AVi

'.'ffV*H*

10it^J\T'.

®y»ii I

‘•CrK!?«

io . F-a*,,«,?'V.

Tusfa 1994.

Recenzenti:

Prof, dr Enver Haiilović Đr Salih Knienović

Sulejman Flarnić, prc-'f.

.• rM'MM Mt««. A«»l

Skripta je odobrena odlukom Kastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u Tuzli, broj 01-2-213/94 od jula 1994, godine, a namijenjena je studentima prve godine na Odsjeku ?a historiju-geografiju.

S A D R Ž A J

I UVODuI I STORIJA . sirana

iJ . ITedniset i iadatiiik historije , . . . 71.2. Podjela historije ......................................................... 9

I . IL Vremenska podjela ...................................................................101.2.2. Tcritvrijalno podjela ........................................... 141.23. Podjtla po sadržini i problem atici...............................................15

1.3. Problemi metode u historiji .............................................................171.4. Struktura Historijske m eto d o lo g ije ...................................................18

II inSTORIOGRAFIJA VRSTE HISTORIOGRAFIJE

2.1, Nastanak \ razvoj h istoriografije........................................................232.2, Vrste histoplogratije 232.3, Literarna historiografija ^ .................................................. 25

2.3.L Hisionograjija srarog vijeka ................................................... 252.3. LI. Slara Grčka . ........................................................?52.3.1.2. Stari Rim , ........................................... 232.3.1.3. Stari istok .......................... 30

2.3.2. Hisirhgivfija srednjeg vijeka . . 312.3.2 U Historiografija latinskog Z a p a d a ............................... 3323.2,?, Vizaniijska h istoriografija ......................................... 352.3.2,i. Arapska historiografija ......................................... 35

23.3. Humanistička i erudiiska historiografija ............................... 382e4. Filozofelca h is to r io g r a fija ........................... •....................... _ . , 40

2.4.1. RacionalistiŠca historiografija ........................ , : . . 40Z4.2 Idealisvčka hisioriogf'afija ................................................ 432.4.3. Historiografija romantizma . .............................................. 45

2.5. iSocioIoštoa-historiografija................................................. 472.5.L Pozitivistička historiografija ............................................. . ^725.2 Njemačka historiografija ........................................................ 492.5.3. Francuska strukturološka historiografija ................................491.54. Marksistička historiografija . . . . ............................... 542.5.5. Sodji. i.stička historiografija . . . ^ . , . , . . 55

III MEIODOLOGIJA HISTORIJSKI IZVORI

3,1. iikvjam historijsidh i z v o r a ................................................................. 6133. Kiashlkadj. j historijskih izvora .........................6 ’

3. .2}. Izvori i nvg i dntgog reda ........................................ ’. 62

.12.2, PrWKf flH sekundarni izvori . . . .2 . 2 . . J Č Š ^ ^ i r M i v t / n . . . . ' .......................................................................................................................................................................................

636465f>:6d 6 6: 7C 7 7177

7 2 4. {zW iipb sadržiniVrvie hislorijskih izvoru . . . . . . . .3.3.1. Povelje i (tktit ..............................3.3.2. Anali i hronike .........................................

Autobiografski izvori ..............................3.3.4. N o v i n e .............................................3.3.5. Pisma ...........................3.3.6. Materijalni o s ta c i ........................................3.3.7. Usmena iradicijn . . . . . . . . .PRIKUPUANJE IZVORA 1 OBAVJEŠTENJA

4.1. Izbor teme obrađivanja .................................. 734.2. Bibliografija ............................. 7.34.3. ‘Arhrn ......................... 784.4. Biblioteke ................................................. 814.5. Radna bibliografija ....................................................... S4

ICRITIKA IZVORA5.1. Pojam 1 zadaci ......................... 855.2. Falsifikat, ioteq>olacija, zabluda , ......................... 855.3. Kritika izvora i pomoćne historijske discipline . . . . . 875.4. Utvrđivanje vremena nastanka teksta ....................... . , . 925.5. UtvrđlvsF\|c mj^ta nastanka teksta . ............................... 945.6. Uivrđivanje autom telcsta ......................................... 955.7. Utvrđivanje zavisnosti tekstova ......................... 975-8. Publikovanje Izvora , . , , ......................... 1005.9. Kritičko sređivanje priStupljenog materijala . . . . . i025 .H>. Interpretacija teksta . ........................................... • . 1045.11. Kritika iskaza

SINTEZ.A6.L Kvkarftinkadja p o d a ta k a .................................... ..... III6.2. Korištenje met(^e u historiografiji H l6.3. Sinteza kao znanstveni inctod . . - 114

6. 3. ! . Radna hipoteza i plan istraživanja . . . . . . . . 1156.3.1 Objašnjenja i uopšravanja ...........................................11^EKSPOZICIJA-

I • ^

7.L Pitanja izraza i izražajnih s r e d s t a v a ................................................1217.2. Struktura historijskog r a d a ...............................................................1227.3. Vrsie historijskih r a d o v a .................................... 123

BlBLJOGRAFtJA KORIŠTENIH RADOVA

I

UVOD

/

i. /</T 7 / /7

ifcno i

HISTORIJA.

I. L P i &imet i zadatak historije '

kpilh je.! pjnikla Jjtstgjnja kao posebaa d ie la tn g š n iu a š E ;^ ^JI p n j e ^ »proviprefiii„vu^ t «) j e _prvpi^ttnft va!a_

znanje steCeno raspitivanjein i siBgamCTrTzSlimpozSSiS!^^^^^ -KOji su se gčtii Irnajžgg; jzlagatiTe zbivanja iz proglosti. U tom značerJu riječ se yipQtSM aya4olkQd>Užsa hi?iorlie«..u. S.^stoIisću pritfen&ve,ere...Rlieč »historia« ie u toku dva i po milenija, koIiko~SE-aor2ata u upptrehi u m ncj^lS T jeM ^a Inifc šVdju sadfžinip H^jcđQ.^sa...ni.Qm_se u nekim evropskim jezidiriB tžggiigbliaVfiiiU nj<>čt- km~e; vode p o ritek lo -o d - đ r ugog korijena." n p r.

i« r?-događaji) koja ima istoJtiemačka riječ » G ^ c h ichte«. (od _ __žnaCenič kao siovenačka >^godovina« - nhje vode porijeklo bd glagola

sej-:. »desiti se«,.Jako_je kod npžlrig naziva »hii^tnria« u osnUvI žgižčenia žnanje o prošlim dogaaatim8^texuniLgsst3.mnk). a kod posebnihnaziva kao »Geschichte« »li <ami dn j- - -še obje riifiili-upotrsbliavaju u dvojnom smislu: o _ ____sam historiji«i proces, razvoj Fjndskog i knja se h iv i _izučavanjem ■; oga p r o ^ a . Ta dvosmislenost može često da izazove r\ejas- ncće i nespotazume. ICad se npr. kaže »filozofija historije« nije unaprijed jasno da li lo obilježava napore za razuniijeranje objektivnog historijskog procesa ili se ta disciplina bavi historijom kao znanošću. Slično je i sa iz­razom »uloga ličnosti u historiji« I mnogim drugima. D a bi se otklonili i izbjegli siid-i nesporazumi u daljem tekstu se pod historijom podrazumijeva samo historija kao znanost, dok se objektivni historijski proces naziva historijskim razvojem.

f sam naziv znanosti »historija« upućuje da njen precimei predstavljaju događaji koji su se zbili (res gestae). Ali ima veoma mnogo toga žto se dogodilo, a da historija za to nije zainteresovana. Y ^ike pronv ijepe u prirodi nisu grcdm^ei historije. Kada se npr.vgoi'O n 'o 'h i'.ioriji zemijine k b i: i hišldrijršunčcvog sistema, riječ j e o predmetu istraživanja .sasvim drugih znanstvenih disciplina. To naravno nc''^znači da u određenim slučajevima i historija ne užima u obzir neke pigrodne procese. Kada npr. is.> lujc opadanje grada Briža, koji jc u 13. i tj4^stoljeću značio ono .?io dan ? znače London ili Njujork, ona ne možc!inimoići taloženje koje jc poste p n o zatvaralo njegov« luku i umrlvljavaio trgovački promei, U. suštini P ''■ totcg histprjc niože,,. ^ ^ tam o gujc se ima posla saiiudirna. I ' ic arv 'črveli1^o’|rani<^mje kojS 'Yrcbt~izvfšiti'Tu.'~tr.^ženiudeliniciicTvriTrije kan znanosti. Odmah zatim nailazi još jediuji biohiSka i. fiziološka stiana čovjekovog bića ostale izvan zanim anja historije, jc? u

zajednice.s’kao društveno biće. k4D .dia druStvenc_

liiDltiTO. Tiisionia sc ne.„Ijudirna u prostornorti i vrem enskoni okviru. je kategorija knjnmopefiSe'svaka znanost, ait ono nem a svuda onaj značaj koji im a » hisinrijj Vrijem e raspadanja jedne rad io aktivne m aterije , za ko je jezainteresovana fizika, važno je sam o kao m jera, a da ii se la jp ro c e s dešava

lje. 2j8 historiju jc,danas ii! se desio p rije hiljadu godina,.fizikujae iaLerieauje. pak, nevažno đa je Cezarovo osvajanje G aiije tra ja lo osam go d in a ,.a ii.je— od ogrom ne važnosti m jesto ktge taj događaj zauzim a na hronoioškoj skali evropskih zbivanja loga doba. V riiem e ta h isjR ][ljti.p j6..m Ž m .v sć

d« ko£• eiem enat u kom razižm|;!ve.'

O vim še' s ia tiosti. y isži&iiOlježg,

jave manifestuju i pombdu -koga^-tsk jTostaju

oguĆHOStf-preGtzaijag đefinisanja-histo-fije kao- znanstvena -disciplina konstitu isa la te k tokom

Jeftias&fgn.a ____ , ...... .

ieabezbroi pokugaja da-se tedaom defintciiom dj'N iiedan-^-fah-^td tožata nije stekao-opSte

bio prihvaćen -od s^ - iiis to riž a ^ ^nnziianie; _ _ ■ . — ....d^0ni8 | a su biTte-veomr ^ 6ma2ne,Tretasng'T>a t Jjbthdlte. U n jim a d o la z e do izražaja različite koncepcije o historija kao zn anosti iza ko jih veom ačesto leže naročiti ideološki stavovi. Pp F rid rihp f ie e e lu a p r, »historija Irtsc?. 2pahait.jm oi3L j M j 3JžimaLagh^^ sam o d n -____ 'MH, ..........

.lirn' im ha da ti i smisao« i td . . Naiprihvatližvtiom se ćintieatce n.e.go ___ — .

p?n.šinsiž i traži u ^ ^ k e i konitosB "ogi^e]D Sr^Shonisk :og 1 druffy?110g poretka. Po ,y S E a S T la m iS !h S ig ^ a l j£ J ž fe c ž S ^ a iM |e .o ^ « O th . to~5e~dggodiia i, p a m o g ]^ tS ,.k a K o ..s e A a 4 J s lt^ a g Q ® io

Po fFMCuskpm^^j^naisti-,^ *razumije: r h F ta p h a č in da se d je iu ie na to k događaja« , a po njegovom kolegi i nastavljaču .B^odglu »h iston ja p n je svega odgovor .ta puan iaiaikadcaasamjiJ ia«.

a k o n j tbšt što*zah tije v a S ti^ rcto s t .f te u z a p t^ t jT

aim e. s to tie d m a se oisci his-

Tek u iS. stoljeću su se poćgti tražit L p f jn ^ n se obj'as-liik. pojave i doeaaaii. TadaTi<rijudskom prirodom objašnjavano društvo

j j jegova kretanja, a istovremeno se sm atralo da je iT i š ^ ljudska p r iro d r jigzultai stanFa društva^. Đ prvo} polovini 19. stoljeća pod uticajem prirod-'gjhznaii^bsii nasta jiA ežn je da h m o rtiu učine Sto egzdktniiom , jer tada (e

ciU svake prave znanosti traženje zakonitosti u ob lasti kdjont se bavi. Za dalji razvitak historije kao znanosti bio je veom a važan i jedan tqčn unutrašnji proces: napuštan je jednostranog posm atran ja vojnih i političkih događanja i proširenje in tcresovanja na privredni, društveni i kuUurni razvoj; je r u kolektivrtiin pokretim a i složenim procesim a priv­rednog preobražaja bilo jc daleko lak.še o tk riti p ravilnosti i zakonitosti

m

nego u djelovanju pojeđinaDi i izolovanini događsjšiBa koji su za pos- mairača bili jećiinstvsrii i nepoBOvljivi. ICarakterističua su shvatanja radonalista, pozitivista, idealista, francuskih analism, sljedbenika rijemačfce škole historizma i drugih, o čemu đe kasnije biti riieči. Osoheno ie učenie Karla Marksa i Fritlriba Engelsa, kojL^« liistorifi dali novu os- hotoi dtffičeih đa iia iovi prtvrediva n ja u kraj njoj lin i{ t nđređG|n arustven u strukturu i njene suprotnosti i preko nje djeluju na čitavu ~5r^tvenu agltirafrlf« 'fta^ togiju- Po MarksUv ^života u s lo v lia ^ O ^ iia k t, poTitičkiT auftovni proces žiro ta uopSte. Ne " određuje svijest ljudi niiiiovo nego obrnuto, njihovo dnižtveuo biže o đ r^ u je

Marfešovo-'rilvatarije o uzročnosti u historijskom raz^'oju i slivatan|c‘r "0 poiaetačldnrsnagaTnH-aruSive.ruh.pLo.oesa važno.je.isiačt-zbog činjenice r— đa-se"a '’hiSlOti7i'užročtiosr(biUjaUtet},jhygm.sasyiKi-dFukvije nego u ' - prH©đ'nim"znanostiiU3.His'£orfja ne operile rtilmđa {aJ®'jgawstavnim-ođ- nosittia da raože, poput kemije ili fizike, izolovati i i;K>lovasto posm atrati jedan uzrok koji t ^ a v a ođređgu^^^ Llzroci su u historijskomrarvoJu'wloTc'6rnpTeliai i lieraalvoioo povezaui sa ■poslj^ieanta i a to 't l a ‘'“^ djeluju jedni na druge. Enseis ie oaudlvacr^sbvfitfiujgia uarokri rn a .SltiSdta kao polovima koji su kruto postavijsni jedan prema drugom, i (u kom e ie) apsolutno preneliregnuto uzajamno deistvo«. I zakonitost se u historiji drugačije shvata. Marks objašnjava zakon u historiji kao oožto tsRden£liii_kgia ne difiiuje nftmmnvno kao prirodni zakon,. Ga isto tSEo negira pos-......tnpnje_ ppštih zakona ekonomskog --života koji bi đjsiovaii vremenima i važili Icako za prošlost tako za sadašnjost. Svako historijsko ^ razdoMie ima svote vlastite zatone. Zbog toga se u pom egutO!. đefinidii historije, pred ovu znanost postavlja m dafak da traži tizroke raz'/oja ljudi u proSlosti i zakonitost! određenog ekonomskog i draštvenog poretka.

1.2. Podjela historije _ - ___

Z b iv a n j a ^ • i ju d s k O lh 'n r iS t v i s u ^ m e S iis o b n o p o v e z a n a m n o g o s -

liik im n itim a u p ro s to ru i v r e m e n u , Sto o n e m o g u č a v a p o d je lu h is to r i je k o ja-b i'T 3đ gtfvaT ald "O b jek iiim om ' h is to r ijs k o m razvoju. ..P ro S lo si kojju. s u - -

dožšvljavah ijm đ PO T d C T vii-m esa n ijS } K r a a v a la p r e k id e n iti g r a n ic e , n iti — —

u n jđ jT n o iirđ T a Č fK ro llva ja ti o n o Sto

npr. p rip a d a e lo jn C m skT tT T lT ^ lT n č^ ^ ^ H is to r ič a r i s u ip a k p r is ilje n i đa vrSe ra z n e p o d je le , k a k o n e ^ bih '-p i^ ip -u ao tia m o č n i p re d -s-v o jfn r

n e p r e g j e Š i l f f p r a j r n c j o m in te re so v a p |a ..k o ji s.e p ro s r ife n a s a v p ro .s io r r '

sva Vremena obuK^TJucTAidbine na #otin e naroda i z?ijTnhica~....... ..Um jesto pojmovnO'Sisicniaiskc podjele svojstvene m nogim drugimziiatKrsiima.^u-'htsterijr-^' ^nšc-n-sSčTfnjavahla""^^ nekoljko. kriicrija -polazeći uvijek od praktičnih ciljeva. Jlajvažniia ie vremenska podjela

■iDcriadizaciia). jer pfurnietic..k<)jc .sc zbivaju u toku vremena najjasniie nii:riv;rjii hisinrijs.ki rii/vnj i njcsov smisao. Osim toga vrše se podjele po . prostoru, te po sadržini i problematici.

1.2.1. Vremenska podjela

J Zadatak je vremenske ppdiele da izdvoji posebne neriode unutar ištorijski razvoj irtia osobenastjjcoje ga diie|e..Qd.pr6tho3nt^ iTćaš-

nnth perioda, pa se zato ova vrsta podjele naziva periodižaciiom. Poktžšaii yemenško|g: dijeljenja su stari gotovo icoiuco i sama faistorilarU starom vijeku se i s t lg ^ e r io d tzac itO illo riiF n aT azd o b lra čeiiri velika svjetska rarstva: asirskog, persijšlcog. grćko-miltćdonskPK i rimskog. Hrišćanstvu

binovah |a paganske i hrišćanske period izaći je rta osnovu Biblije, nrčov- ladala podjela na še.si doba (aetates), kolu ie izvržio Augiiktin~n-5. s jp p g u T C ijgla ijudstca tustonia se drjelt na dobaTlJdT^tigingTO N oja:od T ^ ]a ~do ^ \!ra in a ,-x id Avrama do ^a^df!!a.■J3fLJiavlaa do vavUoftSkoe; ropstva, od vavilonskgg_Jiinstva .do Hristovng rođenja i od Htistovo^ rriTfPTtj?-fin srdipta fT>vu pndielu SU popuiai-tsali i Žbiti mnogrsredh jov jekbvniT n^ičari i na nju se oslaipa^d^ražnlHhHScansM^-llačin broTanTapogiTra-trakari što lg~~monairDionisi|e Mali aJL -sto liedu uiro iania ______ ________________________ ___tabircama uskršnjih praznika izračunao poćetak še-stoe doba ti. godinu

jTojave H rlsta t,uveo ra ovo doba način brojanja godina. S drage strane ie. ^ s r e d n im putem (preko .fernnima iz: 4. stoljeća V p ro i^ IlS aa iia 'l ' među hrjžćanskim piscima up o trebljavana i stara pgB^ela na svjetska ratrstva, po■ ig r jo iM rla š k o iia ia b iA a ž ^ ""

J4ovh periodisadiu historije donosi tek razdob^e hutaaaiztr.a. Po nioi ie tam edu arevnlh Rlniifahk 1 hhiiia.nisU loliitO »sredulc doba«. 0~ praktičnom radu je novu penodrpciju , Itbja & pusUat.i T5£|prmi~£iya i najsuše upotrebljavana periođizadja sv’jei.ske historije, prisrdjenio F''šr£a; tinac Nikolo (i<ifi9-1527't u historiji svoga gsađa započinjućihistoriju ItaLijs poslije pada Rimskog carstva. Ovui norm periadizadju potpuno je. razradio njemačlci profesor !(j-isi-.pfor Keieg koji Je žšveo u drugoj polovini 17. i početkom' IS. stoljeća. '.SVojti opStu hi£toH|u on je

podjela je doorta opšte priZD-anje kađaTu je prinsijenili ptsci torija u iS. stoljeću. ICasniie su vr.šena ir,..uesna pomiieranla u graničnim datum im a tako da se kraj starog i početak srednjeg vijeka ustslia ns 476.godini, kada ie zbaccn ryosneQnit 2aD3dnt"ruri3ki car, ^ k ra j srednjeg l poifetak novog na 1492. godini kan datum u otkrića Amerike fi pored pokuSaja da .se veže za. 1517, g. kao godinu početka rerorrnacije)..u toku19. .stoljeća .se uz sve to novi viiek počeo cl i jeli ti tako da se vrijeme od francuske revolucije n ? S 9 l izdvajalo u poseban period »najnovijeg« ili^■>s,svre,inennp« doba

1 ova periođizacija ,se u novije vrijeme nalazi u krizi. Javljaju ;se his­toričari sa obrazloženim shvai-anjimn thi gr;tni.-ft pnip.ninib periojJ.a nisu

■ dobro postavljene. U n e k im a le međa između siarbg i srednjeg vijeka pom ijera prem a 4. stoljeću ili čak prema 7. ili 8, .sto jeću, dok se meda između srednjeg i novog vijeka sta-vija u 1.5, 16, 17, pa čak i u 18. stoljeće. Neki, pak, historičari traže da .se period ođ 12. do IS. stoljet'a posebno tretira Sto bi razbilo okvire tradicionalne periodizttciie. Ova kti.zćt je .s.'J.s-

10

vim razumljiva nai j iito kada se ima u vidu da su temefii ove periodizacijebila politička hi

-kod 476Liudareni u vrijeme la d jc u centru pažnje bila jp. sprovedena n<vioslje^po ier - * —

litička historij za granicu uzel~^littČkT

a. Uz to ona.

Hnpađaj. kod 1497- događaj iz historije privrede a kod 1789. događaj iz JtistonTe društva. I^roSirenjem historiiskoe interesovania na sv a p ^ ru č ia l[uđske djelatROSti počele su se ne samo otkrivati slabosti tradicionalne periodisabije, već i tražiti sasvim drukčije k o n o ^ i j e hronoIoSke podjele jedinstvenog historijskog razvoja u okviru d tavog svijeta, kako bi periođizacija slijeolia etape objektivnog historijskog razvoja. Osnovu taltve periodizacije čini uvjerenje da .se hi.stonjgki ra7yoj odvija j ti) o.irp.di».nim zakonima. Qvo shvatanje biio je zajedničko čiCavom nizu pravaca i struja u historijskoj znanosti. Tako su neki historičaii nreiiv&ličavaiući izvjesne pravilnosti koje su se ponavljale u raznim" ponavljavt£menifna j različitini oblastima razvoja ljudskog društva oovr.u d tr

tT-J «.riifbčkih teorija«, po k o R m a .^ isti stupnjevi ražvitRa- vonavlfaiu kod raznih naroda u raanm vremenidia. Ciklusi koie razvoi na

taj tiacm opisuje su najzgodnije jedinice za periodizadju. S druge strane, u oltvirima pozitivističke histonoetafite. periodizaciju na novoj osnovi izvršio lje njetnabfa histortbar ^ r l Lam prent (1856-19]

Jis ie hcm oču izvdesnih karakteristikaem (1856-1915). O n je vjerovao

" i duhovnog razvitka

jreoviria. U ^ o k r ii l i vaUju p tiluda Laiupreh t __/iuiiH P.f' Ii iitiin nii n iir. nvojMOkM^dansi.T.sto tako njegovip^iic Jmn ^imhriiizina tipižma. fconvencionatizma. individualizma iii .ina, na koje on diieli čitavu njemačku historiju, ne odgovarani člnjenicania. Slične ovoj su i razne ku lturno-m orfo loS keS ^ među kojima je ,anas najpoznatija engleskog histojričhP,Tojnbija (1889-19"!) koji svjetsku historiju shvata kao s ta t rađanja uspona i prepasti civilizacija. Naravno, ovakve podiefeSu sasvim subjektivne prirode.' ) k*"

Sve što je p.iprijeđ naznačeno pokazuje đa su se napori 22 utvrđivanje ncriodizaciia kretali u dva pravca: postavljanju op itih granica koie form alno i hronoIoSki odvaiaiu velika razdoblja koja se među sobom

iZcatim aciie biđa

proces

ai traženi j vremenskih perioda sa jedinstvenim i povezanirb

Osnivači marksističke filnzoGie K. M arks i F. Engets se nisu poseb­no bavili pitanjem '.rriodizacije, već su upotrebljavali periodizaciju koja je u njihovo vrijem i' >ila uobi^jena. izučavajući privTCdu i njciif uticaj na historij.sk-i razvoj Ml^rks ie uočio ekonom ske formacije d ru š t i^ u ■kojima aiižtjo--pmiCTQđnif» T---pTmrvndnini ndmWnia d ruštvenom Strukturom i nizom pratećih poj; v i čini jednu prirodnu unutrašnju cjelimi- On je u ok­viru kla.sfiot; društva nalazio četiri takve formacije: robovlasničku, azijsku, (eudalnu i kapitalističku. Međutim, ni Marks ni Engels nisu te formacije spajali sa historijsk ,n periodima, niti ih uopSte hronološki fiksirali, jer prije nego Šio su se razvila sredstva komunikacije nije bilo »svjetske his- lorije« tj. historijski razvitak svijeta nije bio jedinstven. Tek u vrijeme

.11

9'S.

kapitalizma postpii.a jg(«;)^Q tržlJffp i međusobna povezanost svih ri.'.vioJ. |W |eta^O luda bi bilo treraogtiće đ« prije toga jedna određena ekonomskam a c i j s društva preovlađuje u isto vrijeme u čitavom svijetu. Marte iEngels su-na_L5. Blolieć» plertalf kao na doba velike p rek re tn ice rp n cs ls ' naziva orelaz iz 15. u 16. stoljeće »velikim prelom om « a MarKs staviia na početak 16. stoljeća POćetak epohe kapitalistička privrivtf. i povnii n ray-~ dobiju m a n u f^ tu re koie obuhW ta p e r i o d i 16 do 18. stoiieća. Sve nw> ]a-Dreclstavt{žlo polaznu o sn om na kojoj se pradita period;Var.ip » nkvtrJ)

jaarkststičkć historiografija.Kasniji m arksisti _sii mnogo pažnje posvećivali razradrvanju

ekonomskih formacija društva. O ne su, dijeljene i umnožavane tako da se došlo Sve do »13 Pfenoda kroz koie je prošlo dni-štvo« (kod Ju&tos- lovenskog marSŠiste Filipa Filipovića). U bivšem Sovjetskom Savezu j e ta tendencija, koju je n a ro a to zastapila tzv. »škola Pokrm'Skog«, preidnuta 1934. intervencijom Josipa Staj/ina. On je u kritičkim primjedbama na udžbeniVe historije oživio i orvaničio staru periodizaciju na start, srednji i novi viiek,^ dajući joj novi sađržsj, tako da su trariidnfiađni^ periodi izjeda načetu sa ekonomskim formacijama društva. Pri tome je iz^Tšeno potn- jcranje granice između s r ^ n js g i novog vijeka na početak fraacnske revolucije. Ekonom ske fo rm adie kod Staljina, razlikuju se ođ Marfcsovth i idu sljedećim redom: prvobitna zajednica - ndpovara prahistorili: ropstvo - odgovara starom vijeka: feudalizam - ođgov-ara sredRisttl

W ek a . ali uM |uču|e i 16. 17. i 1«. stoljeće; kapitalizam - odgovara aovom rijeku do 1917. i sodlalizam od 1917. jpđ tne. Već na prvi pogled su brim iietne m noge m ap|kavosti ove perioaizacije: historijski razi'aj nije u cjelint obilježen karakteristikam a koje važe za odgovarajuću ekonomska •formaciju društva, poslije 1917. su u ogrom nom dijelu svijeta vladali kspltailštifiki odnosi, u periodu od 16. do 18. stoljeća su se u vtJs aenislja izgrađivalig^pitalistički o d sm i, feudalni odnosi su se izgradili lek tri stoljeća^š^Hjl^.frirRialnog početka »ejKihe feudalizma« itd. Pored toga ona aa tilo đ ^neđoajjedmistj: ra epohu socijalizma su npr, bili đov^oljni ;-.ocsiaiisiiči^(odnosi sam o u jednoj zetrJji (SSSR-u). đok za kspitaflKtlCku epohu nisu bili dovoljni kapita istički odnosi izgradh'aiti u tolra^ tn stoljeća u nekoliko najnapređraijEh cvTopskih država, fe o tako Je s iriše velika uloga u ovoj periodizadji pripisana revoluciiams f ofe čine osrlm-mi kriterij č i^ v e podjele, mada se pri tome nije postupale dosljedno, pp r. iako je j ^ i n o francuska revolucija po svom značaju za razvitak č ftp o g svijeta inogla da bude važna kronološka granica između srednjeg i novog rijeka, ona je u ovoj periodtzadjš pomjerena unazad do početka cngpske bufžosske rcviolucije 1642. godine. Za to nisu poslojaU neki (iublii teoretski razlozi, već jednostavno nam jera đa se opSto periođizadja uskladi sa periodizacijom ruske historije, lako da novi vijek u nsskoj his­toriji počinje- s Petrom VeliSdm (1672-1725), čija vladavina zaista zrtači

imala veliki uticaj t na stfvatatžja o periođizaćiji u juznošrovensfcim zeiSTfama pa i u Bosni i Hercegovim, što le našlo odraza i u školsk»m- program im a,- pa i Ha urdverzUethria. Međutim, baš u BiH su se Čule i prve riječi kritike sovjetske periodizacije.

Njen giavtii nosilac je pruf. di. U referatu na Drugomkongresu historičara Jugrisiavljc održanom u Zagrebu 1958. godine i saopStcnju iia 11. internacionalnom kongresu historičara u Stokholm u Đurđev cm/j/^KUn, a tirne i jugoslovensku pftriodi/jiciiti. -Oopremalo pažnje obraća privrednom razvoiu. a oslania se na oblike rinisivene i pravce nadpiacinu-. koic suviše pojednostavliuie. zatim žtO neopravdano uopitava icdan tip ekonomske formacije d n jgn'a ya rit^ha n kojima ie upnivrtn prvOiijatn ti[-Kwa šio apsnintiTirajiići rCVOlUCijC ^cmalizujc granice medu pojedinim epoham a stavljajući prijelaz iz feudalizma u kapitalizam tia nepogodnu nrelomRtcu. i što evropski raz­vitak 11 prefikapitaiisiićko doba aj^niuliznie i priiifiienjuje na čitav svijet.iako ic sasvim jnsnn da se svi dijelovi .svijefa nis« jednako ni ra š^nomierno. Polazeći od toga da postoje razne vrste ekonom skih mrmacija društva i đa one cgzi.siiraju upttređo, Đurđev se zalaže za staru.tradicionalnu perinđizaciiu koja je »neutralna« je r nc leži da pojedinim historijskim periodima pripiše jeđinsiveni ekonom ski i dru.šiveni sadržaj, a ipak vjerno odražava krupne promjene u farzitku Evrope i svijeta. I tekuća 'erozija socijalizma, pokazuje stni manjkavost sovjetske periodizacije. '

Periodizaciia sviciskc historije, koja jc unijela izvjesnu zbrku i kod nas, ima relativno mali prakiiCni znaćat. U stvari, radi se o tome da jednu oštru i jasnu periodizaciiu historičari unose izvana n historijski proces. dok u samom historijskom razvoju postoji kontinuitet i tek u 'posmatran-'iu d u g ih vrf.m ffnckiti inl..rv-iLa sn< tinslrp. r a z iik e Izm cdUpojedinih razdoblja. O tuda je periođizacija s\'jemke historije u dobroj mjeri stvar konvencije a dolazi do izražaja u opštiin pregledima historije i Školskim programima.

No, periođizacija historije ima i svoju drugu stratru. U praktičnom radu historičari su prisiljeni da lironoioSki preciznije dijele velike periode, da ih dijele u okvifu historije pojedinog naroda ili još manjih zajednica. U tom oblikti periođizacija je svakodnevni problem historičara s kojim se sreće od izbora teme, pa do njenog raščlanjavanja i razrade. M anir dobrog historičara sc Često prepoznaje po tome kako je raSčlanio i vremenski podijelio materiju koju izlaže. Raznolikost predmeta kojima sc historičari bave ne dozs'Oljavaju da sc od nekih najopšvijih uputsiava za periodizaciju, ide dtrfjc i podrobnije, ali treba znati da rccepata u lom pogledu nema. InakrT^^rS em e pravilne nĆH^f?iKHje|?moraju sc. imati nauni'u sTjedĆĆrnosnmdkTlgČcfa:- ----------------- —............ - - - -

f “ Periođizacija mof£rttrti zasnovaita rta ćinjenieama-ili shva+anji.masamog vremena ktijć se proučava, a granice moraju biti odabrane tako^da- sc može.xfoluizaiLdJ4 i£CdsJ.ay!jaju .neku grekreinicu u historijskon?j:až.-voju; - ---------- -

n JS v ak i hislOiijski period mora biti zaokružena cjelina koja se jasno

NačeicTpu konrr~e~\Tšt periođrzacija-nTOra biti jedinstveno i T dosljcdno primijenjeno, takt) đa se npr. ne smije za početnu granicu jcd- ' 4 tQg-pcrioda uzeli događaj iz "poltučkc historije, završnu neki

utomenat iz privrcdntig ili druSivcnog razvoja.

13

Ova načela jc znatno lakSe prtmjanjivati-4cod periodizacije velikih vremenskih cjelina nego kixJ kračih vremenskih razdoblja, kada uspjeSnu periodizaciju može izvršiti sam o onaj ko u detalje poznaje događaje i n jlhotm -povezanost. Evo nekoliko prirt5jerar''X(spjde—i—neuspjele periodizacije iz balkanske historije;- Naime, u štaroj-literaturt dosta-Često— sc vršila periđđizacfja p o vladavihi pojeđlnih vladara. U'OšnTtvi fO jg'fffr--"" rnaiištička pčriSaTzšcij'a koja s e ne rnože sniatrafr"Dpr3vđanam—i~- uspjeSnom, ali ima mom enata kada promjena na prije.stolu može da znači-' hi^PlijSku prcKreiOLCu, kao npr. momenai poslije smrti bosanskog kralja Tvrtka. 1. od kada jc-č itav razvaj. bosanskLjđtiave_ktenuo. naravno nc samo,zbog toga,druRim piuetu. Na-iakvoj podjclLse-zasnivaperiod koji s e ^obično naziva »doba Nemaniča« u srpskoj historiji, ili »Subič^«. »Af-__padović««fr i sličoouhR 'atskoj historiji itd.

Z natno veća opasnost prijeti historičar»--kada~kao polazišt£_zJL« periodizaciju uzima neke form alne granice. Problemi sw još teži kada treba raščlaniti kraće dijelove historijskog razvoja, kakav je primjer his­torija narodnoosIobodilaCkog rata (hfoR -a). Tu postoji periođizacija po godinama: 1941, 1942, 1943, 1944, i 1945. zatim, periođizacija po ofan- zivama koja je do skoro bila vrlo popularna u^pT{karivaa|u_bjsjprije N O R-a u školama. Ova periođizadja .očigledno sJtjcdi sLvarj).e..razvQjne elape narodnoosIobodilaCkog pokreta (NOP-a), ali je suviše vezana ^ vojne akcije, u njoj ne dolaze..do izražaja velild opšti preiomni događaji^ kao š ia .je .D ru g o zasjedanje-A VN OJ-a, odnosi se satno na jedan dio NOP-a, a ne vocfi računa o razvoju NOB-a u različitim Itojeviraa tađafhjtT ' Jugoslavije itd. ** '

Na osnovu svega naznačenog proizilazi da periođizacija nije nimalo jednostavan i lak posao, već ona trazi solidno poznavanje historijskog raz­voja i m etodskih načeta ove znanosti. \

. ^1.2.Z Teritorijalnapodjeln

.Sa asnekta prostora na kom e se proces odvija podjela historijskog ^ ^ e jđ a lc k a je đ a o s ia ^ J ia nego što je to hrnnoloska podjela, ali i ona _ svoj6 4 žmhleme. Prikazivanje historije čitavog svijeta jc predstavljalo

ambiciju još nekih antičkih historičara npr. Polibija. U s r^ n ie m vitcku su

razvoja^ejdaišikajedaosiavnija nego šib te i ima svoje^im blem e. Prikazivanje historije čitavog svijeta" jc predstavljalo ambiciju još nekih antičkih historičara npr. Polibija. U s r^ n ie m vitcku su » u n iv c rp ln e hronike« dosta če.sta pojava. Ali tek ie 18. stolječe dobT velikih hisconia sviigt^-fo-rrtečtma-W ea-je4iw»-od njm svjetska historija ie »sistem atska zbjrka činjenica pomoću Hk«aiih se...iy tfrir i*"ij'> razum iieti danažnie stante .sviicta i ljudskog roda«. N.iiče.šče ^

— __ icdftu hi.storiju svijeta, oreovladuicshvatan je da h istorj[a sv i[c ta 'nife skup historija raznih naroda i d«ava,_ ^

jvcć-zla-jg nien~žadaTaP u tom e da pokaže »Dovc/ano.srhistoriiRVjJ.iiih / naroda t okvire velikih zbivanja kola ih oove2u iu « j^ cč u 19. s to ljžću je Aialz? kvantum znanja o historiji raznih naroda premašivao moć h is ife^ tra pojedinca pa su Jiistorije svijeta pisali kolektivi znanstvenjka. 1 danas se pojavljuju historije sviieta različitog obima među kojima su: H isto irc , generale dcs Civili.sati ons 1-VIl. 1955-1957: Vsemirnaja istoiija

14

f Akademija nauka SSSFj,; Cambridge Ancicnt H istorv 12 sv.. 1924-1939,Jtd- T ~

"Znatno -fiešči- okvir u-kome.JiistozičarL^u^ikazuju. p rc^o sL su his- _ lorije pojedinih naroda i; država. U osnovi se radi o istom načinu rađa k a ^ ” na his4oriji»wtjeta. I ovdje je cilj prikazivanje razvoja qeline. Problem se~"* pojavljuje-fcod utvrđivanja odnosa ovako ograničenih cjelina (narod, rir?ava^4vtTWffnjt-ifttiuu4a)-.pfema-»veniii n n n in f žto je OStaio izvan ' njihovitrokrirar'PoHtiCfcc granice, cinička iU jeaC k a-o b U je i^ ,g eo ^afsk i olcv” • sličjio iTisg-u sivarnonr historijskom -razvoju- predsiavljali nekeprepreke k()je bi onemogućavale povezanost i djelovanje ljudi. Granjčnp ^ linije koje u ovom pogledu historičari poviače jasnije su i m anje f g t ^ ’*’e od onih koje upotrebljavaju u vremenskoj podjeli, ali teSkoćc osi 'Granice su relativne i zboe toga hisioriia iednoti naixxla jtLidCŽ"* vodili rflTniTa 1 n svem u-^o je povezivalo s d m p im narodim a ilQ 1 kod ove vrste podjele historičar mora ostati vjeran načelu p # podjelu vršio. Ako je polazio sa stanovišta etničkih razlika đuŽ |i^6^đa prali razvoj naroda i izvan političkih ili geograf&kih-granica, a ako je pod­jelu tTšio s gledišta" po'UiCke organizacije m ora voditi računa o “njenom šlrenjTi T Sm anjivanju-ro- eventualnim tuđim etničkim elem entima u njenom okviru. Kao p ;.mjcr za icikoče-OvcLsrrsleLraažfi se.navesti Bpsna^ U početku je to oblast u gornjem toku rijeke Bosne. Kasnije sc bosanska drJava višestruko proširila da bi te-potom -njena te rito rnajionovo sman- ] ila. 2ibog svega- loga jc^pofiodniie-datrredm et istraživanja buđe'šreićfnjov- jckovnatjesaftska^lcžava.ncgo-liJBosna.

S a- aspekta- pros taia.„hi5tQjrijs]^, matecijausfi. n iQ ^ gifteUtT ~ h a 'jo r ' maitje jedinice; regije,' gradove. j_ sela. Ova lokalna hisi6nia'Tm a"svo|e osobenosii koje se prije svega ogledaju u naročitom odngsu premaT!fiš'-'“ toriji širih oblasti i područja. Po pravilu Je razvoj lokalnih zajednica tijes­no vezan za Šira područja, pa zbog toga lokalna historija m ora naći pravu

•mjeru između opStih zbivanja i konkretnog razvoja u lokalnom okviru. Ne može se npr. govoreći o padu jednog grada pod tursku vlast u njegovoj lokalnoj historiji iznožti čitav historijat turskih osvajanja. Upravo zbog problema ove vrste težište lokalne historije i njena prava vrijednost leže na području razvoja privrede i društva. U lom e uvijek ima dovoljno specifičnosti koje daj i .sadržinu lokalnoj historiji. Isto tako privredni i društveni procesi se detaljno mogu izučavali upravo u lokalnim ok- )4rimT~Tčk~ poriije~čt-t-vo.^mja.jafit)va o poj'edinim malim oblastima ili naseljima moguće j t i vršili uopćavanja koja mogu da važe j a veća područja. Upravo zbc j toga u modernoj znanosti lokalna historija tlobijaT" veliki značaj. Ranije ; bila veoma zapostavljena i prepuštena amaterima koji su jc pisali krajnje .'nestručno.

\/. 2.?. Podjela po sadnini i problematici \ 3 s ^

J4isiorijska_ maferi sc najkasnije počela dijeliti po sađržijtLpdiitiii^ no 00 nojedinim stranama ili aspektima ljudskog života i djelovanja.

"Danas je i la podjela veoma razrađena, gostoii Cftav niz posebnih »his- i ori ja«-prava, p riv red i književnosti, svih grana umjctridSli, trgovine, ich-

, ' 1--' a t S

njkCi_^ iro < |n ih znanosti, frtozofijc, medicine, farmacije, reiipip itrj Ponekad se historija Kao jeclmsivćna znanost gubi iža sviti ovih poscbnili »stručnih« historija, koje u NjcmaCkoj nazivaju fachvvisscnscftaftca,

OV'3 veoma razgranata_podiela je nastala iz dvije vrste potreba; 1. šio siTpoiedine struke n ic c o ^ le svoiu hisioriiu iz leznu za unapreaivan-

.jem metoda i potrebe za poznavanjem svoga unutrašnjeg razvoja- i 2. što |c proučavanie razvota poiedinih struka zahtijevalo naročita stručna znan-^ ja kojima ne raspolažu pravi historičar? N a taj način je stvoren tip hiT~ lončara specijalista koji su sve visc razrađivali probleme historije svoje struke. Postoji bitna razlika između načina pristupa predmetu izučavanja kod historičara pojedinih struka i opšteg stručnjaka - historičara. Ona sc može izrazili u načinu na koji jedan ili drugi posiavijaju pitanja. His­toričar posebne struke, npr. fizike, istražuje kakvu je prošlost imala fizika, dok historičara inieresuje kakvu je fiziku imala prošlost u određenom raz­doblju. U ispitivanju historičara specijaliste sve je potčinjčno ispitivanju same struke, veze sa opStim razvitkom društva t ideje nc dolaze do izražaja, iz zbira svih mogućih posebnih »historija« se nikad ne bi mogla dobiti stvarna slika razvitka svijeta, je r su one lišene svijesti o opštoj povezanosti pojedinih strana historijskog procesa. Historičar fizjkc će npr. baveći sc historijom pronalaska elektriciteta, obratili pažnju na utvrđivanju čislo znanstvenih prcduslova ovog otkrića; dotadašnja znanja i eksperimente, tehničke detalje eksperimenata i. rezultate i posljedice za dalji razvitak ove grane fizike i njene teorije. Historičar će, pak, ovo otkriće stavili u okvir opšiih napora za upoznavanje prirode na svdm pol­jima, otkrivati smisaoTtiegovlIi rezultata za stvaranje slike o svijetu u to i kasnije vrijeme i ukupnih rezultata za dalji razvitak privrednih snaga. Isto tako nemaju sve specijalne historije isti značaj za- upoznavanje his­torijskog razvoja. Drukčija je npr. uloga historije privrede od historije mazike. Zbog toga, m oia b iti iješnjc'povezanosti IZrneauTurtonje priv:: rede, društva ili pravo j p iave hisior+j& -Historičm n e može prepuštati _ istraživanje privrede ekonomistima, kao-Sto -m ože-prepustiti h istoriju '' muzike mužiKolozima. Jer, specijalni historičar privrede ne može ostati sam o na svpJira_ekonfimskih znanjima, već mora poznavati historijski m etod i način istraživanja kao i čitavu historijsku problematiku; đtrtrflelcr* historičar pojedine uže struke (muzikolog, prirodnjak \ st.) to i ne mora znati. Danas se smatra da je za bavljenje historijom privrede, društva i prava potrebno potpupo ohpizfivanje hism iJčara-i-posebna znanja iz tihstruka. — ;______ —-i—

Sve veća podjela itieđu znanostima, kao i pojava čitavog niza novilr" znanstvenih disciplina, omogućila je produbljivanje istraživanja u pojedinim oblastima, ali je istovremeno dovela i đo slabijcnja veza koje su ih povezivale u jednu cjelinu. Proučavanjem ljudskog dniSiva sc bavi čitav niz znanstvenih disciplina; historijskih, socioloških, ph i geografskih i filozofskih, ali m eđu njima ima sve manje veze i svjesne težnje da koor­diniraju svoj rad. Kao reakcija na takvo stanje javio sfe u Francusko] u poćetkusfrijgistoljeća pokret za približavanjem raznih znanosti koje se bave prt^blpl^m a čovjeka i društva. I neki ugledni znanstveni časopisi djeluju d'đu'fiT^ie tendencije, ali to još uvijek nc daje značajnije rezultate.

16

Nešto drukčiji je siučaj sa drugim metodskim zahijevom; da se u prikazivanju historijskog razvoja ne vrši meitanička t neprirodna podjela na privrednu, pravnu, kulturnu, književnu i drugu historiju. Npr. mnoga historijska dje a iz pozitivističkog perioda historiografije obrađivata su u kontinuitetu političku i djciimično društvenu historiju, da bi u posebnim poglavljima statički prezentovala podatke o stanju na polju pravnih znanosti, privrede, kulture, vjere, pojedinih ustanova Itd. Tatcvim načinom prikazivanja nije se mogla stvoriti siika o jedinstvenom razvoju i uzajam­noj povezanosti pojedinih strana ljudske aktivnosti. Danas je u djelima dobrih historičara takva praltsa sasvim napuštena..To, svakako, ae zn ač j, , da se u historijskoj znaaosii ide n a suzbijarUe specjjainosti i posebnog ispitivanja pojedin,ihy!đOTa Ijtidsice djelatnostšl ........... _

1.3. Frelilemi metode at. h is to riji. f l M

Spcdfggnosti pfpdm eia postavlistu Određenearantcem opućnosiim a h istofjjskoa saznanja i odredufu p osebne p u ieve knitma se dolazi do .saznanfa. H istoričar nije u m ogućnosti da ima n ep os­redan uvid u zbivanja iz yjFoSlosti. izm&au fd.štOfnskOe razvota. ti. prošlosti, koji su doživljavah ljudi ođ krvi i m esa, i historičara koji tu prošlost istražuje, nalazi se jcdrsa sp ona koju sačinjavaju o sta d p rošlosti u najširem sm islu riječi, a koja s e u znanstvenoj term inologiji naziva his- jorpcifirn i?vnrima Sam o preko njih historičar đolaz! u dodir sa pred­metom svoga interesovanja. R azum ljivo je đa takav položaj stvara veom a velike problem e. Prije svega, m ogitcnost unoznavania jednog određeriog dijela pmšlo.sti 7.s.vi.si od u koiikoi ie ntieri on a za .sohom ostavila tragove fizvorev. vrem enski n^rindi ; procm ri knjt m n^u im a tisvoju hisioriiu iz'prostoe razloga što n e p ostoje i2%'ori iz kojih bt s e ona

S druge strane, problem ima i svoju b 'a iita iivnu stranu. H istoričar ne može prošlost poznavati kao savremenik.- već ie .sagledava u jednoi jctrospekth'i u kojoj vnjeme predstavlja dubinu, ort mora da osien i.siov icrneno i realnost r).Rtšl6.štl 1 bjćmruaaijenosiL. Vrijeme koie ga odvaia od pro.slosli je ispunjeno iconkretrnm razvitkoiTT koji ima svoje rezultate i posljedice boji posredno djeluju na njegovo iskustvo. Prošlost je sav- icineiiiku mogla biti zbrkana, nejasna i beskrajno složena a hitoričar te mora učinili razumljivom, o tkriti opštc linije, smi.sao t v'riiednost zbivanja.

"DiilUS šd ilLMOfijćvn "r'ie'može nazvati oticnvinje i prikazivanje što jć~ snoguče većeg broja Činjenica Jednog određenog dijela prOšlbsti. To znači da sc historija nc može odvojili od historičara. U proces'u historijskog saz­nanja čovjek - histori&sr igra veoma aktivnu ulogu. Dobumcirsti {u «aj.rirerrt smislu riječi) nikad ne govore sami, niti je u njima sakrivena his­torijska sivanio.i)l, DokunicnUma iiistark'iar mora đa postavlja pitanja, da čini stalan napor u otkrivanju smisla u vijeslima koje rnu preko dakunienaia dola?x. Lični činilac, t|. historičar, je u našoj znanosti toliko jak đa se javlja shvaiaiije da dva historičara, na osnovu potpuno istih iz­vora. ne bi fiapisali dvije jednake historije.

Ovako .velika uloga histoiičara dovodi do novih problema. Preko čovjeka koji je uvijek pripadnik jcane određene klase, dio jedne društvene'’

17

.jfcd ine , neprekidno se sadašnjost upliće u tumačenje proSlosti-bilo preko otvorene pristr~ašnnsti t zastupanja ot'Federuh klasnih? nadojrainifT vjerskih ih staleških interesa., bilo u obliku nesvjesnog p ren n ^n ja u prošlost onih shvaiania knia vladala u sredini u kojoj živi h i s t o r i k Prin P jera za lo ima bezbroj. Pomenimo .samo historijsku literaturu koja nastaje oko teritorija za koje se bore dvije države, ili nacionalne historije pojedinih naroda u periodu bujanja nacionalizma u 19. pa i u 20. stoljeću itd. i

U želji da dostigne u sigurnosti i taćnosti prirodne znanosti, pozitivistička historiografija je nastojala da isključi svaku pristrasnosi, naklonost ili slabost, jražcći od historičara da bude potpuno neutralan i da kao fotografski aparat vjerno reprodukuie »historiisku stvarnost«. Kod prosuđivanja i ocjenjivanja »oBjcktivizma« mora se imati rta umu razlika između otvorene iti prikrivene pri.siranosti i stavljanja historije u službu određenih poiiiičkih.' socijalnih, vjerskih, nacionalnih ili biio kalcvih len" (lenciia s~~1cdne sirane, i nužnu, neizliježnii »-nfint)|Rktivnn.sl« s rinipe Strane. Čovjek je ^eslo sputan vezama aaištvene i iđćbloŠke zavjsnosn,..,. "njegovo m iS ljcn je 'i'ć itav duhovni život su zavisni od znanja, iđeja.,i ,,,.osjećanja koji vladaju u jednoj epohi. Svijet ideja je sa ^ _____________između ostalog, određen klasama 1 njihovim suprbthbslirna, preko njega misao pojedinca nc postaje samo vremenski uslovljena, već i klasno usm jerena.

Vrlo značajna uloga historičara, ij. istraživača, se.ju -pxacesu_his- torijskog saznavanja m anifestuje u vrijednosti znanstvenog rezultata, koji jc u direktnoj zavisnosti ođ sposobnosti historičara da dobro poznaje i adekvatno primijeni historijski metod. . .......................................................

Od historijskih izvora, kao jedinog sredstva upoznavapja,.jimšIosli, đo gotovih rezultata koji se iznose u obliku usmenog ili pisanog sastava, do.sta Je dug i kom plikovan pm . Iskustvo ogromnog broja znanstvenika, koji su na.raznim stranam a radili u toku posljednjeg stoljeća, izgradiloje brojna i precim a.,ara„vil3-Jkata..saćitiiavaiu._J)tž.torijsku fnelodplogjju^ ia -... pravila su j£ .,.u ..tgkji^ mijenjala i usavršavala, jer je praksa—*vrem enom otkrivala manjkavosti pojedihiT ' p j a vlla," a uporedo stim su nastajala i nova pravila. M etodologija se stalno ""usavršavala upoređo sa napredovanjem znanosti. U svemu tome uloga metodologije u obučavan­ju historičara j e velika i sasvim razumljiva što nije sporno. M eđutim, još uvijek se ponegdje„pQtav.liuie_ d ilema kod pitanja ;;la li metodologija kao^ svđjevrsna obuka treba đa se vr?i kroz poseban pređničf TlUpak, kroz praktično učenje »zanata« historičara u svim njegovim sastavnim dijelovima. Talo'oj dilemi nema mjesta - oba ova načina obuke imaju podjednako veliku vrijednost, te ih treba kombinovaii. j

1 1.4. S truk tu ra htidorijske Riefotlologlje \

Nakon svega što jc naznačeno treba odgovoriti na pitanje: Iz čega se sastoji historijska m etodologija? Po.što » radu na historiji sve počiva na h i s i o r i j s k i m i a d Q i a m a . i U ^ ^ m g t n d o lo j i i i f c ja b u h v a ia - D r ik ip j ia B l i - l navanie h ism m škttw zw ra.-ko jih ima u o gromnom broju. S pe"riod ao12. stoljeća oni -su rijetki, a zatim njihov broj raste, tako đa su Ofri"5.'

18

stoljeća već vrlo brojni, da bi u 19. postali ncnrebroiivi. na- dokumcnte,.dok raznih ostataka starl}Th~vretnćna t ^ o đ e ima r t ^ ^ r V e ć

od 16. stoiieća započeo ie Proces ~pubTiE)^ir^1žvOTn B # ^ l ) ^ knjigama ili velikim kolckcijania, žto jc nezadrživo n a p rc d o v a lp ls^ d b danas. Na taj-način umnoženi pojcdinf dokum enti postali su prislHpaćnf -vetikem bre|u-djudi,"ćime je orhbg^ućen veiikj napredak historije. Ipak-;

Jtampaftim-pobhkaeŠiama obohva&n je jsam p m aiid io-izvorne grade (iz-- .. voraj Tttr-prctBžrtOTa ■starije periode historije, mada je veoma m nogtr

' publikacija ove vrste nastalo r za novija historijska razdoblja. Za his­toričara jc bitno i tO; da se zna orijcntisati u ovim publikacijam a izvora. Međutim, pošto nije ni iz daleka sve objavljeno, on isto tako mora poz­navati rad ustanova ;U kojima £e historijski izvori čuvaju. To su arjij ^ muzeji i iu'hlintelce,'fnjp <=»»ja nhavjpštajn^ sretLstva invcjuiS 3 * “

Jataiogc,. čije sisteme izrade i klasifikacije historičar mora poznavati.f l i n k o j - m č « k a k o s c p r o n a l a z e h i s t o c i j s k i i z v o r i n a z i v a

sc]mnnisrnć^(Q d g rc iae hcuriskomai - oiknU).rforznanje historičara sc ne može oslanjati jedino na izvore, niti za

historijski rad može biti dovoljno samo poznavanje izvora. Veoma su rijetki izvori koji ranije nisu korišteni, mada Je u savremenoj historiji to češći slučaj. Po pravilu je već neko o njima pisao ili ih koristio, pa zbog toga historičar mora lioznavaii i historijsku literaturu koja govori o tim ili sličnim izvorima, o igemcnu iz kojih potiču i o raznim drugim okolnos­tima. O hkstorijskim djelima, časopisima i raznim drugim publikacijama pružaju podatke bihh'^prgr.j,. w r, p^pKi fcnjiga i pagprava

Sakupljeni historijski izvori još uvijek ne predstavljaju potpunu podlogu historijskog rada. Naime, dugo vremena se u razvitku historije zadovoljavalo ređa-riem svjedočanstava ili pepričavanjem njihove sadržine. Historija i t postala znanost tek pošto je naučila da postavlja pitanja: da li su izvori autentični, da U su sačuvani u onom obliku u kome

.su i nastali, da ii sab 'že istinu, te da li hoće da govore is tin u < lajT ilJ i zadatak povezan čitavim nizom drugih, tretira dio Ristorijskc metodologije koji s i naziva Jkritikai .gostoii tzv. spoliašnja kritika iti kritika teltsta koia u & dujc u kakvom je stanju teksi izvora i trudi .se da ga rekonstruiše. kao i » a utvrdi njegovu autentične«! i bliže podatke o vremenu i mjestu n - tan tra , kan t liCnnsli Aiupra (ukoliko sc u s.arnorn tekstu to ne navodi); i unutrašnja kriiika ili kritika iskazn teksta, čiji jc zadatak đa pokaže mt>žc li se. i u kolikoi micri. vjcm vaii onom e Sto izvor

.kazuje. Kritika ie najvažniji dio historijske m etodologije i njenim usavršavanjem jc oAiogućen krupan napredak u razvitku historijske, znanosti. ICfjtika je iz. historije prognala legende, nepouzdanu tradiciju i druge mnogobrojne, i raznovrsne zablude, što je ulivalo povjerenje u njene mogućnosti i sposob.rosti da otkriva historijsku istinu.

