Ars Adriatica

2/2012.Ars Adriaticaasopis Odjela za povijest umjetnosti

Sveuilita u Zadru

SVEUILITE U ZADRUUNIVERSITAS STUDIORUM JADERTINA

UNIVERSITY OF ZADAR

Ars Adriatica

Ars Adriatica 2/2012.asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru

Journal of the Department of Art History, University of Zadar

Zadar, 2012.

SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

UDK 7.0/77 ISSN 1848-1590

IzdavaPublisher

Povjerenstvo za izdavaku djelatnostPublishing Committee

Glavni i odgovorni urednikEditor-in-Chief

Izvrni urednikExecutive Editor

Likovni urednikDesigner and Production Editor

TajnicaSecretary

UrednitvoEditorial Board

Uredniko vijeeAdvisory Board

NaslovnicaCover Design

LektoricaLanguage Supervisor

KorektoriProof-readers

PrevoditeljiTranslators

UDKUDC

PrijelomLayout

TisakPrinted by

NakladaCopies

Adresa urednitvaEditors Office Address

Sveuilite u Zadru / University of ZadarObala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska / Croatia

Josip Farii (predsjednik), Jadranka ai-Kumpes, Vera ubela Adori, Sero Dokoza, Ivo Fabijani, Vesna Grahovac-Prai, Vera Graovac Matassi, Katarina Ivon, Stjepan Jagi, Marija Jakovljevi, Sreko Jelui, Vesna Kalaji, Mario Kati, Patrick Levai, Damir Maga, Draen Mari, Marijana Matek Sari, Zdenka Matek mit, eljka Matulina, Bosiljka Musta, Vani Roi, Sanja Smodlaka Vitas, Valter Tomas, Pavua Vei, Dijana Vican, Nikola Vuleti, Slaven Zjali, Joko ani

Pavua Vei

Laris Bori

Ivan Josipovi

Marija Bai

Samo tefanac (nezavisni vanjski lan), Laris Bori, Emil Hilje, Ivan Josipovi, Marija Kolega, Marijana Kovaevi, Ana Mikovi, Vinko Srhoj, Pavua Vei

Nikola Jaki (Zadar), Stanko Kokole (Ljubljana), Tonko Maroevi (Zagreb), Radoslav Tomi (Split), Danko Zeli (Zagreb)

Ivan Josipovi, Mladen Kota

Andrijana Grgievi

Marin Bagi, Karla Lebhaft, Anita Maglov, Antonija Mlikota, Suzana Valenta, Meri Zornija

Magdalena Skoblar (engleski), Jan Vanek (talijanski)

Sveuilina knjinica u Zadru

Mladen Kota, Pixel g.t.o., Zadar

Denona d.o.o., Zagreb

400

Sveuilite u Zadru, Odjel za povijest umjetnostiObala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska / Croatiatel. +385 (0)23 200 521, e-mail: [email protected]

asopis izlazi jednom godinje / Published Annually

5SadrajContents

7

41

75

85

97

109

119

139

157

167

Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posveena Sv. Mariji)The Church of St Nicholas at Pula (formerly St Mary)Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Dalmatinski esterolisti - slinosti i razlikeDalmatian Hexaconchs - Similiarities and DifferencesIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

HYLOGRAPHIA (De Administrando Imperio, 29/280)HYLOGRAPHIA (De Adminstrando Imperio, 29/280)Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Katel Sv. Mihovila na otoku UgljanuThe Fort of St Michael on the Island of UgljanPregledni lanak - Review paper

Matrikula bratovtine Gospe od Umiljenja i Sv. Ivana Krstitelja u Znanstvenoj knjinici u ZadruMariegola (Statute) of the Confraternity of Our Lady of Tenderness and St John the Baptist in the Research Library at ZadarIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Raspee-relikvijar kod Male brae u DubrovnikuLa croce reliquiario del convento francescano di RagusaIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Iluminirani psaltir 15. stoljea zadarskih franjevacaAn Illuminated Fifteenth Century Psalter of Zadar FranciscansIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Razvitak naselja na kvarnerskim otocima - primjer DobrinjaThe Development of Settlements on the Northern Adriatic Islands - the Example of DobrinjIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Hvarski Arsenal u kontekstu ostalih mletakih arsenalaThe Arsenal at Hvar in the Context of Other Venetian ArsenalsIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Krki kipovi majstora iz Campsine radioniceStatues from Krk by a Master from Campsas WorkshopIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Ivan Mateji

Pavua Vei

Milenko Lonar - Maria Mariola ari

Sofija Sori

Emil Hilje

Nikola Jaki

Nikola Jaki

Marijan Bradanovi

Andrej mega

Gordana Sobota Mateji

6Lopudski oltari Miha PracataTwo Polychrome Wood-Carved Altars from the Island of LopudIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Oltar Sv. Jeronima u crkvi Sv. ime u Zadru i radionica BettamelliThe Altar of St Jerome in the Church of St Simeon at Zadar and the Bettamelli WorkshopIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Slikar Filippo Naldi (II)Painter Filippo Naldi (II)Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Izmeu originalnosti i epigonstva - sluaj ime Dujmovia,kipara u Metrovievoj sjeniBetween Originality and Imitation - the Case of ime Dujmovi, a Sculptor in the Shadow of MetroviIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Prilog poznavanju rane faze u kiparstvu Stipe SikiriceContribution to Knowledge of the Early Phase of Stipe Sikiricas WorkStruni rad - Professional paper

Neobraene fotografije Ive Petriciolija iz ostavtine Zbirke PetricioliIvo Petriciolis Unpublished Photographs from the Petricioli CollectionStruni rad - Professional paper

Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnostiThe Master of Conciliation, Fusion and the Combination of ContrastsStruni rad - Professional paper

Medijacijska funkcija umjetnike kritike izmeu povijesti i suvremenostiMediatory Function of Art Criticism Between History and ContemporaneityIzvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Eitelbergerovo obilaenje i promatranje DalmacijePrikaz knjige - Review

Svjedoanstva o kranstvu u OmiljuPrikaz knjige - Review

Igor Fiskovi

Bojan Goja

Radoslav Tomi

Vinko Srhoj

Dragana Modri

Suzana Valenta

Ivica upan

Nataa Lah

Pavua Vei

Ana Mikovi

177

203

217

225

241

249

257

269

283

288

Osvrti i prikaziComments and Reviews

257

Ars Adriatica 2/2012. (257-268) Ivica upan: Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti

Transformacija naravi umjetnosti ni u 21. stoljeu nipoto nije zavrena. Umjetnost se u 20. stoljeu razvi-jala u neprestanoj napetosti izmeu tenje za potpunom autonomijom umjetnosti i tenje za ukidanjem auto-nomna statusa umjetnosti, za njezinim aktivnim posezanjem u drutveni ivot te potpunim spajanjem umjetnosti i ivota, to bi u konanici znailo ukidanje umjetnosti kao umjetnosti. Te dvije usporedne tenje zajedno - koje su se ugodno smjestile i u 21. stoljee - upravo u svojemu trajnom suparnitvu odreuju narav i postmoderne umjetnosti.

