Astralni Blagoslov D.mladenovich

8/20/2019 Astralni Blagoslov D.mladenovich

1/158


2/158

A S T R A L N I B L A G O S L O V

D a l i b o r M l a d e n o v i ć

- metafizički roman -


3/158

VRLO VRLI NOVI SVIJET

"Čovjek tražeći sreću, pronađe iskustvo"

Arthur Schopenhauer

UVOD

"Jedno duže vrijeme, razmišljao sam kako da nazovem ovo, prvo predavanje, pa zaključim,nakon dugo umovanja, da bi možda najbolje bilo nazvati ga Temelji Svijesti. Iako sam nekovrijeme sa tim naslovom bio potpuno zadovoljan, ipak, neka nevidljiva nit vodilja, vodila mepodalje od prvobitnog naslova i polagano navodila na nove, te se na kraju odlučih za (po uzoruna Huxleya), Vrlo Vrli Novi Svijet. Naravno, da se slušatelja ne navede na krivi trag, sve ovo stoće saznati, sa samom svijesti, objašnjenoj iz čisto psihološkog kuta gledanja, neće imati bašprevelike veze.

Neće imati veze ni sa fenomenologijom niti vječitim filozovskim mistificiranjem svjesnosti ipostavljanjem više pitanja nego što je moguće dati odgovora. Da li odgovor na svako pitanjepostoji? Vjerojatno postoji. Da li mi možemo dati odgovore na sva pitanja koja smo si postavili uživotu? Ne. Onaj koji kaže da ima odgovore na sva pitanja vjerojatno ima više problema sa

samim sobom nego sa pitanjima na koja može dati odgovore. Bitno je u svemu tome naći osnovnu premisu. Ljudi ne znaju odgovore na sva pitanja ali ihpokušavaju naći i pokušavaju dati. To u svakom slučaju nije isto kao i imati odgovore. No, sve usvemu, danas možemo `odgovore na sva moguća i nemoguća pitanja` pronaći kod mnogih`nuditelja istine` poput raznih religijskih organizacija, znanstvenih udruženja, raznih medija,`produhovljenih` (takozvanih) internet `warriora`, pa sve do sitnijih i krupnijih gurua, ušbukur baba, ali baba, meiher baba, saiji baba i sličnih.

U nekim balkanskim krajevima obično se kaže da babe (ostarjele žene) vole izmišljati i baviti se


4/158

traćevima, kao i iskrivljavati činjenice kako njima odgovara, ne bi li iz ničega stvorile nekakvusituaciju ili ne bi li već postojeću situaciju (više ili manje realnu) zamijenile što manje realnom ilipotpuno fiktivnom. Na stranu sada sa pučkom etimologijom (iako je interesantno kako je kontekstnekih riječi, koje nemaju isto značenje, u stvari - isti). No, prateći osnovnu premisu - `ljudi neznaju odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju pronaći`, pitamo se što su ti isti ljudi spremniučiniti da pronadu odgovore?!

Kao prvo i najprihvaćenije, ljudi ih traže pored sebe, bilo da se pored njih nalaze novine ilidaljinski. Možda poneki magazin sa obližnjeg kioska. Možda neka knjiga koja je preporučena odstrane nekog za koga smatraju da o tome zna više od njih. Možda odlazak na misu. Možda čistikavanski razgovor. Možda traženje nečeg `egzotičnijeg` da im dade odgovore na masu stvari.Bilo gdje da se to nalazi, nalazi se pored njih. Zapamtimo riječ - pored.

Kao što svatko ima svoje mišljenje, jednako tako svatko ima pravo na to isto mišljenje. To pravomu nitko i ništa ne može oduzeti. Promjena mišljenja uvjetovana je jedino slobodnom voljompojedinca da ga promijeni u svjesnom ili nesvjesnom stanju. Koja je razlika? Razlika je ogromna

jer kada pojedinac mišljenje mijenja u svjesnom stanju on prati sve segmente promjene mišljenja,kao i uzročni faktor zasto je mišljenje mijenjano i, možda još bitnije, u kojoj mjeri je mijenjano.Nesvjesno mijenjanje mišljenja je mijenjanje bez pračenja promjene i uzroka zbog kojeg je došlodo promjene misljenja, već čisto povođenje za posljedicom. U tom slučaju, jedno je mišljenje

zamijenjeno drugim a da pritom to ni ne primjetimo.

`Mislim, dakle postojim` - je jako lijepa uzrečica koja se moze protumačiti na deset milijunasimboličkih načina. Pitanje je -`što mislim?` i `da li zbog toga postojim?`. Ljudi koji su mnogorazmišljali došli su do jednog vrlo lijepog zaključka - sve je misao. Neki su otišli korak dalje panapomenuli da smo svi možda stvoreni iz jedne jedine misli. Neki kažu da misli oblikuju našuvlastitu realnost. U sva tri slučaja ja bih se složio, jer gledajući najjednostavnije što možemo, danije bilo misli, ne bi bilo ničega. Sve što je čovjek stvorio, stvorio je mislima koja je pretočiokasnije u djela. Pozitivne misli, negativne misli, neutralne misli...sve kasnije postaju djela.

Sa ovim se većina neće složiti i pitat će se na koji način sve postaje djelo. Postaje na sasvim jednostavan način. Ako ste zamislili u glavi zgradu koja se ruši, bilo bi glupo tvrditi da će sezgrada srušiti, ALI, u vašim mislima ta zgrada je srušena. U svijetu materije ta zgrada nije

srušena, u svijetu misli zgrada je srušena a možda i opet podignuta. Mozda je srušena milijuneputa i podignuta, sasvim nebitno, no jedna činjenica stoji - zgrada je srušena. Svijet misli, dakako,nije isto što i svijet koji nazivamo realnim svijetom, svijetom fizikalnih zakona, svijetom koji je ponekima stvoren od Boga, po nekima stvoren od materije nakon Velikog Praska ... bez obziragledamo li na to kreacionistički ili čisto znanstveno. Svijet misli je nešto mnogo, mnogo suptilnije ina oko bezopasnije od materijalnog svijeta.

No je li uvijek tako? Zamislimo misao o rušenju zgrade u glavi nekog tko tu zgradu želi srušiti izmnogo razloga. Zamislimo misao nekog tko želi sukobe a ima poziciju da to i ostvari. U tomslučaju, misao može postat stvarnost. Proces - `sa riječi na djelo` ne mora ni započeti. Bitniji jeproces - sa misli na djelo. U tom slučaju, svijet misli možemo slobodno nazvati proto (ili prvotnim)svijetom djela. Time bi mogli reći da ipak postoji nešto što prethodi materiji, pošto svijet mislinikako ne bi mogli nazvati materijalnim svijetom. Postoji li model za to? Ne, jer misao ne mora

uvijek utjecati na materiju van glave osobe koja misli, ali može gotovo uvijek utjecati na materijuod koje je sazdana osoba koja misli.

Svaka misao utječe na materiju koja čini mislioca, na način da prvo djeluje na osjećaje osobe.Da li se osjećaji mogu objasniti kao materija? Ne mogu. U tom slučaju, imamo već dva, nazovimoih, `Pred Svijeta` ispred materije. Da li osoba neće ići rušiti zgradu ili će je ići rušiti, hoće li baremrazmišljati temeljito o tome, kovati planove ili krenuti na čisto djelo sa rezultatom koji će kasnijeuslijediti, za osjećaj je čisto nebitno, pošto će osjećaj biti stvoren u trenutku kada se kreira misao.Svaka misao stvara osjećaj. Osjećaj može biti bilo kakav, što je u ovom slučaju opet nebitno.Bitan je sam - osjećaj.


5/158

Tek nakon dva nevidljiva svijeta dolazi svijet koji možemo nazvati vidljivim, iako ga svatko vidina svoj način. Dvije osobe mogu gledat jednu stvar i vidjet će je skoro identično, ali neće je vidjetiisto. Zašto? Prvi i osnovni razlog bio bi da dvije osobe nisu iste. Nitko nije isti. Opet mudri ljudikažu da je svaki čovjek priča za sebe. Apsolutno točno, ako se mene pita. Pa opet, neki kažu da

je čovjek svemir za sebe. O, sa ovim se mogu itekako složiti.

Mislim, imamo mi dvije ruke, dvije noge, jedan vrat, jednu glavu i trup, ali ne postoje dvije osobekod kojih je to identično. Tjelesne proporcije razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Otisci prstiju,DNK; sve nam se razlikuje, u većoj ili manjoj mjeri. Novija znanstvena istraživanja pokazala su dai potencijalni klonovi ne mogu imati iste značajke kao`original`. Znači, individualnost ipak postoji ada se nismo ni milimetra makli od vanjskih čovjekovih karakteristika.

Samo razmišljajući o tome udaljio sam se već podosta od početka a da nisam do sada rekaoništa. Opet, rekao sam i previše. Sve ovisi o kutu gledanja. No, držimo se materije, barem kaonosioca do kraja poglavlja.Svojom materijom djelujemo na materiju oko sebe. Znači, elektroni, protoni i jezgra sačinjavajuatome, atomi molekule, minerale, ugljikohidrate, proteine, DNK lance... Ovi se opet granaju i tvoresloženije tvari da bi na kraju dobili čovjeka - složen fizikalno biokemijski organizam koji hoda, trči,leži, skakuće, radi, zijeva i tako dalje. Činjenica je - taj organizam...ta materija...se kreće.

Ajmo reći, čovjek i svi živi organizmi su živa materija i to ih bitno razlikuje od čaše...vode,recimo, koju piju. To je u neku ruku istina, ali i čaša vode sastoji se od atoma i molekula. Doduše,nema ono sto je potrebno da bi razgovarala s nama, ali, čaša vode, znači atomi i molekule +sama voda - znači - atomi i molekule imaju veze sa nama samima, pošto u sebi imamo, tj.napravljeni smo od atoma i molekula, ali, vidi vraga, imamo u sebi i malo poveći postotak vode.Znači, čovjek je čaši vode ipak bliži nego što se u početku mislilo. Neki ljudi kažu da je sve Jednoa da to jedno obuhvaća Sve. Hm, o ovome bi se dalo porazmisliti, ali, ostanimo mi još na samojmateriji.

Bilo šta čovjek da radi, radi na više nivoa. Materijalnih nivoa? Da li je sve materijalno vidljivo?Nije. Atomi i molekule, kao i sitnije stanice u tijelu, nevidljivi su golim okom. Opet, da li je okomjerilo vidljivosti i nevidljivosti? Iz naše perspektive da. Iz perspektive koja nije naša...definitivno

ne. Da li je ispravna naša perspektiva ili perspektiva koja nije naša, trenutno je nebitno. Čovjekkada obavlja neku radnju, dakle, djeluje svojim atomima i molekulama na atome i molekulematerije sa kojom je u interakciji. Bila ta interakcija trenutna ili dugotrajnija, djelovanje je ono što

je bitno. Kao i sama interakcija.

Da bi čovjek obavljao neku radnju, potreban je uloženi rad, vrijeme i brzina određene maseodređene materije kojom se djeluje na drugu materiju. Bila ta druga materija potpuno statična ilidinamična, trenutno je nebitno. Materija može graditi materiju, može utjecati na nju na bilo kojinačin, a može ju i uništiti. Uništavanjem, materija prelazi iz jednog oblika u drugi oblik. Razbijemoli televizor, njegovi ostaci još su uvijek televizor, samo razbijen. Činjenica je - televizor jetelevizor, razbijen ili cijeli, pokvaren ili ispravan. Razlika je samo u funkciji, da li nama služi ili ne.Materija utječe na materiju ali jedna materija ima određenu svjesnost da može odrediti da li joj jedruga materija potrebna ili nepotrebna."

JEDAN: Kako je Gavin otkrio sonar

"Koji jebeni ljudi bez duša? Kakvi ljudi bez duša?", upita Gavin izlazeći iz zaštitnog poljaunutarnjeg sonara, tek toliko da bi nakrivio glavu i postao svima vidljiv. "O čemu ti pričaš?",upitala je vidljiva glava okrećući se prema Ksanderu.


6/158

"Samo o jednoj teoriji", kaže Ksander, "teoriji nastaloj nekoliko desetaka godina prije točkeKonačnog Pomaka".

