ASIRIJA

Zemlja Asur, ime je dobila po gradu Asuru koji leži na desnoj obali Tigrisa. Domaće se satnovništvo već u 3. tis.p.Kr. miješalo sa semitskim plemenima i tako je nastao narod Asiraca (Subarejaca). Jezik je bio dijalekt akadskog jezika, a 1. dinastija Pucurasur akadskog podrijetla.

Povijesna vrela Država Asur se prvi put spominje u 20.st.pr.Kr. na natpisu jedne građevine Lušume, Pucurasurova unuka.U Kanišu (današnji Kültepe), 20 km SI od Kayserija, otkrivena je asirska trgovačka naseobina. Tu je iskopano 1500 tekstova klinova pisma, koji pružaju mogućnost dobivanja slike o organizaciji rgovine.Asirci su osnivali faktorije koje su imale neku vrstu diplomatskog statusa. Bile su označene akadskom riječju karum. Takvim karumom je upravljao odbor od 5 članova. U njemu su bila skladišta, banke, a i sudovi koji su izricali pravdu u slučaju rasprave između asirskih trgovaca ili između Asiraca i domorodaca.Asirci su u Anatoliju izvozili kositar i tkanine, dok su u Asur slali srebro i zlato.

STARO ASIRSKO RAZDOBLJE (oko 1960.-1400.p.Kr.)

Malo se na o početku 1. dinastije, o Pucurasuru i njegovom sinu Salimahumu.Oko 1920.p.kr. Ilušuma, Pucurasurov unuk, bio je samostalan vladar. Asur je pod njegovom vladavinom proširen na jug, istok i zapad, pri čemu je došlo do rata s babilonskim kraljem Sumuabumom.Ilušumin sin Orisum vladao je nakon 1900.p.kr., a poslje njega su slijedili Ikunum i Sarumken (Sargon). Pod Sarkumenom Asur više nije bio samostalan jer su ga zauzeli Elamiti i zapadnosemitski vladari.Akadsku dinastiju Pucurasura oborio je 1815.p.kr. Amorićanin Šamšiadad, koga je 1782.p.kr. zamijenio sin Išmedagan, kao kralj Asirije.Polovicom 18.st.p.kr. Asiriju je pobijedio Hamurabi od Babilona. Od tada pa sve do 15.st.p.kr. povijesno znaje o Asiriji je oskudno. Vjerovatno je pripadala području vlasti Mitana.

SREDNJE ASIRSKO DOBA (oko 1400.-1000.p.Kr.)

Epoha ujedinjavanja i uspona do položaja velevlasti.Pod asirskim kraljem Asur-ubalitom I. (1365.-1330.p.kr.) Asirija se, ankon protjerivanja Mitana, ponovno osamostalila i znatno proširila područje svoje vlasti. Tako je Asiriji priključen Babilon. Asur-ubalit je uveo iz Babilona i kult Marduka.Među najznačajnijim protivnicima koji su ugrožavali političko jedinstvo bili su kraljevi od Hanigalbata i Urartua. Osim toga Asirci su morali pobijediti Kasite i Mitane.Jedna od najznačajnijih ličnosti srednjeg airskog doba je bio Tukulti-Ninurta I. (1244.-1208.p.kr.) koji je podigao Asiriju do zapažene svjetske države. On je počeo osvajati na istoku, u namjeri da podloži pleme Guti, pa je zatim pošao u rat protiv plemena Kudmuhi, koji su živjeli oko jezera Van. Prodro je do anatolske granice gdje je protjerao kralja od Alcija. Svoju vlast je uspostavio u zemlji Hata. U državi Urartu je prisilio 40 kraljeva Nairi da plaćaju danak, a 1233.p.kr. je pokorio Kaštiliaša IV. od Babilona, dao donjeti Mardukovu sliku u asur i porušio nasipe Babilona.