Shodno tomu, specifinost dananjeg trenutka s jed-ne strane jest injenica da umjetnici - od konceptualne prakse nadalje - rade u drutvenom kontekstu. Zauzi-maju prostor autorefleksije i samokritike i u vlastitim radovima progovaraju o vezi umjetnosti i zbiljnosti svijeta, a na drugoj strani nametnuo im se i sveudilj namee aktualni postkapitalizam koji je uspostavio novu paradigmu poimanja rada - postfordizam. Dakle,

bez obzira na to reflektiraju li u svome izriaju pitanje odnosa umjetnosti i zbilje, brojni autori s takvim ambicijama diljem svijeta oituju svijest da ne mogu izbjei vlastitu upletenost u mreu ekonomskih, a potom i politikih odnosa u pojavnom svijetu. Takvi autori danas su zaokupljeni naglim ideolokim promjenama, egzistencijalnom bijedom u zemljama koje su pretrpjele tranziciju, propitivanjem demokracije i kapitalizma te njihovim popratnim pojavama poput ksenofobije, iskljuivosti, banalnih marketinkih trikova

Mada nikome ne jame bolje sutra, umjetnici kao svojevrsni opozicionari danas su drutveno prihvatljivi, i teoretiari i kritiari posvuda ih itaju kao primjer dobrodole mentalne higijene drutva. Meutim, ono to tu praksu nerijetko iskljuuje iz umjetnikog diskursa jest izriaj na prvu loptu, jednostavan govor koji angairanu poruku prenosi bez mnogo uvijanja, razumljivo, jasno, pa tom diskursu nerijetko nedostaje pomak, onaj neuhvatljivi individualni obrat koji je teko definirati, ali

Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti*Ivica upan

Na temelju posljednje izlobe Igora Ronevia Dulievi fragmenti u prikazu se istrauje slikareva svijest o tome kako se suvremena slika uvijek mislila kao jezini problem utemeljen na vlastitim unutarnjim formulacijskim obvezama, pa stoga ona zahtijeva da u njoj bude zastupljena nuna mjera refleksije o jezinim i metajezinim pitanjima, dakle prema pitanjima o kojima slikarstvo kao specifina izraajna disciplina danas mora - ba kao to je tako esto bilo u njezinoj povijesti - uvati jasnu i vrstu svijest. Ispituje se i injenica da Ronevievo stvaralatvo itekako nastaje u dosluhu s vremenom u kojemu se stvara. Naime, Ronevieva recentna izloba svjedoi da je u posthistorijskom, eklektinome postmodernom vremenu sve mogue, pa i eklektino kombiniranje povijesnih stilova, zaigrano spajanje, mijeanje anrova, prisvajanje postupaka, sklonost amalgamiranju, kombinatorika razliitih, vremenski udaljenih povijesno-stilskih predloaka, naizgled nespojivih stilskih fragmenata, ak i tehnolokih sastavnica, poetikih postupaka i tehnika... Ronevi spaja i pomiruje suprotnosti: apstraktno i figurativno, mikro- i makrosvijet, intelektualno i senzualno, ameriko i europsko, superiornost i nesigurnost, egzistencijalistiko i hedonistiko Na njegovim slikama sve je doputeno i sve je mogue - otvoren je prostor mati, osloboen razmah ruci. Konanica takva pristupa je prostrano platno koje ima dra nesputanosti, iznenadljivosti, neogranienosti mogueg.

Kljune rijei: postmoderni eklekticizam, metajezinost, sklonost amalgamiranju, kombinatorika anrova, spajanje suprotnosti, iznenadljivost, mediteranski kolorizam

Ivica upanVladimira Variaka 5HR - 10 010 Zagreb

Struni radProfessional paper

Primljen / Received: 23. 1. 2012.Prihvaen / Accepted: 30. 5. 2012.

UDK: 75Ronevi, Igor

258

Ars Adriatica 2/2012. (257-268)Ivica upan: Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti

iji nedostatak u takvoj praksi bolno osjeamo - da bi neto bilo umjetnost, treba posjedovati mnogo vie od sama drutveno korektna i prihvatljiva stava.

Na drugoj strani brojni stvaraoci i danas se zauzimaju za neupletenost, upadaju u diskurzivnu paraliziranost, ne reagiraju na drutvene prilike, niti na vlastiti mar-ginalni poloaj, nego se okreu likovnim problemima neodvojivima od samoga umjetnikog medija i materijala, mada se formalistiki diskurs u plastikim umjetnostima istroio i premda se sterilnost takva diskursa ne moe sakriti. Uzroke toj inerciji, neumijeanosti, eskapizmu i osjeaju uzaludnosti moemo traiti u opem osjeaju uzaludnosti uzrokovanu brojnim initeljima, poput opeg zamora ideologija i prateih revolucija, kao i svijesti o njihovim, nikad pretjerano uspjenim provedbama. Narataj zanosa iz 1960-ih tvrdi da je svaka opozicija unaprijed uraunata u sustav, pokuavajui na taj nain opravdati nezadovoljstvo rezultatima pobune.

