“Oh, ne! Ostvarili su se moji strahovi. Imam grešku!”, zaplakao je Žuti na listiće kad ga je mehanička ruka uzdignula s pokretne trake i bacila u zatamnjeni dio prostorije gdje su se nalazili proizvodi s greškom.

“Zašto ja? Zašto baš ja? Od svih papira, zašto baš ja?!”, plakao je Žuti na listiće dok nije čuo umirujući glas iznad sebe:

“Zašto baš ja?!”, potuži se toaletni papir dok su velika crvena slova popraćena neugodnom sirenom ukazivala na pogrešku. “Zašto baš ja?!”, u nevjerici ponovi žuti toaletni papir na listiće, “Od svih toaletnih papira na ovom svijetu, zašto baš ja imam grešku?”

U tvornici toaletnog papira bučni stroj upravo je završio novu proizvodnu paletu. Na pokretnoj traci nalazilo se preko tisuću proizvoda. Toaletni papiri bili su različitih mirisa, boja i oblika.

Jedan među mnogima, običan žuti toaletni papir na listiće bio je manji od propisane veličine. Također je imao i neravne rubove. Prilikom kontrole proizvoda strojevi su zamijetili odstupanje od norme.

“IMA GREŠKU”, pisalo je velikim crvenim slovima na kontrolnom ekranu, “IZDVOJITE OD OSTALIH”.

“Hej mali, pogledaj oko sebe.”

Žuti na listiće podignuo je pogled i ugledao Zelenu rolu papira. Glas i izgled Zelene role smirili su ga. “Pogledaj oko sebe”, nježno je ponovila Zelena rola.

Žuti na listiće okrenuo se oko sebe i iznenadio jer je po prvi puta čuo jadikovke drugih. Dok je bio uronjen u svoju nevolju nije primijetio nikoga osim sebe.

“Ja sam dobar papir! Dobar! Pogriješili ste!”, vikao je bijeli toaletni papir na vrhu hrpe.

“Ovo je noćna mora, ovo je noćna mora!”, ponavljao je plavi toaletni papir s uzorkom lišća.

“Ne, ne, to nije pogreška”, vikao je netko koga nije mogao vidjeti, “to nije pogreška, to tako treba i biti. Molim vas, ne želim imati grešku!”

Žutom na listiće nije bilo ugodno čuti jauke ostalih. Ipak, bilo mu je lakše kada se našao među sebi sličnima. Nije bio jedini. Više nije bio sam.

Vjerovanja toaletnih papira diljem svijeta uglavnom su jednaka. Najsvetija stvar je održavati higijenu ljudske stražnjice. Jednostavno rečeno, to je njihova svrha. Obrisati i očistiti ljudsku stražnjicu. Biti tako upotrijebljen znači uspješno provesti život.

Ispuniti svrhu svog postojanja. Ako bi netko iskoristio toaletni papir radi drugih aktivnosti, kao što su brisanje nosa, čišćenje prašine ili fleka, to bi donijelo malo manje životne radosti i značilo manji životni uspjeh. S druge strane, najgore što se može dogoditi toaletnom papiru je da ne bude iskorišten, jer time ne ispunjava svoju svrhu.

Ja neću ispuniti svoju svrhu, tužno pomisli Žuti, tko zna gdje ću biti odložen dok se potpuno ne raspadnem?

“Hej, mladiću, pogled gore”, ponovo začuje umirujući glas Zelene role, “kada je pogled usmjeren prema gore lakše je.”

Žuti podigne pogled, i zaista, kao da mu oko srca posta toplije, a na licu se pojavi naznaka smješka.

Žuti ovog puta malo bolje pogleda Zelenu rolu. Bila je oslikana bijelim veselim medvjedićima raznih boja.

Malo je poderana na rubovima, pomisli, sigurno je zbog toga odbačena. Šteta. Ovako lijepo oslikana usrećila bi ljude, pogotovo djecu. Pogled mu se ponovo spustio na pod, a srce uronilo u tugu.

“Hej, Žutanjak, nema predaje”, oglasi se Zelena žešćim tonom, “diži pogled, nije kraj svijeta.”

Nije imao izbora, Žuti podigne pogled i odluči ga više ne spuštati. Više se nije toliko loše osjećao. Kako se može biti sretan u ovakvoj situaciji, pitao se u sebi. Vidjevši zadovoljnu Zelenu rolu nije mogao zadržati pitanje:

“Zar ti nemaš neku grešku?”

“Ovisi.”

“O čemu ovisi?”, iznenađeno će Žuti.