HARŠA - BREGANA2015.

Autobiografija duhovno nedoličnog mistika

SADRŽAJ

PREDGovoR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

UvoD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13

PRvI DIoobično ljudsko biće – Povijest iza legende

BlJESkovI zlAtNoG DJEtINJStvA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .171931.-1939.: kuchwada, Madhya Pradesh, Indija . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18

BUNtovNIčkI DUH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .411939.-1951.: Gadarwara, Madhya Pradesh, Indija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41

U PotRAzI zA BESMRtNIM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73PRoSvJEtlJENJE: NEPovEzANoSt SA PRoŠloŠćU . . . . . . . . . . . . . . . .81NAoŠtRAvANJE MAčA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

1953.-1956.: Student na sveučilištu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1101957.-1966.: Profesor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

NA cEStI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131IzRAzItI NEIzRAzIvo: tIŠINA IzMEđU RIJEčI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

DRUGI DIoodražaji praznog ogledala:

Mnoga lica čovjeka koji nikad nije postojaoSEkS GURU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161vođA kUltA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165PREvARANt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169„SAMoPRozvANI“ BHAGwAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173GURU BoGAtIH lJUDI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197zABAvlJAč . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201RollS-RoycE GURU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207

1978.: PUNA, INDIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2081981.-1985.: oregon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210

MAJStoR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

tREćI DIoNasljedstvo

ANtIRElIGIJSkA RElIGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227MEDItAcIJA zA 21. StolJEćE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

1972.: Meditacijski kamp, planina Abu, Radžastan, Indija . . . . . . . . 244

tREćA PSIHoloGIJA: PSIHoloGIJA BUDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251zoRBA BUDDHA: cJElovIto lJUDSko BIćE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269

DoDAtAk oshov život i rad ukratko

11. PRoSINAc, 1931. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2871932.-1939.: kuchawada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2871938.-1951.: Gadarwara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

21. oŽUJAk, 1953.: PRoSvJEtlJENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2881951.-1956.: Student na sveučilištu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2881957.-1970.: Profesor i javni govornik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2881970.-1974.: Mumbai . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2911974.-1981.: „Puna – prvi dio“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2981981.-1985.: veliki blatni ranč . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3151985.-1986.: „Svjetska turneja“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3281987.: „Puna – drugi dio“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

zAklJUčAk: 1990. - DANAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355

DAlJNJE čItANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

o AUtoRU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359

oSHo MEđUNARoDNI cENtAR zA MEDItAcIJU . . . . . . . . . . . . . . . . . 361

Prvi dio

Jedno obično ljudsko biće:

Povijest iza legende

P: Tko ste vi?O: Ja sam samo ja. Nikakav prorok, nikakav Mesija,

nikakav Krist. Obično ljudsko biće... poput vas.P: Ne baš!O: To je istina... ne baš! Vi još spavate – ali to nije veli-

ka razlika. Jednom sam i ja spavao; jedan dan ćete se probuditi. Možete se probuditi ovaj tren, nitko to neće spriječiti. Razlika između nas je beznačajna.

* iz intervjua sa Robertom Green, Santa Ana Register, okrug Orange, Kalifornija

17

BlJESkovI zlAtNoG DJEtINJStvA

Ja nikada nisam bio duhovan u smislu u kojem vi shvaćate tu riječ. Nikada nisam posjećivao hramove i crkve, čitao Sveta pi-sma, pratio određene prakse kako bih pronašao istinu, ili oboža-

vao Boga i molio se Bogu. To nije bio moj put. Ali za mene, duhov-nost ima potpuno drugačiju konotaciju. Potrebna joj je iskrena in-dividualnost. Ona ne dozvoljava ikakvu vrstu ovisnosti. Ona stvara slobodu za sebe, bez obzira na cijenu. Ona nije nikad u gomili, već je sama, jer gomila nikad ne pronalazi istinu. Istina se uvijek pro-nalazi u ljudskoj samoći.

Stoga moja duhovnost ima drukčije značenje od vaše ideje duhov-nosti. Moje priče iz djetinjstva, ako ih uspijete shvatiti, pokazat će vam te kvalitete. Nitko ih ne može nazvati duhovnim. Ja ih nazivam duhov-nim jer su za mene, one pružile sve što čovjeku treba.