Ni poslije 1990. brojni nai slikari ne oituju znakove krize ili katastrofe, ponaajui se kao da je umjetnost u meuvremenu osvojila krajnju slobodu i autonomiju, pa i pomirenost sa svakim reimom koji ne ometa umjetnost. Umjesto irenja medijskog raspona umjetnikih opera-cija i umjesto umjetnikova aktivistikog ponaanja u kon-

kretnim socijalnim i politikim prilikama neki nai slikari - drei se dosljedno bezuvjetne obrane umjetnikove duhovne, etike i politike autonomije, ne pristajui na to da njihovo umjetniko bavljenje izravno ovisi o zadanu mu socijalnom kontekstu - izbjegavaju svako ukljuivanje i uplitanje umjetnikog poslanja u izvanumjetnike realne egzistencijalne i socijalne prilike, odstranivi iz slike i slikarstva sve izvanjsko, svjetovno, znakovno, znaenjsko, sadrajno i koncentriraju se na saeti skup autonomnih i unutarnjih umjetnikih problema kojima se eli - kontinuirano i produbljeno - baviti, prvenstveno temeljnim ontolokim pretpostavkama nastanka umjetni-kog djela, postupcima autorefleksivnosti, metajezinosti, jezine analize

Glede mimezisa, moda je ve sve stvarno reeno i negdanje zadatke slikarstva postupno su i uspjeno preuzela druga podruja i novi tehnoloki postupci, koji su zamijenili kist i boju. U trenutku kada su fotografija, film, video i raunalno suelje preuzeli zadatke slike, ona je postala prostorom za mentalne, duhovne i osjeajne sadraje, koji za svoj opstanak vie ne trebaju ni aluziju na predmetni svijet niti uvoenje bilo kakve ikonografije,

1. Igor Ronevi, Trpki violet, akril na platnu, 2010., 120 x 90 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Acerbic Violet, acrylic on canvas, 2010, 120 x 90 cm

2. Igor Ronevi, Plava slika A, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Blue Painting A, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

259


pomou koje je uvijek bilo mogue prevoditi osoban doivljaj vienja u ope prepoznatljive prikaze.

Slikarstvo je pretrpjelo obnovu svrhovitosti - ulazi u samorefleksivnost, tematizira samu sebe.

Suvremenu sliku takvi umjetnici misle kao jezini problem utemeljen na svojim unutarnjim formulacijskim obvezama, pa takva slika zahtijeva da u njoj bude zastupljena nuna mjera promiljanja o jezinim i metajezinim pitanjima, dakle prema pitanjima o kojima slikarstvo kao specifina izraajna disciplina danas mora - ba kao to je tako esto bilo u njezinoj povijesti - uvati jasnu i vrstu svijest.

Dananji je ozbiljni slikar stoga neizbjeno erudit, svojevrsni enciklopedist, ueni umjetnik, a njegova je slika vie nego izvorni tekst, zapravo je tekst o tekstu, metatekst u kojemu se vie ne raspravlja o samom predmetu slike, nego o nainu na koji se taj predmet jedino u umjetnom svijetu slike moe prikazati.

* * *Igor Ronevi - slikar neponovljive slikarske individu-

alnosti, jedinstvene poetike i sloene vjetine - ne pripada

krugu povodljivih autora koji prihvaaju velike izazove vremena i priklanjaju se deklaracijama i neposrednom angairanju bilo kakve vrste. Njegov slikarski opus u svome apstraktnom slogu jedan je od najraznovrsnijih, najpoletnijih u smislu prihvaanja svjetskih trendova bez oponaanja i pada u kvaliteti. Ipak, njegovo je stvaralatvo itekako - ali na drukiji nain - stvarano u dosluhu s vremenom u kojemu nastaje. Naime, dosadanji Roneviev opus svjedoi da je u posthistorijskom, eklektinom vremenu sve mogue, pa i eklektino kom-biniranje povijesnih stilova, zaigrano i bizarno spajanje, mijeanje anrova, prisvajanje postupaka, sklonost spajanju i sjedinjavanju informacija, kombinatorika i montaa razliitih, vremenski udaljenih povijesno-stilskih predloaka i informacija, nerijetko u radikalnim srazovima, naizgled nespojivih stilskih fragmenata, pa i tehnolokih sastavnica, poetikih postupaka i tehnika...

U gradnji slike ovaj slikar definitivno ne polazi od podataka iz predmetnog svijeta nego unaprijed temelji kompoziciju ili strukturu samostalne nepredmetne forme, to znai da sliku od sama poetka predmnijeva kao novonastali autonomni estetski predmet.

3. Igor Ronevi, Plava slika B, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Blue Painting B, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

4. Igor Ronevi, Plava slika C, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Blue Painting C, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

260


U svojim ironinim ambivalencijama spaja i pomi-ruje suprotnosti: apstraktno i figurativno, mikro i makrosvijet, intelektualno i senzualno, ameriko i europsko, superiornost i nesigurnost, egzistencijalistiko i hedonistiko Sve je u njega u igri: potez i razljev, suglasja i kontrasti, prodornost i ugibanje, smiljenost i improvizacija, namjernost i sluajnost, kontrolirani nanos i ponesena gesta, napetost i oputenost Na njegovim slikama sve je doputeno i sve je mogue - otvoren je prostor mati, osloboen razmah ruci. Konanica takva pristupa prostrano je platno koje ima dra nesputanosti, iznenadljivosti, neogranienosti mogueg.

Odavno, dakle, stvara sa svijeu da njegov slikarski rukopis moe biti strukturiran od niza oprenih fragmenata, pa su i njegove slike kolai sastavljeni od elemenata ili detalja stilova zahvaljujui kojima - pri emu je jednako znakovito i najvanije njihovo zaigrano spajanje - platno postaje mjestom susreta ambivalentnih svjetova, stjecitem njihova slaganja.

Slikar je to ludikog individualizma, fascinantne neusiljenosti, leernosti, nerazmetljivosti, ali istodobno i autor iroke erudicije i nadasve znatieljna duha, koji

na jedinstven nain - u razliitim citatnim kompleksima - primjenjuje i spaja iskustva iz svekolike povijesti umjetnosti. Na njegovim ostvarenjima odavno opaamo mjesta susreta nekih na prvi pogled nepomirljivih suprotnosti - iskustva pop-arta, apstrakcije europske i amerike, gestualnog i lirskog podrijetla, razliitih figurativnih inaica i natruha. Sva je ta raznolika graa u njegovoj interpretaciji relativizirana, nerijetko i u blasfemnim spojevima; na upadljivo lak i organski nain ti se spojevi stapaju u jedinstvenu cjelinu teko odgonetljivih formi i znaenja. Analiza Ronevieve slike oituje odsutnost nekoga posebnoga racionalnog sustava gomilanja i slaganja gradbenih elemenata slike - mentalnog krajobraza - ali ne i nedostatak osobita smisla za stvaranje ravnotee slike.

