Ashabi Allahovog Poslanika Savs

ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKAHilmi Ali [aban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

EAMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [aban Topoljak S., Dìdi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Nedàd Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} OKO - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadràva Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar Kralj .ahd u Sarajevu[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ÛVARA DVA HRAMA

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVORHvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: Dìne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ìvot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ìvimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ènsku. Svako od njih moè uzeti iz njih ono {to èli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboruàvaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridràvali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.NJEGOVO IME I PORIJEKLOIme mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on Kabov, a on Sadov, a on Tejimov, a on Murreov, a on Kabov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn Kaba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amidè. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je uìvala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zaduènja i obaveze i brinuli se oko Kabe i odràvanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani hadìje. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva Kabu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u muèvno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok poloàj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imruul-Kajsu ibn Hadèru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mualla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imruul-Kajs ibn Hadèr, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom Svjetiljka u tami.

10 Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOSTEbu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine muèvnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim ìvotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u dàhilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom ìvotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali uìvaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi Sire nebevijje rije~ima: Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi uìvali u njegovu dru{tvu. Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMAEbu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadidà bint Huvejlid, Ummul-muminin, (Majka vjernika), èna Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se druì s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izloìo mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-Dàfer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.

EBU-BEKR KAO ASHABEbu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid oboàvanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, Sad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn Dèrrah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zaloìo i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage uloì{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od èstokih patnji i mu~enja kojima su bili izloèni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je uloìo veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, poloènog na


uàreni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: Allah je jedan... Allah je jedan... Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Muemmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-Dèbbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od Ame{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra. Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e? Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izlaù}i se opasnosti po vlastiti ìvot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj Kabe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji kaè: Moj Gospodar je Allah, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio? Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isra i Miradà. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesdìdul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}? Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Israu, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: Vi laète na njega! Oni su odgovorili: Ne laèmo! Eno ga kod Kabe pri~a o tome. Tad je Ebu-Bekr, rekao: Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest


13

sa nebesa od Allaha, d`.{., u nekom od trenutaka no}i ili dana, pa mu vjerujem, a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. Kada je do{ao do Kabe, Ebu-Bekr ~uo je Poslanika, a.s., kako opisuje MesdìdulAksa, a on je ve} prije obi{ao taj mesdìd, pa kad je zavr{io s opisom, rekao je: Istinu si kazao, Allahov Poslani~e! Od tog dana Poslanik, a.s., prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se, postado{e privrèni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik, a.s., rekao za njega: Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja, sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. Nego vjera, druènje i bratstvo dok nas Allah, d`.{., kod Sebe ne sastavi.1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe, Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu, a on }e do}i za njima kada mu Allah, d`.{., da naredbu. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko, osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib, neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru, pa mu je Poslanik rekao: Ne ùri, mo`da ti Allah dadne saputnika. Ebu-Bekr, r.a., àrko je èlio da mu Allah, d`.{., u~ini Poslanika saputnikom, a Resulullah je, rekav{i saputnik, upravo mislio na sebe. Kupio je dvije jahalice, sklonio ih kod sebe i hranio ih. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik, a.s. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro, ili nave~er. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme, vrijeme u koje nikad prije nije do{ao, pa kad ga je vidio, Ebu-Bekr je rekao: Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. Allahov Poslanik mu re~e: Allah, d`.{., mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru! Je li zajedno, Allahov Poslani~e?, upita Ebu-Bekr. Da, zajedno, odgovori mu Resulullah. Niko nije znao za Poslanikov izlazak, osim Ebu-Bekra, njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e, sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru, pe}ini izvan Meke. Abdullaha ibn Urejkit, koji je bio mu{rik, unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr, Ebu-Bekr, r.a., u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Pa, ako bi slu~ajno {ta bilo, on bi se `rtvovao da


za{titi Poslanika. I Muhammed, a.s., u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Tokom tog vremena Abdullah, Ebu-Bekrov sin, dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Kada bi Abdullah oti{ao, dolazio bi Amir ibn .uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu, pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru, a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. Od ovog doga|aja prozvana je Esma sa dva pojasa. Nakon svega, Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. Kada se Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija, mnogoboàca i jevreja. Ebu-Bekr je bio me|u mudàhidima na Bedru, Uhudu, Hendeku, Hajberu, Hudejbiji, pri osvajanju Meke, na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. U Medini se Poslanik oènio Ai{om, Ebu-Bekrovom k}erkom, te je tako Allahovom Poslaniku, a.s., postao punac. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki, nastavljaju}i pozivanje u islam. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja .inhasa, ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a, i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Te{ko je ne za~uditi se, kako li~nost poput Ebu-Bekra, koji je bio poznat po svojoj smirenosti, poniznosti i dobro}udnosti, moè se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i èstine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu... To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. Jevreji su, u po~etku, planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke, kao saveznike protiv Evsa i Hazredà (plemena koja su ìvjela u Medini i njenoj okolici). Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhadìre i ensarije, po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu .inhas. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Ebu-Bekr, r.a., jednog dana ode kod .inhasa da ga pozove u islam. I jevreji su se bili skupili kod njega. Ebu-Bekr mu re~e: Te{ko tebi .inhasu. Boj se Allaha i primi islam. Allaha mi, zna{ da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. Imate njegov opis u Tevratu i Indìlu. .inhas mu, dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh, odgovori: Boga mi, Ebu-Bekre, mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha, nego je On siromah u odnosu na nas. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. Od Njega smo nezavisni, a On je zavisan od nas. Pa da je On nezavisan od nas, ne bi uzajmljivao od nas imetak, kao {to va{ vo|a tvrdi. Vama zabranjuje kamatu, a nama je