Dok slušate moje priče iz djetinjstva, probajte u njima prepoznati određenu kvalitetu – ne samo priču, već neku unutarnju kvalitetu koja putuje kao tanka nit kroz sve moje memoare. Ta tanka nit je duhovna.

43

BUNtovNIčkI DUH

TO JE BIO MOJ PRVI SUSRET SA SMRĆU, I BIO JE TO prekrasan susret. Nije bio ni na koji način ružan, kao što to više ili manje zna biti sa gotovo svom djecom u svijetu. Srećom, bio sam sa svojim djedom u njegovim zadnjim satima, a on je umirao polako. Korak po korak, osjećao sam kako umire, i vidio sam veliku tišinu u tome.

Imao sam sreće da je i moja baka bila prisutna. Možda bih bez nje propustio ljepotu smrti, jer su ljubav i smrt tako slični. Ona me voljela. Obasipala me svojom ljubavlju, a smrt je bila tamo, polako se odvija-jući. Kola sa volom – još uvijek mogu čuti taj zvuk – zveckanje kotača o kamen, vozač kako se neprekidno dere na volove, zvuk njegova biča kako ih udara... Mogu čuti sve, nakon toliko godina. Toliko je to du-boko urezano u moje iskustvo da mislim da čak ni moja smrt to neće izbrisati. Dok umirem, vjerojatno ću čuti zvuk volovskih kola.

Moja baka me držala za ruku, a ja sam bio potpuno ošamućen, ne znajući što se događa, potpuno u trenutku. Djedova glava je bila u mom krilu. Držao sam ruke na njegovim prsima i polako, polako se disanje zaustavilo. Kada sam osjetio da više ne diše, rekao sam baki, „Nani, žao mi je, ali čini se da više ne diše.“

Odgovorila je, „To je sasvim u redu. Ne brini. P(r)oživio je do-voljno, nema potrebe tražiti više.“ Također mi je rekla, „Zapamti, jer ovo su trenuci koji se ne smiju zaboraviti: nikad ne traži još više. Što jest, dovoljno je.“

PRVIH SEDAM GODINA U ŽIVOTU SU NAJVAŽNIJE GODINE, ni-kad više nećete dobiti takvu priliku. Tih sedam godina određuju vaših daljnih sedamdeset godina, sav se kamen temeljac tada izrađuje. Tako sam čudnovatom slučajnošću spašen od roditelja – kada sam ponovno stigao k njima, bio sam gotovo svoj, već sam letio. Znao sam da imam krila. Znao sam da mi nije potrebna ničija pomoć kako bih letio. Znao sam da je cijelo nebo moje.

Nikad nisam nikoga tražio za vodstvo, i ako mi je neko vodstvo pruženo, uvijek bih ga odbio. „Ovo je uvredljivo. Misliš da to ne mogu

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

64

Ali veoma je teško za stare tradicionaliste, ortodoksne ljude, da prihvate smijeh. Ne možeš se smijati u crkvi.

OČEV OTAC ME JAKO VOLIO, SAMO ZBOG MOJIH neštasluka. Čak u starijoj dobi, bio je vragolast. Nije mu se sviđao moj otac ili stri-čevi jer su svi bili protiv njegovog nestašluka. Svi su mu rekli, „Imaš sedamdeset godina i trebao bi se tako ponašati. Tvoji su sinovi sada stari pedeset, pedeset-pet godina, tvoje kćeri su stare pedeset godina, njihova djeca su oženjena, djeca njihove djece su ovdje – a ti nastavljaš raditi takve stvari da se svi sramimo.“

Ja sam bio jedini s kim je bio intiman, i volio sam tog starog čovjeka iz jednostavnog razloga što nije izgubio svoje djetinjstvo. Čak u dobi od sedamdeset, bio je vragolast kao bilo koje dijete. Čak bi bio nestašan prema svojim sinovima i kćerima i zetovima, a oni bi ostali šokirani.