Istrauje koloristike varijacije kvadratne forme jednostavnim kompozicijskim rjeenjima. Njegova su ostvarenja jedinstvene stilske i motivike izvornosti, vrste privlanosti, profinjene ulnosti i zadivljujua sjaja, jedinstvenih metijersko-poetolokih postavki, posebne nervature poteza, udesne profinjenosti linije i kromatskih odnosa, ulnosti boje, pikturalne harmonije te podvojene ikonografske motivike.

5. Igor Ronevi, Crvena slika A, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Red Painting A, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

6. Igor Ronevi, Crvena slika B, akril na platnu, 2011., 120 x 90 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Red Painting B, acrylic on canvas, 2011, 120 x 90 cm

261


Prostori su to unutar kojih autor istrauje formalne odlike samog slikarstva i njegove se slike najvema bave same sobom, svojim formalnim naelima, poput odnosa izmeu prvoga i drugoga, uvijek otvorena plana slike, a ne podsjeanjem na sadraje izvan nje i strategije prijenosa ikonografije vanjskog svijeta. Na drugi plan slikanog prostora - doslikavajui nositelje poruke - nadograuje svoje enigmatine sadraje gdje se propituje opa atmosfera slike, u kojem se zbiva intrigantan suodnos znaka i lineamenta... U igri su sloj podloge, obino materino nanesene boje, i teksture crtea, katkad jasno izdvojenih na podlozi i bojenim tokovima, ali i sporadino isprepletenih ili u nesigurnoj meusobnoj razlinosti i nepodudarnosti.

* * *Atraktivni skoranji ciklus Dulievi fragmenti -

pokazan na izlobama u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Osijeku i Virovitici - daljnja je razrada Ronevieva referiranja na ontologiju slike, ostvarena na slinom naelu organiziranja dvodimenzionalne slike. Nove slike sveudilj posjeduju i oituju organsko jedinstvo; rije je o nastavku istog temeljnog poticaja u drukijim,

sukladno trenutku nastanka inoviranim oblikovnim i operativnim rjeenjima.

Tu je slikar obnovio rukopis, manualnu i koncept-ualnu proceduru, tehniku, boju, izvedbu, kontinuitet forme i sadraja i nastavio snano i punokrvno ivjeti i proizvoditi svoj unutarnji pluralizam. To su akrilici na platnu velikog formata nastali u posljednje dvije godine. Temperamentno je to i ivo slikarstvo, snana kolorita i duhovitih prijelaza, izraajne geste i estine izvedbe, hedonistikog uitka u slikanju i uranjanja u boju, jake, zapravo dionizijske izraajne sugestivnosti, intenzivne palete, u vedro zelenom i modrom mediteranskom fonu, zrcalo slikareve mediteranske udi.

Neka od polazita recentnih Ronevievih slika su metauniverzum i metajezik. Metasvijet je to, prostor osobne metaforike - kriptograma - i svojstvene razvojne logike. Slike odiu nesputanou, izravnou u izlaganju motiva i to je najvanije ludizmom, humorom i optimizmom kojim su proete. U dugom vremenskom hodu njegovo je slikarstvo zadralo delikatan osjeaj za boju i atmosferu. Ornamentalnost u tretmanu motiva daje poseban razigran karakter slikama, a jaka gestualnost

7. Igor Ronevi, Dulievi fragmenti A, akril na platnu,2010., 100 x 81 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Dulis Fragments A, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm

8. Igor Ronevi, Dulievi fragmenti B, akril na platnu,2010., 100 x 81 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Dulis Fragments B, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm

262


pridonosi njihovu sveproimajuem dinamizmu i svjeini kojom ova platna zrae.

Ovo slikarstvo u najveem je broju ciklusa potpuno osloboeno od svega mimetikog i definitivno naputeno od predmetnog svijeta. Stvara sa svijeu da smo odavno uli u predodbeni prostor ekranske slike koja je postala tumaem, selektorom i kriterijem o postojanju stvarnosti; tvorcu slike konano vie nije mogue nametati bilo kakve izvanumjetnike zahtjeve i slati poruke koje nisu u izravnoj svezi sa samom ontologijom slike. Rije je o slikarstvu apstraktne orijentacije, dakle, slikarstvo dosljedno utemeljeno na naelu usuglaavanja samostalnih i od svake predmetne i prirodne polazne tematike neovisnih formalnih, kromatskih i prostornih initelja slike.

Budui da je umjetniko djelo - zarad uspjeha fotografije i filma - osloboeno svoje prikazivake i pripovjedake funkcije, i nakon to je - poradi sve manje religioznosti u svijetu - osloboeno i vlastite sakralno-kultne funkcije, slikarstvo danas ne moe na sebe preuzeti nikakvu drugu funkciju. Slikareva nastojanja svedena su iskljuivo na ontologiju slike, na njezine formalne osobine, meuodnose materije i geste, na naglaavanje pikturalnih svojstava i koloristike kompozicijske meuigre. Slikovno

polje oieno je od literarnih natruha, empirijskog diskur-sa, asocijativnosti i slinoga, ali je prepuno spontanih i imaginativnih initelja, uvijek vanih u umjetnikom izriaju. Rjeenja su to koja ljubomorno uvaju osobine izrazito subjektivna senzibiliteta kao posljednjeg i najdragocjenijeg uporita umjetnika u kriznim i oskudnim prilikama poput dananjih.

Ronevieve su slike aktivna interakcija prostora i znaka koji se pojavljuje u njemu. Najusredotoeniji je na to da stvori konstelaciju, atraktivan i dinamian suodnos elemenata nazonih u kadru.