15

dozvolio, da je nezavisan od nas ,ne bi nam je dozvolio. Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima, nije se mogao suzdràti i silovito je udario .inhasa u lice govore}i: Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, da nije ugovora izme|u vas i nas, odsjekao bih ti glavu, o Allahov neprijatelju.

PRVI HALI.APrvih dana rebiul-evela, jedanaeste godine po Hid`ri, Poslanik se razboli. U ponedjeljak ujutro, dvanaestog rebiul-evela, osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje, koja je bila uz samu dàmiju, i ljudima odrà vaz. Zamolio je Allaha, d`.{., da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca, a zatim, od Ebu-Bekra zatraì da predvodi dèmat u namazu. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju, obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju, a potom oti{ao ku}i u Seh, koja je bila izvan Medine. Poslanik, a.s., preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i, daleko od njega. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik, a.s., i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik, a.s., umro. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje, u kojoj je prekriven leào Allahov Poslanik, a.s. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: Niko divniji od tebe dok si ìv i niko divniji od tebe dok si mrtav. Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni, sabrao se, i pokazav{i vrhunac samokontrole, rekao: Ljudi, ko je oboàvao Muhammeda, a.s., neka zna da je Muhammed, a.s., preselio, a ko je oboàvao Allaha, pa Allah vje~no ìvi i nikad ne umire. Zatim je prou~io ajet iz Kurana: Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi.2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima, Ebu-Bekr, r.a., uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. Poslije toga je u{ao s Alijom, r.a., u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda, a.s. Omer, r.a., sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn Dèrrahom, dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Bio je zaokupljen mislima - ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika, a.s.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. Sa njima je bio Sad ibn Ubade, poglavar Hazredà, pripremaju}i se da, kao nasljednik Resulullaha, a s., od ljudi primi zakletvu na vjernost. Govorio je ensarijama: O ensarije! Moète se di~iti svojim ranim primanjem islama i


vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Doista je Muhammed, a.s., vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom, pozivaju}i ih da oboàvaju Allaha i da se odreknu idola i kipova, pa mu je malo ljudi povjerovalo. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru, niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast, odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom, te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Za{titili ste njega i njegove ashabe, pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Bili ste èstoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika, a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. Kada su se Arapi, i milom i silom, pokorili Allahovoj odredbi, prepustili vo|enje ponièni i poraèni, i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju, kada su se Arapi zbliìli pod uticajem va{e sile, Allah mu je uzeo du{u, a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. Traìte svoje pravo jer je ono va{e, a ne drugih. Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava, on je poslao po Ebu-Bekra, koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. Kada je Ebu-Bekr stigao, obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide, rekav{i mu: Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede Sada ibn Ubadu. Najbolje je da se kaè: Jedan od va{ih, jedan od na{ih. Potom se trojica istaknutih ashaba, Ebu-Bekr, Omer i Ebu-Ubade ibn Dèrrah, uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima Sada ibn Ubade, prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi, me|u ensarijama, Ebu-Bekr uze da kaè ensarijama, jezikom punim moralne podr{ke, vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Allah je odabrao prve muhadìre iz Poslanikova, a.s., naroda da ga priznaju i povjeruju u njega, da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su preìvljavali od njihovog naroda, da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. Nisu odustali, iako ih je bilo malo, niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima, niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. Oni (muhadìri) prvi su koji su po~eli oboàvati Allaha na Zemlji, povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. A vi, o ensarije, niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti, niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika, u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad, i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Poslije prvih muhadìra nikoga ne cijenimo vi{e od vas. Od nas su vladari, a od vas namjesnici. Ni{ta se ne}e odlu~iti, a da vi ne u~estvujete u toj odluci, niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. Neki èle da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo! Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. Po~eli su da dublje