Ja sam bio njegov jedini povjerenik jer smo zajedno kovali splet-ke. Naravno da mnogo stvari koje on nije mogao – sam ja morao odraditi. Na primjer, njegov zet je spavao u sobi i moj djed nije mo-gao otići na krov, ali ja sam mogao. Stoga smo iskovali plan zajed-no; on će mi pomoći, glumit će ljestve za mene da odem na krov i maknem crijep. Zatim sa bambusom i četkom na njemu, usred noći, išao bih po licu zeta...

On bi zavrištao, cijela kuća bi dotrčala... „Što je bilo?“ Ali do tada mi bismo nestali, a on bi rekao, „Mislim da sam vidio duha ili nekoga da dira moje lice. Pokušao sam ga uloviti, ali nisam mogao; bilo je mračno.“

Moj djed je ostao potpuno nevin, i vidio sam veliku slobodu koju je imao. U cijeloj mojoj obitelji on je bio najstariji. Trebao je biti najoz-biljniji i najviše opterećen sa problemima, ali ništa ga nije doticalo. Svi su bili ozbiljni i zabrinuti kada su postojali problemi; samo on nije bio zabrinut. Ali jednu stvar nisam volio – bilo je to spavanje s njim. Imao je naviku spavanja sa licem pokrivenim i ja bih morao spavati također sa pokrivenim licem, a to je bilo zagušljujuće.

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

86

uništiti. Mi ne znamo što se događa na drugoj strani. Moja ideja, za koju neki fizičar treba pronaći dokaz, jest da crna rupa na ovoj strani je bijela rupa na drugoj strani. Ova rupa ne može biti samo jednostrana; to je tunel. Doživio sam to sam. Možda na većoj skali se to isto doga-đa i u svemiru. Zvijezda umre; kao što mi vidimo, nestaje. Ali svakog trenutka se nove zvijezde rađaju. Otkuda? Gdje je njihova maternica? Jednostavna je aritmetika da je crna rupa samo maternica – staro ne-staje u nju i novo se rađa.

To sam doživio u sebi – ja nisam fizičar. Ta jedna godina nevjero-jatnog povlačenja me odvukla što dalje od ljudi, toliko da nisam pre-poznao ni vlastitu majku, ne bih vjerojatno prepoznao ni vlastitog oca; bilo je i dana kad bih zaboravio svoje vlastito ime. Pokušao sam, ali nije bilo načina da pronađem svoje ime. Prirodno, svi drugi su mislili da sam te godine poludio. Ali za mene je to ludilo postala meditacija, i vrh tog ludila je otvorio vrata.

ODVELI SU ME VAIDYI, AYURVEDSKOM LIJEČNIKU. ZAPRAVO, vodili su me mnogim doktorima i mnogim liječnicima, ali samo je jedan vaidya rekao mom ocu, „On nije bolestan. Ne tratite svoje vrije-me.“ Naravno, vukli su me od jednog mjesta do drugog. Mnogi bi mi davali lijekove, a ja bih rekao ocu, „Zašto se brineš? Savršeno sam u redu.“ Ali nitko mi nije vjerovao. Rekli bi mi, „Ti budi tiho. Samo uzmi lijek, kakvu štetu ti to može učiniti?“ Stoga sam znao uzimati svakakve lijekove.

Samo jedan je vaidya bio čovjek sa uvidom – njegovo ime je bilo Pandit Bhaghirath Prasad. Tog starca više nema, ali to je bio rijedak čovjek sa uvidom. Pogledao me i rekao, „On nije bolestan.“ Zatim je počeo plakati i rekao, „I ja tražim to stanje. On je imao sreće. U ovom životu sam propustio to stanje. Ne vodite ga nikome. On stiže kući.“ I plakao je suze radosnice.

On je bio tragač. Tražio je kroz čitavu zemlju. Cijeli njegov život bio je potraga i ispitivanje. Znao je što traži. Postao je moj zaštitnik –

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

116

takav zvuk kada osoba hoda, možete ju čuti sa osam stotina meta-ra kada vam se približava. Još na betonskoj cesti, ili hodajući po aleji sveučilišta... cijelo sveučilište me čulo. Cijelo sveučilište je znalo kada dolazim ili odlazim; nije bilo potrebe vidjeti me, moje sandale su bile dovoljne.