Bjeei u slobodu vlastita jezika, na uvijek otvoren sustav - pozadinu, Ronevi doslikava jedinstven ikono-grafski sklop - tematski sadraj - znak ili skupinu zna-kovnih struktura zaudne osobnosti, izdvojene iz ire kulturne prirode, kakvih nema u rjenicima simbola niti u povijesti umjetnosti, koje doivljavamo i itamo i kao arhetipske simbole, magijsko-mitske znakove, ali i teko razumljive i zaahurene ili ak krajnje skrovite i neitke piktograme iz individualne mitologije, morfoloku transkripciju nekih autorovih unutarnjih stanja i nemira, enigmatine sadraje koji nemaju povijesnu niti blisku nam metaforiku, simboliku niti literarnu vrijednost, kao proizvoljnu figuraciju koja ne pripada nikakvoj koli ni tipu figuracije 20. stoljea, redovito zagonetnu i hermetinu za odgonetavanje: itljivost joj je u najveem broju sluajeva teko ostvariva i redovito ostaje neiitana kao otvorena enigma. Dakle, nereferencijalni znakovi, u velikoj mjeri lieni svega to bi imalo razumljive aluzije na iri krug znaenja, literarnog i iluzionistikog naboja, motritelju bliskih metonimijskih i metaforikih osobina, kljune su teme Ronevieve slike. Manje ili vie nejasni znakovi proizlaze iz njegova dubljega unutarnjeg svijeta i na promatrau je da ih - poput kakvih natuknica - odita, a njihovo deifriranje pretpostavlja sloen ikonoloki postupak.

Podastirui znakovlje iz vlastite mitologije, Ronevi ne bjei od spojeva nesloivih fragmenata, elemenata i detalja, dapae, uiva u nepovezanosti i heterogenosti elemenata, u neusuglaenim vezama znakova u prostoru slike, kreira dvosmislene poruke, uklanja jednoznanosti i naglaava kontradiktornosti, daje povjerenje subjektivnim odabirima, tj. izborima kojima kao prepreka ne stoji ni jedna ranija pretkoncepcija, a primatelju preputa deifriranje tako postavljene ikonografske enigme.

U Ronevievu slikovnu polju taj je nerijetko auto-matistiki kriptotekst forma maksimalnih asocija-tivnih raspona, pa su mu i slike znaenjski vieslojne. Mikromotiv, morfem, oblik-derivat pojavnog svijeta, nerijetko i ideogram, kojemu se nikad s izvjesnou

9. Igor Ronevi, Fragment of Verticality, akril na platnu, 2010., 100 x 81 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Fragment of Verticality, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm

263


ne moe ustvrditi podrijetlo, znak je, a ne predodba, sastavni element kompozicije, poput kolanog detalja. Taj vizualni spoj Ronevieva do kraja poosobljena mentalnog krajolika moe imati izvore u svekolikoj pojavnosti - to mogu biti znaci iz literature, potroakog drutva, kulture i subkulture, civilizacijsko znakovlje Kod Ronevia nema izravna citiranja niti agresivna prisvajanja - sve to preuzima, ovaj slikar provue kroz izrazito subjektivnu, bizarnu optiku - aluzije su to na floru ili faunu, mikro ili makroorganizme, antropomorfne ili tehnoloki uzrokovane forme Napon takva znaka slikaru oito nije vaan, nego ga rabi u svojstvu jednoga od fizikih ili semantiki zamuenih stratusa. Potaknuta referencijalna sugestija stvara tek zonu magine neodredivosti, pa se naelno ne rauna s pouzdanim odgonetaem niti na povlastice

konana zakljuka. Ali, ispod povrine tih varljivih priina krije se autonomija plastike izuzetna autorstva, zapravo pravo rastereenje i emancipacija od mimezisa.

ifrirani i maskirani jezik, dvosmislenost, nedore-enost, govor u natuknicama koje nee svatko razumjeti, ipak isprovociraju motritelja. Slika je tako postala predmet sveden na tek jedno znaenje i motritelju nudi sloeno i razgranato podruje znaenja. Ronevi u promatrau ne trai sugovornika, ali ga subjektivnou svojih znakova uvlai u odgonetavanje njihovih poruka, pomou kojih e stvoriti fragmentarnu, usit-njenu predodbu, barem o natruhama, dijelovima autorova unutarnjeg svijeta. Takvo djelovanje specifine ronevievske ikonosfere moemo iitavati i kao poruku da u naem itanju realnosti u koju smo baeni nita nije pouzdano, stalno, izvjesno, mjerljivo, nezamagljeno, dokazljivo Sve je uvijek neto drugo, vieznano!

10. Igor Ronevi, Uzaae B, akril na platnu, 2010., 100 x 81 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Ascension B, acrylic on canvas, 2010, 100 x 81 cm

11. Igor Ronevi, Plava apstraktna slika, akril na platnu, 2012., 74 x 199 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Blue Abstract Painting, acrylic on canvas, 2012, 74 x 199 cm

264


* * *I u pomno promiljenim i produkcijski jedinstvenim

Dulievim fragmentima znakovita je programatska pola-rizacija gradbenih imbenika: konstrukcije i vitalistike improvizacije, dakle racionalnost i konstruktivnost ishodinih elemenata (linearna mrea) sa silovitou koloristike razrade, dijelom ostvarene u spektru goto-vo fluorescentnih boja. Ciklus fascinira uincima, vjeti-nom i efektima. Koncentriran na opaajne kvalitete koloristike palete, slikar kompoziciju svake slike konstruira pomou nepravilnih i dinamiki pokrenutih vrpci - osjea se snano pulsiranje vitalne energije, dinamizma koji potire sve stagnirajue, uspavano i mrtvo. Slike nemaju ni poetak ni kraj!

Razaznajemo zasienost, baroknost, krajnju gustou povrinske kvalitete. Poveznica novih slika jest linearnost - niz vrpci koje se okomito i nepravilno sputaju iz gornjega prema donjem dijelu slikana prostora. Temeljni gradbeni element, dakle, jest lineament - pruge, toni-je linijski, valoviti trakasti oblici, vijugave linije koje slobodno lebde i krivudaju povrinom platna, u slikanom polju slobodno postavljene okomito i slobodno nanesena crtovlja prstom u svjeoj boji. Njihova gustoa i raspored osnova su kompozicija koje su - kao motiv ovih slika - same sebi svrha, a njihovo znaenje iscrpljuje se u itanju pulsirajuih linija sputajuih vrpci, iji pravci djeluju beskonano i besmisleno, a

hoemo li ih literarno interpretirati, moemo ih, recimo, prispodobiti egzistencijalistikoj viziji ljudskog ivota besciljno baena u stvarnost.