Vrativši glavu ispred membrane sonara, Gavin nastavi svoj posao. Danas mu stvari očito nisutekle po planu. Vanjski reaktor nije reagirao na impulse koji su dolazili iz sredine polja. Iako jenekoliko desetina puta ovoga jutra pokušao u glavi vizualizirati svaku i najmanju anomaliju uvektorskom proračunu, konačan rezultat preklapanja magnetskih silnica koje bi trebaleusmjeravati reaktor, bio je previše odudarajući od početnog proračuna. "Ovakvo odstupanje nemože se dopustit", mrmljao je u bradu iscrtavajući rukom smjer početne faze.

"Teorija je ustvari svojevremeno zaživila kod velikog broja, takozvanih, osvještenih poklonikaonoga što se u ono vrijeme pogrdno nazivalo konspirativnim teorijama", začu Ksanderov glas.

"Smatralo se da postoje ljudi koji su na inkarnativnom planu toliko nisko, da jednostavno jošuvijek vuku za sobom fragmente kolektivne animalne duše, nesposobni da razviju unutarnjuindividualnu duhovnu komponentu".

Gavin odloži T-diodu, izađe iz kruga sonara, ovaj put cijelim tijelom i usmjeri pažnju premaKsanderu.

"Smatrano je da ljudi ne mogu razviti individualnu dušu jer nemaju takozvani, alat za empatiju",nastavlja Ksander. "Nije ni čudo što takva teorija nije opstala nakon Konačnog Pomaka",promrmlja Gavin.

"Ako je tako nešto i bilo moguće shvatiti ljudima tik iz vremena prije prvog Faznog Pomaka,mislim da je sam rast Delta frekvencije doveo do odbacivanja ovakvih eklektičkih teorija", gledao

je u Ksandera kao da želi naglasiti da mu još uvijek nije jasno zašto je njegov drug po radnommjestu, jutros toliko uporan u nastojanju da razbije verbalnu tromost koja se nadvila nad njih prijenekoliko tjedana, kada je Ksander tražio od njega da argumentima potkrijepi svoje tvrdnje da jecijela ljudska evolucija postepeno "sužavala svoj fokus" i "usmjerila" se samo i pretežito naizvršavanje stečene funkcije u stanju Jasnoviđenja.

"Dobro, i gdje bi to Jasnoviđenje završavalo? U motoričkom automatizmu?", Ksanderov upitan iblago sarkastičan glas još mu je odzvanjao u glavi. "Cijela evolucija, po tebi je samo zbrojstečenih obrazaca uma, koji su, jelte, nekako uspjeli uzdići sebe iznad prosjeka i pritom se, onakoovlaš...osvjestiti?!"

Gavin se prisjetio ovoga razgovora u detalje. Ksander je ustrajao na argumentima koje muGavin nije mogao dati, pošto je duboko u sebi osjećao da je bilo kakva spoznaja u trenucimafaznog Pomaka i kroz proces prelaženja Putem Transfiguracije do Konačnog Pomaka, samo nizduboko ukorijenjenih asocijacija koje vode do esencije njegova Bitka. Znao je tada, a zna i sadada Ksander na dijametralno suprotan način od njega percipira stvari i da jednostavno samrazgovor kao takav, neće imati previše smisla.

Otkriće sonara je ono što njega fascinira i drži ga budnim noćima. Puste teze i opetovano

ispitivanje teorija koje su mu ionako većinski isparile iz glave, bile su mu više zamorne nego liproduktivne. Kada je prvi puta prije dvije godine osjetio u svom čeonom režnju divljačkopodrtavanje koje je kasnije stvaralo strahovite migrene i dovodilo do intenzivnih energetskihdisbalansa prilikom uspostave mentalnog kontakta sa Delvinskom rasom, Gavin je mislio da mu

je došao - kraj. Sudnji dan ili Božja kazna za sve one stvari kojih se nije pridržavao u životu, a zakoje je obećao samome sebi da će ih se pridržavati, tih trenutaka je bilo toliko zastašujućeaktualno, dok je gubio svijest i tresao se na podu poput djeteta u naletu epilepsije, da je

jednostavno obećao sebi jednom za sva vremena: "Ako ovo preživim, neću taknut nikakavstimulans do kraja života, majke mi moje". I kasnije mu se pred očima pojavi sonar.


7/158

I. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG IKOLEKTIVNOG

"Da li je svijest dio materije? Teško, ako mene pitate. Mozak da. Svijest - ne. Da li su mozak isvijest isto? Nisu. Jednom mi jedna gospođa kaže - `ja ne vjerujem u ono što ne vidim`. `U redu,gospođo` - kažem ja - `samo što ja ponekad ne vjerujem ni u ono što vidim`. Možemo li vidjetisvijest? Ajmo onako, zdravo logično. Ne možemo. Znači, već se treći svijet javlja od `nikud` i stajena poziciju ispred materije. Istina je, doduše, da je svijest satkana od misli. Satkana je i odosjećaja. Ali opet, svijest osim što je satkana i od jednog i od drugog, satkana je od još mnogotoga i može se slobodno reći da prekoračuje i misli i osjećaje a opet, proteže se kroz njih poputnajtanjih niti iz nekog tkalačkog stana".

Zahr pogleda iznad spuštenih naočala prema prepunoj katedri. Šuštanje i pravljenje prilično"nervoznih" bilježaka, kolega koji su sjedili u prvom redu, pomalo ga je iritiralo. Spusti pogled inastavi.

"Što je ustvari svijest? Možemo li reći da je svijest dio mozga koji služi za razmišljanje,razlučivanje, donošenje zaključaka i davanja naredbi tijelu što da učini? Možda. Što pokrećesvijest? Da li su to neuroni, transmiteri, naravno, atomi i molekule i još mnogo toga što čini mozakmozgom? Možda. Ipak, postavlja se jedno rudimentarno pitanje - zašto onda svi ne razmišljamoisto? Ako je svijest samo dio male nevidljive materije (ili materija), onda bi svijest trebala biti višemanje ista kod većine ljudi. Ovako, ispada da je svijest puno više sklona anomalijama i to umnogo većem postotku nego su to ljudske vanjske karakteristike. Software je uvijek osebujniji odhardwarea, zar ne?"

Zastane na trenutak da otpije gutljaj vode. Pitao se, je li Myrn uzela ključeve od auta ili će gaopet zajebavat da prekine predavanje na pola i izađe ispred zgrade.

"Znači, mi svijest ne možemo vidjeti. Fizikalno, kemijski i biološki nismo mogli dati dovoljno

dobrih objašnjenja zašto nam se svijest svima toliko razlikuje, pa se ljudska djelatnost istraživanjaiste `svela` na nove grane. Problem je u tome što su neke od tih grana starije od same fizike, aopet, ljudi koji su radili na istraživanju svijesti bili su istovremeno i znanstvenici. Ajmo počet odfilozofije. Grci su imali nekolicinu vrhunskih filozofa prije dvije tisuće i kusur godina. Oni su seistovremeno bavili i drugim naučnim djelatnostima (matematikom, astronomijom, onim što danasnazivamo fizikom itd.).

Srednjovijekovna filozofija bila je raspodjeljena od crkvene (religijske), pa do onih malo tajnijih iokultnijih. I u jednoj i u drugoj bilo je znanosti. Ajmo konstatirat da je preteća današnje kemije bilaupravo alkemija, okultna znanost koja je spajala znanost i filozofiju. Religijski aspekt ću, za sada,držati po strani. U novije doba, od Kolumba na dalje, filozofija je počela opet dobivati na snazi,uzdajući se u same temelje nastale u Staroj Grčkoj.

Student iz trećeg reda podiže ruku. "Izvolite kolega", Zahr se zagleda u njega. " Znači ovako,ako sam dobro shvatio...", započe mladić... "U starom svijetu i novom svijetu filozofija je bilaslobodnija nego u Srednjem vijeku. U Srednjem vijeku Evropom je vladala crkva. "

"Upravo to", Zahr će morati upamtiti ovog mladića. Sva pitanje koja mu je do sada postavio nainformativnim razgovorima bila su kratka i pogađala su bit samog izlaganja. "Upravo to, kolega.Ajmo se usudit zaključit da se crkva i filozofija stoljećima lagano razilaze".

U hali nastade lagani žamor. Odostraga, iz zadnjih redova, začuje se potisnuti smijeh.


8/158

Zahr na brzinu preleti pogledom preko svih, te nastavi.

"U doba baroka i renesanse opet dolazi do spajanja znanosti, ovaj put u obliku spajanja onogašto danas nazivamo fizikom i onog što danas nazivamo kemijom, samo se u ono doba još zvalaalkemija. Newton, čije današnje zakone više manje svi znaju i kojega drže ocem fizikematerijalnog tijela i krute točke, umro je od trovanja živom izvodeći alkemijske pokuse. Da se nezamaramo sada sa time... Kasnije se javlja jedna poprilično kruta znanost koja uspijeva natemeljima Kantove i Descartesove ostavštine spojiti filozofiju i znanost, a to je psihologija. Znači,tadašnja znanost nije mogla na adekvatan način objasniti na koji način funkcionira čovjekovasvijest, a filozofija je bila razjedinjena u pogledu toga, tj. koliko glava toliko teorija; psihologija jebila ona nit spasenja i uvođenje tračka svjetlosti da obasja ponor između nauke i filozofije...ifilozofije i filozofije.

Doktor Freud danas se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti na polju psihoanalize iproučavanja svjesnog i nesvjesnog. Znanstvenici kažu da čovjek koristi 6 do 15 posto mozga.Pitanje je da li svijest obuhvaća samo to? Psihologija je dala tu odgovor u obliku svjesnogobuhvaćanja tih 6 do 15 posto a nesvjesnog obuhvaćanja ostalog. U biti, ajmo radije reći -podsvjesnog obuhvaćanja ostalog.

Podsvijest je, dakle, to što obuhvaća ̀ ono ostalo`. Što ostalo? Šta je to `ono ostalo`? Neki kažu,

poput spisatelja Davida Ickea, da se u podsvjesnom nalaze viši, božanski impulsi, poput ljubavi,viših osjećaja, kreativnosti, sa uzvišenim stanjem uma i stanjem duha. Mozak se sastoji od lijeve idesne moždane hemisfere. Lijeva je logična, pragmatična, racionalna i sačinjava dio svjesnogdok je desna podsvjesna (nesvjesna) i obuhvaća sve što je navedeno u prethodnoj rečenici. Ilijeva i desna imaju osjećaje, samo što su prvi osjećaji u službi racionalnog. Drugi nisu.

Uzmimo jedan jednostavan primjer. Možemo li opisati osjećaje? Teško. Riječi su samodistorzirani (izmijenjeni) fragmenti, kako misli, tako i osjećaja. Postoje samo oni koji su sposobnijiriječima opisati osjećaje i oni koji su manje sposobni. Naravno, postoje i oni koji su potpunonesposobni za tako nešto, ali, u globalu, više manje svi su to u nekoj fazi života, manje ili višeuspješno, pokušali.

Osjećaj nije opipljiv i razlikuje se od osobe do osobe. Štoviše, razlikuje se od prethodnog

osjećaja iako na prvi pogled (da se tako izrazim) izgleda da su isti. Ako netko kaže - `ja tu osobuvolim zato što dobro kuha`, to predstavlja jednosmjerni osjećaj koji sa drugom osobom ne moraimati nikakve veze. No ako netko kaže - `ja tu osobu volim zato što ona voli mene`, tu većdolazimo do procesa uzajamnosti kao i malo težeg objašnjenja od puke ljubavi prema osobi kojase trudi oko našeg nutricionizma.

Osjećaje je teško opisat i jedino što druga osoba može primiti su preslike osjećaja prve osobe,naravno, ako prva osoba priča o trećoj osobi. Ukoliko druga osoba osjećaje poklanja drugojosobi, na koji način druga osoba raspoznaje riječi od osjećaja? Ako drugoj osobi kažem - `ti mimnogo značiš` a osjećaj mi se dijametralno razlikuje od izjavljenog, druga osoba to može vrlolako prepoznati. Kako? Opet na nematerijalan način. Potrebna je samo dobra opservacija iodređena doza vlastite objektivnosti. Osjećaj da li nam netko želi dobro ili ne, ne može seobjasniti racionalno, tako da dio svijesti koju nazivamo podsvijest u tom trenu postaje

dominantna. Da li je intuicija dio podsvijesti? Rekao bih da je, pošto do sada ništa ne upućuje dase intuicija može racionalno pojasniti i objasniti."