17

razmi{ljaju o ovome. Najzagriènije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. Ovaj je rekao: Mi smo ensarije, pomaga~i Allahovi, i dio samog islama, a vi muhadìri, vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. Ebu-Bekr, r.a., nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: O ljudi... Mi muhadìri smo prvi primili islam, najplemenitijeg smo roda, prvaci smo me|u ljudima, svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika, a.s., primili smo islam prije vas, Allah nas je u Kuranu spomenuo ispred vas rije~ima: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadìrima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i ... Mi smo muhadìri, a vi ste ensarije, vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta, pa vi ste ih vrijedni. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. [to se Arapa ti~e, nikad ne}e saznati o ovome, osim ovdje prisutnih Kurej{ija. Od nas su vladari, a od vas su namjesnici. Habbab ibn Munzir ibn Dùmuh el-Ensari raèsti se i ùstro odgovori Ebu-Bekru. Njegov odgovor naljuti Omera, te ga po~e napadati i prijetiti mu, umalo da ne do|e do otvorenog sukoba, ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn Dèrrah te se obrati ensarijama: Ensarije, bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam), nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e! Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Izme|u njih Be{ir ibn Sad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima, ensarijama, re~e: Tako mi Allaha, iako smo najvredniji u dìhadu protiv mu{rika, iako smo prethodnici u vjeri, ne èlimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara, odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama.Nije nam potrebno da se time uzdièmo nad ostalim ljudima, niti teìmo dunjalu~kim ukrasima, pa, doista, Allah nam osigurava blagodati. Zar nije Muhammed, a.s., iz Kurej{a, i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog poloàja. Bojte se Allaha i ne protivite im se, i ne osporavajte im njihovo pravo. Ebu-Bekr, r.a., iskoristio je trenutak, kada je Be{ir zavr{io, u namjeri da okon~a stvar, pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku, a drugom ruku Ebu-Ubejdea. Zatraìo je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu, a potom, i od prisutnih zatraì da urade isto. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn Sad, uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr, poglavar Evsa, koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim poloàjem. Svi prisutni su, potom, dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru, r.a., kao nasljedniku Allahova Poslanika, a.s., osim Sada ibn Ubadea. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u dàmiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. Tu su svi dali prisegu. Ebu-Bekr je potom, ustao da bi se obratio prisutnima - to je bio prvi njegov govor, koji je bio vrhunac mudrosti, takti~nosti i postepenosti. Njime je pokazao sebi i


ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. U tom govoru halifa je rekao: Ljudi... izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem grije{io, vi me sprije~ite u tome. Istina je emanet. La` je obmana. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Narod ne}e ostaviti dìhad na Allahovom putu, a da ne}e biti ponièn; niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom, a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nema mi pokornosti. Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao!

RAT PROTIV ODMETNI[TVANakon Poslanikova, a.s., preseljenja na ahiret, neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadràvao kufr, zabludu i otpadni{tvo, {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana, okupljenih na Arapskom poluotoku, pod zastavom islama. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat, htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u dàhilijet, neka su, opet, htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. Neka arapska plemena, od kojih su Abs i Zubajn, htjela su da osvoje Medinu, {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Ebu-Bekr, r.a., bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna, naredio je straì da i danju i no}u deùra, a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu, ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog Zul-Kassa, u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Ebu-Bekr, r.a., svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika, te je opremio vojsku i dok je pala no}, krenuo njihovim tragom. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. Nevjerovatnom brzinom, u tami no}i, muslimanske sablje kosile su otpadnike, a odmetnici po~e{e bjeàti na sve strane. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife, r.a. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru, u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Na jugu, u Jemenu, Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik, a.s., i zavladati cijelim Jemenom. Na sjeveroistoku, Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom, a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat.


19

U plemenu Benu-Esed, Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Isto tako, Malik ibn Nuvajre el-Jerbui okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sedàhete et-Taglibijje, koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika, ali istaknuti ashabi, naro~ito Alija, r.a., odgovarali su ga od toga. Abdurrahman ibn Avf traìo je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. Halifa se sloìo s njihovim prijedlozima. Spremio je jedanaest vojnih odreda, nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. Te vojskovo|e i mjesta su: - Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu, u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia, Absa i Zubjana. Kada zavr{i s njima, trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri, vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. - Ikrime ibn Ebu-Dèhl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu; - [erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem; - Turejfe ibn Hadìz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin; - Amr ibn el-As krenu prema plemenima Kadaa, Vedia i Haris; - Halid ibn Seid na granice prema [amu; - El-Ala ibn el-Hadremi u Bahrein; - Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Duba, u Omanu; - Arfedè ibn Hersem prema stanovnicima Mehre; - Muhadìr ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u Sanau, a zatim u Hadremevt; - Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami, u Jemen; Potom je Ebu-Bekr, r.a., poslao proglase arapskim plemenima koji su sadràvali slijede}u poruku: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Ebu-Bekra, namjesnika Allahovoga Poslanika, a.s., svima do kojih do|e ovo moje pismo, bili oni u islamu ili se odmetnuli. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. Zahvaljujem Allahu, pred vama, osim Kojeg drugog boga nema. Svjedo~im da je Allah, d`.{., Jedan, da nema druga, i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao, a kaèmo da je nevjernik onaj koji to nije~e. Protiv takvih }emo ratovati. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda, a.s., sa Istinom od Njega, svim stvorenjima, kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje, koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija, i da opomene onoga ko ima pameti, i da se obistini govor nad nevjernicima. Allah