KADA SAM PRVI DAN UŠAO U RAZRED SVEUČILIŠNE FILOZO-FIJE, upoznao sam dr. Saxenu po prvi put. Samo sam nekolicinu pro-fesora veoma volio i poštivao. Dr. S. K. Saxena i dr. S. S. Roy bila su moja dva najdraža profesora – iz jednostavnog razloga što me nikad nisu tretirali kao studenta.

Kada sam ušao u razred dr. Saxene prvog dana, u svojim drvenim sandalama, izgledao je malo zbunjeno. Pogledao je moje sandale i pi-tao me, „Zašto koristiš drvene sandale? One stvaraju toliko buke.“

Odgovorio sam, „Da održim svoju svijest budnom.“Rekao je, „Svijest? Pokušavaš li održati svoju svijest budnom i na

druge načine?“Odgovorio sam, „Dvadeset i četiri sata dnevno to pokušavam, na

svaki mogući način: hodajući, sjedeći, jedući, čak i spavajući. Možete vjerovati ili ne, ali nedavno sam uspio biti budan i pripravan čak i u snu.“

Rekao je, „Slobodni ste – ti dođi sa mnom do mog ureda.“Cijeli razred je mislio da sam stvorio probleme samom sebi prvog

dana. Poveo me u svoj ured i sa polica izvadio svoju tezu za dokto-rat koju je napisao prije trideset godina. Bila je o svjesnosti. Rekao je, „Uzmi ju. Izdana je na engleskom, i toliko mnogo ljudi iz Indije me tražilo dozvolu da ju prevedu na hindski – veliki učenjaci, koji poznaju i engleski i hindski savršeno. Ali nisam dozvolio nikome, jer to nije pitanje poznavanja jezika; tražio sam čovjeka koji zna što je svijest – i mogu vidjeti u tvojim očima, na tvom licu, po načinu na koji si odgo-vorio... da ti trebaš prevesti ovu knjigu.“

Rekao sam, „Ovo je teško jer ne znam dobro engleski, a ne znam čak ni dobro hindski. Hindski je moj materinji jezik, ali poznajem ga

117

NAoŠtRAvANJE MAčA

onoliko koliko i svako drugi poznaje svoj materinji jezik. I vjerujem u definiciju materinjeg jezika. Zašto je svaki jezik zvan materinji jezik? Jer majka govori dok otac sluša – i tako djeca uče. Tako sam i ja naučio.

„Moj otac je tih čovjek; moja majka govori i on sluša – i ja sam naučio jezik. To je samo materinji jezik, ne znam ga odlično. Hindski jezik nikad nije bio moj subjekt učenja. engleski znam dovoljno, ali ne dovoljno da bih preveo knjigu koja je usput teza doktorata... A vi to dajete studentu?“

Rekao je, „Ne brini – znam da ćeš uspjeti.“Rekao sam, „Ako mi vjerujete, dat ću sve od sebe. Ali jednu stvar

vam moram reći, ako pronađem nešto krivo u knjizi, napravit ću ured-ničku ispravku ispod, i način na koji bi se ona trebala ispraviti. Ako pronađem da nešto nedostaje, ubacit ću fusnotu.“

Rekao je, „Slažem se sa time. Znam da mnoge stvari nedostaju. Ali iznenađuješ me: nisi ni vidio knjigu, nisi ju ni otvorio. Kako znaš da će stvari nedostajati u njoj?“

Rekao sam, „Gledajući vas. Isto kao što vi gledajući mene možete znati da sam ja prava osoba za prevesti knjigu, ja mogu savršeno dobro vidjeti, dr. Saxena, da vi niste prava osoba za napisati tako nešto!“

To mu se toliko svidjelo da je to pričao svima! Cijelo sveučilište je znalo za taj dijalog koji se zbio između mene i njega. U sljedećim ljetnim praznicima, koja su trajala dva mjeseca, preveo sam knjigu, i nadodao uredničke zabilješke. Kada sam mu pokazao, vidjele su se suze radosnice u njegovim očima. Rekao je, „Znao sam da nešto ne-dostaje ovdje, ali nisam mogao shvatiti što jer nikad nisam to praktici-rao. Samo sam pokušavao sakupiti sve informacije o svijesti iz Istočnih svetih knjiga. Sakupio sam mnogo, i zatim sam počeo sortirati stvari. Trebalo mi je gotovo sedam godina da završim svoju tezu.“ Učinio je zaista impresivan učenjački posao – ali samo učenjački. Rekao sam, „To je znanstveno točno, ali to nije rad meditanta. Ja sam učinio sve te zabilješke – da ovo može biti napisano samo od učenjaka, ne od meditanta.“

161

SEkS GURU

P: Pisalo se o vama, i govorilo, kao o „guru-u besplatnog seksa,“ koji vjeruje u promiskuitetan seks na nasilnim sastancima i kontrolu uma. Točno ili netočno?