Kad sc pomoćd kritike utvrdi pouzdanost činjenica o kojima izvori govore, historičar dolazi pred najteži i najmanje razrađeni dio historijske metodologije koji sc bavi učenjem o tome kako se povezuju historijske. činjenice, u.spostavliaiu razvojni tokovi, te ka'ko sc vrši generalizacija i sin-

!9

Konačan završetak svakog rada na historiji sadrži se u pismenom tii usmeng'nMsaopšlavanju rezultata, što se vrši u sastavima koji imaju određd iM fo rmu. O formama i izražajnim sredstrim a u historijskim

pnclj>«Hnj; riin h i 't ln r i js k e rf»plArir<int?i|pMcd t t i ^ R o g p n n o g značaja za historičara j e ' i upoznavanje sa p r o b fe p p ^ . podjele historije (vremenske, teritorijalne i si.), kao i .sa nekim'Bsnovnim fazama u razvitku historijske znanosti. ,

-Teza DOicdinih elem enata Taj din meindolpgijc pr».-iundi </» p/«i pnjrtm

20

I IIi h i s t o r i o g r a f i j a

TRSTE h i s t o r i o g r a f i j e /V> 1

2.1. Nestanak I i f zvoj historSograOJe

Već jc naznače. I > da JiistoriograSi'a kao specifična vrsta intelek-tuaine ijudske dieiatn id i postoji oko dva i po miienija. Prve korake kaiustorsogfjtfiji učinili tfc narodi Starog istoira a tem elje su joj postavili Grci. Nastala je kao vi|»ta literature i prešla veoma speafiCan put;do cg- zalctne znanosti. Razvijala se neravnomjerno i proiiviječno. Njen položajj karakter je uvijek bf ' ■ — ------- .— ■■društvenih uticaja. Nai karakter je uvijek bk) u zavisnosti ođ političkih, ideoloških i drugih

snih uticaja. Na foj osnovi nastala je pragmatičnost historiografije. Nakon spajanja sa filozofijom historije pojavio se među njima sukob koji je postajao sve izraženiji stvarnim razvitkom historiografije u historijsku znanost. No, i pored i*/ih složenosti u razvitku historiografije, može se pratit! pioces-njenog narastanja od vrste literature u egzaktnu historijsku ■innnrnt fc-gii još pijp. rtfSfrip.n . '

22. Vj-ste historiografije

-TOŠii^U čae i humaiusti

a Staroj gičkpj historiografi narativne hi.štorije. Tu pod

i pravljena je razlika između prag- etu su pravili i.h{}m aaisii/a pozni

su je uveu u ŠKO ie. Iako je postala prevaziđđha Tzasfhrjela ona a kao osnova za nove podjele. Novija historiografija se punoje posluži

vezala sa bvom klasičrtrom podjelom. Tako npr. istaknuti .ioričar Johan>fiustav Droizen (1808-1884) ne ide mnogo TOOiSe aticiect tztacanje u historiji na istraživačko, narativni

.-i diskusivno. Ova podieta sc staze sa rarinom 'kada |e historl jtoučno-lcritjčke literature.

Nešto drugačije prilaze podjeli Fridrih Niče f 1844-1

monumentalna, antikv^rna i kritička. Naravno, obje ove podjele ncir^iju 'puno veze sa sivarnini karakterom 1 razvitkom historiografije, Ozbiljniji odnos, pak, zaslužuju podjele koje uzimaju u obzir stvarni razvitak his­toriografije u svoje vrij ime.

■ Fridrih Hcgel f l ? 70-1831) fepodiip.lin bfgtf;>rioigrafij»i na- prvobit­nu reneksivnti I fiirizdfeku hisiorjlffiRefieksto^ datje. dijeli n.iopštti, pragmatičnu, kritičku i spbrijalnii Ova podjela odgovara raAilku mSToriograiijc zaključno sa racionahstima.

KJasičn« podjelu na narativnu i pragmatičnu historiju proširio jc . Ernst Berbajm f 18.50-1942). O n razlikuje tri stadija historiogr-afije;

narativnu, poučnu ili rr'igntaiičnu j razvojnu ili genetičku historiju. Ovoj B au crk ao a*podjeli V. Baucr kao & * vrti stupanj dodaje 5ocioiošj!:u_hist0fi|u .^a pođ-

.23

je la jc postala školska u njemačkoj historiografiji (a i drugim). Slabost joj jc Sto u jednu vrsiu slavlja različiie hisioriogra/ije, a ne razlikuje idealis-ttJlcu i sociološku historiografiju.

Karl M arks razlikuje: »takozvanu objektivnu«, »subjektivnu« i »filozofsku« hisiofiiij. Dotadašnju hisiorio^ratiju naziva »idealnom « a" znanstvena »realnom«. Marks ie. kako se zna, do svog vremena iinao Idealističku historiografiju kao i racionaliste i historičare restauracije. Naglašavao je realističke strane francuske i engleske historiografije svoga vremena. ^

J tUfflitjgtfikOi znanosti historiografija se dijeli na ^ntičku. feudalnu, G marksističlfiv š to je opSleprihvačeno i u historiografijam T

gotovo svih zemalja istočog (socijalističkog) svijeta. Međutim, u sav­remenoj historiografiji n ijedako izvršiti razgraničenja na idealističku i materijalističku. Podjela koia se susreće u sovjetskoj historiografiji i ; dru gdje ie ideološke p rirodej ne uztma u obzir stvarni razvitak hi«torijške znanosti. Osirn loga, najnovija događanja u tzv. socijalističkom svijetu na kraju2tr§loljeća pružaju dodatne razloge za oprez.

m torićar Boao G rafenauer daje jclasifikaciiu his- skriPtivnu. pragmatičnu, geneucku i sociotosku his-f

M eđut loriografl histonoj

podjela je sa formalne sirane slična Bauerovoj. teliauer raz ikovanju sociološke od genetičke his -

|j|;;d rug i značaj, naročito zbog loga što dogradnju sociološke esvezuje sa Marksovim učenjem i njegovim uticajem na raz­

voj historiografije. A po sarajevskom historičaru Durđevu genetičld his­toriografija j e širi pojam koji obuhvata viSe vrsta^pa i s o c id la l^ historiografiiu. !^n iststira na raVlicf izmpzm genetičke hiStQrfografiie.Jkoia- ' — _ ----ie svoj evoludonizam postavljala ha opšte fil07xtfskim principima i koianaziva filozofskomevom aom zam ira:

i), t one historiografije koia je na^ neki način ijla u đniStvenom razvitku. Dakle, socioioli

SVOJJe

genetička historiografija. O n dalje razlikuje historiografiju koja sociološki evolucionizant prem a Marksovom učenju stavlja na prirođno-

svoj Ino-

hisiorijsku osnovu. Đurđev tu dosljednu m arkšistiSlht'historiografiju svrstava u posebnu vrstu historiografije kao njen najviš't stupanj razvoja. Po njemu jedino ona predstavlja dosljednu geo.etičktt, historiju u kojoj su evoluciomzam i, historizam dovedeni u sklad ij. u historijski evolucionizamr ■ ■ b'

~ Olnhalno posmatraiući i pnferino.«itav!mjitći razvojni put his- g^iografije čini setmogiićlin razlikovati sijedeće vrste:

^ t ^ t e r a r n a historiografija, koia obuhvata. historiografi|u starog i srccB^ vijeka, le humanističku i eruditsku historiografnu:

^m y»iQ zofska Itfstoriografiia. u kojoj osotanf činft-fsnOBžlističkž i idea.lj;^ 4 k a historiografija:

u strukturalm U iis^3. T Sociološka hfstorioprafiia. koja obuhvata oozivisričku Jiis

fiju. historiografiiu niemačfce škole, francusku loridgrafljn. niarkstšticicm sncijalK fie trirh fttO flge^" Ovu podjelu historiografije protežirali su mnogi fi'Storičari u Bosni i Hercegovini, i drugim južnoslovenskim zemljama, a među njima i Branislav Đurđev, s tim Sto on razlikuje kao posebnu vrstu đšjalektičko-

24

njoj dosljednu socijalističku historiografiju koja se zasniva na prirodno- historijskom shvatanja razvitka čovječansiva.

23. Literarna hlstoritsgr-gfija

Osnova za nastanak historioRtafijg sadržana ie ovdje u epu i mitu. 21a razliku od najstarije narodne iradtcijc o minuhlm događajima, raznih predanja, zapisa i natpisa o pojedinim događajim a i ličnostima, koji sc javljaju kod mnogih naroda, a koji su riSe fragmentarrtog karaktera, noiavom ena i mita dobila se ctdina iako im len-dcnciia nije bila historiografska.. Na loj osnovi izrastala le histon6grnl'n»' kao posebna književna vrsta ostamći dueo vrstom ntarattire- I sK-ve karak'-

Tensiike nosi hisioriogrEfija starog i srednjeg vijeka, te numanistička \ ertiditska historiografija.

13.]. Historiografija starog vijeka

Od pojave pisma u 4. Kiilenijii p.n e. (p rosto r Egipta i Bliskog is-

i/i"

_— I » I ■ A pr------------------- -|f ■ VE —toka) može se pratiti pojava historijskesviiesti koja u krajnjem rezultira u potrebi da se značajna zbivanja zabilježe. V rem enom je »» potreba pns~iajaia sve tzaittrenciranlja i razuđcnija, javljajući se postepeno na pros­toru svih zemalja i naroda starog svijeta: Grčke, Istoka i Rima.

23.1.1. Stara Grčka

zadatkesloiTečZiJeCe \t.u.a.jfFn tome se ostanjata na uepostediib saZltaiije

om za o bjektivnigi: događaja.

pređanjc. Razlikovala se od epova i mito%'a iežn prikazivanjem događaja, ali nije pružala potFebnooBjašnjenje dogaHaja,

'ošiiTritakC Ua su-tu ŽCljč i fiarajere heroja i ličnosti, stavljajući sve u osnove religijskog tumačenja odnosno objašnjenja sudbinom .

Prt'i grčki historičari bili su logografi (»logos« - pisano kazivanje n a s u p ^ »cposu« - usmenom kazivanju 17a poiavih su še na obalam a

~ Mate Aziie -- gdie i prve IHomerove) pocrne »lliiada« i »Odiseia«. Na o s­novu predanja rTffttnva n ^ j a l t 'sU Uk lekGllSlimilU histonju grčkifv

K erBi/'rplemena, gradova? genealogiju pojedinih aristokraLskih rodova i siicno, a sve uz prisutna uijepšavanja kako bi svoje djelo napravili Što in ter­esantnijim za čitaoca. Pri lornc su historijske činjenice postajale sporedna stvar, već sc pričalo u stilu »pričaju«, »većina kaže« iid. Osnovni motivi antičkih pkara političke naravk dok ih podaci o ekonomiji, ili životu širokih narodnih masa nisu inieresovaii. Jako su izražene aristokratske i demokratske orijentacije pisaca. Izuzetnu pažnju pridaju pozrsalim ličnos­tima dajući im značaj jiokreiačkih snaga društva. Pružah su podatke i o tzv. »varvsrskom« svijetu u susjedstvu Grčke, te mnoge geografske i e t­nografske podatke. Mlađa pokoljenja iogografa koristila su se i dokum en­tacionim maierijalom.

. ' '^25

M eđu prvim i najpoznatiiim iogogralima spada Helraigi Mtletski (kraj 6. i početak 5. stolječa p.n.e.), koji u svom dijelu »Genealogija«! kako i sam navodi, unosi iz legendarne prošlosti »samo ono Sto je smatrao za potrebno«, mada je njegova kritičnost na nivou subjektivnog racionalizma.

Prvo djelo grčke historiografije napisao i^ e r o d g P iz Hatikamasa (oko 485-oko 425. g. p.n.e.) pod nazivom »HikdnjS^grčko-pereiiskih

Predstavlja glavni izvor za historiju grčko-,persijskih ratova.Herodom vo djelo (dijeli se na devet knHf»a tj. dijelova) pred.stavlja

prvi p o ^ a j da se objedini raznovrstan m atenjal piiKBfUjen gledanjem, slušanjem i čitanjem djela prethtxlnika na nhtadi n.snnvne ie.me njegovog djela - borbe između G rka i »varvara«. Priča zanirnljivostilom slobodnog / I pripovjedača. Koristio se usmenom (za svoje doba) i pisanom tradicijom y (za protekla vremena). Razumljivo, njegovo djelo ima značajnih nedos- ' tatatca; strana su mu elem entarna pravila historij.ske kritike, ne razumije zakonom jernosti historijskog procesa i uzročnih veza medu događajima, vjerodostojnost njegovog kazivanja zavisi od kvaliteta izvora koje je koris­tio itd. Naravno, nesavršenost sredstava za otkrivanje istine, neizgrađenost načina historijske kritike, nesigurnost izvora i siicno uticali su na obilje nedostataka u njegovom đjei«, Međutim, kao narativni pripovjedač koji sam o opisuje d o p đ a je . ne 'p itajući za njihovu uzročnu boveza'nnst- n n 'ie uieirietiio nairaširenin tin atitičke mstoriopratne koii se. r»rfr4<.ftpwrjr> 17 '

Q đ lijs to n je se traži da bude i »j da služi obrazovanjugrađana i drfavnitra Historitsko zbivante tumaCenO je kan pn ro o an

^roces7 uslovijen vječnom prirodom ljudi koja se ne miienia. oa se i h is - Jorijsko.zoivaaje ponaviia tako đa ie moguće na osnovu prošlosti naučitr ? ta Č ese oogoaiti u bueuičnosti. Osnivač top poučno-pragmattCkog p r a i^ h g. p.n.e.i.~die dielo »H istorija« » « knjiga (histoniapeloponesfah ratova od izbijanja 431. do 411. godine) predstavlja retnek cijelo antičke historiografije. ICarakteriSe ea kritičan rtute { kritiCkcT ispitivanje obavijesti, oilo da su u pitahjir'člokum eiita prošlosti ilK svjedočenja očevidaca. O tome T ukid itl'k sžeJ^ e k a se zna đa sam događaje, (davne prošlcistil^rekonsuuisao poifllfču' najv|erodbsiojii!jih , sv jed o can sta^ ša išcfpnoJciERgkvu~-đezvelja¥a-n|ihova-staro^^ Cl siiitr j rem enim 'dogadnjfnta je p issn\»jfl ne'sm atram da bi bilo ii skladu s mojim ' zadatkom kada bih zapisivao sve ono što sam čuo b d biloTtO^ fti rcf§io bih sam m ogao pretpostaviti, ali sam zapisivao događaje čiji sam bio očevidac, kao i ono što sam čuo ođ drugih, poslije što je moguće savjes­nijeg provjeravanja svake činjenice, uzimajući ih svaku za sebe pojeđinačno<^

Iz ovog se vidi da Tukidil .nije običan pripovjedač Herodotpvog stila. O n isiražuje4 )fijUščke.postupim.kDjLs.u đovelijlo pelo rata,obrazlaže .đipioniatske,pregovore,,objašnjava socijalne pokrcte 'u 'Toku ra ta itđ. . Svojstvena mu js predstava o raico.nomjernostima h[7;i6riiskih

26 /

pojava. Tvorac ie »lednositane političke hisioiriie koja je postizala svoj vrhunac u stiliziranoj i idealiziranoj ratnoj priči, u kojoj su peifioloSki motivi istaknutih i'čnosti osnovni pokretači historije. KarakteriSc ga i strogi realizam, trt J vena kritika, te odsustvo svjesne lendencioznoijti.

Medu n ep l^ed n im Tukiđitovim nastavljačima značajno jc nomenuti/K<ienQfct<a',(430-350. g. p.n.e.). Z a socijaino-političku historiju značajna su d ie iarP iaiona (427-347. g. p.h.e.), tvorca iđealisiičko- fiiozoftkcg pravca liristotera (3S4-322. g. p.n.č.) i drugih grčkih filozofa. Ipak, [u 4. stoljecli p.n.e. preovlađuje retorski pravac u grčkoj hi.s- toriografiji. R eto riia e pretvorila historiografiju u puku zabavu. Govor- nišlvo je poslalo \ glavna đisdplina i {fajvažniji obrazovni predmet. Govomištvu kao >svjeStini uvjeravanja« historija je bila potrebna kao ilustracija za opravdanje govorničkih teza. Na taj način jc histgpi&Kistalagrana ijovorništva. |

oučno-praginatični pravac u grčkoj h is to rio g ra fi zastupao Eolibite 1(200-120. g. p.n.e.) kod koga se javlj »filozofske h is to r ije « ." rč v rT ru v e o pojam »Njegovo djelo »Ojr^ta historjja« obuhvata period p.n.e.'i predstavlja orvu svjetsKi historiju. U centru pažhjetr, ie politička historija koju prozirna shvatanje da će svi narodi’!! ^ potpasti pod rimsku vlast. Razlikuje uzroke i posljedice dogaim j|7a hi.>- lorijske pojave poSmatra u uzajamnoj povezanosti. Kriiički^se odnosi prema izvorima, čak i svjedočenjima očevidaca, viSe se c>slahjajući na svoje iskustvo je r su po njemu »oči vjerniji ssjedoci ođ ušiju«. Stmatra da historičar mora p c t j n ^ t t liude. -piaedittitJaaiM ntere s o ^ i j vninim i nolitičldm poslovima, p u t O T O t i p o raznim zemliama r s ngnb. Veliki značaj je pridavao utozi ličnosti u h istorijL ,

Pisanjem opSirnih historiografskih djela, iako sa znatno smanjenom dozom kritičnosti,; bavili su se mnogi grčki historičari. Značajno je pomenuij D iodorajsa Sicilije (druga polovina 1. stoljeća p.n.e.) koji je napisao djelo »His orijska bibliotelm« (obuhvata historiju zemalja Istoka, Grčke i R im a),.zatim T roga Pompeja koji je napisao »Historiju svijeta«. Pluiarha (46-120) kojrjerizraOlirTJpStu historiju Grčke i Rima u vidu biografija poznatih historijskih ličnosti itd.

Objašnjenje zbivanja na ovom stupnju razvoja historiografije nije biio svrha već sredsjvo da se postigne literam o-poučni cilj! Pitanje uloge čovjeka u prirodno jsredini i clrušlvu historiografija je ostavljala kao proh lem filozofiji, a on."?, se bavila ocjenjivanjem događaja i ličnosti. Pajavljujc se i kritički odnos prema izvorima. Ipak, ovdje se ne radi o pravoj his lorijskoj kritici (po jB. Grafenaueru to je kritika »po zdravoj pameti«), jer se nije uporedo sa icriiikom događaja i ličnosti I kriiikom izvora razvila i tehnika ispitivanja izvora.

2.3.I.2.Stari t.im

Rimska histor iografija sc razvila rtod utićaiem erčkc historiogralijc pa suTpfveTiisU)) ' TpisjTii Grci nasvom je.7Jku. U d»ha pnnoy raŽviTBi rrmšKCT|> gratla?p;^ j llruštva i j i rimjdcrip6isin7ingrafiji vladao jc pOuCnt)-

27

progni^čJcj pfgvac, mada je rimska historiografija u pogledu kritike iz­vora i objašnjenja historijskog zbivanja Jedva dostizala stupanj grčke his- ionografip . Rim ijanf I fTjthii }fwirwii“koristili kao obrazac za svoju hktnrij.i i ku in tm iP r; tome je bitnu ulogu imala njihova duboka povezanost sa prošlošću koju je pobuđivao kult predaka u rimskoj porodici. Zbog toga je historija kod Rimljana bila veći t značajniji uzor nego kod Grka i autoritativniji izvor pouka o ljudskim manama i vrlinama. Jedna od glavnih karakteristika rimske historiografije je prikazivanje događaja u skladu sa porodičnim i političkim interesima.

Počeci rimske historiografije padaiu u 4. stolieče p.n.e.. a prvo d iela napisano ie teR~3t>ttH pOrfima 3. stoiieća p.n.e. Jedan od giavtun izv o rr koii su rimski historičari koristiti su fasti - ti. spiskovi mliina ftaiVišIlT

N ato n z iia tn flu:t?vr:kOffžufelciJasli-ĐO kolima se i računalo vriictne. Nai raniji-Jod his-, ibrijskoj; izraza,.j^edstavljaju ljetopisi. kojlJ l-v t i^ -ž M c a in e podatke o valnijim događajima, o kultu, obredima. ~~žriihingHfimg.~~~ratoviiRa i

- epjdgm!j3ma.x.sLJCaa.zn3čajan hištoriisB izvbf pbslužiff irazni porodičnLdofcumenti. '---------- ----------

P rvo Drozno ^d je io , po&većeno rimskoj prošlosti jood narivom »Ljetopisi

-pOČiitnjc-jtio je fasta i ljetopise pontifika, te usmena predanja ............... P iktor je udario lepielje rimSkOj-aa

anafisUku Katbn

1 izmrvi jennp.. Na rir.gToT^i srepeh p ,6 ie tvorac liaUnske umjetničke p roze

privatne arhive. ju karakteriše

pod nazisiom »Počeci« ti kome izlaže histoTimHĆtma od njegovog osnivanta db 149^g7tt.TRr5^ie5mrtL7 7■ . TllJM -ronrsto ligću p.n.e.. uplavnonoiod uticaiem PoUbija, pojaviia

su scTdtela koja nisu imala'_k8rakter ljetopisa. ~Vtfeimae-takve his« toriograS je-predsiavijaljat SalUstiie IGišp ?86,-34:i?. pm.erJrTuk.iđilav i Fblibitsv^lfedbeitilc S a ^ i^ n a su mTntvf=dtetar)»Ori4arilimfl6i5hyifarl«4 - T M ^rfin sk m tP T F iS e na temelju vlastitog političkog iskustva i v je lu tlo s^ t^n i^zv Q ra ,:a -^ tisricL se .i obimnom-rne&aatskom ittgratttrmn-. Za njega j e historijai-gKthaietike a ova dio govorništva. Svbiim govorima (koji su upačl''ali "hlafei&i^re.. dobra_i-zla)-CKiu^vljavao-je-slušacffiiLLJitooc£. Po n je r r iu 'l^ ^ ^ ^ P k v a re n o s ti rimske države proizilaze irj pokvarenosii

r r im , to r f s t a p |t g g : iIz o ^ fc ^ te m enajtegtob ilazna su diela Marka Tulita Ct£Sf:fma

bitnu riiagku ško Počeih

diela naTUgl'ihsltom

iDffiKčlngrgDUOri. pisma i rasprave. Od znac . * - . iturnu htstonju> Ktma. Inacc, Ciceron jc bio veliki politiraf, eminentjin govornik i jedan ođ najobrazovanijih ljudi svoga vrem ena. Cezarovo djglo (»Bilješke o galskom ratu« i »Biltežkc o građansJtont-jaož«) ie-znaćsf vnjpu JnStorTju u čem u je im,stQlja4ima-ostaf^uzer-gmogiritipSČi£naT-°°

V rhunac nm ske analisiike prcri.siavl|a-djelo-334a.l.iyt!3 (55l-g..n.el - 17. g. n.c.V^ e opSirnnlobraduib rimsku nroSlost od najstarijih vremna

^doT>. g. Ono-pFedstavl|a-?paljiatskn slavljenje dosUgnuča Rirnsice

28

■anlRiljiv pripovjedaćig naCin. U viic je orim ier za h isfon iiF ISo vrstu inerafure, to jn j-stn jual slušali i čitali kao ep ili t r i eeai[tr a~au-rem-his- tsrtCaifl glavinu pažnJu~ptJSve{;jvair"nrnJetnrčkom izrazu bez pbšežSTi|a u Istraži'i^aftjeK istfjjsto li^^ ------------------------------------

D'ornićijanWe vladavine. N a sto ia d ^ e 'a a p iferi^er BiržBje~t~pn'5rrasnosti (Bsine'frg eršludioTi.~lP afrfem ii ćitj[-Vmo?r!a-ieTia->>ne.pref37j ctrrfce nrekti vrTlRFl đ a lse hrđave~nieci i diela plaše p otom stva l aramrite«. iz laže lfetoplsnorO đtajava .pOiriž^-na.syl.i.et artsiok raiijei ^ortSticrse raz-novrsnim izvorišna, lako mu nije cilj ispitK’'ahj&rveč~ rflaganie Rfetorije, njggovo“đ|e}o~še odlikuje značajnim sfepefio'rh vjerodostojn osti. N jegovi pogteđr-jmE|i:iirMa£Gg:;ut»eaja:iia:;hisTOno^^ i-49=--stotjeia...| nekinjegovi'zaključci - kao nnr. da v o iska orcdstavfjy~v^gjm)-"-v}i^*:f^^veTiko^žij žnačaja ržatžtbdernog hisiOri2ara^““ ° .....

''0 :d:T(i.stbrs|syb--kornptia«|a-aijžS^ »H istoriju« AnejaR ora, »A ntičke noći« A u la G eiija. prepisku P lin ija M lađeg uđ^

iT iitori]u 'jT viq ško^ naroda (od postanka švf}eta""dg66 :~1r.-Y napisao jc jeriejslčr ptsać' Jo sip Fiavije (45- ' l25) u d jelim a TlJevrejskr-rai« i»Judeiške'starifieV. ' ■— ---------

historijske biografije značajno jc pomenuti »Biografije dvanaest čarevaTT»Biografije znanrenrtib -rets« i grantStTčara« UaiaTS^ to n i ja 'iVanlcvaIa~X7D:^loOTr'kcpri-jg-Bžtvaa'Veliku popularndšt'a'iroliijenit obrascu su otsani srednioviekovnf životopiširT u su-i----------------------------------------------- »«;------ »=•- —otirađene"(drrđdffje m'oraU lik nego histxji;i|ske-.događaie,.,sv.e,.uz...p.eČai_dubokepiSčevd reiigioznesli.

" PosiiedniLi^afcfiuti liistoričac-stafeviefeovne rim ske historiografije j e / ^ n a n Markelin (330-4f)0) čije djelo .»Rerum gesiarutn iibri AX)v.i«~' izlaže rimsku bisioriju od vremena Nerve do sm rti Valensa (96-378). To je ozbiljan i samostalan historičar čiji Je uzor Tacti. Sm atra da historičar mora biti objektivan i nepristrasan, da mu je istina glavni cilj, pa u vezi sa tim kaže:g>:^ historičara koji svjesno prećutkuje događaje rekao bih da Obm anfuj^vto talik'^ krn.iff) ( pnat kop izm'šjja nnn čf-ga ai.ka3jiije bilo«.

Moderna historijska znanost je kao nasljednica antičke his­toriografije preuzela neke tijcne crte koje je dalje razrađivala i usaviiavala, odbacujući istovremeno i brem enite nedostatke. Preuzela jc i razvijala ideju o razvitku čovječanstva, o historijskoj uzročnosti događaja.0 vjerodostojnosti istorijskih izvora, o težnji za obje.ktivnošču izlaganja i slično, a odbacila je njenu iracionalnost, jednostranost, stavljanje u centar ( pažnje pojedinih ličnosti kao pokretača historije i si. U antici historija nije smatrana znaaošču već nekom sredinom između znanosti i umjctnos-

l7rn\ro\ ®

ti. Imaia je pragm atične ciljeve - da pomogne vojskovođama i nicima da pravilno ocijene savremcno stanje, a običnom puku da predstavi prim jere junaStva, poroka itd. Zbog svega toga ie obilku iz­laganja pridavan veći značaj nego sadržini diela. Prisutna su preuveličavanja, govori po pravilima retorike i sL Malo antičkih his­toričara je imalo dar Livija i Tacita, a malo ih Je pošlo primjerom T ukidita i Polibija. Sve ove (i mnoge druge) osobenosti upućuju his­toričara (i čitaoca) na opreznost kod konšlenja djeia antičke hi.s- toriografije.

2.3.I.3. Stari IstoldV ...

N arodi Staroga? istoka izgradili su u toku svoje, duge historije - najstarije civilizacijske i kulturne vrijednosti i S e s ^itno, uiicale na ukupni razvitak susjednih naroda antičkog svijet® Ovo posebno Irada su u pitanju ku lture starog Egipta, M «poiam ije , Palestine i S irije.W a tpm prđšidT.« su ponikla prva klasna društva u-historiji-i&jvje&Bnstvit^e pos­tavljeni tem elji m aienjalnoj f duhovnoj kulturi, koju su potom usvojili i u prerađenom obliku prenijeli Grci i Rimljani, a Sto je, u krajnjoj liniji, pos­tala tekovina savrcm ene kulture čovječanstva.

Sve do početlra 19. stoljec^ svjetska h is to rio g ra fa o S tarom istoku? bila je nerazvijena. Tek tada, zahvaljujući,.brojnim arheoldSlutii iš- ko'pavamitha 1 napretku u dešifro%an|ut:raznovrsnih pisaina kojima su se narodi S tarog istoJca rorLstili, historičari dobijaju fiouzdanu osnovu za svoja istraživanja koja su dala značajne rezultate.; Ipak hiatglija=namda S tarog istoka u BosniJ-HerCegovini nife sve do. danas-dobila svoje pravo m jesto 1 značenje u nastavnim lplahdvlniaj programima. Za sada i samo skretanje-pažflje na 'ovo pitanje, uz neke evidentne programske pomake, čini značajan doprinos adekvatnijem tretm anu tog pitanja.

Istraživania pokazuju da su u zemljama Starog istoka nastali mnogi historijski teksm ri i ijteram i spomenici kao posebne vrste his­toriografskih djćla.,

U histdrijske tekstove spadaju karakteristi& i ;natpisi careva posvećenih vojnim pohodim a, zatim autobiografije rafeva, kakve su autobiografije cara Iđrim a, te cara A lalaha (15. stoljeće p.n.e.), potom hronike kakve su npr. hetske hronike koje donose opis spoljnopolitiCkih borbi od 15. do 13, stoljeća p.n.c. itd. U terarn i spomenici: pripovjetke, priče i m otivi, pružaju podatke o duhovnoj kulturi i sdcijaliiim odnosima naroda u zemljama S tarog istoka.

Upoznavanju staroisiočnog društva bitno doprinose sačuvani raz­novrsni dokum entarni spomenici: zakoni (poznati Hamurabijev zakon i drugi), izvještaji, ak ta , ugovori i si. Značajan pisani spomenik za ovo doba predstavlja Biblija, kao zbornik starojcvrejskih legendi, historijskih predanja, hronika i publicističkih djela objeđin enih u 2. stoljeću p,n.c.

O đ posebnog značaja za staroistočnu listoriju su histofografskž djela pisana na grčkom i latinskom jeziku. Radi se o djelima antičkih his toričara i geografa, o d kojih su mnogi lično obišli Egipat, Mesopotamiju Siriju i druge zemlje, a neki su pisali i na osmoto obavjeStet«|a iz drug ruke.

30

' gramatike, J(OilogijeU.JUQZqf e,^^ jejptviltoldprema samoslalr | ij zgansivenoj disciptinL i

BBmgliJtil; lantsti historičari iiJljjemagknLsifalf4t;j nad P o in tigerf« jiistorija Gota«), a ii Engleskoj Toraaši

■prgt}ynik«ie®E! j iciie. sa .syQicim-'''U to p iio in \ .Od reotQyegsk|h,hi§tQM m.tje^------------------------------------------------------

kupa sa janslgv \ j^kira f §Jom ! 0 ppajeklu i histpriji $lQyejB,aII,,jUE! Mavra 5rbinija sa djelc h ’d kraljevstvu Slovena". ; :

Značaian t^icai na raavoi tustortografiiCLimao le Jiokret ceformaciic

'aiškog,t!is-

ji^fora., M ^utim ? Sto se liče objaSnjenja historijskog zbivanja i refor- macija i konirareformacija su ostale na religijskom slanovniStvu koje sc nije u biti razlikovao od srednjovjekovnog. O bje su bile najviSe izražene u Njemačkoj, Sto jeiostavilo trag i u historiografiji.

Napredak kritičnosti vidljiv, jc^n-historiji.crkve (nazvanam. Mag. debuSlce.centurije jer Jcprjkiipio' graiju M alija Vlačić (1520-1575). Svfha,9vogdjela je da se ,sakf4p.iJ?iy6 rna građa i prikaže razvoj Kristova učenja kroz Stoljeća, tj. sukob "prave* (Kristove) i 'krive* (A nlihrislove) crkve, te da omogući protestantim a lako p ro n alaženje, podataka za njihovu an-

SvojevTstan^spcijaim E’’®**'?. Yl®5k!?- polem ike predstavljahiyorij|jiro f elo’; "f^epnšte crkve i ieretika" n|eroačkogpjptestanta?GatJ4 đa A rnolda (1666-X7,14), .u.JcojfiJmJse o su d u jsT k ^ gricva i protestantizam, ap rava .c r l^ vif^ krugu progonjenih briSćanskih j'eretika.

JS3lla5am|gLi^^ ..D ok je ran,te kolicaasB uglavnom bila sam o osobina stvaraiačkcg duha pisaca, u I"* stoljeću ona postaje i o ruđe za donffjfffnjf tinitosti izvora. I-Rad, erudita se tem eljio na knlelftitm am ^ L sUtucionalizovanom (arHivr hibiioteke) ictro4it,anj« PostepentTT nrstvaraju metode i. tehnika historijske znanosti koje su svoj kiasični oblik dobili lek u 19. stoljeću.

g>; /latab /»ritrtiia ranliitvara) bio je rta jjU>r>njtV/» “ iTvnrc». 7a !■» pnrfhp nastaju novc znanstvcne discipline paleografijardipi 1 lirlaiika, epigTafika,'šyragisiika, heraldika, hronologija i druge, koje od početka 19. stoljeća nazivamo pomoćnim historijskim znanostima. Tc ,.nici..u.(1632- , „ ..................... ,|ene.na isprave č sc’je udario iemelje’diploraatici.

■ ' 39

. najveće-poauhvate-J/4lavania-i2vQra.,.p,r.udi Msioriogrfijc ip ad a .žbir{a::histortia«;Svgta uMivgm 'A čia Šanctotutn* koju je 1643. ^oUic zapoCco izdavati Zan Btjden ( b % - lh 6 5 ra završena je ick u 19. sloijeću. Tu su i djela: "Palrografija Grčke* izdala 1708. godine. "Monumenta G erm anica hisiorica* štampana 1826. godine, zatim ćErigjčnilf {liptnmaiike* i "Zbirka srednjovjekovnih povelja'ri'z francuske historije itđ.

maiičiiji bisiOTijii.u eruditsku historiogtafijui..Međutim,.djeIa erudija '- an- tikvara.,(iehniIžra,,,hB bila su namijenjena samo hisiorićarima -.stručnjacima. Kislorij% još uvjjck nije bila odvojeha Od erudicije i bila-jc vrstaJiier®9r,fiL(knp^ Proces njihavog..^pajanja.je -trajap sve dp

stoljeća. H istoričari su od sakupljača činjenica, njihovog sređivanja i utvrđivanja vjerodostojnosti morali krenuti prema njihovora objaSnjavan- ju i uopStavanju. Taj put je vodio preko historiografije jifpšvijećenbsfi

2,,4.JjjlQZQfs|!a.hij;tori

Borasc^znama-t-razvitalL-historioprafiie u-48r.5tQlieć.a: snažno- su micati i na-razvoi historiografiie.^avljaiu-sfc.3;nanst"'“ni" ''

ra7viijcf|m razuma^ fracionalisti). odaosno

f ^ i n j e žili-M psrednim -m ctodoihi g r a n p s k a ^ ^ 0 ^ ^ uticala n a ,oblikovanje nekih ppgleda_M, hM onpgraft,..ukažujući.d^ ps- n s)m eT ^ k te^ histQrijskom..ltažritku«treba.,tražifi u druStvupnjegovim snagama7 ' "

jenice i da na osnovu toga dadne objašnjenje i izvede zaklj^Sak. Tim e se ona bitno razlikovala ođ ranije pragmati& o-kritičke i racioioalističke his­toriografiutvrđivaoproizilazi

e. Njen znanstveni d lj sc odnosio na ispitivanje izvora i e činjenica što je dobro, ali je njena manjkavost i bgraničenost a iz njene idealističke ljušture koja joj je onemogućavala pos­

tizanje cjelovite objektivnosti.

2 J 3 ..F(pdonalistička historiografija

ftadonalistička filoiKtfiia postala ie temelj i>rosvjetitel|ske his- jg rionrafife tx. s tn l|eea7lfo |a .se ponajviše razvila u Francaskot. ali i u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji itđ. 'engleskoj,. ----- --------

Veliki utieaj na prosvjetiteljsku historiografiju iraa|0"je^^^-m -Renea Dekartrta4rlS96-16Šm. Po DekaTiu znanost je JtfeJna sa vi . žnanstvenih područja, ali se u bili sve svodi na m ateihaiiki^ '^O j pošlo «e

40

Posebno mjesto za izučavanje posljednjih stoljeća staroisiočnog perioda pripada grčkom historičaru H erodotu, ko ji žc prvi dao pisani pregled starCistocnog svijeta po kojem je često^-pujovaoi Opisao jc prirodu, način života, običaje, zapisao mnoga predanja i legende iz

em on sc odnosio prema kulturi na antički svijet.

njihovog života. Sa velikim poStovan naroda Starog istolta isHčući njen uticaj

Znatno manji značaj imaju svjedočanstva Ktesije sa Knida (druga polovina 5. .stolje«j p.n.eri koji je u svoj pregled astrske historije unio ranoštTO legentii; zatim Điodora sa S ta lije f l . stoiječe p.n.e.) koji jc jodrobno opisao legendarni život osniva-Ča'Afisrjskog carstva, te Strabona 1. stoljeće p.n.e.) koji u svojoj »Geografiji« daje opis prirodnih uslova riesopotamsje itd.

Na grčkom jeziku pisali su i neki đontaći historii^ri. M edu njima sc izdvaja egipatski sveštenih M anetoit (3. stolječe p.n.e.) koji je koristeći a r ­hive nranšova nastojao da upozna grace čitaoce sa historijom Egipta.

1 Vavilonjanttt Berosos.(4. i 3. stoljeće p.n.e.) je pisao o zemljama prednje Azije. Kao svešlenik Mardukovog hrama u V arilonu imao jc mogučno-Sti da koristi arhive. Poznavao je i grčku kulturu. Njegovo his­torijsko djelo sastoji se ir tri knjige. U prv’oj su obrađeni \'avi!onski motivi, u drugoj historija M csopotamije od legendarnog potopa do vlade cara Pula, i u trećoj historija kdesopotamije đo sm rti Aleksandra Makedonskog.

Staroisiočna civilizacija i kultura, o kojoj sam o dijelom govore naznačena djela, postala je temelj za razvoj grčko-rimske cm lizacijs i kul­ture. ■

Z 3 .Z Historiograf ja srednjeg vijeka '

Srednjovjekovna historiografija razvila se na antićkoj baštini. Globalno uzevši, postoji hriSćanska historiografija (lajinskog Zapada i grčkog Vizanta) i arapska historiografija.

Pozna antitra i .grfdnji.ifijplr ra-ruij«]« r{^|i^tOzm popieđ na SrijCt koji se u historiografiji manifestuje u nastajanju svjetsko-bistorijskih koncep- cija. Antička historiografija se nije bavila pitanjima smisla historije čovječanstva. HriSčansko učenie, posebno u prvim’stoljećima srednjeg vijeka, o jedinstvu ljudskog rocfa (povezanog istim grijehom, spasenjem i posljednjim sudom), o borbi božjeg i zemaljskog carstva i slično plasiralo je u historiografiju na tim osnovama cjelovit ptsgled na svijet. Po ovom, isključivo religioznom gledištu, vrijeme 22 sre<fnjo\jekovjnog pisca Ima svoj početak ođ stvaranja svijeta, teče kroz Stari i Novi zaviei, preko piščeve sadašnjosti sve do drugog Kristovog dobska i sudnjeg dana, kada će i vrijeme i čovjek nestati u vječnosti. Dakle, historija je sam o povijest čovjekova spasenja u vremenu. Čovjek nije centar zbivanja več se .sve o d ­vija po volji božjoj. Ako je Bog stvorio svijet i usmjerava ljudsku historiju, onda srednjovjekovni historičar nije osjeaio potrebu postavljanja p ’'anja; zašto? _

Ne posežući tako za uzrocima događaja historiografija ponovo pada na nivo narativne historije i na nekritičan ođno.s prema ssrvorima. To je značilo veliki pad u razvitku hisšotiografijc. Slijepo se ftslaniaiući na antičke i biblijske uzore, historič.ari ne .samo .da i iisn. kfitfknvafi laži i

33

IcgendejižaL&u-th-i-sami sEvatalvO sobcnost sfcdniovjekovnih hisipričara. dakle, ie u tome štO-iusu-pravjeraviJi tradicjjii vec su joj slijenn v ja rn v a li,

maSta Dva tiep I legendu od siva m osti i i mlziia'tS'za zabavu, a u školi se nije izučavala kao poseban precimet već kao dodataK gramatici, retorici i teologiji. UjuStinj^ historija je praktično btla’u službi teologije—

venciie u histo rijskim zbivanjima, da se Služi iskustvima-iptedaka-na mora nom i p ^ ru ć k 'om-pTanu. da posluži kao zabava i. kao posljednje, da obavijesti savrem ćhike o minulim događajima. Svoju pragmatičnost je najviše isfiolfIla--vttf8rtijska-hislflrjograri|a. a smisao za realnost arapska hrstorinvrafiia. Pa inak bilo ie i u sređTnelfrvlič.kii iTistru-ifcanv kn;i su opisivah fiaižnaČainije događaje svoga vTemeha. - m - i .x a.iiita zbivanja^ koristeći se rukopisim a (izvorima) koji su se kasnije izgubili, a što pojačava značaj njihovog posređnićkog diela.

Srednjovjekovnu historiopranjii ' hrišćap'jkog stdifiia—pisali—s«- n a iče l^T v ešten tc i. ponajviše redovnici, uglavnom na latinskom jeziku. HŽIorii$ka_sJika^ tih p i s a č i zasnivala ie na BibUii i kasaoailM kim tradicijama. Posebno je biio rašireno učenie o postojanju šest razdoblja llu3ške Ittisrorfte (pdTTgStulna šest životnih doba Čovietta). tako đa prvih pet personificira određena biblijska ličnost a šesto počinje rođenjem H lIS^ to Ljudska prošlost dijeliia se na cetiri svietskć monarhije ( a ^ ko- vavilanska. m edansko-oeisiiskargrčko-m akedonska i rimskaKžK r kojih posljednja treba da traje do »kraja svijeta«. !z grih gledanj.a jasno broizilazi konslataciia da ie~švi]^t o mstoriiskom razvitku čovječanstva za srednjovjekovnog iiis to riča ia jrd ru S tv o ) bila sasvim tuđa i nepoznataj ^ g iv a s re ^ io v ie lž o v n a kultura zapadne Evrope dobila je crkveno ^ f i e ž ie : na m jesto paganske svjetovne filozofije koju je gajila antika došla je katolička teologija, n koiopsu giavna mjesta književnog stvaranja bila žitija svetaca a glavna vrsta historijskih djela maniStirske hronike. V M n f ig ^ , pak. k u ltu ra J j-BaioijagrantolzPUe-bila-isMiuČivo critvena. večTutinloT ponekad prenvladavala sveinvna pitanja

OlavnL tvorac ..toe-hiižćanskQ ^ik3gm aLp<^ naLivileubicx-ieAupj-siln (3 5 4 -^ 0 ) pisac djela (»O .državi .božipjit. PtCTtjeffiu Teđtno jedinstve na h rilS n s.i^x rk v a -m o že oSezbijedJtTuspj^OB prezivljavanjir krize R im sk o ax ars lv a^a ..o m d a borba'pcm iv jeresHmarijetPUKCTbprav-čJanjeTNiegovo crkveno uČenie opravdavajtQian|e"~'ropš!va f»jQ p s iS l .ie kazna za~ griiehe«), brani postojanje .zemaljške_dJiave koia PDSioii..aPO voTirbožIo «. Dlasira~igtš3 tr g ~ 3 ^ vi božijoj (koju čin'e »dobri ljudi« koji pHpa^ju crkvi) i državi s^ctskojfE Piirtihc o n r»ko ii he misle o Bo g lt« T jJsM }n H )E a r iz m if^ moral sa eksploatacijom nižih slojeva društva, identifikujućiTiiriščSrnsku c r ta a L s a J d T ž a v o m b o ž i c ' ' ' ■ ■ ■

31

2.3.2.I. Hisiorio.

Za historiografi historičara Kasiodora (ljeta »Variae« ('»Razr;

je\'3, a koja su odigra Posebno je značajno n

afifa latinskog Zapsdsff ; ' ' f f i i O G ,

evropskog Zapada značajna su djela senatora i . stoljeće) koji je napisao »H istoriju G o ta«, zatim «) koie Čine edikli. pisam a i naredbe gotskih kral-

i

?Ji važnu ulogu u stvaranju skolastičke učenSsti. egovo shvatanje uloge m anastira za očuvanje os­

tataka antike u kojimajsu m onasi pođsticani na bavljenje književnošću i prepisivanje djela teoM kog i st^eiovnog karakter® T o je doprinijelo da jedino manastiri u rantlm srednjem vijeku postanu žarišta feuđajhie kul­ture Zapada. U njimaj na prostoru nastalih varvarskih država, nastaju raanastirske škole nasu|(rot opStoj stagnaciji pism enosti, stvralaStva i kul­ture. Takav je3 e d a Veperabilis (672-735) sa djelOm »Historija engleske rrkvfi« najvažnijeg izvofa za fiTstortju stare B ritanije. Osjetan napredakhistoriografije (između ;ostalog i jačanjem elem enata svjetovnog uticaja) nastaje u vrijeme, vladavine dinastije Karoiinga u Franačkoj državi, kada se po manastirima stvaraju krupna analitička djela kao značajan his- toriiski materijal, osniv^iju se tzv. jiSkrintoriii«. tj. prepisivačke radionice, formiraju se biblioteke-takvih rukopisa, osriivaju đvoiske akademije i st. Medu brojnim životopisima svjetovnih vladara posebno mjesto zauzima

rla Vfflitrnp« Vriji j«» n a p io n F itihard (77®Jtđfl)ipg feudalizma

Vita karla Vfflitrgp« jffiji j«» n a p io n FitihardStanje se nije bitnije prom ijenilo ni u doba i

(11. do 15. stolić /uziietaH ,S I otog učenja bio/ theologiadlc iznosi postojanje đvaTzvora saznanja: viSi - oktrovenje i

- razum, koji ne mogu orotivurječiti jedan drugom e, tj da razum i vjera nisu protivuriečni. Pojaj ijuje sc mistika koja odbacuje razunTkao sredstvo za sazn.anje istine, a ona se postiže jedino stalnim molitvama i neprekid­nim usmjerenošću svojih misli Bogu, nakon čega istina silazi kao božiji dar. Ipak, pozitivno zirianje je postepeno ulazilo u sređnjovjekcrvnu znanost, prije svega prei'ođenjem djela grčkih i arapskih znanstvenika na latinski jezik, što su b i | začeci egzatnog pristupa. Um jesto skolastičkog klanjanja autoritetima ša ž i se oslanjanje na eksperi.mente i posm atranja- Rodžer Bekon (1214-1294) i drugi. T o su preteče izgradnje novog - građanskog pogleda na svijet latinskog Zapada.

2.3.2.2. Vizantijska historiografija

civiližaciia je predstavljala kcngiomerat viže desetin_anaroda I njihovih kiiltfea fGrct. E m |^ n i. Sirci. Jcrmcnt. narodi Krima.

.S loveni iuI U a okolntpst ie doprinijela ukrštanju ra znih utiraiaTTvizah-š lo ’ie imalo

•jciiicu dajjvdje nije p r : lajai^BailtIEIEBt|roriog?aly^

_ lo izučavanje siarogrčkihniraofarRiŠforiča'rai drugih znanslveoIfS j K arakteristične šu "đBjg~VTštg~RtSt5rtografsEni diela-monografne natri enićne učenim ljudim a ha dvoru i hronike svneiap isanp p iipk im "" ■

-inje sa EvseVijem iz Cezareje (260- snu tn&tortju u deset njijiga tuo324.

.33

1.339) kojintiisl-a histnT jgrafija e nrvt »anist ! onSirnu crie nrvt napis;

3 tcineli novoi hrišćanslcoi historiogb fiii. Napisao |r. i LJ^o ns ia n iin f l^ ^ ik o g 7 » V ita Consiafltini«). Pn Hv-

’U nisantelcricveng historije nastainli' su nmghi pisci. ’7 ^ ^ htstoriografi'ia dostiže sa

'jeM rgp 'f n PalestrnnT požnaIim ~Triš1ongare^Tfl h i s tn i ' rfjn ratova sa T erstiancim arvantin n i^

I G n lim a u n tam lrn|ifja -t« ,.T»jnii h te tnnn i« iitiniianrtvim nrarii»inni>.|u|i Prnt/o|^ip nastavlia Agatija, 2 ovog M ct aii3® Protektor itri. Inače, jedna od bitnih odlika vizantijske historiografiji; jeste kontinuitet historijskog obavještenja koji pružaju vizantijski historičari nastavljajući jedan drugog.

■^okojSitittniianovo

£Nakon historiografskih djela bogatog Justinijanovog doba nastaje

riod velikog cirr.ma<«Tr^ fl 7 i-g jc nczaobllazna Teofanova rrvml n A n »e» x z1 ■ A •%% A « *1 m «l m« A « M »»A M t « ao t«.’ a a «> m« »nronika koja finnrvsi priHatlff r. p^Hinama Hzariti|slcih CJtrCVa

atim persiiskih kraljeva, arapskih katifa pap« t istnl^ h patrijarh^ Oćzatim persiiskih kralj ~znaCaia je i »Kratka Sltćifora u kojo

ih patrijarha. Od

vrijeme od 602.-769. g. ZlnaČajne podatke o starim Sloven pruža historiografsko djelo »Čuda Dimitrija Solunskog«.

je prikazano ma t Avarima

Vrijeme ikonokastičke krize (7 1 1 -^ 3 ) opisuju mnoge hronike: Georgija M onaha, Sim euna Logoteta i d ri^ ih ; zatim djela arabijanskih historičara Tabarija i drugih žitija svetaca - Z itije Stefana Novog i drugih;

Damasika, biografije VitGregoriiteološki spisi patrijarha G erm ana, Jovana iz Damaska, biografije Vita

rii III itđ.Pored naznačenih za doba procvata vizantiiskog caratva (834-1025)

značajne su hronike Jovana ka tnen iia ia fzauzeće isoluna 9(k. g. od strane • bij ' ' - ■ - - - - - - - ........... - - . ••

E(šArabfjana). Lava D akonai Mihaila" Pseta. Jovana Skilice Tza historiju Samuilova carstva), Jovana 7x>nare te za historiju bogumilstva pismo patrijarha "[eufilakta i nreTvirara Kozmc; Ovdje posebno treba

a K or tiiske

*istaći djela IConstantina V tl Po rfirogenit:- ogenita/kota spadaju među najznačanije vizantiiske izvore. N{eggVri rtiein »iift~an«nmistrii{ndo im peno« (iri

In i u carstvom«) gate đbšla podataka o živbtu toga doba, onarodima i zemljama sa kojima je Vizantita do lazila u " ~Za~fi^fi6d vladavine civttnog plemsttra (1Q25-1(

aHronoToeiia« M thaila Psčla; knja. prcdslavlja, remgk

odif.ijsstačajftija je

iJjfil2_5ISdnjov-jejrovne memoarske litefat.urc.jTu je i historijsko djelo Mihajla A talijata,Kckavmenov »Strj|tegikQibic>-te-CFkvw>&-noveUe-kaieJadglEUiie -POlQvine 11. stolje^ čine glavni izvc Ip s to r i j iv

xina i Anđela najznačlinija su diela Ane ujnmufnp (»AfekgtJAda«), Vrijcnija, .lovansj Rinama i^ i [ ; i f eHoni|ata. koja pružaju priftatkft | o okolnim narodirfia: Djelo Georgija A^r o ^ t a , Teodora Skutariota, Georgija Pahimb^a, Nićifora Grigore I driieih. pružaju podatlič o Vrcnlčnu latinske vladavine iTSSiTiiracile viza.n- fiiskog carstva <'1204-12

Za vrijeme opadanja i propasti vizantijskog c m tv'a (12S2-1453) značajno je djelo Jovana ^.antakuzina, meraoaf5Eg'“pffrsil^,"potom Leoniaa HaiKOKonatia tcđJT še ugleda na H e r o a o ta T rttktditav’dajućtpregled,svjetske historije_iKL.siatih.Asiiaca do post^nlča'TJsmantiiskde carst.va.?Ovai humantsta.priyiža podatke i o druginuiarodim a.