Asur je bio najznatniji asirski panteon, a bio je vrlo sličan panteonu Marduka. Asur je bio grad dostojan velike države, Tukulti je u njemu podigao nove palače, no narod nije priznavao ta djela. Kad je u okolici Asura dao podići novu rezidenciju Kar-Tukul-ti-Ninurtu, u narod je postao neomiljen. Ubio ga je sin Asur-nadin-apli.Propadanje države se nije moglo zaustaviti. Babilon se oslobodio. Kad je na vlast došao Tiglatpileser I. (1117.-1078.p.kr.) promijenio se položaj u korist Asirije. 1116.p.kr. je zadao težak poraz Muškima, zemlju Nairi je pobijedio nakon teškog planinskog rata, i tako si otvorio put prema Sredozemnom moru. Tada je mogao zaratiti s Aramejcima koje je nakon 14 bitaka pobjedio kod Gebel Bišrija. Nakon 2 vojna pothvata je pobjedio i Babilon.Tiglatpileser se zanimao za financije, pravo i vjeru. Možemo mu zahvaliti na velikim zbirkama zakona. Osnovao je zoološki vrt u kojem je držao egzotične životinje (majmuni, tuljani), smatra se osnivačem prve biblioteke.Ponovno je izgradio Ištarin hram u Ninivi,a utjecao je na arhitekte i gradnjom hrama Anu-Adada u Ninivi koji je postao čuven zbog svojih tornjeva. U tim su hramovima prvi put stavljeni reljefi.U kamenorezbarstvu nalazimo motive koji pokazuju vladareve interse; najčešće opisi lova.Njegovi nasljednici nisu imali jednake vladarske sposobnosti i zbog toga je Asirija opet izgubila područja što ih je Tiglatpileser stekao. Veliku opasnost tokom 200 godina predstavljali su im Aramejci.Od 1000. do 900.p.kr. Asirija je bila pod Asur-rabijem II., Asur-reš-išijem II. i Tiglatpileserom II., no teškom mukom je spriječeno njeno osvajanje.Položaj se promjenio dolaskom Asurdana II. na vlast. On je sastavio novu vojsku, čime je dao poticaj cjelokupnom gospodarstvu.

UmjetnostO asirskoj umjetnosti se može govoriti tek od 13.st.pr.Kr.U umjetnosti se očituje ovisnost o autoritativnoj vladi tj. o vladaru. Umjetnik je morao raditi po kraljevu nalogu, morao prikazivati njegova djela i najvažnije događaje za vrijeme njegove vladavine. Umjetnik je bio prisiljen raditi prema poimanju svoga vladara i potisnuti svoje umjetničko htijenje. To je dovelo do stvaranja tradicionalnog stila koji se stoljećima nije mijenjao u obliku i motivima.Očuvani su fragmenti zidnih slika iz palače Tukulti-Ninurte I. koji se odlikuju sveži bojama. Ta se palača nalazila u novoj rezidenciji Kar-Tukulti-Ninurti, nekoliko km uzvodno od Asura. Kameni oltar Tukulti-Ninurte iz Asura (Qal'at Šergat) ukrašen je reljefom koji prikazuje kralja kako stoji i kako kleči pred prijestoljem boga Nuskua. Samo božanstvo je simbolizirano praznim prijestoljem.

NOVA ASIRSKA DRŽAVA (884.-612.P.KR.)

Sin Asurdana II., Adan-nirari II. (912.-891.p.kr.) započeo je asirskoj državi davati novi oblik. Upustio se u ratove, najviše s Aramejcima, koji su mu zatvarali put prema Sredozemlju, zatim sa zemljom Nairi, te plemenima iz područja Srednjeg Eufrata i sa Hanigalbatovom državom. Sklopio je s Babilonom ugovor o miru i prijateljstvu koji je ojačan međusobnim sklapanjem brakova.Njegov sin, Tukulti-Ninurta II. (891.-884.p.kr.) je nastavio ratovati poput svog oca.Nasljedio ga je sin Asurnasirpal (884.-858.p.kr.) koji je samo morao izvesti planove koje je postavio njegov otac. Svoje je prethodnike nadmašio u nečovječnom vođenju ratova u kojima je poginulo desetke tisuća žena i djece.

Primjenjivajući strahovladu, uspio je ojačati te kulturno i gospodarski unaprijediti Asiriju. Prostranost zemlje ga je prisilila na administrativnu reorganizaciju s golemim činovničkim aparatom. Davao je kopati kanale za navodnjavanje, saditi šume i graditi velike žitnice. Kao svoju rezidenciju je odabrao Nimrud u kojem je izgradio palaču u dotad neviđenom raskošu. Nakon što je dao očistiti ruševine grada Salmanasara I., podigao je komplex zgrada u kojem je bio zigurat, nekolko hramova i 3 palače koje su stajale na obzidanom pravokutniku veličine 8 km.