Temeljni ludiki element je boja - gospodar slike - a kartografija platna put je s bezbroj smjerova. Slikar, tretirajui povrinu slike kao polje sveobuhvatne akcije, stvara mree nastale ispreplitanjem raznobojnih okomica, ivih plavih, plavozelenih, smeih tonova, koloriranih bez uoljiva sustava i naela, pa i razliite debljine, ali usprkos naoko ogranienim poetnim polazitima, dobio je situacije bogate zanimljivim pomacima i intrigantnim pikturalnim i koloristikim dogaajima. Paleta je bogata, a boje su poveana intenziteta, to oituje slikarevu nadarenost za koloristiku vokaciju, ve tradicionalno povezanu s Mediteranom.

Stjee se dojam da meandriranje tih vrpci nema ni poetka ni kraja, nego da se u motriteljevu obzoru prepoznaje tek njihov odreeni segment.

itamo i odreene referencije na povijesne umjetnike zalihe. Naime, glavna slikareva zaokupljenost je uvoenje jedinstvena kromatskog repertoara - interakcija neon-skih boja (koja je oito posveta neonskim pregaocima iz 20. stoljea poput Dana Flavina, Roberta Morrisa, Richarda Serre i Brucea Naumana), a postignuta jednostavnom kompozicijom koju ini koloplet meu-sobno isprepletenih koloristiki intenzivnih vrpci na svakoj slici ostvarenih u odreenoj kromatskoj skali.

12. Igor Ronevi, Hrvatski model, akril na platnu, 2010., 62 x 120 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Croatian Model, acrylic on canvas, 2010, 62 x 120 cm

265


Potoci komplementarnih ili suprotnih boja, koje se slikanim poljem razlijeu poput rijenih rukavaca pritom utjeu jedna na drugu, poprimaju svojstva susjedne boje, meusobno dijele svjetlost i tamu neona. Mada se stjee suprotan dojam, nanoenje boja, njihovo dodirivanje i eventualna interakcija strogo su kontrolirani umijeem sjajna kolorista.

Slikar je kojemu je itekako stalo da motritelju prui estetski uitak, i to upravo nudei mu mogunost slike rastereene svakoga dodanog aluzivnog sadraja. Ludinost i slikarski hedonizam neke su od temeljnih odlika Ronevieva umjetnikog izriaja - on uiva u slikanju ve na razini izvedbe! Izraziti je senzualist u materiji; nesputan je i neoptereen umjetniki izraz jaka kolorita i naglaene gestualnosti, ali izuzetna metijerska kultura prijei umjetnika da pekulira s efektom. Suvereno vladajui slikarskim sredstvima, eretski se zaigravi, ponekad u bljetavu kolorizmu doputa slobodu da se poigrava i kiem, ali - majstor - tono zna dokud moe ii a da u nj ne zakorai.

Njegove su slike prepune tragova uporna nastojanja da se istaknu pojedine vrijednosti odreene boje. Uiva i u biljeenju izraza tvari, sonosti impasta, pocakljivanju i teksturiranju povrine. Preferira otvoren, soan, gust, jedar i zvonak kolorit istih boja, ponajvie u toplo-hladnom kontrastu. Prevladavaju plavi tonaliteti, ali vanu ulogu imaju crvena, zelena i crna, koja esto

stoji u funkciji prekida jer odluno sprjeava pretakanje jedne bojene povrine u drugu.

U Dulievim fragmentima, a i drugdje prije toga, fascinantna je Ronevieva mo neoekivanih asocijativnih opaanja. Slikar sada posee za vikom boje preostale iz rada na prethodnim slikama. Lopaticom boju nanosi na platno reljefnim impastom, a sasuenu podlogu oivljuje lazurnim premazom odabrane boje. Na zasienu, ali jo uvijek razvidnu neonsku mreu slikar lopaticom - ravnomjerno, poput kolanog detalja - po formatu slike polae otoie otvorene boje koje u konanici oslikava kistom, nanosei na njih uspravno bijelo crtovlje. Ti oblici asocijativno-metaforikog karaktera integralni su dio semantike nadgradnje kompozicije i - bez posebnih deklarativnih okvira i asocijativnih atributa - asociraju na mnogo toga: na sjemenke, klice, mikrosvijet stanija, nestalnih praivotinjskih oblika, makrosvijet svemira, prikaze kristala, tehnike sheme, kaligrafije, tajne ifre, ali nikada ne moemo pouzdano rei to zapravo predstavljaju. Linearna jasnoa crtea ini motiv konkretnim i opipljivim, ispunjenim prostornou, zapravo nabreklom tjelesnou. Na novim slikama osobno obiljeeni znak, koji je na sliku dolazio iz aktivnosti svjesnog i nesvjesnog, zamijenjen je, dakle, malenim formama, najslinijim ovalu, koje izgledaju kao da su zasebne povrine zalijepljene na povrinu

13. Igor Ronevi, Vegetacija, akril na platnu, 2010., 64 x 121 cm (foto: G. Vrani)Igor Ronevi, Vegetation, acrylic on canvas, 2010, 64 x 121 cm

266


slike i koje asociraju na odreeno slikarstvo i umjetnike tendencije. Njihove jednobojne povrine ispunjene su okomicama koje su estice racionalnoga, bolje reeno konstruktivistikog stilskog repertoara; asociraju, primjerice, na slavne okomice Daniela Burena.

Bez obzira na njegovu semantiku skromnost, taj znak je istodobno i uravnoteujui element kompozicije, slojevitosti slike, anarhine podloge, optike otvorenosti i razgaljenosti.

Dvije nesuglasne sastavnice - apstraktno i racionalno - stilski i tipoloki udaljene, ali kronoloki usporedne - uviru se u evokativni susret u kojem se oituje nostalgija prema dvodimenzionalnoj slici. Plakaterska i iskustva grafikog oblikovanja, gestualna apstrakcija, apstraktni ekspresionizam, lirska apstrakcija i sve ostalo to opaamo u ovome slikarskom ciklusu poast su svjetskoj slikarskoj moderni, a u otoiima istaknuta je poast konstruktivistikom odjeljku avangarde 20. stoljea.