DVA: Polje

Već se počelo debelo razdanjivati kada je Dafular ugasio cigaretu i popeo se u kamion. Od


9/158

kada se glavna prilazna cesta prema gradu urušila u potresu, jedini put, put preko polja, danasmu se činio mnogo težim i neprijatnijim. Nepregledne pustupoljine pred njim nalikovale su ovogsumornog jutra na ogromnu sivu ravninu, presjecajući u daljini sivo nebo u grotesknoj igri sivila ibjelila. Kamion se polagano kretao. Po koje golo drvo izvirivalo bi iz zemlje, nenadano, dok jezadržavao pažnju na razlučivanju gdje se nalazi granica horizonta. Ovako, spajanje neba i zemljeizgledalo je kao da sa kamionom leti u nebo. Ili kao da se kreće po bijelom dnu, okruženrazrijeđenim fluidom sivila. Živa monotonija, ako se njega pita. Iako je bilo neke čudne draži usvemu tome. Smrzavanje zemlje dovelo je do toga da je svaki krtičnjak osjećao kao ogromankamen ili metalnu kuglu nasred puta.

Kamion je grabio polako prema šipražju, gibajući se u monotonom ritmu zaleđene zemlje i putakojim inače ne bi kročio ni da mu zlatom plate. Ni krijumčari raznim ilegalnim tvarima i kojekakvimmaterijalima ne bi garant zašli ovako duboko u polja, iz primarnih razloga ili da si što više skrateput ili da prođu nezapaženo. Prilična neinteresantna monotonija imala je neku draž u sebi, samozato što je priroda oko njega ostavljala dojam nestvarnog. U svakom slučaju, mogao je opuštenorazmišljati i za čudo, nakon svih ovih dana, danas se prvi puta osjećao smiren i bistre glave, iako

je standardna tjeskoba uvijek bila prisutna. Dafular je izvadio cigaretu iz paketa i osvrnuo se napustopoljinu iza sebe. Zatim vrati pogled na volan.

Sve bi ovo još i nalikovalo na izlet da danas prije mraka ne mora istovariti robu i vratiti se iz istih

stopa natrag. Po istom putu. Znao je da je večer zajebanija od jutra i da će se u mraku mnogoteže snalaziti. Povakao je dugačak dim u pluća i pogledao prema ogoljelom drveću koje jepromicalo, da bi se svako malo neko novo drvo našlo u ravnini sa kamionom. Bilo bi dobro da jeuzao kompas. Iako je imao, smatrao je, savršen osjećaj za zadržavanje smjera kretanja - čak ionda kada mu se činilo da je promašio neki put ili skretanje za desetine kilometara, da bi na krajuvidio da nije profulao put ni za kilometar - bojazan, da će se jednom izgubiti toliko, da će završiti iliu smrznutoj rijeci ili u nekom jarku ili da će izgubiti mnogo vremena dok se ne vrati na pravi put,uvijek je bila prisutna.

Nekakva stara trošna ograda izvirivala je iz zemlje da bi se nekoliko metara dalje izgubila podbedemom zemlje i snijega. Na nebu, gavranovi su letjeli sabijeni u formacije u obliku kljuna islova L, pa je na momente izgledalo da je ionako tmurno sivo jesensko jutro, koje se sve višepribližava prvom danu zime, iznenada postalo prešarano crnim oblacima u bizarnom plesu

svjetlosti i sjena. Odlučio je upalit radio da barem malo skrene pozornost sa monotonogpretumbavajućeg puta. Pritisne dugme, očekujući naštimanu radio stanicu da se oglasi. Ništa.Počne okretati kotač za traženje stanica. Statičke smetnje odavale su svoje jasne namjere daovog jutra neće dopustiti niti jednoj jedinoj radio stanici da se proširi po unutrašnjosti kamiona."Ajde u pizdu materinu", nervozno je okrenuo kotač na radiju još nekoliko puta, ubrzo ga ugasivši.Baci cigaretu kroz poluotvoreni prozor i sa laganim uzdahom osjeti neku vrstu olakšanja nad

jutarnjom tjeskobom. Pogleda prema nebu...

II. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG IKOLEKTIVNOG

"Bitno je napomenuti da se i svijest i podsvijest razlikuju od osobe do osobe. Fizikalne značajkese razlikuju u mnogočemu; svjesne se razlikuju drastično (pošto nitko ne razmišlja racionalno naisti način). U tom slučaju moglo bi se reći da se podsvjesne značajke razlikuju enormno. Svivolimo različite stvari, težimo različitim stvarima i stvaramo različite stvari bez obzira na okolinu.Okolina utječe na nas samo u onoj mjeri koliko se naš svjesni dio `složi` sa njom. Ako su fizičkeznačajke ùkrašene` različitom odjećom, obućom, ukrasnim detaljima, svjesne ùkrašeneìntelektom, statusom, staležom...podsvijesne su ùkrašene` sa onim što nije uvjetovano ničim većnama samima. Ako ćemo vjerovati ezoterijskom principu o čovjekovoj suštini i čovjekovoj ličnosti,


10/158

tj. o ličnosti koja se mijenja u odnosu na okolinu i u skladu sa promjenama, dok suština odrođenja do smrti ostaje ista, onda možemo slobodno ustvrditi da je čovjek tijelo / materijaispunjena ličnošću (svijest) i suštinom (podsvijest).

Postoji jedna lijepa anegdota o istočnom i zapadnom čovjeku te o razlici u osnovnim pogledimana neka načela ljudskog djelovanja. Kad zapadni čovjek pere kola, on razmišlja što će radit nakonšto opere kola i koliko vremena će još prati kola. Kad se uhvati slijedećeg posla, već će u mislimabiti u `budućnosti` i `raditi` nešto drugo. Dakle, zaključak je da zapadni čovjek sve što radi, radiautomatski i neusklađeno na relaciji misao / materija. Istočnjak će raditi isto po pitanju materije,samo što će misao biti fokusirana na SADA. Ne na minut, dva, tri ili sat, dva, tri unaprijed, negona upravo onaj tren kad svojom materijom (tijelom) utječe na drugu materiju (spužva, automobil).U tom trenutku, istočnjak će zamijetiti kap vode koja pada sa spužve, presijavanje sunca na limuautomobila i svoje ruke dok rade radnju. Ukratko, uhvatio je tren i po mom osobnom mišljenjunapravio je puno kvalitetniji posao. Možda nije radio toliko brzo kao zapadnjak ali je, vjerujem, bioispunjeniji samim činom od zapadnjaka. Činjenica je da su i jedan i drugi automobil oprani.Razlika je u načelu.

Još jedan jednostavan primjer. Svi znamo da je bilo kakvo djelovanje čovjeka, djelovanje maseu određenom vremenu. Čovjek ako sjeda u auto i po autoputu juri 240 kilometara na sat, stići ćena odredište mnogo prije čovjeka koji je vozio 50. Nebitno da li zakoni dozvoljavaju i jednu i drugu

brzinu po autoputu. Bitno je da će prvi stići brže, ali da ga netko pita šta je putem vidio, ovaj bivjerojatno rekao - ništa. Drugi bi vjerojatno znao opisati više stvari. Sam proces opservacije jeitekako bitan za ono što čovjeka razlikuje od mašine. Automatsko rađenje neke radnje i misaokako da obavi slijedeću radnju, značajka je koja krasi kompjutore i strojeve. Čovjek je daleko višeod toga.

Zato je bitno svijest i podsvijest dovesti u balans ili ravnotežu. Balansiranje svijesti i podsvijestiprema mnogim znanstvenim i pseudoznanstvenim autorima, dovodi do stvaranja nove svijesti -supersvijesti. Pri tome bilo kakvi oblici transhumanizma i ekstropije padaju u vodu jednostavnimzaključkom - čovjek nije mašina. Supersvijest je nova vrsta svijesti sa potpuno novom vrstommisaonih procesa. Prije toga, od empirijskog je značaja objasniti povezanost samog čovjeka ifrekvencija.

Ljudsko tijelo djeluje na određenoj frekvenciji. Sve ima svoju frekvenciju. Vid, sluh, njuh, opip,okus, podražaji i boli. Frekvencije koje može vidjeti naše oko nisu iste frekvencije koje može čutinaše uho. Postoje ulazne frekvencije, frekvencije koje se apsorbiraju u pojedinom centru ifrekvencije koje se dalje emitiraju drugim centrima ili na neki drugi izvor. Samim time, svijest imasvoju frekvenciju. Podsvijest ima svoju. Supersvijest obuhvaća i frekvenciju svijesti ali ifrekvenciju podsvijesti, absorbira ih u sebi i opet ih emitira dalje.

Na žalost, današnja nauka i psihologija još uvijek zastajkuju na pukom proučavanju svijesti,logičkog i racionalnog, dok im podsvijest predstavlja neku vrstu kante za otpadke od svijesti.

Ljudi su strašno čudna bića. Još od vremena kad su ovladali vatrom misle da se može ukrotitibilo što prirodno. Ako je ovo imalo smiješno, mogu komotno, onako ležerno reći slijedeće - ljudiMISLE da vladaju energijom. Ljudi su ovladali umijećem paljenja i gašenja vatre...kad ? Prije kojih

par stotina tisuća godina, zar ne?! Pošto nitko od svjedoka tog događaja vise nije medju živima,morat ću vjerovati povjesničarima. Stotinjak tisuća godina vamo - tamo...da li je bilo prije 100, 200ili 300 tisuća. No ostaje jedan alarmantan podatak koji obilazi stranice crnih kronika iz novina unovine, obilazeći cijelu planetu u par dana - vatra odnosi živote.

Dovraga i bestraga, pa ja sam mislio da su ljudi ovladali vatrom?!?!?! Ili nisu??? Ljudi suovladali strujom. Jednostavnim pritiskom prsta na sklopku. Opet...i struja odnosi živote. I vodaodnosi živote. I vjetrovi odnose živote. Moje pitanje je - da li su ljudi uistinu ovladali energijom urazličitim oblicima ili samo misle da je tako?! Razmislimo o tome. Na nas i okolinu djelujukinetička i potencijalna energija kojima također mislimo da vladamo. Čovjekova greška je što


11/158

cijelo vrijeme misli da vlada nečim - i energijom i prirodom. I sobom.

Da li smo otkrili sve vidove energije? Da jesmo, mislim da bi ih razboritije i inteligentnije koristili.Solarna energija pokazala se itekako dobra u praksi, no mi svejedno koristimo fosilna goriva kojazagađuju okoliš i uništavaju atmosferu. Od solarne energije nitko nema koristi, a ovo je svijet kojise vrti oko para. Kolektivno dobro i nauka u službi čovječanstva su globalni mitovi za ljude niskeinteligencije. Ako se mene pita, čovjek nije još do kraja zakoračio iz pećine, a oni koji jesu, prošlisu poput glavnog lika u priči `Platon i Pećina`. Dakle, vraćanje u pećinu je gubitak vremena, čak ionog linearnog oko nas. Zato, ako otkrijete bilo kakav novi izvor energije, za Boga miloga, čuvajtega za sebe ili ga podijelite sa bližnjima."

Zahr ponovno podigne pogled sa papira i ovag se puta malo duže zagleda u studente. Dvojeljudi u prvom redu ostavljalo je dojam da pozorno prate i zapisuju svaku njegovu riječ. Nekolicinaljudi iz pozadine zamišljeno se nešto konzultirala između sebe pa je Zahr zaključio da vjerojatnootkrivaju neke potencijalne nejasnoće u njegovom izlaganju. Još kada je prije tri godine došao naideju da svoju strast prema metafizici u širem smislu te riječi, ostvari u predmetu kojega jediplomatski prozvao "Vrlo Vrlim Novim Svijetom", i od kada mu je dekanat dao zeleno svjetlo dazapočne sa redovitim seminarima (ističući da materijalnu komponentu ne mora tražiti jer je nikadaneće dobiti), i više nego zadovoljan, odlučio je pomno odabrati studente sa slušanje predmeta, ponačelu kratkog intervjua sa svakim zainteresiranim kandidatom. Pitanje koje je obično postavlja u

svojoj kancelariji nekoj zbunjenoj djevojci ili nadobudnom mladcu, bilo je: "Što mislite, na kolikorazličitih nivoa postojanja mi upravo komuniciramo?"