34

Pff)7flSr-i7šiIS7 2 haCsjiu]a;.ajela,^ .1...jezika, dragihti a roda, a .Rptom su iia„ sPps tveuim i ti m Jtemeljiiua nastala i iirQjna,,.or- ginalna znanstvena djela. Qvo posebno na polju aihem ije^-^ronpm ije,^ inat&gialife: I' geograGie,'.te,medicine i filozoSje. ^ e ovo še zbivalo vrijeme kada zapadn^Evro nije puno m ala o star^-®ČHm Tnžngstima. kada sa šfe hafifeJHinin?ei,’ReSid,'M e‘j ^nućima fifdžofije i drugih jiparffigti, ,a njihovi.;^pađno?eyxQpske.kolege (Karlo Veliki i osta||).Tćk,učili...đa-ČU^^ostvaren je preko Šparuje gdje, je već sredinom 8. stoljeća uspostavljen abasiđski hafifat i tu se,održao do kraja 15. stoljei^, ,

i» iš ln r in f fc a fa je ig ip la . .m je re n 1 p o -tte p e n p / .ih- ' " 'vnja p ^ ih hi.=ir,r;|.ilfih d iela iz pre.-tiqi3m sk ogdoha erpfieni su jz

u-smenlh legegd! f Posebno zrtačatno d jelo te v rste je d je lo his-inrifcžfn kom e SC pripisuje 129 djela, od koiih susa(ib'3ha ■samo tri. /

]J i^amcifo rtotrpi nasiaiasu mnoga djela koja treciraiii razna niiania naročito ona koja se tičd imena i đje'a M uhanimeđa a.s.

jrvo riješio jp- M uhammedova a s. hjngrafija auinra'fnp-tshatca (?-M 7 ), potom su to djela koja obrađuju rane ratove i prva islamska osvajan­ja. VglškaJmjigu. k l^ificiranih biografija koja sadrži razne podatke iz žjvoJd Mnh.aiBrncdova a.s. njegovih drugova i rsasljedhlka, napisao je Ibn

35

■4Ei

2 3 .2 .3 ^ a pska historioerafija

jđa prostoru PtednicL Aziie-niikla ie i tretja moiioteistička-reliKiia - - Sernitski..sredgiQvie.kovtii ..Ai:api..,kaQ..siigdbenict-.nove-. Vjere.podigU-Su’I^pomsiQ,camyo,i|«3 prpsirari.s(A5n-ve^^ ypro-siiralo na. tri, koiltjEtsntar Istovremeno,: ti baš{i.nici .siare-:.dviiiza^ 'ligradiii ^ „ i , no-oi kulturu r - asimiSirajuči. gfaime,, osobine- grčko-.rimskc kirfi’fiirClpjtl su fKJtom preradili.i oplesfeeniii i-kao takvu vratili srednjov- jckovnolEvropi. a.što. je.im alo .za-rezuU)at..njerio buđer!jS..na.kucs.u..n.Qyog. pi-cparoda. Novi jezik - araosld. jezik oidave svete kniige - Kur'ana, Jc u toku vMe stoijeta (3,-tiaroč IZ , stoljeća) hio. jezik napredneniisil ,tadal.njeg:,svije.la. fieprikosnov^ni . iw ori arapskog (islamskog)tiaćina. razmišljanja-4 vjerovanja, su ..okviri . Kur'žhg .T,? ^r.li.'.hanimsda a.:S.).., Sve jc to,jj;azu!rtiI|iyo, našlo.odrasd .1 ..u. htstorio .grafiji. lOio i vizantijski' i arapski historičari bili su visoki politički dds- ioj.'iii.vfven!ci, s lim što su se isticali kao pisci, samostalni mislioci i i.straživači koji sii, pored svjetskih hronika i biografija poznatih ličnosti ‘itvarali enciklopedijska histoiijsko-geografsfca djela.

duhovnog buđenia Arapa dnšin je » ihasidsknm

je kao o&vidac opisao pati Carigrada'pod turškuTlasl iia. '—

Sajda., Naiznačainiie podatke o islamskim osvaiaiiiim2 . pr.ofaiu Egipćanin A f-H atem (osvajanje Egtata. sjeverne Afrike i Špantjel i Persiianac Al- ' Baladhuri koii J e napisao bogatu žbirk« priča o .osvajanjima, čime "je i završeno razdoblje historiografije u kome js biografija bila karakterističan oMik historijskih

f|akon igga dolari period.nastajanja kom pkuntjih hšstorijsldh djela (historija svijeta i dr.) zasnovanih n a . pretlanjima i legendama, m d ^ g i aiiM i ggneatofflama.^ Kao obrazac historičari koriste persijsku histonografijiC oslanjajući se na jevrejsko-hriščansku tradiciju, ali se i dalje koristi m etod islamske tradicije. Zasnovana su na pričama čitavog lanca očevidaca koje je au to r critabirao pbTičhom sudu7,HistOfičari Su događaje tpiiijo kritički analazirali i upoređivali.t

M eđu ptvim arapskim historičarjnia spadatu Ibn-Kutavbah (napisao priručnik hist9 rilgX, zatim AlrDinagtap (duge priče). Al-Dlawle ^opšta his­torija) itd.

r>va naiznačajmja aratffka historičara .ranoE srednjovjekovlia su Al-" ' ....

(12,^9??) bspisao je dva veoma značajna djela: »7>i^le apostola T" kral|e:vi;« i »S;oMiftta£,7Kuri^ A na li' predstavljaju ^ ,q p jin e n tg h o djelo je.feao. is^vor poslužilo kasnijim historičarima,ijggadajg. prema godinama hiđire. Obuhvata događaje od

padicije. Poiđat'Ee'je šSupljap^t |z usm ene/trad iciie (s®hipjnih,.p«tp%'an- ja ), ,i2,.pređ®anjai,Š!dI?a,,f Djelo »^pm Žntar ^ r ‘an2«.|e .\crJo iscrpno paje služilo kao uzor mnogim, kasnijim prevodidćima. Kuf’ana- .U ž i^ p je

. A r a p a « . ..................... -............ ............................................. ......... ................svir k a fe3je jei sačuvino u ,i2vcKiu . {aod, .Jia2TOm IKrađe i rudnicidragulja«. Predm et .pbrade njegovog djeia. su i tem e sa inđo-^rsi}.skpg,

" rim skog i jevrejskog prostora. M a s 0 i prvi u arapsku historiografiju uvodi m e t^ p jp g iju u pisanju his pa mjesto hronološkog.. iz-

oko, dinastija, fcraljma i o a r t^ a , pnaka' kako je. to k S n ije radio tuba Haldun/

JNakpn_,Tabarija. i. M . arapska historiografija .naglo opada. Značajno ie .npm eau tl .^-A .thlra (H6CH1234) koji Je u svom djelu »Pot­pune. knjigg,.hrarrilca« šažeo-J'abarijevo djelo i-produžio iriaganje-do 123,1. godine. A Jya^ ri--(11 ^ 1 2 5 7 ) je ,nap isao ppStu historiju od stvaranja sv iie tađo i256. e. a lK ^M allikan ie ’prri musliman..kpji je .sastavio rječnik nacionalnih bipgritfija. Djela srednjovjekovnih arafiSKih .hi.siorič3ra nisu bila poznata srSnjovJekovisoj Evropi i/eć su E-tasnlJeVrevedeits na ev­ropske jezike.

Ysč je n 22n,ačcnp.da je posredstvom mnsiinianske Spanije.u zapađ- .jri)4,,Evi0 pu.idošpio uticaj napredne arapske kulture t civilizacije. Međutim, arapska -znamstvena dostignuća na tlu španife su zastajals za onima iz istočnog kalifata na mnogim poljima pa i u historiografiji.

Mcdu .najt uiji|®,andaluzijskini hisloričarima spada Ibn-Untar (?-977) iz KoMovejpQ|uostrva-do-vIadavipe-Jždard?ahmanO lI..JZ flata^ .produktivniji od lijega bio je ibnrFfhlsf (98 7 -1076) iz Koržove, čije djelo obuhvata 50 naš-lovff dpk jc S :M ar-rakušhi. Među veijkim7brojeih andalužij^ biografa značajno mjesta pripada Al-Farađjju i Ibn-Bashk{»yalu. ipakjjheir snmnjff, dya naj/nafaj^ .liju ■ ilf'nTičara poznop sredrijoviekovlfa sii Al-Hatib (1313-13J4) i naročito jlfettfHaddun (^ 3 2 0 4 0 6 ) . najveći histori&r arapskog srednjeg rijeka, ktiga ni u nekoliko narednih stoljc^ća hiko nije nadmašio u arapskom svijetu a ni u Evropi-I

^rH atib, porijeklom iz Sirije, pisac i državni^ napisao je preko šezdeset djela: iričaitt kojima suJJuslorifSka. Sačuvana je trećina od koj i hje naj7.načajnij&j>kt»^ "*'M Granade«

»c- u Tunisu, saveznik i prijavažnu ulogu upregovorima s pnžnatim 1 r imurc »Kniira istaknutih p rim jer___historiju Arapa. PersUanaca t Berbera«, koie še

■

j A l-Hatiba. igrao ie ipanije... Učestvovao |e u

Dta koji-obrađuju iz tri cjeline:

h dio(donosi historiju Berbera i muslimanških dinastija u sieverhoi Africi). Najznačajniji su j koji ij^avom donijeli slavu ovomznanstveniku- Tu |£■■■ Vog razvititca

aldumi; po prvi pu t u ovoi znanosu.. ia se zasmva na spolu prirodnih (m oralnih i dunovnini snaga nan

izučavao i is la rnšgO grapskO -jfe tvoT O® s ta n o v n iS tram io m a đ a -

Dvor na pitanje po kojim zakonim a nastaju i propadajudržave. Po njemT historiia" treba da istražuje .sve nbtasti (iriištvepog žnlOfa. Preteča je teorije cikličnog razvitka. P o sveobuhvatnom iMoriie _filoz DBkom posm atranj u n tston je bez prem ca je u historiografiji ne samo išlaii iskog Svijeis već isine;

Mamelučki.g,peaod arapske karakteriše bogata mada? saAodšus tvom

J...turskoj s f idtnovjekoi emg^na nije 'pok^ npnFporfe ^

Idvehskth zein'alji ; ;e sporo oslobarfataTsITjučtvo negativn^M ferprctacije Tiitske državeZkoj i SEviŠć od četiri stoljeća z a d a l a na ovim fprosionm a ^ 0 1878._ađaQSt i i g i r T o T in e l To - ica 1 na

,i>bsan'sko-hcrcegi i ičku historiografiju. ipaRTpostepeno le pfobilana~trr ideoioSko-državh.' drišCatisKa liušTurarTStortertosnivanju Orijent jfnog instituta u ž

lusiuTanSto ie~. fznleau ostatoe. rezultiralo u

arhivi. niuzeiji-b ild io tcke.instiL u lL is l.3 dao krupan^đoprinos p rik upljan- )u iwora i znanst / moj obradi to n peritxla nale h iito rite . U napređenjem

37

^sđ u d ržav n e .^ O S C ren £ .sa [?^£ .T O ^ arhivima IsiamhulaJ^ k are postoji brojna sredniovfekovna arhK'slra p»ćHf, nf.7anhttg7narofljStOnjSKlj Spoznaju srednjn^ekovne bi‘cla m a _ ik u l tMrft Nta nsnnvii t« g rad e tdeheri. berati. fe rm an i.^ džni, hujiiriildijglAl.)-vgć su na»t«lg j ja c . t^u_.kl!iEna7Eis|Qiijska-.djela-koja_bez--pralrasuda_,Qtyara|u sva pitanja JursjkpgJtednjovlekovlIa. ? " ....... ' - ,

itskahistoriografijo

Porast Iitira ja ffratiaggjY|t 4r d m ito L ita preiazu iz srednjeg u vijek^ (vrijeme hum anijm a i -renesanse) d ioni J e . i . pove^rti inten :m hoga .^ lttig jt^ U-zemliamaJSvrope, t a činjeni;^ ostavila je

novi iniereF^za"

l u nistoriografiji.. . Ta činjeni;^ ostavila je traga

>-j©--d0 -^£Tskivanja -shvaianja cricvene is^njgy]ekQyiife. hjstoriografije-i MivljavanjaTaterssa-za^

sbvatanja,kpja-doyode do pojave političko-retorskih-škola pojariža su se jP/i-JtiMiS:

:li-jJt'(anČes|tptaknutiiLpfcrfštaimMa^u : ^ ^GjaC^Etdini. i

a a i ^ I 3 6 g i l M 4Tnapisao j& Firence« u 12'■ ■ ijos^ekOvniBriegendama, nas-

aglo-14Q4..k>dins,.-Ovo djelo

napisaolg n jig ® -u ^ ^ e je ,j9 ^ ^ ^

u-'4 ^ .I^-SO'- Iri^avnog jntffmsa i

SjdOjdjala->>Hi5toriJa y„n^znaeaj-

ijphjittJitalije.-ističe da jSLiS-'-------

kritici historijskih izvora pridaju eruditi hum anistL je lm U r r ; ^ vt.ig (ia rri:ia< 7 j -nAjž- fg ističnži potr^hn

otkrivanja falsifikata kod smihJsprava i dmglbltgKiaE^Misam je otkfiO-jjinjenMauta j it^ n š ta n t in g v a Jargv-

^ ^ ^ ^ ^ e ? H E 1 0 )n s ia h t in „ n a p£3Četlai 4., stbjjcća. predao, papi zapaamliliHWiaiBBlcPg:carstva-falsifikat^ utvrđujući da jp pisana srednjov-

dm). latinskim Jezikom. ;lOiahftmanijaigki-histbTičari-mislilac-jsUcao se 4an Bodcn_(li29-

1596) u_t;raneusk<3j. koii iie otvorono u sian pjoiivpt^rijovićkdvme

nc^tyge0gra<$ki usjivi i, . , _____________ . đun..a- a-i8-šlQi}egu Iraz-

rađ^ioTidontesIdfe. j^vi|0.,se..47m diođQi^ijom 7hislorije,|B6f(^ se protiv antičke i srednjovjekovne koncepcije historije kap, gon?,govorniSfva.

k lim a ),J^ o lto je ^ ž n a tn ’ ’

38

r o i p o r DUjzoaziie_pro tiv re u o a ln o g društva, a na osnovu iskustava losti. U toihe su p rosv iem eiii pofaztii f>tl dostipnuća » rirodnih 1. razvijajtići Ip-Jtriju n nrim/tnr>m pravi! fniHp.tra W kojp.g proiStjĆUsoctiafna prava: ria slobodu, jednakost, svotiitu žtd. Društvo te zbir

znatlDsti,oiegova sodiafna prava: ria slobodu, jednakost, svojinu žtd. Društvo j e : pojedinaca sa određenim svojstvima i težnjama na o s n ^ u kojih treba propisali društvene zakone, l a k o bi se mogia protum ačiti prošlost a na osnovu nje otvorila bi se perspektiva ka idealnom društvu.''Na taj način jc i prosvjetiteljska historiografija dobila pragmatičan značap^ d a odgoji buržoaziju tako da shvati da svoje interese može ostvarit^^i novom "razumnom društvu". Buržoazija, kao prosvijećeni vrh društva, nai čelu sa vladarom, je i glavna pokretačlca snaga društva, dok Šire društvene slojeve prosvjetitelji ntsu uzimali u obzir.

Prosvietileljt su postavljali problematiku uzroka i posljedica pojava i dogaJaiaj^biasnjavajuCi sve r3zutnorn~T~iSKustvom7 Po njima, zadatak historije nije samo da pnkažc i objasni politička zbivanja već i prom jene u običajima, zakonima, kulturi i ekononsskotn životu i tla na laj način dadne "duh naroda".

Kosmopolitizam faciQnafisto,--k2 rakl,^p|e proširen je , pažiije,. Iti toriografije i na vaaevropske narode i §tyaranjš pojma svjetske kult

shvatanje o "apstraktnom čpvjgku" i *aristrakrnom,.pravu*„.,(^^^j j ---■ •

...f": . -V jg (Q.odraz njihove tcin je đa utvrde osnove burloa.skog

.a-Jaaprji-

SFui !tva KojCse rađalo. Njihovi sljedbenici socijalutopisti su na sličanredak. Ka Dfifi i

ja, a naročito na pozitivizarn.

način tražili najrazumniji poredak. Kasnije je racionalizam imao odraza u njemačkoj idealističkoj filozofiji i filozofiji historije, le na druga shvatan-

.^Ichist0ii;^šn-,,prgsvjetitelja.-.se,.pgieda-,aL„rijihovpm-.-k negativnom stavu prema-srednjem; vijeku, ali je, pozitivno to što jc racionalizam .pdlttčnp ras|c|nuQ sa ,^^^im n^ti^dm _Tm a3tnstoB dgi:afiju. RaćTdnalirarh je pođvrgao antičke izvore.Ttrtfjci po ’®Hir^prn! razumu,*., mada je prema epovima i pričama kaci najstarijim izvorima pokazao i fiipcrkriiiku. Ipak, raciofiaiizam je 'žađržao odlike fiierk|ne;.histgrije,pokazuju i djela najistalmutijili prosvjetiteljOSI^S^^^^^ ____

Uzor historiografije p ro s v j^ n o s t i bio jc frančuškr mislilac i his­toričar 1778). On.sc bavio svim pitanjim a sav-

’ remene historije, p ostav to^e tem elje svjetske historije, uveo pojam "univerzalna hisior^'a", te pojam "filozofija historije". Preteča je struk­turalne hisiorije. Zbog svega toga ga mnogi nazivaju "ocem m oderne his­toriografije".

U djeiu "Stoljeće Luja XIV” Voljer je napusijo usku političku hi.s- toriju proširujući Interesovanjc na različita područja društvenog živoi^ služeći sc pri obradi primjerom odvojenih ladica. Taj pristup je doveo dg,« problema kod povezivanja pojcdinh.® pekaia društvenog životdfgdnošno

741

do gubljenja cjeline u prikazivanju,događaja^Drugo -VoUerovo djelg 'Esej g običajirna i duhu naroda" pfedstgvjja, prvi pokušaj obrade sy|ejskc,his- ‘ gdJ4J=S?ffla4?,pgleda^njegQi;,kQsmppQ.flU^^ oprvenstvu Evrope pred pstahm svijetom. Između csiaiog,.yoIter je isticao

-u licaj Au;apa na evropsku kn ‘o d fran cu sk ifr-^^ ^ g ^ S ja -tre im 7 l5 iačn in 5 [m T jsk 6 7 tijd 5 '’ Duh

razvoj4t1štorijske,nu5ii...U,pjemu MotPri kojoj se svi narod? prvd su

y to ;a!dK -^^se ,x^ ižu fi® h i v p , - ^k r ^ o p ^ poslali vaivari.jRazYjtak,p institucija se pg rijemuji^ p ^ Jl1cajb{p^€bgrafske-&redfflev a-R ^ klime. U o \0m 2ptsi^k ts ^ m materijalizm il7W ^ slijed ii j rnaierija! isti 18. slo ije6L-KasfiTji raciona iis ti S f tu p a ffsu ’teb riju o ’pi^ u im ljs k

Francuska prosvjetiteljska historiografija imala, je , gđjek,®,Engleskoj. ,pf?gll?d engl^lce povijesti tiapišab jc Đarid,,Hjum (1711-1776) poznat? fjigzgf skepticizma, historičar kojije'' u svoje djeib ugradio 'pM l^a 'T 'fbsv jetite ijske filozofije je Edvard G ibon (1737-1788). U svojoj "Historij? propadanja j,„pada,, Bltoskog carstva" G ibon je u hisigrijskom .kontihuitetu bbrad!d.xažyQj-,,rim^^ države ođ 2.’ stoljeća p.nie. do pada Carigrada 1453. gođirie. 2 a propastRimskog carstva okrivio je h'rišćansku crkvi!. - '

Sljedbenika prosvjetiteljstva bilo je i u Njemačkot. među kojima je najpoznatiji A rnp ld -H eren ~(17g{j71g^l7ekonom iki histori^^^ nćeniić Mo n teskiiea. O n le istražio kako_:radovoljenie, materijalnih potreSaf&v-

Tori I om umić titDSlLkaou&blikom aklivnoš ______ __biografija um|etnika).7.bariO- se_ Johan Vilketman -(1717-1768). P6d uticaiem Žan-2aka_& usQ®fi7 ?9 -T ^5 T stvarao je pjesmOtiiOTfih Stier (1759-1805), preteča jpm antizm a, koji je tradicionalndni šfiviTan^ tđriogfauje kao srSdstva za oprav3anje? vlašl~plerhStva i vladaraVTupros- tavio shvatanje da historija pokazuje opravdanost zahtjeva građanskih sloboda.

M eđu italijanskim racionalistima je Đanbatista Viko (1668-1744), p - ^ upTotBO-p(^iavjgtrte!jj$;om4 ži®iQfitru'skom progresu ćovječartštva

zagovarao koncepciju cikličnog razidtka. po koioTse svi narodT razvijaju s~mtgtiTuTući se na historiiskoLnoZornici fslične stavove je još u 14. stol jeću plasijaoIEilH ildun). -

Kao najpoznati.e pfcdstavnike ruske pŽOsvietiteJjske tiistoriografije treba pomenuti-Vasilja-Tatiščeva (1686-1750) k o i r jc la o sudionik refor-

PQlirigkQgJivoLaG?aiinUriihaida ^ m o n m o v ^ ^ Miha/la Šćer-batova fl7.3JLA290.)Jroij-su--tsticaUjitsiQrjjsku ulogu ruskog plemstva.. te Nilćolaja Karamzina fl766-3826)ukoil4e.svcttom "-Historiionrruske-države" sna ž n o Rticao-najazvoj-ruske-plemićke-historiograriie.

toriogr;Francuska bnržoaska revolucija.j.e,.snažno uticala na-jazvJiak_tii.s- rafije u znanost, posebno t.iiEft...gto..... ie.-poka2afa - znaćai tnasa -t -

-iz

omogućila da a r ’jivi postanu ustanove o tv o r^ e jžnauto

liveni rad. ^ogm a;ajno d]Hov4ajBRta~lristOfijsk«--mis1i®Tinao je francuski socijalista »ista Sen Sinton ( 1760-1825). U svojim djelima *0 industrijskom sis-

tedu", "TT^starom i novom poHličkom sistemu* i drugim ,iydao~jeTur' gemjainih i vizionarskih misli i ideja. Z a razvoj h is to r io g ra f ij^ p g ^ n o je značajno njegovo zapažanje o važnosti rada; i razritkajir'* '-^ vitak društva, dijeleći društvo na klasu industrija lac učestvtBju u p ro ;! odnji) i parazita (plemstvo- vojska,|birg|. tjjemu, nužan je;socijalni prevrat kako bi političko u p |^ zamijenilo upravljanje proizvodnjom, pa će u novornJsisf industrijalci i z;} tnslvcnici, jer se spas nalazi u razv iti^ znanosti. Njegovi^ učenje imalo je uticaja na pozitiviste (C ^ |f^ n ta i đr.) i historiografiju rf jtauracije. •

■ 1 4 1 m m *

izz, raz­li koji

Idr.). Po Jljudim a opravljati

iiduslrije i

U toku 19. fivom : t^ o 'o l

btoljVća značajno jft porasla idnpaJtisinriie U društvenom [‘raćionališnOdm sh ^ tan jtm ^ prosvietuetja, ugtavmom

pojavijv, . _prirode' i' društvi. M eđutim, idealistički p'rištup tom e sveo le pokret i promjene isključivo na ljudske ideie. N a te nove ideie b itno ic uticaTS'

'memaćka klžsićnaldeatisućka filozotua. N ieni naiizraznifi p rfd s ta v p ir i^

mulisao je ideju gvoludfe. _______ ________fetačke snage u liistoriji Herder vidi u vanjskoj prirodi i unutraln^ . svojskrima ČorickkJfeCd se tneđusobnaiazlikuju^imaju svflifmibđene osobine koje izviru iz Bogom datog "duha narodaDčaau S ucašnie snage svakog naroda, ^ e vrijednosti naroda pj-oiziiaze iz njegovog "sopstvenoe duha*. HerdaravoTim tanie da pokretačke snagcJtistonisLčiaeJtoleklivnc druitvene snage, g ne neke "mudre* ličnosti; dalo je plodan podsticaj mz- vbju historiiskeznaiiostr

~ .D oprings učvršćivanja ideje o historijskom kretanju dao« je filozof Im anuelK agrTrT^ koiTpokrelaGte sna^T T instnnIJ! vjdi iistiprot-

ihova

Irih fcieggl C 177firlS31),Aao o s n i v a č dijalektike i teoriie diialek ličkog jedinstva, šmaira da svijet objektivno postojt._a da JC-iU£gova os-

jnova.u apsoluirtdj jdeji, tc đa sc svijet razvija u smislu saznanja te ideje i .sopstvenog izjedtCčavanja sa 'n jtTtfi Uatae, sviiet |e proccšjšarnoražvifka~1 samdšpožhajC'—tfTSSluTne ideje, pn ’ Ccmu postoje unutrašnje

"ptPttvutječnoStrTf'.mcau ifiatcniaine 'prirode i njenog vraCnia'duIvBv n ^ ‘sulfini. Na Tat n aan jc Hegčl svojo) m ow iiji dao lacalislički pristup u

iTat.vlfk'irSvncta. Imao je veliki b'rdj šlfčdbemka, a K arl

^ r k s jc ođ njega uzeo dijalektički metod kome je dao:materijalističkuosnovu. ' _ — ■ ;

Hcgclova dijalektika i filozo'fija historije imali su; veliki uticaj na razv'oj historijske misli. Sadržavale su genijalna otkrića oktvarnom ravo/ii- ku čovječanstva, ali u krajnjem idealističkom obliku. Historija ^_ tu javjja kao ostvarenje tog idealnog cilja, a sve u okviru držkvc d .kojoj se jedino i5e|a7nbže i ragitj._ Qva i druga slićna shvataniTIdratlstl odražjIa su se na sRvatanie historije kaoTištvarenje~ideja šavremetie gpOtićTTo [e7čzuT~ tiraio pozitivnim islraživaTikim dostigniićiSTar'Tatarj5^'’osnovna učenja hjemaCkeldeali.stičke iiiozotiić sproveb ii prafcsHitstor'i2|irVi[ieni Hujb- bo lC (1767-1835), koji je htstoniu sm atrao d in a m ic k t^ s i l i^ . k^fftte : Tjudslči ra z u m m o ž e ovladati; I nn jstitie značaj države i naclie u his-

GoroL HistOFtogranj? jc u ovoj fazi razvo ja~^staia gehetička RišTortja /a z TičiTa~dg"svTfn 3Tet1iD am {ri)0 pred sobom pravi znanstveni'cilj koji zbog svoie ideološke ljušture nije mogla ostv®ltL IdeaTištičk®" Filožonja je snažno u ticala da glavni predm et istraživanja nje'fficFČRe~inš:~ toriogfafije postane~3ržava. tj. političke pojave, shvaćenadcao izraz ideja,

^ali neTSanbši m ^ u društveaijn snagama.Djelima Bertholđa N ibura 'i Leopolda Rankea dovršeno jelspajanje

historijske erudicije i h is to rij^ e analize kao dva zasebna kolosijeka u raz­voju historije kao znanosti.. Naime, ehiditi su preko pomoćnih his­torijskih znanosti pripremali?kritička izdanja izvora, dok su na drugoj strani historičari opisivali historijske činjenice na osnovji neprosjereniii obavještenja. Pod uticajem romantizma, idealističke filozofije;, razvoja historijske tehnike i metodologije, historija je u Njemačkoj postala veoma uticajna na razvoj duhovnog:života u 19. stoljeću. H isipnja se najprije razvijala na reorganizovamra univerzitetima, putem t ^ . seminara u kojima su studenti uz pom oć nastavnika učili svoj zanat. Razvoj historije pođstican je i raznim organizacionim oblicima izvan univerziteta, kalrav je poduhvat izdavanja građe u okviru "M onum enta G e rm ^ ica hostorica", koji je postao škola za stručne poduhvate u drugim zemljaina,

JBerthold N ibur (1776-1831) je prvi povezao rompntičataki način opisa zbivanja sa Krutcjctm postupkom m stornske erudigne. Sto je došlo do Tgra2a|amrTrjegOYOf"RinKkj5j h m onjl":T L . TognOia R anke.7 1795-18861 ie bitno uticao na razvoj historijske znanosti u NiemaćKOf. fcv Americi- Napisao je remek-aielo rntsjlćfnc historijske znanosti pod nažjvnm "Historija romanskih j gertnanšBh n-mSd« 1495-17Vi", » l-njc.m G snpj-otstavio pragma3iC»oi1i»što^ i . ističući da želi pisati objelaivnb-kakri'ie 'itp a ® ifa w b ilo l Ošftb\Ci R ^ metmjegovog istraživanja j e grMva

ic t6 zapravo bilo* Osnovni pred- okMta?eni novije Etstorije smatra'o

hIstnriCafimyprd1tiCkenElorij®f 1Rankeovo~učenje o o i^ v i i

Olozofij®jodgbvarali su pi^idejama i njemačka idealistička

ihkama u vn|{3ne~~tije(ltw1eniayeatn)cnia I. stoije p aNjemačke; pa če ostali i temelj njene hfs ^ ^ ^

Njemački idealistički historizam je državu smatrdb oieiovja'.jcm eiičkih vrijednosti, čime je liavan ideološki podsticaj njemačkom im-

44 Š -

jx:rijaiizmu. u itisiuuogtajsjs UOtVZĆ |.f\yubic.cijelaEHoSću državnika, dipložnaia i vojskoi'ođa, tvrdeći đa 'RjemaCki duh" nalazi svoj vrhunac « njemačkoj državi na čelu sa Pi-uskoni. Uzdizanjem države na slupan] svetinje i ideološki tumačeći Rjenu tradiciju njemačka historiografija je uticala na izgradnju misli o izuzetnoj ulozi Njemca u his­toriji, a lio će u krajnjem dovesti do nadzma.

Na njemačku Jiistoriografiju je odlučujuće uticala pruslca škola. proiza-ria iz RankeovELJlkalia koia je bila sredstvo po lificke 'borbe za

'u iedinishjS-Niemačlce-pad-vođstvom_g£uske„ Tu školu je rKnova.o,.jQton TriistavllDroizen „(isasasg.4.)... On_ ji_JK uskan5-vQ |aarn_.d.^pgtim >jra7 morala i kulture, tvrdeći da sam o moćna država može; spasiti narod od ,pm pasii_ ^teduiim,, pr6|žeh'~^~~' bavi 'T pitannma znanstvene?

'mijuidologije. otklonivši neke 'sTabbštT Rahkcove škole; O t r j c ' pivj istraživački postupak podijelio na'Setiri stupnia: heuristiku, krinku, ihter-

-preiaciju i nrezcntaaiu tu kojoj je razlikovao četiri oblika). Kao his- ToriCar idealističkog hisiorizma isticao je individualnosti neponovljivost historijskih činjenica koje po njegovom mišljenju p e podliježu generalizaciji.

Nešto drugačiju ulogu države (snažne prem a vani sa čvrstom rukomOTL A .«{ A V J'*> T S «> <■-I • A •>> A PrtJ'Ca*'« ^Ij rV I ML / I C 1 ^

Trai;^e~d834-i896) ko jiJe podržavao 'D roizcnovu pruskog' vojnog despotizma,-la-..^odaE:_MQmzen (1817-1903), osm vaifantiCke pravne historije i pisac poznate "Rimske h is to r i |e V '^ n sk Sibeltm in . hTalanliina. Z načajan doprirnos jc đ a o na pOIfCf humizmatike'l epigrafiEc T 'proširio jc i interes istraživanja sa uskepofitičkih na Sira društvena pitanja.

,Njemački historičari bavUjsu se jpitaEtJima ekonDiniike historije os-

arvi jra

ovog perioda isticaolc* ku ltu rno jedinstvo i duhovni kbn titiu iie t E vrope.PožLuticajem njemačke idealističke historiografije stvarao ie ScrgcL

Mihatlovič Solovieili (1820-18791 najveći ruski h lsto ri& r-t9 r:S tG ltefeein prihvata načelo žakonitosli hisiorijskOR razvoja, ali dražvi pridaje glavnu ulogu u tom ražvoiu ptafib».Q-isfičučj-furzilivan.-anača?MliŽalg~a~Ruiiii■ NjegorLučenik VasUj-jOsipctvič KJiučevski (1841 -1911) je pod u fić a jt^ pozitivi/ma pn.sehno i.straživao društvene strukture ekonom škog't kulrtir-

.riifig-Eazvoja.—

2.4.3. Hisloriogiafija romansiznia

..Pod .ytic3j£.m. fraucuskcJiu^r^^^ revolucije d o ^ o jc đ o grg iryanc ■U. shv^atanjima 0 značajlU -zađaiaina-fisfiiirđg, ^ ^ đčgT aao izražaja i >,

4 J

unutar opStih duhovnih strujanja romantizma. U suštini se radi o sukobu dem okratskog sa m onarhističkim načelom razvoja i uređenja društva. Na jednoj strani se protežira ideja slobode i jednakosti suverenog naroda (Francuska i Engleska - u kojima je nacionalno ujedinjenje završeno) a na drugoj sirani je feudalna historijska državna ideja u Njemačko , u kojoj proces ujedinjenja nije bio iz\'ršen. T e-okolnosji dale su oia>-ir his­toriografiji rom antizma u Njemačkoj, te u FrancusJcoi i EnEleskoj.

U N jem ačk o j su rom antičari odbacili cjelokupno misaono shvalŽBje_^rosrietitel(|®?aJdeji^[adonajBt|?o2d® vid vidjevši ua>r z T d r u j^ tu j i oredak u vrijeme prije fLancuske rCTOlućiie protiv čijih ideja..se-boreJR om antičari plasiraju shvatanja.o organskom jedinstvu države ji d ro iš tv a ^ ^ okvirima takvog reda* vide mogućnost raz- ^ K a "narodnog duha* sopstvenoe" M rodž. R om antičari " šu pažnjThaROTErCne'iđej‘€ ^p r65 lošli7 te na konkretiiTpfavtrar,TeKgibžna i politička shvatanja. ćraJ_naglašeni_hEtQrijsM --poM z,_ti. "bježanje u prošlost* jednostrano shigitajući savremenost» /cdveo je rom ahtičarcTr his- torizam koii se razvfjaZuJHiš.rorijškQj_gkQlEpr a ^ čelu .sa Fnarihom Saidaj ijero4-LTŽ9- lS6i),_a_kQj a Je_jazMj.8 i t i k u ’ racional'is ta? o•prirodnom pravuš. Uzdizanje vlastite nacije, Sldjučtvanje'fevd luadh nih prom jena i uticaja izvana na njem ačEudruSlveutrSRafR^l^eflnavod-no, to ne odgovara 'outiu niešnačkpg naroaa'.T tlsioriografija-jirpostala važno sredstvo u rOkanta—viastodi^sar-N afativna-^em antišarska-his-toriograTitao đ r^ ia se do četrdesetih godina 19. sto ljeća^

U-Francuskoj-5e-pi3® pojayilonisgm in® hisl6rijsfca ifcoJa,.lQj®je jđ je le prosvijećenosti nastojala prilagoditi promjenama_nakon fi^ncuske revioluaieT iskušlvim^izmiStavnlh boriti iTvrifeme festiuracije. Isitffiralni

- ■ doSlv 'ast krupne buržoazije koia je_______iy /n » i|r ijn i^ _ lja ft-^ S B « ..a-Daviu SU se 1 pitanjima Masne borbr buržoazije i vpleinstva. Svoja istrilivahja ogfaničav'aju na političke problem e p ro sld st^ 'n asto jeć i da revnosno služe potrebam a dnevne politike. Bili su izvrsni pisci-pripovijedači.- Najpoznatiji predstavnici pve Škole su Ogisten T leri ( 1795-1856).,Koji je zastupao tčbnjiTkiasiie borbe kao poTčretačke vS na^hS torijsK og ra ž n ja , z a ti^ Fransoa crizo (U b i­

ti u imovinsRim odnosima itd.(1798-

pristupu historiji i pDdavanpi z n a S j ^ svim područjim a dn^tvenog života. Slvatao je pod uucaiem njem ačkog rom antizm a i idealtstigk&.filozofije. ?Prthvatio j e l ^ erderovo i rom antiesrško učenje o "duši* narodaj^ smatrajući đa Jc pokretačka snaga francuske revolucije^"^iEša*‘ffairćusk5g naroda. Po njemu *duh" naroda se ne izražava samo/U politici već i u kulturi. Z a razliku ođ liberalnih his­toričara MiSle jV vejičao franfiuski narod. iCao izraziti rosnantičar ob je nasto jao spoznati prošlost ljudi j^veTtjnTn i sanjarenjem, a nc- razitmom. T o Mišlea čini više pjesnikom pripovjedačem nego hsstoričsrem sa racionalnim ciljem.

J J Engleskoj | e historiografija, u prvoj polovini 19. stoljeća, bila gra^na knjifevriošnra_šiužila_je..političkQj_borbi kpjizer^^^ libcraŽnihsnaga. Z oaćaina ip rn itjantižarsfca djelatnost Tomasii lCaflafa (1795-1881),

46 j

* . žesiokogJcgtičailt-biKloazijc, od lučnog protivnika racionalizm a i pobor­nika iiieniačkogJiomantizina i td'eatistiiRe"in6zofUčrRSSplHEnu^Tniaira anarhiiom a^ K r e ta č c razvoia ridiTr*)pTOjiTiv«r*lKif^B^^ gomilasamo slijed?« : ~ "

5. ItodploSSra historiografija

m e lo a C ilE ^ E lp pretpostavki FiacniM

1 -Sl020fsW

doiaclaSnjegkS-

nim i znansivet.* ti zakomlSsttmari^oiavItgie se pozum zai iijSnie zasniva a iisp U iv an |u i utvrđivanju "liku od filozofs je historije koja ~p5t3v®

IfOgitfrinR činjenica")'za ržV- a pstraktnbsti. U n je od

Tacionati'žma uzefi ideju o razvitku'ČOvječaftStva; iz narofcer^društvu em ­pirizam kao osncfvni metodološki princip, suem eči istovrem eno raskidu

"metafizičkim" | netodora filozofekih pretpostavki.Pozitivizairi ie razvitak čovječanstva shvjaiin isključivo kao drušivcnili (umačečiruktipni ramtak Covjećanstva “Rao^đrtiSlt^ai' razlvitak.-

hzitivižlm ~fS « v 6 rig socioioSKu hjstorijii kofnf je dab ~ šocio lošku “• — ’e filoz - - -

sa

-g£2&mziiivushematiku. unijeižo ranije filozofske shematike~g~ko |u je ugratfen~karaR-'

tisiorijska misao ptBiije K onta "razvija poduticajem razvitka?-biologije, postignuća u atrbpogeografiji, etnologiji,’ar­heologiji i lingvistici, S to je rezulr-—' - ------tiraio usvajanjem novih metodološkihprilaza u historiografiji.

U toku 19.%tolicća pojavio sc marksiram kao prirodno-historipko učenic-.o rarvfiir:ii r^vieća&ttv® La_ieQtiia razvitak liuđske svijesti obiaSniava materijausuČKi Olisipmslci. ne apsulitizirajući čovjeku prirodu u odnosu na društvo niti obrnuto.

?n(TpoziiivisticKirh i rnairk^tičkim uticaiem krajem I9. stoiieća ^^nla7 ri7 raTvnjj. »irnnr.mtif/-~ I so o ia ln e historiie. Sto ic nam elnulIT poTrsbtr za revižjomi teoretskih pretpostavki d ie le znanosti Jer. ekbljom ikL j_iiičašlvenj _prosgs4 nisu; mogli is tra ž i^ ti

TheTodoIogijom k^o djelatnost isiaknuIih liCntiStL su bilafneophoana znanstvena~udpSt4vania. u m o a su. na prelasku u 7f). sto ljeće nastali novT SmicroM na novim teoretskim prc tpostavkama. ti zap očeo je pfpcžgi prci ■ varanja historije u zn an o stT ne^aTnaro-pgledinaĆntm događaiima. vec o

.ilfusivu u proslosli. la i Proces ie~ponaivigc našao odraza u Ni " rrancuskni h i s io r to ^ f i lT T j^

u Dfosios'li. la i proces ic ponajviše našao od raza u Njemačkoj t S a n c u š Eoi hi5tork?eriTfnrtnocitgnsOč k o r h is to r ib e ^ ^ koja se temeljila na marksizmu, te u historiografijama nekih drugih zematia bvrnpc i

"Amerike.

fi.5.1. Pozitivistička historiografija

stala j e L i i J r a n eiLSknj- a imala je naročito u Engleskoj. Za razliku o3

njemačkih historičara laeansiičkc h islonogfifijc koji su se pretežno bavili

47

dnevne poJilike, francuski his- ( o r i & r t ^ ^ ^ ^ p j e t iniercsovanje usmjerili na istrafianjc socijalnili d rusfvenffi»m |eniča. Na taj nač/n je stvarana socijalna podloga

K:

pozitivisiiepridcje, koje su izražene u djelima historičara AJelćsis de“Tjok- vila (1805-1859), historičara francuske revolucije, zatim Nima đ Kulunža (1830-1889), koji je pokretačke snage druSivenog razvitka tražio u ši dm društvenim slojevima itd.

Nakon revolucije 1848. godine, kada su se žiri društveni slo evi pojavili kao politički činilac, produbljuje se interes za ekonomska i društvena pitanja. U historiografiji sc pojavilo uvjerenje đa pored prirod­nih postoje i društveni zakoni kojj se mogu otkrili pom olu nove znanosti

15 Opist Kont ( 1789-18571 u svom""Kursu poznivne filozofije". '

za

Definišući zakone koii određu|u eR/istenčiju i razvoj .<jruštva Kont udario lemgfie socioloeiic- l^azltknvao je so a jainu statik~u~(uslovelto svako društvo m ora ispunjavati da bi moglo egzistirati) i socifalnu? oinamiku (pravila historijskog praobr ^ a ja društva). Za Konta sc hiš-

-Lorijsu. kao dio sociologije, tr^ba da. bavf oipanizovanihi^rupam a (kolck- fivnim snagama) a nc velikim ličnostima.? Kont je pokijSao da metode prirodnih znanosti unese u historijskko istraživanje, ali u jtomc nije uspio zbog svojih metafizičkih shvatanja; da po unaprijed smišljenoj teoriji istražuje činjenice koje je potvrđuju, umjesto da telrrija izrasta iz istraživanja historijskih činjenica. Kont jc htio da historija bude racional­na i pozitivna znanost koja bi proučavala prošlost kao izraz prirođno-his- torijskih zakonitosti. I on je pokretačke snage historijskog razvoja vidio u idejama i mišljenjima a naročito u spoznaji svijeta znanstvenim sredstvima. M eđutim , pod pojmom zakona Kont jc podrazumijevao samo utvrđivanje vanjskih pojava, ne shvatajući da je znanstveniizakon izraz un­utrašnjeg sadržaja tih pojava. Otdda po ovom učenju, historičar treba sam o da sredi pozitivne činjenice koje se nalaze u gotovpm stanju u iz­vorima. Tako sređenim i sisicmatizovanim činjenicama? nije potrebna nekakva generalizacija. Potcjehjujući značaj posebnog u odnosu na opSie, Kont jc historiju sveo na faktografiju,, koja treba da prikuplja činjenice sociologiji, poričući joj potrebu teoretskog mišljenja i uopštavanja. Svoje učenje Kont oslanja na empirizam, a ostaci 'melafizičkih'^ pretpostavki u njegovim shvaćanjima sc ogledaju u izjednačavanju po jm i čovječanstva, i ljudskog društva, shvatajući čcpfječanstvg ksg^^ organizam koji serazvija prolaskom kroz određehe s iu p n jev c 'ill^ 1i%^

KontovoL pozitivističko učenje u Engleskoj slijedk) je historičar H enri Baki (1S21-1S62), služeći se pri tome kvanlitativnimjmetođama.

Pozitivistička historiografija poslije Konta razvijala ie pod uticajem biologije, naročito pod uticajem jeorije Čarisa Đarvina (16^-1882) o raz? voju organskog svijeta prirodmm odabtranieiav gaie sc u su.štini nalaze začtxf-iasistiClnrTnst(>riograftj^ jg: i teorija H erbeta SbcnseraTn82D-

^ razvitak1903), koja ie. svodeći sociotogiju na biologiju nastojala srileta objasni kao razvitak organizma koii se ostvaruje djelovanjem fak-

T ora integilciic i d^ jn icg racne. O d značaja je i tcorija"outicaitrTre~criric Ipolita Tena (1828-1893) koja sc zasniva na biološkim shvatanjima - fak-

■;li■M

48

pojave već na pojedine umjetnike. Po Teim temelj znanosti čine “male činjenice" pomoću kojih se dolazi do sinteze. Na laj način je, na Tenovom i drugim učenjima, umjesto podizanja historije na stupanj znanstvene dis­cipline kako je to zamišljao Kont, ista ostala faktografska historiografija koja se bavila "malim Činjenicama", bez njihovog uopštavaoja. Tako jc pozilivističa historiografija postala u dobroj mjeri- đc^ađajnom " his­torijom, ostajući na poviaini historijskih zbivanja. Ipak, pozitivističko učenje bitno je uticalo da histori& ri prošire okvire političke historije na Sire društvene pojave.

2 5 .2 N jem ačka kistoriografjja

djelim aavmc~l9.

š lo lje am ak o su brojni filozofi još uvijek osporavali h^to rtji itsnrakterfnahSsti, odričući joj mogućnost konstatovanja zakonitosti, kakvi su

i Viliem Vindclblatid. H ainrih R ikert i drugi, ipak je ta strogo ijuIuTra postepeno probijana novim shvatanjima. Ona sustička ljuštura postepeno probim na novim shvatanjima. Ona su

Pa u djelim Vilicma Dilthia f lŠ S S -ig il) koji se bavio saznajno- skim pimnjiinaarustvcflTrr"znanosti, tvrdeći da’ su one potpuno

neokantovci Viliem idealističkaizražeteoretskim pitanjima'drustvcflTrr~znanosti, tvrdeći da' su one potpuno samostalne u odnosu na prirodne znanosti. Kriiikujući pozitivistički naturalizarn i metafiziku idealističke filozofije, Diltaj dolazi do zaključka da oni ne mogu obuhvatiti sva obilježja društvenog života. H istoriju ie «flroglasio posebnom znanošću iskustva koia se. po niemu, kreće u ok- Jdnm a "uriutrašnljli dužlvlISia". Uzročnom oDtaSnjenju pojava u prirod­nim znanostima .suproLstat'io je svnju teoriju "razumijevatrja" R30 posebnom sredstvu spoznale u društvenim znanostima. ”

Strukturalnu misao u problem atiku đrusb/en iir znanosti unio je Maks Veber ('1864-1920), poTOinik njemačkog imperijalizma, historičar Koji se bavfo pitanjima historijske metodologije. O n je id ^ lističk i his-

abiaSnicnjte o r iju o " id e a ln im tip o v im a " p o m o ć u kO|ih se?!T3T?!TmSuzročnosti. pl

imNagovještaj rasfciđa sa idealističkim historizmom vidljiv je iz djela

Fridriha Mainek# f l862-lS>54). glavne ličnosti njemačke historiografije

:po|eiMajneke je bio urednik jioznaiog njemačkog časopisa "Historiscbc

Zeiisclirift" osa'rhdesetih godina prošlog stoljeća, preko kojeg je došlo do sukoba shvatanja tradicionalne tdocadajne) historiografije i uoenia o kul-

^^m rn c ^ iis to r iM ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ 1 8 5 6 - 1 9 l 5 ) u obiilču tzv. spaO LIl

49

Lam preht je, naslanjajući svoje ućenje na pozilivizam, nastojao utvrdili zakone-historijskog razvitka. Umjesto istraživanja ideja veliki!^ ličnosti tražio je.da historičari istražuju društvene grupe, tj. individualis- tičkom pristupu suprostavio je opSle i tipično. Po Lamprćhlu, historijski zakoni imaju značaj zakona socijalne psihologije, a promjene u psihičkom stan ju masa osnovni su pokretač historije. Zadatak kulturne historije je da upozna k u ltu p i razvitak zajednica koji je u stalnom usponu. Kulturna historiuja se, p o Lam prehtu, zasniva na upoređivanju socijalno- psiholoških razvojnih faktora. Interpretacija historijskog razvoja kao slijeda kolektivnih duševnih stanja zahtijevala je, prema Lamprehtu, mor­fološku m etodu društvenih znanosti. U djelu "Njemačka ^historija" nas­tojao je objasnili razvoj jednog naroda; ističući đa n ^ re tk u društvene psihe odgovara određeno ekonomsko i društvneo stanjl. Po Lamprehtu, zadatak hisioričdra je da istražuje razvojne tipove pojedinih naroda kako bi se postepeno obuhvatila historija cijelog čovječanstva.

Ova Lam prehiova shvatanja bremenita mnogim nedostacima, nisu m ogla-odnijeii-prevagu-nad brojnim i dobro organizovanim protagonis­tima historije kao znanosti o pojedinačnom u duhu Raukcove škole i M ajnekeovog shvatanja. Politička historiografija je odnijela prevagu nad strukturalnom , a u njoj će njemački nacizam naći pogodno tle.

jOsnovna obilježja do prvog svjetskog rataostala su neprom ijeniena: .idealistička ninzofija i privrženost drfavi. Ekonom ska i socijalna istraživanja bila su zapostavljena. Pošto objašnjenje ratne katastrofe nije mogla dati "đogađaina* historija, poslije prvog svjetskog rata pojavile su se nove teorije o daljoj sudbini 'zapadne kulture" tj. građanskog dru.šlva. Takva je pcsimistička teorija Osvalda Špenglera (1880-1936) o izrastanju i propadanju kuUuraJ On razlikuje osam sasvim različitih kiihura, a vrhunac predstavlja evropska kultura. Budući nacisti rado su čitali Špengierovo djelo “Propast Zapada" ali su ga, zbog pcsimističfcih prognoza koje nisu odgovarale potrebama optimis­tičke nacističke stranke, ipak odbacili. Ovu Špenglerovu teoriju ic modifikovao jedan od najvećih savrcmenih filozofa historije na zapadu engleski historičar A rnofd Tgtnbi. koji je u svom najvažnijem djelu "Proučavanje hisibrife* svjetsku ' historiju shvatio kao stalan proces rađanja, uspona i padova civilizacija - kultura, kojih po njemu ima 2 1 (nastale kulture i njihove nasljednice), po Tojnbiju kulture koje stalno nastaju i propadaju religija podiže na veći stepen, j>a sc i kulturna in­tegracija svijeta može izvršiti na religijskoj osnovi.

rrc rastan je Njem ačke u veliku imperijalističku silu uticalo ie na heroizaciju rata, na uzd.?zanje imperijalizma, militarizma i nacionalizma kao najviših etičkih vrijednosti, l im shvaianjima se pridružilo i i^ičenje g rasi kao osnovi izrastajućeg nacizma. Prema nacizmu osnovna pokretačka' snaga kroz historiju btia je borba "viših" (biicH narodi) I "nižih* rasa (narodi crne i žute rase) za životni prostor. Nacistička ideologija je mjesto germ anske rase vidjela na čelu "viših" rasa koja prema učenju o "lavi i tlu", m ora ovladali cijelim "krvnim i duhovnim prostorom njemačkog čovjeka". Za ostvarenje tog cilja nacizam jc angažirao sve raspoložive privredne i društvene potencijale. Zadatak historičara bio je da oprai-đaju nacističko učenje o ugroženosti "zdrave" ("više") rase od "niže" rase ("otrova kui-

50

ture'), da posuve; btoloSki temelj idejama o "čistoti’ ger tnske rase, da odgajaju u duhu nacističkog morala po kojem je odbijanje uništenja drugih rasa jedini j’iijeh itd.

Nacistička I Jeologija učinila je k r a j ' njemačke znar.'.tvene his­toriografije, Med j historičarim a su p ^ io ja ie dvije struje; uPn, n idonalis- tička i ekspa rziontsiička (koja se prilagodila radzm u), t Hberalno-koazep ftivna - kod koje jc taj proces takao nešto s,iorije. Ipak, verina njemačkih istoričara se p rilagodib nacizmu odobravajući njegove osvajačke pođuh« iie . 1 nakon drugog svietskog rata neki *iistoričari pokušali su opra/dali ratnu katastrofu. M eđu njima su najpcznaliji Fridrih Mejneke | G erhard R iter (1 ^8 -1 9 6 7 ), najpoznatiji pcsftjeratni zapadnonjemački ihisioričar- '^vi su se oni truditi đa korijene ; ;rizma nađu izvr"’ Njemačke, u materijalizmu, dem okratiji, francuskoj o vduciji itd. ipak, a vrijeijie oporavka ekonom ske moći Njemačke šezdesetih i sedamdesetih godma 20. stoljeća'm ijenja sc stanje i u historiografiji H is­torija se počinje okretali druSiveniro zakonitostima^ postavljali pi inja strukturalne historije i slično sve to zahvaljujući pojavi pleljade m đih historičara. Bio je to definitivan raskid sa klasičnim historizmom.

1 5 .3. Francuska strukturalna historiografija

Drugim smjerom ođ njemačke kratala se francuska historiografija19. 3 naročito 20njioljeća. Naime, službena filozofija francuske historijsl e škole 19. stoljeća bila su pozitivistička .shvatanja O. K onta i H. Tajnea Ali, nemogućnost realizacije pozitivističkih shema dovodi do odbacivani; svakog uoDŠtavania i do ponovnog jačanja emprizma u formi nizanja čin jenica bez dubljeg tumačenja, io sužavanje p redm etan iistn rite na~ utvrđivanje ćinlenica iz dokum enata, prim orava historičare da sc bave političkom historijom, mada je p o zitiv i^ m stavljao težište na izučavaftie- sociialno-ekonomSidh faktora r ^ o j a . Takva shvatanja našla su~lm z~a poznatom priručniku "Gvod u hisionjšku n auku ' koji su napisali Šari Senjobos (1854-F442) i Sari Langloa (1863-1929). Njihovo shvatanje u ovoj knjizi kreće se između dvije misli: početne- “historiju radimo .s dokumentima’ i završne-'historija je sam o realizacija dokumenata". Po mirna, historija se pojavljuje kao zbir činjenica izvađenih iz dokumenata. Činjenice se nalazč u izvorima koje h istoričar mora "objektivno* opisati na če nu se, po ovijti autorim a, završava uloga historičara.

Francuska historijska škola razvijala je dalje konkretne- metode uopSi avanja u historiji, nastojeći da "historijska sinteza" postane .stvarna ractoia koja kao Sociološki prikaz karakteriše historijsku znanost. Od- bacil: je pozitivistička i neokantovska shvatanja i izgradila?novo struk­turalno shvatanje u hishtoriografiji. Suština ovog učenja je u- p^ji.Cavanju i spoznaji struktura, pri čemu sc služi metodam a d ru g U ^ ^ ^ tv c n ih znanosti, a poscbr c sociologije zbog čega je često nazivajt historijom. Preteča te nove škole bio je belgijski h is tp n |(1862-1935), koji Je potekao iz Rankeovog sem in ara /a l|Lamprehtove Sko^| udario temelje društvenih: struktutal strukturalna hisio i ’a ponikla jc iz grupe historičara okupjjc

rija Bera (1863-1954). On je svojom !Revijom historijske sinteze" i ukup­nim znanstveno-organizacijskim radom, reagujući na teoriju faktora, in- SlSnraO nđ leorelsicom uopStavanju i jedinstvenom pogledu na svijet, čime je doprinio većem povezivanju humanističkih znanosti. *

U okviru opšte krize buržoaskc znanosti krajem 19. stoljeća i pojave sociologije, javljali su se mnogi smjerovi koji su'iiticali na razvpi francuske strukturalne histOfiografije; rezultlrajući pojafom tzv. analUa, ij. grupe historičara koja se okupila oko časopisa ’Anaii*|a čije učenje je i danas temelj francuske (i Sire) historiografije.

Postoje tri faze u djelovanju Škole analjsiaj prva, od njene pojave do osnivanja "Anala" 1929. godlne.'đniga, od~i929 do druggjg svjetskog rata, treća, odtohhove "Anala* 1946. đo danas« N osiočni?em a~ahaIp;ta'su:

lecijalista za 16. sto ljećeT i MhflTB lolfriB 86- 194 4 ) .: ,p ^ ^ ^ | ^ i p ,histnr«'?a r evrn nskng feiidali7.ma--naročito francuske a p r a r n e i ^ ^ ^ ^ [ |Ž n jih je i Zrn4 t.efnvr ( 1874-1959), historičar fran- cuskelif i ^ S p ^ O d 19Ž6."glavni predstavnik analista pos ta ie je rh a n dB r o d i ž l j ^ r a f l ^ ^ ^ i s t o r i j i i I f i a n a nrprtpnj^|■‘■ 'A n a b * pom a-/p

riligihsarldhju¥predstavnici raznih druStvenih znanosti iz Francuske i dru

zemalja Evrope i'švijeia. 'Za predmet svog istraživanja analisti uzimaju "socijalne gru

negirajući tezu "velikih ličnosti” kao isključivog objektaTpŠTor , je donekle uticala njemačka "Kultugeschichte" 19. stoljeća koja je bacivala usku političku historiju, te njemačka socioloSka škola K. Lam prehla, a naročito sociološka škola belgijskog historičara H. Pirena.