Zapravo su ta ostvarenja jedinstven kola razliitih koloristikih kvaliteta, dionizijski raspjevanih i razuz-danih: guste strukture mijeaju se s prorijeenima, izmjenjuju se ive i vibrirajue s ohlaenijim povrina-ma, usklauju se hladni i topli registri, nanos boje negdje je lazuran, drugdje pastozan Iz slike u sliku pastoznost mree se pojaava, raste iz prozirnosti do potpune zapunjenosti, zgusnutosti i nepropusnosti.

Potom Ronevi i dodatno istupa - otoie na-nosi na putene, potpuno zasiene slike, proete kolori-stikim i pikturalnim obiljem, u kojima mrea do neprepoznatljivosti uranja u impast. Visoka zasienost slike nadzirana je i opravdana Ronevievom sposob-nou usklaivanja postupaka odabira unutar zadanih mogunosti. Na takvoj se konfiguraciji slike, u dirljivu pokuaju revalorizacije manualnosti u slikarskom mediju, ostvaruje i potvruje Roneviev tankoutni temperament, tu znaci i gesta, obilat impast i intimis-tiki senzibilna i senzualizirana gusta tekstura otkrivaju osobnost nadarena i autentina kolorista, a njegovo slikarstvo svjedoi jedinstvenu kromatsku razradu, rafiniran uitak u slikanju, jedinstvenu koloristiku energiju i potvruje ga kao sjajna i rasna slikara s pouzdanom artistikom budunou. Dulievi fragmenti nadasve potvruju poetske znaajke velikog kolorista koji je u stanju postii sve sloenije i sve smjelije koloristike senzacije, suglasja razliitih, esto i neoekivanih koloristikih sklopova, reflektiranja i titraje boja, nijansi i valera, ali i nadasve intrigantnu iluziju prostornosti.

Rabei krajnje jednostavne operacije, slikar i u ovom ciklusu nanovo afirmira - vlastitu koncepciju slikanog polja, poetiku, prosede, senzibilitet, matovi-

tost, otvorenost, znatielju, nadasve pluralistiku tan-koutnost za krajnje heterogene spojeve imbenika, harmonizaciju raznorodnih stilskih i operativnih idioma u slikanom polju.

Njegove apstraktne slike ispod svoje iznimno taktilne epiderme skrivaju itav raster najrazliitijih intimnih osjeanja i raspoloenja. U snanim i razliito nanesenim potezima boje moemo opaziti bujnu energiju njihova autora, moemo je shvatiti kao zaustavljenu ekspresiju jastva te kao materijalizirani portret duhovnoga bia. Moe li apstraktna slika doaravati stanje duha njegova autora? Moe li naslikana bespredmetnost predstavljati njegovo unutarnje stanje i postati mu autoportret? Moe, i to, slobodno ustvrdimo, ak bolje od figurativnog preslikavanja stvarnoga svijeta.

Ronevi se razvio u iznimnu osobnost hrvatskog slikarstva druge polovine 20. stoljea i njegov punokrvni slikarski jezik udesne polifoninosti spada u ono najljepe i najvrednije to imamo u likovnoj umjetnosti.

* * *Ronevi je svojedobno stvaralaki komentirao za

moderno hrvatsko slikarstvo dva ishodina remek-djela: Raievu sliku Majka i dijete i Kraljevieva ovjeka sa psom, a sada komentira i Dulievu slikarsku ostavtinu i njezinu vanost za nae modernistiko slikarstvo, a u konanici se referira i na svekoliku likovnost 20. stoljea. Formalno gledano, konfiguracija i ritminost otoia posutih po formatima Ronevievih slika asociraju i na ritminost ljudskih figura na Dulievim uprizorenjima dogaanja na Stradunu, gradskim trgovima, plaama, pri plesu

Duli je k tomu Roneviu - u njegovim forma-tivnim godinama - bio vaan slikar, a ustrajavamo li na formalnim slinostima dvaju rukopisa, pronai emo ih u hedonizmu slikarske tvari i senzualnosti boje, rasko-noj slojevitosti, pastoznoj zasienosti, gestualnom vitalizmu, ali najvema u mediteranskom senzibilitetu, mediteranskoj zvunosti boje, solarnosti, junjakom svjetlu i metijerskoj virtuoznosti. Poput Dulia, i Ronevi se ponovno potvruje kao slikar impulsa, bujne i sone i nadasve personalizirane materije boje, slojevitosti pigmenta, neobuzdane i pokrenute gestike, rasplinute i neodredive slikovitosti

Od 1950-ih slikar Ivo Duli iz ptije perspektive, ali uvijek s ljudskim siluetama, prikazuje grad, ulice, trgove, portska zbivanja i njegova su platna prostor novog, uvijek dinaminog te vizualno atraktivnog dogaanja, vrtlonih kretanja. Ve na njegovoj slici Maestral i plivai iz 1954. godine boja se u potpunosti osamostalila i vie nije bila u funkciji tvorenja figurativnog prikaza, nego

267


postaje vodeim formalnim elementom kojim slikar stvara gusto isprepletene strukture. Uarenim, titravim taistiki ostvarenim mrljama mora i kopna stvarao je izuzetan dojam dinamino oivljena zemljovida. Na njegovim ponajboljim slikama pratimo itav niz nenametljivih ali do kraja uoblienih znakova, ritmiki uzgibana crtovlja i oblika, koji takoer, u uzajamnim odnosima, stvaraju rijetke, dinamizirane i delikatne kompozicijske sustave. Povrine njegovih platna stoga su nemirne i uzavrele koloristike nakupine, pulsiranja mnogobrojnih estica, neodreenih oblika to podsjeaju na asocijativne strukture koje simuliraju kinetizam, esto puta kretanje i kuljanje uzgibana ljudskog gustia, vreve mnotva, uskomeane svjetine, ljudstva u pokretu,

najee Stradunom i u prostorima Novog Zagreba, ali i uzvrpoljena ljudstva u specifinoj paradigmi kretanja - plesu, kupanju, procesiji, utakmicama...