Prema prvim reakcijama počeo je graditi preliminarna načela vlastitog sustava vrijednosti kojaće kasnije zaživjeti u svojoj potpunoj formi, kada prve grupe studenata ispune omanji razred, dabi šesta generacija jedva stala u dupkom punu dvoranu, koju su prije imali priliku napuniti samopoznati gosti sa drugih sveučilišta i veleučilišta. Zahr, naravno, više nije imao ni toliko vremena nivolje ispitivati svakog kandidata ponaosob, već bi samo na policu pored svoje kancelarije staviosnop iskopiranih prijavnica koje bi mu kasnije studenti ispunjene proturivali ispod vratakancelarije. Svi koji su predali prijavnice, nakon tjedan dana mogli su podići skriptu (podijeljenu,baš poput predavanja, na tri, za razliku od opširnih predavanja, sažeta dijela), koja bi se višemogla nazvati "vodičem kroz predavanja", nego li konkretnom skriptom za proučavanje svegaonoga o čemu će slušati idućih tjedana.

Zahr je smatrao da je to prema studentima bilo i više nego korektno.

"Od sada ću izraz svijest koristit samo kao jedinicu za čovjekovu opservaciju stvari oko njegaotvorenim očima. Evo ovako: `Svijest je od sada, dok ne kažem suprotno, samo jedinica začovjekovu opservaciju stvari oko njega - otvorenim očima`. Evo tako. Povijest je jedna vrlointeresantna stvar. Neki kažu da je pišu pobjednici. Pa kad pobjednici odu a vlast preuzmugubitnici, tj. bivši gubitnici ili netko drugi, opet ti mijenjaju povijest, pa opet neki treći i takounedogled. Interesantno je slijedeće: ne znamo točno što se sve na prostorima Balkana, bivšegSovjetskog Saveza, na Bliskom Istoku i u svim ostalim žarištima sukoba, događalo u proteklihdvadesetak godina, ali eto znamo što se odigravalo prije par stotina, tisuća, desetaka ili stotinatisuća godina.

Imamo arheološko nalazište u kojem se pronađu koplja, štitovi, mačevi i slične stvari. Pa se

kaže kako se ratovalo i proturi u čitanke. Pa se nađu posude, ukrasi i slično, pa se kaže kako se jelo i ukrašavalo sebe i svoj interijer / eksterijer. Pa se pronađu nalazišta sa obućom od jednogmetra, toljagama od nekoliko metara, mačevima, štitovima, zdjelicama i ukrasima starim preko100 tisuća godina, kostima prosviranim vatrenim oružjem starim 40 tisuća i lubanjama rezanimsavršenim laserskim rezovima starim 250 tisuća godina i procjeni se da nije pametno davati vantakve informacije, jer je nemoguće da su prije živjeli divovi ili neka ili neke naprednijeintraterestrijalne ili ekstraterestrijalne rase. Pa tko će normalan u to danas vjerovat?!? Uegipatskom hramu nalazi se slikovno pismo čiji jedan redak možemo vidjeti u uvodu u povijesneemisije, u obrazovnom programu, u čitankama i enciklopedijama...


12/158

Interesantno je da se dva slikovna redka ispod nalazi lik koji teško da liči na Egipčanina iz togdoba, ali čudnovato liči na one male sive / zelene kakve su mozda našli u Roswellu prije 60godina i čije nas velike insektoidne oči gledaju sa majica, bedževa, torbi, bilježnica, knjiga,stripova, serija, reklama i filmova. To se ne uklapa u povijest kakvu znamo a i tko će normalan uto vjerovati? Pazite, ovo nisu rekla - kazala priče, nego kontroverze o kojima se danas možepronaći puno vizualnih, audio i opipljivih činjenica. Ipak, `gos`n doktori` (kako narod u nas znareći za svakog tko ima više od 16 razreda škole i koristi se terminologijom iz nekih `čudnih izastrašujuće debelih knjiga`), rekli su da su to gluposti i priče za malu djecu.

Interesantno je koristit termin glupost u kontekstu povijesti, u svijetu gdje se ljudi ne mogu složitida li je svijet nastao evolucijom ili ga je stvorio Bog. Ili je u pitanju bilo nesto treće. Samim tim,riječ dokaz je strahovito gruba riječ i van pravnog konteksta (kod nas ni to!) nema nikakvu težinu.Dokazi su u naučnom svijetu, poput šturog Millerovog eksperimenta iz 1954. godine kojim je`objasnio` Primordijalnu Juhu i stvorio model nastanka života na Zemlji, i masa sličnih`dokazanih` teorija, zapravo nisu ništa drugo do pukih - teorija.

Opće prihvaćenih? Da. Dokazanih? Ne. Nema konkretnih dokaza tko je gradio piramide, odakleu pustinji erozija na Sfinzi procjenjena na minimalno 12 000 godina, nastala usljed, pazite sad -kišnih oborina koje su Sfingu obasipavale tisućama godina. U Egiptu - da, ali pustinjskom i općepoznatom Egiptu kakav je opisan u čitankama - ne. Plato u Gizi nalazi se ispod dobrog dijela

pustinje i predstavlja ravnu površinu debelu nekoliko desetaka metara. Uglavnom, po mommišljenju... i piramide svugdje po svijetu i Sfinga i kipovi na Uskršnjim Otocima i Machu Picchu iStonehendge i Jerichon i još masa drevnih građevina nije gradjena u vrijeme kako piše učitankama i na način kako piše u čitankama.

Masa i masa artefakata diljem svijeta upućuje na jednu čisto drugačiju povijest odkonvencionalne, koja se nije mijenjala ni za slovo od 30-ih godina prošloga stoljeća. Ovo je dobainterneta gdje su svi podaci manje vise dostupni u doba naručivanja bilo koje teško nabavljive inecenzurirane knjige iz inozemstva, pošto na televiziji, u novinama ili u dostupnim knjigama naovim prostorima nećete saznati gotovo ništa ili ćete saznati strahovito malo. Sustav vjerovanja ipredrasude su jedno. Proučavanje i potencijalni argumenti su nešto sasvim drugo."

TRI: Može li dvorana primiti studenta viška?

Farhida je nesigurno koračala hodnikom i zaustavila se ispred masivnih, spužvom prekrivenih ikožom obloženih dvodjelnih vrata sa nizom malih nitna, raspoređenih po dužini i širini cijelihvrata, u sitnim redovima koji su se ukrštavali, razilazili, ukrštavali i ponovno razilazili, ostavljajućivizualan dojam da se radi o redovima posloženih smaragda na nekom mističnom brežuljkastompodručju. Približi se samim vratima i oslušne prije nego odluči da li da pokuša ući il i ne.

"Još uvijek je svijest mjerna jedinica za opservaciju otvorenim očima", čuo se iznutra dubokišekspirijanski muški glas nalik na Sean Connery-ev. "Možemo li opservacijskim procesom krozvlastitu unutarnju dijelektiku doći do konkretnih zaključaka, u vezi, na primjer, vjere i religije? Bilo

bi interesantno pokušati. Religija i vjera, za početak, nisu isto. Vjera je stvar pojedinca. Religija jedogmatsko prezentiranje segmenata vjerovanja putem simbolike ili inicijacije. Simboličke vjerskeknjige trebaju se tumačiti na način simboličkog i literarnog proučavanja, dok su inicijacijske knjigebazirane na konkretnim činjenicama. I jedno i drugo ima similarnu kalakteristiku, a to je sustavvjerovanja. Svaka religija je sustav vjerovanja čija snaga i proširenost ovise o broju onih kojivjeruju u određen religijski sustav."

Odlučila je ući. Polagano u tišini odškrinuvši vrata, nađe se na ulazu u najveću dvoranu nacijelom učilištu.


13/158

"Dogma je ono što jednu religiju u očima svojih sljedbenika želi prikazati jačom ili iskrenijomreligijom od drugih religija. U današnje vrijeme okruženi smo dominantnim i manje dominantnimreligijama sa mnoštvom interpretacija jedne te iste stvari - čovjekov položaj u odnosu na Boga.Svaka religija tumači drugačije čovjekov položaj a drugačije Boga. Opet, jedna im je stvar zajednička, barem većini, a to je da se gotovo svih Bogova treba bojati ili strepiti pred njima.Ukoliko pojedinac to smatra grotesknim, bizarnim i pomalo bolesnim, pojedinac se proglašavaheretikom ili barem ateistom. Prije se za to spaljivalo i kažnjavalo. Danas se u pojedinca upireprstom. Ako ništa drugo, barem smo se makli sa mrtve točke."

Smijeh u dvorani. Farhida se zbunjeno osvrne oko sebe u nadi da će pronaći neki slobodanstolac da što prije sjedne u njega i izbjegne neugodno pitanje profesora što radi na seminaruneprijavljena... Stolca, naravno, u prepunoj dvoranetini nije bilo. Odlučila je ipak zatvoriti vrata zasobom, ovoga puta sa vanjske strane.

Prekasno...

"Kolegice", začuo se glas predavača, "možete sjesti u prvi red. Kolege će vam napraviti malomjesta u klupi."

"Hvala", reče i spuštene glave krene prema prvom ovalnom redu katedre od tridesetak i neštoovalnih "katova". Sjedne pored kovrčavog mladića koji joj se ugodno nasmiješi pomaknuvši svojestvari na svoja koljena. Farhida uzvrati osmijeh i sjedne.

"Religije su obično nastajale kombiniranjem starijih religija. Kršćanstvo je, recimo, nastalospajanjem judaizma, gnosticizma, feničke religije i (kasnije) učenja Isusa Krista. Kao i ostalereligije, odbacilo je neke `sitnice` poput gnostičkog učenja da Bog nije bilo jedan, već da ih je biloviše. U Gnostici je Jehova, to jest JHWH proglašavan demonom ili zlim Demijurgom. Zato segnostika danas proglašava herezom a Katari u Srednjem vijeku bili pogubljivani. Također, ovoima veze sa još jednom `herezom` - hermeticizmom, doktrinom starom (kako neki smatraju)nekoliko tisuća godina (stari Egipat), u kojoj se spominje zli demom Y (YHWH?) koji je obmanuoMojsija (kojeg neki zapisi danas proglašavaju visokim svećenikom egipatskog Kulta Zmije, satime da Mojsije nije bilo ime, već religijski status - Moses). Znači, ili je Biblija u pravu...ili Jehova

nije bio pravi Bog. Ja samo impliciram. Ne prejudiciram ništa i držim se golih činjenica a na vama je da zaključite svatko za sebe."

Profesor Zahr uputi pogled prema Farhidi, no bez imalo naznaka bilo kakvog čuđenja ilinegodovanja zbog njezinog upada na predavanje. Pretpostavljala je da je profesor do sadazasigurno svoje studente upoznao barem po licima.

"Između Starog i Novog Zavjeta postoje mnoge razlike. U najblažu ruku, Novi Zavjet je malo`mirniji` od Staroga. Jeste li znali da je najčešće korištena riječ u Starom Zavjetu nakon riječi Bog- riječ krv? U Starom Zavjetu opisano je mnogo krvavih rituala, feničkih običaja zazidavanja iubijanja novorođenčadi u `slavu` Boga itd. `Tijelo Kristovo` i `Krv Kristova` nisu ništa drugo negosinonimi za kanibalizam, dok je oltar još uvijek (makar samo simbolično) sinonim za žrtvovanje.Interesantno je da većina velikih religijsko opredjeljenih ljudi danas živi potpuno suprotno

načelima Biblije. Iskreno, ne vidim koliko je to u skladu sa duhovnošću i koliko moraju biti jakiargumenti da sve gore navedeno stave u isti pretinac sa istom?!

Ostale religije rade na sličnom principu, no opet, anomalije među njima smatraju se krucijalnimsegmentima zbog kojih se vode ratovi još i danas. Znači, da bismo shvatili duhovno, moramoshvatiti šta su to bol i patnja. Ako nas već kojim slučajem i zaobiđu u životu, moramo dobropromisliti kako da si ih sami natovarimo na vrat ili ih barem privućemo na sebe. Osobno, smatramda je duhovnost starija od bilo koje danas poznate religije i da je više vezana uz individualan rastčovjeka nego uz dogme i doktrine koje se nameću kao duhovnost."


14/158

JEDAN: Ksander ustraje na Gavinu potpuno nepotrebnomrazgovoru!