je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom. U proglasu je jo{ stajalo: Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhadìra, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze. Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKANajve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okruìvale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Rebie i od Meida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?


21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Musenna je èlio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatraìo od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca. Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas. Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbadù, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebadà i Hidàza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti. Ijjadu ibn Ganemu je napisao: Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, traìte pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ûvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i


~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem. Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-Dèndelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulidè, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem traì pomo} protiv mnogoboàca u Devmetul-Dèndelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pruìo mu pomo} u napadu na Devmetul-Dèndel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMAVijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am? Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom


23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne moè hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen. Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatraìli da im pruìm sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao. Halifa mu re~e: Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da. Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, Sad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn Dèrrah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhadìri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko preìvi ìvjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mudàhida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izloì svoje. Svaki je po~eo da izlaè svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.


Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: [ta ti misli{, o Ebu-Hasane? Alija mu odgovori: Drìm te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti. Halifa re~e: Allah te nagradio, a odakle ti to? ûo sam Allahova Poslanika, a.s., da kaè: Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni. Halifa re~e: Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu. Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-Dèrraha, Muaza ibn Dèbela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, traè}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u dìhad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribliìo trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{. Ebu-Bekr re~e: Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu. Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{. On re~e: Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako kaè: îje se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih prì. Zatim je savjetovao Jezida: Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i ène. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je


25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dràvi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mudàhidi te da su du`ni {to su du`ni i mudàhidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dràvi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje dìzje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha traìte pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji pomaè Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika. Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je Povjerenik ummeta, Ebu-Ubejde ibn Dèrrah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su ìvjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe. Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i ponièn bude{. ûvaj se uobraènosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hidàza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-Dèrrahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne moè{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe. Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je


osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRETDok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog ìvota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribliàvaju}i se ìvotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki laàc istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost. Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je preìvljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti ìvota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: Nije tako, Ummul-muminin, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne moè{ pobje}i. Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih. Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog dùmadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini ìvota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova èna Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.


27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao Iskreni. Rekao je: Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio..., opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to kaè Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe. Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: O nasljedni~e Allahova Poslanika, zaduìo si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i! [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si ùdio, ùre}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najteì udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i traìm oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog ìvota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.

VRLINE EBU-BEKRAEbu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kurana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kuran u jednu zbirku. Zatraìo je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kurana u jednu knjigu.


Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika, a.s. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima, kada je mnogima oprostio, znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Po{to je bio vo|en kuranskim uputama o upravljanju dràvom, oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a.s. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku, niste mi se du`ni pokoravati. Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. Bio je jedan od velikih heroja islama.

OMER IBN EL-HATTAB, R.A.NJEGOVO IME I PORIJEKLOOmer je sin Hattabov, a on Nufeov, a on Abdul-Uzzaov, a on Rebbahov, a on Abdullahov, on Kirtov, a on Rezahov, a on Adijjev, a on Kabov, a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Njegova majka zvala se Hansema, a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma, Ebu-Dèhlovog amidè. Omer vodi porijeklo, dakle, od plemena Adijj ibn Kab, ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima, Umejjeta, Tejma i Abdu{-[emsa, zato nije imalo nikakvih vjerskih zaduènja u ~asnoj Kabi. Pleme Adijj ibn Kab bilo je malobrojno i siroma{no. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku, krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se ène po vi{e puta. Tako|er, okrenu{e se u~enju ~itanja, pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli, uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. Tako pripadnici plemena Adijj ibn Kab, na ~elu sa Omerovim ocem, preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima - u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti, poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl, sin Omerovog amidè, koji je napustio oboàvanje kipova i kumira i pozivao u oboàvanje Jedinog Allaha. Odbijao je jesti meso ìvotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom, a.s., od osmoga koljena. Naime, Adijj je osmi Omerov djed, a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga, a.s., djeda Murrea.