Analisti nastoje da pobiju pozitivistiOcu teoriju fa|f|ora i otvore put jedinstvenom shvatanju historijskog procesa. Oni prihi^laju stanovište zakonitosti historijskog razvoja na ekonomskoj osnovi, ^li glavnog pok­retača nc vide u proizvodnim snagam a i načinu proizv'odnie (kao marksis­ti), već u nekim drugim ekonpmsldm kategorijama.

S u š tin a učenja se svodi protiv tipične tradicionalne historiografije (politike i diplomatske n tston ie iTi historije dogadaia'i.Jrbia se po analis- tima bavi nebitnim dogadaitnia dok dubinski tokovi ostaju nepoznati.

TfistoriČari ne mogu bitt kolekcionari slučajnih Cinjenica| Historija treba đa bude problematska, a ne autom atska, đa se bavi obradom ekonontsko- socijainih organizacija i prilika. O dbacuiu f^z itiv is l 'čk;nAhvaranje ria-.te historija nalazi gotova u dokjimcniim a. a da historičar ticba da “očisti’jprepriča "činjenice*, tvrdeći! da h k tn rifa r stvara histr^ijii tek svojim

'm etodom raaa, pri čemu poaavlja svoju hipotezu i istray.ivački_____________________________________ programkoji se mora temeljiti na teoretskim saznanntna. |

Analisti sc odlučno zalažu protiv uske političke historije koju je u to vrijeme posebno razvijala zapadnonjemačka historiografija, a za proširenje historijske tematike. M eđutim , analisti odbacujju problem raz­m atranja klasnih borbi, u Čemu se razlikuju ođ marksista. Protive sc us- kopolitičkim shvatanjima historije njemačkih historičarajpo kojoj velike ličnosti stvaraju historiju bez obzira na ekonomske i socijalne uslove,

52

čime su oni, praktično, odgovornost zs. nacizam žcijcii svesti gotovo isključivo na samog Adolfa Hitlcra.

Analisti pridaju veliki značaj druStvenoj funkciji historije, težnji za povezivanjem društvenih znanosti, stvaranju cjelo\'itc koirccpcijc svijeta, koristeći sc metodama sociologije i ekonomsldh znanosti, a naročito slaiisiičkom meuidorn. Predmet flfplainnsti .anali-sta je u društvu ti.socijalne grujte, obični "susjed s ulice" a ne "velike ličnosti". Oni ukazuju na potrebu akluelnosti svih znanosti, pa i historije. Ali, to atiaiistc ne vraća na pragmatizam, tj. na podržavanje teza dnevne politike kakav je slučaj sa njemačkom i. nekim drugim historiografijam a evropskog Zapada.

^maliste karakieriSe proširenje upotrebe izvora, ne,sam o pisanih već svega "Sto pripada čovjeku, služi čovjeku, ođržzrva čovjeka". Zagovor­nici su kolektivnog rada na liistoriji. f /

Najpoznatije djelo analitičke škole je impozantna B r ^ e iova knjiga 0 Sredozemlju u doba Filipa II. zatim, kolektivno djelo "Historija i niene metorift* kan značajan i jedinstven "korpus historijske doktrine", između ostalog, u ovom dijelu se obrađuju kategorije "■vrijeme i prostor" na kojima počiva liistorija, koja kao znanost treba da postane “predznanost" budućnosti. Važno je pomenuti i ediciju "Sudbine svijeta" u redakciji Fevr-Brodel, koja ima za cilj da obradi određeni broj svjetskih problema važnih za razumijevanje sadašnjice, te kolekciju "Opća historija civilizacije", objavljenu poslije drugog svjetskog rata.

Shvatanja analista se razlikuju ođ shvatanja marksista u suštini na tri osnovna problema: l. susttna eKonomšEe Baze ntsu proirvodnia i proizvodni odnosi već saobraćair trgovina i~ 'iinanstigr~2r~ni ' 'dijalektičkog jedinstva noiava i 3. osnova njihovog učenja j e _______svije»;t" i trvT kolektivna psihologija - kao proizvod ekonomsko-sociialrie s rb in e .,O marksizmu ttrociei kaže- -iviartfsi^am nije n.-iš he.prijatelt niti nas on plaši. Za- nas*ie on problematika, koia je danas nužni dio svake oz- biline historiiske analižeVvažah način pristupanja socijalnoj realnosti, a l i - ne i jedini način: Njegova nas stajališta nc zanimaju isključivo, ali ona nas

' uvnek zanimaiu*. ’Analisti imaju mnogo dodirnih lačaka s historičarima istočno-ev-

ropskih (socijalističkih) zemalja, poseno u metodu rađa na ekonomskoj i socijalnoj historiji, na korištenju statističkom metodom itd. Isiočno-cv- ropski historičari, pak, posebno ru.ski, krittkuju "idealističke" elem ente i "buržuaski objektivizam* analista.

Analistička škola ima i nckilt p ro tisTirječnosti. Iako sc pojavljuje kao negacija poalivizma ona, ipak, uzima od pozilivizma .svoje osnovne koncepcije koje dalje razvija, mada pokreće i niz novih shvatanja i in­icijativa. Iako ićži "totalnoj historiji" cjelokupnog čovječanstva (»staje ograničena u krugu "zapadne kulture"..O biluje bogatim i ks'aliicinim znamstvenim radovima, ali i nciazradenim deklaracijama koje ovu školu proglašavaju jedino ispravnom. Ipak, njeno shvatan je . s v j c i s ^ hi-s- joriiskog procesai koji prolazi kroz dviie revolucije: "neolitskurevoltnritu", iz koie su izrasla zcmlioradnička dru.štva. i "modernu industriiskuiz koje šu izrasla zcmlioradnička dru.štva. i "modernu industrijsku revoluciju* knja p š traje, jcsic i opštcprihvačeno shvatanje u savrem enoj' cvropskkoj hislonogratiji. ;

Zaslugoiip/analisia francuska hisioriogranja obrađuje sva područja društvenog života i zauzima visoko mjesto u akluelnoj svjetskoj his­toriografiji.

2.5.4. Marksistička historiografija

^ rk s iz a n ) je sistem n a u č n i h < a 7n a n | ; i i pnpleda na svijet, teoretsko Dbjašnjenje preobražaja č o v j e č a n s t v a ; ? k l a s n o g i i h h z k l a s n n društvo i kao lakav idejna osijova borbe radničke klase. Niefovu osnovuCini dijalek­tički i h i s l o r i j . s k i m a t e r i j a l i z a m .

zasnivaotici, engleskoj političkoj ekonom iji, francuskoj materijalističkoj fil utopijskom socijalizmu i sopslventm istraživanjima. Po njemu, osnovna pokretačka snaga u historiji je klasna hnrha, knja sp ii kapitalizmu vodfc

■između buržoazije i proleterijata. Klasna borba itehiinovno vodi diklaturisi p ro le ta rija ta koja če.VeoRtvapti u Besklasnom društvu, koie te perspektiva i ilovječanstva^Proces razvitka čoviefrnstva marksizam shvata kao prirod^ no-historiista p ro c t^ n e apsohuizujući ni Covtekovu prirodu u odnosu na društvo, niti ie društvo neka izolovana stla koja izrasta sama od sebe.

" Š h vatan je~ č^ovog prožimanja i stalnog raw oja omogućava đllaletičkT I m aterijalizam .

M arksizam na druStveno-historiiski razvoi gleda kao na složen dijalektički proces koji se odviia po određenim zakonima, koji n is^ statične sile prom jenjive kategortie. On ne odvaja ljudsku prirodu od

.društvene prirode čovjeka čiie jedinstvo dolazi do izražaja u historijskom

..lasvojm 5,■ K orijene rtništvenih gdnota Marlre traPi |i načiriBproizvodnic llffir;lć:

_po njem u, m aterijalna proizvodnja osnova iz koje izrastžtju pfocesi u ’ d ri^ tvenom , političkom i duhovnom životu.^?druživanje u materijalnoj proizvodnji uzrokuje proizvodne odnose u okviru kojih teče proces proiz­vodnje u skladu sa određenim siepenom razvoja proizvodnih snaga. Proiz­vodne snage i odnose M arte svrstava u bazu, a institucije, politički i društveni život u nadgradnju đruStra.

.hlarlTsovg iičenje, iznijelo u brojnim radovima, prihvatio te^ razrađivao i dopunjavao niecov sa9remenik i istomi-šljenik Fridrih"Enccls (1820-1895).’^

lako su Marks i Engels prije svega sociolozi i filozofi, neki njihovi radovi m ogu se sm atrati i historiografskim. Ovo zbog toga Sto oni nastoje " da sakupe izvorni m aterijal, da ga kritički analiziraju i na kraju inteif- pre lira iu utvrđene činjenice; Pri tome oni smatraju da je za obradu his- torijskih činjenica potrebna teorija, ali da ona ne može pružiti gotove recepte i formule. Za historičare je značajno njihovo shvatanje ideologije vladajućc klase zbog toga što se historičari često susreću sa izvorima koje su pisali baš pripadnici vladaj uće Idase. Inače, M arte i Engels su u vrijeme oblikovanja svoga učenja učili ođ tadašnje francuske i engleske his­toriografije. Prem a njemačkoj iđeolističkoj filozonji su imali veoma kritičan stav.

54

Pod uticajei i Marksističkog u6 :nja nastala su, krajem 19. i početkom .20 stolj< ( i , nlnoga djela socijalističke historiografije sa ciljem da mobiiišu prote I rijat, p ^ iz a n je m njegove klasne svijesti, i u his­toriografiju uvedu j iraživanje društvenih struk tura s težištem na klasnim / borbama. Među na j oznatijira su historijski radovi Karla Kautskog (1859- / 1938), u kojima " u ž i korijene proleterske klasne borbe u prošlosti,*! Franca Mermga ( l i ’46-1919), čija su djela važna za uspon njemačkog socijalističkog pokibta, te revizioniste .Eduarda Berstajna (1850-1932) i Hajnriha Kunotb (1862-193^. Historiografijom se bavi i francuski socijalista Žan Žoi<bs (1859-1914), koji Je pokrenuo kolektivno izdanje “Socijalistička histofija^ u kom e o^asn java sukob društvenih klasa. U Itali I se marksističkom historiografijom bavio! Antonio Labrioia (1843-1904), a u Engleskoj bračni par Beatriče Veb (1858-1943) i sianej Veh(1859-1947). • ? ---------- --------- - ------------------

Marksističko ;učenje izvršilo je značajan uticaj i na rusku his­toriografiju. Pod ^egov im uticajem su stvarali ruski historičari - poziiivisti: Nikolai fv^oviC Kariefev (1850-1931), zatim Evejenije Vik- tnrnvič Tarfe f 187541955). b u d u C r^ a k staljinističke historiografije i d fT

> aan jim a izučavanja zakona histonjsfcog razvoia bavili su sc Nikolai Gav-rilovič Černlševslu ?(1828-1889) i N ikataj AJeksandrovič E>obrolhj (1836-1861). Međutim, kao marksistički historičar prvi "je u R i

iuhošLV r « . ^izuCavi o prošlost Georgij Valentinovič Plehanov (1856-1918), koji- je imao u licaja i na evropsku socijalističku misao. U svojim brojnim djelima zasnov inim na m aterijalističkom shvatanju, ukazao je da Rusija, suprotno gledan ima "narodnjaka”, m ora krenuti kapitalisličlum putem razvoja kao i zemlj I zapadne Evrope. Originalna su m u shvatanja o uticaju Uibosti na historijski razv'oj, te?o razvoju ruske društvene misli.Pobornik marksizitfa a Rusiji je V ladim ir lliić? 1

olazeći od marksisiickog sianW ista o klasnoj b o rb i__retaču razvoja, Lenjln je nastojao dokazati zakonitost rus! razvoja koji mora ’ proći i kroz kapitalističke odnos ekonomsku i političku suštinu imperijalizma kao najvišeg« ku kapitalizma, tvrdeći da on ulazi u um iruću fazu, a-'d čovjedanstva u besl^asnom - komunističkom društvu. S v o ja* P ^ iš ta je iznio u brojnim rćdovima. Ovo učenje uzeto je kao o s n c ^ 'iu his­toriografitoriografi

i tzv. soc?t:Iističkog svijeta 20. stoljeća, između ostalog i u his- i južnoslovenskih zemalja. '

25.5. Socijalistička historiografija

Veliki svjetski događaji u 2Q. stoljeću, posebno oktobarska revoluđja, te prvi i!đrugi svjetski rat, kada jc došlo do uspostavljanja^ socijalizma, uticali s? na to da marksizam dobije određenu socijalnu pod­logu., To ie imalo zhatnog odraza i na historiografiju, ko ia je prihvatila inarksisticko-lcminističko učenje.^Ova faistoriografiia. nazvana socijahs- ličkorn ili postmaf j stsličkom, prvenstveno je skonccntrisana u Sov­jetskom Savezu, da j" no završetku drugog svjetskog rata uhvatila korijen I u drugim socijalis i "kim zemljama Evrope, pa i u socijalističkoj Jugos­laviji. Historičari o\ s orjentacijc stvarali su i u drugim zemljama Evrope i svijeta. ‘

' 55

Socijalistička hisioriogpfija imala je više etapa u sri)m razvoju kojef p o k l a p a j u sa p ^ g d im a u raTvoji«sgg j a t i s t ^ o g pokrgia: đo1917, zatffM do kraja drugog svjetskog rata t nakon ratafJlMedutlm, dva su osnovna gledišta u okviru socijalističke htsionogranje: pivo, Roje se zas- niva na dosljednom usvajanje marksisiiCko-lenjinistiCko^lfiCenjaj, i drugo, u STCijalističkoj literaturi poznato kao revizibnizam, a tlffcome dominira staljinistička historiografija. . -

Proces Stvaranja socijalističke historiografije je pratio sukob pobor­nika marksističkog shvatanja sa naslijeđenim shvatan|im a iz prošlog stolječa, te onim shvaianjima koja su nastajala pod uticajem savremene evropske građanske historiografije. Na neke osobenosti u njenom razvoju i učenju ukazaćemo na primjeru sovjetske i južnoslovenske his­toriografije. ■

U sovjetskoj historiografiji je do početka trjđesetih godina dom iniralo Lenjinovo shvatanje. Potom je gđ sredine tridesetih godina db 1956. godine nastupilo vrijeme staljinizma, da bi nakon toga započćo proce^pgstepencđestaljinizacijc.

C j^ jtv n i organizator sovjetske historiografije je Mijiail Nikolajevič Pokrovski (1868-1932), osnivač Škole prve generacije marksističkih his­toričara u Sovjetskom Savezu. Pokrovski je odstupio od nekih marksis- tiCko-lenjinistjčkih stavova. Z a njega, je trgovački kapital osnovni jrokreiač ruskog razvoja, a ne način proizvodnje i proizvodni odnosi. Težište rada>|Pokrovski je stavio na apstraktne generalizacije društvenih pojava i netiđređene socioic^kc sheme. Njegov rad je ostao u okviru ekonom ske problem atike. ,

_£ragm npCnu i dogmatslhi reviriju osnovnih načela marksizma i len-;'. iinizmalzvrf@1e"Jt>sip Visaribnovič Staliin f1879-1954) tridesetih godina20. ’ ------------------------------------------------

cijelom historio.^ sa i Lenj ulogu dl znanostidruštvenog života-

ie)učeaj€T tei^kd 'deceni a postalo dom inantno u gotovo iCkoin svijetu. Staljin i njegovi sljedbenijri u sociologiji i ’trali su svoje učenje razradom postavkk M arksa, Enget- hfim, oni su napuštajući d i j ^ k t i ^ i apšolutižirajući

tizovali dfruštveni rarvifžkTTđSologfeirali K^nlthro i iči za ideološkom državom koja kontrgiiSe sve tekove

Staljinizam plasira shehtu o pet društveno-ekonomskih forgta^ija historijskog razvitka čovječanstva: prvobitna zajednica, ropst vo,

is-’lj3no

feudalizam, kapitalizam i socijalizam. Sto je suviše pojednostavljen p tup. Po ovom učenju smjena |niStveno-ekonom skih forn^cija predstai i opštu zakonitost u procesu razvitka čovječanstva; Staijinlžam nomina zahtijeva da se histprijskiin problem im a priđe h istorijsk iišto jc u suprot­nosti sa navedenom shem atikbm koju u praksi (h istor ogrpfiji) sprovodi.

Staljinizam je usvojio neka gledišta karakterisučna za Koniov pozitivizarn, a što se ogleda u izvjesnom izjednačavanju pojma čovječanstva i pojma ljudskog društva, da je razvitak čovječanstva samo društveni proces, da je sm jena đruštveno-ekonomskih formacija na neki način suština razvitka čovječanstva i si. Dakle, s ia |in iz 2m je ap- suluUzirajući pojam društva uklonio pojam čovjekove prirode iz marksiz­ma. Apsolutizirajući ulogu revolucije staljinisii (i driigi ||)s im arla isti) su od revolucije "napravili apsoliit koji rješava sve". Ovi stayovi približavaju

56

čovječanstva lumači ckonoi-nskim činiocima. MĆđulint, šezd d c iih gotiina20. sioljcća, sovjetska, pa i o.slala socijalistička historiografija, počela sc oslobađati titicaja staljinizma, nastojcči da .se pridržava markšitičfeih pos- liivi. Postigla je značajne rezu lta te u obradi' h isio rije azijskih naroda. Međutim, IdeoioSkc osobenosti socijalističke historiografije su se i dalje zadržale.

Marksovo i Lenjinovo učenje našlo je, osim naznačenog, svojih dosljednih pobornika i u djelima Južnoslovenskih historičara, pa i his­toričara u Bosni i Hercegovini. Suština tog' gled.aiija na historijsku znanost, na polaetačkc snage u razvitku čovječanstva, na osnovne probleme historijske znanosti najjasnije je izražena u djelima dugogodišnjeg profesora sarajcv.skog U niverziteta B. Đurdova.

F)urilcvi4htstoriiu gleda kao na prirodno-hislorijsku znanost, '*ućTosnbv za to u mai ksisuzimajući osnov za. to u marksističkom shvatanju razriika[|.,Č!3vječanstva

kao prirodno-hislorijskog procesa, Siiprostavljaj uci se" apsolulnt) sociološkom shvalanji^ ž ^ p t o ve teorije,., Đurđev .stoaira da “hisioriia mora Fiti saobražćha razvitka čovječanstva naroda inaeijaj?lg^ji?^'p»^i^ U svojoj osnovt prirodanva o digrava seu hisionjskim drustveniM o fc v ^ ^ ~pižvj_značaj Đurđevogshvatarija h isiO fi]e-,se--jnažx_ jaz^30 jj^ -u |jQ z^shva'tanjemJiišiorižmavt-evoiičidaižnta uhiSldfifi. Tiih pi^anjlm®-ii^^oss^eU^ j i j im a g urdev

: ukazuie'lm potfebtL diialckučko^pfi^m ianja g^olučionizma i historfzma u historijskoj.ztiano&ti. ta_P8 te-da le gvolucionizam potrebTmŠta^tl^u fiis- torijiike?ofcwr»i,fflažerije®itisheHg&ein^^ na razTiiIS!!BTOlj^-nog, histpriznta od o h o ^ koji se javTia u hisioriografiji. te?na potrebu njegovog povezivanja' sa evoTucionizmom, koji se uzajamno dopunjavaju ali i ograničavaju. " ' ■

Osnovne zakonitosti u razvitku čovječanstva leže, po Đurđevu, u prožimanju materijatnog (posebno ekonom skog) i na toj osnovi zas­novanog društvenog napretka. fCao i svi marksisti, i Đurđev stvarni pravac razvitka čovječanstva vidi u 'podruštvljeriom čovječanstvu* koje vodi

■ uspostavljanju komunizma.Na manjicavosti marksističke i socijalističke historiografije ukazuje

građanska historiografija - posebno historičari njemačkog dinamičkog historizma i francuske strukturalne historiografije. Neke; teoretske i ideološke postavke (o besklasnom društvu i si.) negira 'i pgisutna kriza S(Xijalizma. Da ii je u pitanju trenutna historijska osjeka iiicpl& viia kriza (apstraktnosi, ncprimjenjivosi i si.) ovog shvatanja poivrdiće vrijetrte. Sve lo ide u prilog činjenici da jc veoma pojednostavljena podjela savrcm ene historiografije na ncnaućnu - građansku i naučnu - marksističku, izvjesna je, pak, činjenica d a je ukupno ljudsko društvo prošlo kroz određene faze razvoja čije zakonitosti nisu u cijelosti utvrđene, a na čemu historijska znanost treba da uporno radi i potvrđuje svoju egzaktnosi, bslobajući sc ideoloških okova. Time će se stvorili pretpostavke za spoznaju svih bitnih pitanja historijskog razvoja.

57

J*-.

1

lO S T O R IJS fa IZVORI

4.1. Pojam historejfiidlj izvora

Do sada |e više piiia ujKitrebljav'an term in .historijski izvori. Njihovim đefinisanjem su se bavili mnogi historičari. U suštini, radi se o posrednicima između historičara i prošlosti, pa otuda i potreba đa se bliže priđe njihovom promatranju.

^ is io r i j.ski im tri .su tekstovi, predmeti ili činjenice koji pružaju saz- naniato proslosti.p^oznaLo ie da tekstovi t bredm eti historusioizvori, ali ie to manie noznato m činjenice. Nnr. činjenica đa i danas na

' teritonjiTirčkig~rAi.oaru}e ima naziva miesta stovensknu non'ieicia~govori ' ga su ncKaa i u ove Kraieve dopirali Sloveni. Ili, činjenica da se na Gos^ošvetskom polju održa\So obred ustoTičanjaZkoniSkih voivodi l u određenoj formi nrura Historičaru podatke o starom slovenskom društvu iuređenju. ~ ~ 7 jž ------

^ v r i je m e formutisanja iiktnrijgL-^« mpiodoingije u hi.storijske izvoresu se računali samo tekstovi, što je bila posljedica veoma uskog inter-

' esovanja za historiju političkih događaja kao i Rsrazrađenosti m etoda istraživanja. Tada š» historičari radili isključivo na osnovu tekstova. I mnogo kasniju, krajem 19. stolječa, poznati francuski historičar Šari Sen­jobos, Jedan od teoretičara poriiivisUčke metodologije, tvrdio je đa se »historija pravi pomoću dokum enata«. Kasnije .su se, pod uticajem ..aju.- heoiogldh nalaza i rezultata u proučavanju prahistorije. i predm eti počeli. računali u historijske izvore. iPbd njima' su se podr^utnijevali: oruđa i oružja, umjetnički spomenici i građevine, te ostaci ljudskih skeleta iz prahistorijskog perioda i uopšte tragovi ljudskog djelovanja u prirodnoj sredini. Tek u najnovije vrijem e je pojam historijskih izvora proširen i na činjenice. U posljednje vrijem e una i pokušaja da se. u historijske izvore uvrste i podaci o ljudskoj prirodi i prirodnoj sredini, kao i historijska znanja koja omogućavaju da se razumiju đrugt izvori. Ovako širok pojam historijskih izvora za koji se upotrebljava naziv »izvori historijskog saz­nanja« nije metodološki opravdan. Ovo zbog toga Sto se tim e potencira biološka sirana čovjekovog bića koja je irvan str/arnog interesa historije, te Sto se u izvore računaju i znanja dobijena iz irvora.

i^ ičh ts ird u ic iia historj|s td h m rera

Pošto izv'ori obuhvaćaju veliki broj veoma različitih elem enata: od kamene sjekire do djela m oderne arhitekture, i od srednjovjekovne, hronike do sveščiće nekog đaka, to se veoma rano osjetila potreba da se izvrši njihova klasifikacija. Učinjen je čitav niz ozbiljnih pokušaja podjele sa raznih stanovišta, ođ onih formaiisiičkog karaktera (npr. po m aterijalu

61

tii obliku i si.) pa do veoma suptilnih pristupa: Žan Mobijon, J. Lefevr, K. Erslev, B. Bauer, P. Kirn. E. Berhaim, Johan Ornj/e.n. Bbgo Grafenauer, M irjana Gros, BranislatrĐm dev'itd^ d Drojzenu sav historiislo m aterijaL predstavlja »nreostatke« prošlosti, tfok .su ra niega izvon uži poiarnTKaš: hije su pod nislori/skim izvorima podrazumijevani svt »preostacf«, a to shvatanje vlada i danas, K im u izvori su tekstovi, prpdmpii i činjenice izkojih se saznaje prošlo-sTTa pn Beidiajmuizvori se diiele na preostatke i tradiciju.. B a u e o a z l ik u ^ u širem i užem smislu, a Erstcv dijeti jz-

m aten

vore na prim araeTlekinnferne:iTOBO G ra fen a u er jji svom udžbeniku historijske metodologije

»Struktura in tehnika zgSjovinike vcde« sm atra da je jedino opravdana podjela izvora sa ašjKikta kritike, dajući dvije podiele: 1. na izvore prve ruke tj. neposredna* svjedočanstva i izvore druge rukfe ti. posredna,

rad ip ijir ~ ------"PitanjemdH&tofijskihJzvora podrobno se bavio i B-SurđsMr-On TOd

^bisiorijskim-dzvoijma podrazumijeva »izvore pozitivnog Saznanja u his- Voriografiji« koii obinivaTaTu: m atenjaLjiomoćnih tiistorijskjlTdl^i'^ina i

tt&rjiaj o prirodnoj osnovi historijskog zbivanja. Dijeli ih na: izvore fbg'žaznanja, iiistorijske izvore i historijske izvore u užem smislu.

iistorijski izvori u tižem smislu su: oni koji tehmCKim sredstvima daju jnrogmTgltkuTfgtOT^m m agnctofonitesnim ci i si.), zatini p r e ^ t a č i l ^ '

[heološki i etnografski m aten jal, tekovine), spomenici i akta (arhivski lial), sv j^očanstva fpisana, usmena i likovna neposrednih ka), tradičija (plsana,_usmena iTiian^ l t a r o a f i a tradicija 1 1 trg|>gvi

, čflla2kQirL ctnoffaM com 7 l^ ig k om f d n ifjom materijalu, tragovi na

— • Jedino opravdano polazište u podjeli izvora jeste njihot'a vrijednost za istraživanje. Sa gledišta kritike tzvora ova podjela ne vodi računa o karakterističnim obUježjima koje pruža sama suština izvora, već iste unosi izvana. M edutiih, iako ova podjela ima manjkavostJ (isti izvori se mogu računati u raznd grupe), ona je praktički daleko korisnija od OBiii jiodjela koje siUogički dbsljeđtiiije.

aspektg kritike izvori se mogu podijeliti na više načina i to: prem a odnosu na događaje ili proee.se o kojima govore na izvore

iprvog jz v o r e d n tgog reda; - —prem a odnos« izvora_pisrna_ istraživača na prim am e i sekun­

darne; .........@ p rem a saznajnoj vrijednosti na ostatke iMrsdtdju;^ ;p re m a sadržini na izvore za historiju privTeđe. prava, društva, um-

je tnosX religije itd.

4.2.1. Izvon prvog i drugog reda

prvog i drugog reda može se nrimijeniti n.a iHeheJ i to nriie sve ga na one koii su nastali

_ predmeta~7T!raietijafnttr{žt'ora)'ova podjela se može prim ijeniti samo izuzetno. Osnovno polazište je odnos izvora prema događaju o kome govori. Izi'ori prvog reda (odnosna

62

izvori nrvc ruke) su ()ni izvori za koje sc može utvrditi da su imaii ncpos- 'T edandodirsa doga3ijim a 'o kojima govord, dok svi ostali spadaju u iz-

. T o re drugog reda, u ^vari. svaki izvor, uTcuIikonmjerHarSjertta iziniSljtsrma . govori 0 stvarima koje sc u krajnjoj liriji zasnivaju na nekom izvoru prvog reda. U suštiiti se pitanje svodi na to da li je između izvora i događaja biio kalcvih-jiosrednika ili nije.

A Kod izvora prvog reda, koji već po definiciji im aju neposredan d<viiiiTa dojTadajetn. ^ostavljajiLSc izvjesne d ilen teT pndrtein irP r i j c 's v ^

j i n siavlja se pitanje đa li jc i u kolikoj mjeri ofevidac od k o g a ^ i ič c izvor mogao po svome rKiložaiu u samom dogadaju.T'po~svome'stavu prema^ njemu, te po svojfjj inteligenciji, sposobnosti opažanja itđ., da vjerno preneae islinuo-dogjglaju. Potom sc p o štav T j^ itan jT ^ s lM g v ^ ^ iz v o ra . fciTMTainnj prKirasiiiostf. te ftdciiap S ^ ?K o d rzv o ra drugog red i d§ laju Avu nva piianja-sJirriž to -dobijaiu utoliko jv ifejtajzaaćaiu ukoliko je bik) vTžc posrednika. Tu pojavljuje i novi problem u v^T sao d n o šo m prema" prvobitnom izvoru: u|kojoj mjeri je on vjerno prenijet, gdje je i koliko iz-

, mijenjen, u kom smislu itd.Na istom naćelii se zasniva i podjela na savrem ene i kasnije, odnos­

no domaće i strane i'žvore. T e su podjdeTTlo s lfč ša e a lin lšu T fe n lič n e ^ kod ovih podjela se polazi od odnosa izvora prem a događaju. Jasnd jc npr. đa je kasniji izvior m orao imati nekog pos'ređnila, te da otuda nije izvor prvog reda. Isti je slučaj sa stranim izvorom; gdje se za osnovu, uzima vremenska odnosno prostorna udaljenost Zbog Svega loga su ove podjele uže i konkretnije od podjele na izvore prvog i drugog reda. Kod onih iz­vora koji su nastali sa težnjom da govore potom stvu ili ^vrem erticim a o nekom događaju česfb se događa da savremeni izvor nije' ii isto vrijeme i izvor prvog reda, npl, kada savremenik nije bio prisutan događaju već priča na osnovu vijesš nekog posrednika.

4 2 1 Primami ^sekundarni izvori■i

Podjela na prim arne i sekundarne izvore je novijeg datum a i metodski je potpuno bpravdana.l> ledu historiisidm izvorima ima i lakvit lo ii govore nAosnp\iulPig©fi^4 f i . . a i ^ l u s tS i |^ 1 z w 5 k p E 5 sačuvan. To .siLsek unđarni izvon.TlazuM titvole da SIĆvnžironlm ajji..sas^

g5^^-tš^aŽ^van^u"i^EO o n L k o ir ledini govore B- hekom. ijavi (prm iarni izvori). Qva podjela je veom a dragocjena jer

_ 3 5 = ^v čč£ Iaz iilta ižntcauTzvora t lileraturdl) Fo detinict|i 5itipr. u {|i.stbr!jske izvoTeTpađala i đ Je lF h isfo rlS a ra Ičo ja^v o re o nekom razdoblju dalje prošlosti, a napisana su na osnovu izvora koji su sačuvani i pristupačni drugima. M eđutim, jasno je da istraživanja m oraju biu zas novana na izvorima, a;ne na ovakvim historijskim djelim a, pa.sajpjftaitt.his torijskoj terminologiji i nc nazivaju izvorima već l i te ra tu rO jt j^ H ^ ^ a i sekundarnilijzvora kbji se ne računaju u literaturu, već u smislu riječi. Npr. srednjovjekovna historijska djela k o ia* )iS ^ ^ ja s tav

uključuju neki drugi slariji spis. Suština cijele ove podjele je u iorne.što jedna vijest _ ina i koliko puta ponovljena ne đobija nišid u vrijednosii.'V fUCđUOSl 23 /iKtOr/fSkO Saxnan|e inia sam o pr^ T v n r iz koga su svi osia ii

^crpili obavještenja. Događa, se da izvor koji je Jugo sm atran za primaran ^ s tan e 'sek u n d aran jer se otkrilo đa je iskorišćavao vijesti nekog starijegizvora.

Samo prim arni izvor ti historijskom istraživanju mOžc biti dokaz. Z ato se u^pralcjtičnom radu moraju strogo odvajati izvori ođ literafurc koja s p a d a ^ ^ fe tin d a rn c izvore. Literatura se u historijskim djelima navodi z b ^ ^ ^ ^ p v r š n ih dopunskih objašnjenja, zbog zauzimanja slava i s u p ro ts ts f^ ^ ^ ^ M lih i mišljenjima ili objašnjenjima i slično, ali ne i kao dokaz. «

i tradicija

Podjela na ostatke i tradiciju je u metodskom pogledu najvažni a. iako je neki historičari osporavaju. Žasniva se na činjentci da su neki z- vori svjedočanstva po volji svojih autora, a da su drugi nastali uzgred lo kao sastavni dio historijskog zbivanja o kome govore. l2a/ari-kQji su nastpli iz_ nam jere da pruže, obavješte-nj« spadajir-u—t ^ iciju. dok oni kojj s r e ^ t ^ a j u .svjedočanstva samim tim što su ostali sačuvan i s p d aju u os= iaUžg^U ostatke spada više vrsta izvora, medu kojim a-k »»»tit-t broj pisanih

J z voi^tekstova).* l u spađajuisve an ien ice koie s lu fc kao izvori, zatim TaSičali. Obredi itd. Natpis na nekom ecipaukom hram u U kom e se pros- lavlja' vladar "koji ga je podigao svrstava se u tradiciju, a sam hram je os­tatak. Jedan isti izvor može, i to je dosta čest siučm, spadati i u ostatke i u tradiciju, zavisno od tačke gledišta. Jedna krajiška muslimanska epska pjesma (npr. o Muji i H alilu) spada u tradiciju utoliko Sta svjesno teži da proslavi te ličnosti i opjeva njihove borbe. Ista ta pjesm a, nastala kao rezultat kulturnog stanja svoga vremena, kao svjetfočaiBtvo o jednom ukusu, kao ogledalo u kome se ođslikavaju ideali jedne sredine, spada u ostatke.

■ a d i^ obuhvatat usmenu tradig i ^ J n u t o v j^ c r i d e . pj ng-^eSealSgjie). pisanu tradH tiil5 M J [ g i jC

^ ^ to r i je g ra a o i^ i~ a r3 a v a / p t n ^ r i j e , n tr '- Dublidsnini-fteTtg!. nnvm s. TZV. »crvene«, »plave«. »b{jele«.T

j itici-vla d a r ^ tg r ^ pism a narmjentena tavam fi itd V.l ikatmu— 1 (Koinpozicije hisinrifšlcoe s a đ r ž a p ° ^

taci su-H gpolikiii i-raznovrsmiV ^ t r a d ic i j e . Qni obuhvataju:arhitektonske spnm e.aiker-ecudaJ-

“esne ostatke i sL).^ ; a tim društvene ostatke fnhičaje, obrede, institucije, ičzik. ličn®

•-ppngr»fe4fa-J-driiga imean itd ), pi'innn.n£latkp A tkonC. akta. pOVCRe, prepisku, vapiBnilc«, renir.Hr., ra f lun^p riznan ice | irt )

U procesu j|s(E^yanja-x»stacj. i t r a đ ic i ja T u ^ različit pristup i različit k r i t ic i postupak istraživača.

IzvoTri'riz grupe tradicija daju povezanu sliku događaja koju je oblikovao sam autor. U tome je prednost tradicije nad ostacima koji su,

64

po pravilu, nepovezani m eđu sobom. y radicija nr p»sre.dnn {.nvari n zbivanjima, đok iz ostataka tek historičar izvlači oodatke i to n nnni mieri

- u kojoj je sam sposOPatrdTih o tkEgfiTBaTžbog toga izvori, koji spadaju u ostatke, po pravilu, ne mogu da obm anjuju, Sto sa tradicijom nije slučaj. rdavni napor historičara kada koristi izvore koji spadaju u tradiciju se sastoji ukritic i. u otkrivanju saznanja koliko je izvor mogao ili koliko je htio đa pruži istinitu sliku zhivania. Kod o.staiaka se glavni nanor sastoji u tome da se izvor iskoristi tj. da se upotrijebi kao sviedo&instvo. Bilo jc

' potrebno da se historijska m etodologija razvije i usavrši da bi se ostaci u većoj mjeri iskoristili kao historijski izvori. Danas se pouzdano može reći đa ostaci u radu historičara imaju 'jirednost nad tradicijom. U starijoj literaturi, naročito francuskoj, ova podjela imala je drugi naziv. O no Sto odgovara tradiciji nazivalo se narativnim, a o no Sto odgovara ostacima dokumentarnim izvorima.

4.14. Izvori po sadržini

frodteli koie pruž ^

po sadržini ftij. po oblastima historiie za iaikeVje čisto praktične prirode? O nafituži za to dft’To.unepreglednom moru, tzvora za razne periode historije iždvoie vrste izvora

notedine oblasti nistorušice znanosti! Nisu sve vrste izvora 'pođjHlnako važne u svim razdobljima. Npr. savrem eno doba će malo ko obrađivati po materijalnim ostacima posto ima na raspolaganju veoma brojnu i raznovrsnu pisanu izvornu aruivsku građu. Ili, jedna medalja iz 15. stoljeća je u svakom pogledu veoma interesantan izvor; njen natpis može govoriti o nekoj ličnosti, o događaju povodom koga je iskovana, a da o tome svemu nc znamo ništa iz drugih tzvora. U 19. sltdjeću se, pak. ptaklično ne može desiti da medaija govori o nečemu Std se sa druge strang ne bi moglo saznati. Ali, ona ostaje izvor za h istorija um jetnosti, dakle samo za jednu određenu granu historije. Ili drugi pnrn jer. Povelja Kulina bana je izvor za čitavu bosansku historiju 12. stoiieća: za historiju prava, društvenog uređenja, privrede itd. Jedna povelja ili zakon iz druge polovine 19. stoljeća već ima nsupoređivo m anji značaj, za njih će biti zainteresovana samo neka grana pravne historije, š to se> vise bližimo , našem vremenu broj izvora naglo raste, a uporedo s tim raste i potreba da se izdvajaju i posebno tretiraju izvori za pojedina područja historijske znanosti. Glavne grupe čine izvori za historiju privrede, prava, društva, umjetnosti, crkve, za ratnu historiju iiđ.

4 J . Vrste hlstorijskift izvora

Historijska metodologija mora vodili računa i g najvažnijim iz­vorima za pojedine hisiorijske epohe. A razne vrste izv o ra^ aže i različit pristup od strane historičara i često specifičan kritički postupak, sud­jelovanje raznih pomoćnih disciplina itd. Sa tehničke strane gledano razne vrste irvora sc nalaze u različitim ustanovama gdje imaju svoje popise i obavještajna sredstva. Zbog svega toga historičar mora bili dobro upoznat sa glavnim vrstama irvora, a to je moguće samo u globalu, uglav-

65

nom zbog velikog broja •izvora T različitosti njihovih problema u pojedinim periodim a, b e ia l njji i potpuniji pregled vrsta izvora mogu pružit! posebne metodologi c (antičke, srednjovjekovne, moderne his­torije i si.)

Polazeći od najnovije historije ka. svp dnhljnj prošlosti prao se srećemo, ša izvoriirTa nastalim m o d e r n i tehnikom bilježenja. Ove vrste im ira su se pojavile tek u posljednjim deccnijama a u budućnosti će

■dobija.ti sve veći značaj. Tn s ir fninnrafije, rilmovi, fnnogram i. mag- nelofonske i video Irake najrazličinijh vrsta i sl. Njihova upotreba je sve masovnija u mnogim oblastima života. Odlikuju sc timelšto mehanički vjerno bilježe tonsku ili vizuelnu siranu zbivanja, iti obje istovremeno. Kod njih predm et historijske kritike nisu sami rezultati bilježenja {mada su falsifikovanja mogu&i), već izbor onoga što je biJježeno. Jer, ovakvi iz­vori su nastali po svje.SP.om izboru autora u kome su mogle da đodu đo izražaja različite tendencije. Oni su i fragmentarni. Bilježe se krupni događaji, govori, diskusije na sastancima itd. Tonski i foto zapisi (biljeSke) su već do sada u viSe slučajeva imale ulogu dokaznog materijala, pa su u tom sm i^u naročito interesantni za historiju. Ove vrste izvora se čuvaju u arhivim a koji ih na poseban način evidentiraju t stavljaju na raspolaganje korisnicima.

I

't 4.3.1. P o v elje i akta ■ i

NajznaCajitiji po svojoj ulozi u historijskom istraživanju su izvori nastali iz raznovrsnih poslovnih odnosa. Te vrste izvora i danas preov- lađuju, najbrojngi su a mogu se pratili sve đo veoma daleke prošlosti. Najglavnije su dvije vrste: povelje i akta. Obie vrste predstavljaju pismena sv}edočan.stva pgslovneUli pravne sadržine. nastala tokom djelovanja us lanova ili po ied fnacaT ^ualje se oankuju time što su sastavljene u rišc- m anje ođređerioi formi, i sto stt, po pravilu, nastajale pbieđjnačno.

ržeći u sebi sve elem e ---------- •- • =- -• ------

I

sadrŽ elem ente obavljenog posla koji je bio povod njihovomjjostanku . A kta su. međutim, sastavljana u slobodnijim formama tu viem eua^tJ iu u n t su postale veoma raznolike) t nastajala su združt

__________ tokupostale veom a'raznolikc) t nastajala su združeno u

većem broju povddom istog posta. Svaka povelja je u izv/jesnom smislu in- dlvidualnosl, a akt sam o sastavni dio fascikla. Povelja se može razumjeti sama za sebe, a ak t tek u zajednici .sa ostalim a. HronoloŠki posmatrano povelje i akta se smjenjuju. Do 16. stoljeća je suvereno vladala povelja (mada je bilo i akata) a od lađa povelje, usljed komplikovanosti poslova i razvitka adm inistrativne prakse, ustupaju mjesto aktima. U novije vrijeme povelje su dobile izvjesnu paradnu ulogu (razne diplome), đok su akta potpuno preovladala. Dok se za 16. stoljeće jo,Š mogao utvrditi izvjestan Droj tipova i formi akata, za docnija vrem ena jc to postalo sasvim

ostatke, njihova sigtuno.si i Pošto su nastali u

cjelini uzevši, ne obmanjuju niti i izvori daju najviše podataka. Sa.

najvažnije pitan ie autentičnosti, koja seiskrivljuju

■aspekta knslinu. ,Od svih tike kočT

,jim d u je veom a^lažem m i iznijansiranim postupdm a istraživača.

66

-Utvrđivanjem aiutemiCnosii povelja na osnovu pisma i forme bavi sc— i-posebna prtmoćn« historijska disciplina koja se naziva - diplomatika. K od ispitivanja aulentičnćsti akata manje pažnje se posvećuje analizi form e, a više uzajamnom odnosu između jrojcdinih akata. Kako i u obavljanju poslova ponekad postoji težnja da se stvari iz raznih interesa nctačnu prikažu, moguće je d l autenlićnc povelje ili akti sadrže neistinite podatke. Zato je ^ ra d u sa ovlom vrstom izvora venm njvažnjt i unutrašn ja kritika

J (0|a ispituje istinitost iskaza.^traia vrsta- sRgjjnopoliličkai upravna, vojna, suđsk®

nnanstiskaJtd. NekeTbd ovih vrsia postavliaiu o ^ e b n e ptObleine. Stui?" 'T ^ lip l jn o p o li t ič k i l l se, naročito za starija vrernena, mora voditi računa

0 tome da se prepisjca vodila dvostruko, po jednom kanalu za koji se vjerovalo đa može d^ći u nepoželjne ruke, i pO drugom strogo tajnom. Podaci su se u takvim slučajevima veoma razlikovali. Sasvim osobitu opreznost i kritičnoši zahljevaju, zbog svoje prirode, špijunski i kon- i'identski izvještaji. Kl>d sudskih akata se, pal^ m dra pazili Sta je od raznih iskaza svjedoka već na samom sudu odbačeno kad sumnjivo i nepouzdano itd. I ; •

U toku poslovrUh odnosa nastaju i raznovrsni registri koji se u raz­vijenijim državama vode ođ 16. stoljeća. T o su posebne knjige u kojirna su sukcesivno unoSeni j podaci određene vrste: o porezim a, o izdatim uputstvjma ili nartedbama, dodjeljenim zerhljtštima, prihodim a i rashodima itd. PositjJi bezbroj vrsta ovakvih prdtokola. Ovdje spadaju i zakoni i z^konodavisi tekstovi koji su sačuvani u dosta pouzdanim lekstovijma, ali se ko(| njih postavlja pitanje u kojoj su m jeri bili poštivani1 ožitvo(|voreni. t ^

i I '4.5.1 Anali i hronike

Historiografski? izvori postoje u svim vreiitonima.v Ijudske prošlosti. Vec ie stan vijek imao svoje velike h is | značajna djela. Psihojoski korijeni pojave historijskih djt * želji da se djelovanje ljudi spast ođ zaborava, kao i iz potr< prošlost. Stari vijek je dao i osnovne forme historijskog p: su se održale i kroz d je li srednji vijek. Npr. zvanične liste vrši funkcija, vodene iz godine u godinu i dopunjavane

.d isgađajim ajra tov i, epidemije, prirodne poJave'T«L),7p ^ g ^ |U k j e z g m - - d z kojcp su se razvili anali. IJ n jima je izlaganje nepovezano, a on jen ice se »nižu hronoloSktm redom. Kasnije se naziv anali upotreblfavao i za his- j£idj£k»-djel2L4žaiemnih p is a c a jz legendi, ptesama i mitova se razvila” ' ximga vrsta historijskih djela tzv? »histofijc« u užem šinišnr njeci kojeTu

.^ t aoci prim ali kan književna djela. U njima je sve bilo potčm jeno um jet­ničkoj formi osim zahtjeva da sc iznosi istina. Ova, djela su bila prožeta

-I2lPrikom. Pored ,analaJj*tiisiorua«..sve do našee vrem ena su se održaJe i ^ J Jo g ra iip jncoiim a jc kazivanje usrodsređeno oko n ek e ls tak ith te llčnm ti.

U antiCkittrTlTSfBjbiž^ekovniin fnografljarha više su prisutne uimefflKRe'” težnje nego kritičnost. J U srednjem vijeku su neke od tri nazna& ne os- novne f o r m ^ ohile izvjcsnejasobenosti. Tako

67

ukijutuju neki drugi slariji spis. Suština cijele ove podjele je u lo rn e ito jedna vijest nta; koliko puta ponovljena ne đobija niSid u vrijednosii,"VfllCđnOSl Zžifiisiorifsfeo sayjiafl|e ima sam o prvi izvor iz koga su svi osia ii

.crp ili obavjeSifenja, Događa, se da irvor koji je dugo sm atran za primaran postaneTekiniđaran jer se otkrilo da je i-skorišćavao vijesti nekog starijeg izvora.

Samo printarhi izvor ti historijskom istraživanju mOže biti dokaz.Z ato se u„praktiCnom radu moraju strogo odvajati izvori od literafurckoja spada navodi zl suprotst; dokaz. S

ndarnc izvore. Literatura se u historijskim djelima jrsnih dopunskih objaSnjenja, zbog zauzimanja stava i

n itn mišljenjima ili objašnjenjima i slično, ali ne i kao

7 i tradicija \ j ‘ i ’ r-Podjela na ostatke i tradiciju je u metodskom

iako je neki historičari osporavaju. Zasniva se na čin vori svjedočanstva po volji svojih autora, a đa su drugi nastali uzgred

najvažniasniva se na činjenici da su neki

kao sastavni dio historijskog zbivanja o kome govore., iz nam jere da pruže.

a,z-lOdi. nastj!

_____________ iju: dok oni kojipredstavljaju svjedož^pova samim'tim rio

'ia i te A f ostatke spada viSe vrsta iTvom, medu knjima-je veliki hroj pisanih izvora {tetetova). T u soađajui sve činienice koje slu fe kao izvori, zatim

Dređi itđ. Natpis na nekom egipatskom hramu U kom e se pros-:e os- te i u

lavlja vladar koji ga je podigao svrstava se u tradiciju, a sam hram latak. Jedan isti izvor može, i to je dosta čest slučm, spadati i u o sta t tradiciju, zavisno od tačke gledišta. Jedna krajiška muslimanska epska pjesma (npr. o MuJi i H alilu) spada u tradiciju utoliko Sto, svjesno teži da proslavi te ličnosti i opjeva njihove borbe. Ista ta pjesma, nastala kao rezultat kulturnog stanja svoga vremena, kao svjerJočaiEtvo o jednom ukusu, kao ogledalo u kome se ođslikavaju ideali jedne spedine, spada u ostatke.

!jYadidia obuhvata: usmenu tradiciju rmilovt| »eg^fjde. pjesme his-,

historiie g t ^ o i r a i ^ A v a V i granje, itiir);—r nuhijčisnkn-fteT^^^ »crvene«. >>Đtave«r»bIjele-T T ti" i7 jn ^ ^

r> firfa /TiojpdE5ri j tiada| p'<=nia narniientena ta ~pr.1.«.« vlFi"*?!!1 T k o m p o ^ je hi.stnrifslmg sađ ržaifl

taci su-taznolikiii i-raznbvrsniir ~ - ________ 5ffilT"^rtradicije. Qtti obuhvataju:ija ln e o s t a t i r e - r g r a r i a , arhjlP-MOP’ ke RponvetutiTV-ocud^

~ X )ružja,^redm cte svakodnevne upotrebe, nta ^ t i m dm štvene ostatke (nhičaje, obrede.

c. tje.le.sne ostatke i s l ) _

TOQgrafeka4-drnBa ImcBa itd.). te pisano atke (za kone, akta, poveite.pisk»T zapisnilce, regi.nrrp., raf um^priznanire jid.)

U procesu J^jii^vanja-vostaci. i tradicij® traže različit pristup i različit k r i t ic i postupak istraživača.

l2vori'-'iz grupe Irađicija daju povezanu sliku događaja koju je oblikovao sam autor. U tom e je prednost tradicije nad ostacima koji su,

64

po pravilu, nepovezani m eđu sobom . zbivanjima, dok iztM talaka tek h is to ričarizv lač i podaike i to i»

- II kojo) jc sam sposOPalt^Fih otkrije. Ba.š zbog toga i/vnn icnji spadaju u»onoj mjeri

7 -

ostatke, po pravilu, ne mogu da obm anjuju, Sto sa tradicijom nije slučaj. rUavni napor historičara kada koristi izvore koji spadaju u tradiciju se Tasinji u kritici, u otkrivanfu saznanja koliko je izvor mogao ili koliko je htio đa pruži istinitu sliku zbivanja. Kod ostataka se glavni napor .sastoji u tome da še izvor islčoriitrtj7da se upotrijebi kao svjedo&mstvo. Bilo jc

~ potrebno da se histoTijska rnetodoiogija razvije i usavrši da bi se ostaci u većoj mjeri iskoristili kao historijski izvori. Danas se pouzdano može reći đa ostaci u radu historičara imaju 'prednost nad tradicijom. U starijoj literaturi, naročito francuskoj, ova podjela imala je drugi naziv. O no Sto odgovara tradiciji nazivalo se narativnim, a ono što odgovara ostacima dokumentarnim izvorima.

4.24. Izvori po sadržini

(podjftia hi.stnriiRlijih izvora f>o sadfžirtt ftfU. po oblastima historiie a koje pruZajii pn^ikeS )e čist <Una|>stuži ž F t o sc-uneorefilednom moru. izvora za razne periode historije izdvoie vrste

"Vriarar^rza notetiine Oblasti nistoriisice znanosti. Nisu sve vrstegžLza poOjMnakoTazne obrađivati po materijalnim i

zvorazvora

li svim razdobljima. Npr. savrem eno doba će malo ko srijalnim ostacima posto ima na raspolaganju veoma

brojnu i raznovrsnu pisanu izvornu am ivsku građu. IH, jedna medalja iz15. stoljeća je u svakom pogledu veoma interesantan izvor: njen natpis može govoriti o nekoj ličnosti, o događaju povodom koga je iskovana, a da o lome svemu ne znamo ništa iz drugih izvora. U 19. slojjeću se, pak, praktično ne može desili da medaija govori o nečemu štd se sa druge strana ne bi moglo saznati. Ali, ona ostaje izvor za historiju umjetnosti, dakle samo za jednu određenu granu historije. Ili drugi p nm jer. Povelja Kulina bana je izvor za čitavu bosansku historiju 12. stoljeća: za historiju prava, društvenog uređenja, privrede itđ. Jedna {»velja ili zakon iz druge polovine 19. stoljeća već ima nsupoređivo m anji značaj, za njih će biti zainteresovana samo neka grana pravne historije. Sto se< vise bližimo , našem vremenu broj izvora naglo rasle, a upOredo s tim raste i potreba da ■ se izdvajaju i posebno tretiraju izvori za pojedina područja historijske znanosti. Glavne grupe čine izvori za historiju privrede, prava, društva, umjetnosti, crtee, za ratnu historij u itd.

4 3 . Vrste hlstorijskift izvora

Historijska metodologija mora voditi računa i g najvažnijim iz­vorima za pojedine historijske epohe. A razne vrste izvora iraže i ra/.ličii pristup od sirane hisiorirara i često specifičan kritički ^ s tu p a k , sud­jelovanje raznih pomoćnih disciplina ttđ. Sa tehničke strane gledano razne vrste irvora se nalaze u različitim ustanovama gdje imaju svoje popise i obavještajna sredstva. Zbog svega toga historičar mora biti dobro upoznat sa glavnim vrstama izvora, a to je moguće samo u globalu, uglav-

65

nom zbog velikog broja •izvora “T različitosti njihovih problema u pojedinim periodim a. Detaljniji i potpuniji pregled vrsta izvora mogu pružiti posebne m etodologije (aniičke, srednjovjekovne, moderne his­torije i si.) •

Polazeći od najnovije historije ka_sve dubljoj prnšlosii pr\>n .se srećemo sa izvorima nastalim modernom jp.hniknm bilježenja. Ove vrste iz\'ora su se pojavile tek u posljednjim deccnijama a ii hiifl!ićnn.sii će

_dabijati sve veći značaj. Tn sir foinnrafijp, filmovi, fnnngrami. tngp- nelo ionike i video Irake najrazličitijjh vrsta i sl. Njihova upotreba je sve masovnija u mnogim oblastima života. Odlikuju sc timeišto mehanički vjerno bilježe tonsku ili vizuelnu siranu zbivanja, ili objfe istovremeno. Kod njih predm et historijske kritike nisu sami rezultati bilježenja (mada su falsifikovanja moguća), već izbor onoga što je biJježeno. Jer, ovakvi iz­vori su nastali po svjesnom izboru autora u kome su mogle da dodu do izražaja različite tendencije. Oni su i fragmentarni. Bilježe se krupni događaji, govori, diskusije na .sastancima itd. Tonski i foto zapisi (blijeske) su već dp sada u viSe slučajeva imale ulogu dokaznog materijala, pa su u tom sm plu naročito interesantni za historiju. Ove vrste izvora se čuvaju u arhivima koji ih na poseban način evidentiraju i stavljaju na raspolaganje korisnicima.