UmjetnostU Asurnasirpalovoj palači se prvi put nalaze reljefi. Njihovi su uzori bile ukočene freske, te pečene, glazirane zidne slike srednjoasirske epohe. Dojem zidnih crteža na kamenu pojačava se bojama. Tako je nastao kanon po kojem se ravnala sva buduća plastika. Motivi su bili podjeljeni u 3 grupe: nadljudska bića, ratni prizori i opisi lova.Asurnasirpal II. se dao ovjekovječiti i jednim slobodnim kipom koji stoji na drvenom podnožju. Njegovih prikaza ima i na bjelokosnim rezbarijama.

Asurnasirpalovi nasljedniciNjegov sin Salmanasar III. (858.-824.p.kr.) je poput svog oca bio veliki vojskovođa koji je poduzeo 40 ratnih pothvata. Ipak, našao je vremena graditi mnoge palače (Til Barsip, Nimrud). U južnom dijelu Nimruda je izgradio tvrđavu Salmanasar. U njoj su nađene plastike i reljefi, te čuveni crni obelisk i podnožje jednog prijestolja na kojem se vide zanimljivi prikazi i natpisi te portret samog kralja.Najistaknutije ostvarenje asirske umjetnosti zasigurno su drvena vrata njegove palače u Imgur-Enlilu (Balavat), ukrašena iskucanom brončanom oplatom na kojoj su u različitim paralelnim, horizontalnim frizovima prikazana kraljeva junačka djela. Krajem njegove vladavine, njegov najstariji sin Asurdan-apli je podigao bunu koja je nakon 5-godišnjeg gerilskog ratovanja završena u korist njegova mlađeg brata Šamši-Adada V. on je pak svoju neutralnost morao kupiti od Babilona (čak se oženio Babilonkom). Čekao je smrt babilonskog kralja Marduk- zakir-šumisa da se osveti. Njegova žena Semiramida je nakon njegove smrti 811.p.kr. za vrijeme svojeg regenstva, umjesto malodobnog prijestolonasljednika Adad-nirarija III. (811.-781.p.kr.), izvela nekoliko uspješnih vojnih pohoda. Kad je Adad-nirari preuzeo vlast pošao je s izvježbanom vojskom na Siriju i Palestinu. No. Nije mogao ponovo osvojiti područja koja je na sjeveru zauzela država Urartu. Gotovo 40 godina Asirija nije vodila osvajačke ratove. Tog mira je nestalo kad je na prijestolje 745.p.kr. dvorskom revolucijom došao na vlast Tiglatpileser III. (745.-726.p.kr.). Ustao je protiv Babilona i za kratko vrijeme ga podložio. Pred velikim bogom Mardukom se dao okruniti za kralja s naslovom «kralj cijele države, kralj Asirije, kralj Babilona, kralj Sumera i Akada, kralj svih četiriju strana svjeta». Rezidencija mu je bila Nimrud. Dao je povećati palaču Salmanasara III. i ukrasiti je reljefima na kojima su prikazana njegova uspješna osvajanja. U jednoj palači u Til Barsipu je dao postaviti zidni ukras u obliku slika, ali s istim motivima kao na reljefima u Nimrudu.Njegov sin Salmanasar V. (727.-722.p.kr.) je vladao samo kratko vrijeme. Za vrijeme trogodišnje opsade Samarije je ubijen pod sumnjivim okolnostima.

SargonNe zna se jeli Sargon II (722.-705.p.kr.) bio uzurpator ili Tiglatpileserov sin. Utemeljio je neku vrst dinastije, dinastiju Sagonida. Kad je stupio na vlast

morao je rješiti mnoge teškoće: opsadu Samarije, unutrašnji rascjep u Asur, nemire u Babilonu, novu koaliciju u Siriji i ugroženost od strane Egipta, Elama i Urartua.Pretrpio je poraz od Babilonaca, ali je pobijedio na sirijsko-palestinskoj fronti. Uspješno je završio opsadu Samarije, bitkom kod Qarqara uspio ponovo dobiti pkrajine Arpad, Simiru i Damask te zauzeti Gazu i opustišiti egipatsku Rafiju. Napao je Urartu, osvojio Karkemiš, držao u šahu Medijce i osvetio se Babilonu primjenivši istu taktiku kao Tiglatpileser III. Priznao je hramske gospodare grada i podupro ih. Kao saveznik s Babilonom, mogao se obračunati s Elamom. 719.p.kr. ponovo je napao oslabljeni Urartu.