O: Vi mislite da bi se seks trebao naplaćivati? Ne bi li trebao biti be-splatan? Treba li ga se plaćati?

Za mene, seks je jednostavno, prekrasan, prirodan fenomen. Ako dvije osobe žele podijeliti energiju jedna s drugom, nije na nikome drugome da se u to miješa. Kada kažete „besplatan seks“, to implicira da želite da seks postane roba, koja se kupuje – ili od prostituke za jednu noć, ili od žene cijeli život, ali se treba kupovati i platiti.

Da, ja vjerujem u besplatan seks. Vjerujem da je seks svačije pravo rođenjem da ga dijeli, da uživa. On je zabavan. Nema ništa ozbiljno u vezi njega. Ljudi koji su govorili o meni da podučavam „besplatan seks“ su jadnici. To su ljudi potisnute seksualnosti.

* Iz intervjua sa Ken Kashiwaharom,

Dobro Jutro Amerika

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

162

NAPISAO SAM JeDNU KNJIGU – ZAPRAVO NISAM NAPISAO, MOJA PReDAVANJA SU sakupljena u njoj – ona se zove Od seksa do supersvijesti. Otada, stotine mojih knjiga su objavljene, ali nitko ne čita te druge – ne u Indiji. Svi čitaju Od seksa do supersvijesti. Svi ju također kritiziraju, svi su protiv nje. I danas se pišu članci, knjige protiv nje, i mahatme se stalno žale na nju. Nijedna druga knjiga nije spomenuta, nijedna druga nije promatrana. Shvaćate li? Kao da sam napisao samo jednu knjigu.

Ljudi boluju od rane. Seks je postao rana; treba ju zacijeliti.

SEKSUALNI ORGAZAM, PO MENI, VAM DAJE PRVI UVID u me-ditaciju – jer um staje, vrijeme staje. U tih nekoliko trenutaka vrijeme ne postoji i um nestaje, vi ste u potpunoj tišini i blaženstvu. To je moj znanstveni pristup subjektu, jer nema drugog načina da čovjek shva-ti da ako nema uma i vremena, ulazite u blaženo stanje. Osim seksa nije bilo mogućnosti da um shvati da postoji način odlaska izvan uma, izvan vremena. To je bio seks, koji je davao prvi uvid u meditativnost. I mene osuđuju diljem svijeta jer govorim istinu.

Nitko nije došao do neke druge ideje da objasni kako ste pronašli meditaciju. Ne možete ju pronaći samo hodajući po jednoj strani ceste – ona leži tamo i vi odete i podignete meditaciju. Gdje ste pro-našli meditaciju?

O meni se diskutiralo diljem svijeta, osuđivalo, samo zato što go-vorim o putu od seksa do supersvijesti. Ali nitko nije objasnio zašto me osuđuju – zbog moje knjige, koja je prevedena na trideset i četiri jezika, prošla nebrojeno mnogo izdanja, i čitaju ju svi redovnici! Bilo da su hinduistički, džainistički, kršćanski ili budistički, redovnici su najčešći kupci te knjige. Prije nekoliko mjeseci, ovdje u Puni se održala džainistička konferencija, a moja me sekretarica obavijestila, „Čudno. Džainistički redovnici dolaze i traže samo jednu knjigu, Od seksa do supersvijesti. Tada ju sakriju u svoju odjeću i izađu kroz vrata da ih nitko ne primijeti.“

197

GURU BoGAtIH lJUDI

Uvijek trošim prije nego što zaradim. Čim znam da određe-ni novac dolazi, govorim svojim ljudima: trošite! Jer tko zna što će biti sutra? Trošite danas. Nemamo nikakvog novca, ali

smo savršeno dostatni. Ništa nam ne nedostaje, sve je savršeno u redu. Novac konstantno dolazi. Živio sam trideset i pet godina bez ikakvog novca. Uvijek je dolazio. Netko negdje osjeća da treba poslati, i on dođe. Sada sam počeo vjerovati da se postojanje brine, čak i o skupo-cjenom čovjeku poput mene.