4.3.1. P o v elje i akta , , 1-Najznačajniji po svojoj ulozi u historijskom istraživanju su izvori

nastali iz raznovrsnih poslovnih odnosa. Te vrste izvora i danas preov- lađuju, najbrojngi su a mogu se pratiti sve đo veoma daleke prošlosti. Najglavnije su dvije vrste: povelje i akta. Obie vrste Dredstavliaiu pismena sviedočan.stva pgslnvne ili pmviiiejiadržinft. nastala trtkom dieiovania us­tanova ili poiedfnacaT^B keije se odiikuju time što su sastavljene u vižc-m anje odrederioj fo r in if i sto su, po pravilu, nastajale pojedinačno, sadržeći u sebi sve elem ente obavljenog posla koji je bio povod njihovom

? t a nku. A kta su. međutim, sastavljana u .slobodnijim formama fu toku vTenteuarttJ fuiti'i^ su postale veoma raznolike) i nastajala su združeno uvećem broju povddom istog posla. Svaka povelja je u izi/jesnom smislu in- dividualnosl, a 'a k t sam o sastavni dio fascikla. Povelja se može razumjeti sama za sebe, a ak t tek u zajednici .sa ostalim a. HronoloŠki posmatrano povelje i akta se smjenjuju. Do 16. stoljeća je suvereno vladala povelja (mada je bilo i akata) a od lađa povelje, usljed komplikovanosti poslova i razvitka adm inistrativne prakse, ustupaju mjesto aktima. U novije vrijeme povelje su dobile izvjesnu paradnu ulogu (razne diplome), đok su akta potpuno preovladala. Dok se za 16. stoljeće još mogao utvrditi izvjestan broj tipova i formi akata, za docnija vrem ena jc to postalo sasvim nem oguće., I povelje i akta predstavljaju ostatke, njihova sigttrnosi i

^pogodnost ^ luston iska istraživania ie veoma velika. Pošto su nastali u toku ooavijanja*poslova, ovi izvori, u cjelini uzevSi7 ne obmanjuju niti iskrivljuju istinu. .Od svih o.stataka ovi izvori daju najviše podataka. Sa.

■aspekta kritike kcm njih jc najvažaije p i t a n je autentičnosti, koja se ^utvrđuje veom a jjo ž e niiTi-i ižnijansiranim p o s tu i^ m a i-straživaća.

66

I iivrđivan}em aiuteniiCnosti povelja na osnovu pisma i forme havi_s c - J.nnsehna pomoćnaJiištoriiska aisciplina koja se naziva -d io lo m atik a iJCod

ispitivanja autenličndsti akata manje pažnje se posvećuje analizi forme, a viSe uzajamnom odnosu između {»jedinih akata. Kako i u obavljanju poslova ponekad postoji težnja đa se stvari iz raznih interesa nctaćno prikažu, moguće je d i autentične povelje ili akti sadrže neistinite podatke. Zato je u radu sa ovpm vrstom »zvora venma-jvažna i iiniitrajinja.kritikal

. koja ispituje istinitost iskaza»ikaiTlm A vjšp vrsta- sDolinoDOliliCka. upravna, vojna, sudska,

imansiiska itd. Nčker6d~dvnrvrsta postavljam pO ^bne fifoblenTe. T ^ 's ip ijn o p o lit ič k il i se, naročito za starija vrernena, mora vodili računa

0 tome da se prepisjca vodila dvostruko, po jednom kanalu za koji se vjerovalo da može d^ći u nepoželjne ruke, i {» drugom strogo tajnom. Podaci su se u takvim sluOtjevima veoma razlikovali. Sasvim osobitu opreznost i kritičnost zahljevaju, zbog svoje prirode, špijunski i kon- fidentski izvještaji. Kdd sudskih akata se, pak, m ora pazili šia je od raznih iskaza svjedoka već na samom sudu odbačeno kao sumnjivo i nepouzdano ild. I ! ■

U toku poslovtUh odnosa nastaju i raznovrsni registri koji se u raz­vijenijim državama vode od 16. stolječa. T o su {tosebne knjige u kojima su sukcesivno unoSeiti i podaci određene vrste: o porezim a, o izdatim uputstvima ili narbdbama, dodjeljenim zerhljtštima, prihodim a i rashodima itd. Posit^ji bezbroj vrsta ovakvih protokola. Ovdje spadaju i zakoni ]i zakonodavisi telditovi koji šu sačuvani u dosta poirzdanim tekstovima, ali se korj njih {»stavlja pitanje u kojoj su m jeri bili poštivani1 ožitvo|voreni, t d

I f %4.3.1 Anali i hronike

Historiografski izvori postoje u svim vrem enim a| ljudske prošlosti. Ve S ie stan vijek imao svoje velike značajna djela. Psiho oski korijeni ftojave historijskih želji da se djelovanje judi spast od zaborava, kao i iz {Xprošlost. Stari vijek je dao i osnovne forme historijskog ^ . . ^su se održale i kroz cijeli srednji vijek. Npr. zvanične liste t^ i l a č i javnih funkcija, vodene iz godine u godinu t dopunjavane {»daam Ž .o iVaiatm?

-d o g ađajima (ratovi, epidemije, prirodne pojave~ltđ.),,p r ! ^ i i v i i i £ i c a ^ i ^ -12 kojcp su se-fazwili anali. IJ njima ic izlaganje nc{K?veaŽ»tallm ieBic£ss- »nižu hronoloSktm redom. Kasnije se naziv anali upotrebljavao i za his- iad j& to -d k la -poiedttiih p isača?tz legendi, pjesama i m ito ito se razvila dniga vrsta hi.sinrijskfh djela tzv »historije« u užem slmsiu njeći koje šu

-ćiiao ri-jpri maU kan književna djela. U njima je sve bilo potčm jeno um jet­ničkoj formi osim zahtjeva da se iznosi istina. Ova diela su bila prožeta retorikom. Pored anala t »historija« sve do našeg vrem ena su se održale i

Jblogtafngjnčojim a jc kazivanje usrodsredeno oko neke lštaknu te ličnosti. U antičkim T lrč d r tjo ^ e k iim tin rb io ^ ^ šu prisutne un^eintCRe"težnje nego kritičnost. JU srednjem vijeku su neke od tri naznačene os- novne fo rm cjlohile j 2vjcsne.xisobenošii. Tako jc n žS ta ir7 n ^filk a~ R 0 |r|^

67

p jjtjig sa analima po hronnloškom načelu u izlaganju, nli je u njim a i/. Saoan e nove^ant^ a '■‘kvtr vcom a širok, tako da mnoge sfcdnjovjekovnr J--- T ----------- - rfiv>wjwyjw.rvH,.T«|'

Jm inike Icžc da budu »svietskc h istoriie«. Izlaganjem živoia sve iiie lja imučenika u biografskoj formi nastaju hagiografijc, ii kojima čuda preov- lađuju nad sivarnim životom junaka kojima je hagiografija, namijenjena.

U doba humanizma nastaju nove forme historijskih radova, uglav­nom po uzoru na antičke. Izražene umjeiniČKe i publicističke preokupacije znatno smanjuju vrijednost humanističkih spisa kao his torijskih izvora. O ni kroničari koji jednostavno izlažu događaje su daleko konsniji nego učeni humanisti kod kojih izvješiačcna forma prikriva blijedu i praznjikavu sadržinu. Historij.ski spisi iz ovog doba mogu daleko bolje da posluže kao izvor za vrijeme i sredinu u kojoj su nastali nego za ono vrijeme koje opisuju. Ka.snije se to joS. više osje ti. Tako se VoUerovn »Stoljeće Luja XIV« u historiji upotrebljava kao izvor za upoznavanje Volterovih političkih i drugih shvatanja, te kao izvor za doba pro.s- vijećenostt, ali ne t kao izvor za doba Luja XIV,

Prateći dalji razvitak historijske znanosti primjetno je opadanje in- leresovanja za ove vrste historiografskih izvora, ali je knttka tih izvora vrem enom razrađivana, norme i pravila kritike u historiiskai merndnlogUT su usavržavane; 0 tome će bitt vise nječi u poglavlju posvećenom kritici.

4J.S. Autobiografski izvori

V eom \‘yažnu grupu historijskih izvora predstavljaju;autobiografsld izvori. P gst|O j^eko liko osnovnih vrsta tih izvora koji se međusobno m anje ali svima je zajedničko to što su i po sadržini i popodručJtU ^ ^ ^ ^ anja vezani za onu ličnost koja je tekst stvorila, i

spadaju u tradiciju, jer su nastali :iz nam jere da p o k a ž u d o g a đ a j i . Osnovne vrste autobiografskih izvora su d nevn ici^pfflp l^ri i autobiografije. Autobiografeke elemente sadržč mnogi d rit^?1žvori, npr. putopisi, akta (naročito molbe) i predstavke),povelje itd.

stepcrio (ne obavezno iz dana u ^an), Apojždijelovi su zapisani neposredno ^hivanja koje opisujii T a zbivanjasu, n®iekljiačin p^rana.sa-aulprom . po čemu se dnevijici

~raziikuiu od r a z n i h < ; { u ž h e n t h - s p i« ia k n j i i r n a j u naziv dnevrtika, »npr. IbrodsjSTfnevmik, dnevnik nekog vojnog Štaba, dnevnik rada raznih us­tanova i sl.^gfavnom su dnevnici p t^ni za ličnu upotrebu, ali i ;

iskltučivo aut ' 'sadržati isključivo autobiogTafske cTemenRr"Mcrtietko se u njih unose pisma, novinski članci, primjedbe na pročitanO'Stivo,‘'pfaTcttČhe prjbiiješke? i slično, u kojima—nt5Q ''šM fžani lični doživljaji autora. Jedan ođ najčuvenijih dnevnika »i D iarii«. mletačkog vlastelina T <lartna Sanuda. sadrži 58 ogrom nih tomova, te zbog toga i ne predstavija dnevnik u pravom smislu riječi. A utor je svakodnevno - od 1496. do 1533. unosio u dnevnik sve spise koji su ulazili i izlazili iz mletačke kancelarije, bilježio sve gradske događaje, izbore i slično, lako da se u lom ogromnom materijalu sasvim izgubila njegova ličnost.

68

1

■1

iliiI

II '

flVicnioaii ne ..... .........opisanim zbivanjima (kao dnevnici), a daju zaak ru frn i cjelovit nrika?. jednog razdoblja autorovog života. Dok su u dnevnicima zabilježena aulorova iskustva, u memoarima sc bilježe sjećanja na la iskustva.

?AutQbioeEa£ije^posebna vrsta memoara i od njih se razlikuju time.8; <jln .se p rnteD ii n a ć itav ž iv n t a m n r ^ , I I n jim a gp_-a±it«^r n» clii»i icVIjii.’ivn

svojim sjećanjima u opisivanju svoga života, već i drugim izvorima. To autobiografijama daje u izt'jesnoj mjeri bioErafslci karakter, čime uncpredstavliaiu prclaz (granicu) prema historiografskim izvorima.

t.8Ve vrste autobiografskih izvora imaju veliki značaj za historijsku ? znanost: pouzdaniji su od historioKrafskih a po svojoj prirodi spadaju u

izvore prvog reda, jer tzmedu autora teksta i zbivanja koje je u njemu opisano, po praviin nema posrednika, lako autobiografske izvore imamo u znatnijem broju tek u periodima u kojima su brojni i mnogi drugi izvori, oni ipak zadržavaju veliku vrijednost. TpOređ svih prednosti nad his­toriografskim izvorima ovi izvori še, pd pouzdanosti, ne saaktima, poveljama i ritćhjm vistama. O tuda se m ože postaviti pilanje; od kuda im toliki zn a čap ' Prije svega autobiografski izvori prikazuju 'povezanu šliku zbivanja kakva se ne m ože dobiti tz akata ili siičnih telcstova koji nam daju sam o fragmente. Z atim , autobiografski izvori. bolje nego druge vrsta tzvora. daju živu predstavu o opžt(5j~atmostefi T~

*guTiDVTiDrkltttu ledne epohe, tj. o no što je najteže dokučiti iz izvora. ?4aj- *Tad, autnmngratsKi tzv»n dgsta cesin gnvnTc n zbivanjima o koiima~nema .nikakvih pisanih dokumenata, npr. zbog prirode samog posla (usmena, ' saopžtenja. razgovori), ili zbog tajnosti Ctafni p regovori,'zasijedaata - i l ^

ili žto donose opise očevidaca o nećernu Sto se na drugi način tte bi moglo 7ahiijt.fiti (r>pi< nekop obfcda i sl.). Najčešće se kazivanje autobiografskih, kao i historiografskih, izvora dopunjava i kontioliSe podacima iz dokumenata. Dešava se, isto tako, đa naru autobiografski izvoriob ašnjavaju nastanak pojedinih akata ili drugih dokumenata. Npr.dokumenta usvojena na velikim sastancima savezničkih lidera u drugom svjetskom ratu (u Teheranu, na Jaiti i dr.) veoma dobro osvjetljavaju memoari njihovih učesnika.

Korištenje autobiografskih izvora jrostavlja t niz problema. Na prvom mjestu je pitanje njihove autentičnosti. Poznato je da postoji ogroman broj falsifikovanih memoara koje su napisali »pisci duhovi- krijući se iza imena neke poznate i in teresantne ličnosti. Motivi njihovih prevara su različiti: od čisto komercijalnih do propagandističkih.Najčešće su žrtve falsifikata nirive ličnosti za koje se sm atra da su mogle znali neke tajne iz visoke državne politike. Poznat je slučaj sa»memoarima« sovjetskog diplomate Litvinova, koji su navodno dospjeli đo Švedske gdje su i objavljeni, ali su za kratko vrijeme razotkriveni kao falsifikat. Falsifikovanih dnevnika i m em oara jc bilo i u ranijim vremenima-Z a to se puna pažnja mora obratiti na okolnosti pod kojima (C tekst sačuvam kako je dospio u jam ost. da Ti ie pisan autoriavom rukom. da li trna izmjena i umetaka itd. Isto tako sasvim je izvjesno da su i u pro.?losii, 3 i danas, mernoato. pisali i pišu ljudi koje je na neki način

69

angažirao autor; zbog nedostatka sopstvenog literarnog talenta ili vremena i sl. Jedne ođ najslavnijih memoara ovog doba - britanskog državnika Vinsiona Čerčila priređivao je čithv štab stručnjaka na čelu sa oksforđskim profesorom Dikinom,'mada je i ČerCilovo učešće bilo vrlo veliko, Sto se vidi iz sam og teksta, a Sto nije uvijek slučaj. Zato se u ovak­vim .slučajevima, koji nisu rijf>ttri, ntvrđbi u -kolikoj mjeri je samo

J ic e , čiji .&e_živQi opisuje učestvovalo u stvaranju memoara iliautobiografije (?a dnevnike ovo nije karakteristično, ali ima primjera i da je neko u im e drugoga vodio dnevnik). Ipak za autobiografske izvore najvažnija su pitanja koja postavlja unutrašnja kritika, a to je prije svega, zašto je napisan izvjestan autobiografski telcst? Najčešći povod su težnje autora da opravdaju ili objasne svoju ulogu u zbivanjima. Pri tome, razumije se, nije u prvom redu težnja autora da se kaže:potpuna istina, već nastojanje da se sam au to r prikaže u što povoljnijem svijetlu. Naročito su problem atični autobiografski tekstovi ličnosti potisnutih iz javnog života, koje se, obično u memoarima obračunavaju sa stvarnim ili ,, zamišljenim krivcima za svoj neuspjeh? prikazujući svoju ulogu značaj­nijom nego što je stvarno bila. Zato se uzima da su korisniji memoari nekih drugorazrednih ličnosti knje. sn bile d o b ro upućene u stvari ali nisj^ iw"'f!<ivnvale ii n jihnvnm rje.šavanjii Pnstnji još čitav Ijiz pitanja kojima SC hisforiČ arm ora kritički baviti kada koristi autobiografeke izvore: da li su memoari pisani isključivo na osno\,Ti sjećanja, da li su pisani u dubokoj starosti, da li su p r i pisanju korištene razne bilješke i dokumenta itđ.

4.3.4. Novine

Posebna grupa historijskih izvora je nastala iz sredstava zanizovanl obliko bav i^tavan ic. To_ su prvenstveno novine kao orea

prenošenja viiesti. zatim , razni niiblidstički materijali: lec

šloljeća, tj. nakon proru laska tehnike za brzo štampanje novina je doprijtijelo i usavršavanje sredstava komunikacije. Iako su se vrem enom n o v in e ‘prilično mijenjale, ipak su sačuvale raznovrsnost i spektar interesovanja što ih čin w godn im i om iljenim izvorima. fNovinc kao historijski izvori traže naročiti pristup historičara. Treba znati da

‘pitanje autenttčnosti._vrem ena i miesta nastanka kod novina tiiie uopšte . spontoTu n e su i veoma nepogodne za faisiiikovanie. alt ima više okolnos-

jU koje se m oraju uzeti u obzir kad se štampa koristi kao irvor za historiju. |Jed aa-Od p ro b lema ie kada se autori javljaju anoninm o ili pseudommno. čije se atvrdivanieTiSiJsD klvantem ^tilaTarhivsBm -feU aži^jim ar'zhtim ,

lje da sfJRaželSttna. Potom, veoma Često su novinari podatke crpili iz n en ^ z d an ih izvora, ili .sii jedne novine preuztinale v i ja t i od drugih. Isto iako novine su veoma rano pos-

tale oružje političkih i društvenih obračuna medu pojedinim političkim i društvenih-t krugovima o Čemu historičar mora stalno voditi računT.Žiail-.

jK>lje ie koriSčcnje vijesti 12 novina kombinovati sa istraživanjem arhiva , , t ih novina. U suštini je. dakle, kod novina najvažnije obratiti pažnju na

utuufašniu kritiku. —

•r<

%

I•i?:

70

4.3.5. Pisma

]^QS£i2&2Lau to b io g ra fsk a^

"Rada uj s

U I

^ jm ip rijsk ih izvora ( jn c -^ sm a . Ima ih više vrsta: ta sadrže samo sanpSteniai liCne prirode noslovna- ^ i n t r t i r s iM/tv-nim Iznosim a niib lirisli^aT E i

h-1■,:/D

'I C

piihiirisiieica.icada suisma su i čisto literarni oblik. Pisma suena javnosa O sim

nastala h o F u s ta ro F fv ijck u i ’orfržala su sc do danas mijenjajući svoju formu. Dugo vreme|?a su imala strogo određenu formu i bila posvećena jednoj lemi. Dana5n|i tip pisama u kojima se piše o raznim siyaritiia se razvio ek u srednjem vijeku. Zadržala su sam o nekoli*-''**~^~ '"‘*' elemenata: oslovljasinje ađresanta, pozdrav, potpis i dat je sasvim slobodno | promjenljivo. . 1 kod korištenja pipitanje njihove autentičnosti jer postoji veliki broj 12

? vnrflnih pisama. TaKva su npr. rtmoga loboTnja ptsm® srednjeg vijeka. Vrlo je važno koristiti čitavu prepisku l loji, jer i pisma, kao; i akta, mnogo viSe znače u organskoj cje su nastala nego p o j^ in ačn o . j ^ d a je sačuvan veći broi pisaniauzmedu istih koresp^ndftnatai treba utvrdU Tpravjjed-po-faunfciustlzagTj^ se na^njifLjadEovaralo. jer u naSe doba. 2a»gjnLepouzdanoslTirredSlvaT

'Gćotnuntkacije. daturh pisanja pisma nije uvijek dovoljan za utvrdivanjc taltvog reda._palekoivažniji p roblem od autentičnosti pisam a je js tic ito st

*nnopa Sto p5m(7 sad rž i7 T o se"3 čg fitrotiže~TlpofžSrvah75nr:^ a td r u gi Taspotoživim podacTma. ~ '

4.3.6. Materijalni ostaci

.,Malerijaine ostatke čini grupa od više vrs ta izvora koji po saznajnoj

. : V. predm eta: oruđa,gjeta itd. Njihovo

nje traži spccjiaina znanja i m etode dosta različite od onih koje se ujjotrebijavaju u rađju sa tekstovima. NajčeSće se ovi izvori otkrivaju a r­heološkim iskopavanjem pri Čemu je od bitnog značaja više faktora: mjes­to pojedinog nalaza, dubina sloja u kom e je o tm v en , položaj u odnosu na

Sto se nađe bliže! povržini

I kaćLnema pisanihJzvojr®š lS ove izvore.su rorme, ukrasi, tehnika

ktade-iUL,Sve se to) m ora uzeti u obzir da bTse barjpribližno odredilo W jerae nastanka izvora, njihova pripadnost određenim etničkim zajed­nicama i druge važne,pojedinosti.

--M edu materijalnim ostacima naročitu pažnju zaslužuju novci. ■Pečali i likovna umjetnička djela. Novci predštavijaju dragocjeni in-or za historiju privrede. Njihovi natpisi, likovne predstave, težina i vrsta mciala od koga su kovam.; pa i samo mjesto nalaza, pružaju veoma važno podatke. Npr. nalazi rimskog novca izvan rimskih granica govore o upotrebi novca kod varvarskih naroda i o njihovim privrednim vezama sa Rimom, o stupnju r j hovog privrednog razvitka itd. Proučavanjem novca

bavi posebna pj moćna historijska disciplina-numizmatika. P e č a i j^

71

značaine podatku svojim, natpisima i liltovnim prprtslavama. i f rOlKJVUh SffHffffHika t]LSij>đfn f|rafija Hm jftln jčkl »fponip 'lic i Dostavljaju U-gggledjU iritigkOE istraživanja islA /ahij^-vf kan i pkani iTvnri. I trn/lnjib ie važno utvrditi: vrijeme i mjesto nastanka, autora, istinitost stvari- « predstavljenih na j cdnom takvom Spomeniku itd. Ovdje se postavljaju i specifična pitanja u vezi .va formom i problemima stila, čije ispitivanje traži posebnu stručnost.^rn iičavanjcm materijalnih ostataka bavi sc a r­heologija a umjetničkih djela historija umjetnosti.

4.3.7. Usmena tradicija

posebnu vrstu izvora čine usmeni izvori ili usmena tradicija. Jedni od^npBJsu^viže,. a dru iti'm anie ptmzdani. 'l'&kć se usmeno Kazivanje bcevica n dogadajttna--a--koiinia ‘ic_učestvovao skoro t.n e razltkujTIid iB£SfiaEa;^Usmcno kazivanje je, inaCcTneka vrsta improvizacije, pa otuda ima više mogućnosti đa sc napravi pogreška. Saznajtia vrijednost usmeno . iznijetih uspomena i memoara ie jednaka. Z ato ovakve iskaze, ili »izjave« učesnika, historičari koriste, naravno, samo za najbližu prošlost. Takav je primjer akcije na zapisivanju izjava učesnika u ooslobodilačkom ratu 1941-1945. Tim e je spašen od zaborava izvorni materijal od velike važnosti, jer se u ratnim usiovima srazmjerno malo zapisivalo, naročito u uslovima ilegalnosti. M eđutim, u korištenju ove grade, i druge tzv. m em ^ rsk e literature, potreban je veliki oprez. t

Druge, vrste usmenog^ kazivanja su daleko nenouzdanije. Takav jc

1

I1311

•|t)li

lokalitcTiU spoinenik. Vrlo su broine i popularne kod lakovjerne bablike. RalčeSće su to takozvane ettalogke feg»r.rte (od grčkog ai»iia - uzrekV. kod kojih neko ime, obiekat. nhrert i stiAnO včij« <m kan.tjudi predstavlja povod za postanak legende koja sve tn nhja.šni^va.

■Posebno se kod usmene tradicije, sačuvane u gbliku narodnih p j ^ m a (kakve su npr. piesrne Kosovskog ciklusa), tii^torijski sadržaj toliko ianijeH Eda ova izgubi svaku vezu sa ma katoSrnJiistoritskimzMvanjima a kojima samo i;

nem ^ nanje.

se javljaju i stalni motivi koji su poznati u čitavgm svijetu, sred ina prihvati m đu narodnu pjesmu, jS tim što izvrši

glavnog junaka. , <e n a p r ij^ naznačeno vidi se da usmeno kazNanje

jSŽju kazivanja očevidaca, vrijednost za historijsko saz- a* lako uočiti kod usmene tradicije koja je zabilježena u

JS-najnovijelyr}jbfhe.,Mora se, međutim, imati u vidu da su razni oblici mene traŽ ici/e!zabilježeni i daleko ranije i đa se mnogi kriju po his­toriografskim djelim a starog i srednjeg vijeka. I prema n jlb a se, narav lo, primjenjuju ista mjerila.

72

\JPRIKUPLJANJE IZVORA I OBAVJEŠTENJA

5.1. Izbor tettie o b rađ h 'an ja

Izbor teme za znanstveni rad je prvo i za historičara, i svakog drugog znansn'cnika, veoma s-ažno pilanje. U suštini nema dobrih i loših

jem a^aji ima niz posebnih okolnosti o kolima se mora vodlijTaCunatfema

Kisf^EairCveć t e i e -Širc diruš pitahie. U 'prakst pred svaku zna nosi se posTSvIja odredenTaruStveru dlTkoli ona u određenom vremenu Trž&'a đaTeanžiraTNcophođno je dax in bude izraz stvarnih potreba znanosti a

"neTeU idaoloildJii.^liTiž'kRiRčIat t z a d a ^ .~TC|eiokupan rad historičara se zasniva na,proučavan{u izvora i litcra-

ture koii S n ro P ffimnom brom nalaze rasuti širom čitavog sviieta. O tuda liLstoričar mora pTverištbgtinffT^Z^^ sredstva poinodu kopn~ćc~ sc OrpCTrtissttTrtoHnntpreNednoin m oru spisa i Imii'ga da btjnogao-odabrat i bliCL Što mu ig potrebno za £ad. iPrije svega on mora pozhavati rad i ob3vješta|ni~šreaštva ustapf^v« ; iiteraogjj ftivaiuTar-obavjestaina sredstva ustaihivi. BtuzenTTilfa lfo fe ^ r a liardčltb <pOTeHle biMiografiie.i Taj n r o ^ istraavSHia~temc tj. sakupljanja potrebnih tzvora i o b aG ^ te iiJa 'b lg m i.

"naziva se heurtsttk^ (od grčlče rfieer~tieurisoo-nadem 7 na|3zjtn) J _ predstavlja veoma v ^ t « etapu u radu historičara.

?v27BibIii«grafljf.

teibiiovrafiia nredsiavlia popis naslova spisa sastavljen i uređen po ajirvirTstalnom iiaceiu po c^!mr^y^BTT!W fgfii<^'odTilo Kakvoe proiz-

r S a snUVa i'lTnrnsn^kta. Tn stalno nafe-.ln In b C T n i izbor ~ne(cu struicu il; t e .n . . him eki sistem klasiRkacMe - d o p is mela za nnieriine znanstvene oTnaStT 1 leme, tjihlinarahintn se u Sirem smisi.L naziva i čitava aktivnost čiii le ctli popisivanje štam panih djela. mJ našem

£ j^ i^ s ta n o w (bibllogratsEi institut) oi s r k J takve ustanove su bile Bibli

■štotj koja se bavi ovim ogralski TUStromi

slovima. U bivsoi frad u i l^eksikografski zavod u Zagrebu.

wŠtQ-se tiče podatalca Q knjizi koji se navode u Jdbliogcafljamajtte - j iosloji ni iedinslven.juaiLaiLisloijelna-nraifsa:/ppdari n hihlioprafiiarhii

ICC ■ ■- 'r a tu a rn a A c € U ^ ^ o j^ g e z n a ^ ^ ^ ^ ^ ^ ? ^ ^ ^ ^ |ie l im a j^ o s to j^ T a z |tk e i^ ^ Pjaksi neka stalna načela tj7utvrđenTj uhodani sistem podataka koji se nalaze u bibliografijama.

73

u bibliografijama nikad ne izostaje prezime autora dok se navodi .sam o počeuin sinvn imena p d potpunoE naslova (!inutraŽnia_jaaijQvna

strana kniige) prezime ie wJvoicno zarezom. Posili aćn o p ^aslo v a dolazi jaznakd š v ^ k e (uRblTkb je dTelo sastavljeno' od vtže svezaka).jpotom zarez.

a -in iesto-1-Rodina izdanja (eventualno zatim a pei-žarez-LlHaUtfaiia).Ivatra. Jugosloven.ska .miisiiman.ska orga.nizacita u političkom

ivotu Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenara. Sarajergn 197T Kođ navoda uzn anslven ira d jelim a knjiga rte dobija o taak u broja strana, ali se zato arapskom cifrom bilježi koje izdanje, iznad oznake sveska, ili iznad godine izdanja (Sarajevo 1977. - j e r je drugo izdanje). Drugi karakteris-

- ličan slučaj je kada je knjiga izđata u nekoj seriji iii kolScciji: navodi še njen naziv i brci kniige u seriji ili kolekciji. Npr. H. Šabanovič, Bosanski pašaluk. Naučno dni.štvn NR Bo.sne i Hercegovine, KlV. Odjetjenie his-

nautca 10. Saraievo 1959. Treči slučaj j6 kođ članaka u^ so p is im a . zbornicima i si. Tada sc poslije anmrpvnp ilova, poslije zareza daie nai?lov časopisa ili zbornika, redat broj ržjegove

-jčn U ^ jtli sv S k e iJO-Uviiek araoskim citrama li^TiTrzlraTSEole. naioiiizT. _7a tim zarezrna=prmiBa tMania." te i na tm m stranice n aY o jtm ale!Si®npaaIglauak. NprZžZH _____SrB ijeirSjeveroktognu Bn.’;nii između 1788-1867,

Žić. Migracije ma«;i!mau.st!:op;, stanovništva iz jAaacj j građa za kultur-

^ nu istortiu istočne Bosne. 2. 1968. str. 65 - 14.3. Interpunkcija pa i struk­tura bibliografskih podataka, može biti i neSto drugačija (vidi M... Šamić, Kako nastaje naučno djelo, Sarajcs'o 1977, str, 39-45).

Neke bibliografije donose i nepotrebne podatke: o formatu publikacije, broju strana i priloga, o izdavaču i d jem , napomene o karak-t ~jl , -j - ——---j--- £Zt—» ’ — - , ----j- —-------tem publikacije! i sl. 2 a žstražK'aSa (histoH/tar«) sn 7naft»ini jedino podaci vezani za sadržaj knjige, oni podaci koji mu omogudava'ju da knjigu pronađe. Navođenje t ^ a v a ^ (obavezno u anglosaksonskim zemljama) ima za cilj da pokaže i gdje se knjiga m ože nabaviti, žto ima smista samo kod novih publikacija koje se nalaze u prodaji.

IPcgloji-ggfeofifcgjvrsta su objavljene kdo sastavni i ispred ili iza ' ivlja, ili u tzv. znajistvenom aparatu 1

aiiinapom enam a/S pod teksta). jPosebne bibliografije se prema materi k o i l^ p is i i fu dijele nTtelcuče i retros{»ict»vne. lekuće bibliocrratljeTz leriodično i popisuiu sve žto se štam pa u ieđnoi zemlji, ili što se ob-

3žS-

4 ^ [Ž F iz id ln e L z h a a i i^ tn ir z n a h s S Ž n i^ la s t i u iedTtoi zemlji ili dtavoih fivifetu, l7 d a p ~ - ih -h a ^ ^ ^ i a - m s r i l i i t i pa £^anstvm ii---d isop isi,

_______ bibliografije prikazuju Sta je u jednom vremvcnskomperiodu g iam p an o ja ied n o j zemlik ili što je negdje štampano iz ~ |^ ne

^ b l a s t i ili na jednu t e j m r Pastnje i anajtiičke ili kriTtfflfe hihUngranje knj<T p r iE z ujtTi sadržarpopišah ih publikacija i kritl č B ^ o g e i^ tju .

l^tntiBIiografekdih opisu p rim jen h n e le llš lg R riS B D IM) (Inierna- tional žitanđarđ BibiiogFaphic u escn p tm Tor M onographiešITl HžTSiiovu pravilnika i priručnika za izradu abecednih kataloga.

i Z a korisnika. bibJjograffie. pa i zs s ® t a v i v e o m a je važno j>jtanie sistem a^ taasižiKactie. a vaki poč?£s fc t o r i ^ n samo a^n

74

I m mpregledan i rasporciBIB naslova {»kazuje u kojii oblast s p a t i ^ ^ ^ j pojedine publikacije. s |u e ifi klasifikacije u najvećoj mjeri zavisi odilarak- tera bibliografije. Npr ’ u nekoj opštoj bibliografiji sa određenim, brojem naslova dovoljno je d a io isi iz historije budu izdvojeni u odjeljku j ^ nas- ovom historija, dok u jkinoj historijskoj bibliografiji to nije dovoljno Jer e tu potrebno da se klasifikacija detaljnije razradi. Najveću icSlciiću u dasifikaciji historijsko|, materijala predstavlja činjenica da se historija ne

d3 sistematski podijeliti kao mno^e druge znanosti-jKlasifikacija sc može vržiti iK) hronoiosfcoih, teritorijalnotn j temaKknm kriteriju, ^jfcdu. mnoE^i^fiim sistcmtfna kiasilikacttc u bibliografijama. naročitoyelikfm.

dBcnnatfto?;

fitozofiia. 2 -reH g iia ezTloi. tilnlygi{a. mosti, medicin ,

. tnstika ^‘ gcogi" hfetorii® Svaka od ovth erupa dueli se daUe na deset užih grupa Ri.^ bilježe istim bToievima kO}i se dodaju uz broj osnovne grupejf tNpr. grupa 3 TlđruStvene znanosti se dijele na: sociologiju f30), slaustiKut31). {»litiku

i znanost o državi (32), {»litiCku ekonomiju i privredu (33), pravo i pratme znanosti (34), javnu upravu, vojne znanosti (35), socijalno staranje, socijalne pokrete (36), prosvjetu (37), trgovinu i saobraćaj p S ) , etnologiju, etnografiju i folklor (39). Svaka od ovih grupa obilježenih sa dvije cifre dijeli sc ojict na deset užih uz dodavanje novog broja, npr. 37 prosvjeta se dijeli na:;školstvo uopšte (371), predškolsko vaspitanje i os­novne škole (372), spždnje škole (373), obrazovanje odraslih (374), itd. i

va kojima se d ^ a ie toS po jedan

- društvene znanosti. yt - znano.«i jo .e7. » . tilninaha prirodne znanosti. 6 - i p n m iientene/zpanosii. medicina

•• j^ h fts tn g re . SDort.» -^znanosti o kniižcvnosti. beletnst ^ ^ ------

Llj£nmk^LZ.^!Tirn -'- - -- — -rajTjar~_

gye grope se1 sapoimova koii se mogu o b jt_____

|e broj veći. FoSto ovaj sis-ijodjela se može vršiti sve -----------------------dvanaest cifara. tako da Sto god je pojam uži to J e broj \ tem inia i razne (»m oćne znake za bliže obilježavanje jezika, zemalja, od­nosa, vremena itđ. moguće je brojevima iskazati veoma složene sadržaje. iSimboli UDK nredstavliaiu u stvari veoma precizan i razrađen vještaćki

- jezik.sasvim neravisat. oa posigiecm icziira pgieainin narnda..m zn3y8m č^ JJUK sistema ce pomoću simbola u nekgi bibohogfafiu. bi^hotečkom — ■ 1 ^ - p r g ^ U sadržaj M ke publitociie _koia ie_ |^ isa M Icziku koii uopste ne poznate, g^teip ove ktasii!Kaci(e -ie l-

urađeni posebni prirtičnici.Pored posebni? bibliografija, kako je i naznačeno. ibcKtoie i drugi

izvori bibliografskih obavještenja. Najdragocjeniji medu njima su his-laa;sfc& Ja y i |e i j a s p ^ njima se n a v ^ e podaci o~svim teksiovirmT koie ie hiHoncar na nćK!i način koristio: polazio od njihovih rezultata. kriUkovao ih. ispra\(JjaQ i dopunjavao, o tkrivab greške itd^ Kod n e ^ radova: udžbeniči, * jlručnici i slično, čak je cilj i zadatak da se navedu obavještenja o djeli .J a iz određene oblasti koja historičarima mogu biti ođ koristi. Ovo nav i fenje bibliografskih podataka može biti raznovrsno;

I75

' l \. Iu

š

na početku knjtge-prije samog teksta, na kraju knjige - poslije teksta i sl. Pravilo je da u takvim podacima (spiskovima) budu odvojeni izvori od iHčfStUrC. U Opštim djelim a koja obrađuju veća historijska razdoblja, pored ovakve bibliografije, nalazi sc jo? i spisak literature na početku ili ,3. na kraju pojedinih poglavlja i to samo one koja se odnosi na materiju koja sc u lom poglavlju obrađuje. Primjer za 10 je »Istorjja Vizantije« G. | |Ostrogorskog. Postoji joS jedan naCin navođenja bibliografskih podataka .'2koji se primjenjuje u svim vrstama historijskih djela, a naročito kođ 'Jikraćih sastava i rasprava. Podaci sc donose u tzv. kritičkom aparatu ispod :}teksta, s tim Sto sc pomoču jednog brc^a pokazatelja veže tekst sa ^podacima iz kritičkog aparata. Ti pokazatelji mogu biti zvjezdice, brojevi |i|ili, pak, neke skraćenice: npr. of. (od latinskog glagolskog oblika con- feratur - prinijeli, uporediti, sravnili), ili up. (uporediti), ili sr. (sravni), ili usp. (usporedi), ili vgl (u nemačkim tekstovima od vergleiche). Isto tako često se upotrebljava skraćenica v. (ođ latinskog glagola viđe-vidi) ili se piše cijela riječ vidi, potom se (u engleskim tekstovima), sehc (u njemačkim) itd. Smisao svih ovih uputa je da sc skrene pažnja na neki spis koji je ođ interesa za tem u koja sc. raspravlja. Razumljivo je da od teme I karaktera rasprave zavisi obim i vrsta bibliografija u kritičkom aparatu.Tako po pravilu će sc u raspravama o trgovini u bibliografiji naći djela o trgovini. Ako rasprava obrađuje neko sasvim usko pitanje, npr. političke 1događaje u teku dvije ili tri godine, i bibliografija će biti mala i uska. to |

(1 Je pitanie uže i sped jaln ije biće viže navoda izvora, a ^manje litetature.Rasprave o užim problem im a po pravilu upućuju na djela koja u širem | |

i j kontekstu dodiruju pitanje koje se raspravlja. Npr. neka rasprava o jed-nom detalju iz historije Bosne i Hercegovine, uvijek će sddržati kako je taj ^detalj prikazan u opStim historijama BiH. ! | |

^Kod sakupljanja bibliografekih obavještenja iz historijskih diela |treba ^ š to v a t i neka metodska načela: oc^i od naiopžtijih djela koja sadrže bibliografske podatke, izdvojiti specijalnu literaturu iz obta.sti u gkoju spada predm et interesovanja. zatim 11 tim djelima i tražiti rasprave - i - I

J zvore koji se odnose na sam profm et. Z ^ g svega toga potrebno le. pnie . |* ^ g a , poznavati opšta diela za historiju pojedin't« vregnftnslfih perioda, | |sto sesTstematski saznaje u inHi cnirtij!! (nhra/tp) pnjc/jtinih historijskih |

jie rio d a . - > |Tako su npr. za opštu historiju starog vijeka veoma bitne studije: V. (f

V. Stnive, D. P. Kalistrov, Stara Grčka, Sarajevo 1959; N. A. Maškin, Is- |to rijaS ta rogR im a, Beograđ|1978. itd. • ' I

Tja opštu historiju s r^ r ije g vijeka to su studije; R Hiti, Istorija |Arapa, Sarajevo 1967; G . Ostrogorskt, Istorija Vizantije, Beograd 1959; IA D. Udaljcov, J. A. Kosminski, O: L Vanštajn, Istorija Prednjeg vijeka I? i|Beograd 1950; Skaskim, O. L. VajnŠtajn, Istorija srednjeg vete , Beograd i1952. itd. ' . ?

Z a opštu historiju novog vijeka značajne su studije: A. V. Jcfimov, Povijest "novoga vijeka 1789 - 1870, Zagreb 1947; V. -Popović, Istorija novoga vekau ( l4 % -1 8 15), Beograd 1941; V. P. Poiemkin, Isiorija

76 f ! ' ; . ' . ;

diplomatije, I-II, Beograd 1945; H. Inaldžik, Osmansko carstvo. Beograd 1947; E. V. Tarle, Istorija novog veka, I-II, Beograd 1948. itd.

Za historiju južnoslovenskih naroda za period do kraja 16. stoljeća veoma je značajna studija grupe au tora Istorija naroda Jugoslavije, I i U, Beograd - 21agreb 1953,15^50. Prva knjiga se odnosi na period do početka16. stoljeća a druga od početica 16. do kraja 18. stoljeća.

Za historiju BiH od značaja su djeia: S. Ćirkovič, Istorija srednjov­jekovne bosanske države, Beograd 1964; V. Klaič, Povijest Bosne, Sarajevo 1990; H. Šabanović, Bosanski pa.šaluk 1959; H. Kreševljaković, Kapetanije u BiH, Sarajevo 1954; D. Kovačević - KojićiTlradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978; M. PYeiog, Povijest Bosne u doba osmanlijske viade, M I, Sarajevo (?); V. ĆoroVić, H isiorijtr" Bosne, I, Beograd, 1940; G rupa autora. Kulturna istorija ^osne t H e r­cegovine, Sarajevo 1955; Ć. Truhelka, Historijska podloga agrarnog pitanja u Bosni, Sarajevo 1915; 7 *Sućeska, A jani (prilog izučavanju lotelne vlasti u našim zemljama u vrijeme Turaka), Naučno društvo SRBiH, XX, Sarajevo 1965; A Babić, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972; H. Ćurić, Prilozi bosansko-hercegovačkoj isioriji XIX vijeka, Naučno društvo BiH 8, Sarajevo 1 ^ ^ ; A. Handžić, Tuzla i njenaokolina u XVI vijeku, Sarajevo 1975; A Purivatra, Jugoslovpnska m us­limanska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo 1977; i. HadŽibegović, Postanak radničke klase u BiH i njen razvoj do 1914, Sarajevo 1980; A Hađžirović, Sinđifcalm pokret u BiH 1918-1941, Beograd 1978. itd.

Historijska djela ise mogu pružiti historičaru sve, što ie potrebno za saicupijanje bibliografskih podataka. Ovo i zbog toga zastariievaiu dosta brzo baš no p itanju bibliografiie. ti"sadrže pftdaike ramo o radovima tcojt su obpviientprS?T !5ifo što je Ichjipa štam pana. “ ' ‘ 1 arujjoin navede bibliog-

eđutim, tm a p' Tato ift obaveza autora da u drugom izdaniu nekog diela *nraBkgTigdatke za sve sto le u meamnremenu tzdato. Med

meta n kniirria se ne Sve-^lo"T ^ ^ o tre b n o u~biraKtera. Nur. teana n isiorm o ih ne nio»e 4tf> je napisano n

Tako bi bibliografija o Sarajevu sastavljena nabilT osnovu podatka iz opStih studija bosanske historije bila sasvim ncpot-

^ puna. Osim toga ima i talrvih pitanja koia nisu bila predmet historiiske fihrade pa se, razumljivo, za njih ne mogu pronaći podaci u objavljenim

/eliki značaj za orikunliam e bibliografskih nhavještenia pnnada raznim ortštiin i soeciialm« enciklopedijama. Sve veće enciklopedije Dored tc te ta u kome nružmii osnovna n baviebenta o nekom prcđrnetu navfKle i literaturu o jstom .PoŠto su enciklopedije vrlo rirevledno sređene (abecednim ili azbučnim redom), potrebna obavještenja se veoma lako nalaze. Npr. iza članka Sarajevo nalazi se pregled glavnih radova o Sarajevu. U velikim encikiojieđijama historiji se daje dosta mjesta tako da je podijeljena na određene vremenske periode, a za svaki je posebno navedena literaturaLsiično ie i kod članalca koji obraduju ličnosti, oblasti,

j g j i i t u c i i e B d ^ a r a v n o ! i^ ^ ^ n d S D ^ S i j a ^ e 'l n o r a r o s ! m ''W ^ I 5 n a F (ioo ljen i!^S3a^ka, dalje tragati za literaturom i tako stalno širiti spisak.

77

:ania jeste samo da pruži ono Slo bosanskoherćegot/ačku histori

adkiopediia Jugoslavije » {zaaniu ijBKstKoprarsicop zavoda gotnne. separat za BiFTicrotovo-svi naiuai Imala s \o ie ^

" velike enciklopedije koje ntogu za opštu historiju da pruže podatke, kao i ova za našu historiju. Razumljivo, i enciklopedija kao i druga djela u pogledu pružene bibliografije zastarijevaju.

{V^ n o pom oćno sredstvo za obavještavanje' i oritentacija u isiraZivahTu Cirte raznovrsne posebn^bibliografije. Ima jh više vrstarbibli- ografiie poiedinih znanstvenika fizrađuju se i objavljuju povodom jubileja znanstvenika u zbornicima Hi časopisima i slične^ bibliografije pojedinih akadem ija znanosti, pojedinih časopisa - npr. u povodu gotliSnjtca iztaženja i sl.

5.3. Arhivi - r p ' ^ r / A (3///A rh iv i sn u stanove kn ie evirfentirajn d .va j.i sređuil) i omogUČavaiu

ijaem e-arhtvsfe© ,.^de. Razlikuju se od registrature itj. arhive) koiepredstavljaju »žive arhive« ti. službe poiedinih organizacija (it stručnojti. službe poiedinih organuacija (it stručnojterm inologiji - registrature ili im aoci‘arhivske građeVčiji je zadatak da čuvaju i sređuju dokum entaciju koja nastaje u njihovom poslovanju.Između registratuVft i-athiva postoji p rirodna veza: ono što je bilo u

je g ts t r a tu r i kao tekuća vrem ena '

poslovna dokumentacija, nakon ______u arm v t postaie amivska grada inter-

izvjesnog^ ____________ 1 g[

esantna za tp to iifo re . Poštovanje te veze zaživjelo je u 19. stoljeću i pos- ' talo osnovni princip arhivistike. Dok se ranije građa u arhivima sređivala

po raznim , često form alnim i proizvoljnim načelima (npr. po jezicima, hronoloSkom redu, po teiitorijam a i mjestima itd.) od 19. stoljeća im zahtjeva da arhivska građa u arhivima bude sređena po utvrđenim kriterijim a i pravilima. Najčešće je to tzv. princip provenijencije (porijek­la) tj. isto onako kako je bila sređena « registraturam a. To podrazumijeva da se arhivska građa ne može pri arhivističkoj obradi dijeliti i razbijati, već se m oraju pošto;vati organske g e lin e nastale u samom radu registrature tj. u procesu nastajanja dokum enata.

tSkiin-SiVihiAhisa f la tislih n toku rada iedne red s tra tnre. avd arhivski foncLie registralture. Z a razliku od arhivskog fonda koii predstavlja or- ~ansku j:jeUaw d asm ltirizjadarifidnejegisim iM -e. u arhivima postoje i aT-

ivske zbirke koie predstavljaju skup dokum enata .šašta^ienT i r i^ ta č k ucjelin tL jKl strane arhivista ^stručnth radnika arhiva). U bosanskohei- cegovačkim a rhiviina_neaia-sačuvane-.sreditjovj£kovne građe u obliku posebnih fondovskih cjelina već-sam a-pojed inačno nađenih, na razriim stranam a, povelja t drugih akata koje se udružuju u zbirke.^Poseban a r­hivski fond m ože predstavljati i •'^^rtavština pojedinih ličnosti kad obuh­vata spise nastale u njenom radu (korespondencija, službeni dokumemi, nacrti, radovi, dnevnici i si.) Fondovi najčešće nastajir fz reg istraiura državnih o r g a ^ . p riv redn ih ftrganiy.acija. političkih i društvenih o r­ganizacija i td ^ o n e k a d su ovi fondovi veoma veliki (npr. Fond Z.ema[jst'.e

III%-i

78

tvlade BiH u Arhivu f H Sarajevo) pa su još uTrijeme rada regisiralurc bili podijeljeni na razilr} serije ili odjeljenja.

|Cietokupan sistem onhodenja sa arhivskom gradom (posloicCom i nnnm u nastaianiu) Čini arhivsku dieiatnost. O sn o ^ njenog stružnoc rada" [iruža' arhivistilca irao* veoma . ■ z . s.pruža arnmstuca Kao« veoma znacaina znanstvena disciplina, a nPsioct rmslova su straOll raanici oarhiviroa - arhivisti^ Naša hosan.iE>hcr- Ktgovagka arhh'ska^^iatnošTie vrlo mlada: prvi arRiv osnovan je 1947- godine-TNa podruCju piH ovu djelatnost obavlja (do rata 1992.) Arhiv

■^ii? Sarajevo - kao matična arhivska ustanova i osam regionalnih arhiva. Više riječi o arhivistici biče u okviru tretmana' pomoćnih historijskih znanosti, a za sada jc viažno upoznati se sa informativnim sredstvima u ar­hivima koja SM od velikog značaja za istraživača. —

?Historičar. dakle, kada hoće da se korišti arhivskom-gža^m u /fian ^ en ešvrtisnffigra poznavati i izvjesne elemente uređenja ičnačina

f - radT»rfiiva kao U5tanhva"ćiju gradu koristi. U tonTnoHegu mU pružaju_^ ■--"ara^enu oomoć zn^nslveno<>baviestaina sredstva arhiva koia izramtju

arhivisti PostojeTri vjšie lai^fiiršre^stava: sistematski pregledi fondo!^• riftventari t regmri. 7 1 ....

*'Igi.stem2tski m e riedi fondova daiu Jiaiopštiie inform acije o sadržini jedne registrature, odnosno itnaoca ja rh b ^ e grade. Takvi

' predsuvliaiu u stvmT naiopštife ctef

opstu Shemu strukture lene su grupe fondovaT

i pregledi iti-ra.

sudstvo t tupopiLini fondovi poiedinih sudova čiiu arhivsku ^ d u tai arhiv posieduic.

T ^ t im je popisan svt.ki sud posebno s a punim na7ivom ..graničnim podinama iz kojih im k gradu i. najčešće, brojem tedinipeJM o r . Kotarsk L

? ^ j a t s i u sud Tuzla 1899-1943 fkutiia 18. imiiga 2 )r iO koliko je fond 'T iz g f in i td o n o s s se gaslovi, godine i količina dokum enata za sinku

{»jedinu seriju ili odjeljak.1Sistematski.pregl<-/i j** ot.i^no dosta■tnaiog obima i vrlo io pregledan. Vodi se u obliku knjige ili kartoteke. |

Poželjno je da ovakvi pregledi fondova budu štam pani kako bi Sto širem Dugu zainteresovanih ljud i pružili opSia obavještenja o sadržini nekog ar­hiv/a. U Bosni i Hercegovini se pckijednjih godina u prilogu časopisa Glasnik arhiva i Društjra arhivskih radnika BiH, ili; u posebnim izdanjima, štampaju sistematski pregledi fondova naših arhiva. JGotovo svi arhivi imaju i štampane vodiče kroz arhiv koji sadrže osnovne podatke o gradi

fondova ukoju arhiv čm ra .^ ol jtiru projekta »Arhivski fondovi i zbirke u

' objavljen je 1% T godine i tom za BiH, koji sadrži preglede fo svim BiH arhivima, naravno đo tada preuzele od imalaca.

Ilnventari su po</tDbniji opist sadržine pojedinog arhivskog fonda iti zbirici. Oni imaju i funjkctju službenih knjiga f tf. svjedoče o građi kao im - oiini i dijelu kuliurnoj; blaga.) Uz lo inventari oznakam a pojedinih fon­dova. s e r p i slično, pokazuju gdie leže pojedini povezi ili dokumenti u

raznih vrsoLi’ inventaraarhi’.'u.

m»iedoii )*ostoje i sum anm -anatttićki inventarikoji pred|siav!jaju konlbinaciju ova dva pristupa na popisu g ra đ S i^ n o g fonda. Rhzumljivo jc j ia inventar može dati -

ponaosob kađ ih ima nekoU'ko d ^e tin a ili stotina u arhivu, aii je prak­tično neizvodljivo da se u inventaru O p isu je svaki pojedilačni akt kod at-hh'sks gfžđe 12 19. i 20. sto ljeća kada sp isa im a na sto tin ć hiljada.^ Podaci koji se u inventar tinose SU sHčni onim a kod pregleda tondova._EDml— naziva fonda ovdje se javlja i naziv manieg odjeljka, granične gođme, broj do k u m en t® 'i žjeT lir ie oštećeno i &t.pn podaci se nižu prirodnim redom unutarpojedinih fondova, inventari se vode u obliku knjige i Štampaju se tek pošto su konačno uređeni tako da ne mogu nastati nikakve promjene, f o je važno otuda što inventar svojim oznalmma fondova i serija daje sig­naturu, tj. oznaku koja pokazuje gdje se pojedini om oti ili dokumenti nalaze. Te- signature su sastavljene od raznih znakova: slova, rimsidh I arapskih brojeva.|Kada se u znanstvenom radu koristi arhivski dokumsnat onda se mora navesti signatura kako bi i neko dragi mogao da nade, pročita i prouči dati dolcumcnat. pa i da na taj način kontroitše autora. Razumije se da je m ijenjanje inventara i signatura krajnje nepoželjno jer sc time stvara velika zbrka.

] E>ok svaki arhiv fza arhhske fondove i zbirke) mora imati svoje, manje ili više, prtflmhtuv m ruO ene dotle treću vrstuznanstveno-obavjeStajalh sredstava regeste. imaju samo neki arhivi i to £gn» za pojedine dijelove svojih fondova. Z a razliku od pregleda fondova 1 inventara koji su davali sam o određene podatke o fondovima, naslovima

ieOiam cjelina i njihovoj količini, regesti pružaju podatke o sadržaju ' jedinih dokum enata i to: podatke o m iesta i datum u izdavanja

_po

^okumenta. o tome ko ea ic napisao i kome je npiićen. zatim " ’ - - . . . . . - - . spoljašnjim od-likama dokum enata (vrsta, jezik i pismo, očuvanost, broj priloga itd.) Regesti se. po pravilu, izrađuju u obliku kartoteke i redaju prema stg-

Vnflniri-/ly hrnja ivrgfft pođatalm SC viđi da je za izradu degesta potrebno uložiti veliki trud. Zbog toga se^zrada regesta ograničava na veoma stare. ili na veoma važne dokum ente. 7 I ~

Iili na veoma važne dokumente.

[U arhivima se arhtysfca y r a f t čuva u oosebnintJncK iari aitia-ar.hivslam deooim a i u niih imaiu nristun .samo određen i službenia. Ista se

- čitaonicama arhiva.'kbičr^u -- - - -tžu žapcigiEe-

‘ daje na Citanie u određenim prostorijam a DOd n ^ zd ro m odrertennfi-služSsBika.'T^

arhiva na uvid fnajčeSćepreuzimanju j vraćanju u prisustvu službeniki~prebrov r t j g ^ stavljati nikakve btlje.<ke hiti a tak e mt ar­hivsku gradu, ne sm ije hiln čime nCifititi dokum ente/ Po zavTŠenom radu korisnik je dužan da arhivu u: kome je radio preda jedan primjerak knjige ili rasprave koje su nastale korištenjem njenog arhivskog fonda.

Arhivska središta su Često dosta udaljena ođ centra u ko 'tm s žive znanstvenici ili druga lica zainteresovana za proučavanje arhivske građe.

-mm .

, srcdiSlima naSc zemlje m oraju ua »auc u _______drugih primorskih gradova i drugdje. T o jc skopčano sa velikim

»teškoćama i-troškovima. U smvCje vrijeme se primjenom t^tnićkih ^ e đ s ta v a te teSkoćc smanjuju. ff^a.?voj fotografske tehnike je ddvoo do ^razm jerno jednostavnog i jeftinoe mteina sn im anja arhivske građe. To |e Mzv. mikrhfllmovanje arhivske gr.HtcV^pecijalninikam eram a se u velikim arhivima vrli snimanje pojedinih dokU ^enata i naručiocu se Salic filmska" traka—On je koristi pomoću čitača mikrofilmova, ili pravi reprodukcije pomoću čitača - štampača na fotografskom papiru sa koga čita sadržinu dokumenata. U drugom slučaju ksiraživač svoj boravak u jednom a r ­hivskom centru može đa iskoristi .samo đa pobilježi signature i druge 0.1- novne podatke dokumenata i da ih dade za snimanje, čtme^že postiže veoma veliki radni efekat. Bliže proučavanje sadržine viSl-tek u svome građu. (Mikrofilmska tehnika omogućava lalcše koriščenje arhivske građe koja se nalazi van BiH. Posreosivom m eđunarodne sarađnje arhiva vrši sc“

"razmjena dokumenata m eđu zainteresovanirn arhivima i zemljama. Potrebno jc samo znati signauturu dokum enta u nekom inozemnom a r­hivu da bi se dobio snimak. To je, svakako, izvodljivo samo khda/še radi o srazmjerno malom broju dokum enata. Zbog svega toga znanstvcno- obavještajna sredstva još više dobijaju na značaju.