Sargonove građevineSargon je namjeravao svoju rezidenciju uspostaviti u Ninivi, pa je dao obnoviti hramove Marduka i Nabua. Kasnije je ipak dao sagraditi novi grad Dur-Šarukin (današnji Khorsabad). To je najljepši asirski komplex palača ikad napravljen. U njezinoj unutrašnjsti se nalazi citadela opkoljena utvrđenim zidovima s dvjema vratima. Tu se vidi povezana slikovnica u obliku reljefa pri čemu u kamenu isklesana bića nadnaravne veličine imaju zadaću onoga tko ulazi uputiti na ratne prizore prikazana u frizovima, duž kojih vodi put kroz labirint dvorana, do dvorane za audijenciju. Hramska četvrt leži neposredno uz Sargonovu palaču. 716.p.kr. započeta je gradnja, a 706.p.kr. je svečano posvećena.Godinu dana kasnije Sargon II. je tragično poginuo za vrijeme bitke protiv nekog brđanskog plemena.

SargonidiSanherib (705.-669.p.kr.),Sagronov sin, je nasljedio moćnu državu. Njegova prtjerana smosvijesnost je bila gl.povod njegove prekomjerne okrutnosti. Zato su mu Judini proroci prorekli nasilnu smrt (ubio ga je jedan od njegovih sinova).U doba kad je Sanherib preuzimao vlast, zemlje koje su plaćale danak su počele dizati opči ustanak. Babilon, najbliži gl.gradu, htio je steći svoju nezavisnost pod Mardukom, kojeg je protjerao njegov zemljak Marduk-apla-idin i sam se proglasio kraljem Babilona. Sanherib je potukao babilonsko-elamsku koaliciju i zaposjeo Babilon.Dok je bio na zapadu, gdke je smirivao ustanke feničkih obalnih gradova i malih palestinskih i transjordanskih kraljevina, Marduk-apla-idin se vratio u Babilon. Sanherib je na njega poslao čete, no Marduk je ponovo pobjegao. Sanherib je na babilonsko prijestolje postavio svog najstarijeg sina Asur-nadin.šumija, a on se vratio u Asiriju gdje je počeo graditi novi grad, Ninivu, dok je Dar Šarukin ostavio nedovršenim. U gradsko područje su uvučeni i brežuljci Kujundžik i Nabi Yunis (na prvom brežuljku su nađene Sanheribove i Asurbanipalove Palače, dok je na drugom otkrivena Asarhadonova palača). U Asuru je dao podići «Kuću blagdana Nove godine» - hram za novogodišnje svetkovine.Nemiri koje je izazvao Elam, doveli su do potpunog uništenja Babilona. Pobjeda nad Babilonom 681.p.kr. je bilo zadnje vojničko djelo Sanheriba.Nakon mnogih intriga na prijestolje je stupio Sanheribov najmlađi sin Asarhadon. On je prvo morao uspjeti u sukobu sa svojom starijom polubraćom. Pobijedio je u odlučnoj bitci kod Malatije. Braću je doveo u Ninivu i osudio ih sa njihovim najbližim pristašama.Dao je ponovo sagraditi Mardukovo svetište. Uspio je suzbiti Kimerijce koji su ugrožavali sjevernu granicu. Skitskog poglavicu Partatua od Sakasene je uzeo za zeta, pa je ovaj na taj način postao saveznik Asirije.