VI PITATE, „ZAR VI NISTE GURU BOGATIH LJUDI?“ JESAM – JER SAMO bogati čovjek može doći k meni. Kada kažem bogat, mislim na one koji su veoma siromašni iznutra. Kada kažem bogat čovjek, mi-slim na onoga koji je bogat inteligencijom, mislim na onoga koji ima sve što mu svijet može dati i shvatio je da je to sve uzalud.

Da, samo bogata osoba može postati religiozna. Ne kažem da siro-mašna osoba ne može postati religiozna, ali to je veoma rijetko, izuzet-no rijetko. Siromašna osoba se uvijek nada. Siromašna osoba ne zna što je bogatstvo, još nije frustrirana. Kako može otići iznad bogatstva

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

198

ako nije frustrirana sa njime? Siromašan čovjek također dođe ponekad do mene, ali tada dolazi po nešto što mu ja ne mogu pružiti. On traži uspjeh. Njegov sin je nezaposlen; on traži, „Blagoslovi ga, Osho.“ Nje-gova žena je bolesna, ili gubi novac u svom poslu. Ovo su simptomi siromašnog čovjeka, onog koji traži stvari sa ovog svijeta.

Kada bogata osoba dođe k meni, on ima novac, on ima zaposle-nje, on ima kuću, zdravlje – on ima sve što osoba može posjedovati. I odjednom je došao do spoznaje da ga ništa od toga ne ispunjava. Tada potraga za Bogom počinje.

Da, ponekad i siromašan čovjek može biti religiozan, ali je za to potrebna velika inteligencija. Bogat čovjek, ako nije religiozan, je glup. Siromašan čovjek, ako je religiozan, je iznimno inteligentan. Ako si-romašan čovjek nije religiozan, njemu se to mora oprostiti. Ako bogat čovjek nije religiozan, njegov grijeh je neoprostiv.

Ja sam guru bogatih ljudi. To je potpuno istinito.Da nije vašeg novca, vi ne biste bili ovdje. Vi ste ovdje jer ste fru-

strirani svojim novcem. Ovdje ste jer ste frustrirani svojim uspjehom. Ovdje ste jer ste frustrirani svojim životom. Prosjak ne može doći jer još nije frustriran.

Religija je luksuz – konačni luksuz, jer je to najviša vrijednost. Kada je čovjek gladan, on ne mari za glazbu – ne može. I ako počnete svirati gitaru pred njim, on će vas ubiti! Reći će, „Vrijeđaš me! Ja sam gladan, a ti sviraš gitaru – da li je ovo vrijeme za gitaru? Nahrani me prvo! Toliko sam gladan da ne mogu razumjeti glazbu. Umirem!“ Kada čovjek umire od gladi, koja je korist od slike van Gogha ili Buddhinog predavanja ili prekrasnih Upanishada ili glazbe? Beznačajna. Njemu je potreban kruh.

Kada je čovjek sretan u vezi svog tijela, kada ima dovoljno za jesti, kada ima kuću za ugodno življenje, tada ga počinje zanimati glazba, poezija, književnost, slikanje, umjetnost. Sada nova glad proizlazi. Po-trebe tijela su zadovoljene, sada psihološke potrebe proizlaze. Postoji hijerarhija potreba: prvo su tjelesne, to je baza, to je temelj vašeg bića. Bez vašeg temelja, prvi kat ne može postojati.

207

RollS-RoycE GURU

O: Htio bih da cijeli svijet živi tako luksuzno da se ljudi počnu dosa-đivati sa luksuzom. Trebali biste me pitati kako su mi dosadni moji Roll-Royceovi.