5.4. Biblioteke/

/Pnred arhb/ « rirnir/> l-n!tumng blaga koje koristi historičarno se razlika irmertn arhi

" naairitose~bibliotekam a onptsuie čuvanje Štampanih knjtga7a"žTiivima '“rukopisnog maten ^ la , mada i biblotekc čuvaju rukopise, kao sto 'i arhivi

Cuvata štampane stvari. iRazlika ie mnogo iasniia kad se uzme u obzir nagn postanka spisa k o j t ^ Čuvaju u jednoi t ahtgoj vrsti ustanova. Arhivi

^ v a j u spise (OokuareifteT KćiiTsirnastaii u postoviiim odnosima između"

štam panom izvještaju nekog preduzeća u a I Skup y ih SĐis-a koje sadrži neka bi

iotekg imaiu po~pfžvflUT5vo

arhivu.biblioteka naziva se knjižni fond

ia~irakopisna~(Ktiei iInihrtf)sepnci.-CHvaju rukopist. Knj«

hiBTTo'teka .se ilH tačina {»stankahihlini&lcy./ Sasvim drukčije su knjige u nekoj popularnoj opštinskoj biblioteci, a drukčije u biblioteci nekog fakulteta. U prvom slučaju nam ­jena biblioteke traži da ona nabavlja djela iz oblasti književnosti koja sc rado čitaju i znanstvcno-popuiantu isieraturu, đok su u drugom slučaju to siropo znanstvene knjige tz jedne ili više znanstvenih oblasti. Velike biblioteke imaju veoma razno-vrstan knjižni fond i vrše nabavku knjiga iz svih oblasti znanja i umjetnosti. U svakoj zerniji po jedna.biblioteka čuva sve ono Sto sc u ulavoj zemlji štampa. Svaku publikaciju takve biblioteke dobijaju na osnosnu zakona o obaveznom primjerku. U BiH t» je Narodna

81

i univerzitetska biblioteka BiH u kojoj so-može naći sve šio je u naSo; zemlji štam pano |K)siij£ drugog svjetskog rata. Syalco ko korisii biblioteke u svocn traganju 7^!W orima i iitcraturoKunora približno zn w profil knjižnoR fonda pđićainih važnlFTihlioteka. Naravno, takvo znanju se dobija leF^E ušivohi i rađonn rb ib iT o ič Ian to ln ačč ;!« UsSianove O y.|94-SS-»gE g stručna 6i51jotcTa?nalažl2naigeščč~ p8kž^žlTie~kar^ njenog knjižnog fonda, nprruT{ruTn<iTTi6Tioibd~'Regtonaino?istorijskog arniva u I ližli nalazi sc literatura iz oMasi! historije i arhivistike,

[^Obavieštenia o svakoj poicd'noi kniizi katu—oosicđitie neka biblioteka pružaju btbltulečte k au lo /i kao ossiovno informativno

^ sredstvo, fek breko kataioealB Iilž: m o/c doćL» dgdiLsaYnugom koja'ga In teresujc, jer je samo pomoću KataioRa službenik Bitilioteke T ronaći i staviti na rasnolapanie ćttaoOi. Jtosto je dvtjč bitne e ru p r M■ fiataloRa: jedna, koja daje podatke koje sc knjit’C kotih autora posjeduju, iT^rtfg^ Roia Oa|C POdaikg kois s c T rmgč iz l ičI-e~ŽRanstvĆKe obtasiniT~Q>~ i

pojedinotn p r e l e tu naja2Sji.j3ibtiQteci ^m a jvažntji je ab ćm ln t iazbughlf autorski katalog. O n se sastoji od

kartonskitrltžR ća jp ekafta m trai^iTm vnfiTTi u obliku kniigel kop za svaku Icniigu Batu ndrftziftnft poiiatkeTTo su u ogngvi isii

u bif - -"navode u bibliografiji: prezime i ime autora, nasiov Knpge, eveniuafiiu *~k u te k d ia T T u io n c ta kmica izdala. izxtgv:>e m|frgu7 fTiiimjit i/tisi..-

' -ja. broi strana t priloga-Svi ti podaci se unose strogo uieanaćeno p tr .^određenim pravilim a Prezime i im<) am nra se daie u gorntem UjevOfff

ug la kartona, a signatura knjige (hroj-knji p k a z i tje gdje^saJmnrizSTnFmli a e sn o n tjDva dva podatka su jednom hnnznhtalnom crtom odvotena odglavnog dijela listića u kome su svi pom enuti podaci. Prezime autora u gornjem uglu se naziva odrednica, je r se po njemu određuje mjesto kar­tona u Ica ta log ll.^agon i sii.pnr>-itani ctrngim alv»rwtnim rili azbučnim) redom . AJ velikim bibliotelrama sc mjesto određuje nekad ne po prvom več po drugom , trećem, četvrtom ili petom slovu prezimena. Kođ jed­nakih prezim ena mjesto listića sc određuje po početnom ili sljedećim slovima im ena. Za korisniia jc važno da zna neka pravila fcatalogizacj/c đa bi se lakše i uspješnije mogao služiti katalozima./Anonimne kniige iii spisi se donose prema naslovu, po početnom ili sljedfeim slovima naslova.

od pseudonim a se knjige s ta v lja ju ^ td pravo ime autora, a na mjestu gdje bi stojao pseudomim-nalazi se »pmiti listić koji upućujg korisnika na pravo im e./flzuzetak je kod pseudonim a koji su poznatiji ođ imena npr. VoUer, M aksiin G orki i sl.). U slučaju da je kniign Jtapisalo više au to ra kaoLođredniaJiluŽi-ime-pivog-auiora. a kod imena ostalih se nalazi uput- ni listić koji upućuje na to ime. U p o r n i m brojnih uputnih listića dobar katafoe otkiania mogućnost gregke-JJL nasp.oraz«ma Icada ie korisniku poznato im e i naslov knjige koju traži. Veću teškoću izaziva za korisniku tzv. koletkivni autor. U posljednjih nekoliko decenija sc prakiikujc đa :u- razni službeni spisi (koje baS historičari često i ra š o vode nc po naslovo (kao što se radi sa anonimnim djelima) već po ustanovi koja je spis bJakv T ako npr. Zakon o univerzitetima i visokim školama Bosne i Hercegovine se nc stavlja na mjesto gdje su zakoni odnosno odrednice na slovo »Z '. već se stavlja na mjestu izdavača; Narodna .skupština BiH, Zakon o ...., ii<J.

82

fTakav jc slučaj sa nckijn Školskim irvcStajima, publikacijama akademija isl. . !

[□cuga grupa kaUloca oruža podatke Sta odrertena hihiiniekajmajaLpoiediiKipniićt li t prodntmu. Takvi kalaioii u sivan vrS«

iirngcuu bibliogratue r-namiicnieni su korisnicima "sarnh oblast ili nređmct za koii su a in lcresovan i. K od

~ T ialari predmet n .kom&icnuHa y.oy ^predmetnog! _ _a nrirednire su U čitavom katalogu poredane abecednim redom. iNpr.

'knjiga iz historije A lbanije nalazi šc pod slovom A Albanija - historija, brošura o nekom Štrajku pod slovom Š Štrajk... itđ. Ovakav katalog je sličan enciklopediji u lcojoj nema teksta več se daje samo sjpisak knjiga. Slaba strana ovog kataloga je u lome Sto korisnici ne zrmju unaprijed kako je odrednica fonhulisana. Zbog toga ovakav katalog jnože bili izvor dezinformacija. Od njpga je bolji stručni ili sistematski katalog kod koga su odrednice poredane po struk turi pojedine znanosti. Npr. odjeljak »his­torija« podijeljen je na metodologiju, pom oćne znanosti, opStu historiju

'starog, srednjeg i novog vijeka, nacionalnu historiju, a unutar ove podjele na izvjesne zemlje i periode itd. Jedna p o dvrsu ovakvog kataloga koja sve viSe prodire u biblioteke je sisicm atsla katalog sređen po U D K sistemu. Uz takav katalog po ipravilu stoji shema njegove strukture sa svim nas­lovima grupa, pojedinih pojmova i njihovih oznaka tako da se korisnik može lako orijenti$ati i ako ne poznaje univerzalnu decimalnu klasiGitadju. ?

/^ri koriSčenju knjižnog fonda neke biblioteke m o ra se vr>diti račuim. naTtsattrkodTfenfihri .starth;:Mmtfli^^ u . Hakiin ^pc;q;figtiSč?tima Kjrho^7Hi-kgtaloga.'T>w nnjfešdc ^ h n p jg g s Sio su u nilma CKtali na snazi

se odreanice uvuek donose latinicom bez obzira kakvim ie pismom Ttam pana Kniig®l55)^č~talfo dobija jedinstven pofddak 'kau ioga.'T W 6d:-^

toga se periodmne publikacije (časopisi, novine) u nčkim bibUoteKama vode u glavnom abectsinom katalogu, a negdje u odvojenom katalogu. Zbog toga je preponiCljivo đa korisnik prije nego Sto p o i^ e da radi u jed­noj biblioted upozns sistem kataloga tc biblioteke bilo pregledanjem svih natpisa, bilo tražeriifm informacija od bibliotekara. Potrebno je da svaka biblioteka uredi svcij vodič sa svim podacima i uputstvima za korištenje kataloga. '

Ktijižni fond '|ibUoteka u BiH je veoma veliki ali on ipak ne sadrži sve ŠIO korisniku lio že zatrebati. Zbog toga je dobro poznavati razne službe i obaveitajiKt sredstva koja omogućuju da se otklone teškoće koje nastaju usljed toga^šio neka biblioteka ili kulturni centar ne posjeduju ođre.đenu publikačiju koju korisnik traži. Evidencijom koja se u bibliotekama vodi I svakoj svesci i svakom godištu pojedinog časopisa, treba da raspolaže bibliografski institut sa svojim centralnim katalogom.

83

.1 * . «

Iz n je ^ dpznaii u kojim bibliotekaina.se nalazi knjiga za koju sckoriSnifejjiim^esuj'e. Na osnovu tih spoznaja posredstvom službe za međubibliD'ralfce pozajmice korisnik može doći do tražene knjige. Na traženje npr.,konsnika iz Tuzle, Narodna i univerzitetska ftiblioteka Tuzla se obraća domaćoj lU stranoj biblioteci da joj pozajmi određenu knji Potom knjigu, nakon što. je dobije, stavlja na raspolaganje korisn prema određenim kritenjim a: Isključivo u svojim prostorija (čitaonicama) i u određenom vremenskom roku.

5 .5 R a đ n s b ib iš c ^ r a flja i

h j toku rada na prikupljanju izvora i obavještenja za određenuteihuVčije je istraživan je - ■--------— -— —. - - - r r . j~

Tiik stastavlja tzv. ra;

gu.ku;na

stavljeno kao znanstveni cili.jzhaa&b^mlBiC- (oneatacionu) bibliografiju Afza razliku od

konačne koja se sastavlja po završetku rada^tU nju se o n o ^ svi podaci do ±Qjj_h se dođe o procesu traganja za izvorima iliteraturoni: iz bita!Ograt!ia~ svih vrsta, obaviežtainih sredstava znanstvenih i drugSt ustanova itd.

mngu hiti isti ili slični pnd<>Htwg tfnJ/> gadrfi wilr»_ . __________ sc dodaju i drugi podaci: o sadržaju odredenogJz-

vnra: o lič n o m s ta v u i rinjmii k lr a ž iv a č a t praktičnih rarioga najbolje je đa se 231 svaku bibliografsku jedinicu oformi poseban bibliograJški listić na kome se bilježe svi značajni podaci. lna& , radna bibliografija je i pGssljeđnJa prilika da znanstvenik joS jednom provjeri mogućnost i oprav­danost obrade izabrane tem e, prije nego s to pređe na najsloženijt i

— •- O tehnici .sređivanja prikupljenogsuštinski najvažniji dio m aterijala biće rijeci nešto

'S i

"1li

■m

hiI:i)i

;nije.

II

S4

KJRrfflCA IZVORA

6.L PojĐoi i zadaci

Prikupijanjem izvora i obavještenja tek su stvoreni pređusigvi za pravi znanstveni rad, X a j. rad se nekadajjvođ ia- n a „ j^ ^ itiprepričanje izvoli j ijierain.re,.|ta i! nije bio.nikakav znanstveni ra3.] His'- toržia se razvijala u znanost tek od kadfa ie nočela da traea o tom e da Ii su

satirac. Termin KTlUka UutlCe od grcKoo gtagola »knnein« koji znaci izdvajati, odvajati i rasuđivati. , ^ jeanicid jc raznim obiiaslima duhovne aE!i7S0šii pa se otuda mnogo upotrebljava u svakodnevnom životu. Vrto često se srećemo sa književnom, iikovnom, filmskom i drugom kritikom, te kritikom nekoe postupica, netce osot>e i st. lu tom širokom značenju itieć kritika kao na nhiiieiava lecinu hepativnu aktivnost: otkrtvanicriječ krntka trao na om nerava leanu n&pativnu aktivnost: otkrtvanic slaDostt. nedosta tak , mana i nesa^/ržertosti tiudskžh dieja i samih ličnosti. Međutim, upotreba ovog term ina u stručnom jeziku historičara }e nežto đruKCija: kritiku izvora ne čini samo traganje za falsifitetim a i neistmama.

mjeri se historičar može osioaiti na autgptičac izvore. \|Ukratko, ikritika izvara-inia -dviie vrste zadataka: prvo.

kad nije sačuvah original lednog izvora fkao Sto len ikop is). da ii sačuvani'izw r predstavlja zaista ono za Sta se izdaie. i dnigo. kada ie to urađeno, da utvrdi đa It Sč onome Sto izvori kažu (sadrže) smije vjerovati i u km '

govor na prvo pitanje daje kritikagj_sm iie vierovati i u koioi teksta (spoijaSnja kritika) a aritika). k ritik a teksta uzimaigdvor na drugo kritika iskaza (unutrašnja kritika),

u obzir pi'venstvenp formalne, a kritika iskaza sadržajne elem ente. U kritici teksta važnu ulogu igraju izvjesne posebne znanstvene discipline koje se nazivaju pomoćne historijske znanosti.

6.2. Falsifikat, Interpolacijs, zabluda

Prije prelaska na obradu pojedinih metodskih jsostupaka' koji sačin­javaju sveobuhvatnu -k ritiku teksra, neophodno je ukazati na neke osobenosii terena kojim se historičar kreće, na zamke koje ga staino prate u vid laži. obmana i zabluda. Naim e,frazitčiti motivi su navt^iU ljude da krivotvore historijske izvote. Najčeićc je lo biia želja za materiialnom " koristi, tako rfa su nastala mnoga umjctničtca dieia. pisma nekih velikih ljudi i slično a sve tu radi olakoe sticaaja novca. M aterijalna korist je bila veoma čest motiv kod taiailiK ažajlia-t^elia koiima su dodijeljena razna

85

prava ill_posiedi. Ćcslg J^ if ik o v ^ n ijm v a c A ^ krajem 19. sioljcća ■pojavili su se na numlzmaliCKOm irzistu zfatnjci srpskih vladara kralja

vlilutina i cara DuSana i izazvali senzaciju u numizmatičkim krugovima. Stručnjacima nije bilo potrebno ni mnbgo vremena ni triiđa da utvrde da su u pitanju providni i nevjcSti falsifikati. Kovači lažnog novca su bili toliko nestručni da su čak na natpisu stavili riječ »perper«, naziv crnogorskog novca loga vremena, ne znajući da Je srednji vijek znao samo za riječ »perpera« (ženski rod). 1

(pored m aterijalne koristi na krivotvorenje pođstiče i niz čisto psiholoških motiva: želia za istiatniem. za uspjehom, za ostvarcmem političkih ciljeva, zatim rodoljubivi zanos i td .)Kod ovog zadnjeg motiva poznat" je prim jer CeSfcih Kraljevodvorskih t Zelenogorskih rukopisa, autora izvje.vnog H anke i njegovog sarađnika. Ovi spjevbvi tobože iz 9. i 13. stoljeća, smišljeni kao blistava slika parlijarhalnog i pavednog slovenskog đrlištva, puni historijskih podataka i vijesti o slovenskoj mitologiji, podijelili su češko društvo krajem 19. i (»ćeikora 20 stoljeća, do te mjere da se m edu zavađenim taborima i krv prolila. Spor se prenio u široke mase, tjc je pitanje autentičnosti ovih rukopisa za njih postalo p itanje češke nacionalne časti. Tek nakon nekoliko decenija uporne borbe cijelog timh znanstvenika preoviadalo je uvjerenje, bar u pros- •vijećenim krugovima, da su u pitanju falsifikati. |Poliiigki falsifikati su takode vrlo česta tKijava.t Npr. priznanja optuženih na procesima u vrijerne Staljinovih »čistki« itđ.

' Tu svem u ovom e za hisLoričaraJe-važtto _da .shvati da se u svijetu ■Veoma-nUTLOgO falsifiknvalorTria-s&Jrialje-fakifikuje, te da na to obrati posebpu pažnju. Isto tako ■važnoJe.jrazlikov®rtaTsiflkat Od neistinitogpodatka u neknm.^izvoHh-4-5asvim .aulanllčni izvori sadrže neistiniie p ^ a tk s> jL d ru g e -s tran &-mQgiiće je har u teortiiTdTfallifikaU iadižL išr tim te podatke. Ako je npr. jedan manastir imao povelju Karla Velikog kotom su m u daroi'ani određeni posjedi, a u toku vremena se povelja iz-gubiia pa? T u m ^ a s i napravili o T.štinrZpnš]earima novu povelju

' predstavljapiSi je kaQ_xia_potiče od Karla Velikog, to je nTOSporho fal- sifikat. Ali ic isto tako neosporno da su o tom slučaju podaci istin iti His- ~ .= * IU p nligho važnu razliku. ' Naime, u

ru se najčešće falsifikatu suprotstavl|a~ongmal. štoTT istoričara ne sinij^Tbiu sluCaj. Postoji npr. š r^ n jo v -

svakodncvnom goznanštvenortneziku _____

vTaćovna povelia kaQ.pfe.pis.ati-onaiakcLnijej3fjguiTl. ipak niie falsifikat.Ealšn ik a ta - je —suprotan autentičan izvor, a originalu kopija ii i

prepis. Kada se isp itu ie da li ie neki Izvor sačuvan u orieinatu ui prepisu. “tim e se ne rješava pitanje auientićnosii, niti pitahje istinitosti podataka i vjerodostojnosti koje taj izvor daje./O cjenjivanje vjerodostojnosti je

/žadatak T n tik e izraza <unUlra.šnie TTnIkel i neravisno je ou__~^datak i o t t k e izraza puaniaoriginalnosti i autentičnostrW aim c. autentičaini izvor je onaj koji je zaista

1 izdaie ti. on niic7alšn7|at. Origm alan izvor ic ohai_kojyc nju u kome ga Jg..slyoriti autor, odnosno kanćelgTtia ilij« -sačuvan u staniu_________ ______ _________

lanova ko;a ga^ ig izdalO frugM itifičunalto lu jeT opija . prepis ili prilcv>xl. yi.erjxdQ£tQiatiJg3»Ue.oti^ koie pruža istiniti.

1

I

i .

86

Pored pravih falsifikata postoje i izA/jesni pretazni oblici Icbd kojih . ah sti neki ftiegwi dtieiovi izmijenjeni. To/jfcjizvor kao cjeiinarautcntićan

su tzv. laierpniaciih■ „___ _______________________Ima primjera da sc u autcniicnoLT^nrigm^ftfT ifovelT? fabriže nekotrkoTedSm teksta i da sc d o da nov tekst u k o in e ^ nnr. dodaju imaocu p ^ l j e posjedi koiiti ntie bilo pn/QQitno povelii i koje ti stvari ntie dobio. To le siučaj i kod povelia koie su~~ sačuvane u prfepiSu. a u Konm'a su čitavi pasusi ubacivani prilikonT prepisivanja, tntereghm an te prim ier m terpolacije koje jc vrSio lo m liccT Marnavić, bosanski, T i s g u ^ 17. stoljeću. O n jc autentič a n bosanske

prevodio tia latinski T u njima mijenjao s a i ^ imena ličnosti ojinia je.pavelfa bjla data i umjesto njih unosio imena svojih tobožnjih

"povetjeJa jim a.predaka Internoiaćiia može nastati i bez nam jere da seT51si|ikuje. nbr. kada korisnik aunteniičnog izvora na ivicama rukopisa Slježiili sVoje mimiedbe Uj dopune. Ako kasnile neki prepisivač tog rhkopisa takve bilieSkc prilikom nrenisivania unese u sam tekst nastaje faLsifikat.

^ Osim opasnosti koje dolaze od satnog izvora, postoji mogućnost i da izvor bude ne§to[ drugo od onoga za Slo se izdaje, ili da bude m anje ili viSe izmijenjen. Ovo pilanje ima i svoju drugu stranu*, mižijenia his­toričara mogu biti hepravilna. a izvor sasvim u redu. U~prvom siucaju sč~

nedovolr zfiapfaaiu se radi o zabludama. Historičari slTu

kao autentičan izvor, a isto tako i tornT*

zabludi kada latsif’|cat upotrebtiavaiu I kada auioaličan izi» r sm auaiu falsiB ^;

' — ĐeSavsTše (to jislo ričari sm atraju jed an izvor za neSto Sto on u stvariRije. Npr. filozof E)ura DaniCić je u drugoj polovini 19. stoljeća našao jednu biografiju Save Nemanića u kojoj le na početku siajafo da je lo žitije »skazano Ddm entijanom a spisano Teodosijem monahom«. O n je bio uvjeren da jc to Savina biografija od Dom entijana i tako je i izdao našlo /om: Život svfctoga Save od E>otnenrijana, Bieograđ IS đ ). Kasnije je , međii tim, naišao na dhige rukopise i o tkrio da je lo u st\/ari djelo monaha Teođ jsija koje predstavlja vrlo s lo b o d n u , preradu Domemijanove biogr ifije Save Neisianjića. Daničič je, dakle, j ^ n o vrijeme bio u zablucji. Inačei zablude u pogledu opšteg karaktera j^ jed in ih izvora^su dalekomalobrojnije od zi&Iuđa o pojedinim posebniin pimnjiiip,;l^ife.i|B često susrdiu, tako da s'( čitava historija naše znanosti u stvariSasiilffiilžOklan-jaiiju određenih zabluda.

6.3. id itik a Jv o ra i pomoćne historijske d isc ip line^

Radi Sto potpunijeg i pravilnijeg shvatanja značaial i ^ ^ p i lza his­torijsku znanost, ijeophođno je n/*ke njene osnovne zadalepazložiti na čitav niz posebnih zadataka. Naime, ^rritika izvora m oralda lKistoričaru omogući sljedeće:’da-DOtnogac da se kod v35ričavgnili rukopisa iednojg

— izvorOelTonstruiSe tekst tak o T l a ^ đe što~l)IižrTWefSitF^Heme koii ie izišyp-ižLautoubvr>iiiZ^cž??aa ~otKnjg)e^'inxižnntr~*atne ^Icvarenja teksta, da o tnogua utvrdivanjg~'^m enaJ;.jfiBpi?^

jžQRozvQB kadaonojiiicJ/ričitgjaiffiderto »Lsamom tekstu.„đa omogućida sa.Qtkri|e_netK>7-nati autor nekog jžvgra, da otkmeu7a|atnnu ravknosipOfeoimtLJatfira i' pnrijpJrln viigšt?)(oie se u niima nalaze itd.. ICao žio je već naznačeno nc javljaju se svi ti zadaci kod svakog izvora, niti kod svake vrste izvora. Najveće problem e stvaraju izvori iz perioda u kojima su iz­vorna svjedoganstva rijč tto istart i srednji vijek), pa se i kritika u najvećoj' mjeri izoStrila u radu sa antiCkim i srednjovjekovnim izvorima. Naravno, načela izgrađena kroz rad na ovim izvorima važe i za one periode i vrste izvora u kojima se problemi javljaju u manje akutnom obliku, b tu d a se sve do danas za d r^ io pravilo đa sc kritika izvora upoznale u radu sa srednjovjekovnim* izvorima, ier jednom savladana ona se dš lako i uspjeSno primjenjivati i na izvore novijeg doba. Toga pravila ćemo se i mi pridržavati.^« a

N a ć e & ji^ tu p c i iz kojih se sastoji kritika izvora sii dosta raznoliki i z a v ise i^ l^ ^ ^ ^ d a tk a koji se riegava.> i^ u t im , postoig neki najopStiji principi yvaka kriiika izvor® Prvenstvenor @ l i ^ iz-

.v o ra T elflitlg iteM iT O ređ iv a in ir jip ^ ^ nskoe izvora his-opiil£2ia_Lpiaieriial za

• ptsan|e,jVfs|E^^l$ata7ohlik dokumenta t pisma iltLlTlako i u pogledu mi- - ■ tj «uMiT kancelarijske ili literarne torme. nadlTi

e ivamaritd.~) sa izvorjma iz istog (ili približno istof>) vremei UkofilČQ.Jc-izKOiLaulpnttČait.J-.saćuvan u <)cjgmalu_ onteritonie.

neminovno imati neke zafednićke ntiiilce sa ostalim tTvnrirnaće

i ie zemlje (leritoriiei. Nnr. od 4. pa sve do 12. stoiieća u zemljama zapaUne "Evrope pisalo se na speajatno priređenoj koži za pisaiije zvanoj ^ r - gamena. Tek od 12. stoljeća upotrebljava se papir koji je preoviadao u 15. stoljeću, a u nekim zemljama i kasnije. Razumljivo je npr. da jedan izvor nastao u 10. stoljeću, ako jc sačuvan u originalu, mora biti pisan na per- gameni. Ili, ukoliko bi danas historičar došao do akta iz j^rioda socijalis­tičke izgradnje BiH, sa pečatom na kome se nalazi dvoglitvi orao, odmah bi mu biio jasno da se radi o falsifikatu: I u ovom slučaju)do zaključka se došlo upoređivanjem sa aktima izdatim u socijalističkoj) BiH na kojima pečati imaju sasvim drukčije znake. |

Ovi primjeri su toliko jednostavni da se na njih u praksi neće ni naići, ali su podesni za ilustraciju naznačenih principa. Ipak, u starim iz­vorima historičar nailazi i na takve stvari. Ako je jedna pOvelja koja treba da je izdata u 9. stoljeću pisana pismom koje je upotrebljavalo samo od I Z do 15. stoijei^, onda je to isto tako jednostavan siučaj. ^ a k o doba, svaka kancelarija ili ustanova imali su svoje određene forme u radu, u načinu pisanja, obliku, stilizaciji i formulisanju itd. Isto tako pisci nekoga doba su .'e držali određenih »pravUa forme« u stvaranju sVojih djela u raz­nim rodovima književnosti. Pisci Jedjiog vremena i jedne sredine imaju određene ideje, ffojmove i kategorije karakteristične baš za to vrijeme. Kad bi u jednom tekstu koji bi trebalo da je nastao u doba renesanse his­toričar naišao na misao* da se sviiet neprekidno usaVršava, da nove generacije posjeduju veća znanja od starijih i da ih nadmašuju na svim

1

i-ižii

i |I.iiS!i

II

I

88

Jer. zna se oa jc lucjai pivijećenosti,a doba renesanse |e biio ispunjeno divljenjem djelima an likc i težnjom da sc ona imitiraju.

Iz ovih askohlco primjera je vidljivo'(da jc za kritiku neophodno poznavati v«rma mnogo matcrijaia kako hi se moglo vršiti uporedivanje.

P Otuda u radu historičara erudicija ('».utenn.st«! ima ogromnu ulogu. RjeSenje jednog MdsJka isključ'vn /n^visi od loga đa ii znanstvenik zna s te ono što je potrebno za ijeSavanjeV-?’-5* prim jer se može uzeti bosan.ska his torija srednjeg vijeka. Historičar ktiji hoće » svome rad« đa kritički koristi bosanske sred-njovjekovrte povelje m ora znati pisma kojim su pisane, inatcrija? način uobličavanja povelja, kancelarijsku praksu sinh kan ­celarija koje su povelje izdavale, različite forfnuSare po kojima su ftoveijc stilizovane, titule izdavača ptrvelja, način bilježenja datum a, pečate i još niz drugih činjenica. Međutim, povelje predstavllaju samo jedan dio izvor­nog materijala za rad historičara, jer on m ora tjh koristi biografije, razne književne sastave, arhivsku gradu, novac, likovne fspomenike i drugo, a svi oni postavljaju svoje određene zahtjeve. Sve to prelazi snagu pojedinca, pa su zato nicoffhodne tromoč-nc historiiske d isap line, pomoću koiih sc sabira i ureduje ootrcbati konutaraUvni rnslerEjai i dolazi đo rezuttata ko ji se koriste u radu. 1'e pomoćne disCinIinc se narivsiii tKtmoćnc hk to riiske znanosti, ima iži vtsc a nosvećcne s^ pop-bnim padručtirna djelovanja.

. Ovdje ćx-, u najkraćem, biti r i je č T o 'p aieoerafi|iT d ip lom atici, liji: granologtiL"

Pfl!Kn|vr.i bavijagj/oienitoriji čoi/j^anstva razvijali su se i smjenjivali brotni sistemi pi53nia?j_j>fot- iia pisma oana.s .su U-tiajvećoj upojrebi pžsm Tnastala iz grCkog altabeta koii se nadovezuic na nfeino starifi Feničanar^aleografiia proučava prak­

tičn a pitanja poiedinih pisama. Tako postoji grčka pateogranta, tatinsita ^aleogranja, ciruska palsografija itđ.

Svako ptSHiio se vremenorn razvija i m ijenja tsfco da se noviji oblici veoma često znatno razlikuju ođ pn.'obilnih. Iz te činjenice nastaju i sas­vim praktične teškoće. Npr. na osvnov« poznavanja današnje latinice i ćirilice mogu se bez teškoća čitati sam o čiriiički tekstovi iz 19. i 20. stoljeća i latinićki mlađi ođ 17. stoljeća. Z a ranije tekstove jc potrebna posebna jiriprema koja se sastoji u upoznavanju načina pisanja i povezivanja slava, razrješavanja skraćenica ild. Paleografija, dakle, u

ru^ ru '.c rv K IJo t;« ! c l - i r l h n i c - j m - j t f , 3 g | j V C O in a f a z l i Č i l a O đ

ena d r u p uloga: da naprvom redu osposobljava ćiianju starih pisam a kg današnjih. Medmiwi.,/a kritiku izvora je važniia gosnovu tKiđaiaka o evoluciii poiedinih vrsta piiam a. pisaćeg m aterijala. skraćenica i drugih elemenata pruži kriterije ko |t o m ogužvaju da sc cKiredi vrijeme i mjesurriastanK:! ncKopTukopisa. vrijednost i .sigurnost lih kriterija nije uvijek jednaka, jci jc razvoj nekih pisama bio toliko đinamiran da svako stoljeće (pa i nekoliko decenija) ima svoje naročite odlike na osnovu kojih ,sc može procijeniti vrijeme postanka rukopisa. Talcav je .slučaj sa latinskim pismom, dok sc ćirilica razvijala dosta sjKiro tako da po ost/binama pisma nismo u stanju da utvrdim o da li jc neki

- 89

rukopis nastao u 14. ili 17. stoljeću. SliOno je i sa razvitkom pisma na pojedinim leritorijam a. Na laliničnpm području postoji čitav ni/, regional­nih »SkoIa« kođ kojih pismo ima naročite odlike, Što je, razumljivo vrlo značajno za regionalno i vremensko ođnx!enje nastanka tekstova. Uz sve to rezultati paleografije imaju svoju sasvim samostalnu vrijednost kao dio historije kulture, pismenosti i obrazovanja.

Paleografija ima ogromnu vrijednusi za izučavanje starog i srednjeg v ijc^ , alJjiruža.d.rag£KjMLr_pomQ-ćJ.u_izu£ayanju v ij^ a , Od 15. šroiječa njoj D,nDada-i.^iptQt>raGia koia nomaže u razrješavanju i čitanju šifara ko ie se upotrebljavaju i diplomatskoj prepisci.

O d paleografije sc vrlo rano odvojila J tao posebna pomoćna dis­ciplina epigraftka fo d grčkog epi - pa i i jr a .f e in ^ urezivatn,Toia | | ‘proučava "pisane špom enikxlo.a.iyrdptTr^m ate.ittaiit: natpisi u kamenu. Srneialuj drvciu itd fepigrafika se bavi čitanjem i razrjegavahism tih nai-~'pisa. gd redlvaniein K rkejiiajza .utvidivanic vremena nastan ia natpisa, kao ^

' i dopunjavanjem oštećenih natpisaTPisanje na tvrdom m aienjatu seH ž? :1j i t e o ^ b od Pisama na pergamciu itt papiru, a"specliičRa le t evoiuctia iipisama koja sc upotrebljavaju u naipistma.

21a paleogra fiju te vezan:! .specijalna po.moćna disciplina21a paleogra fiju te vezana .specijalna po.moćna disciplina fitiELajmiojjiia J o d lf j je č t^ koia-označava vodene ztiake ha faartlitl koja na^je-gd-početrka-^troizi/odnje papira. Od nočeika evropske proiz- fo d p je jiam ic se n j. istu staviiaiu izvjesni znaci koji sgrb iH T irofatt^^ svakoj radionici. pjiTgžartotogtiase bs^-=5aktmtlai!.tem i sredivagiefffHttf z n a lc a . le i iM je z u k a ^ u -m o ^ biti vrlo draioćježži žS'

Tovu)~Tacl0- n i h - n a tekstovima koji s u prectŠRO i i r 'b n b i iž n o Sallranž, jutvfduj^ se v r i j e m e 'i 'o P ia s i- 'if" k o io iT © Eif6iovaia i» rM ton.<cs; fo rn o ču znaka s e Tttvraoje i vl1jente-nffistantia"tiedaiiritnbJJ--rt3sp'J3l.'-'' Naravno, s v e to im a i s v o jih n e d o s la ta lm , n a r o č ito k a d a se n aiđ e iia r a d io n ic e k o je su d u g o v r e m e n a u g r a đ iv a le isti znak, a p o s to ji o p a s n o s t da je h ćtr tija dugo le ž a la prije u p o tr e b e itđ.

Paleografija je Irao pomoćna historijska discipli: obrazovanju historičara. U BiH se zasađ..a izuiksva satno latinska paleografija. Epigrafilta se njeguje u okidru arheologije i historije starog vijeka.

V eom a važna pomsćnaL hronos ~7-A/rijemel‘D S b rT a z li .k o v a 't tn ira l^ a tg ^ P ^ tro i"tehničlču itrm stonfSiihronologiiu. Prva.Sfc4iavLlzfiČaži'avau(iHv4- vremetiam arisagm_ iLlzfiČažiavaBieHv4- i ^ ^ m i t ^ v re m e n a ^ ______Icretansaiiebaskih tijela. » d n i p -načinom m jerenja todredivanja vremena kgd raznih-_«aroda-u-tofcu~lustorije. O bje-ove đisciplins se doritrum i veom a tijesita .saradu ju .-P o treba za hFORsfogijbsn kao fKintoćiioin his­torijskom disciplitipitiL postoji.zbog toga što su Ijuđs u toku hbiorijskog ra2vgj® :fia _ veejma_.različite - načine . jn jerili i obilježavali vrijeme, u hrfićaitskom -svijetu-brojanjs.godina se Vrši tako Sio se ^ t h e riižu jedna za drugo in počevSi-od jedne fi(K!ift£iz yfeMena::vfade cara Augusta, godine u kojoj bi tfebajtgjia-s&-rodxo_QsnivaČ iirišćanstva. Taj način nije preov­iadao b?^favom svijenu, jerjnu£UfflaxtUraajiLfla5itiJixaian|a.gQ^^-•olažha tačKa 622. ' — ^---------- -------------------- ----------M uhanimeđa a.:

fiZZ. godifla poslije hrišćanske. tj. ođ hidžre - prelaska .s. iz "Meke u l^ ea t.nu.Th a ^ u .u s tjr ie sve rio vremena

A

,a veoma važna u

"I

1Petra Velikog bio na snazi vizantijski način brojanja godina, koji je upotrebljavan i u Srednjovjekovnoj Srbiji, po kom e su godine nizane od tobožnje godine sivaranja svijeta (5508. godine p.n.e.). Stari Rimljani su godine određivali po konzulima koji su vršili vlast. Slično jc bilo i kod Grka (po olimpijadama), dok su Egipćani, Asirei i drugi islbčni narodi imali svoje načine -brojanja.

Ni godina nl’e svuda jednako trajala, a i različito di|elila.XođjeiaLna 12 mjeseci potiče tz starog Rim a, V cum aig jaž iig ita liiiie ij@ ]'e m j e s ^ i obilježavanje dand u nedjelji i mj esecu itd. Iz šveea sc vidi da hronologija prevashodiio pomaže historičaru‘da razumije izvorejLiačno-Otvrdt vriiemc doitadaia. Hrnnolpgtfa ima i posebnu vriiednQst_za_histori|B kulture i švakođnisa'nogiivšta, G sim toga za hronologiju važi sve o no Sto je rečeno

. /a paleoprafijuLona daje pouzdam oslonac za kritikuJM3kazuiučLka_kyi običaji pri daU rart|u..daJum eom syjriadaU u4dieđenajd£ibaD

tipitivapje^ autentičnosii srcdnimfjć t o n i h povelja je predm et izuča /anja pomoćjte historiiske znanasUrii|tf>m aiike tod grČičSg'aiDloma

elja).JjjtQ ki| razvoja, od 17. stoljeća, dipiom alika |e izgradila veoma •"siguf le metode l i postigla v eo tn A v ažn eS zu lm teL Usljed TaznovrsnosU

p i r j a ne - n — tom atpove ja, papsH h.i| ivelja^vizantijska-diplomatškadtjLDiplg

- šbolialnia f unuts .šnia ob itie^a povelja koja predstavljakriterije za proc-

*~ - bavr~prgugavante dokumentima ud.

fljiWnie niihatffi-autem ičttplli. Uz

ofšfcihi&va- urne

a rada fcancclariia._aotarits

j l ž dtplomarike se izdvojila sfraeistika ili grčkogsfrag irg inp ino~ M nsko® sig iluat-7 ::.-P^gY ^ se bavi sukroz čitavu historiju bili veoma, i^žn o sre d s tw ovieravanialdOkumenata.

^ Vremenom su-se^mljenjatr obUev p g ^ ta . libOvri« nitma: hS^đa p rig JišC m m alli otSkiyžfifa.itđ. Svi li e te m e h r i^ ju tfe io pouzdaneJ„prectS!i'et kriterije-za određivanje, vrem ena i nastankadokumenta, za provjeru njegove autentičnosti itd . -

‘Numizmatika tod latinskog nummus-novac) ba»4-se sakui)liantcm i p rou^van iem n o v a . Podaci do k o iS ; dolazi numtzjn a^k a proučavttjuG špoljalnjTizgleSliovca, natpise i predstave na njem u, tefinu i sastav, uzas- topnost pojedinih emisija novca i drugog vrto su dragocjeni priie svega zahistoriju privrede, historiju prava, zatim zbog raznovrsnih simbola na novcu Va historija političkih idčja itd. H istorija um jetnosti takode ne može zaobići likovne elem ente na novcu. -Srodna num izm aticLJc metrologija rod-prčkQg.metrnn - mjera) koja,^>mnftiv»_<;ktfm miera kroz historiju- Njena-jiaj&ažotjaailoga jc u tome .što rimogiićava-razunuevamc različitih prnmjćnajnjeEa-koji se p v lja ju n historijskim ijvftdma. Poznatu jg-k3kve-teŠkQĆ6.jiJdana.s ii {irakličnotmjlivtmi izaziva-susret_sa,drukčijim sistemom mjera npi:.Jsniil£skixn..R czuitati m ctrologiie su nažvažniii ža'Bis- toni« privrede. ,

"Tj ^rglrtikSTiž specifična patnećna-disciolina za fai&loriut-Acalniefi i novno vijeka Trna sr: havj grbovima i drugim, heraldičkim .zaadma-I-meni rc /u lta ti se knnšiu.ti dosta ograničenoj m jeri :.npr..Ta i i tvrđivanie prlpaJ^

9 t

■ ijShl££JlbitnrifartnŽL tim r stn Iitvrtlitj« Inkarnu ^ a M i l j u p ^ se iaviiaiu u historijskim i/vnrima?vPo7.nato [c_jiaj£U--se-JiazM micstaT kraieva. rHcka_planina-naselja4-druBO. u toku vrem ena mi,|isniati.iU,his-

, j ori|skim izvoritna-&e.sceću-nazi5d Ja tilau odavno iziSiLiz-Upotcebe fJedva i a i a y ill.peke trapove: Da hi se jazuniielo ono što govori takžv izvor mora

, .se zgati o kom e se mjestu iti k ra fa itađ U fo o o m fsfce Sladite?. oečhjči pružaiu d ra g o ^ n u pomoć historičaru, r

Pored’ pomenutifi"pomoćnih di.scip!ina f neke samostalne" znanosti ukazuju vctVma dragocjene usluge u radu na kritici izvora. Prije svih su lu razne grane filologije (znanosti^ o jezicima). fFiloloauaui prije si^ga

provjeru autentičnostizM nofe drunc-znanostLpr-užaiii historičarima ttosia sazn3nja~ođ značaja za razumijevanje i objašnjavanje historijskog razi^oja, a daleko manje, ili skoro niSta, za kritiku irvora. - ?

6.4. Utvrđivanje vremena nastanka telcsta

Utvfđivatije-vremena-postanka-izvot-a-ima ogromatLzna&ij-za izvore svistane u ostatkcu,tfix. JKua.^e-miie:s,\gga j nati iz koga su vremena da bi se zna}o-o-kain&jaBsmenn.5tde d c ^ Kada se rgdi o izvorima feaii spadaju u t radicito v eo m a " ie jŽ S o znatLirkcd^^^ su udalteni od v re if lap £ 5 l@ n e ^ e d p č g jp v a i zadatak jfritike je, utoliko aktuelniii što veliki broj izvora nema na sebi jasne oznake vrem eaa-u kome su nastaii.j/To je sasvim rizumljtvo za m aterijalne ostatke ie r s c n a njima ni u najnovije vrijerne ne

' \'rSt"O biIježavam ^atutnaTauTora (osim kod likovnih djelad nekada ar- h ite k to n s k il^ l^ ^ in jk a ) . M eđutim, ni tekstovi, a naročitci hronike, tc h i s t o r i j s k a u srednjem vijeku, nemaju upisane'đatum e nas­tanka, p a .Č a ^ |^ |t | t |e ! n i akti i' povelje. Utvrđivanje vremena_nastanka

■ m ateritatm l^^^P i y j e veoma specifično i njime se bavi metodologija ar- 'a<»lQgije i ’ ^ ^ ^ ^ d ^ tnostiTa rivdje č c " p ia v n F fi^ lf ib ttr^ šV tigeena n a č in u jiS ^ ^ ^ |® 4 re m e ito n a stŽTik®to^ta~~^ ' j '

l?tvrdivaiitjeTrremena-nastaaRa-teksia-inQŽ®5e- Totnoću Jbr:malniji elem enata i pomoču podataka iz sadržaja teksta. N ctođ je pogođ- TU] prvf a nekad člnipi način, a nai枊že je u primjćm„„h|iUova kombinacija. (Prvi način se sastoji u updređivanju"5y'pismo^m, pisaćim

" m aferTjalorh, jezil:Qnn~snidnrdrii^B?iWOFrčth'je-da tum ntetghka pozna i. Takvim upoređivanjem (koie te moguchriirpr. kada su sačui^ni orgiTiali) otkriva se približno vrijeme n astan k aT a^ ta na osiiĐVu datnina frastanka

----------- --1------------------- način nije uvijek pouzdan3 se n p r u period« upotre b r in irc

dalfra trja /tačnošč li odćirilicom ođnke~pismFh'c

m

Kađa'je tekst na papiru dragocjeni su i vodeni ziiaci pomoću kojih sc utvrđuje tačnost od nekoiiko decenija.

' Znatno pouzdaniji oslonac u većini slučajeva pruža sddržaj.-,Ka$ia. npr. sadržaj izvora govori o nekom dogadaju čiji le datum poznaj, on time iruža pfire inaicije KOje vode u vrijcmi« p<"»giij>> iing« einpaa td jo M |ii i tekstovi u kojim i se kaže da se negin ndri^itTitrKrdanaSnjeg

dana« i sl. Veom a su ražUcfti slučajevi ovakyih spontanih ispoljavanja . vremstiških relacija koje h istoričar mora koristiti. R ijetko se',^akj dešava

d'&'se'u letetu~spomm|e neka ašironomštca po java (pdrttračehjc štinca ili m jS ć o i si.) na osnovu koje se, poznavajući zakonitosti ponavljanja ovih pojava, može dobiti Siguran oslonac za vremensko datiraisje teksta. Od značaja može bili i to što pisač ne spom inje neki važan događaj koji bi, mačc,-^-način«]plSfnja-i-yr&iLtn]lcfča»yanj^ d a ^ e ^ njeifitznao. Ovakvi različiti Signali-daiiLraztičite tez«ttate.itU .uvijek nedovoljno

"prectMe. 2Lato se mora, nakoii iotia pristupiu_sučetjava~nju tih raznih ■rezAiitata i tek na taj nagin-se.đaiazLtlQ pouzdanijih i preciznijih rezultata. jMetpdskLzahtjcv se-ovđjcivodi na.u> da scsv i prethodni rezultati grupiSu tako da pokažu granicu kada jc izvor~haffaniie 'm o igaD fiaš ta^ i granicu

- "'IgjgajeTžvor nnc'm 6gao?nastati.7<g^ se u stFufroj ter-apvam terrrnnus post=

jž lz^oT morao nastati) iTermi'flirš'aiua-fiuem (tS 'tnOKSO'nastaitjrPored ovih u upotrebi su i negativrd izrba tefm m us ante •«pisnntoir'(tennin prije koga nije mogao izvor nastati) I term inus post quem non (term in poslije koga izvor nije m ogao nastati), čiji je smisao isti, samo Sto se nazivi i-azlilcuju.

Cijeli postupak je lalcše razumjeti na jednom kontcretnom primjeru iz ojiSte historije ranog srednjeg vijeka. Naime, historiju iTemcr.a Karla Velikog, njegovih najbližih prethodnika i nasljednika, daju Anali franačkog kraljevstva (Annales rCgni Franconim ) koji obuhvataju događaje ođ 741. do 829, a sastavljeni su iz viSc dijelova napisanih ođ raz­nih pisaca. 0»aj prim jer se odnosi na utvrdiiranje tTemena nastanka najstarijeg dijela Uh anala. Taj dio anala nije pisan postepeno redom godinu za godinom, kako su događaji u analima grupisani, već ima mjes- limično aluzija na docnijc događaje, a to je dalo mogućnost za različito datiranje. Tako pod godinom 772. stoji: inđe perresit (Carolus) partibu.s Saxoniae prima vice (i onda pođe (Karlo) u Saksoniju prvi put), iz čega se sa sigurnošću može izvesti zaključak đa je au to r u w i|em e pisanja znao i za drugi pohod Ićarla Velikog protiv Saksonaca iz 775. godine. Time je dobijcn terminus post quem, tj. taj dio anala je m orao s a s u t i poslije drugog Karlovog pohoda 775. Međutim, u tekstu ima još indicija. Tako lod godinom 777. stoji: luiic domnus Carolus rex sinođum; publicum labuit ad Paderbninnen prima vice (tada je gospodin kralj K arlo držao

io da nagkist jci'jrako su sc.sabor u Paderbornu prt'i put). A utor laio da je že kasnije zbili ponovo slični događaji i time je om ogućio đatiraijjc. Pošto sc zna đa je drugi sabor u Paderitornu bio 785. dobijam o još niži terminus post quem-godinu 785. No, ni time stvar još nije okončana. Govoreći o bavarskom vojskovođi Ta.siiu koji se pokorio Francima 781. au tor kaže: Sed non diu prornissiones quas fecerat conservavit (ali nije dugo poštovao

93

obećanja -koja jgjzada&)?-gto vOjvodc Tas)fa koja se zbilatsfatm as:4M!St guem. Drufitu jta a jg tg g n eš to __________ML pisac d a o js d a n važan signal. £od ,JS 5. on kaže: lEt tune tota Saxonia

Jfe5Kix-je- m o ^ ć g l 3 i L ] e - ^ a £ l ž E a a , . r a rta ovaj naćin forbitaHiao posnenutuj;iJJfiškiL^p^iogi.sc,snis^^^^^ zakijučili <fa7e tšy đlOunalSTiastao

način sm o dobili terminus snte cjućfn--gođEists-nstat I a Saicsonaca,j-ujedne-iitw4tiHla4e-,dtaanai3 Q kome'je riječ 78871 793. ,godtngr - Ovako uzalc vfenieffffi!""period Še' m alobrojnih irvora m ože raćunali kao vrlo precizan datum.

Dakle, kao Sto se iz ovog primjera vidi, potrebno je otkris'ali u

praktičnom poslu to traži budnost i opreznost historičara i dobro poz­navanje raznih događaja i okolnosti epohe u koju otrpiHk« sphđa tekst čije se vrijeme nastanka utvrđuje. ' ' : . ‘

Postoji još jedan poseban način utvrdiv'anja vremena nastanka teksta u iž^jesnim specijalnim slučajevima, flađa npr, ima neko nedatiraao jftsrno u prepisci dvojice korespondenata koja sadrži i izvjes­tan broj datiran ih pisama, tada, razumljivo, nije potrebno vršili analizu pisma? jezika, itd. niti tražiti na komplikovani način terminus post quem i term inus an te quem , već treba ukoliko jc m ogu6i, na osnova sadržine o tkrili m jesto gdje ono nedatirano pismo ulazi u lanac datiranih pisama. Tim e je ono sasvim dovoljno hronolbSki odre-đeno.

iS^|i^i9EStosLjs;šS|es«a"SffišS^^^^ td ts te

Utvrđivanje približnog mjesta nastaiika peko g Izvora ni daielm onako važno kao utvrđivanje vremena nastanka. I ovd

e ni iz-ie je od

zrta č ^ trz n aij da li je m jes[oxd |eT e au tor nalaž io lla le la jM događaja koji se o pisuje, ier oSToga zavisi broj posrednika i u to in jo j lintii poualanost

svjedoče o .........................iskaza. K ( ^ onih izvora lro|i .sami po sebi svjedoče o događajima ili ^ [avam a^/osm dT vrlo^ je značaino poznai/ati oblast na koju se odnose i b kojoj svjedoče.

U rješavanju i ovog zadatka ie važno vršiti uporedivaajaJbnnalnib elem ena ta , iako su reritorijalRe osobenosti mmyej£taižen£_.£aLodlika pojedinih vrem enskih razrioblia. U najnsanjo] mjeri to saž i za jezik koii čes to tma jasna obilježjaudijalekraLJvezanog za odredeniJciaj_Bag prema jeziku, koji je u stan ju najviše đa pruži, mora biti i najviSe opreznosti. Dešava se, naim e, da nikopis prilikom prepisivanja (a daleko najveći dio tekstova je sačuvan u prepLsima) bude jezićki retuširan, tj. dobije obilježja dijalekta prepisivača. I n a ovim prostorim a imamo va^asvjedočanstva o ovakvim j»javania.T4pr.:U;.jDubrovniku imamo, u velikom broju slučajeva, ^ č u v a n e o riginalne jfo v c lje '^ an S k ih ’ i srpskih vladara, I njihove prepiše ,napravljene M 'aubfdvaCIult Tšrpskih dijalekata«. Sadržaj jc-svuda isti, ali su jezičke osobine prilično različite. S druge strane se nikad ne smije

94 ........... .... ..............

nogućnost dii jc pisac ili prepisivač dalćko od kraja u kome jc nauCio jezik, uradio neki posao, pri Cemu je, razumljivo, unio i neke druee karakteristike jezika svog zaviraja. a -,

isključiti odrastao.dijalckat Ai neke druge karakteristike jezika svog zavičaja.

Pri |utvrdlvaniu *mi€&ta-nasianka izvora se takode se d -postićTThaltzoni-JM i^I^i^ može dati, isto kao

Tvremenskih indicija, neki signal o tome gdje se pišačlillažiol gtn npr. spominje dalimu, položaj i slično nekog mjesta ili o | |

• govori. Naičc*" "^ n t r u pažnje drži ličndsti ili gradove određene oblasti. A n a lM O flm pogledu vrlo zl hvalni izvori je r bilježe sve što je 't iP zaintcresovalo i fioTfeilo autore. Znatan dio takvih događaja izfđiže ili dafje okoline ljetopisa. * »

Indicije đobijene' analizom sadržaja se ne mogu, kao kođ utvrđivan­ja vremena postanka, jfrupisati tako da se dobiju dvij^ krajnje granice. U ovom slučaju sc takvo |rup isan je vrši u neku vrstu koncentričnih krugova, od kojih onaj n ajm anf daje približnu lokaciju (mjesto, oblast) postanka leteta. i

utvrdivanjg.t m jesia-nasianka teksta posebno se m ora im au u vidu^mjesto na kojem Iie pronađen, mada su rijetki slučajevi da se jedan

• rnkopis stoljećima čuvao baš na mjestu gdje jc i nastao. Većina, tekstovaje. nialutim .TlDspfela u specijalne institucije za sakupljanje i čuvamjc

ia&tarih tzvora (arhive, j tTibltoteke ili muzeje). T e .ii.stannve su prilično marljivo Sriježile način dospjcca izvora do niih. Sto upućuje na mjesto

T anijeg čuvanja r a s p is a , p o n ek ad su t na samim tekstovima obilježenT podaci 6 vlasniku i mjestu nastanka itd.

Mvanje auidra teksta je jedan od najvažnijih i najsloženijih zsdataioi kriuke tekstai Ovdje n i ie a t i ćtvorac djela, već Činjenica da se na poznavanju, veliki dio unutrašnje kfitike fk n tik c iskaza). Poznavanjem ličnosti au to ra nekog teksta stiču s6 vrlo važne potazjie osnove za p ro d e n il^ njc

InjegovčFg stava, interesa, mogućih tendendja iiđ^ Postoji "više' m ogudh šiiuad ja: nekad je moguće tekst pripisati jednom inače poznatom autoru: nekad se otkriva sasvim nepoznati pisac 1 osnovni elem enti njegove biogratije, nekad se Ig-itika m ora u d o v o ljiti sam o tim e da približno odredi kojem društveijom krugu pripada nepoznati au to n nekad se u nekom djelu smatranom za tekst imlčog poznatog autora dolazi do spoz- haje vBc autora; nekad je. naročito u tekstovima iz novije historije, autor sakriven pod lažnim inienom (pseudonim), te je potrebno utvrditi pravog autora itd. Svaki od ?vih zadataka zahtijeva posebnu m etodologiju a ovdje će se naznačiti satno neka glavna načela.