Pod utjecajem egipatske diplomacije protiv Asirije se digao Sidon. Zbog tog je Asarhadon uništio Sidon i prisilio na kapitulaciju Tir koji je bio egipatski saveznik.Nakon što je etiopski kralj Taharka 674.p.kr. na egipatskoj granici potukao Asarhadona, asirska je vojska pod zapovjedništvom «turtana» (vojskovođe) Šabu-Nabu-šua, 671.p.kr. ponovo ratovala protiv Taharke. Pobjedila je asirska vojska, osvojila Memfis i donjela u Ninivu bogat plijen. Osvajanjem Egipta do nubijske granice asirska moć je postigla svoje najvć prostranstvo. No, nakon Asarhadonova odlaska, pod Taharkom je došlo do nove pobune. Asirski kralj je neočekivano umro na novom pohodu protiv Egipta, te je pohod kraju priveo njegov energičan i sposoban sin Asurbanipal (669.-631./629.p.kr.).Asurbanipal je bio zadnji znatniji kralj asirske države. Pod njegovim vodstvom Asur je ponovno ušao u sjajno doba svoje povijesti. Egipat je postao asirski vazal. Elamiti su dalje ostali opasni protivnici, kao i Babilonci, iako je Asurbanipal potpisao mirovni ugovor s babilonskim vladarom Šamaš-Šum-ukinom, svojim bratom. Šamaš-Šum-ukin je prekršio riječ i nastojao sklopiti savez s Arapima, Sirijcima i Egipćanima. Toj zavjeri je pristupio i Elam. Babilon se morao predati nakon trogodišnje opsade, ali nije bio opljačkan. Zatim je Asuranipal prisilio Elamite da se nakon niza teških poraza potpuno predaju, a Arapi su zbog svoje pomoći Babilonu morali plaćati danak. Tada se Asurbanipal povukao na sjever, gdje je sklopio savez s državom Urartu koja se bojala Kimerijaca i Skita.

Asurbanipalova kulturna djelatnostRadi unaprjeđivanja vlastitog zanja, Asurbanipal je sate provodio u svojoj biblioteci. U njegovoj je palači prilikom iskopavanja pronađeno oko 25000 glinenih pločica koje ne sadrže samo službene isprave njegove uprave već i žetvu svega što je dalo njegovo doba i prošla stoljeća na gotovo svim područjima tadašnje znanosti. Njegova je knjižnica dala pouzdana svjedočanstva o ranoj Mezopotamiji, iako s obzirom na datiranje događaja, nisu uvjek točna.Reljefi koji su nastali za Asurbanipalova života pripadaju među najbolje stvari koje su ikada stvorene u Asiriji. Reljefi ga prikazuju kao ratnika, uzgajatelja divljači, pobožnog graditelja, umjetnika i sakupljača, te u stanovitom smislu, kao arheologa.

PROPADANJE I UNIŠTENJE ASIRIJE

Nakon Asurbanipalove smrti država je počela propadati. Njegov sin Asur-etel-ilani je vladao samo 4 godine. Vojskovođa Sim-šum-lišir je savladao pokušaj uzurpacije prijestolja. Oko 627.p.kr. imao je u svojim rukam vlast nekoliko mjeseci, prije nego što je ona prešla u ruke Sin-šar-iškuna, koji se izdavao za Asurbanipalova sina.Sin-Šar-iškunov sin Asur-ubalit (612.-609.p.kr.) više nije imao državu.U to je vrijeme u Babilonu umro namjesnik Kandalanu, pa je babilonsko prijestolje godinu dana bilo prazno. Nabopolasar,poglavica Pomorske zemlje, u to vrijeme je poveo rat protiv asirske vojske. Osvojio je Uruk, te Nippur. Asirci su pobjeđeni u bitci kod Uruka, dok su Babilonci uspjeli probiti zatvoreni pojas opsade oko svoga grada. 626.p.kr. je Nabopolasar dobio kraljevsku vlast u Babilonu. On je već 616.p.kr. pošao duž Eufrata na sjever. Faraon Psametik je poslao pomoćne čete Asircima, pa su Babilonci ujedinjenim snagama potučeni. 614.p.kr. na sjeveru su počeli napadati Medijci, pod vodstvom Kijaksara, nakon što su pobjedili Skite. Prodrli su do Ninive i zauzeli Tarbisu. Opsjedali su Asur koji su konačno osvojili i opljačkali prije nego što je Nabopolasar mogao stići. Nabopolasar i Kijaksar su sklopili mirovni ugovor. 613.p.kr. asirska je

vojska pod vodstvom Sin-šar-iškuna prisilila Babilonce na uzmak. No, 612.p.kr. nastupila je medijsko-babilonska koalicija koja je zajednički opsjedala Ninivu, koju su za 3 mjeseca zauzeli i sravnili sa zemljom, ubili Sin.šar-iškuna, a ostalu kraljevsku obitelj odveli u sužanjstvo. Jedan dio Asiraca je uspio pobjeći u Haran, gdje su Asur-ubalita proglasili kraljem. Odatle su ga 2 godine kasnije istjerali Babilonci i Medijci. Asirska država je prestala postojati.