P: Kako su vam dosadni Rolls-Royceovi?O: Devedeset Rolls-Royceova, bilo kome bi bilo dosadno! I moji ljudi

će pokušati imati tristo šezdeset i pet. Oni mi zaista žele dosađi-vati. Što možete? Cijela je zemlja po prvi puta sposobna biti toliko luksuzna da vam ništa materijalno neće nedostajati. Kada su sve materijalne potrebe zadovoljene, što ćete tada učiniti? Ne postoji ništa drugo osim meditacije. To su jedina vrata koja su još otvo-rena. Na sva ostala vrata ste već pokucali, i vidjeli da tamo nema ništa. Samo su jedna vrata još otvorena, i pozivaju vas.

Tkogod je prošao kroz ta vrata se nikad nije vratio frustriran, razočaran – niti jedan slučaj u cijeloj povijesti čovječanstva, nitko tko je dosegao centar svog bića nije bio razočaran, osjećao se be-značajno, jadno, počinio samoubojstvo. Niti jedna iznimka! Zato kažem da je meditacija znanstvena stvar. Tako znanost djeluje: ako možete pronaći nešto bez iznimke, tada to postaje pravilo. Medita-

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

208

cija je znanstvena metoda jer u cijeloj povijesti nitko nije rekao da vas ne vodi u krajnje blaženstvo.

* Iz intervjua sa Tedom Viramonteom,Madras Pioneer, Madras, Oregon

1978.: PUNA, INDIJA

Prije nekoliko dana rekao sam svojoj sekretarici Laxmi da kupi naj-skuplji automobil u zemlji. Jedna dobra stvar u vezi Laxmi je, da ni-kada ne pita zašto. Kupila ga je. Uspjelo je – to je bio način. Laxmi je kucala na vrata bankama kako bismo dobili novac za novu zajednicu. Potrebno nam je mnogo novca; trebat će nam otprilike milijun dolara. Tko će mi posuditi toliko novca? Dan kada je kupila auto, vidjevši da imamo novac, banke su počele dolaziti u njen ured, nudeći, „Uzmite koliko god novca želite.“ Sada je bila zbunjena: od koga uzeti? Svi joj žele dati sa što boljim uvjetima, i svi dolaze k njoj.

Radio sam u Indiji neprestano punih dvadeset godina. Tisuće ljudi se promijenilo, milijuni su me slušali i mnogo više ljudi je čitalo što sam govorio, ali Times of India – najkonvencionalnije novine u Indiji, još uvijek najviše britanske – nisu objavile nijedan članak o meni ili mom radu. Ali taj dan kada je Laxmi kupila auto, našao se veliki čla-nak – o autu, ne o meni!

Sada su svi zainteresirani. Vijesti o autu su se objavljivale diljem zemlje, u svim novinama, na svim jezicima. Kakvi su to ljudi? Njihov interes nije za mene, nije za meditaciju, nije za tisuće ljudi koji medi-tiraju ovdje. Oni nisu uopće svjesni što se događa ovdje, ali su postali zainteresirani za auto.

Oni dolaze ovdje. Mnogi ljudi dolaze u ured, ne da bi vidjeli mene ili zajednicu – raspituju se, „Možemo li vidjeti auto?“ Laxmi im kaže, „Možete doći na jutarnje predavanje, i tada možete vidjeti auto, ta-

AUtoBIoGRAFIJA DUHovNo NEDolIčNoG MIStIkA - oSHo

238

JEDAN OD MOJIH KOLEGA, DOK SAM BIO PROFESOR NA SVE-UČILIŠTU, JE HTIO naučiti meditaciju. Vodio sam malu školu medi-tacije tamo. On je sudjelovao, i prvog dana, kada je iskusio tišinu, jed-nostavno je skočio iz malog hrama gdje smo znali sjediti, i pobjegao! Nisam mogao shvatiti što se dogodilo. Pratio sam ga. Pogledavao bi unatrag prema meni, kada bi me vidio da ga pratim, potrčao bi brže. Mislio sam, „Ovo je zanimljivo! Što se dogodilo ovom čovjeku?“

Vikao sam, „Čekaj, Nityananda!“ – njegovo ime je bilo Nityananda Chatterji – „pričekaj me!“ Odmahnuo je rukom, i rekao, „Ne želim meditirati. Ti si opasan čovjek!“

Konačno sam ga uhvatio trenutak prije nego što je ušao u svoju kuću. Nije mogao nigdje drugdje pobjeći. Rekao sam, „Bolje da mi kažeš što se dogodilo.“

Rekao je, „Ne znam što si učinio, ali postao sam tako tih – ti me poznaješ, ja sam brbljavac“ – Chatterji mu je bilo drugo ime. On je bio Bengalac.