"Ti ljudi nazivali su se Organski Portali."

"Prema nekim materijalima, viši entiteti odobrili su ovu čudnovatu i bizarnu emanaciju, pretežitoza to da bi ljudi sa razvijenom dušom gradili svoja iskustva na mnogim preprekama". Gavinudođe da jednostavno kaže: "Odjebi, pusti me, imam posla", ali se suzdrži i mirno priupita: "Taantipod teorija...nije li malo previše predvidljiva u svojoj bipolarnosti?"

"U jednu ruku je", kaže Ksander neutralnim tonom. Konzola ispred koje je sjedio prikazivala jedugu istančanu konveksnu zraku bjeline, kako se proteže od Treće Ravnine do Pete AstralneSobe. Ispresjecane pruge blještećih obrisa i kontura bilo je strahovito teško razabrati pod ovimudarnim valom bijele svjetlosti na granici dimenzija. Gavin makne pogled sa konzole. Oči su gauvijek lagano pekle, makar samo bacio letimičan pogled na ekran konzole. Unatoč svim

zaštitama, kako u konzoli, tako i u rožnici svakog člana malene posade koja je radila na periferijitreće ravnine, pečenje oči prilikom gledanja u disperziranu Božansku Energiju, bilo je neizbježno.Ksander je imao tu, nazovimo je povlasticom, da ga je svaki tren obišlo neko od Sibius Anar bića,prelazeći dugim sjajnim prstima preko njegovih očiju i čela. Ksander je u nekoliko navrataspomenuo da mu na taj način vraćaju vid u primarno stanje i ujedno rade balans u ćelijamarožnice, koje mogu postati lagano oštećene nakon pet minuta provedenih u intenzivnom gledanjusvjetlosti.

"Dobro", reče Gavin gledajući ključ u ruci. "Kakvo je zapravo tvoje mišljenje o tome?"

Ksander ga pogleda neutralnim pogledom.

"Moje misljenje podudara se sa razmišljanjem koje sam pronašao u jednom predavanju na koje

sam naišao na internetu, nekoliko godina prije Konačnog Pomaka", reče.

Izvadi iz donjeg pretinca masivnog stola kristalnu rešetku, promjera nekoliko centimetara.Prođe dlanom preko plošnog dijela. Cijelu prostoriju ispuni dubok, muški mono filtrirani glas, kaona nekom malom prijenosnom mono radio prijemniku prije Konačnog Pomaka.

- - - - -

"Prvo, da se razumijemo. Da se možemo kvalitetno pozabaviti ovim problemom, moramo imatibarem osnovno znanje iz psihologije, parapsihologije, genetike, okultizma, psihopatologije ipoznavanja fenomenologije primitivizma kroz životno iskustvo i rad sa osobama koje pate od

psihopatije, sociopatije, niskog postotka emotivne inteligencije, agresivnosti, bezobzirnosti iprimitivizma. Moramo još i poznavat fenomen hladnokrvne ambicioznosti u pogledu bezobzirnoguspinjanja na društvenoj ljestvici, lažni elitizam i apsolutni nedostatak interesa za bilo kakvopodručje ljudske djelatnosti od kojega se nema koristi.

Tek onda se može načeti ova tema, ali samo načeti.

Možda bi najbolje bilo kada bi riječ organski portal zamijenili sa `osoba koja nema nikakvihizraženih emocija`. Tad bi se mogli pozabaviti čistim područjem klasične psihoanalize.


15/158

Vjerujem da ste se sa takvim osobama susretali u životu. Zamislte porodičnu situaciju gdje jedna osoba sustavno maltretira porodicu, dovodi druge do ruba živčanog i emotivnog slomaizazivajući u njima frustracije.

Vjerujem da bi se i ovdje moglo naći primjera. Ako ne, onda ste vjerojatno upoznati sa tuđimprimjerima. Maltretirane osobe često su pronalazile argumente ne bi li opravdale postupkepartnera, bračnog druga, sina, kćerke, oca, majke, djeda, bake itd., a ti argumenti se čestosastoje od nabijanja frustracija sebi i pronalaženja krivnje u svojim postupcima, čak i kada niti

jednom riječju nisu dali drugoj osobi razlog da učini to sto je učinila, bilo da se radi o verbalnommaltretiranju ili fizičkom. Uzimam model porodice jer ga je najlakše za shvatiti.

Između maltretirane osobe i osobe koja maltretira javlja se odredjeni sado - mazo odnos.Maltretirana osoba koja uspije shvatiti u kakvom se govnu nalazi i kad joj ponestane`argumenata` za predbacivanje sebi, teškom životu osobe koja je maltretira i kad shvati da sadrugom osobom nešto debelo nije u redu, počinje traženje pomoći. Pomoć će vjerojatno dobiti odosobe koja se nalazi u sličnoj situaciji, znači potlačenoj, ili osobe koja po katakteristikamaodgovara osobi koja je maltretira. Ima i treća opcija, ali na to ću doći malo kasnije.

Osoba koja se nalazi u sličnoj situaciji kao maltretirana osoba, neće moći problem sagledati`izvan kružnice` nego će gledati okvir iznutra i zamišljati, kako da na temelju svog iskustva

pomogne osobi koja joj se obratila za pomoć. Pošto svi znamo da se savjeti dijele na temeljuosobnog iskustva, ta osoba će vjerojatno dati savjet u stilu 7proći će to / imaj strpljenja / ni meninije lako / takav je život itd.` Kao osnovno - život nije takav !!!!!!! Svatko u životu gradi svoju kuću,piše svoju knjigu i snima svoj životni film. Sami odabiremo koje ćemo glumce uzeti u film i kogaćemo otpustiti iz filma - prije ili kasnije. Druga opcija u traženju pomoći bila bi tražiti pomoć odosobe karakterno slične osobi koja maltretira druge - pretpostavimo prijatelja dotične osobe,kuma, brata, oca itd.

Ta osoba nalazi se u svom krugu omeđenom kružnicom spoznaje o vlastitom iskustvu i dat ćesavjet tipa - `mi muškarci - žene smo malo impulzivni / znaš da dolazimo iz loših porodica / znašda smo rasli na ulici / znaš da smo bili u ratu / znaš da je on - ona u dubini duše dobar čovjek itd.". Opa...upsi dejsi...faktor sentimentalnosti. Najgori mogući faktor samozavaravanja izamagljivanja emocija i stvari kakve one zapravo jesu- građenje kule od karata i stvaranje

kaotičnog singulariteta. Sentimentalnost - neprijatelj pravih emocija, neprijatelj svijesti i neprijateljistine. Najjače oružje ljudi koje drže druge ljude u inferiornom položaju. E dakle, ako niti tomaltretiranu osobu ne pokoleba, što je jako malo vjerojatno, postoji i treća mogućnost.

Traženje pomoći od državnih organa. Osoba koja to učini vjerovatno je već toliko očajna isvjesna da svoju sudbinu stavlja u nepoznate ruke - socijalnih radnika, psihologa, sudaca,tužitelja, odvjetnika itd. E sad....Osobe koje rade u tim ustanovama također su od krvi i mesa itakođer imaju u životu jednu funkciju - onaj koji tlači ili onaj koji je potlačen. Savjet tih osoba vrtitće se unutar spomenute kružnice. Rijetki su trenuci da unutar ove tri opcije pomoći postoji ičetvrta - osvještena osoba koja jako dobro poznaje um primitivne osobe, lišene emocija a također i maltretirane osobe rastrganih emocija tokom dugog niza godina nametnute krivnje isentimentalnosti. Osoba koja to može, zna koliko je teško izvući drugu osobu iz začaranog krugaili joj dati savjet kako da to učini bezbolno po maltretiranu osobu.

Znači, ta je osoba svjesna rizika, jer ta osoba poznaje sposobnosti i mogućnosti, kao i namjereosobe koja maltretira drugu osobu. E sad, dolazimo do pitanja: zar zaista postoje ljudi koji duginiz godina maltretiraju druge ljude psihički, emotivno i fizički, do tog stupnja da su sami uvjerenikako rade ispravnu stvar i kako druga osoba to zaslužuje, držeći drugu osobu u stanjukonstantnog mazohizma? Kako netko može dići ruku na osobu koju voli i prema kojoj gajiosjećaje? Kako netko nakon što povrijedi drugu osobu nije svjestan, nakon učinjenog, što jenapravio?

Kako netko iz dana u dan moze imati prema drugoj osobi odnos gori nego prema mački ili psu?


16/158

Zapitajte se - i da nehotice povrijedite drugu osobu, koliko bi vam trebalo vremena da shvatitešto ste učinili?

Možete li fizički povrijediti drugu osobu? Teorija da svaki `štap ima dva kraja` pa tako i životnesudbine bračnih drugova, ljubavnika, prijatelja, poslovnih partnera itd, rijetko je kad ispravnopostavljena teorija. Brak je tu najočitiji i odnosi unutar porodice, pošto imamo klasični 24/7 životnireality show gdje netko može masku držati 8 sati dnevno, koliko vremena obično provodi naposlu, pa otići upravo u tu porodicu i istrest svoje frustracije. Došli smo i do frustracija. Da li sufrustracije glavni razlog zašto netko sustavno i godinama povređuje drugu osobu ili osobe? Nekadigne ruku tko od nas nije bar na neki način isfrustriran??? Dakle, frustracije i nisu neki presudnifaktor u vezi ponašanja nekog pojedinca.

Jest da mogu biti, ali nisu uvijek razlog. Štoviše, frustracije više vode u fazu zatvorenosti,preispitivanja sebe, preodgajanja svojih mana i nedostataka, nego sustavnog maltretiranja osobakoje volimo. Pa što je onda u pitanju? O čemu se radi? U čemu je problem? Žene i djecu tuku svi- radnici, doktori, policajci, akademici, umjetnici... A opet, `pripadnici istih društvenih klasa` netuku žene!!! Nasilnici su u odredenom postotku iz loših porodica i neke je odgajala ulica i popravnidomovi. Drugi su to sve prošli pa ne maltretiraju!!! Ovi prvi nisu izvukli životne pouke, a drugi

jesu??? Pa kakav to, dođavola mora bit čovjek da godinama maltretira drugu osobu jer nije

izvukao pouke? Pa što takvog čovjeka razlikuje od nekog grabežljivca??? To što zna čitati ipisati? To što zna govoriti? Ili se čak stručno izražavati i imati visoki društveni status? Ako uvećini slučajeva nije odgoj, porodica, društvo ili ništa slično??? Pa, pobogu, što je onda ???????Znači da sa tim osobama nešto suštinski ne valja!!! Ako ne valja, treba ih hospitalizirat. Ali čekajtemalo, doktor koji će ga kontrolirat može biti i gori od njega - profesionalno šarmantan, elokventana kod kuće čista suprotnost.

Odakle taj Doktor Džekil / Mister Hajd sindrom kod velikog dijela muške i ženskepopulacije??????? Neka se i zbrine doktor. Njegov karton da sa njime nešto nije u redu dobit ćeravnatelj bolnice. Što ako je i on takav? Što ako se to proteže do predsjednika, kraljeva,biznismena, pa do ljudi iz svih slojeva društva??? Da li se proteže ?? Proteže se...itekako seproteže! Pazite, ljudi koji maltretiraju su oni sa očitom greškom `u programu`, jer njihovadjelovanja okupljaju oko sebe svjedoke, iako sve većinski završi `in the family` ili unutar uskog

kruga ljudi. Tu i tamo izbije skandal, pa se svi čude. Ali to je rijetkost. To su najočitiji primjercipopulacije koja je emotivno `gluha` na podražaje vlastitih emocija, morala (onog pravog) i granicedo kuda seže sloboda pojedine osobe - znači - uzimaš drugom slobodu kada mu radiš to što on /ona ne želi i kada ga / ju prisiljavaš na nešto.

Čak i kada verbalno nedaš godinama nekom doći do zraka vrijeđajući njegov intelekt. E asad...što sa osobama koje imaju masku kod kuće a rade skrivene poslove da povrijeđuju druge(od maltretiranja, lišavanja života itd.). Što sa onima koji su uzorni gradani, uzorni očevi a jednomodlukom pometu živote tisuća ljudi? Zapitajte se, da li ste to u stanju? Da li ste u stanju pregazitidrugu osobu radi vlastitog napretka? Ako jeste, zašto? Volite li pritom osjećati nekakvu moć,dominaciju ili nešto treće? Ili nalazite sebi savršena opravdanja za tako nešto??? Ako nalazite,koja su to opravdanja??? Osveta? U redu, netko vas je povrijedio u mladosti pa se sad svetite?