Naime, ,uvijek se m ora polaziti ođ prethodnih rezultata na utvrđivanju vremena i mjesta postanka teksta. TirtrVezultat|mž~TgTđoneklc ograničen krug u kome treba tražiti pisca i’a u to i^ .'ToSiije toea slijedi analiza spoKaSttjih oSIiJežja "pismo, jezik i stil ito. Pism o bar za s tarije periode ne daje nikaks? pravi oslonaclTovom poslu. Jer, za uporedivanje

95

V

pisma bilo hLpotrebno raspolagati originalom teksta kdfi sc ispt{uje.J(ao j , originalima djela sa kojima se vrši uporedivanje. što:'je u praksi teško 4ostvarljtvo. l^cla bi sve to Mrilo na raspolaganje istražiyaCu, to mu i ne bi 'puno pornoglo, je r jc pismo bifosVe ab gotovo 18. stglie6i veoma nein- dividualizirano. Čak i danas u doba veoma individualiziranih rukopisa teško je ekspertizam a utvrditi identičnost rukopisa. Tako činjenica đa je ‘>3pismo ljudi jednog razdoblja imalo jako izražene zajedničke crte 1jogoduje utvrđivanju vrem ena nastanka teksta aii predstavlja smetnju cada na osnovu pisma treba utvrditi individualnost autora. ,

Znatno sigurnije uporište u ovom poslu Čine itezik i stil. I pored zajednigRib crta sa drugim piscima svoga vremena sv.aki čovjekm jeziku, načinu izražavanja, rečeničkim obrtima, stilskim figuraraa i slično, ima svoje lične osobenosii. Filologija je razvila prilično precizno statističke metode kojima se utvrdurulosODenostt jednog pisca, u ^ t a l o s t upotrebe izvjesnih riječi, vrsta riicči ili rečeniCkih obrta ie rbjdičita koa razpi.fi pisaca. Kad se na osnovu upadljivih oblijelta posumnja^da bi au to r mogao biti neko koga je sačuvan i neki drugi tekst, može se pristupiti ovakvoj s'tat^HčKoi anaHzi koja će verifikovati ili odbaciti predfožehu pretpostav-

J a . Ovaj u k ra in io j lintii dosta pouzdan način, ne moŽe’še p n m jje n iO ® >nije u pitanju au to r od koga su poznata i druga d jc to ju tom slučaju sc Jmora prim ijenili traženje indicija u sadržini te k s t i^ ^ to je vrlo teško i jnepouzdano, pa otuda veliki broj ovako utvrđenih autora nije siguran.

U takvim slučajevima se kritika mora zađovol^ti tim e da Sto je ?;imoguće bliže odredi socijalni i kulturni krug kome pripada autor. Kao ^primjer se m ože-navesti Silučaj tzv.T6&MrB®m®?^gQ^ofUKi:eTG^^ tanorum, najvažnijeg izvora za ranu slovenačku histori tu. To je andrimini 3šp]is_b!^ ikakvih izričitih oznaka bi vremenu i mjestU' hastaalm rčija jc 3rukopisna tradicija takva_ dk nije mggla.dati oslonca za>Jiže utvrđivanje vremena i m jesta nastanka autora. Preostala je jedino s^đržina, dosta zah- |valna za rješavanje ovih zadataka, jer je spis historijski/N aim e, u spisu se |isasvim kratko govori o pokršavanju Bavaraca, a ^avn i predmet je Tpokrštavanje K arantanacaj misionarski rad među n jin u i najranije i;,crkvene organizacije^ Š to sc mjesta nastanka tiče s4m predm et spisa upućuje na neko crkveno središte u blizini slovenaCkifi zemalja. Kada je utvrđivanje vrem ena nastanka u pitanju, vremenske indicije iz telista su |jpokazale da ie spjsHnastao-871.-gO!đinfi..Kakoj5e,ktOZ.4i^'f^®*^‘ provlači ^tendencija da se dokažu; prava salcburSke arhiep|skopije i da sc nezakonitim prikaže postavljanje Melodija za srem ^o-panonskog ar- |hiepiskopa,ičune je velika-teritorija otrgnuta ispod sdlcburSke crkvene vlasti, sa velikom vjerovataoćom se može pretpostaviti da je au tor spisa pripadao krugu njemačkog (katoličkog) klera satcburšlcd nadbiskupije.

Pseudonimi su karakteristični tek za historiju ndyog do ba, posebno od 18. stoljfeća. ^ajjistifrovanjem pseudonima može se tragati razJiČiiim pulevim agnekada je potrebno tražiti u savreiaenim ižv'orima tragove o tom e da }M |J ayremcmet znali ko se krije iza lažnog imbna; nekada treba, p o š to ^ S j^ ^ ^ ^ j: broj pseudonima sreće u štam pi, tragati po arhivama lis- tova: ln^ m pi* :D O političkom stavu i raspoloživim činjenicama može o t k r i t i p ^ ^ c b f n e je pripadao autor i eventualno! naslutiti ličnost.

96

značajnom dijelu mnogobrojniSi pseudonima, sako da su sastavijeni čak i rječnici pseudonima, i danas jc pred nekima- historijska kritika ostala nsmoćna. U Engleskoj je npr. u jednom listu od 1769,-1772. godine nepoznati autor objavio niz pisama pod pseudoim om »Junius«. Ta pisma su bila politički vrlo angažov'ana i imala su veliki odjek u savremenoj jav­nosti, ali su svi pokušaji i savrcmeriika i kasnijih istraživača da otkriju ko se iza ovog pseudonima skrivao ostali uzaludni. Iznijete su pretpostavke čak o 51 poiendjainbin au toru ovih pfeama.

6 .7 . U t v r f h 'u i s j e za v is e to s ti tg k s to T B -

FCada o jednom dogail3iu_ULridy3nju^ava£i--viŠ€ razitih izvora ae.bstnval veoma je važno utvrditi da li je pisac (autor) s-j/akog od njih neposredni oče^/idac događaja ili prenosi samo-onoJ tb je čuo fiic itao o<l 'S r u ^ . Od toga u cfielosti zavisi vrijednost sviedočaitstva jednog izvora i

~zaB)učaka koie isiniiživač tz njegovih podataka izvlači. Većina _R8SJiJii.jmimT«vi|ek-sadižL-tF.ar4Lđio_origm3liiQ£.-tekstoviTcoji dana

"ono sto je nastol(>jskl|tfgivaj>4.QpažaKjk.uaM|tečMn^^^ odjndga gtoje^'tjor.jiiauč^ dr ugih (osim razumiiivo. iz-riežtEja

nem3sredRimjapažanji«ia--i»o-iia.sjir-apr..japo.rkjtfe očevidacay|iTo jc donekle i sasvim pri.“odno je r sc sva opSta i posebna znanja ljudi (i šstfEiivaCa) oslanjaju na ongS to su drugi ranije sakupili i u tv rd ili Tako jc biio i u minulim stoljećima, l ju d i 5u se u svojim spisima služili i o.nim što su drugi prije njih stvorili, a za historičara je od ogromne važiKtsti da o.s- feti tu razliku i utvrdi Sta ođaide potičejj Z adatak se oteSa\/a i tim e Sto su u stara vremena ijudi mnogo manje j-solagali na intsfekraalnii svojinu i irmogo manje sicrupuloziio nego naSi savienicnici odavali šsa su ođ koga iivinsali.

‘ Mogućnosti rježavanp; oviii zadataka zasnivaju &s na dva stava psihološkog icaraktera; 1. ako više Sjuđi opaža-jednu pojavu, čak i sasvim jednostavrnu, i o njoj izvještava, neće nilmd sve momente opaziti na isti način, niti ili na potpuno isti način reprodukovaii; 2_ ako više ljudi isti misaoni sadržaj iskazuju Jezičkim sredstvima nikada se to neće desiti u potpuno istoj formi. Ir ovoga slijedi da dva različito svjedočanstva koja govore o istom događaju na isti način t . iznoseći iste m om ente u istom sklopu i istim redom, u jednakoj ili približno jednakoj formi, ne mogu biti nezavisna jedno (xl drugoga. .Ali, <ia bi se rsa ovom zaključku gradili dalekosežni metodski {K>st«|>ci potrebno je uzeli u obzir nekoliko ograničenja. To je, prije svega, saznanje da postoje formule i njima .slični stalni okamenjeni izrazi koji čine tzv. opšta mjesta ti tekstu. S formulama su u najčistijem obliku srettemo ktiđ diplom atskih izvora i Raznovrsnih poslovnih i službenih tekstova. K<id njih se usljed duge ufiotrebe, ili usljed propisa, upotrebljavaju uvijek isti rasporedi? uvijelt isti izrazi i obni, karakleristićttf za jedno vrijeme ili jednu ustanovu. Tako se u svakoj srednjovjekovnoj povelji, kojom se nešto daruje crkvi, iznosi značaj lak-vih djela za spas duše i dužnost vladaoca da se brine o liriSćanstvoi. Tako .sc čini u \ozanuji, tak« u zemljama zapadne EvroDe, tako u južnos-

97

lovenskim z e m lj^ a . Teško bi se, međutim, prevario ona] ko bi na osnovu lih mjesta u poveljama izvodio zaključke o pobožnosti ili naflonosii prema crkvi nekog konkretnog vladara u čijoj povelji je takv'O mjesto pročitao. Isti s a đ rž j i ista forma u ovim slučajevima ne može svjedočili o zavisnost! izvora, je r sc radi o opštera mjestu koje se svuda ponavlja.

Osim toga u svakom vremenu ima misli, predstava i izraza koje ne otkriva svaki TOjedinac, več šu opSte dobro i u obliku stalnih jczičkih iz­raza predstavljaju sastavni dio komuniciFanJa « daloj dfuSfveitoj sredini. Kada se u knjizi nekog historičara naiđe na konstaiad ju .đa se za početak nečijeg kraljevanja kaže »NN je stupio na prijesio tada i tada«, to ne znači da je opSte pravilo đa kraljevi započinju v ađavinu time što zakoračuju iii sijedaju na neku vrstu stolice zvanu »prijesto«, niti pak znači da Je taj his­toričar to prepisao ođ nekog drugog koji lakođe u nekom te te tu navodi da je neki kralj »stupio na prijesto«. Na p m pogled sve izgleda jednostav­no, alt kada se radi o jednoj davnoj epohi i&ško je sa sjgurno.?ću raz­likovati stvarni i?originalni iskaz nekog pisca od stereotipine fraze slične navedenont prim jeru . Ako se, dakle, srednjovjekovni pisac služi istim biblijskim ili klasičnim citatim a ili obrtima koji na njima počis^ja ne sm ije sc zakijučivati o njihovoj uzajamnoj zavisnosti.

Ukoliko je događaj o kome neki Izv/or obavještava jednostavniji, i ukoliko je iskaz'kraći, postoji veća vjerovainoda đa se sasvim nezavisno rcprodukuje na isti način. To nalaže veliku opreznost kod takvih izvora, kao šio su IjetOflisi, koji veoma kratko bilježe Jedaostavne događaje. M ogućnost varitanja je kod tc vrste izvora veo tm mala i žbog toga m ogućnost sasvim sam ostalnog formuSisasja u istotn oblik« prilično vjerovatna.

Uvažavajući ova ograničsRja, koja u praksi nije sivijek lako primjen­jivati, m ože se sm atrati kao pouzdano da, u slučaju kstd vife izvora iznosi isti sadržaj u istoj ili približno istoj formi, m eda njiiaa postoji neka veza. T o su srodni tzvoi® a veze m eđu njima mogu biti vrlo kompjUkovaae.

N ajprostiji je slučaj kada imamo dva srodna kt'ora. Već time Sto e utvTđeno da su srodni i da je jedan nešto preuzeo ori drugog, obavljen je značajan dio posl® O staje Još da se tačno utvrdi koji je izvor od koga preuzim ao. K ada je poznato vrijeme nastanlta Jedsiog i drugog, ili kađ su poznati au to ri i vrijeme njihovog djeloranja, može se ćesto iz vremenskog odnosa zaključiti koji }e o đ dva izvora osncmii, a koji izvedeni. Razumljivo, mladi po vrem enit nastanka jedino može biti zavisan od starijeg. Češći je slu& j da vrijem e nastanka nije poznato i tada preostajs uporedivanje teksta i traženje dokaza za jetimi iSi drugu mogućnost. Raz­like u tekstu mogu odati koji je izvor ođ koga pozajmljivao. Onaj ko prepisuje iii preuzim a nalazi se uvijek u opasnosti da sasvim slučajno, i kad želi da doslovno prepisuje, učini nekit omašku koja odaje. To ss naročito dešava kođ ličnih im ena, imena mjesta iii |?ak kod s|)edjalnth term ina koji su imali određeno značenje u jedno doba, a u vrijeme prepisivanja nisu jasni.

Kao prim jer m iješavanje ovoga zadatka može sc navesti slučaj iz srpske historije: biografija svetog Save Neraanfića od Donientijana i Ođ Teodosija. Ova dva izvora su očigledno srodna i |ej.tan je zavisan t)d

98

drugog: opisani su fcti momenti iz Savipog živpta istim redom,sa mjes- ■ limično se čitavi pasiasi doslovno {»dudaraju. D om enlijanova verzija ima

dva datuma nastanka 1243. u jednom t 1253. u drugom rukopisu, dok vrijeme nastanka T^odttsijeve nije izričito naznačeno. Dom entijanova jc daleko opširnija i imia mnogo viSe citata iz Svetog pisma, raznih poređenja sa biblijskim ličnostima i sličnih t i k r ^ dok ie leo d o sijev a stvarnija i jed ­nostavnija. Od sara‘?g početka su historičari držali da je Domenlijanova biografija prvo nastala i da Teodosijeva predstavlja n ieou preradu. Narav­no, ovdje nije namjera da sc iznose svi argum enti za jednu ili drugu tvrdnju, već se sam | želi ukazati na posiojanjei ovakvih slučajeva. Ovaj slučaj zavisnosti dva fzvora se u krajnjoj liniji i j ^ v a hionoiogijom . i? oštn

1 u Teodostjev'om ief|stu biografije ima mjesto ^ j e se kaže da su tadaM Latini vladali C arigr|đom , sigurno je da je on pisan poslije 1261. kada jc

obnovljeno VizantiJ k o carstvo, tako da druga sredstva dokazivanja nisu l | ni potrebna. \ iM 2jiztno jc komplikovaniji odnos tri uzajamno srodna izvora. Tu

postoji mogućnost d ^ e l kombinacija koje se ^ J u svesti na tri osnovne lurijante. Prva je ka^a od tri srodna izvora (obilježena slovima A, B i C) dva izvora crpe podatke iz trećeg. Sto sc grafički thože pređstviti ovako:

•T4!i•

I i A

.:j; ■ ’t iJ Ct

S!

I■4

Druga varijantk je kada drugi izvor a-pi podatke iz prvog a treći iz drugog: v

A — B C

'Freća bitna varijanta nastaje kada treći izvor crpi podatke iz piv’og, a drugi iz trefeg: i

A — C — BRazttm ljiw je đa se drugi i treći izvor (B i C) mogu naći na mjestu

prvog (A) čime se broj kombinacija znatno povećava.Inače, kod tri srodna izvora m etod se u suštini svodi na onaj koji je

primijenjen kod ispitivanja zavisnosti dva izvora. Ispituju se omaške, odstupanja i izmjened pri tom e obraća pažnja da U im a neke pravilnosti. U principu se može dzeti kao pravilo: ako dva izvora im aju čas jedan čas drugi elemente koji | e poklapaju sa trećim, vjerovatno je da su iz njega crpili sadržaje nezavisno jedan ođ drugog. Ako, pak, dva izvpra imaju zajednička odstupanja, u velikoj većini slučajeva, je vjerovatno da je jedan crpio neposredno, a drugi od njega, itd. M ože se pojaviti i slu&ij đa je jedan izvor crpio ođ gstala dva, Si© se može predstaviti ovako;

B A B

99

iiii,-iS;i

,»uiiuaj,c utvraujc nakon prethodnog isključenja svih ranije navedenih mogućnosti. Pored ovog indirektnog putaj postoji i direktni koji nastaje u slučaju kad jedan izvor preuzima podatke čas od jednog čas od drugog izvora, a o n i n e govore O istim stvarima, u tom slučaju sc kaže da je izvor C kompilacija na osnovu izvora A i B / Pri takvim kom­pilacijama se dešava da nastanu »dubleti«, tj. da ođ dva ista događaja opisana u izvorima A i B, kom pilator C napravi mljed nepažnje ili nerazumijevanja dva različita događaja.

Daleko veće poteškoće nastaju kada je u pitanju srodnost više od tri izvora, je rse broj mogućih kombinacija naglo povećava? Metodski se u os­novi sve svodi na jednostavnije slučajeve.

Veliki, značaj za ovaj segment kritike teksta 'ima otkrivanje i utvrđivanje izgubljenih izvora. To sc odnosi na moguća otkrivanja u tekstu jednog izvora pojedinih dijelova ili niza podatak® koji sigurno vode porijeklo iz nekog drugog spisa, a koji nije sačuvan. Isto. tako dešava se da jedna grupa srodnih izvora pokazuje da se njihova veza ^ t o j i u lom e Sto su svi koristili jedan irvor koji nije sačuvan. U vremenima kađ su se izvori vrlo neposredno koristili, dobrim djelom i bulci'hlRO prepisivali. ujKjređivanjem takvih izvora Je moguće izdvojiti dijelove i rekonstruisaii neki dio izgubljenog izvora.' Čitav niz izvora izdvojen; je ovako iz od­lom aka nađenih u drugim spisima. Jedan ođ najbriljantnijih primjera za to su Pađerbpm ski anali koje je na ovaj način rekonstruišao jedan poznati njemački htSforičar 19. stoljeća. i | i

6.8. Pablikbvai^e izvora ' ji

Razvol^Hfetorijske znanosti bio bi veoma usporen; i veći naprolak |jedva mogu Č ^ ak 'h i svaki istraživač m orao sam da za siak i izvor iješava tzadatke k o |^ ^ ^ p r i J e d naznačeni. Već u 19. stoljeću se Shvatilo da sve to |m ora u sklppu kritičkog izdanja nekog izvora. Od 16.s to i je Ć a ^ » ||R ^ o v a I o tzđa\-anjc tekstova rukopisa sajonim podacima <

Poređenje sa drugim izvorima i ptkrivanje zavis- Inosti 17. stoljeću, ali pravo metodičko i kritičko izdavanje ji z v o r a f ^ ^ ^ ^ l P , u Njemačkoj u 19. stoljeću kroz veliki poduhvat ob- i ja v l j iv a n js ^ ^ ^ n ik a " njemačke historije: M onum enta |Oermanica nis- i torica. ^ a k i izTO u ovoj kolekciji, koja jc postala uzor svim sHčr|m 1 izdanjima u drugim zemijama, kritički je temeljno pretre^en i dat koliko god je mogućno sigurniji odgovor na pitanja o auteniičiiosti, vremen s i mjestu nastznita, au to ru i odnpsu prema drugim izvorimti- O'ili |istraživanja su saopSiavani u specijalnim časopisima ;i rezimirani u predgovorima uz izdanja pojpdinih izvora. |

Međutim, kritičko izdavanje izvora, pored naznačemh, postavlja još mnoge veoma važne zadatke. Jedan tekst može biti sačuvah onako kako je izašao ispod pera svoga autora, aii ni tada se zadatak kritičkog izdanja iz­vora ne svodi na »foiografeki« vjernu reprodukciju sačuvanog autorovog rukopisa. Naime, poznato je i sasvim razumljivo da i vrlo brižljiv pisac 1dopusti izvjesne omaSke: slovne greške, ispuštene riječi, nenamjerno

100 '

ponovljene riječi i s!. Njegova isiterpunkcija kao odraz jednog vremena može biti nerazumljiva korisniku k om e je izd an je n am ijen jeno . Sve je to potrebno odstraniti da bi izdanje odgovorilo svojoj namjeni. Taj idealni siučaj (sačuvati original rukopisa), u kom e su posSovi i o d g o v o r n o . s t i iz­davača neznatni, ne

rukopisa), a iz sredn je sačm^ana u razn

avija se Često naročito kod izvora iz starog i srednjegvijeka. Iz starog vijeka nijedan rukopis nije sačuvan Icao autograf (original

eg ih je sasvim neznatan broj. Ogromna većina izvora m prepisima koje su mahom pravili profesionalni

prepisivači. Greške koje se (le.šavaju i samim autoriiana, ovdje su daleko fe ć e i veće I njihov broj sc umnožava pri svakom novom prepisivanju. Pri tome treba imati na umu da su pisma srednjeg vijeka bila daleko manje razgo^etna nego današnja, da je ogrom an procenat riječi skraćivan po dosta slobodnim sistemima, tako đa su m ogućnosti za pojavu^ raznovrsnih grešaka i omaiki daleko veće nego danas. Kao i u daBagćJetp/svakodnev- nom životu, tu ima veoma naivnih grešaka koje se na prvi pogled otrkiju i ne promijene smisao teksta, aii ima i takvih koje tekst učine nerazumljivim iii mu izmijene smisao i postanu povod težkih zabluda. Kada je nnr. u jednom ljetopisu nađen podatak d a je .sultan zauzeo Ivanov grad, start historičari su se mučili da utvrde koji je to grad i iznosili razne pretpostavke. Tek je jedan bolji rukopis tog ljetopisa pokazao đa je tu u stvari prije.prepisivačeve greške stajalo: »I rva Novi Grad« tj. opsedao je, tukao Novi Grad.

Zbog wega toga je Jako važan m etodski zatitjw đa se izdanje izvora priređuje tako da se .ovakve i druge moguće greške otM one u Što je g (^

većoj mjeri. Pit^đuslov za to ja đa se izdanje sprsirsa po svim sačuvanim rutopistma, Razumijž'vo, u slutejeiiim a gdje je sačuvan samo jedan rukopis nema drugog izlaza već se siužiti njime isto onako Icao što bi se služilo originalom. Tek kada su sakupljeni s%d rukopisi pristupa se rekonstrukciji teksta čiji je idealni cilj đa bude što bliže originalu. Pošto tskusn'O pokazuje đa na|s£gri|i sačuvani tekst ne mora da bude najbolji i nejbiia izgub ljcaom origireal«, mora se opoređ iva njem svih rukopisa otrkili koji ttajbolje odgovara metodskim zatujsvima kako bi se uzeo za potllogu izdanja.

Rukopis se tada prepisuje, skraćenice razrji^ivaju, stat/ljaju velika i mala slova po našim pravilima i običajim a, stavlja se moderna intcr- pimkcija i slično. Ža pravo icriiičko izdanje nije dovoljan sam o tačan teksi na osnovu sajboljeg rukopisa, već i navođenje »vari|aesta«j tj. razlika u pojeđiRim drugim rukopdsfmia ili gn tpam a'rukop isa . Te'■varijante sc donose na dnu stranke, ispod teksta samog izvora) a povezx«Ju se nekim znakam: slovom ili bro.ikom, sa odgot.'arsjućšm mjestom ti tekstu. Najčešći js slučaj da se redovi na Jednoj stranici izdanja nanicrišu maflm brojevima sa strane (5,10,15’, 20,25 i eventualno 30), đok se varijante bilježe na dnu strane na taj način’Slo sc navodi i riječ kod koje postoji promjerEa.

Naznačenje varijanri spada u tzv. leritičM aparat, koji mora imati svako izdanje izvora koje iole pretenduje ds ukaže pomoć znanstvenicima. Pored varijanata u kritičkom aparatu rsaiaze se, u nekim izdanjima irvora, i; napomene u kojima se objašnjavaju ličstosii, mjesta ili

101

čak i neki događaji o ko ima iz\'or govori. Neke veoma poznale publikacije izvora čak i graf čkim jzglcđom olakSavajtr upotrebu izvora. Tako se npr. mjesta preuzeta iz drugog izvora štampaju manjim slovima, a sa strane na ivici s^ b iije žav a mjesto gdje se taj od omak nalazi u drugom izvoru. Takode sema ivici daju razrje.šeni datum i koji sc u tekstu pominju itđ. : -

Izdanja povelja imaju obično sve naznačene eiemenic i uz to još i kratak »regcst« koji prethodi povelji. U njemu se, po pravilu, navodi: ko izdaje povelju i kome, najkraće i najap.štijc formufisan sadržaj i datum nastanka povelje i sl. Pravilo jc đa se povelje i arhivski dokumenti ob­javljuju hronoioškim rc^om. Inače, u samom načinu rcprođukovanja teksta postoji zn a tn a . razlika između pristupa filologa i pristupa his­toričara. Dok filolozi teže da (ckst .što vjernije rcprođukuju sa svim starim grafičkim znacima, obilježenim akcentima, pa čak i starom inter­punkcijom , historičari stoje na stanovištu da sve to nije ođ znan ja za sadržinu i đa otežava čitanje i upotrebu određenog izvora.

Poslije drugog svjetskog rata u bivšoj Jugoslaviji je posebno rađeno na publikovanju izvora iz perioda narodnoošlobodilačke biiibe južnos- lovenskih naroda. U izdanju Vojnoistorijskog instituta Beograd (gdje je građa pohTanjenaj pubiikovano je vi?« tomova (u svakoni po nekoliko desetina knjiga) izvorne građe pod nazivom: Zbornik dokumenata i podataka o naroditooslobođilačkom ratu jugosiovenskih naroda. Izvore ra Bosnu i Hercegovinu donosi četvrti tom.

6.9. Kritičko sređlvarsje prtkupljersog mgfeEiJisIa

P ored pitanja naznačenih o kritici telcsta i onih o izdavanju irvora. korisno je osvrnuti se i na jedno pitanje koje ns spada u metodologiju znanstvenog rađa historičara, več u tehniku.toga rada. Naime? kada je his­toričar upoznao neobjavljene i objavljene irvore neophodne za njegov istraživački rad na određenoj temi, on je suočen sa lehEiičkam pštartjein: kako da najcjelishodnije i najtacionalnija savlada i organizuje izvornu građu koju je sakupio. Jer, u prirodi je istražli'ačkog rađa historičara da ne može odm ah u punoj i pravoj mjeri koristiti izvor koji je pronašao, već đa mora sakupiti sve izvore, pa tek onda prići svome poslu. Pošto jc Cesto iz- vorda građa veoma obimna ovo tehničko pitanje ima srazmjerno veliki značaj, je r od njega zavisi koiiko ćc snage i vrem ena biti utroSeno i rta li će se valjano i dobro iskoristiti sve ono Sto pruža trvorna građa. Rijedak je slučaj, kođ malih rasprava i ljudi obdarenih izuzetnom inetnorijom, đa sc može držati »u glavi« sve ono Slo izvori pružaju. Po pravilu se mora prib­jegavati bilježenju i pisanju izvoda.

U praJcsi postoji razlika između neobjavijenc arhivske grade koja nije u posjedu Istraživača, te je obavezno m ora prepisivati ili eksceptirati (praviti izvode), i objavljenih izvora i literature, koje u najboljem slučaju istraživač može im ali u svojoj biblioteci. 1 objavljena izvorna grada razasuta je po raznim publikacijama, od kojih mnoge nisu pristupačne, lako đa se i ona m ora eksceptirati. U praktičnom radu je prepisivanje ili

102

V - i ,

■ fn .

pravijelijc izvoda iz Jzvornc građe gotovo uvijek neophodno. Postavija se pitanje kako u tortte treba postupali? Naravno, sve zavisi od ličnih sklono; li i individualnog načina rada. NajčeSće historičari kroz praktičan rađ iz|radc svoju ;j;hniku. Ipak, izvjesna najopStija načela mogu biti veoma korisna prije nego sc kroz rad stvori neki Iifhii »sistem«.

[ rije svega se postavlja pilanje treba li prepisivati izvore,uRjehni iii na n ^ i drugi način. jOvđje sc mora uzeli u obzir stepen pristi||>a|— -~ vora. Ako je u pilai neobjavljena građa iz arhiva, narg^(^" ne nalaze u mjestu iialnog boravka istraživača) sasv im 'p i nalažu da sc takva ^rađa prepisuje u cijelosti ili đa se sn |r kasnije kod kuće prAiupilo bilježenju). Tom prilikom se ili bitno skraćivati (izvjesne uobičajene forme koje se stalni Kada, pak, histot|č3r radi sa objavljenorp građom,* publikacijama đo kOjih lako dolazi, treba se zadovoljiti tim e đarpravi iz­vode, đa ispisuje samo one odlom ke izvora koji su in tetesan ln i za tem u na kojoj radi. Nekada I se i tu može pravili r a z l i j i m anje va^ ifd ije lov i sažimati »svojim rjj|jčima«, a sam o najneophodolje đoslovno.pnepisivali. Prilikom izbora šta; ćc se doslovno prejiisivali, a šta sažima ti,3mora se obraćati pažnja na pdjeljke koji pružaju važan oslonac u argumentaciji i uopste imaju veliki ž;načaj. Sažimatije se m ora vrSiii lako da se ne izmijeni nekom nfspretnoiri formulacijom smisao podataka ko je izvor pruža.

, Uvijek sc strogo m ora paziti đa se pribiiježi gdje ..je izvor objavljen, tj. odakle je prepisani jer mogu đocnije nastati velike teškoće. Takode jc važno odmah zabilježiti datum i mjesto nastanlra dokurneata.

Izvorni podadi sc mogu bilježiti na posebnim listovima ili u sves- kama. Ispisivanje na pcsebne listove je pogodnije zbog 'toga Sto je takv/e ispiše moguće redati i spajali u razne kom binacije u toku rada. Ta pred­nost je neosporno i'eća od loSe strane koja sc sastoji u opasnosti đa se ov'sbri posebni listovi zature ili izgube.

Sa ispisima bilježcnim u sveske će se teže desili đa se izgube, ali su taicvi ispisi »nepolfretni«, ne mogu se odvajati i redati* na neki način različit ođ onoga pg kome su upisivani. Obično se u tom slučaju iz ispisa u svcskama prave kraće bilješke na pojedinim Ustovima, pa se onda takve bilješke redaju prpma potrebi. Ali ova »dva načina bilježenja se ne isključuju. Nekim® je pogodniji jedan a nekim a opet drugi »sistem«, izbor, uostalom, z a m l i od vrste izvora. Kod kratkih bilježaka ieoje teku u dugom nizu, la o Sto su neke vrste zapisnika, npr. oaiuke dubrovačkih vijeća, nepogodno j e ispisivanje na posebne papiriće zbog toga Sto sc remeti prava veza među odlukam a, njihova povezart^ t, prirodni redosljed ild., već je znatno j>o!je ispisivali odluke prirodnim , u sveske ili tabake, hronoioškim redots, a u slučaju potrebe, na m anjim listovima prepisivati one odluke koje su potrebne u vezi na nekim određenim pitanjima: Ovo i •/.bog toga Sto ovakta arhivski ispisi ne služe sam o za jednu lemu ili jedan posao, već ostaju aktueini u toku dužeg perioda rada. Prilikom ispisivanja

pitanja iz sk lopa čitave tem e i da ć c se m orali raspoređivati prema tim

103

/■| —

pitanjim® I u jednom i u drugom slučaju je značajno da isp isi budu vođeni Sto je moguće viSc jednoobrazno, da su datum i jasno izdvojeni i lako uočljivi, đa bude istaknula biljeSka o lome za Sta su podaci loga iz­vora interesantni itd. *'

Pravilo je da se na listiću stavlja prvo godina, pa mjesec? pa dan radi SakSeg sređivanja, dok se datum može stavili u desni ugao a odrednica u lijevi itd. Ovakvi ispisi se mogu čuvali sređeni po hronoloSJcont redu, po {sritoriji na koju se odnose, ili po temama. Koji će se red izabrati zavisi u najvettoj mjeri ođ interesovanja i planova istraživača. )

6.10. l i i te rp re ta d ja teksta;

JH®^utu ođ k P iik g jsk s ia J to ia jc.u .nada:a^m uiazaagefla. do k r itike iskaza, o kotom tek treba da se govori, treba otkloniti probleme verane za f3Žumije\'yžte ('interpretacija) onoga što izvori govore. B rtigim n feČimar W b i se moglo ocžieoiUalaJi-ie izvor moeao ili htio đa kaže istinu mora se pn ie svega shvajittJUa je rekao. ‘

Dsim m aterijalnih ostataka (spomenici, predmeti. urKietKička đjeia i đr.) sri'ogtalt izvQri-p{M m ž7žiko5uK aa& r^t'vfunJtoiauni£& to g a -s e - .^ o b texni la m m ijcvanja Jzvora (ne problem L gazumiievanja zbivanja i p rocesaljS M ^ U -OsnovLnaL pitanja jezika. Sire gledano azik je šinlp simbola ći/e T/i'»črnjr poznato več*-m H ojn ljudi Na toj ShilonnnOTti značenfa. Činienid da znak gen/ori isto ra^Rim lfutiima Diva se m ogiićpnst simkog sporazunuievanta. pa i razuniijevahie his­t o r i j s k i h ^ r a . ~ Jezik i iotatente nteggtia simbola, glasova, riječi i D|ih€mh~kom5fnacija, historičara-istraŽiv'ača ne m ože it|teresovati iz p.a|op§tijeg filološkog aspketa? već kao sasvim konkretno sredstvo konsuaidraiija. Čak ^ ne može govoriti o jeziku uo t^ te / već samo o posebnim jezicima poiedinih naroda./C ^novni preduslov T ada sa his­torijskim iz ^ r im a .čini poznavanje jezika kofim su ti izvori napisani. /. ~

Pri tom e se historičar net miože zadovoljiti običnim poznavanjem jezika, već m ora znati mnoge nijanse, finese i jezičke osobine pojedinih epoha, je r se svaki jez ik stalno mijenja i razvija. H istoričar kod bi znao sam o »iklasični« launski jezik, tj. jezik zlatnog doba rimske? književnosti, snalazio bi se dosta teško sa latinskim jezikom iz dokum enata ranog srednjeg vijeka, .u kom e nemal ni pravilnosti, ni riJečniCkgg bogatstva starog jeak a . T o J e i razumljivo je r je riječ o sasvim norrolhioj jezičkoj evoluciji u kojoj Se razaraju stare gramatičke i sintaktičke forme. U OTOni pogledu dragomeni su rezultati filologije na ispitivaniH h istc^ je pojedi.uih jezika, ali i rječrjici koji p ra te prom jenu zna&nja riječi/Pdznat je veliki broj vrlo krupnih nesporaztjma koji su nastali netačnograzumijevanja sm isla onoga Sto izvor kazuje. Među njima je i onaj sa jeđ- ffiin filologoni^|;pji ,j'e mjesto u biografiji Stevana Ncmaiije od Stefana

* ^ ^ ? k a ž e da je ugarski kralj Andrija s ro k o m vladaocu pozlaćenim uzdama, preveo tako đa je ugarski kralj Ikone. {

hlem za istraživača od razum ijeranja jizika izvornih p tg p O sto jan je tehničkih termina u pojedinim epohama

Prvovenčar poklonio,! poklonio (

Z natitekstova pr

104

koje treba prepoznali i shvatiti njihovo pravo značenje. Kako bi npr. izgledao jedan srednjovjekovni izvor u tum ačenju istraživača koji bi riječ »bcneficiiiin« prevodio sa »dobročinstvo«, Sto je ona prvobitno i značila, dok je rx! 9. stoljeća, kroz skoro čitav srednji vijek, označavala kao tehnički termin feud. Dati nekom »beneficiurn« značilo je u stvari dati mu posjed u feud. Naravno, ova riječ se u teksiovinja upotrebljava i u svome običnom i mi'obitisom značenju, a razliku u upotrebi istraživač mora sam da osjeti. Ili, kako bi sc neki istraživač prevario kada bi izraz »vjera gospodska« iz srednjovjekovnih bosanskih povelja shvatio kao neku vjeru kojt>j su btia privržena gospoda, jer taj tehnički term in znači garancije, obcčapja lične i imovinske sigurnosti koje vladar daje vlasteli.

/izvjesne poteSkoće prave sinoniin(/kao rtpr. riječ »suđ« « naSem jczikii'. Kad se izuzme iz konteksta značenje te lniiftn.ice ostaje .sasvim nepoznato, jer ona može da označi; 1. posudu, 2. sud kao zgradu 3, suđ kao pravo-sađstu ustanovu, 4. zlgurativno; ocjenu (npr. »pred sudom jav­nosti«), .5. iogičld {»sisjpafc (i u. ovom poslieđajem slučaju se upotrebljava i figisrafh'no). Veliki js broj -sinonima u svakom jeziiru. C ^e teSkočc iimanjujs po pravilu konielcst (u rečenici ili pasusu) u kc^tma se otkriva smisao u fcome jc sinonim wpot.i"ijeh;jen.

Posebnu teSkoću nrcdsiavljaju i razne aluzije na poznata književna iljola ili njihove odlonAte. Kad neko kaže da neće »ni po babu ni po

»stričeidrna« ncSio podijelili ili presuditi, to će ra.z»mjei{ sam o onaj ko zna niirodra,! pjesmu i cijelu situaciju na se aludira. OvakavTzraz može iziuo'ati veliku zbrku kod nekog stranca koji slabo poznaje naS jezik i našu kulturu. A tekstovi, iz starijih vTemsna su puni 0%-ala'ife aluzija nastalih po nekom, tada dobro poznatom i popularnom citatu.

Sve Sto je naznačeno jiokazuje kolika rnora biti »učenost« his­toričara kađ-a radi sa izvorima, a istovremeno i opravdav-a jedan veoma važan metodski stsv po kome se historičar ne smije u svome radu služiti prevodima izvora. Jer, Čitajući prevod on ne može osjetiti i razurnjeti sve ono Sto izvor pruža, pa je prisiljen da se osloni na mteqjret3C!]u izvora koju Je obavio neko prije njega, U n.ajsrečnijem slučaju on će ponoviti i uveličati grcSke i nepreciznosti koje su se omakle prevodiocu, a najčešće će izvesti zaključke koji u samom izvoru nem aju oslonca, v '

Osim pitanja koja nameće odnos pisac-čitalac (kg |isn ik), postoje i problemi koje nameće odnos jezik-objektivna stvarnost Jezički simboli ne stoje u nekoj neposrednoj i čvrstoj vezi sa »predmetim a« koje označavaju. Mnogo Sta se u stvarnosti mijcrsja, a riječi ostaju iste. Ljudi su saisvtm podsvjesno skloni đa vjeruju da je riječ uvijek značila ono Sto znači danas. Kolike neprilike i teškoće to iz&ziva sam o donekle može da pokaže termin »konzul«, Jedan prevashođtio historijski termin. Tačno sc zna Sta je on značilo u vrijeme Rimske republike, a i ovaj term in se održava i za vrijeme Rimskog tarstva kada je njegov sadržaj sasvim drukčiji. U srtKlnjera vijeku on se opet pojavljuje, ali ne znači ofio Sto je značio nekada. Konzulima sc nazivaju nekad članovi gradskih vijeća, konzuli su i zastupnici trgovaca u nekoj drugoj državi, zatim suđije itd. pored toga pisci srednjovjekovnih historijskih djeia daju titulu konzula nekim dos­tojanstvenicima. Tada termin dobija i svoje diplomatsko značenje, ali i tu

10.“:

sadržaj nije uvijek isti. Sasvim drugo je npr. počasni konzul pd konzula u pravom smislu itđ: Ima veliki broj ovakv'ih termina koji Sli se održavali mijenjajući više puta svoje značenje. Slično je i sa rijeeju koja je u antičko doba obilježavala robu, kasnije zavisne ljude raznih kategorija itd. Dakle, pod jednom riječju koja sugeri.?e izvjesnu uniformnost, kriju se u stvari različite sadržine.

Pored ovih postoje i problem i na relaciji jezik-raišljcnje, aii o tome ovdje neće biti riječi. Iz svega što je naznačeno najvažnije je da historičar izvuče pouku da se ne smije zadovoIjav.ati površnim čitanjem izv-ornog teksta, već mora upolrebiti sva sredstva koja pruža poznavanje jezika, pojedinih term ina i čitave sredine u kojoj je izvor nastao kako bi uspio da dokuči pravi smisao njegovog iskaza.

6.11. K ritika iskaza

N akon tem eljito obavljene kritike teksta i, potom, valjarte inter­pretacije doSlo"se dp saznanja tek Sta autor izvora govori, ft da još uopšte nije postavljeno pitanje u kom odnosu to što izvor govori stoji prema stvarnosti. Cjelokupan taj prethodni posao Je služio samo zato đa se dođe do Sto je moguće čistijeg iskaza. Sada je cilj utvrditi problem fetinitošti onoga Sto izvor pruža. U suštini cijettg roblem se ^ ć ^ i na dva osnouna pitanja: 1. da Ii je

feunuT vepr^b jc^n j" .iR^aznovmni ruzrcrci; m ogu.dje|pvati ,na„ ^ ^ p r v o j f i kod d r i ^ g pitanja.

fSipumost i istudtost onoga što jedan izvor Itazuje zavisi od toga kolikri je autor omao o onome o čenm-^rvori—tdeaim slaca; j^ te kada le autor bio sv}edok očevddac-dogattaia-o-^iina-govofi. Međutim, i u tom

"šlucaiu ima Izvjesnih prohfom?_ I.JudirOige! i ne vrSe temeljno T matrantesajždgadeBim biltežehie.m wrga ŠtfTTe vaZntrn

...’/A’flSrŠve okolnosti, kako to, recimo, r ^ i tmftnstvem. daJtzlMideX-pe s f f l a t r a S r a t n i r ^

potvrdila đa ijudi-očevici uopšte ništi saPsifeelegtja

~o Ceinu pričaju: npr. neki niži čutovnik koji priča o tajr nekog visokog ^F u c jco g ujeia, trručssnik-bitke-kgjL-pnča o

čitavom toku bitke koja se odigrala na velikom prostoru tako da Je nemoguće d a je mogao im ati nepm redan uvid u sve le događaje. Neko |e , pak, m ogao biti prisutan, ali ne i sposoban da razumije zbivanja, npr. značaj i sm isao nekog znanstvenog opisa može razumijeti samo odgovarajući stručnjak. O tkrivanje tak ^ h slučajeva umanjuje stepen pov­jeren ja historičara i neminovrno nameće potrebu iznalaženja odgovora na pitanje: p reko kojih posrednika je taj izvor saznao stvari o kojima govori.

Ima takvih činjenica koje nijedan čovjek ne može saznali neposred­nim opažanjem , npr. nečije namjere, želje, kolebanja, htjenja, neki statis­tički podatak do koga se duiazi prebrojavanjem ogromnog broja jedinica, sud o karakteru nekog čovjeka i sl. Kada na ove primjere naiđe historičar se uvijek m ora zapitati odakle je autor saznao te stvari i koiikošu pouz­dani li njegovi izvori. Poznati su i slučajevi kada je neki, izvjcSt.SĆ mogao

105

ii

M.'y.

I

. ; ■i ; 'đa prisustvuje dogadaju koji opisuje, a da to iz rtekog razloga nije učinio. Obično se to dešav-J sa opisima nekih dogadaja koji teku po untprijed određenom programu, pa au to r sastavlja opis ne na osnovu posm atranja več na osnovu takvog programa.}Neistinitost se obično prim ijeti kad je u programu nastupila neka nepredviđena prgm jcna. Među raznim mogućiTostuna {X)siq;e i slučajevi kada pisac nekog svjedočanstva usljed izvjesnih psihičkih d^felata priča o stvarima koje nije mogao vidjeti, ili se nisu mogle zbiti. Trjvra s« svjedočanstava, ne sam o iz srednjeg vijeka, o raznim čudima, prifc iranjim a svetaca ili davno um rlih ljudi i sl. t e c i mogu da budu žrtve sopstvLiih ili kolektivnih halucinacija, ili đa posjeduju jake

predrasude ili preduqjeđenja koja ih sprečavaju đa vide ponešto ođ onoga * žto se zbilo, odnosnodaville nešto Što se nije zbilo. , y

Od bitnog znafaja jc i uticaj sredine, m jesta i vrem ena na sposob­nost nekog autora đa vidi stvari u pravoj 'ssjetlosli.i Izvori iz burnih i

. dinamičnih vtem enaj koja snažno uzbuđuju i potresaju ljude, m oraj* se drukčije cijeniti nego oni iz m irnih perioda. O pšta duhovna atm osfera jednoga doba se odražava i na spisima nastalim u njemu. I literarni i um ­jetnički stil jedne ep^he može djelovati na pouzdanost iskaza sačuvanih izvora. Poznato je npr. da su antički i srednjovjekovni p isd stavljali u usta velikim ličnostima koje opisuju izvjesne govore koje ovi nikad nisu održali, a to zbog l o ^ Što je zahtjev forme bio takav. Za vjerodostojnost pričanja srednjovjekovnih i hum anističkih historičara je karakterističan opis događaja, naročjto bitaka i ratnih dejstava, siužečt se doslovno rek­vizitima pozajmljenim od antičkih pisaca. T®ko je đošio d o toga đa su ratovanja tz 12. ili Čak 15. stoljeća opisana riječim a i čitavim frazama icojima se služio "ni Livije u opisim a ratova starih Rimljana.

Na osnovrn naznačenog mogu se izvesti izvjesne metodske pouke Prije svepa mora se uviick im ati na umu ono što te spofiaSnta kritika (kritika teksta) dat^ o ličnosti autora, nicpovom toaju i vremenu.

, njegovom d b r a z o ^ m , zavisnosti ođ đrueflh- pisaca itd. Sve to prneko le potrebno da bi se iftUtia Jjrdčljfetttli autorova mogućnost da pouzdano zna stvari o kojima govSri. tZatim je potrebno posebno razm atrati svaki pojedinačni iskaz i otjcriti njegov pravi karakter: npr. da ii jc opis, da li jc brojni podatak, đa li je ocjena karaktera ili smisla nečega, da li je mišljenje o nečemu itd. jer svaka vrsta iskaza im a svoje osobenosii. Npr. neki srednjovjekovni p isac je mogao) ako je bio prisutan, tačno opisali pohod neke vojske i rftzne zgode na tora putu, ali je vrlo teško mogao dati približnu brojnu pro /|enu njene veličine, je r su ljudi u to doba po m en­talitetu bili nesposob.ui đa procjenjuju velike brojeve, a to je i danas slučaj itd. ' ■

Isto toliko vužpo je i pitanje đa b je izvor htio da kaže istinu 4 Mnogobrojni su i raznovrsni opšti i posebni raoiivt koji su ljude navodili da iskrive istinu o stvarima o kojima govore. Siicanje neke koristi je jed:m od najjačih opSiih motiva. O n dovodi do pojave faisifikala, do i.skrivljavanja i in 'itclhrenja podataka u auiemiCnim dokum entim a iid Naročito su ovakvom kvarenju izloženi đokum eniarni izvori: povelje, akia i -s!. Osim interesa poi'đ inca m otiv da se zaobiđe feiina može biti i interes ■

(

’ , 1 0 7

ifr.t i-m-

f'O.nc

raznih grupa, udruženja, poiiiičkih stranaka, pa i država. P o zn a to jc nda U aulentičnini drhvnim aktim a koji sc tiču spoljne politike odmđt države ima obilje nelaCnih podataka. Kada se u jednom iri-oru na jednom mjestu otkrije neistinitost iz nekog interesa koji sc m ožeU igonetnuti, hi.s- loriCar mora bili naročito oprezan prema svim mje.siima ufižvoru koja iclu u prilog toga interesa, jer kad neko vrSi iskrivljavanje iz određenog imcr- esa veoma je vjerovatno da takvo iskrivljavanje vrši đosjicđno u cijelom leksltj.

/, l o i . jedna-praktična metodska pouka jse može izvući za ovakveslučajeve Naim e, gkn-«;f! u jerlnom izvoFti otfcfi|U* OhmartjrraiTfsrkoia govore jlLsc-CBogu-shvatin' lako da sn suprotna tom e interesu, u ptfariju je

_oagledii£Lvažan fakal knji hLinačc auinr TaohiSan i p reču tarriti7 rg b tr nc bi izmisliolK ada roaapr. u po moniitotn vrto vafnnm irvnru za slovenačku historiju »Conversio BagoariOrum cl Carttnianorum«. čiji }c osnovni Th- teTcTža postigne ukidanje tek osnovane panonsko-šremsKC riadBisKOpijc, nadu vijesti o"djelovalnu M ctodipru Štreniu . . tom'istezATmožerao više vjerovati i u znatno većoj mjeri se osloniti na njega

iaVljTi veliča njegov rad. A nonimni bavarski monah bi u Skladu sa^m jim " '"irižgresom pnie prećuiao tisptehe MciodiieveT kao protiviiik, nego što hi .jh izi^ l i o h t tiveliiao: i

1 5 o svje _____a-uatjedJ-Juđi mogu Izbleeavati

straha ztt ličnu sigurnost. Kada bi ripr. neki istraživač imaO na raspolagan­ju veliki broj pisam a njemačkih intelektualaca iz perioda nacističkog režima, i po odsustvu izjava o protivljenju tome režimu zaključivao da su mu svi oni bili odani došao bi u tešku zabludu zbog činjenice, Sto Je prepiska u to doba bila izložena tajnoj cenzuri I Sto se ncslagEnjs sa režimom plaćalo životom. Ovakvi pritisci su karafcter{|tiČEti za novije doba, za vrijeme u kom e je državna vlast postala sposobna đa potpuno koniroliše svoje građane, aii su postojali i u starijim periodima, naročito u okruženju apsolutističkih vladara. Za otkrivanje ovakrih deforaiacija važnije od samih tekstova je poznavanje opSlc situacije i ambijenta ukom e su izvori nastajali, te se istraživač mora uveliko služifi p o ^ d m a koje je dala kritika teksta o autoru, tijcgovom vremenu, životu i srroiRi itđ. '

ju d i prilagođavaju i pri tom e poćšae poneku nekorcianđst prema is Brojni formalni zahtjevi vezam za uslove đa jedan dokunjenal dobije sv'c oznake autentičnosti, često su povod đa sc -poneki pođsiak donese netačno. Pogodan prim jer za to pružaju srednjov|cko|Tie povelje, U ugarskoj kraljevskoj kancelariji npr. povelje su sadržale t spisak dvorskih i državnih dostojanstvenika kao svjedoka koji su bili prisu^m i, sagiasili se sa predmetom povelje, a šio je bio jeden od veoma va&iibienakova auten­tičnosti. Razumljivo, to pravilo je stvaralo izvjesne tehničke teškoće: ličnosti nisu uvijek i nisu lako mogle bili na okupu kadi« se povelja iz­davala. a njihova imena su ipak naznačena. Takva povslj| je nesumnjivo autentična i njen osnovni sadržaj {npr. darovanje nekog posjeda) je .sas-

108 :,ć

! 1

I

I

bili pri;;utii! svi nave-iem svjadoct ua.jSiitipaiije i antipatije su veom a & st povod, naročito kcMi pisaca, da

se sivari rct^sraju ili cJcfoimBu, da se što-Sia prećud tako da ono Sto jc rečeno dobija drugi smisao. Wpr. pisac imtoiik .sasvim drukčije gleda na djelovanje Luterovo negoli pisac protestant itd. Arjgažovanje za neku stranku, grapu ili ličnost u historiji bilo je toliko često da se kao naročiti zahtjev i ideal postavljalo pred historičare da pišu bež g n j ^ i pristras- nosti (»sine ira ct studio«). U praksi pristrasnost se iako otla1v® ritod~ aižtora koji se dcidarižu kao rsepristrasni i objektivni. K ritika-dosta lako oUidva simpatiju iii anttp.3tij?t i prem a tom e može đa odm jerava sigurnost i vjerodostojnost pojedinih iskaza. I ovdje važi ranije izrečena . kORStatacija da iskan supro tn i tcEidsaciji autora dobijaju n-a značenju.

Motivi za đeiortnacijs i;rvora nastupaju kod ljudi usljed lične. poroilE&ic, rEacioEtalne, konfesionalne i druge pripadnosti. Želja ljudi da istaknu sebe, svoju užu ili širu zajednicu đolazt najjače do izražaja u pridavanju većeg zna&ja, značajnije i krupnije uioge u određenim zbivan­jima. Ove đdcrm acija su naročito česte kod autobiografskih izvora (ir.emoarE, dncroika). U novijim periođim s, iz kojih je .sačvrv-ano dosta iz­vora, ovi iskazi se provjeravaju suočavanjem sa cjdinofTi građc kojane pati od iste sklonosti za deformacijom i daje tjern iju siiku stvari. Kritiica se u ovakvim sSu&sjevima Često može poslužiti podacim a iz samog tek-sm koji mjestimičao nenam|en!io odaju ponešto o stvarnim relscijsm a.

Izvjestan konforroizam, želja da se dopadne pubfid (čitaocima, potoitisbm), nsvodi ponekad au to re da stvz ti felcrivljavajal Podesan prim ­jer za to su nadgrobni govori i nekroSdzi, koji su prisutni u Štampi, povodom smrti zaslužnih pojedinaca, u kojima se po duboko »korijen- jenora načelu o mrtvima u tim slučajerim a govori sam o dobro (»đe mor- tius nihžl nisi bene«). Razum ije se da su iskazi o životu i djelovanju neke ličnosti dati u takvim akoliiio.stima u najEnanJu ruku jednostrani, a često I neposredno usnijereni na hiperbolisanje zasluge umrlog.

Ranije je pomentita neophodnost da se u kritičkom p t^ tupku suoče razni iskazi o istoj stvari. Sto je veoma važan elem enat kritike uopSte. ICritifcom iskaza u užem smislu došlo se santo đo raključka o većoj ili manjoj vjerodostojnosti isicaza, dok Snjenica na koju se fekaz odnosi joS uvijek nije potpuno zagarantovarsa. U bijsđeni pozitivisti Su tvrdili da jedan iskaz ei e sam za sebe znanstveno upotrebljiv je r m u nedostaje potvrda. Razumljivo, takav zahtjev je , postavljen po analogiji sa eg­zaktnim ZHsnostitns., pretjeran i znanstveno neopravdan, jer bi njegova primjena šioala za {josijedicu brisanje cijelih perioda ijudske historije Icada su irvori rijetki i kada se saznanja zasnivaju samo na jednom iskazu. To, ipak, ne znači da ne treba vršiti verifikaciju tj. provjeravanje sadržine iskaza kada je to moguće. O na se može vršiti i sut>č2vanj'em ne samo sa drugim iskazima, o čemu se ovdje govori, već i .sa utvrđenim i poznatim čirtjeRicama iz historijskog razvoja uopšte. '

U Slučaju kada o činjenicama svjedoči samo jedan iskaz historičar se mora osiomlš na njega, oprezno koristeći sve rezultate kritike i razum­no se ograditi od poipurie sigurnosti te činjenice. Kada o istom događaju

109

posiojc dva iii viSc/iskpza (wstavlja sc pilanje o njihovom međusobnom Jodnosu. Naravno, ovdje sc radi samo o* iskazima za koje sc prclhodnoin kriiikom utvrdilo đa su stvarno nezavisni (npr. iskaz jednog oiicvica i vcr- 1zija koju prema njemu donosi neko drugi). Već jc ranije rečeno đa ideal- no poklapanje u detaljim a i načinu izlaganja takvih iskaza se nc može očekivati, je r bi to bio znak da su iskazi međusobno zavisni, jprirodno je i ' |razumljivo da će se iskazi razlikovati usljed različite tačfce gledišta |svjedoka, ali su5ika--saraog svjeđo K moraja đa bude zajednička, d |Poznat je" slučaj 53 .svjedočenjem’ 0 susretu pape ] kralja Pipina pred |Rimom koje su zabilježili jedan rimski i jedan franački Ijctopisac. Osnov- ni podaci o dolasku kraljevom u Rim, susretu s papom, sporazumom o |pomoći koju će Franci dati za oslobađanje pape i Rimljana ođ pritiska |Lahgebarda su suštinski jednaki. OstalLdijelovi iskaza su veoma različiti; |franački Ijetopisac insistira na poitastima koje je papa uitazao Pipinu, a nc |pominjc one koje jc kralj ukazao papi, na poniznoj molbi papinoj itd., |dok Rim ljanin zapaža sam o ono Sto služi na čast i slavu papi. Ova dva na |prvi pogled sasvim različita iskaza se u stvari slažu i dopunjavaju. |

N ije rijedak slučaj da-razni izvori donose i razne iskaze o istim |stvarima, koji se biirio razlikuju i međusobno isključuju. U tom slučaju sc |nc m ože praviti kom prom is i uzimati iz jednog izvora jedno, a iz drugog |drugo. Sto se m odernom historičaru čini vjerovatnije. To je isto tako imetodski nedopustivo kao Sto bi nedopustivo bilo npr. u slučaju đa se na |jednom m jestu nađe tvrdnja da 2„±_2_=.i, a na drugom đa_2 +. 2,j=,.5, i Ipotom izveden zakljpčak da ie 2 -t-,2 - 4.5. Ne može se kođ ovih slučajeva |tražiti niStaio'a srediha već se tnora utvrditi koji iskaz je istinit, a koji |lažan. -............. ' • 1

U principu se-sm atra đa je jedna Historijska činjenica pouzdanija |kada je potvrđuje veći broj nezavisnih izvora. T o nije uvijek tako. Npr. do j18. stoljeća su sačuvani mnogi autentični spisi sa procesa protiv vjeStica, ■ I koji s a d i ^ tačnc podatke o itnenLnia suđija, svjedoka, okrivljenih itd. ali i svjedočanstva, pa čak i priznanja o vezama optuženih žena sa đavolom itd. jBez obzira na broj takvih svjedočanstava ona ne mogu biti jemstvo da su iJeSticc zaista postojale i da su održavale veze sa đavolom.

i iO

SINTEZA' r h s m ^ 7 < - . ■rr Of jqo(2i

Već je bilo riječi o nekim m etodološkim pitanjim a u historijskoj znanosti, kako sa aspekta suštinskog značaja ovog pitanja koje.sc pos­tavlja pred historičara i znanost, tako i o problem u iznalaženja (i prim­jene) odgovarajućeg historijskog metoda kroz historiografiju. Ovdje ćc sc ta pitanja nešto podrobnije razm atrati.