„Ujutro počinjem pričati, i pričam dok ne zaspim, gotovo nasred rečenice – neprestano pričam. To me drži zauzetim, bezbrižnim, bez problema. Znam da problemi postoje, ali pričajući sa bilo kime... ako nema nikoga, pričam sa sobom.

„Tamo, sjedeći sa tobom, pričanje je iznenada stalo. Bio sam pra-zan. Rekao sam, ‘Moj Bože, poludjet ću! Ako mi se ovo dogodi punih dvadeset i četiri sata – gotov sam! Nityananda Chatterji, tvoj je život gotov. Ako se um više ne vrati... Dok se ova tišina ne produbi, pobjegni odavde. Zašto ovih trideset, četrdeset ljudi sjedi ovdje sa zatvorenim očima? Ali to je njihov problem. Svatko se treba pobrinuti za sebe.’ Stoga sam pobjegao.“

Rekao sam, „Ne brini. Tišina nije nešto što uništava tvoj um, jed-nostavno mu pomaže da se odmori. Tebi se to dogodilo tako brzo jer si brbljavac; tvoj um je umoran. To se inače ne događa tako lako za druge ljude koji tamo sjede. Ne događa se često da kada po prvi puta sjedneš da meditiraš, tvoj um postane tih.

239

MEDItAcIJA zA 21. StolJEćE

„Toliko si opterećivao um cijeli svoj život, ljudi te se boje. Tvoja žena se boji, tvoja djeca se boje. Na sveučilištu, profesori se boje. Ako sjediš u zajedničkoj sobi, ona se brzo isprazni; svi pobjegnu odande. To je zbog prevelike upotrebe uma. To je mehanizam, potreban mu je odmor.

„Znanstvenici kažu da se čak i metal umara; njemu je također po-treban odmor. Um je veoma sofisticiran fenomen, najsofisticiranija stvar u cijelom svemiru, a ti si ga toliko koristio, da si uspio odmah postati tih. Trebao bi biti sretan.“

Rekao je, „Da li će on opet početi raditi ili neće?“Rekao sam, „Hoće, kada god ti želiš.“Rekao je, „Uplašio sam se da ako ne počne opet raditi... tada Ni-

tyananda Chatterji, tvoj je život gotov. Bit ćeš u ludnici – zašto si, na prvom mjestu, uopće pitao ovog čovjeka za meditaciju!“

Rekao sam, „I sam sam se pitao zašto želiš meditirati.“Rekao je, „Jednostavno sam pričao o tome, kao što pričam o sve-

mu – i ti si me ugrabio. Rekao si, ‘To je savršeno. Dođi sa mnom u auto.’ Nikada nisam htio... Ja pričam o svemu, bilo da znam nešto o tome ili ne. Nije bitno, mogu pričati satima. Samo zato što si sjedio u zajedničkoj sobi i nije bilo nikoga drugoga, pomislio sam, ‘O čemu bi mogli pričati?’ Vidjevši te, pomislio sam da je meditacija jedini pred-met o kojem bi ti razgovarao, stoga sam pričao. A ti si me zgrabio; do-veo si me do auta... pomislio sam, ‘Pa ne može mi biti ništa. Moja kuća je udaljena samo nekoliko minuta od njegove, dobro je imati društvo u autu. Cijelim putem ću pričati.’ Cijelim putem sam pričao o meditaciji. Tako sam pao u tvoju zamku, jer se tada nisam mogao okrenuti. Do-veo si me u taj hram gdje je četrdeset ljudi sjedilo, stoga sam i ja morao sjesti. Htio sam pobjeći od početka! Nikada nisam htio meditirati, jer se ne želim upustiti u išta, za što ne znam gdje vodi.

„Dok sam sjedio ondje, sve je postalo tiho. Otvorio sam oči, po-gledao uokolo, svi su imali zatvorene oči, bili su u tišini. Pomislio sam, ‘Sada je vrijeme da pobjegnem.’ A ti si takav čovjek da mi čak nisi ni