Istoj osobi, ili svima? Ako imate imalo obzira koliko će vam trebati da shvatite da to nije u redu?Dan , dva, mjesec, postupak, dva, 100? Cijeli zivot? Masa postupaka? Uništili ste živote drugihradi vlastitog napretka?

Uzrok ovoga tipa nekad leži u nekim stvarima, ali nije pravi uzročnik? Što je pravi uzročnik?"

III. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I


17/158

KOLEKTIVNOG

"Svijest je sukobljena sa mnogo čime, pa bi tako mogli reći da je od prvih dana čovječanstvasuočena sa ljudskom glupošću. O ovome bi se dalo pisati godinama i pretpostavljam da se tema

još ne bi iscrpila. Od samoga osvita čovječanstva glupost prati ljudski rod kao sjena. Povijest nas

ne uči životu, kako se kaže, već ljudskoj gluposti i začaranom krugu ljudskih grešaka iz kojeg sečovječanstvo nikako ne može iskobeljat. Religija nas uči poniznosti i strahu od svega i svačega.Magijski okultizam nas uči da je čovjek Bog glavom i bradom i da je sputan jedino zakonima kojesam smatra bitnim ili nebitnim. New Age nas uči da zatvorenim očima prolazimo kroz život,meditiramo po cijele dane, izigravamo gurue, širimo ljubav i dijelimo je šakom i kapom i još dagledamo da pritom nešto i zaradimo. Sport nas uči da ako ga već ne treniramo, onda barem daispijamo hektolitre piva i uživamo u pasivnosti, promatrajući isti. Razni mladenački `buntovni`pokreti uče nas da droga širi svijest više nego alkohol. Alo ljudi”, profesor Zahr podigne glavuprema razredu, “doktor Hoffman radio je za CIA-u, a Leary i McKenna bili su plaćeni od američkevlade da stvore hippy pokret.”

“Ma da?!”, začuje se sarkastičan komentar iz zadnjih redova. Zahr odluči izignorirati komentar.

“Umjetnost nas uči da ne uživamo u njoj nego da je seciramo, dijelimo na pravce i podpravce,stvaramo od sebe ljubitelje jedne a mrzitelje druge vrste umjetnosti. Dijelimo se na klase, kaste,elite, gledamo drugima u dvorišta a sakrivamo smeće u svome. Svi smo tako prokleto fini izvančetiri zida a licemjerje i lažni moral samo su nepoznate riječi u rječniku. Da bar. U stvari, sve okonas uči nas da se priklonimo nečemu. Ako se ne priklonimo ničemu, opet, društveno bi moglipristupiti u tor anarhizma ili antiglobalizma, religijski u tor ateizma ili hereticizma, sociološki u tor nihilizma ili mizantropije.

Kakvi god da bili, za nas već postoji specijaliziran tor. Možemo biti također i veliki ljubiteljitakozvanih `teorija zavjere` i tražiti sve ono što nitko prije nas nije tražio. Znači, ljudska rasa volistereotipe. U južnim djelovima SAD-a još i danas većina mrzi crnce. Paradoks je što je mržnjastereotipne prirode. Boja kože nije. Ako ne želimo biti dio niti jedne religije, ajmo naći za sebeadekvatnu sektu. Ako niti to, ajmo naći nekog duhovnog vođu, nekog gurua koji će nam `otvoritioči`, `ponuditi istinu` i `odvesti nas na pravi put`.

Kad ljudi shvate da je put svakog pojedinca unikatan put i da pojedinac čim počne tražiti put pokojem netko drugi već hoda, gubi svoju svrhu, možda homo sapiens postane nešto više. Nemaargumenta, zapamtite, NEMA argumenta za skretanje sa svog puta i prihvaćanja kolektivnognačina razmišljanja. Traženje bilo kakve koristi osim vlastite duhovne satisfakcije već je u startuosuđeno na propast. Samim time ljudi postaju hodajući zombiji. Kada čovjek izgubi Duh (Spirit),život mu je izgubio smisao.

Bilo kakvo prihvaćanje nekakvog defaulta (prečca) je samo priznavanje vlastitog poraza. Zatonije ni čudo što je današnji svijet - svijet primitivizma, koji se nije promijenio od vremena spilje i,svijet ljudi bez Duha. Zato se nemojte začuditi kada jednom otvorite oči i u nevjerici počnetepored sebe promatrati majmunolike spodobe sa toljagama i humanoidne kontejnere tupih,praznih i ispijenih pogleda. Da svatko pogleda samo malo dalje od nosa, umjesto da pronalazi

isprazne isprike i kvazi argumente, vidio bi da ovo o čemu pišem i nije toliko daleko od istine.

Mediji od ljudi čine samo ispraznu materiju koja se ne razlikuje od materije onoga što drže uruci i iz čega piju. Nekad su ljudi (iako nepotrebno) ginuli za političke ideale i posvećivali svoježivote (iako nepotrebno) ciljevima postizanja promjena (bar su oni tako smatrali). Danas mladežstrepi što će im se događati sa idolima koji dva tjedna drže mikrofon u ruci (glazbeni idoli inatjecanja), provode tri mjeseca u Orwellovskoj dekadenciji (big brotheri), ili u teenagerskimserijama izlažu svoje mlade živote opasnosti, gubeći se po odjeljcima robnih kuća i izbjegavajućiopasnosti koje vrebaju u ulicama punim modnih dućana.


18/158

Dakle, glupost i dekadencija očito imaju mnogo toga zajedničkog, a ljudi vole i jedno i drugo.Uskoro ćemo se dijeliti u alfe, bete, game i delte i čika Huxley neće morat čekat još 6 stoljeća dadekadencija poprimi punu formu i sve nas asimilira. Ako to prije nje ne učini Borg.

Dakako, ovdje ne mislim samo na mašinsko / ljudsku formaciju koja želi uništiti ljudski rod, u tvserijalu i filmovima Star Trek, već i na mašinsko / ljudsku formaciju u svakom nesvjesnomčovjeku, koja prijeti da uništi sve ono ljudsko u njemu. Čovjek je odabrao ovaj život da uči i da serazvija. Po mogućnosti da nauči što više na svom duhovnom putu, da daje maksimum sebedrugima i ne traži ni minimum drugih za sebe. To je ona umjetnost, onaj plamen unutar svakogpojedinca. Umjetnost i plamen koje svojataju sve religije, pritom zamijenjujući čovjekov uzvišenpoložaj u Kosmosu za čovjekov ponizan, puzajući, licemjeran i gotovo bezdušan aspekt izdaje,kako drugih, tako na kraju i samog sebe.

Sve se vraća, poput jednog ogromnog i nevidljivog njihala, samo što je ljudsko stado previšeslijepo u traženju posljedica nego u razboritom sagledavanju uzroka. Tako da nimalo ne čudeljudski odnosi koji se do dana današnjeg nisu promijenili ni za dlaku i jedino što ljude sputava da

jedni drugima ne ulaze u kuće, ubijaju jedni druge i još više lažu jedni drugima u lice, su samizakoni koje su izmislili sami ljudi. Ne zaboravimo da homo sapiens mora biti dio nekogrepresivnog sustava sa nizom strogih zakona jer bez njih on ne bi znao što smije a što ne smije.

Znači, čovjeku drugi moraju pisati zakone jer on nije svjestan osnovnih moralnih i humanihnačela.

Čovjek na taj način može slobodno među četiri zida raditi što hoće, sve dok nije podložandjelovanju ljudskih zakona na njega. To je stvarno žalosno. Neki će tvrditi - `pa društvo je takvo,od samoga početka...probudi se iz iluzije!`. Moj odgovor bio bi - `to nije argument nego goloprihvaćanje žalosnog i dekadentnog stanja u koje se ljudski rod uvalio i po kojem se nerazlikujemo od nojeva koji imaju glavu u pijesku ili neke pasivne životinjske zajednice...poputkokoši kojima je bitno samo da kljucaju, hodaju unaokolo i tu i tamo snesu neko jaje. Ili stadaovaca ili nekog goveda, koje šutke u toru prihvaća sve što mu se nametne`. Znam da u ovomeima više literarne simbolike, nego li konkretnih činjenica, ali...ljudi su već naučeni slušati o sebikao o stadu i kao o nečijim slugama, tako da ne vidim zašto bi to trebalo ikoga zbunjivati ilivrijeđati. Ne zaboravimo, najviše boli ono čega se bojimo ili što želimo maknut od sebe a nikako

to da učinimo".

"Ispričavam se, profesore, ali kakve konkretno veze ljudska pasivnost ima sa Borg formacijom?Nije li ta parabola uzeta možda u krivom kontekstu?", student iz drugog reda nespretno ustane dabi, valjda zbog neugodnosti, već slijedećeg trenutka brže bolje sjeo. Zahru se ovo pitanje učinipotpuno suvišnim i besmislenim.

"Kakve to sve ima veze sa Borg formacijom? Itekakve. Ljudi su već asimilirani od samih sebe jer su slijedili druge. Velike ideje čiji su predvodnici bili veliki slijepci samo su se razvile u smjerukoji je bio jedini i logičan za slijepce koji prate glavnog slijepca, koji opet prati nekog većegslijepca. Na internetu sam vidio jednu divnu izjavu o položaju modernog čovjeka u društvenojhijerarhiji. Čovjek je opisan kao biciklist koji pognuto gazi one ispod sebe. Da neko pita čovjekazasto je pognut pred ili pod nekim - ne bi znao. Da ga netko pita zašto gazi one ispod sebe - ni to

ne bi znao. Znači, čovjek nesvjesno radi stvari i povodi se za većinom. kako religijski, tako idruštveno, kulturno itd. Kao majmun. Uz dužno poštovanje majmunima, kokošima, ovcama igovedu, ipak uzrečice ostaju uzrečice. Jedna od njih je - `majmun radi ono što majmun vidi`.

Interesantna je također jedna uzrečica, na mnogim mjestima slikovito objašnjena i ilustrirana -`niti vidim, niti čujem, niti govorim`. Interesantno je da svi vide, svi čuju i svi govore. Pitanje jesamo - što to?"

Zahr pogleda prema djevojci koja je zakasnila na predavanje i koju nikada do sada napredavanjima nije vidio . "Toliko pozorno prati predavanje, odkako je došla, da bi čovjek mogao


19/158

pomisliti da je došla ne zbog predavanje, nego zbog ruševine poput mene", pomisli i razvuće ustau lagani smiješak, nastavljajući:

"Čovjek se i nesvjesno povodi za masom, svojski se trudeći da njegov vlastiti sustav vjerovanjai vlastita percepcija budu toliko u skladu sa sustavom vjerovanja i percepcijom drugih, da meiskreno čudi što još postoje čak i neke jezične razlike u potpuno istovjetnom pristupu različitim iliistim stvarima, bilo da se radilo o sociološkom, religijskom ili duhovnom aspektu. O Bogu se kroztisućljeća vode mnoge kontroverze. U starim religijama bili su Bogovi. Zatim se uvelo monoteizami jednog Boga. Zatim su to napravile i sve ostale kasnije religije. Danas se smatra da u višeBogova ili Božanstava vjeruju jedino tamo nekakvi `sotonisti`, `pogani (pagani)` i ljudi upitneinteligencije. Ok, ajmo ovako...karakteristike više Bogova nekad, pridodane su kasnije samo

jednom Bogu.

Ajmo poći od aspekta da su prije Bogovi bili svakojaki - dobri, loši, pa malo dobri pa malo loši,pa malo osvetoljubivi, pa malo nagli kao djeca, pa ratovali između sebe, pa ratovali sa čovjekom,pa svojatali čovjeka za svoje više ciljeve... Uglavnom, ako su te sve karakteristike prešle na samo

jednog Boga (u svakoj religiji više manje), meni je osobno onda žao tog Boga, jer mu jepridodano više ljudskih karakteristika nego bilo čega drugog. A pazite sad, Bog je Svemoguć.Znači, Bog se može ponašati poput najgoreg primitivca, naređivati Mojsiju da napravi pokolj u dvasela `bezbožnika`, osuđivat one koji nisu na `njegovu sliku` i još tražit od onih koji `jesu na

njegovu sliku i priliku` da kleče pred njim i na `koljenima pognute glave uđu u njegovokraljevstvo`. Meni je, moram priznat, iskreno žao takvog Boga. Ako je Bog stvarno takav, ondabolje nismo ni zaslužili!!!