* Uz izlobu Dulievi fragmenti Igora Ronevia, Galerija umjetnina Split, od 4. do 29. V.; Galerija Forum Zagreb, od 9. VI. do 5. VII.; Palaa Sponza Dubrovnik, od 11. VIII. do 25. IX., Galerija Kazamat Osijek, od 8. X. do 29. X. 2011., Gradski muzej Virovitica, od 20. V do 20. VI 2012. godine. Izvor svih reprodukcija je katalog izlobe Igora Ronevia, Gradski muzej Virovitica, od 20. travnja do 8. svibnja 2012.

Summary

The Master of Conciliation, Fusion and the Combination of Contrasts

Igor Ronevi has been painting for a very long time with the consciousness that his painterly signature can be constructed from a series of disparate fragments, and so his collage paintings are composed of elements or stylistic details thanks to which his canvas has become a place where ambivalent worlds meet - an intersection of their paths. Ronevi is therefore, a painter of ludic individualism, but, at the same time, a painter with wide erudition and above all, a curious spirit, who, in a unique way - in different clusters of citations - applies and joins together experiences from the entire history of art. In his works we have for some time observed the meetings of some of at first sight irreconcilable contrasts - the experiences of Pop art, European and American abstraction, experiences of a gestural and lyrical provenance, different traces and styles of figuration... All this heterogeneous material has been relativized in his interpretation, often even in blasphemous combinations; in a conspicuously easy and organic way, these combinations merge into a unique whole consisting of forms and meanings which are

difficult to decipher. Analysis of Ronevis paintings reveals the absence of a specific rational system that accumulates the building blocks of a painting - a mental landscape - but not the absence of a peculiar talent for creating compositional balance in a painting.

The basic building block in the cycle Dulis fragments is the line - stripes, that is linear, ribbon-like shapes, curved lines which meander on the surface of the canvas, and in the painted area, lines freely applied with a finger in fresh paint. The basic ludic element is colour, and the cartography of the canvas is a road with innumerable directions. The painter, treating the surface of the canvas as a field of total action, creates networks of interlacing multicoloured verticals, lively blue, blue-green and brown hues, coloured without an apparent system or principle, and also of varying width but, despite the seemingly limited starting points of his painting, he creates situations rich in interesting shifts and intriguing pictorial and colouristic happenings.

The painters main preoccupation is the interac-tion of neon colours (obviously a reference to the

268


twentieth-centurys neon enthusiasts), which has been achieved with a simple composition consisting of a knot of interwoven ribbons of intense colours which belong to a different chromatic register in each painting. Streams of complementary or contrasting colours, which spread out across the painted field like the tributaries of a river, subject to confluence, adopting features of the neighbouring colour, sharing the light and darkness of a neon. Although the impression implies the opposite, the application of colours, their touching and eventual interaction are strictly controlled by the skill of a great colourist.

Dulis fragments display Ronevis fascinating power of unexpected associative perception. The painter now reaches for the excess of colour remaining on his palette from the work on previous paintings. He applies the colour to the canvas with a spatula in a relief impasto, and he revives the dried background with a lazure glaze of a chosen colour. On a saturated but still obviously neon grid, the painter - evenly, like a collage detail - applies islands of open colour on the surface of the painting, which he finally paints with a brush, applying vertical white lines over the colour. These shapes of an associative and metaphorical nature are an integral part of the semantic scaffolding of composition but, without particular declarative frameworks and associative attributes, we can never precisely say what they actually represent although they are reminiscent of many things, such as seeds, bacteria, cellular microcosm, unstable primitive forms of life, the macrocosm of the universe, the structures of crystals, technical graphs, calligraphy, secret codes... The linear clarity of the drawing makes motifs concrete and palpable, possessing volume, in fact, possessing bulging physicality. In new paintings, the personal sign of the artist, which arrived in the painting from the activity of the conscious and the unconscious, has been replaced with small shapes, most similar to an oval, which look like separate pieces attached to the surface of the painting and which are reminiscent of specific painterly and artistic tendencies. Their monochrome surfaces are filled with verticals which are particles of the rational or, to put it better, from the constructivist stylistic repertoire, reminiscent, for example, of Daniel Burens verticals.

Two divergent components - the abstract and the rational - stylistically and typologically separate, but chronologically parallel - pour into an evocative en-counter which reveals a nostalgia towards two-dimen-sional painting. Experiences of posters and graphic design, gestural abstraction, abstract expressionism, lyrical abstraction and everything else that can be ob-

served in this cycle of paintings are a homage to glo-bal modern painting, while the islands on the paintings pay tribute to the constructivist section of the twenti-eth-century avant-garde.

The contents of Ronevis paintings are also reminiscent of the rhythmicality of human figures in Dulis representations of the events on Stradun, town squares, beaches, dances... In addition, to Ronevi, as a Mediterranean man - in his formative years - Duli was an important painter and, if we persist in searching for formal similarities in their handwritings, we will find them in the hedonism of painterly matter and the sensuality of colour, luxuriant layers, the saturation of impasto painting, gestural vitality, but mostly in the Mediterranean sensibility, the Mediterranean sonority of colour, their solarity, the southern light and virtuosity of their metirs. Like Duli, Ronevi is also re-confirmed as a painter of impulses, of lush, luscious and extremely personalized matter, of layers of pigments, of vehement and moveable gestures, of fluid pictorialism

* * *

Let us also say in conclusion that Ronevi does not want to state, establish or interpret anything but to incessantly reveal possibilities, their fundamental interchangeability and arbitrariness, and following that, a general insecurity.

With the skill of an experienced master painter, he also questions relationships with eclecticism and the aesthetics of kitsch; for example, he explores how far a painter can go into ornamentalization, decorativeness and coquetry without falling into the trap of kitsch but to maintain regularly the classy independence of a multilayered artifact and to question the very stamina of painting.

He persistently reveals loyalty to the traditional medium of painting, the virtuosity of his mtier and a strong individual stamp, strengthening his own position as a peculiar and outstandingly cultivated painter, but he also exhibits the inventiveness which makes him both different and recognizable in a series of similar painting adventures.

Keywords: postmodern eclecticism, metalinguistics, amal-gamation, combination of genres, fusion of contrasts, un-predictability, Mediterranean colour scheme

Documents

Ars Adriatica