+starog+rima&hl=en&biw=1360&bih=673&source=lnms&ei=64B_TrGfH s_44QTq9c3NDg&sa=X&oi=mode_link&ct=mode&cd=1&ved=0CC4Q_AUoAA#sclient= psyab&hl=en&source=hp&q=kritsko+mikenska+arhitektura&pbx=1&oq=kritsko+mikensk a+arhitektura&aq=f&aqi=&aql=1&gs_sm=e&gs_upl=4973l8794l0l9177l12l12l0l0l0l0l398 l3571l2-6.6l12l0&bav=on.2,or.r_gc.r_pw.&fp=94458c7d4a23e13a&biw=1360&bih=673