Problem je u tome što se u religijskim zapisima ne radi o Bogu, već o skučenoj i uskogrudnojljudskoj interpretaciji Boga, prezentiranoj putem srednjovjekovnih kleričko / dogmatskih spisa čijase interpretacija nije mijenjala do dana današnjeg. Koliko ja znam, Srednji vijek je daleko iza nas.Ili možda nije?!?

Onaj tko tvrdi da može pojmiti Boga, za moj pojam je budala. Onaj tko tvrdi da mu je Bog`naredio` da napravi neki ratni pohod Njemu u slavu, za mene je psihopat i umobolesnik. Ljudisva ova stoljeća i tisućljeća nisu ništa radili u slavu Boga ili u ime Boga ili Bogova. Radili su to uime svoje slabosti i onog sto bi se moglo nazvati zlom u njima. Osnovni ljudski problem je što ljudi

danas Pape slave kao same Bogove, što dovoljno govori o tome koliko smo se maknuli odSrednjeg vijeka. Štoviše, imamo i Novu Inkviziciju, samo što se malo drugačije zove. Ljudi i daljepuše sve i svašta ko u Srednjem vijeku. Ako je tako, nek im je sa srećom. Mene, molit ću lijepo,izdvojite iz toga.

Interpretacija Boga trebala bi biti uvjetovana slobodnom voljom i zaokružena percepcijomsvakog pojedinca. U tome se razlikuju vjera i religija. U percepciji. Vjera je bezograničenapercepcija individualnog. Religija je ograničena percepcija kolektivnog. Sve što je kolektivnopredstavlja fenomen stada omeđenog granicama tora. Da li ljudima trebaju torovi? Da im netrebaju...ne bi ih imali.

Ljudi će vjerovati u svašta što im se na adekvatan način prezentira. Neki će to radit svjesno.Neki potpuno nesvjesno. Ova druga skupina ljudi mnogo više zabrinjava, jer istima se može,

unutar njihove naivnosti, prodati i servirati sve i sva. Od igle do slona. Najnepotrebnija stvar,nakon neke glamurozne reklame učinit će se toliko potrebnom. Najnepotrebniji lijek učinit će setoliko potrebnim i posebnim. Da se netko uvjeri koliko je ljudska ovisnost o lijekovima danassveprisutna, dovoljno je da uđe u prvu ljekarnu i uvjeri se na svoje oči i uši kako ljudi kupuju svešto se reklamira. `Ali ja, gospođo jesam bolestan, ali vidite, kao da nisam, jer ja uzimamkoldreks`. Koliko ja znam, čovjek kada ima temperaturu, najbolje je da preleži u toplom krevetu,odmara se, pije puno C i ostalih vitamina. Temperatura je, također, koliko znam, odgovor tijela nanešto toksično za njega, što je došlo izvana i predstavlja prirodan tjelesni proces obnove iregeneriranja organizma.


20/158

No, uzevši nešto što umiri taj proces u rekordnom vremenu, da čovjek ne bi trebao kod kućeležati, po mom mišljenju, jednako je mazohizmu, jer se tijelo forsira prije nego što završi procesregeneracije. Pretpostavljam da to ide u korist modernom robovlasničkom društvu gdje radnikdobije otkaz ako nije `na smrt bolestan`, no u korist pojedinca, definitivno - ne ide. Ljudi kodvećine lijekova niti ne pročitaju kontraindikacije, niti razmišljaju o tome da je svačiji organizamdrugačiji.

Lijek za jednu osobu može biti otrov za drugu osobu. Ne treba biti doktor House da se shvatiova analogija. Također, lijek može biti koristan za jednu a štetan za desetak drugih stvari. Takoulazimo u začarani krug iz kojeg je vrlo teško izaći, osobito ako nismo kroz život naučili razlikovatiprave bolesti i viroze od čiste hipohondrije. Um je u stanju napraviti čuda. Također, u stanju jenapraviti čuda i potpuno nekorištenje uma.

Samim time, potpuno je svejedno na koji način razmišljamo i kako doživljavamo svijet oko sebe.Disati i postojati očito nije dovoljno. Potrebno se kolektivizirati, ukalupiti svijest i tako kastriranigraditi svoje male iluzorne svjetove unutar velikog iluzornog svijeta nemogućnosti i potpunedominacije nad svime što je ljudsko. Mislite da pretjerujem? Od kad je čovjek prvi puta uzeotoljagu u ruke (ako ćemo vjerovati evoluciji, iskoristio ju je da postane vođa plemena. Kad jenetko drugi htio iskazati neslaganje sa samim vođom, uzeo je u ruke drugu toljagu i `upečatljivimargumentom` pokazao vođi da nije u pravu.

Ako je vođa preživio napad toljagom i pri tome izgubio borbu, on se povukao sa vodećegpoložaja i nakon što se povukao, počeo je tražiti istomišljenike koji se više slažu sa njegovomidejom vođenja plemena, nego sa idejom novajlije. Tu nastaje prva oporba. Pa, kad se ukazalaprilika, oporba odlazi u prvu šumu i razmišlja na koji način da skine vlast, na koju misli da polažepravo. Nakon cijelog dana provedenog u nekoj šumi (prašumi), vraćaju se oboružani drvenimčinjenicama...i uskoro započinje nova, ajmo reći...`rasprava`. I tako u nedogled. Koliko se tomijenjalo do dana današnjeg? Gotovo nimalo. Naravno, metode su sofisticiranije ali suština jeostala ista. Doduše, danas postoji ono za što ondašnji ljudi nisu znali a zove se demagogija, alida uz demagogiju ne postoje suptilniji oblici prvobitnih toljaga, e u to me nitko ne može uvjeriti."

Razred se nasmijao.

"Zovite me altruistom, ali nedostatak bilo kakvog senzibiliteta kod promatranja opetovanihpogrešaka koje se provlaće kroz povijest ljudskog roda, mogao bi samo biti značajka koja krasione kojima se život svodi na tri osnovna elementarna načela ljudske materije: `u se, na se i podase`. Osobno smatram da su neki evoluirali od tog stadija. Neki."

DVA: Nebo

"Zašto se uvijek na kraju, u suštini, uspostavi da život nije ono što mi očekujemo od njega dabude, već ono što on u stvari jest?", tim pitanjem Dafularova djevojka pokušala je prije nekolikomjeseci ubiti monotoniju jedne poslijepodnevne šetnje.

Dafularovi svjetonazori mogli bi se nazvati svakakvima, samo ne analitičkim ili metodološkim.Filozovska pitanja: "tko smo, što smo i kuda idemo", radije je ostavljao nekim očalincima ugodinama, zajapurenim u svojim kancelarijama ili predavaonama. "Višak filozofije, manjakseksa", bio je njegov moto koji je godinama uspješno primjenjivao. Kako u teoriji, tako i u praksi.Ionako svi oni "...alci, intelektualci, činjenica znalci..", samo raznoraznim umovanjima ikojekakvim teorijama kompenziraju nedostatak seksa. Vjerojatno čak i kroničnu nejebicu.

"Hah, ne znam, možda je život nešto daleko kompliciranije nego što se to ljude usude i


21/158

pomisliti", reče. Iako je nekako znao da je njezino pitanje bilo više retoričko nego li stvarno.

Nije volio njene pretjerane filozofske analize i promatranja svake stvari iz kuteva za pola kojihDafular nije ni znao da postoje ili ih, najblaže rečeno, nije bio svjestan. Jednom kada joj je rekaoda "svak igra sa kartama koje su mu podijeljene i da svatko ima svoj film u glavi", odgovorila mu

je da je to samo "pokušaj banaliziranja i stavljanja nečeg u domenu solipsizma", tamo gdje "vragleži u detaljima" i tamo gdje je, to nešto, "mnogo dublje i slojevitije nego što to većina misli". I togatrena, kao i sada, Dafulara je, sa oproštenjem, bolio kurac i za pliće i za dublje i za banalnije i zaslojevitije. U onom trenutku, kada je zadržao svoju misao u glavu, ne želeći sa Farhidom ulaziti u

još jedno potencijalno prepucavanje, Dafular je osjećao da na svojoj strani ima vrlo moćnogracionalnog saveznika - čvrsto tlo pod nogama. Sada, kada prestravljen, za razjapljenim ustima,ukočen i na ivici infarkta promatra nebo, teško da osjeća išta osim primordijalne paranoje iiskonskog straha. Naime - neba nije bilo.

IV. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG IKOLEKTIVNOG

"Gledamo li na politiku kao na globalni fenomen njihala ili penduluma, vidimo da se sve samoklati naprijed - nazad. Gledamo li politiku kao globalni fenomen klackalice koja se diže i spušta ipritom još vrti u krug, mislim da je sve rečeno. Mene iskreno, demagogija ne interesira. Politikabez demagogije nije politika, već konkretniji oblik sociološkog djelovanja. Sredinu u svemu tomene vidim. Ako je netko vidi, neka je pokuša objasniti bez demagogije. Čovjek ne mora biti poklonikŽižeka da vidi stvari u svjetlu u kakvom zapravo jesu. No, da li se radi o svjetlu? Teško.

U svijetu oko nas, na žalost, mnoge su stvari otišle toliko daleko, da se najnormalnije ljudskeosobine smatraju slabostima, a stečene vanjske karakteristike još od doba prvih ljudi, smatrajunečim najnormalnijim. Netko će reći da su agresivnost, ugrožavanje drugih i strah, prirodneljudske osobine. Taj koji to tvrdi ili nije normalan ili mu je toliko opran mozak da razmišlja i djeluje

poput loše programiranog robota ili hodajućeg zombija iz Romerovih filmova. Psihopatija je, kao,samo nešto što se može naći kod ekstremnih slučajeva nad kojima se ljudi zgražavaju, za zločineili teška maltretiranja koja su pojedinci bili u stanju učiniti. U novinama izađe svako malo nekistupac o ljudima koji su negdje napravili nešto strašno...ubili, silovali, mučili. I to, s pravom,osuđujemo.

No, u Dnevniku nas slike pobijene afganistanske ili iračke djece ostavljaju priličnonezabrinutima. Ali, kada se nešto dogodi u našem susjedstvu, onda se počinjemo zgražavat,proklinjat državu i sustav, tražiti zaštitu, mijenjati zakone itd. Ajde molim vas...pa to je toliko putaviđen i čut scenario da već bole oči i uši od opetovane ljudske kronologije nebuloznih, bizarnih igroteskno tragikomičnih situacija za koje jedino potpuno skučeni ljudski um može naći opravdanjai još ih prezentirat kao nešto potpuno normalno i kao nešto što je dio ljudske prirode. Ako netko ubilo kojoj situaciji ili pod bilo kakvim okolnostima ima porive da ozlijedi drugu osobu ili fizički iliverbalno kroz dugi period, ta osoba nije ništa više doli sofisticiranog psihopata koji djeluje uokruženju onih koji opravdavaju njegova djela ili žmire pred njegovim djelima.

Osoba koja sustavno maltretira godinama drugu osobu a traži cijelo vrijeme opravdanja zasvoje postupke, nije ništa više od manipulatora i osobe sa teškim problemom psihe i nedostatkaempatije. Osoba koja nema empatiju i opravdava se ustaljenim Darwinističkim animalnimdoktrinama, kao `zakon jačega` ili `najjači opstaju` i nije za drugo nego da je se smjesti uadekvatan prostor sa sličnima, pa ko opstane, opstane. Ljudski um je u stanju pronaćinajnebuloznija opravdanja za kolektivni somnambulizam, tj. spavanje sa otvorenim očima iživotnu iluziju za koju misle da je stvarnost.