6.1. Kvantifikiidja podatakai

Nakon sprovdđcnja naznačenih radnji sa prikupljenim izvorima (tekstovima), posebno onih koje se tiču njihove kvalitativne strane (un- uira-šnja kritika), historičar pristupa kvantifikaciji podataka kao posljednjoj fazi u postupku utvrđivanja činjenica.

Kvantifikaajaj je, u stvari, brojčano sažim anje podataka koji sc mogu u p o ^ Iv a ti , iodnosno m etoda mišljenja povezana sa brojkama. Kvantitativna metoda se oslanja na m atematiku. M išljenja historičara o njenoj valjanosti s«!podijeljena, mada joj sc u novije vrijeme pridaje sve veći značaj - posebno u francuskoj strukturalnoj historiografiji. Izvjesno je, međutim, da se c^a metoda, može uspješno prim ijeniti samo na icmei- ju prethodno izvršene kvalitativne atiallze predm eta istraživanja.

I Krvuntifikacijai podataka zasniva se na m etodi hiistoriiske statistike. Prvo sc utvrđuje izgradnja i ogranizovanie statističkog sfcuna kao ukup­nosti svih jedinica t^ v e z a n ih I p ij3vom _ifoja Sft..i<itEŽuj>. ZAlcn .se npr, j<;iražiijp. slarnsna s tn ik tura. stanovnika U Bosni i Hercegovini, onda svi stanovnici čine skun. dok ie švaki_pctjedinagi jedinica. Potom se vršičine sk*io. d.Qk...i®.žyakj

i klasi Ik f -ija statističkihlove). U historij

edinica. orCma raznim obiljejžjima. use upotrebljava pet utvrđenih (d vrste historijskih izvora koj

šlatis-

ie ioeracije zavise od vrste historijskih izvora kojima se

"historičar koristi. ^spjeSnosl prim jene oe m etode zavisi od znanja i umješnosti h is to rič f a, ođ njegove obučenosti đa se koristi dostignućima kibernetike (kompj j .c r i sl.) koja donosi veilke prom jene (preobražaj) u radu historičara. |

• i ' ''[Korištenje metode u historiografiji

do onij tačke ođ kiijc počinje sts'aralački postupak u užem sniisiu. Sav. prethopni posao .sltćlio je, u krajnjoj liniji, upoznavanju tačnihlteistiniiih činjenica iz historijskog razvoja. Prelaskom na p ila i» j^@ j^^M !tiču stvaranja saznanja .0 samom historijskom razvoju histoj najteže i najproblematičnije poglavlje historijske metođd(ii i, pri sadašnjem stanju razvoja historijske metodologije,^

konstaiovati pouzdano kako se prelazi put od podataka koje daju iskazi historijsK )^|lzwra, do rezuHatarkojt se sreću u znanstvenim djelima his- (oriCftra. PMtživija se pilanje: zašlo Je to tako? Svakako! najveći dio raz­loga leži iU isam om predmetu historije, u materiji k»ju proučava, u kom pleksnosti pojava i procesa u historijskom razvoju. Izvjestan dio raz­loga je i u^^injenici da se historičari veoma malo bave filozofskim i logičkim ašjp^ktima svoga rađa. U pokušajima da sc (izradi i ovaj dio m etodologii^kroz historiografiju bilo je značajnih poteškoća, ponajviše zbog togajaM fe ovo pitanje u najvećoj mjeri zavisno od opšteg filozofskog p r is lu g ^ n j^ ^ h o s t im a i prirodi historijskog saznavanja.

i^i5po;|;itivista bio je usmjeren na konstituisante historije ^ Sotu! Z b o f topa su postavljan vrlo siroge zah tjev ^ - Ićivfegbra. n asto ie irg ržđ in rT iič io n am o Konstruisu da^imjjpostupku jedno važno načelo je izry:trat> čpr-.Ht |>p-

________ lupiiania fakata dolazi trafenje uzroka«, i Ipak, ovaj diom clodbt6gi|e sa pozitivističke tačke gledišta najbtiže je)pokušftO da raz­radi poznati francuski hisiori& r 19. i 20. stoljeća 5ari l^n iobosjo čem u je već bilo riječi. Po njemu, put od u m đ en e činjenice do rezultata prc tazi kroz sintetičke operacije. Posto izvori pružaju vetikt Drot crn jem ^, m l H d a ta k se sastop u tom e da se te'Čmjettice grapišu. TorgropisaRje t|eba đa se v g n ako da se zajedno nađu čin(enic» koje se nditose na potave iste prirode. olakšao takvo prupisanje S en io ro s je izradio i šematskutablica ljudskih djelatnosti na osnovu nitltovilT uslova. brtrode i načina ~ manifestovanja. .Ta tablica je. iako neprircxtna i nepotpuna, izvršila uticaj na mnoge histori&ire u čitavom nizu djela. Ilustraci e radi, u nioj su sve ljudske djelatnosti podileljftpe na itiett gnipa; materlfalne uslove. mteiek- tua)no dielbvanie. m aterijalne obkSaie. ekonoiaske običaje, drcgb/ene in­stitucije i j avnp grupa se dijelila na veći broj podgrupai td . U nutar takve podjele je f a e ^ d e n o grupisanie Cinfenica po mtesm i vremenu A ako bi se dobila statička i razvojna slika p nekoj pojavi i događaju. Z atim stiiedi razm atranje svake činjenice sa dva aspeStta: 1. kao _ ------- , Drolazno. i t . OtknvatTšitŽ'ir

1r> <tr>nešto jedinstveno. inđKiđnalnn. nsobeno i prol

^ n ien tcam a ima Kolektivno, o i^ te i trajno, m ta nania o pojedinim zafednicama u odrcitenoni trenutku razvoi

_n| ihovorevoto rc^ ^-ili p

jIaEiy~ižwn ne daju potpuna sliku o događaju, već samo njen« ele- " triti'^lžvrTnconstnjktivnimm ente, , , ________ ____

.Tezottovatnem«jLO|e polazi od analogije između »sadalnlegi^ovjefenBts'a i čovječanstva u p ro Š lo štrF t^ to se dati® primjećuleTga su neke I udske ili društvene čfnjenice povezane tako d T je T ^ n a uzTOfcili-jatarijedica-dfuge,,, il i su obie u z ro lf i l f posliedičaTedne treće, log ično ;je pretpostaviti frezonovati)* da su bile tHivezanc i u nrc^losti. Rezohfflanie'~][fogivaT"pd §eniđ8dsu.-na-dva,stava: jednom onSicm tžveđennnfit"B k'ustva i poz""

_jtavanja kako se stv®i dtfavžtu, i jeadonfposetm oTrrlctJlidaJeli v o ^ ^

sUiedkzakijggaird(>6i)ch režBnpvanjcm-daj u Salaminu osnovali Feničani

112

I■J!5

iiciigurnosu podataka kojima historija rasooiaže. dotle su ni ; | iiiozoit i historićari. oslonjeni prije svega na Kanlovu iuožofiju)

iarm ulžr«. iQ|e~nisu Tezultal uopšiavanja, vać ftažimanja. i to n a način što ""šeTipuštaju iz^^ f lO I n jm ic i^ jar je--aefnoguće.-dati mjesta svim_ Čin- *t • jcnicama tako ga oftc^zaslužuju. ~ /

—^"Bez upnStanjaTrpDttiotorrrjir kriUku naznaćeiiih metodoloških prin- ^ la fi cipa, valja istaći da su oni donekle odgovarali jednom prevaziđcnom ^S ' stcpcnu razvitka naSe znanosti; historiji koja se držala povrSine po jaia ili| koju su, prije svega, intercsovaSi događaji, đa je ova metodologija vezanai ■ 7 3 faktografeku historiografijo (kakva su i djela samog Senjobosa), koja jcII poćclkoffl ovog stoljeća tzszvala živu reakciju i metodološki napor koji jcS prije svega bio negativan i sastojao sc u k rilid Serijoltosovih koncepcija,a Na drugoj sirani sc uporedo, pa i nasuprot pozivističkoj

metodologiji, rivarala jedna druga, isto iako jednostrana i nesavršena I metodologi a.ž&ok~ftu mv/.itivisti žey-iiLila.Jiisl£iri{u ustroje kao znanostI MU onakvu kaolioinr''pFrfT5dnc znanošli, i SETlćtriJli w lont naporuvtdjelT u:A ....— htei/iriio MnfS/. c , njemački

dokazivali da se historija susreće sa jednim sasvim drugim tipom saznanja, Ii “ švirn 132114111™ (Ki uttopa u fifiidduim žt'ianbšttma., u v o giedantc (c|i dobilo pristalice i u drugim zemljasria, a t danas jc joS veoma prisutno,i NaiđosljcđRŽjc ga je ibrmuiisao njemački fitn?.of ViSiem Diltaj. zastupao,1 ca le i poznati italijanski filozof Bcncdeto Kroče, a svoje teoretičare ima iI u htigieskoj a Frattctiiskoi... Folazria taćka ii£g!!|3~o »znanostima o duhu« jeI stav đa predmet historije prćd.siavl{ajg zbivanja iz prošlostt. nedostapnffi . onažafiiu i ncDosfeafiotrž Doziiavanni. iJpozuate se samo pfeko'orgdstavcJ TojiT’su osiaviit u ijudsKoJ svtjesij. Baveći še njima stvara sc nova

predstava u našoj svijesti, pa |c otuda izveden zaključak đa je svaka his- lorija u sivari historija misli i, čak, da je svaka historija savremcna his­torija. Taj parsdoksahtt stav sc z az iv a na lom e đa je poznavanje historije %am'o jedan misaoni akt zavisan ođ strukture svijesti subjekta koji misli. Zastupnici shvatanja da je historija oblast znanja o.sobcne vrste insistirali su dsij€ na tome đa su historijska zbivanja ieđir(stvena i nepodesna za bilo kakvu kiaEifikadju, a u isto vrijeme beskrajno liogata i kornpiefcsna. Kada ■,c tome jo.š doda okolnost đa sc historija bai-i d|eiovanjem, namjerama, mislima t slično živih ljudskih biča, a ne m rtvom m atcrijont kao prirodne nauke, koju ova filozofska struja podvlači, dobijaju se svijbitai elementi i-hvatanja 0 historiji kao oblasti svoje vrste (»sui geaeris«). >

kz ovakvog stava je za metodologiju slijedio veoma krupan zaključak rposličđica): fristoriia nc može ni da teži za objašnjavanjem, ■lupštavanjem i otkrivanje m zakona jf-.r .tn n&.Aia p i»lU«,.,njgjai. pr(>.riTni>l)vf-.č

T o n a traži r-a/uMijevanje k,ar) jednu naročitu kategoriju Saznanja. Zbivanja iz prošlosti mogu se razumjeti kao Sto sc razumiju posfitpct, shvatanja, vladanje i siićno drugih ijudi. A to razumijevanje se ne postite isključivo lacionahtim putem, već preko »intuicije«, »simpatije«, »doživljavanja tuđeg iskustva« iid. Neki ljudi su u manjoj a neki u većoj’injeri sposobni .l;i se otvore t prime poruke iz misaonog svijeta drugih. Metod.ska načela i postupci su sasvim nepotrebni, pa se ona kod historičara ove filozofske 'rijcmacije i ne razrađuju. Daleko više pažnje se posvećuje pitanjima iz- •iganja historijske materije nego pufcvima kojima se dolazi do rezultata.

ii.3

<!Pozivisiička hisloriografija jc pretjerano podvlačila sve Sto historiju

povezuje sa egzaktnim znanostima, dok je porncnuia njemačka his­toriografija oiiSla u suprotnu krajnost i pretjerano naglašavala i hipertrofirala ono Sto je kod hisiorije osobcno. Jasno jc danas đa je ono Slo sc zbilo u proSlosii potpuno nezavisno od naSe svijesti, ali da jc realno, a ne nestvarno kao san ili fikcija. To Slo sc minuli događaji ne mogu saz­nati iz neposrcdnbg opažanja ne predstavlja neku prestidpu i bitnu osobenosi predm eta hisiorije ni historijskog saznanja., Učenja o isključivoj i jedinoj vrijednosti znanja^ iz neposrednog opažanja su nčds- ” novana. fCao t u drugim oblastima znanja i u historij] ef i-iira-ftv^č oslanja na intuiciju i svjedočanstva, a ne samn n» opažajj/- Tnjnrinn sa tim ui- piatraju spekulacije o historiji kao isključivo misaonom procesu. Isiiaska specifičnost proSlih zbivanja kao predmeta izučavanja sc .sa.stoji u tome •što .sc ni u kom slučaju ne mogu ponovili radi verifikacije, kao što sc lo čini u laboratorijam a kod prirodnih znanosti. Ni stav o jedinstvenosti his­torijskih zbivanja (nema dva potpuno ista događaja ili pojave) ne može da izdrži kritiku. Sve jc u izvjesnom smislu jedinstveno i pojedinačno, ali naša mcsao sa svojim pojmovnim aparatom vrši neophotinc klasillkacije. .Npr. čim se služimo jezikom mi več zanemarujemo apsolutnu pojedinačnosi stvatfi iV elike grupe obilježavamo isti.m riječima. Nikakve razlike u tom pogledu nem a između onoga Sto je predmet historije i drugih znanosti. k|ađa se konstaiuje da se historija bavi zbivanjima u njihovoj individualhosii i posebnosti, onda to govori o orijentaciji inier- csovanja, a ne o prirodi sam e materije koja se izučava. UopStavania su u historiji ne sam o moguća nego i ncophođim. Uonžtavanja Izvršena krn/. iskustvo om ogućavaju da se shvate zbtvanil( Najjači argumenat u korist »auionom ije« historije je onaj koji sc odnosi na mentalne procese (nam­jere, želje, planove jtd .). Kao predmet istraživanja oni zaista traže naročiti pristup u objašnjavanju.

6.3. S inteza znanstveni metod

. Izraz sinteza se u smislu m etoda u historiji upotrebljava od krala 19. s to lje ^ , uglavnom^ I ta tT tcmrin koji ~ obuhvata vrio divergentna

Tnčtodološlča potazKjiaT Ronččpcpe.'čak i-supro tr.s on 6 m e.ito 'se ovi^cpodrazurnueva pod sintezom u historiji. Z a Henrija .Bera historijska^siiL: teza ic način d a š e o b ja s n i pix>žlai^ra7.Iikiij&j:m ditslat-ijmžmstv.£au-&in-

kojim se rješavaju sva pitanja u historiji itd. H is toričar Branislav Đurđev, it ^ o jirn m etodološkim radovima, prilično detaljno tretira problem sin­teze i, polazeći sa .stanovišta marksističke historiograrije, ?a sintezu tm otrcbljava term in »objektivna historijska sinteza na stručnom nivou«.

njega .se sinteza u historiji može zasnivati jedino na prirodno-his- Torijskpm tum ačenju i na toj osnttvi za.snovanoj analizi itd.

■ N espoira-jc lč iiije tiica . da Jc historiogtarija.jnaJji£xarnQm stupnjtirazvilkaavrgtla-4dnKau historijskih podatakajuadljuatobijaiijagiredstave t>__

,~razn i m-zb iva nj ima.-d fitežofeitoJdstririja-je-,- -nom4rtO-vjio.,.-VfAiIajtaznovisna,. :sintetičj£®janpžia^ i a , m anje iii više u.spjc.šna. sli u suštiRt nedostatna i

114 / /

i ""Ajednostrana. Z riaino kompictnijc, ali nc bez evidentnih manjkavosti, sin- tetičke forme nastaju u sociološkoj historiografiji, kako je i naprijed naznaflcao. Međutim, odbijanje i kao teorijski neispravnog i prateično nczađovoljavajijčeg naznačenog ^[metodološkog pristupa poriiivisia i drugih, ne treba da udaljava od shvatanja da jc historija sasvim specifična duhovna djelatnost sa svojim osobenim kategorijama. Z a argumentaciju tog shvatanja, iako ne postoji izgrađen sisicmatsfa pregled metođaioSkih principa, valja naznačili neka najznačajnija polazišta.

Prije s v e ^ treba istaći da svi njstorpski rezultati nisu jednaki no svojoj pnrodi ijda se za njihovo mistizatijč ne postavljaj« isti metodski zah it^ y Historičar ponekad postavlja sebi cilj da sam o ispriča tok rck iu događaja, Čime ,sc rezultat istraživanja svodi na naraciju, sličnu po svome karakteru biio iakvom drugom opi.su. Ovakav rezultat, karakterističan za djela starih hroničara, razumije sc, nije mnogo znanstveno cijenjen. Ali on se nc može sasvim izbjeći, i često predstavlja temelj na kom e sc grade ambiciozniji pokušaji. Ovo utoliko prije ŠIO se u m odernoj historiografiji veoma rijetko susreće Čista naracija bez ikakvih pokušaja objašnjavanja i uop2tav,an|a, krio što i rezultati nastali iz nam jere da sc procesi, zbivanja ili dogad-aji objasne nisu bez deskriptivnih elem enata. 1 kođ ove vrste rezultata se t p radi uvijek o objašnjenjima istog kvaliteta niti o uopStavanjEata istog sicpcna. , ; .

Stavovi pozitivista i drugih koji, k ak o je naznačena, polaze ođ »čin- jenice« kao ntStog samostalnog i pojedinačnog »bića« koje hisiod&žri traže, skupljaju i daije inantpulišu sa njfms, m oraju sc napustiti kao metafizički eSemenaC koji historiju v o d i; na stram puticu. Zahtjev za sa itšspljaftjc »čihjenica«, njihot/o grupjsaaje i slično, vodi nepriroanom i š£i:!irpm izdvajanju pojedinosti t njihovom izolovanju. Jer, izvori pružaju pc datke (pojedinosti) iz historijskog procesa koji su uvijek povezani sa đi agtma, t ta povezanost se mora uo& vati i koristiti.

/Za zBaniivciti rađ historičara, ođ! ogrom nog značaja jc jasno izgrađsrta svljit® o tom e Sta hoće da sazna, a l i i t i . - - mfetodoioški p;4;tupak (način i sredstva), pom oću ko d i | osivarili. C l ada se, kao osnovne meiodpIoSkc historičara octfevaju; definisanje radne hipotczr znanstveno objašnjenje t uopStavanje (ge sadržaja. Naracpo, konkretan rad nc protiče u već sc o njima ovdje govori po.sebno radi njihove pre;

6.3.1. Roilrut hipoteza i plan istraživanjarv V or '••..f’-'V'.:’/' ■■ •

U praksi se nikakav znanstveni napor ne pred uzima bez prethodnih znanja o toj zRanstvcnoj oblasti i oslonca na prethođncirezultaic. To omogućava da še otkrivaju problemi i postavljaju pitanja izvornoj gradi.A t><-v -A_____ ..»• !' ■

razrađen lansiveni

u radu anja, tc živanih

Tazamu, osti.

i tjjtiiimujtt uKivni una vuiiKi za razumijevanječitavog niza bitnih pitanja iz historije privrede, razvitka Stanovništva, p<.ilitičke organizacije, đruSivcnih promjena i drugo, ima razloga da his toričar postavi radnu hipotezu đa jc ova pojava (unutrašnja kolonizacija)

115

imala vcliki značaj i u raw itku srednjovjekovne Bosne, gdje uopSic nije uuCavana. U lom slučaju on ncafc pasivno sakupljali »činjenice« i čekali us one olkrijU nešto o ovom procesu, nego ćc planski pretresli čiiavu iz­vorno građu tragajući za svim podacima koji neposredno ili posredno svjedoče o ovoj pojavi, s ciljem da verifikujc postavljenu radnu hipoiczu. Značajna prednost ovakvog pristupa dolazi đo izražaja i u icjnic Slo radni plan izrađen svjesno (ili spontano) na osnovu doiadaSrijih rezultata znanosti, sadrži i svijest o povezanosti izvjesnih pojava u okviru dalog problema. Npr. izučavanje več spomenute kolonizacije; na Urugini stranama je pokazalo da posiojc veze između sisicmii dažbina i kolonizovanja novog zemljišta:; uglavnom je krčenje praćeno porcslcim olakšicama za odrcđeni vremenski period. Poznavanje ic pojave (i niza drugih) osposobljava historičara da i raspoloživu izvornu gradu ispituje sa tog stanovišta i da Nkorisli neke, Ceslo sasvim posredne, podatke čiji hi mu smisao iz itf^^o da nc raspolaže lim prethodnim znanjima.

, R adnu-titpotezu -i-plan istraživanja n e jircba b t.kalL,sa-Unaf>riied priprcrnljeno i ^ t i j igm koju treba ilustrovatrpodacima. Tu.ii{L-tadi o tome da treba » d b ita lž ti« 'n c ito Sto ie autoru postavljeno vr radatak da''»dokaže«,"bezi^b^ira na dokumentaciju i znanstvene razloge. Historijska

/ l i te fa tu ra le :p ^M n a!o v ak v th tendencioznih radova koji nemaju veze ša *Ttisiorij6m y a r y jjan o s ^ Qd raspoloživih podataka se biraju samo’ one ’vrgari k6te koju autor hoće da dokaže, a prćSutkuju sc iliizvrću Ovakav rad je naročito prisutad u političkojp u b l i c i s i i d ^ ^ ^ ^ ^ S ^ i nisu imuni ni neki tekstovi koji preteniuju za znanstvei6 e i i l H i ^ ^ ^ y- i

aktivan stav ktTaživača sudjeluju i u d a ljem jadu povezivanj ^ ^ ^ ^ H i ^ t i dobijenih iz izvornih podataka u sfttišljenu i o r- . S n izovanu c^ p t ^ Pravi put se ne sastoji u nekom vjeStaĆkam » grumsarii u činjenica« već u piraćenju i otkrivanju veza koje postoje Uisamoj pojavi toja se izučara. V rlo često podaci iz izvora ne pružaju cjelovitu sliku

dogadaja već sam o pojedine dijelove tako da je isiraživaf prisiljen d i praznine popunjava. Ako npr. izvori daju podatke iz ko ihise vidi da stj dvije države u ralu, a zatim a informacijama nastupa prekid/lako đa sc iidaljih podataka vidi da su države u miru, ali da se dio teritorije jedninalazi pod vlašću druge, može se izvesti vrlo vjerovatan zajclju&k: da jo došlo ao mira na Sletu one države koja je izgubila dio teritorije. Taka' zaključak jc zasnovan na poznavanju jednog opSicg pravit® da se u ratu osvajaju teritorije i da ih zauzima pobjednička sirana. Međutim, poSio je to pravilo dosta relativno i primjenljivo samo u ođređenm i periodima vrijednost ovog zaključka je prilično relativna.

Izvorni podaci, lično znanje i eventualni zaključci $u omogućili istraživaču đa dpđe đo jedne deskripcije pojave (događaja) Ijojom se bavi. Preostaju najsupiilnije m isaone radnje na objašnjenju' i konačnoj konstrukciji znanstvenog rada,

6.3.2 Objašnjenja i uopšfavanfn

Tod objašnjenjim a u historijskom radu .sc podrazumijeva dovođenje u vezu jedno porcdjinačm:_pata:i:£_sa nekom drugom ili čitavim nizom

tl6

arugiii KUJI jwi.1,!d

3Tf.I•?-'

Ilili

flfipnjaT O ? p ^ o đ ( 5C ptxd neke opSie pravilo ili zakon. Kao nrn. TstraJ[y^.3A<!ae_#ja|^n^ » Država A jS zB tB H a Jsrflo riiu X ier ie bilappliijcđfiRa j i i a t a s on u sivari posebni siučai gubitka teritorife podvodf p o d p o b j a i n i c i ođuzinaaju pobIpSeminS teritorije

ifi iHtu! teko ie već naS feertortai op?n~siav nema. pr&čižTTošt i sieur- “tiosi pt'lmla ili zalcona koic pnzaaju—p i rrtftn!?. mvingsti, (Historijsko riqa.?nj£fijc-jxAErte-bUsk<x.obfaša|£nfinitLlofe dajs zdrav razum i kojć"5I;

od nbjg|njcfip u egzaktnim 2 nano.slim a '.Z drav fszitnTgeirp m ia piuVnje £S tb je planula šibica dati obJaSnjenJc: »ZatcTsto je neko~Efeš- imcn]," prakfićnoF'HTOtariž^nrir^vdT f^

• Mcđuilm. u,Rfcmu4X4Jie.S|iaiaiinie čitav niz važnih lisiova. npr. trebalo jc 'flVdrvaa bKtlealmatjnoLjako_Xia{isnutalig~jFToslčrns h artija 'R Iirisprav-

■" na, da glava đrvceta Sibicc nije bila vlažna, u krainjoj limit usiov je Fio da iširi ica bude proirveTena. OglgtSčTrto jeHa zdrav fazuni tz rrtnoStva uzrcilca i

' tiskovž seieiŽlIdm izdvaja'|edaiLkQii-ieJia.syixLnačiB_Eg[ya.ŽJ^^ dok sve tis- •tafečiest'jgSBbpodr3ztitMieyaMDJ3|ašaiaiijeJkaiei|ajn hžstorž^^^ srodno jc. 'čn!tikiffiiBi-fipLX.bjagEjcajaT4caito-fi&-r>edismiiižK4-..M^ tako i posc4dcclii i ranemsrivaninJliuv-o^ai^ !»sporedtiib-<< taiova iii uzrolca.

jC: U zavisnosti ođ .stupnja njenog razvoja. Najduže se održalo objašnjenje' u vidu opisa koje je ostalo karakteristično i za pasftivizatn. Zatim se oblaSnjstije lemdjiso na intuiciji, odnosno »uživanju« i sTazurnijsvanju«, kojs se zasmra na životnoj praksi i iskusn/ii historičara 'kao i sri drugi spioinsjni postupci (uzročno obJaSnjert^e i slično), jtB szum ijsvaaieni«' se da.nE5 bavi posekta dntglvena znanost hcnrieriftn.gtljraT'k-rtja proučava sis~taHte zaskovs kolima še ljudi s{)ora.zuraije%afiu. »Užšvljavanje«, koje |e. omogućavalo uočavanje m o tna djelatnosti pojedinih Hčnos« i u p a jsMflarmom prevarJđen siepett objažnjsnja. M eđutim , »nživJjavanje« koje cnogif-tkjva da se historičar na temelj'« njem u poznatih činjenica »uži’vi« u misli ljudi iz prošlosti, jc neophodno . kako bi se objasnila* s’/jesno- osisčajfia đ j^ .tnosi; ljudi usm jsfetia ka- određenorfi cilju.-'K5zumij,evattje.-sr se naslanja na razumijevanie »uriutra.šnfe u

upotrebom racionalnih m etoda. Ipak ono ne p ru l^ cjelovitu spoznaju Ijisdsldlt motiva, več samo interpretaciju rtjihovog mogućeg smisla. Ovo tsbog togaŠto historičar u izt'Oru ima sam o znakove a namjere koje stoje ira njth mora sara otkrivati. A kada sc zna da je svaldi namjera Izražena brojntHi i drugim raznom rtim znakovima, onda je sasvim jasno da sc radi o vrio složenoj rađnji.fl'iajfaitRije je đa historičar shvati da se smisao Ijudske djelatnosti kreće u d k ^ ru određene historijske ustaijeno.s- ti, tc da motive ljudske đjeSatnošti uslovljava tzv. logika situacije,(čoi jcK i njegove psihičke osobine, okolina, sredstva i rezuitati kojima raspolaže i stjH Pri lome, razumijivo, historičar ne može uspostaviti sve eem en ic lo p te situacije, aii jc bitno da i djciimičaom rekonsErukcijom utvrdi m o­tive i d ij djelatnoslt, te ocijeni čija je d jelatnost sa aspekta realizacije cilja bila najracionalnija. Npr. po marksizmu glavna motivacija djelatnosti klasa je klasna svijest;

I P

■m,* , 'i'-m

, Z natno ' šire značenje od n®načcnog objašnjenja motivima inia | uzročno (kauzalno) obiašnicnic. Naime, svajca hislortiska činjenica je ii posljedica više uzroka koji imaiu različito ž rS e n jc . ŠU Ušu j uch. manje bitni, neki traju kratico a neki u znatno dužem vremenskom raz- dobij u./U zročno objašnjenje usmjerava istraživača prema tinp.štavanjii i teortji.^ fS o tipično kauzalno objašnjenje može se uzeti ovakvo |obja.?njcnje; »Balkanske države su podiegle Turcima Jer .su bile vojnički ijslabe i politički rasjedinjenjes. Tu sc očigledno pad pod siranu vla.st dovodi u vezu sa opSiom pojavunt da vojnički slabe države podliježu jačima i đa je odsustvo jedinstva znak slabosti. Mnoga kauzalna objašnjenja ne .sadrže karakteristične uzročne sveze »zbog«, »jer«, i druge. jer se njihovo nagomilavanje izbjegava i'z jezičko-slils-kih razloga.iUslov j pravijnog objašnjenja, ono što jc za metodologiju najvažnije, zavisi od toga d a J ijc veza tzmedu pojedinačne pojave i o pžteg pravila dobro uspos- tavljcna. k a o T ~ ^ tog® oa ii |e »opšte pravižo tačnotg U naznačenom *objašnjenju jc Biio s¥svtm dobro što jc pad pod tursku vlast, koji je us- ijiijedio poslije niza ratnih dejstava, doveden u vezu sa vojnom snagom oti- nosno slabošću. S druge sirane »opšte pravilo« po kome slabiji gube ratove se, lakođe, može sm atrati kao tačno. Ch'om objašnjenju se može zamjeriti da je suviše uopSieno i površno, jer se zasnivalo na jednom uopSlavanjui na osnovu ljudskog iskuso.'a, razumljivom takoreći samom po sebi.

Često se pri objašnjenjim a pribjegava rezultatima đnsgih-znanosti.. Objašnjavajući .npr. ekonom ske pojave historičar se ne tnože zadovol­javati em pirijskim uopšiavanjima tipa »slabiji gutie ratove«, već mora znali pravilnosti i sakonilosti u privređivaajirđa bi mogao dati pravilna objašnjenja.; Slično je sa psihologijom, sociologijom i čitavim nizom drugih znailosti. O tuda dolazi đo onih često prevelikih zahtjeva za obrazovanom u historičara u čitavom nizu drugih znanstvenih disciplina, koje se neopravdano nazivaju pomoćnim historijskim znanostima.

K istoričari se služe objašnjenjim a' koja se svode na ukijučhanjc ednc pojave u neki poznati razvoj. Npr. »Stvaranje države je p m krupan torak na putu izgradnje sređniovjekovrte bosanske države«. Tu je Kontromanićka Bosna uključena teto karika u jedan razvojni lanac. Ima, dalje, objašnjenja koja pojedinačnu pojavu uključuju u jednu opšte poz­natu historijsku pojavu. Npr. »LLBosni je posHjs 'IVrtkove sm rti d t^lo đo feudalne razdrobljenosti«. Taj iskaz (opis bi bio nabrajanje svih feudalaca koji su se osam ostalili) je već objašnjenje što stanje u Bosni u đatom trenutku dovodi u vezu sa »razdrobljetioSću«, djepanjesn jedinstvene države i stvaranjem posebnih oblasti, larakterističnom za feađsliiam. Time je, opet, pojedinačna pojava podvedena pod opšti pojain feudalizam.

S obzirom na svu složenost historijske čiRjertice, koja ima svoju .strukturu - tj. unutrašnje organizaciono u s t r n j s i v o . ghjašnjenjf;. m o r a hiti i strukturalno. T o znači da historičar mora objasniti unutrašnju strukturu

_svog objekta istraživanja (npr. strukturu radničke, klase u BiH), vansjku 'struk tu ru (npr. radnička kia.sa kao .sastavni dio određenog klasnog društva), shvatajući specifičan ki'alitativnj značaj Određene strukture.

n «

Ovom lipu objašnjenja je slično objašnicnjc analogijom.^ Služeći sc analogijom npr. može sc zaključili tia neka izjava koja je' u skladu .sa ideologijom poznate političke stranke, može bili argum enat da sc davalac te izjave smatra bar pristalicom tc stranke, iako za to nemamo drugih podataka. * -

'iHajkomplekshijc objašnjenje, ko je u sebi sadrži sve ostale vrste, jc geneližko objašnjeiije. Ono obuhvata međusobnu povezanost historijskih f in ien ra u mtitovcim ram xju._^vpanQ-sa-stfuktUtalniiiDOfajašn|cniem

i čini je f in s im jer se bC7.Tstraavanja.S trukturcjie može objasniti razvoiT \ Tfttno g en e tič k o -s tj^ u ra ln o objašnjenje obtažifiava razvoj JiUtoritskih

finjenlp na osnovtž njihove unutrašnje protivuncčnosii kaojtKtkčjšiačkc sTfeTf^razvoia. Sto i te suština stvari. W

' Na osnovu utvrđenih činjenica i objaSnjenja stvaraju’ formulacije konačne konstrukcije istraživačkog rada relevantnih pojcdir^sti. Time sc, u stvari, i daje pilanje postavljene radnoj hipotezi. "Ij

IJopštavanja u historiji-sc-VCSe jednint-ditelom Jtta J s i i ririigim Tnannsiimaj nnxmairanjem pojedinačnih pojava i apstr^l|Oyamcm

...... često^sc takva u o p S ta v rn n a - tie ^lo lazi cm p iia ijd aS g u tS m .___________ nam čili nap^jr, i\n. nji ^

pn cphi raTiimijjva. uopStavaoia tipa: »ufra tg g u b c siabtii«. iii »pobjednici osvajaju teritorije pobileđcmut« ilžfe} tagva

hitnifi elemenata koii se no

uopštavan pomijcran uopštavan i u histori stanovništva prati uopStavanje ima i s put kod uopštavai!

li Od cpojava n.

znanosti pojedinih lasnička d

ia u stžari slUJte kat) objaSnjenja. M eđutim ,; sve većim jcm interesa na p o d ru je privrednih i društveni® odnosa, a do kojih sc dolazi induktivnim putem dobijaju sve vdči značaj i. Ako tipr. u mnogo slučajeva historičar zapazi da zaduženost

razvitak i jačanje robndnovčam h odnosa, takvo mostaini značaj i korisno služi kod objašnjenja. Drugi 1 vođi stvaranju opštih pojmova koji su za ra m ta k

ogrorfaog značaja. O tkrivanjem [strukturalne povezanosti java n | ’že sc doći do opStih pojmova kao Sto su npr. »robov­

lasnička d*emokrat|a«, »antički polis«, »renesansa«, »feudalizam«, itd. Ovakvi opšti pojmovi na sadašnjem stupnju razvitka znanosti još nem aju svuda opsle prinvaifeni sadržaj, ali su uprkos tom e veoma korisni. Oni iredstavijaju skeleii na kome se temelji veliki dio objašnjenja i pomažu cod izgrađivanja stalnog pojmovnog aparata neophodnog u svakoj

znanosti. I tijoM llJpoimovi nisu svi na istom slepenu opStosti, ali a u svi podjednako korisniT niihovo izgraaivante putetn otkrivanja unutrašnjih veza, pravilnosti i zžkoniiostt, predstavlja jedan OdTJajvrijSlnijriffe^^ hi.stnm.ske znanmti! '

Složena radnja konstrukcije j uopStavanja) u sivari počinic na samom početku istraživanja i traje sre ao Konačnog odgovofa~na pos- tožiteni Istraživački cili- bintciićka konstrukcija'l'Slfalczay a a ić odgL)w na pitanje koje se pojave u određenom društvenom procesu~ponavTiaiu. koicpojave su vi.še a KOIC m am e'’" način sinteza naravno ne onaodvajanjem, bitnog od nebitnog i .sl. To znači da historijsko istraživanje mora imali analitičko-sintetički pristup. Sinteza obuhvata po.stupak kojipostupak koji

119

- ......ywi^ujc U istraživanju svake činjenice, so tizirom đa je svakunistornska činjenica veoma složena. Nakon analitičkog postupka his­toričar činjenicu rekon.struiše.sintezom.

, ^ P05i0ji makrosiniciički i mikrosintetlčki pristup. Mik- rosinteza daje odgovor na pitanja uskog obima, tj. malih druStveih .struk­tura kakve su biografije ličnosti, historijat predužeća, druStvenih institucija i si. M akrosintcza obuhvata Sire strukture: grad, regiju, državu, ili, pak, cjelovite dijelove odrcdcne strukture, npr. trgovina kao grana ekonomske djelatnosti i isl. Najizrazitiji prim jer makrosinicze predstavljaju h istorije pojedinih naroda, odnosno sv jc i^ c hisiorije koje obuhvataju sve narode. Njihova obilježja su se kroz historiografiju mijen­jala, Sto je u i vezi sa razvojem i primjenom sinteze kao rjajkomplcksnijcg historijskog metoda.

Vii

is

I

120

Na kraju ireba istaći osnovne probicmc onog dijela mctodoiugijc liistorije koji sc odnosi na ctapuzieiiu - 4 ?rc/,cntacijii rezultata isiraživan-

,ja^ Naime, krainii cili jiapora u svakoj znanosti, pa i u -histofiji. le saunšiavanie rezultata -- uglavnom puteni pisanih sastava', tzjćnanslvcntigistraživania nastaju raznovrsni historijski radov i to j l / i ro a ju l sTOjc(.Kircdenc forme. Pri lomc se kao veoma hitna i nezaobilazna nosiaviljaju pitanje izraza i izražajnih .srcdstasa.,

7.1. Pitanja izraza i izražajnih sred.stava

Po.šio ss.ovdje...fadia5-fes{0ff|skej--7;Fianosti, mQglo.bLse pomislili da piianja^lprmalngi eslciske prirode ne treba da zaslužuju poTcbtiu! pažnju.

'MeilutTm, iako forma izraza hi|C nežio Sto je d lj samo sebi, već proizlazi iz šugtirie'tctetova.lpak ikfi~a~jcanbglaa®T)dfeđum jcf scnpfi ne može na isti način saopžtavati novi izvor, mijenjati' opStc prih­vaćena sif& dpgađaja, iii iznos novo tum ačenje nekog poZhatog zbivan­ja, većTvftkt od tih-zalatak^tfaltPđ^noFsepriiagadt forma izlaganja.

k/^m unikadjc je pri tom e konkretni jfeztk kojim sc s lu ^ historifer !--fcoFisnicrKOjimaXe~rad-flam{jknjg;j|; Q problem i iz­raza pc^inju od jezika. U raetudoiogiji sc razlikuje prirodni tj. etnički govorni jezik, od {orm&lmTanog znanstvenog jezika. Histo.riJa se koristi prirodnim jezikom, što uzrokuje niz poteškoća. ;

-S iezićko-štiiske strane historijski rad postavlja iste zahtjeve kao i svaka proza: teteičku. gramatičku i pravopisnu korelgnoat.rte^n"i jaign

■ stil. To je minimum od koga se mora poIaftiT Neki smatraju~aa nis-" lorijska proza treba da bude umjetnička proza, a historijski rad um jet­ničko djelo. Ova shvatanja su samo dijelom opravdana: od historijskog spisa se može tražiti da bude umjatničko đjcio u. smislu da d jeluje estetski svojom odtnjerenoSću i unutrašnjom skladnom rasčianjenošću i rasporedom. Međutim, neki čisto spoljaSnji efekti: mnogobrojne metafore, »biran<f jezik, irvjsštačen stil i sbčno, ne bi trebalo da dobiju mjesta u historijskim radovima. Sako korisnici danas traže ovalrve um jet­ničke tekstove, te estetske ambicije treba uklanjati iz ove znanosti, uprava zbog potreba koje nameće sama znanost. Jer, svaka umjefnička obojenost, postignuta s najvišim majstomlvom. tnožc da nanese ozbiljne štete osmiv- nuj funkciji historijskog ieteia. Da bi se to otklonilo postoji neminovno razvijanje i korištenje stručnog jezika historijske znanosti

. Terminološka preciznost i |a.snost objašnjenja traže jedna.stavan i stroe jezik, ^ to eod se izgradi veći broj specifičnih historijskih termina, sve je manja mogućnost variranja, traženja sinonima, izjegavanja istih riječi itđ. Unijcinićki zahtjevi nctnmovno dolaze u sukob sa /.nanstvcnirn

. EKSFOZICUA

121

zahtjevima, a za hisluričara mora biti sasvim jasna prednost jezika znanosti. Za historičara veći značaj iptaju oni formalni zahtjevi za koje bi se m oglo reći đa traže »ljepotu misli« a nc »ljepotu riječi«. JoS odlučnije treba rcagovaii protiv druge krajnosti koja vodi potcjenjivanju svakog for­malnog elem enta i bezobličnom trpanju podataka i tvrđenja bez ikakve brige o korisniku (čitaocu). Neki smatraju da je nejasnost i pretrpanost znak učenosti i đa znanstveni radovi odmjcrcnoSću, strogoSću i jednostav­nošću gube svoje zpansfeeno dostojanstvo, lako je ovalo/o shvatanje danas napušteno, ipak još .uvijek nailazimo na tekstove autora koji su mu sc nesvjesno povinovali. Uspješno i lijepo izlansnte u jednom historijskom tekstu mora se, prije svega, ciicnTtipo komDozieiirtmiiimŠnjnTfalčfe _____________ _______ npozicm

[jehosci. povezanosti i logičkom redoslijedi!. Najfetća ogreSenja še sastoje u tom e Što autori nisu bili u stanju da ovladaju materijom, već puštaju da ih ona vodi. Tako se dešava da se poslije jednog opšteg izlaganja, lovcdcn m dokum entom , au to r upusti u sasvim sitne detalje, ili da u želji da objas­ni neku pojedinost potpuno razbije cjelinu jednog odjeljka ili pasusa, da u odsustvu jasne misli vodilje sasvim zamagli svoje dokazivanje itd.

D obro urađen i uobličen istraživački tekst .se najlakše prepoznaje po tom e što d rž i čitaoca u izvjesnoj napetosti. Uspjeli zissanstveni radovi, dovode čitaoca u stanje napetosti i %'czuju njegovu pažnju tako da on s in- teresovanjem očekuje rezultat. To se postiže jasnim i kratkim i5tic.aniem

giroblem a, vještim rasporedom argumenata koji neminovno dovode Gtaoca do zaključka kojim autor završava svoi tekst i sl. Kod obrade izvjesnih sadržaja to je nemoguće postići, ali je zato uvijek moguće iz­laganje učiniti prcgleđnim i lako čitljivim.

Prije pisanja au to r sastavlja plan izlaganja, koji treha da bude krLs- talno čist t tako jasan cta ga i satn čitalac iaico o tb Iv T Nieeov skelet treba da predstavljaju b itne tačke sadržaja. Pojedinosti i digresije (neizbježna potreba za uzgrednim razjašnjenjem), ne smiju da remete jednostavnost tog plana. O bjašnjenjim a koia se tiču detalja je miesto u napomenama, ispod te te ta a ukoliko traže veći prostor u jiosebnom prilogu koji se donosi na kraju teksta.

1.1. S tm kžn ra historijskog rada

H isto rijsk i rad , kao i svaki rirugj mOra fm?}*« Vvod, gluvpt iluiu k om e^se Tznosi šadr;taj 1 zaidiučak- J zl. čega_.će-Si3^sasifijat.i... uvod i

s a d l^ a “T^® ta. posvećen* ;’ Jianuvodu iznesu dotadašnja'm iSlienia i pomenu diela u

Kojtma fe p itan tcT b rađ en d rg o ie-neophodno-kako bi čitalac odmah znao u. Cemvi.je pgvođ za pisanje teksta tc da bi osjetio š ta 'tb autor donosi

i čitalac odmah znao š ta 'tb autor donosi

no m . M eđutim , ovo he znači đa treba pisati o'p,?imo uvod, Sto je dosta česf slučaj, je r se raz.glabanjern o nepotrebnim pitanjima zaklanja suština tek-sta i doprinosa autora.

.J^ sc b a n značaj ima problem „ekonomisanja prostorgmi Nekada se doprinos i značaj ‘djela cijenio po niceovom obimu. Knjige i rasprave su ostavljale utisak već s<>gjom debljinom. I danas neki smatraju da ie plod

122

velike učenosti i znanja obim na knjiga ili rasprava. Uvijek jc. međutim, bilo prih ijeu izvauiuilrU) vtilikin i va?juu rezultata izloženih na malom prostoru, čija koncizjrtost nije nimalo umanjila njihov značaj. Danas jc • veliki broj znanstvenika, -/jjansivcnih ustanova i publikacija koji se bave pojedinim oblastima! historije, ali su isto tako vcči no ikad i zairtjcvi moderne meiođologije za poznavanjem neke znanstvene oblasti u čitavom svijetu, pa pp/staje pravi problem kako pratiti tu veliku prt>duk- ciju i bili u tok« svega Sto sc stvara u jednoj oblasti. T o jc uticalo na veliku štednju proslojra i potrebu pravog majstorstva u kratkom izlaganju, a svakim danom ovp pitanje postaje joS aktuelmje. Značaj zahtjeva za sažetim pisanjem treba utoliko više podvlačili Sto u našoj znanstvenoj sredini lije dm/oljn© shvaćen. Često sc, usljed nedovoljne stručnosti, štampaj i duge raspižive čiji bf se pravi doprinos vještom rukom mogao ispisati na nekoiiko slranica teksta.

7nača.fa-2aLigtapanje historijskih rezultata jc t' upotjgba, tzv. ^nsnstvćnotF ap'aratal Narme. napom ene išpotT TH čstaT m ^ j rjmip.mt CestQ_slliSl.-saiaa_Z3to da se navede • mic (publikacija i slraiUca.)-na~koie-se-Aulor pozTva kaoM tvrđenje jji 'ohavještg!!je. Takvi navodllsu ngizbježni i.pja~*^

"obavezu pnt0VQ.Ja/ih v n ta rartfLV.-4 Nn i. >iiprekorači prava m iera- N aročito ic lo teško odjen iti kat| donose citatt iz izvfy a, tako da sc često citira ođlom akti kojTs£-|Kmšiye.iii! .l2 i£ k ax « p šim i}C JD flA lQ 4 ® ^ i^ aO !^treba dati onim-mjrgOMa J2azvQra_kQia igramljažnu-ulOEi tad |i kako bi struČrtfJiUalacLjmogaoAKkiaiLiža kontroliže i ZatinTč^lomkc tre i

" tupačriorpublikaci;'

crw-Cuajac-mngaoa^MnaiLga Kontrotise jnterprciaciiu.citirati kad je izvor o t^ v ljen u n e k r^ i t i^ n pns-

ij.1 n»-kad je nenhjarijf.n. n rug« vrstu hdjeŽaka ćine

ografekim praviltmai

7.3. Vrste hl.sterijskih radova

Osnovna vrsiia znanstvenog izlaganja historijskih rezultata je jasprava. To je [» pravilu kraći sastav koji obraduje neko posebno pitanje ili izlaže Vhivanja jednop kraćeg porirt/tg Uocprai/a nemadecidno određenu formu, ali to ne znači i da se ne pokorava nikakvoj formi. Oblik je te.ško propisati zbog toga Sto su sadržine rasprava veoma idznorodne. i Slo su zbog (oga mogući veoma različiti načini:uobličavanja. R asprava uviiek mora imati uvod iz koga će se vidjeti:r i l j ' zadatak autorovrh-napnra (načć. ovdic važe u punoj mjeri svi opSli zahtjevi koji SUJiaznačeni ranije. Zbog toga .Sto materija koja sc raspravlja može bili veoma zamr.Scna, po.stupnos'., pravilna ra.Sčlanjcnosi i kompivicij.- rasprave imaju izuzetno veliki značaj. Poznato jc da u hislovij.-.Ft) lilcraiuri, posiojc rasprave maiijc intercsanine, uglavnom zbog ncsposob nosti auU)ra da ih: prim jerno uobliče, ali ima i prim jera izvanrednog majstorstva i raspraVa koje su prava mala remck djela.

12.x

sta ht-slofijskih radova ie mnnogr;fr?in knjA se ra/.iikipjc Hi) svoj pfcdmci i/Jažc na širu] pozadini, u vezi sa svon

a tcm ulm am značaj. M o n o ^ l i ia trcha d/Fcio kraj t “ ' fp'od raspravipojavama koiulzalčmirfmaT^ M o n o ^ J iia trc problem k/'m e ic Posvicćcria i da i-a ''' ___________________________ zftže. LžoF )t"

T ^tarpininiig~lTH)glo dirTLude- prcdmcj^ raspi avc. ičroa mdnmirallm r®~ . 'M i kom^ i 7načnjnpn Z.a.'pTsiinjc monoflrar.|» ,rir.raui nostbi tu

znatne količine iz“'“'r[Mf|f“iidr iKnirTmanja .mohoprrifijp.' lo»n n'birnnijfcp. rada, haročito ie zna(^tao piiaftje kom pozicije. Q d nie sctfSŽi da propoi - ag^B «LX .ftartaoJiiCno.-pm Se po.jedine dijelove problema, a da u isio yryerne..ne bu.dc..razbjjena cjeljna. Kod nas su_djicko brojnije uspjele (.sa gledišta izlaganja) monografije, nego rasprave., „gjau a»or«a. kia.sična

.rnonograrda, može .se na-veslLkiiiiga prof. G. Qstr7)vskop.'Pronii3. Pnloš; Id o rtiltžB Iirrzm a ii V i/antiji i ju/nosimzeniikim Rcograci 1950.

Poručnik ie u osaovLmanopr-arija-sa.naročitim cižLevima. Dok jc monografija .prije:.svega^-isiraživački..oblik,- kod priručnika je na prvom mjestu izlaganje.histoti|skih rezubaia. U nriruCmku"y fekimnahi znantrr za Široko znanstvcna.-P.Qdmčito.Priručnik treba da 'donesc sve ižvorej^ ITteraTurottžotadagriie rezultate iako, da mož& da hude pbiažriatačka"

Tvakog-istraživanja u loj oblasti. Dok su monografije najčcšče posvećene nekom problemu, ličnosti ili oblasti, priručnici se p i|u za hisiorije pojedinih naroda,;država, ?a čitave znanstvene oblasti, periode itđ. I kođ priručnika kompozicija i raščlanjivanje m aterije ima vrlo Veiiki značaj. U razvitku historijske znanosti priručnici su veoma važni. Jer, poslije izvjcs- nog perioda nagomilaju se mnoge prom jene i mnoga nova gledišta kao rezultat posebnih istraživanja tako đa se dotadašnji prikaz cjeline ne mo.že više održati. Priručnik tada rezimira sve dotadašnje rezpllale i otkriva zanemarene i nedovoljno obrađene laOce i lime podstiCe nova detaljni a istrarivanja. N apredak ove znanosti protiče u stalnoih smjenjivanju priručnika, rasprava i monografija.

Sličan priručniku j fiudžbenik. s tim što ie on namijenjen u nastavne svrhe. Univerzitetski Sažbenict su doSta. često priručnici. Značajan priručnik, koji u velikom broju zemalja služi kao udžbenik! je knjiga prof. u . Ostrogovskog, Istprija V irantije, Eteograd 1969. i

Kod :tgikaza. Tcconzi}e i kritike kao vrste fatsioritskoe izlaganja, ucentru: paižnie njsu rcznltati ftutftra. već drugih znanstvenika. .Njihov ciij

ak-djJčitapcu pTikaŽH sadržaj i-vrneŽinost; cenarnR 7intar.inagi|ftTrsHdrfA|u, o .nda.^ .tek av .^ tav ..n ® riv a piikaKada se više pažnje posvećuje ocjeni vrijednosti, onda je U pitanju. r ^ U; . 2 5 žZ 3 3 E p "kritikbtn^^®^^ kpia ističe nedoTtM re ajelak o je le p n k a iu i^ OvgvrsttrntSiTfašifo razgraničene jedna bd dr»g5~g^-&■ ' - - ■ ' pod pojam »prikaz«.jfPrikazi pbštavijaJuTelikcagopg/c pred autora. O n tre liad a ;e metodsld obrazovah, da {y lpD!io

jla ^ z n a n s iv e n im ptnlručicm iz koga ie publikacija koja sg,pri£ftSuCT(!a L oaam oi^đrilih tekstaui ne i o jicnosu aukoraJPrikaziVDđiriaSinaTčdino.ojsmnoj sađS^

s K ^ t o j ^ i a ć o mciralno iskušenjeT alm to fa . ier mV.ohic;!k»ćavajii.,da..§g obračunava sa piscem publikacije. Jedan od osnovnih zahtjeva je da sc prikazuje diel6_u~čjelini. a ne samo neki manji ili ~veeri3itr®konit‘"te prikazivač spm iansta.7M orajH se jzn o siii dobre strane djela, doprino^

124

djela u cjelini, a ne samo zamjerke koje se tiču detaija. Prikazivač ircoa na ' da d o m m ro d m te rn r-

^ slučaju prikaz može da bude veom Jl5riiria"dopufi3 prilćaranog rađa i d;i s njim čini cjelinu. Poznati su prim jeri kada su priicazi ušli u fjsnovnu literaturu o nekom piianju i da su po sadržini važniji od rasprave koju pt ikazuju.

J;;rg2en t5cij4 »uđeg zftan?iveaog rađa može imati i obiik re-feraja. U njemu se ne tretiraju rezultati jednog autora, već se u okviru o d ređ en o g " prdblenižTcdg pTužaru Itom plCTti^ obaviS ten ia do kojjTjT fiis-'iorTogršfij a po toni pilanlu dosegla. " " —

m