LI^NOSTOmer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an, obdaren znanjem i snagom. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim ìvotnim prilikama. Njegov je otac bio strog prema njemu. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Muminin prolazio pored mjesta Dad`nan, mjesta obraslog gustim drve}em. La ilahe illellah (Nema boànstva osim Allaha), re~e: ûvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao, a udarao bi me kada ne bih radio. No} me je zaticala, a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih, kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti, pamtio je stihove i prozu toga vremena. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu, a.s. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja, strelja{tvo, ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. Bio je izuzetno visok - preko dva metra, ~vrste gra|e, jakih mi{i}a. Imao je svijetlu crvenkastu kosu, bijel ten. Bio je ljevoruk. Kada bi i{ao, ùrio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i, pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu, a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. Pitao je o njemu, pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu, visini, snazi tijela, rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid, tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je, pa je ~uvao svoj imetak. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga ìvota pa je {tedio na sebi, a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu, a prva dova koju je prou~io bila je: Boè moj, ja sam grub pa me u~ini blagim. Boè moj, ja sam slab, pa me osnaì. Boè moj, ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim. Pored sve svoje èstine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima, u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima, blag prema nemo}nima, njeàn prema siroma{nima, plemenit prema nevoljnicima. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra, ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima.


31

PRIMANJE ISLAMASlike ìvota Omera ibn el-Hattaba, r.a., iz dàhilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. Omer je volio svoj narod, bio je uz njih, brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu, a.s., Omer se, kao i ostali kurej{ijski plemi}i, neprijateljski odnosio prema njemu. [ta vi{e, on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku, a.s., i njegovoj misiji. Jednog dana Ebu-Bekr, r.a., prolazio je pored Omera, a on je ka`njavao svoju robinju. Udaraju}i je, traìo je od nje da se odrekne islama, a ona je to odbijala. Kada mu je udaranje dosadilo, rekao joj je: Ja ti se izvinjavam... ostavljam te, jer mi je sve ovo dosadilo. Robinja mu je na to rekla: Ovako Allah s tobom uradio! Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. Kada se pove}ao teror nad muslimanima, Allahov Poslanik, a.s., naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. Muslimani su se skupljali i spremali na put. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Tuga mu je obuzela srce. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. Ona ovako prenosi njihov razgovor: Tako mi Allaha, kada smo krenuli prema Abesiniji, do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi, a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Stao je i rekao: Jel vi to putujete, o Ummu Abdullah? Odgovorila sam: Da, tako mi Allaha, odlazimo u Allahovu zemlju. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. Neka je Allah s vama, re~e Omer. Vidjela sam na njemu saosje}anje, koje prije nisam vi|ala. îni mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. Zaklju~io je da je Resulullahova, a.s., vjera uzrok nejedinstva, razilaènja i podijeljenosti Kurej{ija. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Opasao je sablju i krenuo traìti Muhammeda, a.s. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu, upita ga: Gdje }e{? Omer odgovori: Ho}u Muhammeda, a.s., onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova boànstva proglasi ni{tavnim. Ho}u ga ubiti! Neim mu re~e: Tako mi Allaha, Omere, strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red.


A ko to od moje porodice?, upita Omer. Tvoj zet Seid ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra .atima. Tako mi Allaha, primili su islam i slijede Muhammeda, a.s., odgovori mu Neim. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. Drào je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura Ta-ha i u~io je. ûv{i Omera, Habbab se sakri u drugu sobu, a .atima brè-bolje sakri stranicu Kurana u odje}u. Dok je prilazio ku}i, Omer je ~uo Habbabovo u~enje, pa je po~eo lupati na vrata. Otvorio mu je Seid. Kakvi su to glasovi?, upitao je. Nikakvi - odgovori .atima. Jesu, tako mi Allaha, obavije{ten sam da slijedite Muhammeda, a.s., re~e Omer i {~epa Seida za vrat. Utom, me|u njih sko~i .atima, a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. Tada .atima stade ispred njega, dok joj je krv tekla iz glave, pa re~e: Da, primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ho}e{! Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre, pokaja se za ono {to je uradio, pa joj blago kaza: Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije, da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. Bojim se da ti dam. Ne boj se, tako mi Lata i Uzzaa, pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. .atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura Ta-ha. Kad je Omer pro~ita, re~e: Kako je divan i ~astan ovaj govor! Kada je Habbab to ~uo, iza{ao je pred Omera i rekao mu: Omere, tako mi Allaha, nadam se da te je Allah, d`.{., odabrao dovom Njegova Poslanika, a.s., koju sam ju~er ~uo da u~i: Boè osnaì islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. Tako mi Allaha, o Omere! Reci mi, o Habbabu, gdje je Muhammed, a.s., da mu odem i primim Islam. Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. Allahov Poslani~e... Ovo je Omer ibn el-Hattab, opasan je sabljom! Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: Pustite ga! Ako je do{ao èle}i dobro, dobit }e dobro, a ako je do{ao èle}i zlo, ubit }emo ga njegovom sabljom. Allahov Poslanik, a.s. rekao je:


33

Otvorite mu! Kada je u{ao, pri{ao mu je Resulullah, a.s., blizu, te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. Za{to si do{ao, sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u, re~e Resulullah. O Allahov Poslani~e... do{ao sam ti, vjerujem u Allaha, Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Allahov Poslanik, a.s., tekbirom poprati Omerove rije~i, po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. Omerovim prihvatanjem Islama, kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega, Allahov Poslanik, a.s., bio je ponosan. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je traìo da se ibadeti vr{e javno. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: Omerovo primanje islama bila je pomo}, njegova hid`ra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao sam nas, nismo mogli klanjati kod Kabe sve dok Omer nije primio islam. Pa kada je to u~inio, borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali. Poslije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Omer, r.a., opisuje svoju hid`ru u Medinu i kaè: Zavjetovali smo se ja, Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme, da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau, a Hi{ama ibn el-Asa su uhvatili. Nakon hid`re Allahova Poslanika, a.s., i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. U~vrstili su svoj poloàj i po~eli graditi zajednicu. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu, pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana, a Kurej{ije su, Allahovom pomo}i, èstoko poraèni. Omer ibn el-Hattab bio je u àri{tu borbe, kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu, Hendeku, Hunejnu, Hudejbiji, pri osvojenju Meke i drugima. Ebu-Bekr, r.a., i Omer, r.a., bili su najbliì ashabi Allahova Poslanika, a.s. Bili su mu odani pratioci, uvijek spremni za pomo}. Omera je Resulullah, a.s., zaduìvao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u dàhilijetu, u islamu je bio jo{ è{}i prema mu{ricima. Nije popu{tao niti je kome laskao. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Takav je bio i na Hudejbiji. Toga dana je Allahov Poslanik,a.s., odlu~io posjetiti Harem, obaviti tavaf oko Kabe i zaklati kurban. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. Slali su svoje izaslanike na pregovore, nastoje}i posti}i primirje, a Omer ibn el-Hattab je sve


to pratio. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava, zato je oti{ao Ebu-Bekru, r.a., i rekao mu: Ebu-Bekre... zar on nije Allahov Poslanik? Ebu-Bekr odgovori: Jeste. Omer ponovo upita: Zar mi nismo muslimani? Jesmo, odgovori Ebu-Bekr. Pa za{to se poniàvamo!? O Omere...pokori mu se, jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik, re~e Omer. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio, pa ode Allahovom Poslaniku, a srd`ba je jo{ njime vladala, te ga upita: O Allahov Poslani~e, zar ti nisi Allahov Poslanik!? Jesam, re~e Resulullah. A zar mi nismo muslimani!?, ponovo }e Omer. Jesmo. Zar nisu oni mu{rici!?, upita ponovo Omer. Jesu. Pa za{to se onda poniàvamo? Allahov Poslanik, a.s., re~e mu: Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik, ne}u Mu se suprotstaviti, niti }e me On iznevjeriti. Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. Kasnije je ~esto govorio: Neprestano dijelim sadaku, postim, klanjam i osloba|am robove, zbog onoga {to sam tada uradio. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao, smatraju}i da je ispravno. Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama, naime, to ispo~etka nije bilo zabranjeno. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz dàhilijeta. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima, zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika, a.s., i pitao ga o vinu, a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. Poslanik, a.s., je tada rekao: Allahu moj, razjasni nam o vinu. I bi objavljen ajet: Pitaju te o vinu i kocki, reci: Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima, ali je {teta ve}a od koristi. 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili, a zatim bi klanjali, ne shvataju}i {ta u~e. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha, r.a., pitao ga o vinu, i potom se objavi ajet:


35

O vjernici, ne klanjajte u pijanom stanju, dok ne budete znali {ta govorite. 2 Muslimani su nastavili piti vino, a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: Neka se niko pijan ne pribliùje namazu. Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina, ali ga ne ostavi{e u potpunosti. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku, traè}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. Tada Allah, d`.{., objavi sljede}i ajet: O vjernici, vino, i kocka, i kumiri, i strjelice za gatanje odvratne su stvari - {ejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli {to èlite. [ejtan èli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. 3 Omer ibn el-Hattab je kroz druènje s Allahovim Poslanikom, a.s., stekao mnogo znanja, i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok poloàj me|u muslimanima. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa, a on od Kutejbe, on od Lejsa, a on od Ukajla, on od Zuhejra, a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik: Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka, pa sam se napio iz nje, a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. Upitali su: Kako to tuma~i{, o Boìji Poslani~e? Odgovorio je: Mlijeko je znanje. O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage, a znanje svih ljudi na drugi tas, prevagnuo bi Omerov tas. Kubejs ibn Dàbir je rekao: Tako mi Allaha, nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima, niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi, niti da vi{e razumije Allahovu vjeru, niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima, niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu.

VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-UMININOmer ibn el-Hattab, r.a, je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribliàva edèl, po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. Traìo je savjete od mnogih ashaba. On im je predlagao Omera, a neki su se protivili tome i govorili: Kada je s tobom tako o{tar, {ta }e tek biti kada preuzme hilafet? Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru, smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. Zato im je jednostavno odgovorio: On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. Ako bi njemu do{la vlast u ruke, ostavio bi mnoge stvari. Ja sam ga promatrao


i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka, on me savjetuje da budem zadovoljan njime, a kada sam blag prema nekom, navodi me da budem o{triji prema njemu. Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba, r.a. Pozvao je muslimane na sastanak u dàmiju. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e, r.a. Kada su se skupili, obratio im se rije~ima: Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha, nisam se puno dvoumio. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg, ve} Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga prihvatite i pokorite mu se. Ljudi su odgovorili: ûli smo i pokoravamo se! Ebu-Bekr diè ruke prema nebesima i re~e: Allahu moj, ovim sam èlio dobro ljudima. Bojao sam se smutnje, pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. Predloìo sam im, potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e èli dobro. Nakon toga, pozvao je Omera ibn el-Hattaba, r.a., i poru~io mu da bude milostiv i njeàn prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. Omer, r.a., vratio se ku}i, razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena; kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im kaè. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Ujutro, sljede}eg dana, do{ao je u dàmiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. Du{a mu se umirila, pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. Dàmija je bila prepuna, a Omer je govorio: O ljudi... ja sam samo jedan od vas, i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika, a.s., ne bih se prihvatio ovoga. Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. Hvalili su ga i podràvali. Omer je bacio pogled prema nebesima, a potom uputio dovu svome Gospodaru: Allahu moj, ja sam grub, pa me u~ini blagim. Allahu moj, ja sam slab, pa me oja~aj. Allahu moj, ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim. O~i su mu zarosile suzama, a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru, a on je nastavio: Allah vas je, uistinu, isku{ao sa mnom, a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda, a.s.). Tako mi Allaha, svako va{e pitanje koje mi do|e, ja }u li~no preuzeti. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u àliti uloènog truda. Bit }u odlu~an i povjerljiv. A ko bude lo{, sigurno }u ga kazniti. To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba, r.a., muslimanima, u njemu je objasnio na~in svoga drànja kao vladara. Omer je prvi nazvan Vo|om pravovjernih, o ~emu postoje dva predanja.


37

Prenosi ibn-Asakir u svom djelu Tarihu Dime{k predanje u kome se kaè da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [ube. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o poloàju ljudi u Iraku, pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebiu. Nakon {to su stigli u Medinu, svezali su svoje jahalice u dvori{tu dàmije, zatim u{li u nju. Do~ekao ih je Amr ibn el-As, pa su mu rekli: Traì dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. Amr re~e: U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: Vo|o pravovjernih!, a on se okrenu i re~e: Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao, ili }u te kazniti. A ja rekoh: Vo|o pravovjernih, namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebiu, pa su mi rekli: Traì od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo, a ja im rekoh: Tako mi Allaha, istinu ste rekli, on je vo|a, a mi smo pravovjerni. Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast, prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku, traè}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u dìhad. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove èstine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Nakon {to se sakupi{e ljudi u dàmiji, a ElMusenna je bio me|u njima, Vo|a pravovjernih pope se na minber. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu niè od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik, a.s., bio me|u nama, zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni, pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?! Ko je to rekao istinu je rekao uzvrati Omer. Bio sam s Poslanikom, a.s., i bio sam mu kao rob i sluga, a on je bio najbliì i najmilostiviji, kako to Allah, d`.{., kaè o njemu: Prema vjernicima je blag i milostiv. 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. I takav sam ostao s Poslanikom, a.s., sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu, ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. Niko ne moè negirati njegovu staloènost, plemenitost i blagost. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. Pomije{ao sam svoju èstinu s njegovom blago{}u, pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i neka je hvala Allahu, ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Zatim sam preuzeo hilafet, a znajte, ljudi, da je ta o{trina oslabila, ali je ostala nad nasilnicima. A prema dobrim, pobo`nim i vrijednim bit }u blaì nego {to su oni jedni prema drugima. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim, da bi se on pokorio istini. Ja se pokoravam istini


prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog, bogobojaznog i siroma{nog. Ljudi, vi imate kod mene prava koja }u spomenuti, pa ih traìte od mene. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi, osim {to je On odredio. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku, in{allah, i da sa~uvam va{a prava; na meni je da vas ne dovodim u propast, i da vas ne odvajam dugo s dìhadom od va{ih porodica. A kada ste u dìhadu, ja sam otac va{ih porodica. Bojte se Allaha, o Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro, a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Rekoh vam ovo traè}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak, a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima, te ih ustade podsticati na pohod u Irak: O ljudi... ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim poloàjima, razrijedili smo ih na Sevadu, nanijev{i im te{ke gubitke. Prije nisu bili napadani, i ako Bog da, isto ih ~eka i poslije Sevada. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: Hidàz vam nije stalno boravi{te. Tako njegovi stanovnici i opstaju. Gdje su prvi mudàhidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. On uistinu veli : Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera.5 Allah uzdiè svoju vjeru i pomaè one koji Njega pomaù, On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora, nasred dàmije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mesud es-Sekafi. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs, a zatim redom ostali muslimani, dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za dìhad u Iraku, jako se obradova. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mesuda, jer je on bio prvi koji se prijavio.


39

DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJIVo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru, kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. El-Musenna je krenuo brzo. Kada se vojska opremila za pokret, Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Nemoj brzo donositi odluke, sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Tako mi Allaha, da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka, postavio bih ga za vojskovo|u. Ali rat traì ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka, koji zna trenutak kada }e napasti, a kada }e se povu}i. Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mudàhida krenuo ka El-Hiri. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Kao vojskovo|a je bio kralj Dàban. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Sukobile su se dvije vojske. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa, na ~elo desnog krila Valika ibn Dèdaru, a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu, a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti, ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku, te krene za Perzijancima. El-Musenna se pridruìo Ebu-Ubejdi, a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. Izbila je èstoka borba izme|u dvije vojske. Perzijanci ponovo doìvje{e poraz, te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Muslimani su ih ponovo stigli, porazili, te bez borbe zauzeli Kesker, a nakon toga i grad Baksijas. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku, jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku, a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn Dàzevejha, jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske, te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata, dok su muslimani bili nasuprot njima. Razdvajala ih je samo rijeka. Behmen ibn Dèzevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Zato je èlio izazvati Ebu-Ubejdu. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do


nas, a mi vas ne}emo napadati, ili da nas ne napadate, da mi pre|emo rijeku do vas. Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku, ali Ebu-Ubejde, u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda, zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e teàk poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. Ta bitka je ostala poznata pod imenom Mareketul-Dìsr6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. Uz njega su poraèni ensarije i muhadìri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine, pa im se obrati hrabre}i ih: Allahovi robovi, ne gubite nadu. Boè, svaki musliman je siguran od mene. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne, ja }u mu pomo}i. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je, kad je pre{ao rijeku - zauzeo dobre poloàje, ili da se povratio, da se nije bacio u smrt, mi smo bili njegovi za{titnici. Poslije Bitke kod mosta, Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri, ponovo sakupljaju}i vojsku, hrabre}i ih i diù}i im moral i odlu~nost za borbu. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih, traè}i da mu po{alje dobrovoljce. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. r.a., i muslimana. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke, nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo, osje}ajnost i pomo} koju im pruà, te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Zato, ~im je pozvao dobrovoljce na dìhad u Irak, po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana, odazivaju}i mu se pokorni, kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. Naprotiv, bitka nije oslabila njihovu odlu~nost, nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za dìhad na Allahovom putu. Emirul-muminin po~eo je objedinjavati pleme Budèjleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom Dèrira ibn Abdullaha el-Bedèlija. Tako|er su se sakupili mudàhidi iz plemena Kinane, El-Ezda, Taje i Hasama. Vo|a pravovjernih slao je mudàhide, odred za odredom, El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mudàhida. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana, koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb, a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. Mehran je El-Musenni poslao poruku: Ili da do|ete kod nas, ili da mi pre|emo rijeku do vas. Pre|ite vi, odgovorio je El-Musenna, nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta.


41

Kada su Perzijanci pre{li rijeku, muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Vjernici su bili istinski radosni. Borbe u Iraku su potom utihnule, a to je bila samo priprema za najè{}u bitku u historiji islama, za tzv. Bitku na Kadisijji.

POVRATAK NA [AMSKI .RONTJo{ za doba Ebu-Bekra, po njegovoj naredbi, Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski, gdje je bio potreban. Halid je na ~elu mudàhida u [amu ostvario velike pobjede. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu, tzv. Bitka na Jermuku. Omera ibn el-Hattaba, r.a., zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. Prvi potez koji je na~inio Omer, r.a., bila je smjena Halida ibn el-Velida sa poloàja glavnokomanduju}ega islamske vojske. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-Dèrraha. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfeu. Ali, Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske, zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha, Milostivog. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu, i nema drugog boànstva osim Njega, neka je salavat na Njegova Poslani

Documents

Ashabi Allahovog Poslanika Savs