22/158

Možemo li reći da se neki ljudi ponašaju kao da su bez duše? Ljudi svih društvenih slojeva,naobrazbi, boja kože, religijske pripadnosti... Možemo. Itekako možemo! Da ne postoje oko nasljudi koji kao da su bez duše, ili ajmo reći, kao da im nedostaje empatije, svijet bi bio mnogoljepše mjesto. Možda ne bi postojale nove vrste cvijeća i možda ne bi kao Eloi iz Wellsovogromana `Vremenski Stroj`, trčali po livadi držeći se za ruke i pjevajući (ne treba ni pretjerivat), alibolji svijet od ovoga nije ni toliko teško zamisliti. Sve dok jedan čovjek ima moć nad drugimčovjekom i zloupotrebljava tu moć, nitko me ne može natjerati da vjerujem da ne živimo u dobadegeneričnosti i najelementarnije ljudske psihopatije.

Čovjek zbog svega toga ponekad poželi biti izvanzemaljac. Imati razvijenu svijest da možerazlučivati što je dobro a što je loše, što ima neke određene duhovne vrijednosti za njega a štonema. Materijalizam nije jedina sfera ljudskog postojanja kao što ni materija nije trajan oblikistoga.

Ukoliko vanzemaljske rase postoje (a vjerujem da postoje), ne bi li se trebali zapitati, da li jenaša kolektivna svijest u stanju prihvatiti nešto nepoznato i tesko objašnjivo?! Stvarno, problemikoji nas okružuju toliko su bitni za našu svijest da je postalo upravo nevjerojatno koliko se ljudizamaraju banalnim stvarima, izmišljaju vlastite probleme, kreiraju svoj odnos i interakciju sadrugima na temelju problema i iskustava stečenih u životu, iz kojega nisu izvukli ni jednu

pozitivnu pouku. Samo negativne. Znam da se i negativne mogu gledati na pozitivan način, ali tutreba povući debelu vertikalu između pozitivnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim lekcijama, inegativnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim lekcijama, pošto u slučaju drugih ne samo da sezanemaruje pozitivna lekcija, nego se sav fokus i svo sjećanje drže upravo negativnog iskustva.Negativna iskustva i negativna sjećanja, stvaraju - ukoliko nismo svjesni pozitivnih lekcija - bol,neugodnost i strah. I jedno i drugo i treće su niske frekvencije koje utječu na svijest i slobodanrazvoj svjesnosti."

ČETIRI: Komora

Xeron uđe u komoru ispunjenu svjetlošću i isprepletenim nizom royal plavih zraka, koje suispresjecale prostor između Sedme Astralne Ravnine i hipersvemira. Uvlačenje hipersvemirauvijek je u krajnjoj fazi predstavljalo dječju igru, iako je Xeron dobro znao da je cijeli processtvaranja nižih ravnina i puštanja protoka svjetlosti koji je trebao stvoriti razne oblike kreacije, biosve samo ne mačji kašalj. Mala nepažnja Čuvara Donjih Ravnina, i ode kompletna međuravninasama u sebe, prolazeći kroz točku singularnosti i implodirajući na drugoj strani. Ovoga puta, sve

je proteklo u najboljem redu, izuzev nekoliko znatiželjnih došljaka koji su prvo promatrali a zatimgledali gdje da u niz utkaju kodove koji bi mrežu istovremeno spojili sa Svemirom Kaosa.

Zaštite koje su ovoga puta bile pojačane, odstranile su svaki strani element i vratile energijukoda prema samom izvoru. Eksplozije nadošlih entiteta nije bilo ugodno za promatrati, no, nužno

je uvijek bilo beskompromisno. U poslove Kreatora, zna se, nitko se ne miješa. Kada Apsolut

odluči utkati novu svjetlost u novu Kreaciju, koristivši Čuvare Viših Ravnina, onda se nitko nemiješa u Njene / Njegove poslove. Ona / On najbolje znaju šta rade. Univerzum i svi Univerzumi iPodUniverzumi stvarani su na taj način trilijardama godina unutar svakog Ciklusa i do sada, taj jezakon funkcionirao, rijetko kada prelazivši preko neke manje ili više vidljive pogreške, koja biSvemir Kaosa ili neki od sličnih Univerzuma, infiltrirala u matricu glavnog koda. Xeron povućesvjetlosni niz i lagano puhne ustima rastvarajući niz i pretvarajući ga u ovalni oblik blještavogsjaja, puštajući ga da se dalje razvija i kreće prema Srednjim Ravninama. Njegov posao jeobavljen. Prije predaje izvještaja na Vratima Apsoluta, preostaje mu još jedino da se spusti doDonje Astralne Ravnine i prođe kroz Kapije koje je dijele od Gornje Fizikalne Ravnine, u čijemmeđuprostoru njegova niža simultanost sjedi pred konzolom i koja je već trebala uvesti zraku do


23/158

Pete Astralne Sobe.

V. REFLEKSIJA SVIJESTI NA MISTERIJE I SVE ŠTO JE NEPOZNATO

"Sve misterije našega planeta, ili bolje reći naše planete Gaie, tj. Zemlje, mogu biti vrlo lijepe zaproučavanje, za one koji pronađu interesa za to ili lijepe za analiziranje i uspoređivanje, za onekoji nađu više afiniteta za to. Misterije ljudskog roda i misterije koje su se odigravale paralelno saljudskom evolucijom (ma kakva ona da bila), nisu ništa novo za one koji su barem malo, uodređenom periodu života, zavirili u neke knjige kojih na našem području i nije bilo baš mnogo, alidovoljno da čovjek stekne kakvu takvu sliku o mitovima, legendama, pučkim predajama,fenomenima i općenito stvarima koje bi se (još i dan danas) mogle smatrati natprirodnim i

neobjašnjivim. Kao što sam malo natuknuo u prvom dijelu predavanja, nema konkretnih dokaza kojiosporavaju da se oko nas i u našoj bližoj i daljnjoj povijesti, kao i u sadašnjosti, nisu odigravale ine odigravaju se pojave izvan svakog racionalnog objašnjenja i konvencionalnog naučnogpristupa. Mogu se jedino pokušati osporiti činjenicama i teorijama. To bi značilo da se teorijepokušavaju osporiti drugim teorijama, dok neke teorije teže određenim kompromisima papokušavaju spojiti ugodno sa korisnim i davati uvid u sve vrste teorija, pokušavajući nekakopronaći balans između njih.

U današnje vrijeme, kruta pragmatika, konvencionalan i praktičan način razmišljanja, te težnjaka racionaliziranju svega što se može i malo teže može staviti u sferu racionalnog, doveli su dotoga da su prihvaćenije upravo one teorije koje pristupaju fenomenima i misterijama naracionalan način i lako objašnjiv način. Takve teorije su obično najzastupljenije i najeksponiranije,te ih se moze naći u školskim čitankama, leksikonima, znanstvenoj literaturi, obrazovnim idokumentarnim programima, na javnim tv i radio postajama, novinama i magazinima, kao i navelikim i poznatim internet stranicama."

Zvono za kraj prve petine predavanja, lagano trgne Zahra iz stanja polutransa u koje jevjerojatno ušao nakon što je prije desetak minuta prestao obraćati i najmanju pažnju na razred.Sada podigne glavu, skine naočale da ih obriše i obrati se svima umornim tonom. "Ja vas molimda ne kasnite na drugu petinu predavanja, pošto već na početku namjeravam malo dinamičnije ivjerojatno većini interesantnije, ući u sve to o čemu pričam", reče i krene prema vratima, zastajućitek na trenutak da propusti zadnje studente da izađu.

Krene hodnikom do kancelarije, paleći usput mobitel da provjeri ima li kakvih propuštenihpoziva ili poruka. Stavlja mobitel natrag u džep i zastaje pred oglasnom pločom da pročita nove

obavijesti.

"Student treće godine komparativne književnosti traži cimericu prve ili druge godine istogsmjera, za podjelu troškova režija te za moguću (potencijalnu) pomoć u pogledu savladavanjagradiva prve i druge godine".

"Mo`š mislit", nasmije se ko kreten, od uha do uha, pokušavajući vizualizirat kako bi to trebaloizgledati kada neki student u najboljim godinama potencije, umjesto provođenja dana u knjižnici inoći sa mišem u lijevoj i penisom u desoj ruci, dobije cimericu. "Svašta", nasmije se poluglasno.


24/158

"Ali barem maštovito, ako ništa drugo", prozbori onaj njegov zatomljeni, od studentskih dana,dio." Ta koja će se prijaviti, osim ako nije glupa, ne ko kurac, nego ko sto kuraca i desetine ćurki,vjerojatno želi zdavu studentsku jebačinu, o kojoj će pričati svim svojim rođakama i kolegicamakada se vrati u neku svoju rednečku provinciju gdje, prema riječima Bill Hicksa, muškarac govorituristima pridošlicama: "Upoznajte moju ženu i moju sestru", predstavljajući samo jednu osobupored sebe.

Koračajući dalje, u sekundi napravi ozbiljan izraz lica, prolazeći pored nekoliko asistenata iasistentica koji su žurili prema kantini.

TRI: Kantina

"Lik ga srolji, ali žešće", govori punim ustima lik za kojeg je prije pola minute saznala da sezove Pijer.

"Nije normalan", nasmije se kudrava crnokosa djevojka nasuprot njoj. "Tip smatra da će muvaljda akademija subvencionirati sredstva za podizanje vlastitog spomenika, koliko je siguran u tepizdarije o kojima govori."

Farhidin pogled prijeđe na mulatkinju pored crnke.

"Tip je pederast. Svi su oni pederasti", reče mulatkinja po imenu Pam. Sandra, kako je bilo imekudravoj crnki, nasmije se pokazavši bijele zube i okrene se prema Pijeru i Davidu..."Još jednomiz tog `bratstva` nadobudnika", pomisli Farhida.

" Lik je egotriper do bola", smije se crnka, nastavljajući kako je njegov predmet izabrala samozato jer joj se nije dalo sjediti na obaveznom seminaru iz likovnog oblikovanja.

"Između dva govana, odlučila si se za manje", nasmije se Pijer. "Ne idu mi u glavu svi oni debili

koji razjapljenih usta upijaju i zapisuju svaku, ali ama baš svaku riječ `Kralja Sviju Luda`".

"Boli te kurac", kaže David. "I ovako i onako svaki konspirator u radijusu dvjesto kilometara znaza to njegovo predavanje. Lik će si zgrnut neku lovicu kada za koju godinu, nakon još par održanih seminara, napiše knjigu u stilu Alexa Jonesa. Dignut će lovu na naivcima i isfrustriranimvikend konspiratorima, sagradit si neku vikendicu u planinama, i mantrat na sva ta pseudoNietzcheovska preseravanja."

Svi se nasmiju. Osim Farhide. Jela je u tišini, uvidjevši sa koje strane vjetar puše i da nemanikakvog smisla uključit se u ovaj razgovor bilo kakvim protuargumentima.

Nagledala se, načitala i naslušala ovakvih "individualaca" i "intelektualaca" tokom zadnjihnekoliko godina i provela sate i sate u raznim udrugama, organizacijama, grupama, te ispred

komjutora, viseći na raznim forumima i chatovima i ulazeći u gomile, kako se kasnije pokazalo,potpuno bespotrebnih rasprava, bez kraja i bez konca. I bez početka, prije svega.

Uostalom, jednog takvog "polupanja" ima i kod kuće. Doduše, razboritog i čvrstog a po drugojstrani brižljivog, nježnog i romantičnog. Ali ipak, sa njezine točke gledišta, laganog "polupanja".Jest da ga ona voli i da će mu vjerojatno roditi djecu za koju godinu. Jest da se suprotnostiprivlače. Svi ti plusevi i svi ti minusi, svi tu kurčevi, palčevi i sve te vagine, oko čega se više manjei sve vrti u životu, htjeli to ljudi sebi priznati ili ne.

Ipak, "polupanj" je "polupanj". Za nju. Kao i ova grupica podvojenih tandema koja igra igru


25/158

"nabijmo ludog i dosadnog predavača na križ a kasnije odaberimo tko će se sa kime ići jebat".Izbor ionako nije pretežak. Dvije su opcije. One prirodnije. Iako je smatrala da ni tri, pa možda ničetiri, danas nisu izuzetak u ovom dobu raznoraznih eksperimentiranja, daleko od ušiju i dalekood srca staraca ili ljudi koji na ikakav način mogu imati utjecaja ili uzurpirati njihov mali, skučeni,hedonistički svijet. Sve se vrti oko toga da kurac uđe u pičku i da se pička nabije na kurac. Sva tateatralna preseravanja, kuloarska prepucavanja i k

Documents

Astralni Blagoslov D.mladenovich